Kako Napisati Seminarski Rad

Kako napisati seminarski rad
Pripremio: Alen Matković
Recimo da želim napisati rad na temu Književnost starih turkijskih naroda. Prvo što mi
pada na pamet je da na Wikipediji pogledam članak 'Turkish Literature' na engleskom ili
‘Türk Edebiyatı’ na turskom. Budući da nisam otprije upoznat s ovom temom takvi opširni
članci pomoći će mi da steknem neke osnovne informacije o njoj.
U članku 'Turkish Literature' pronalazim informaciju da književnost turkijskih naroda
seže gotovo 1,300 godina u prošlost te referencu na članak „Oral Tradition and Literary
Heritage“
Kada kliknem na poveznicu za taj članak ona me šalje na stranicu koja više ne postoji.
U takvim je slučajevima uvijek dobra ideja pokušati pronaći verziju te stranice od nekog
prijašnjeg datuma kada je ona još postojala preko alata Wayback Machine koji možete koristiti
preko ove poveznice: Internet Archive: Digital Library of Free & Borrowable Books, Movies, Music &
Wayback Machine
U tražilicu Wayback Machine unio sam

poveznicu na stranicu koja više ne
postoji.
Vidim da se kod 2016. i 2017. godine nalaze

tri tamne crte. To znači da je netko snimio
sadržaj te stranice u tom periodu pa ću
kliknuti na najnoviju verziju, onu iz 2017.
Kliknuo sam na 2017. godinu i vidim na
kalendaru da je plavom bojom podebljan
datum 13.7. Pokazivačem prelazim preko
tog datuma i pronalazim spremljenu
stranicu (podebljano crvenom na slici).
Kada otvorim tu poveznicu dolazim do
tražene stranice.
Sada imam prvu jedinicu literature koju bih mogao koristiti u svom radu. Na prvoj
stranici članka nalazi se Sadržaj u kojemu vidim naslov 'Literature of the Turkic Peoples' što
savršeno odgovara mojoj temi. Otvaram posebni Word dokument koji naslovljavam Bilješke
za Književnost starih turkijskih naroda te navodim ovaj članak u obliku u kojemu ću ga
kasnije citirati u tekstu. No, prvo trebam saznati gdje je točno izvorno objavljen taj članak, što
mi omogućuje činjenica da je u njemu naveden ISBN identifikator članka koji pretražujem na
stranici ISBN search: ISBN Search
Preko ISBN Searcha saznao sam da je članak

objavljen u knjizi The Age of Achivement. Sada
tu informaciju mogu koristiti pri citiranju
članka.
Ovaj članak citirat ću na ovaj način: Kayumov, A. „Oral Tradition and the Literary
Heritage“. U: The age of achievement: A.D. 750 to the end of the fifteenth century. Ur. C. E.
Bosworth i M. S. Asimov. U: History of civilizations of Central Asia. 390-94. Pariz: United
Nations Educational, Scientific and Cultural Organization, 2000.
Iz ovoga članka saznao sam da su prvi zapisi turkijske književnosti bili na nadgrobnim
spomenicima važnih turkijskih vladara i državnika (poznati kao orhonsko-jenisejski
spomenici), a da su prve knjige napisane na turskom jeziku bile Divan-ü Lügat-it-Türk te
Kutadgu Bilig, pa ću kasnije svakako istražiti i te pojmove, ali za sada nastavljam čitati članak
na Wikipediji.
U istom članku na Wikipediji nalazim podatak da se turkijska usmena književnost
izvodila u obliku pjesama i recitacija za vrijeme vjerskih ceremonija prije i poslije odlaska u
lov te u obliku elegija i drugih oblika čašćenja pokojnika. Kao izvor za tu informaciju članak
navodi knjigu A Millenium of Turkish Literature autora Talata Halmana. Prvo što ću pokušati
je pronaći tu knjigu u pdf obliku na stranici Library Genesis (libgen.is) na kojoj sam do sada
uspio pronaći gotovo svaku knjigu koju sam tražio. U tražilicu upisujem ime autora:
Uspio sam pronaći traženu knjigu.

Odabirem Mirror 1 (označeno zelenim na
slici) nakon čega se otvara novi prozor u
kojemu odabirem GET i preuzimam knjigu.
Ovu knjigu citirat ću na sljedeći način: Halman, Talat S. A Milennium of Turkish Literature: A
Concise History. Prir. Jane L. Warner. New York: Syracuse University Press, 2011.
Iako odjeljak 'Folk Literature' iz članka na Wikipediji sadrži brojne korisne i
zanimljive informacije, autor nije naveo niti jedan izvor preko kojega bi se te informacije
mogle provjeriti tako da ih u svom radu ne mogu koristiti.
Budući da nisam uspio pronaći niti jedan drugi vrijedan i relevantan izvor za svoju
temu u engleskom članku na Wikipediji, prelazim na turski članak. Tamo pod odjeljkom
Anadolu’da Türk Edebiyatının Doğuşu pronalazim referencu na knjigu Başlangıçtan Yirminci
Yüzyila Türk Dili Tarihi autora Ahmet Bican Ercilasuna. Tu knjigu uspijevam pronaći na
stranici Internet Archive: Digital Library of Free & Borrowable Books, Movies, Music & Wayback
Machine Kratkim pregledom sadržaja knjige uočavam da se u njoj nalaze neka poglavlja koja
bi mogla biti relevantna za moju temu, kao što su ona posvećena nekim turkijskim epovima.
U odjeljku Kaynakça na turskoj Wikipediji pronalazim još neke zanimljive knjige koje
bi mi mogle biti korisne u istraživanju ove teme, a to su Türk Dili ve Edebiyatı Ansiklopedisi i
Halk Edebiyatına Giriş koje se nalaze i u našoj knjižnici.
Sljedeći online izvor koji ću konzultirati je mrežno izdanje TDV İslam Ansiklopedisi.
Za razliku od Wikipedije na kojoj svatko može doprinositi nekom članku bez obzira bio
provjereni stručnjak za to područje ili ne, na ovoj stranici članke pišu isključivo pripadnici
akademske, znanstvene zajednice što ju čini pouzdanim i legitimnim izvorom za akademski
rad. Pokušavam pronaći članak pretraživanjem sintagme 'Türk Edebiyatı' no čini se da je taj
koncept malo preširok pa ga moram nekako suziti. U tome će mi pomoći informacije i
bilješke koje sam skupio istražujući literaturu koja je bila navedena na Wikipediji.
