TRINAJSTIĆ

(Narodna bajka)

Neki čovjek i žena imali su trin’estoro djece. Jednoga dana razbolje se čovjek i žena i umru.
Djeca su ostala sama, i bez oca, i bez majke. Njih trin’estoro jednom odluče da pođu u svijet.
Prije nego što su pošli, otišli su ocu i majci na grob, a sa groba su se otisnuli u svijet.

Išli su, išli, pa su došli do jedne kuće. Na pragu te kuće sjedila je neka žena. Djeca su bila gladna
i dođu do žene da je zamole za malo hjeba. Kad su joj zaiskali, ona im je rekla da nema toliko
hljeba da da svima, ali će dati najmlađemu.

Najmlađi joj je rekao:

– Kad ne daš svima, ne daj ni meni!

Gladni, pošli su dalje. Opet su dugo išli i išli i sreli su jednog čovjeka koji je nosio fučiju s
vodom. Bili su jadni, i žedni i gladni. Zaiskali su čovjeku malo vode. On im je rekao da nema
vode za sve, ali će dati najmlađemu.

Najmlađi je odgovorio:

– Kad nemaš za sve, ne daj ni meni!

Onda su opet nastavili put. Jedva su išli koliko su bili gladni. Došli su izgladnjeli do jednog Cara.
Zaiskali su od Cara da jedu. Carica, koja je bila sa Carom, reče:

– Gubite se odavde!

Oni pođu. A šta su drugo znali da rade kad ih carica tjera.

Caru se oni nešto smile, pa ih upita:

– Jeste l’ vi sirote?

Oni svi odgovore u jedan glas:

– Šta nas pitaš? Znaš da jesmo! Vidiš da jesmo!

Onda ih Car pozv’o:

– Hajte amo!

Car ih sve dobro nahrani i kaže da pođu kud su pošli. Oni nisu znali šta bi i kud bi, pa zamole
Cara da ih zadrži kod sebe jedno mjesec dana. Car im reče da mogu ostati ako ispune jednu
njegovu želju.
– Šta treba da uradimo? – upitaše svi.

– Učinićemo sve samo da ostanemo, jer mi nemamo kud da idemo.

Car im reče:

– U blizini moga dvora, gore na brdu, ima jedna kuća. U toj kući stanuje medvjed. Taj medvjed
sve meni uništi do čega dođe, a i narod ubija. U njega ima serdžada od zlata i na serdžadi zvono.
Ako mi donesete serdžadu, možete kod mene da ostanete mjesec dana.

Djeca se zabrinula. Šta da rade? Kako da dođu do serdžade? Mislili su, mislili, pa i smislili.
Odluče da ne idu svi, već najmlađi, trin’esti po redu. Baš zato što je bio trin’esti, zvali su ga
Trinajstić. Trinajstić pristane, samo zatraže od Cara pamuka i konca. Car mu dade i Trinajstić
pođe. Sretno je doš’o do medvjedove kuće, a još je sretniji bio kad je uš’o u kuću. Medvjed je
spav’o kao zaklan. Trinajstić ti, dragi moj, brže-bolje metne pamuka u zvono da ne zvoni, sveže
ga i povuče serdžadu. Braći se učini da se Trinajstić dugo ne vraća i počnu da plaču. Bojali se da
on neće doći, da ga je medvjed pojeo. Ali ti naš Trinajstić sjede na serdžadu i poleti niz brdo.
Stvori se pravo pred Carom. Car im dozvoli da ostanu mjesec dana. Dan po dan i prođe začas
mjesec dana. Djeca su morala da idu. Oni opet zamole Cara da ostanu još mjesec dana.

Car im reče:

– U medvjeda ima neka ptica koja mi pojede sve voće. Ako mi donesete tu pticu, možete ostati.

Šta će, kud pa opet odluče da ide Trinajstić. Trinajstić nama’ pristane, samo zamoli jednu žutu
krušku. I ovaj put je Trinajstić dobro doš’o do medvjedove kuće. Kad je bio na kapiji, ugleda
pticu gdje stoji na zidu i pravo gleda u njega.

Trinajstić izvadi krušku i pruži joj:

– Evo sam ti donio ovu krušku. Pođi sa mnom do Cara, on ima puno ovakvih žutih krušaka. Dođi
i imaćeš krušaka kakvih ti srce zaželi.

Prevari se ptica i pođe sa njim. Trinajstić je dade Caru i oni ostanu još mjesec dana. Kad je došlo
vrijeme da idu, oni opet zamole Cara da ostanu mjesec dana.

Car im sada reče:

– Ako mi dovedete medvjeda, ostanite kod mene koliko vam volja. Možete ostati cijelog svog
života. Sagradiću vam i kuću. U toj kući napraviću vam trin’est soba da ima svaki od vas svoju
sobu.

Oni odmah pristanu da dovedu medvjeda. Dadnu se na posao. Naprave sanduk i saone i opet
pošalju najmlađeg da dovede medvjeda. Trinajstić je poš’o i kad je doš’o do kuće, stane iz svega
glasa, koliko ga je grlo nosilo, da viče: “Umro Trinajstić! Umro Trinajstić!”
Medvjed mu iz kuće vikne:

– Neka je, neka! On mi je ukr’o serdžadu, zvono i pticu. Dođi amo da ti dam dukata što si doš’o
da mi javiš da je to čudo mrtvo. Trinajstić uzme dukate i rekne mu:

– Hajde k meni i legni u sanduk da te malo provozam, pa da vidiš kako će ti biti lijepo.

Medvjed, koji nikad nije vidio saone, a ni sanduk, povjerovao je u ono što Trinajstić govori,
dođe do njega i legne, a Trinajstić ga odozgo poklopi pa bjež’ s njim Caru. Car uzme medvjeda i
metne ga na vatru da izgori da više ne tamani ljude i ne ništi sve ono do čega dođe. Kad je
medvjed izgorio, Car napravi lijepu kuću od trin’est soba. Braća se u njoj nastane. Car im dade i
oružja i oni su tako živjeli sve do svoje smrti, a ako nisu umrli, možda su još u gradu.

NEPOZNATE RIJEČI:

fučija – poveća drvena posuda slična burencetu

sirote – djeca bez roditelja, siročad

serdžada – ukrašeni prostirač, ćilimčić

dukat – novac od zlata, zlatnik

Zadatak za samostalan rad

FABULARNA PIRAMIDA

(jednostavan oblik sažimanja književnog djela)

1. ___________________
2. _____________ _____________
3. __________ __________ ___________
4. _________ _________ _________ _________
5. ________ ________ ________ ________ ________
6. _______ _______ _______ ________ ________ ________
7. _______ _______ _______ _______ _______ _______ _______
8. ______ _______ _______ _______ _______ ______ ______ ______

Na iscrtane dijelove fabularne piramide potrebno je upisati sljedeće:

1. ime glavnog lika,

2. dvije riječi koje opisuju glavni lik,
3. tri riječi koje opisuju mjesto radnje,
4. četiri riječi koje opisuju temu,
5. pet riječi koje opisuju prvi događaj,
6. šest riječi koje opisuju drugi događaj,
7. sedam riječi koje opisuju treći događaj,
8. osam riječi koje opisuju rasplet (razrješenje problema).

(Ako postoje samo dva događaja, onda iz piramide izbacujete sedmi red itd.
Piramidu prilagođavate konkretnoj fabuli.)