Na temu neregulisane gradnje objekata u Bosni i Hercegovini;

Neregulisana izgradnja građevinskih objekata, bilo da se radi o individualnim stambenim,

industrijskim ili poslovnim objektima, prije svega predstavlja veliku prijetnju za sigurnost samih
korisnika tih objekata i stoga predstavlja prvi i najveći problem urbanista, arhitekata i
građevinaca kao vodećih struka u donošenju odluka o izgradnji kako individualnih objekata tako
i kompletnih naselja.
Neregulisana gradnja ili narodno rečeno divlja gradnja, je problem sa kojim se susreće
svaka zemlja svijeta. Ovaj problem prisutan je u većoj ili manjoj razmjeri od Južne Amerike i
popularnih brazilskih favela preko većine balkanskih naselja, pa i do najnaprednijih zemalja
svijeta. Svako društvo pristupa drugačije ovom fenomenu, a sam pristup zavisi od nekolicine
različitih faktora kao što su ekonomski uslovi, generalna društvena svijest o učešću u razvijanju
društvene zajednice, prisustvo, kapacitet i kredibilitet akademske zajednice u donošenju odluka
o pravilima prostornog planiranja i generalnog društvenog uređenja i naravno resursi koji stoje
na raspolaganju kako bi se ovi problemi rješavali.

Kada govorimo o Bosni i Hercegovini i problemima neregulisane gradnje naše zemlje, moramo
što objektivniije definisati faktore koji su doprinjeli masovnoj gradnji stambenih,
stambenoposlovnih ili striktno poslovnih objekata.

- Prvi i najveći krivac za masovnu neregulisanu gradnju u proteklih tri decenije je objektivno i
činjenično nezaobilazan faktor agresije na Bosnu i Hercegovinu u zadnjoj deceniji prošlog
vijeka. Ratna dejstva devedesetih su raselila i uništila na hiljade domaćinstava širom Bosne i
Hercegovine i logičnim slijedom ostavila ogromnu potrebu stanovništva naše domovine za
stambenim i polsovnim prostorima.
U post ratnom stanju zemlje, govorimo o razorenoj privredi, osiromašenom stanovništvu, i
između ostalog najopasnijem faktoru - korupciji u svim sferama društvenog života. Prva decenija
oporavka zemlje od ratnih dejstava, od 1995 do 2005, ostavila je dovoljno prostora “pokretu
divlje gradnje” i dovela nas na status u kojem je neregulisana gradnja postala norma prema
kojoj se u narednom periodu od 2005 do danas gradi. Na našu žalost, divlja gradnja i danas
nastavlja svoj rast i rapidno doprinosi uništavanju raspoloživih resursa te istovremeno postavlja
okvire za katastrofe u situacijama vremenskih nepogoda poput obilnih padavina, zemljotresa ili
drugih faktora na koje čovjek nema mogućnost da utiče, sveskupa rezultirajući razorne efekte
teških poplava ili klizišta kao najčešći uzrok razaranja kompletnih naselja u protekloj deceniji.

Naravno, ova tema postavlja niz pitanja na koje kompletno društvo treba tražiti odgovore;

- Kako efektivno i trajno riješiti problem neregulisane gradnje?

- Kako regulisati postojeće - izgrađene objekte, na način da ne nanesemo štetu trenutnim
vlasnicima i korisnicima istih?
- Kako smanjiti efekat korupcije?
 Prvi korak pri rješavanju problema ilegalne ili takozvane divlje gradnje, treba biti dizanje
društvene svijesti o važnosti poštovanja pravila gradnje.

Početna pretpostavka svakog pojedinca koji na jedan ili drugi način pristupi diskusiji o
“divljoj gradnji” suštinski traži krivca u državnim institucijama vlasti ili tačnije rečeno
korumpiranom i tromom sistemu regulacije gradnje.
Iako smo spremni osuditi “državu” i “vlast” za nedjelovanje, kao da nismo spremni
krenuti od nas samih kao pojedinaca. Jedno društvo je jako onoliko koliko je jaka najslabija
individua tog društva. Glavni i prvi front korektiva za nepravilnosti u gradnji trebali bi biti sami
građani kao pojedinci jednog društva.
Svijest svakog pojedinca o prijetnjama koje nosi nepoštivanje pravila, je prvi i najvažniji
korektiv bilo kakve nepravilnosti. Bilo da se radi o nepoštivanju saobraćajnih znakova prilikom
upravljanja motornim vozilom ili nepoštivanju generalnih pravila gradnje, savjesno djelovanje je
prvi korak pri rješavanju svakog problema društva, pa tako i problema divlje gradnje.