Počet ću pretraživanje sa sintagmom 'Orhon Yazıtları' za koje sam saznao da su bili
najstariji zapisi koje su za sobom ostavili turkijski narodi. Ovaj članak citirat ću na sljedeći
način: Kaçalin, Mustafa S.“Orhon Yazıtları“. TDV İslam Ansiklopedisi br. 33 (2007): 390-93,
ORHON YAZITLARI - TDV İslâm Ansiklopedisi (islamansiklopedisi.org.tr) (4. svibnja 2023). U odjeljku
Bibliyografya na kraju teksta nalazi se literatura koja se odnosi na ovu temu, a koju je autor
konzultirao pri pisanju svoga članka, što može pomoći u daljnjem istraživanju ove teme.
Međutim, budući da pišem samo kratki seminarski rad a izvori koji su tamo navedeno za ovu
temu mi se čine malo odviše stručni, za sada prelazim na neki drugi članak.
Sljedeća informacija koju sam prikupio za vrijeme istraživanja ove teme odnosi se na
Mahmud al-Kašgarijev Divanü Lügati’t Türk pa ću pokušati pronaći članak s tim naslovom na
İslam Ansiklopedisi. Pronašao sam taj članak te ga citiram na sljedeći način: Kaçalin, Mustafa
S. “Divanü Lügati’t-Türk“. TDV İslam Ansiklopedisi br. 9 (1994): 446-49, DÎVÂNÜ LUGĀTİ’t-
TÜRK - TDV İslâm Ansiklopedisi (islamansiklopedisi.org.tr) (4. svibnja 2023).
Nakon ovoga članka prelazim na članak o djelu Kutadgu Bilig za koje sam iz ranije
pročitane literature saznao da također pripada periodu stare turkijske književnosti. Ovaj
članak nije napisao jedan autor nego više njih te se pod rubrikom Müellif (autor) navodi DIA
pa ću ga citirati ovako: DIA – TDV İslam Araştırmaları Merkezi ansiklopedi hazırlık kurulu.
„Kutadgu Bilig“. TDV İslam Ansiklopedisi br. 26 (2002): 478-80, KUTADGU BİLİG - TDV İslâm
Ansiklopedisi (islamansiklopedisi.org.tr) (4. svibnja 2023).
Sljedeće djelo za koje sam saznao da pripada u ovu temu je Dede Korkut Kitabı o
kojoj ne uspijevam pronaći članak na İslam Ansiklopedisi, ali uspijevam pronaći članak o
samom Dede Korkutu kao povijesnoj i mitskoj ličnosti. Citatnica za taj članak je: Gökyay,
Orhan Şaik. „Dede Korkut“. TDV İslam Ansiklopedisi br. 9 (1994): 77-80, DEDE KORKUT - TDV
İslâm Ansiklopedisi (islamansiklopedisi.org.tr) (4. svibnja 2023).
Za sada sam iscrpio ideje za pretraživanje članaka na İslam Ansiklopedisi pa se

okrećem jednom drugom izvoru koji se često navodi kao referenca u mnogima od ovih knjiga
i članaka koje sam do sada pročitao, a to je Türk Edebiyatı Tarihi urednika Talat Sait
Halmana. Prvi dio ovoga zbornika radova koji ću konzultirati nosi naslov 'Destan' te ga ovako
citiram: Ekici, Metin. „Destanlar“. U: Türk Edebiyatı Tarihi, ur. Talat Sait Halman i dr, 85-
121. Ankara: Kültür ve Turizm Bakanlığı, 2007.
Sljedeći članak iz ovoga zbornika koji me zanima odnosi se na spomenike iz VIII.
stoljeća na turskim runama. Citatnica je ova: Berda, Arpad. „Runik Harfli Eski Türkçe
Yazıtlar (VIII. yüzyıl)“, prev. Nurettin Demir. U: Türk Edebiyatı Tarihi, ur. Talat Sait Halman
i dr, 121-30. Ankara: Kültür ve Turizm Bakanlığı, 2007.
Sljedeći članak iz ovoga zbornika koji me zanima odnosi se na staru ujgursku
književnost i njezine spomenike. Citatnica je ova: Yakup, Abdurishid. „Uygur Edebiyatı
(VIII-XIV. yüzyıl): Nazım“, prev. Emine Yılmaz. U: Türk Edebiyatı Tarihi, ur. Talat Sait
Halman i dr, 130-54. Ankara: Kültür ve Turizm Bakanlığı, 2007.
Idući članak se odnosi na tradiciju prozne književnosti kod starih Ujgura. Citatnica:
Demir, Nurettin i Emine Yılmaz. „Uygur Edebiyatı (VIII-XIV. yüzyıl): Nesir”. U: Türk
Edebiyatı Tarihi, ur. Talat Sait Halman i dr, 157-77. Ankara: Kültür ve Turizm Bakanlığı,
2007.
Tema sljedećega članka je djelo Kutadgu Bilig. Citatnica: Eker, Süer. „Yusuf Has
Hacip, 'Kutadgu Bilig' (1069)“ U: Türk Edebiyatı Tarihi, ur. Talat Sait Halman i dr, 193-201.
Ankara: Kültür ve Turizm Bakanlığı, 2007.
Nakon toga zanima me članak koji obrađuje djelo Divanü Lügati’t-Türk koji je napisao
isti autor. Citatnica: Eker, Süer. „'Divanü Lügati’t-Türk’ (1077)“ U: Türk Edebiyatı Tarihi, ur.
Talat Sait Halman i dr, 201-208. Ankara: Kültür ve Turizm Bakanlığı, 2007.
Sljedeći članak obrađuje djelo Atebetü'l-Hakayık autora Edip Ahmet Yüknekija.
Citatnica: Demir, Nurettin. „Edip Ahmet Yükneki, 'Atebetü’l-Hakayık’ (XII. yüzyıl)“. U: Türk
Edebiyatı Tarihi, ur. Talat Sait Halman i dr, 208-13. Ankara: Kültür ve Turizm Bakanlığı,
2007.
