Hana:

Sutra će se još jednom oglasiti školsko zvono. Za neke samo običan zvuk kojeg željno iščekuju, a za nas
maturante će to biti posljednje zvono u ovoj školi. To je zvono koje će označiti kraj jedne, a početak nove
epohe. Emocije su pomiješane, da se ne lažemo. Sreća, zadovoljstvo, a navire i strah, strah od nepoznatog
i od onoga što nas iza ćoška čeka.

Alija:

Sretni smo što smo u jednoj maloj školi naučili velike vrijednosti života. Naša škola gaji dugu tradiciju,a
glavni pokretač i cilj uvijek je bilo dijete. Dijete je i naziv pjesme kojom će se predstaviti učenici devetog
razreda.

AJŠA:

Dijete

Dobrota ga okružuje

Iz njeg ljubav stalno zrači

Pa čak i kad sam tuguje

Od planete on je jači.

TAHA

Suze su mu kao biseri

Što se poput lanca klate

Drže ljudska srca prazna

Tjeraju ih da shvate.

AMNA

Da dijete nije mrva,

Koja samo svijetom leti

To je ona važnost prva

Što bivstvuje na planeti.

VEDRAN

Shvatićete jednog dana

Da dijete dugme nije,

Da padne sa kaputa

I u nekoj ruci skrije.

NEJLA K.

Dijete je čovjek važan,

Najbitniji i najjači,

Sve ostalo oko njega

Prolazni su navijači.

DINO

Ako treba da se leti

Dijete je uvijek spremno,

Da se sjeti, i da sanja

Od sumraka do svitanja.

NEJLA B

Dijete je leptir krhki,

Kojeg mali vjetar lomi

I zvjezdica zlatnih krila

Što živi u vasioni.

NAIDA B.
Najveće je dijete blago

Što se ceri cijelom svijetu,

Ne dā da ga mržnja slomi,

Čuvaće nam on planetu.

SARA: Uskoro odlazimo iz ove škole, ali nosimo snažno utkane vrijendosti koje su nam naši nastavnici i
učitelji usađivali kroz čitavo školovanje.

FATIH: Neki su na lakši, a neki na teži način naučili da je mnogo časnije griješiti nego varati.

ZARA:Trudili su se da nas odvrate od zavisti i učili tajnama spokojnog osmijeha.

NIDAL:U školskim klupama smo uvijek imali nekoga ko će nas nasmijati kada smo tužni.

NASIHA: Sretni smo što znamo da suze nisu sramota i da slava može biti i u porazu, a očaju i u uspjehu.

KERIM: Per aspera ad astra! Preko trnja do zvijeza! Nije lahko pronaći svoj put. O borbi kroz život govori i
naša sljedeća pjesma.

EMINA

Bori se za svoja krila,

Za drugarstvo i slobodu,

Bori se za svoja prava,

Za čist vazduh, čistu vodu.

KEMAL

Za bezbrižne snove, maštu,

Kao ptica ti poleti,

Dječija su krila jaka

Ona lete do oblaka.

MELISA

Bori se sa svojom maštom

I pobjeđuj svaku muku,

Ne plaši se ničeg, leti,

Drugarima pruži ruku.

AMIIL

Sa znanjem se može svašta,

Da se vine do nebesa,

Naša krila- hrabre ptice

I ne znaju za granice.

ERMAN:A, granice. Šta su to granice?

Imad: Granice su dio brige o sebi. One su zdrave, normalne i potrebne.

Ema: Ako se neko naljuti na vas zbog stvaranja granice, smatrajte to dobrim znakom da su granice bile
potrebne.

Una: Mnogima od nas je teško postaviti granice i braniti ih jer se bojimo da će to uzrokovati odbacivanje
ili napuštanje.

Eman: Zato, pazite na svoje riječi; one postaju djela.

Ilma: Pazite na svoja djela; ona postaju navike.

DIN: Pazite na svoje navike, one postaju karakter.

Faris: Pazite na svoj karakter, on postaje tvoja sudbina.

Farah: U svom predstvljanju iznijeli smo mnoštvo mudrosti. To su one iste mudrosti koje su nam naši
nastavnici pokušavali usaditi kroz čitavo školovanje. Bili smo veseli, često bučni, a još češće nas nije ni
bilo u školskim klupama, ali ipak, koliko god ste mislili da ne slušamo, u nama su ostaloa zrnca mudrosti
koja ste zasijali i koja će vremenom rasti i od nas napraviti jake ljude koji hrabro koračaju naprijed.