Onog trenutka kada bi svaki pojedinac bio spreman prijaviti nepravilnost ili kršenje zakona,
možemo reći da je društvo spremno za apsolutno uklanjanje ove anomalije. Stoga je prioritet
broj jedan podizanje društvene svijesti o važnostima pravilne gradnje.
 Drugi korak je definitivno unapređenje i donošenje novih zakoskih regulativa u
saglasnosti sa stručnjacima iz oblasti arhitekture i građevine, kao glavnim akterima u priči o
formiranju regulacionih ili urbanističkih planova.
Iskoristio bih priliku da uporedim proces dobivanja dozvole za izgradnju u Bosni i
Hercegovini, sa procesom dobivanja dozvole za gradnju u Njemačkoj. Naravno, govorim o
razlici između jedne od najnaprednijih zemalja svijeta i jedne relativno mlade zemlje u smislu
samostalnosti.

Dok u bosanskohercegovačkom sistemu protokolisanja dozvola za gradnju prolazimo

proces od tri koraka, kako bi došli do gotovog objekta, u njemačkom sistemu prolazimo samo
jedan proces. Bosanskohercegovački sistem zahtjeva od investitora tri koraka;

- Idejni Projekat (Urbanistička saglasnost)

Projekat analize postojećeg stanja datog obuhvata kojim se definišu
parametri koje moramo poštovati prema samom kontekstu, bilo da se radi o
urbanom ili ruralnom području.

- Glavni Projekat (Građevinska dozvola)

U ovoj fazi projektovanja, grupa inžinjera odgovorna za projekat sakuplja
sve potrebne informacije, radi na izradi projekta plana gradnje te isti šalje na
verifikaciju u zavod prostorno planiranje ili zavod za urbanizam, ovisno o lokalnoj
zajednici. Građevinska dozvola, je suštinski potvrda da su svi inžinjerski uslovi
ispoštovani, po pravilu se izdaje na određen vremenski period u kojem investitor
može angažovati građevinsku firmu i pristupiti izvođenju samog objekta.

- Projekat izvedenog stanja (Upotrebna dozvola)

U projekat izvedenog stanja ulaze sve promjene koje nisu planirane u
Glavnom projektu, ali su napravljene zbog nekog razloga u procesu gradnje.
Na osnovu ovog projekta, inspekcijske službe izlaze na teren, vrše analizu
izvedenog objekta, te ukoliko ustanove da je objekat izveden po priloženom
projektu koji odgovara svim normama, daju saglasnost za korištenje istog.

Njemački sistem protokolisanja dozvola je naizgled dosta jednostavniji i manje više

završava se na onome što bi u Bosni i Hercegovini bio prvi korak (Idejni projekat). Ovo je
naizgled daleko jednostavniji proces, ali u stvarnosti, nakon dobivanja dozvole za gradnju,
investor ima fiksan vremenski period u kojem mora da sakupi dozvole od nekoliko različitih
institucija i obezbjedi izradu glavnog projekta po kojem građevinska firma može da gradi.
Obzirom da se njemačka dozvola za gradnju izdaje također tek na određeni vremenski period, u
slučaju komplikacija pri izradi glavnog projekta ovi rokovi mogu biti probijeni, te investitori
moraju nadležnoj instituciji poslati zahtjev za produženje roka, ili moraju podnjeti novi zahtjev
koji u tom slučaju pokreće proces od nule.
Važno je napomenuti da je jednim pasusom teško opisati kompletan proces, sve
prednosti i mane dva sistema koje poredimo, ali možemo reći da je bosanskohercegovački
sistem daleko precizniji u smislu formulisanja koraka koji se moraju ispuniti.
Zašto onda u Bosni i Hercegovini imamo problem sa divljom gradnjom i kako riješiti problem
ilegalno izgrađenih objekata? Ako je po ovome naš sistem bolji, recimo temeljitiji, kako ga
možemo unaprijediti i zašto u Njemačkoj ne vidimo ilegalnu ili divlju gradnju?

To što u Njemačkoj ne vidimo ilegalnu gradnju, ne mora značiti da ista ne postoji.

Njemačka ima veliki problem sa ilegalnim dogradnjama, promjenama namjena postojećih
objekata i generalno nedostatkom podataka - arhitektonskih nacrta, objekata koji su izgrađeni
prije trenutnog sistemskog uređenja, ili objekata čiji su arhitektonski nacrti uništeni u ratnim
dejstvima četrdesetih godina prošlog vijeka. Biro u kojem trenutno radim, u toku mjeseca dobije
dva do četiri zahtjeva za izradu projekta legalizacije ili projekta promjene namjene, što nas
uglavnom dovede do zaključka da ti objekti nemaju adekvatnu projektnu dokumentaciju.