Posljednja dva članka koja se odnose na moju temu iz ovoga zbornika vezana su uz
prvo veliko ime turskoga misticizma: Ahmeta Yesevija. Prvi od njih citiram ovako: Ocak,
Ahmet Yaşar. „Popüler tasavvufun öncüsü: Ahmed-i Yesevi ve Hikmetleri (XII. yüzyıl): I.
Ahmedi Yesevi ve Yesevilik“. U: Türk Edebiyatı Tarihi, ur. Talat Sait Halman i dr, 214-222.
Ankara: Kültür ve Turizm Bakanlığı, 2007. Drugi članak odnosi se na najvažnije djelo koje se
pripisuje Ahmetu Yeseviju, a to je Divan-ı Hikmet. Citatnica: Akarpınar, Bahar. „Popüler
tasavvufun öncüsü: Ahmed-i Yesevi ve Hikmetleri (XII. Yüzyıl): 2. 'Divan-ı Hikmet' ve
etkileri“. U: Türk Edebiyatı Tarihi, ur. Talat Sait Halman i dr, 222-228. Ankara: Kültür ve
Turizm Bakanlığı, 2007
Sljedeći izvor za kojim ću posegnuti također se spominjao kao referenca u mnogima
od članaka i knjiga koje sam pročitao, a to je Resimli Türk Edebiyatı Tarihi autora Nihad Sami
Banarlıa. Citirat ću ju na sljedeći način: Banarlı, Nihad Sami. Resmili Türk Edebiyatı Tarihi I:
Destanlar Devrinden Zamanımıza Kadar. Istanbul: Milli Eğitim Basımevi, 1983.
Za sada sam iscrpio sve izvore do kojih su me vodile citatnice s Wikipedije i İslam
Ansiklopedisi. Iako već i sada imam pristojan broj izvora na temelju kojih bih mogao napisati
opsežan seminarski rad, za potrebe ovoga vodiča posegnut ću za još nekim bazama koje su
izrazito korisne u pisanju ovakvih radova. Prva od njih je naravno JSTOR kojemu možete
pristupiti preko stranice naše knjižnice te se ulogirati koristeći svoje podatke za ISVU. Budući
da pišem rad o dosta opširnoj temi u JSTOR-u ću onda svoje pretraživanje napisati u
opširnom obliku. Drugim riječima, u tražilicu ću upisati pojam 'old Turkish literature' i vidjeti
kakve će mi članke sustav ponuditi (mogao bih tražiti članke o pojedinačnim djelima za koja
sam saznao čitajući prethodnu literaturu kao što su Divanü Lugati’t-Türk ili Dıvan-ı Hikmet,
no budući da namjeravam napisati jedan pregledni seminarski rad takvo pretraživanje bi me
povelo u detalje za kojima u takvom radu nema potrebe).
Sveučilište u Zagrebu
Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Odsjek za turkologiju, hungarologiju i judaistiku
Katedra za turkologiju
Književnost starih turkijskih

naroda
Alen Matković
dr.sc. Azra Abadažić Navaey
Uvod u osmansku književnost (I)
13. svibnja 2023.

Sadržaj
1
1. Uvod
Za većinu svjetskih književnosti koje danas poznajemo, kojojgod civilizaciji ili naciji
pripadale, možemo reći da se trenutno nalaze na vrlo visokom i uznapredovanom stadiju
razvoja. U temelju ove tvrdnje leži činjenica da su te književnosti prošle brojne epohe,
iznjedrile brojna književna djela i ličnosti od nacionalnog, civilizacijskog ili globalnog
značaja te utjecale jedna na drugu u manjoj ili većoj mjeri. Međutim, kao i svaki oblik ljudske
djelatnosti, i književna produkcija nekog naroda mora imati svoj početak, koji se često naziva
'starom' književnošću toga naroda. Iako se te 'stare' književnosti u većini slučajeva uvelike
razlikuju od suvremenih ne samo po elementima unutar književnog djela kao što su tematika i
oblik, nego i po izvanjskim elementima kao što su jezik, pismo, sredstvo zapisivanja, identitet
autora, način širenja i prenošenja djela, razni društveni odnosi koji utječu na književnu
produkciju, itd., postoje brojni elementi koji osiguravaju kontinuitet između tih stadija i
omogućuju nam da govorimo o staroj i suvremenoj grčkoj, arapskoj, kineskoj, njemačkoj, itd.
književnosti. Jedan od tih elemenata nalazi se u samim sintagmama kao što su 'stara grčka
književnost', a to je činjenica da djela iz te domene povezuje nešto (bio to jezik na kojem je
djelo napisano, porijeklo autora, mjesto nastanka djela) što suvremena nacija koja polaže
prava na tu književnost smatra dijelom svoga identiteta.
Jedan od najboljih primjera gore navedenih tvrdnji jest književnost turkijskih naroda.
Kada govorimo o djelima iz domene stare turkijske književnosti, riječ je o književnoj
djelatnosti koja je kroz dugi niz stoljeća nastajala na širokom geografskom području na
kojemu su u nekom pogledu (bio to broj stanovništva, politički i kulturni utjecaj ili vojna
snaga) dominirali turkijski narodi, koju su stvarali autori turkijskoga porijekla iz različitih
slojeva društva na nekoj varijanti jednoga od turkijskih jezika. Iako su ta djela pisana u
različitim periodima na različitim pismima, pod utjecajem različitih religija i kulturnih
krugova, s različitim namjerama i ciljanim publikama, u različitim žanrovima i književnim
oblicima, ono što im je zajedničko je upravo taj turkijski element koji nam omogućuje da
govorimo o staroj turkijskoj književnosti. Bilo da je riječ o nadgrobnim spomenicima
turkijskih vladara uklesanim u stijene, opširnim epovima koje su u pratnji glazbe izvodili
narodni pjesnici ili političkim i filozofskim traktatima namijenjenim islamiziranim turkijskim
vladarima, sva ta djela pripadaju u domenu stare turkijske književnosti jer su ih na turkijskom
tlu napisali turkijski narodi na nekom turkijskom jeziku.
2
2. Nadgrobni spomenici iz perioda turkijskih kaganata
Najstariji zapisi koje su za sobom ostavili turkijski narodi napisani su starim turkijskim
pismom (poznatom kao turkijske rune) na spomenicima podignutima u čast pripadnika
turkijskih vladarskih dinastija kao što su Köl Tegin i njegov brat Bilge Kagan u blizini rijeka
Orhon i Jenisej1 između 720. i 730. godine.2 Država kojom su vladali ti kagani poznata je kao
Göktürk kaganat, a „[s]pomenici Tonyukuka, Köl Tigina i Bilge Kağana koji su zajedno
poznati kao 'orhonski spomenici' su najduži i najsavršeniji primjeri književnosti Göktürka“.3
Na tim natpisima nalazi se sveukupno 900 riječi budući da obrađuju ograničenu tematiku, ali
„na temelju bogatstva kako konkretnih, tako i apstraktnih pojmova u toj ograničenoj tematici i
nekih morfoloških specifičnosti, vidi se da je turski toga perioda bio ne samo razgovorni
jezik, nego u isto vrijeme i književni jezik koji je bio nastavak puno starijeg jezika“. 4 Neki
istraživači na temelju razrađenosti i kompleksnosti pisma kojim su napisani orhonski i
jenisejski spomenici smatraju da su turkijske rune nastavak puno starijeg pisma: „V. Thomsen
smatra da je abeceda, zbog toga što su slova na jenisejskim natpisima u puno primitivnijem
obliku, došla u regiju Jeniseja prije spomenika Göktürka, u 6. ili 7. stoljeću.“5 Što se tiče
porijekla toga pisma, prema Vilhelmu Thomsenu, koji je dešifrirao orhonske rune, one su
iransko-aramejskog porijekla bez obzira na sličnosti sa skandinavskim runama.6 U natpisima
na tim spomenicima ove povijesne ličnosti na neki način razgovaraju jedni s drugima, veličaju
jedan drugoga ili upućuju kritike onima koji su im se suprotstavljali. Uz spomenike koji
pripadaju Göktürk kaganatu, na području Mongolije nalaze se i neki spomenici koji pripadaju
Ujgurima.7
1
A. Kayumov, „Oral Tradition and the Literary Heritage“. U: The age of achievement: A.D. 750 to the
end of the fifteenth century. Ur. C. E. Bosworth i M. S. Asimov. U: History of civilizations of Central Asia. 390-
94. (Pariz: United Nations Educational, Scientific and Cultural Organization, 2000.), 390.
2
Talat S. Halman, A Milennium of Turkish Literature: A Concise History. Prir. Jane L. Warner. (New
York: Syracuse University Press, 2011.), VII.
3
Ahmet B. Ercilasun, Başlangıçtan Yirminci Yüzyıla Türk Dili Tarihi. (Ankara: Akçağ Yayınları, 2004.), 131
4
Mustafa S. Kaçalin,“Orhon Yazıtları“. TDV İslam Ansiklopedisi br. 33 (2007): 390-93, ORHON
YAZITLARI - TDV İslâm Ansiklopedisi (islamansiklopedisi.org.tr) (4. svibnja 2023)., 393
5
6
7
3
2.1. Spomenik vezira Tonyukuka
Vjeruje se da je autor ovoga spomenika sam Tonyukuk, koji je bio vezir četvorice kagana
koji su vladali Göktürk kaganatom. „Na spomeniku [Tonyukuka] prepričava se izbavljanje
turskog naroda iz kineskoga ropstva te ratovi Göktürka s Oğuzima, Kirgizima, Türgişima, i
Kinezima u vrijeme İlteriş Kağana i prvim godinama Kapgan Kağana.“8 Autor natpisa
posvećuje velik dio teksta nabrajanju vlastitih postignuća i doprinosa u povijesnim
događajima u kojima je sudjelovao. Iz toga razloga neki istraživači smatraju da se Tonyukuka
može smatrati „prvim predstavnikom turske memoarske književnosti i prvim turskim
povjesničarom“ koji je svoj spomenik napisao jednostavnim, narodnim jezikom9 kako bi se
efikasno obratio svim pripadnicima Göktürk kaganata bez obzira na njihov društveni status.
Tonyuku, prvi turski autor čije ime možemo povezati s nekim književnim djelom, rodio se
kao rob u Kini iz koje je pobjegao zajedno s İlteriş Kutluğ Hanom, zajedno s kojim je bio na
čelu prvog turskog rata za nezavisnost.10 Činjenica da je napisao svoje djelo na jeziku koji je s
jedne strane bio razumljiv svim slojevima društva, a s druge sadržavao razne književne
elemente pokazuje da u ovom periodu nije došlo do pojave razdora između vladarskoga sloja i
naroda koji karakterizira kasnije periode turske književnosti.
2.2. Spomenici Kül Tigina i Bilge Kağana
Kül Tigin bio je brat Bilge Kağana koji je organizirao ustanak protiv sinova svoga ujaka
Kapgan Kağana te tako osigurao bratov dolazak na prijestolje; smatra se „jednim od najvećih
junaka turske povijesti“, a njegov spomenik (bengü taşı) dao je izgraditi sam Bilge Kağan. 11
Prema nekim istraživačkima „[s]pomenik [bengü taşı] Kül Tigina prvo je djelo turske
književnosti napisano umjetničkim stilom.“12 Na Kül Tiginovu natpisu nalaze se upozorenja
turskom narodu da ne daju da ih Kinezi prevare i da žive u zajedništvu.13 To je upozorenje
vjerojatno utemeljeno na prijašnjim iskustvima koja su pripadnici Göktürk vladarske dinastije
imali s Kinezima. Naime, neposredno prije i nakon raspada Prvog turskog kaganata pripadnici
vladarske dinastije počeli su imitirati kinesko visoko društvo, odlaziti na kineski dvor,
preuzimati njihove praske, što je olakšalo proces podređivanja turskoga kaganata Kineskom
8
9
Ibid.
10
Banarlı, Nihad Sami. Resmili Türk Edebiyatı Tarihi I: Destanlar Devrinden Zamanımıza Kadar.
(Istanbul: Milli Eğitim Basımevi, 1983.), 70.
11
Ahmet B. Ercilasun, Başlangıçtan Yirminci Yüzyıla Türk Dili Tarihi. (Ankara: Akçağ Yayınları, 2004.), 133-4
12
Ibid.
13
Kaçalin, Mustafa S.“Orhon Yazıtları“. TDV İslam Ansiklopedisi br. 33 (2007): 390-93, ORHON
YAZITLARI - TDV İslâm Ansiklopedisi (islamansiklopedisi.org.tr) (4. svibnja 2023), 390.