Prednost Njemačkog sistema kontrole gradnje u poređenju sa bosanskohercegovačkim

sistemom gradnje je u generalnim smjernicama koje su postavljene zasebno za svaku saveznu
republiku, ali bilo da se radi Saksoniji, Bavariji ili Badem Wuttemburgu, svaka prati generalne
norme gradnje “DIN”. U ovom pravilniku gradnje utvrđene su smjernice koje kompletna država
prati, kao naprimjer, razmak između objekata, broj parking mjesta prema broju korisnika,
materijali i forme zidova važnih za vatrootpornost, zabrane određenih materijala za određene
objekte i slično.

Ovim bih predstavio nekoliko zaključaka koji bi znatno doprinijeli unapređenju i rješenju
problema ilegalne gradnje u Bosni i Hercegovini, te na kojima se mogu donjeti ključni koraci za
postizanje rješenja velikog niza problema;

- Formiranjem sličnog dokumenta za kompletnu Bosnu i Hercegovinu na državnom nivou

može znatno doprinjeti i ubrzati procese legalizacije, kontrole i generalnog dobivanja
saglasnosti za izgradnju novih objekata različitih namjena. Ovo je važno za obuhvate koji
nisu obuhvaćeni regulacionim ili urbanističkim planovima.

- Referentnim primjerom njemačkog sistema procesuiranja zahtjeva za izgradnju, uvrstiti

objekte do 300m2, individualnog stambenog, poslovnog ili stambenoposlovnog
karaktera u zasebnu grupu u kojoj bi se dobivanjem urbanističke saglasnosti automatski
dobivala i građevinska saglasnost u trajanju do 4 godine. Ovim bi se sistem znatno
rasteretio, smanjili bi troškove izrade projektne dokumentacije i ohrabrili stanvonike i
potencijalne investitore na ovaj daleko jednostavniji proces legalne gradnje.

- Rotacija inspekcijskih službi na državnom nivou mogla bi doprinjeti smanjenju korupcije.

Naprimjer inspekcijski službenici iz Bihaća, mogu vršiti kontrolu u Tuzli, dok službenici iz
Tuzle mogu vršiti kontrolu u Travniku i slično. Ovim bi se smanjila mogućnost uticaja na
državne službenike i eventualno poboljšao nivo poštovanja prema javnom redu.
 - Trodimenzionalni snimak postojećeg stanja urbanih cjelina u Bosni i Hercegovini.
Trodimenzionalnim snimkom postojećeg stanja postavlja se stvarna i fiksna slika
dostupna svakom pojedincu u kompletnom društvu. Time bi se osigurala blokada
izgradnje novih ilegalnih objekata ili naselja, te bi svaka nova ilegalna izgradnja bila
upoređena sa snimkom postojećeg stanja. Ovim bi se osigurala baza za uklanjanje
nelegalno izrađenih objekata nastalih nakon ovog snimka.

- Uklanjanje nelegalno izgrađenih objekata i objekata koji predstavljaju prijetnju javnom

redu i sigurnosti stanovnika. Ciljem uvođenja reda u urbane ili ruralne strukture, ovaj
korak je nažalost neizbježan. Objekti koji prestavljaju prijetnju za sigurnost jednog
pojedinca, bio to vlasnik ili korisnik objekta ili slučajni prolaznik, mora biti regulisan
ukoliko je to moguće. Ukoliko ne postoji mogućnost adaptacije i korekcije objekta,
objekat bi trebao biti uklonjen o trošku vlasnika ili odgovorne persone.

- Novčane kazne bi treble biti korektiv prije samog uklanjanja nelegalno izgrađenih
objekata. Ozbiljne novčane kazne u visini iznad 10 000 KM bi zasigurno doprinjele
smanjenju izgradnje novih ilegalnih objekata ali bi i istovremeno pokrenule svakog
pojedinca da istraži više o zakonu gradnje i potrebnim normama koje se moraju
poštovati.

Dakle dva neophodna koraka usmjerena pri rješavanju problema nelegalne gradnje:

Prvi korak - neformalna edukacija stanovništva o prijetnjama ilegalne gradnje, kakve su

prednosti a kakve mane ilegalne i legalne gradnje.

Drugi korak - zakonske regulative koje progresivno djeluju na rješavanje ovih problema,
prilagođene prosječnom stanovniku.

Kompletno društvo treba svakodnevno govoriti o ovim temama, koje su to prednosti legalne
gradnje, koje su mane nelegalne gradnje i kakve su prijetnje nedovoljnog informisanja. Zašto
angažovati stručnjake i kako donositi prave odluke pri svakom koraku gradnje.

Do idućeg pisanja, Nakić Avdić