4
Carstvu.14 To upozorenje pokazuje koliko je vladarima ovoga kaganat bilo stalo do očuvanja
nezavisnosti svoje države i naroda, a ovakvim natpisima nastojali su te ideale usaditi i u svoje
podanike: „Na ovom natpisu koji se sastoji od ukupno 70 redaka nalazi se gotovo 10 000
slova. Na istočnom i zapadnom vrhu natpisa nalaze se prikazi djece koja piju mlijeko vučice
jedan nasuprot drugoga, a u sredini vrha na istočnoj strani nalazi se ugraviranu prikaz ženke
brdske koze.“15 Korištenjem simbola koji su predstavljali narod koji je živio u toj državi,
njihovo porijeklo (mit o vučici) i njihov način života (brdska koza kao simbol snalažljivosti i
prilagodbe svim uvjetima, što su temelji nomadskog načina života) autor je nastojao probuditi
osjećaj zajedništva među svojim podanicima.
Bilge Kağan bio je „jedan od najvećih vladara turske povijesti i prvo veliko ime turske
retorične književnosti.“ Spomenik Bilge Kağana sadržajno je vrlo sličan spomeniku Kül
Tigina uz spominjanje nekoliko događaja kojima Kül Tigin nije prisustvovao.16 U pogledu
sadržaja ovih natpisa „[n]a natpisima Kül Tigina i Bilge Kağana prvo se posvećuje jedna
rečenica stvaranju svijeta i čovječanstva, zatim se ukratko sažima povijest prvoga kaganata, a
nakon toga slijedi naracija političke i vojne povijesti Drugog kaganata od osnutka do smrti
Kül Tigina 731. godine.“17 Kao i brojni drugi natpisi koji su otkriveni iz ovoga perioda, i ova
dva natpisana napisana su vrlo uzvišenim, kićenim i svečanim stilom.18 Za razliku od
Tonyukukovog spomenika kojega je napisao sam Tonyukuk, ova dva spomenika napisao je
Yollug Tigin, za kojega se na temelju titule 'tigin' pretpostavlja da je bio pripadnik vladarske
dinastije. Za njega se može reći da je autor prvog književnog djela napisanog na
srednjoazijskoj varijanti turskoga jezika.19 Ovaj natpis karakterizira snažan i učinkovit
retorički jezik, lirski izražaj, realističko-historiografski stil i razne stilske figure kojima je
autor nastojao postići harmoniju u svom djelu.20
14
15
16
17
18
Berda, Arpad. „Runik Harfli Eski Türkçe Yazıtlar (VIII. yüzyıl)“, prev. Nurettin Demir. U: Türk Edebiyatı Tarihi, ur.
Talat Sait Halman i dr, 85-121. (Ankara: Kültür ve Turizm Bakanlığı, 2007.), 125.
19
20
Ibid.
5
Iako još uvijek ne postoji konsenzus među znanstvenicima po pitanju jesu li ovi natpisi
primjeri poezije ili proze, neki znanstvenici zastupaju tezu da “[o]rhonski natpisi predstavljaju
stare tekstove napisane kićenim stilom koji sadrže elemente poezije u prozi.” 21 Po pitanju
jezika, neki istraživači vjeruju da jezik kojim su pisani orhonski spomenici odražava jezik
elite koja je upravljala kaganatom; s druge strane neki tvrde da taj jezik sadrži brojne
elemente jezika kojima su pripovijedani destani (odnosno epovi turkijskih naroda), čemu u
prilog idu brojne fraze i izrazi koji se pojavljuju na tim natpisima koji su slični onima iz
jednog od najpoznatijih turkijskih epova, Knjige o Dede Korkutu.22 Kao što smo ranije
spomenuli, ovi su spomenici napisani pismom koje je poznato kao „turske rune“, a na ovim
dvama spomenicima identificirano je 38 znakova.23 To su pismo turkijski narodi napustili u
VIII.st. kada je došlo do raspada države Göktürka24 te su ga zamijenili ujgurskim, a kasnije
arapskim pismom.
2.3. Ujgurski nadgrobni spomenici
Iako su najpoznatiji i najmnogobrojniji nadgrobni spomenici nastali u periodu države

Göktürka i pripadaju vođama plemena koja su činila tu državu, velik broj primjera ujgurske
proze iz perioda 8.st. nalazi se na nadgrobnim spomenicima u sjevernoj Mongoliji. Za
nadgrobne spomenice pronađene u Mongoliji općenito se može reći da pripadaju u dva
distinktna perioda: Prvi od njih je period Drugog turkijskog kaganata (680.-740.), a drugi je
period Ujgurskog kaganata (740.-840.).25 Ti spomenici napisani su ujgurskim runskim
pismom koje je nastavak turskog runskog pisma, a neki od njih nalaze se u blizini orhonskih
spomenika.26 Ujgurski spomenici koji se nalaze na području Mongolije poznati su pod
nazivom 'bitig', a najduži ujgurski „bitig“ je Şine-Usu bitiği koji je podignut 760. godine te
prepričava borbu između Ujgura i Göktürka koja se okončala pobjedom Ujgura nad svojim
neprijateljima.27 Osim ujgurskih nadgrobnih spomenika koji datiraju iz ovog ranog perioda, u
područjima oko rijeka Yedisu i Semireçiye pronađeni su i nadgrobni spomenici napisani na
21
Ibid, 126.
22
23
24
25
Berda, Arpad. „Runik Harfli Eski Türkçe Yazıtlar (VIII. yüzyıl)“, prev. Nurettin Demir. U: Türk Edebiyatı
Tarihi, ur. Talat Sait Halman i dr, 85-121. (Ankara: Kültür ve Turizm Bakanlığı, 2007.), 123.
26
Demir, Nurettin i Emine Yılmaz. „Uygur Edebiyatı (VIII-XIV. yüzyıl): Nesir”. U: Türk Edebiyatı
27
Ahmet B. Ercilasun, Başlangıçtan Yirminci Yüzyıla Türk Dili Tarihi. (Ankara: Akçağ Yayınları, 2004.), 138.
6
sirijskom pismu koji pripadaju kršćanskim Ujgurima i koji datiraju iz 13. i 14.st. te se kao
takvi smatraju nekim od posljednjih spomenika napisanih na starom turkijskom jeziku.28
28
Demir, Nurettin i Emine Yılmaz. „Uygur Edebiyatı (VIII-XIV. yüzyıl): Nesir”. U: Türk Edebiyatı
7
3. Stari turkijski epovi (destani)

Drugi važni spomenici stare turske književnosti su epovi, koji se mogu definirati kao
„priče u stihovima koje tematiziraju vjerski, moralni i nacionalni karakter nekog naroda u
kojima dominira mitološki element. To su u pravilu proizvodi narodne književnosti koji se
temelje na povijesti i koji iz nje crpe inspiraciju (…) Drugim riječima oni su povijesti iz
perspektive naroda, provučene kroz emocionalni filtar naroda i oblikovane u mašti naroda.“29
Iz ovoga vidimo da postoji vrlo čvrsta veza između epa i povijesti koja se očituje u činjenici
da i jedno i drugo prepričavaju događaje iz prošlosti. Glavna je razlika u tome što epovi često
uveličavaju te događaje te ih obogaćuju mitološkim elementima kako bi se lakše učvrstili u
narodno pamćenje: „Turska povijest, koju su uglavnom pisali stranci, a koju nomadski
turkijski narodi nisu pamtili iz pisanih tekstova čak i kada su ih pisali Turci, živjela je u
pamćenju naroda u obliku 'usmene povijesti' te je s vremenom primila karakteristike epa.“ 30 U
turkijskim epovima iz starijeg perioda, koje su u pratnji instrumenata kao što su saz ili kopuz
prenosili narodni pripovjedači poznati kao ozan ili bahşı, „pronalazimo podosta razrađenu
kozmogoniju, mitske priče o nastanku Turaka, priče o natprirodnim fenomenima, te brojne
legende o pobjedama i porazima, migracijama i katastrofama.“31
Glavna kriterij prema kojemu se mogu podijeliti turkijski epovi je njihov način
prenošenja. Tako neki epovi postoje samo u usmenom obliku te se prenose s koljena na
koljeno, neki su iz usmenog oblika prešli na različite načine u pisani oblik, a neki su izvorno
nastali u pisanom obliku. Primjeri nekih destana koji su do danas sačuvani u usmenom obliku
su Manas, Alpamış i Köroğlu.32 Priče u destanima Oğuz Kağan destanı, Dede Korkut Kitabı te
dijelovi u Divanü Lügati’t-Türk nastali su u usmenom obliku, međutim s vremenom je njihov
usmeni oblik zaboravljen te su danas sačuvani samo u pismenom obliku.33 Neki su pak destani
izvorno nastali u pisanom obliku, npr. „djela iz područja Anadolije poznata i pod imenom
29
30
Ahmet B. Ercilasun, Başlangıçtan Yirminci Yüzyıla Türk Dili Tarihi. (Ankara: Akçağ Yayınları, 2004.), 59.
31
Talat S. Halman, A Milennium of Turkish Literature: A Concise History. Prir. Jane L. Warner. (New
York: Syracuse University Press, 2011.), 5.
32
Metin Ekici,. „Destanlar“. U: Türk Edebiyatı Tarihi, ur. Talat Sait Halman i dr, 85-121. (Ankara: Kültür
ve Turizm Bakanlığı, 2007.), 87
33
Metin Ekici,. „Destanlar“. U: Türk Edebiyatı Tarihi, ur. Talat Sait Halman i dr, 85-121. (Ankara: Kültür
ve Turizm Bakanlığı, 2007.), 88
8
'Gazavatname' kao što su Battalname, Danişmendname, Saltukname.”34 Destani se mogu

podijeliti i po pripadnosti, pa prema tom kriteriju neki poput Dede Korkut Kitabı ili Oğuz
Kağan Destanı, Alpamış Destanı, Köroğlu Destanı pripadaju svim ili većem broju turkijskih
naroda, dok destani poput Manas Destanı ili Kırk Kız Destanı pripadaju pojedinom narodu.35
Neki dijelovi turskih destana zapisani su u obliku u kojemu su još postojali i kružili među
pukom, neki su pronađeni u starim kineskim izvorima i rukopisima arapske i perzijske
književnosti, a neki u bizantskim povijesnim kronikama.36
3.1. Dede Korkut Destanı
Postoje brojne teorije o porijeklu Dede Korkuta (koji se često naziva Korkut Ata), ali
većina ih se slaže da je potekao od nekog oguskog plemena. Štoviše, neki tvrde da je istoga
porijekla kao i Osmanlije, a „prema Camiu’t-Tevarih Dede Korkut bio je glavni savjetnik
desetog oguskog vladara Kayı İnal Hana.“37 U knjizi je Dede Korkut prikazan kao moćni
narodni pjesnik i intelektualac koji je starješina naroda i vođa plemena, a prema nekim
tumačenjima “[o]n je u isto vrijeme i starješina kazačko-kirgiških pjesnika [bahşı]. Dede
Korkut u djelu u pravilu nastupa kao ozan. Prema jednoj šamanističkoj legendi jedan šaman
imena Korkut podučio je kirgiške šamane kako svirati kopuz i pjevati türkü pjesme“38 te se
vjeruje da je taj šaman povijesna ličnost koja je kasnije među turkijskim plemenima postala
poznata kao Dede Korkut. Dugo je vremena ovaj destan živio u usmenom obliku među
turkijskim plemenima da bi konačno prvi puta bio zapisan u drugoj polovici 15.st. u
kombinaciji proze i stiha. Postoje dva primjerka ovoga djela koja datiraju iz toga perioda i
koja se smatraju najstarijim zapisanim verzijama ovoga destana, a jezik kojim je napisano ovo
djelo je kombinacija azerskog dijalekta (koji dominira) te elemenata kipčačkog jezika, jezika
drugih turkijskih plemena i mongolskog jezika.39 Nakon prelaska na islam, „[t]urske legende,
primarno ep o Oğuzu te posebno priče o Dede Korkutu, koje su nastale prije prelaska na
islam, zadobile su distinktno islamski prizvuk.“40
34
Ibid.
35
Ibid., 114.
36
37
Orhan Şaik Gökyay,. „Dede Korkut“. TDV İslam Ansiklopedisi br. 9 (1994): 77-80, DEDE KORKUT -
TDV İslâm Ansiklopedisi (islamansiklopedisi.org.tr) (4. svibnja 2023), 77.
38
Ibid., 79.
39
Orhan Şaik Gökyay,. „Dede Korkut“. TDV İslam Ansiklopedisi br. 9 (1994): 77-80, DEDE KORKUT -
TDV İslâm Ansiklopedisi (islamansiklopedisi.org.tr) (4. svibnja 2023), 80.
40
Talat S Halman,. A Milennium of Turkish Literature: A Concise History. Prir. Jane L. Warner. (New York:
Syracuse University Press, 2011.), 8.
9
3.2. Oğuz Kağan Destanı
Destan o Oğuz Kağanu prvi je puta zapisan u 13.st. ujgurskim jezikom i pismom, no bio je
prisutan stoljećima prije toga u pamćenju naroda i pučkih pjesnika (vjeruje se da je izvorno
nastao u 2. st. pr. Kr.41 Jedan od najčešćih motiva u ovom destanu su junačka djela raznih
plemenskih vođa koji su bili dijelom Oguzove vojske te Oguzovo dodjeljivanje zemlje i
imena tim vođama kao zauzvrat za njihova junaštva. Kasnije su ta imena koja je Oguz kagan
dodijelio svojim suborcima postala imena raznih turkijskih plemena koja su se širila svijetom,
što je jedan od elemenata ovoga destana koji pokazuje da on pripada svim turkijskim
narodima. Vjeruje se da ti borci kojima je Oguz Kagan dodijelio imena ne predstavljaju
pojedinačne povijesne ličnosti nego da simboliziraju cijelo to pleme i vrijednosti po kojima je
ono bilo poznato među ostalim plemenima. Na isti način, Oguz Kagan u destanu ne
predstavlja samo jednoga vladara nego sva oguska plemena i njihove vladare koji su se
pojavili u povijesti.42 Destan se sastoji od nekoliko slojeva, od kojih prvi „čini turska
mitologija i kozmogonija. Ženidba Oğuz Kağana s djevojkom koja je došla u zraci svjetlosti s
neba te rođenje hanova Kün (Güneş), Ay, Yıltız predstavlja stvaranje nebesa (…) Ženidba
Oğuz Kağana s djevojkom koja se nalazila u šupljini jednog stabla nasred jezera te rođenje
hanova Kök (Gökyüzü), Tağ i Teniz predstavlja stvaranje zemlje (tla i vode).“43 Drugi sloj epa
čine osvajanja Oğuz Kağana po Prednjoj Aziji, koja se po sadržaju poklapaju s pričama o Alp
Er Tongi, mitskom hunskom vladaru koji se spominje u i Firdevsijevoj Şahname.44 Slično kao
što se dogodilo i s Dede Korkut Kitabı, nakon prelaska Turaka na islam nastale su nove
verzije ovoga destana koje sadrže brojne promijene, jedna od kojih je ta da su Turci isprva
štovali Alaha, ali su za vrijeme Kara Hana prešli na bezbožništvo od čega ih je spasio Oguz
koji je bio musliman od rođenja.45
3.3. Manas Destanı
Za razliku od prethodna dva destana koji danas postoje samo u pisanom obliku i koji su
poznati među svim turkijskim narodima, ovaj destan sačuvan je i u usmenom obliku te se
41
42
Ibid., 21
43
Ercilasun, Ahmet B. Başlangıçtan Yirminci Yüzyıla Türk Dili Tarihi. Ankara: (Akçağ Yayınları, 2004.), 56.
44
Ibid.
45
10
smatra nacionalnim destanom Kirgiza.46 Ovaj destan smatra se prvim turkijskim destanom
koji je nastao pod utjecajem islama, vjerojatno između jedanaestog i dvanaestoga stoljeća u
okolici rijeke Yedisu.47 Radnja destana vrti se oko prihvaćanja islama među turkijskim
plemenima, širenju islama i ratovima u ime religije, dok u isto vrijeme sadrži različite motive
i bogate reference na staru turkijsku tradiciju destana te elemente starih turkijskih vjerovanja
kao što su šamanizam.48 Djelo sadrži brojne izreke i poslovice vezane za tradicije Kirgiza te
predstavlja važan izvor za proučavanje povijesti turskoga jezika.49 Iako je danas ovaj destan
raširen samo među Kirgizima, vjeruje se da je jedno vrijeme bio raširen među svim
srednjoazijskim plemenima.50 U temelju tog vjerovanja leži činjenica da ovaj destan dijeli
brojne sličnosti u pogledu sadržaja i forme s drugim velikim turkijskim destanima kao što su
Oğuz Kağan Destanı ili Dede Korkut Kitabı. Iako najveća zapisana verzija ovoga destana ima
32 000 stihova, prema nekim istraživanjima taj je destan dostigao broj od 400 000 stihova
zahvaljujući raznim dodacima koje su putujući pjesnici (poznati kao manasçı) nadodavali
ovom djelu.51
4. Gramatike i rječnici
Iako nadgrobni spomenici starih turkijskih vladara sadrže brojne vrijedne informacije o
staroj varijanti turskoga jezika, zbog njihovog vrlo ograničenog vokabulara (na dva najveća
46
Tuncel Gülensoy,. „Manas Destanı“. TDV İslam Ansiklopedisi br. 27 (2003): 557-8, MANAS DESTANI
- TDV İslâm Ansiklopedisi (islamansiklopedisi.org.tr) (16. svibnja 2023.), 557.
47
48
Ibid.
49
Tuncel Gülensoy,. „Manas Destanı“. TDV İslam Ansiklopedisi br. 27 (2003): 557-8, MANAS DESTANI
- TDV İslâm Ansiklopedisi (islamansiklopedisi.org.tr) (16. svibnja 2023.), 558.
50
51
Ibid., 273.
11
spomenika nalazi se samo 900 riječi) i tematike, na temelju njih se ne mogu donositi nikakvi
široki zaključci o tom jeziku.52 Destani su pak puno opsežniji po pitanju vokabulara i
tematike, no budući da su zapisani stoljećima nakon što su izvorno nastali upitno je u kojoj
mjeri ti zapisi, ako uopće, odražavaju karakteristike stare varijante turskoga jezika. Budući da
turkijski narodi, s jedne strane zbog nomadskog načina života, a s druge zbog konstantnih
unutarnjih i vanjskih sukoba, nisu imali priliku stvoriti tradiciju zapisivanja svoje povijesti,
kronika, pravnih i sličnih dokumenata koji bi mogli poslužiti kao opsežni i relevantni izvori za
proučavanje njihovoga jezika kao što je to slučaj kod drugih naroda, teško je išta zaključiti o
turskom jeziku prije desetog stoljeća.53 Tada turkijski narodi polako prelaze na sjedilački
način života, sele se prema zapadu te primaju novu religiju, islam, što ih uvodi u novi
civilizacijski krug. Kao iskusni i moćni ratnici u vrlo kratkom vremenu postaju vojno
dominantna sila u tom novom civilizacijskom krugu te uspostavljaju snažan politički utjecaj
na regiju u kojoj se nalaze, zbog čega osjećaju potrebu pobliže se upoznati sa svojim novim
podanicima i saveznicima. Iz toga se rađa turska jezikoslovna tradicija koja je svoje prve
predstavnike dobila u periodu Karahanidske države, prve turkijske države koja je prihvatila
islam.54
4.1. Divanü Lugati’t-Türk
Ovo djelo prvi je poznati rječnik turskoga jezika kojega je autor Mahmud Kaşgarlı
(Mahmud iz Kašgara) napisao za abasidskoga vladara u Bagdadu.55 Karahanidski autor
Mahmud Kaşgarlı sastavio je tursko-arapski rječnik Divanü Lügati't-Türk između 1071-74
godine nakon što je građu prikupio kroz svoja putovanja po raznim regijama koje su
naseljavali turkijski narodi kao što su Kina, Transoksijana, Hvarezm, Buhara i Fergana.56
Autor je pisao djelo za vrijeme seldžučkih osvajanja po središnjoj Aziji i Anadoliji pa je u
njemu savjetovao arapskim vladarima „da uče turski jezik“ jer je vjerovao da će to postati
najvažniji jezik na svijetu.57 Kašgarlı u svom djelu izrazito hvali turski narod i njegove
52
53
54
Ercilasun, Ahmet B. Başlangıçtan Yirminci Yüzyıla Türk Dili Tarihi. (Ankara: Akçağ Yayınları, 2004.), 294.
55
Ibid., 319.
56
Kayumov, A. „Oral Tradition and the Literary Heritage“. U: The age of achievement: A.D. 750 to the end
of the fifteenth century. Ur. C. E. Bosworth i M. S. Asimov. U: History of civilizations of Central Asia. 390-94.
(Pariz: United Nations Educational, Scientific and Cultural Organization, 2000.), 390.
57
12
karakteristike, opisuje ih kao najveće Alahove sluge i njegovu osobnu vojsku, kao neku vrstu
odabranog naroda.58
Iako je djelo uglavnom napisano na standardnom književnom jeziku koji se koristio u

Karahanidskom Carstvu u tom periodu (takozvani 'hakanijski' turski), autor je koristio i
primjere iz drugih dijalekata turskoga jezika, od kojih su najzastupljeniji oguski i kipčački
turski.59 Za autora ovoga djela može se reći da je bio izrazito napredan i nacionalno osviješten
za svoj period. To se vidi i u činjenici da je primijenio znanstveno objektivan pristup pisanju
ovoga djela, što se vidi i u načinu na koji je obradio Ujgure, koje je s jedne strane
okarakterizirao kao nevjernike i uvrštavao islamske anti-budističke tekstove u svoj rječnik, ali
s druge strane se nije ustručavao istaknuti jezične sličnosti između karahanidskog i ujgurskog
turskog jezika.60 Dokaz važnosti ovoga djela je i činjenica da se „[u] djelu nalaze važne
informacije o mitologiji, povijesti, društvenoj strukturi, etnografiji, književnosti i folkloru
raznih turkijskih naroda. Primjerice, Mahmut je prvi autor koji je klasificirao turkijske
jezike.“61 Autor je koristio odlomke iz djela turkijske književnosti kao primjere za neke riječi
ili koncepte koje je uvodio, tako da djelo obiluje poslovicama (atasözleri) i poemama
(koşuglar). U Divanu se nalazi ukupno 798 strofa od kojih je 389 poslovica, 173 katrene i 55
bejtova.62 Činjenica da se u djelu nalaze i katrene (strofe karakteristične za pučku književnost)
i bejtovi (strofe karakteristične za elitnu književnost) te da se koristi i narodni slogovni i elitni
aruz metar63 doprinosi objektivnosti i opsežnosti ovoga djela pa se može reći da Divan
predstavlja najpouzdaniji odraz jezične situacije u turkijskom svijetu u 11.st.
4.2. Mukaddimetü’l-Edeb
Autor ovoga rječnika je arapski učenjak turskoga porijekla poznat kao Zemahşeri.64 Za
razliku od Mahmuda Kaşgarlıa koji je napisao svoj rječnik s ciljem podučavanja turskog
jezika arapskim vladarima i njihovom narodu, Zemahşeri je napisao svoj rječnik s ciljem
podučavanja arapskog jezika turkijskim i iranskim vladarima.65 U ovom djelu su ispod teksta
na arapskom koji čine riječi te kratke rečenice i sintagme smješteni njihovi prijevodi na
58
Ibid., 321.
59
Ibid., 319.
60
Eker, Süer. „'Divanü Lügati’t-Türk’ (1077)“ U: Türk Edebiyatı Tarihi, ur. Talat Sait Halman i dr, 201-
208. (Ankara: Kültür ve Turizm Bakanlığı, 2007), 202.
61
Ibid., 203.
62
Ibid.
63
Ibid., 204.
64
Nuri Yüce. „Mukaddimetü’l-Edeb“. TDV İslam Ansiklopedisi br. 31 (2020): 120-1.
MUKADDİMETÜ’l-EDEB - TDV İslâm Ansiklopedisi (islamansiklopedisi.org.tr) (16. svibnja 2023.), 120.
65
13
hvarezmski turski (budući da je djelo izvorno napisano za vladara države Hvarezmskih

šahova Atsız bin Mehmeda).66 Najstariji rukopis ovoga djela datira iz perioda između 13. i 15.
stoljeća te sadrži više od 20 prijevoda na hvarezmski turski.67 Ovo djelo sadrži vrijedne
informacije o oguskom, kipčačkom i kankskom dijalektu turskoga jezika. Iz toga se razloga
može smatrati svojevrsnom nadopunom Divana Mahmut Kaşgarlıa jer obrađuje zapadne
varijante turskoga jezika koje u Divanu nisu naročito zastupljene.68
5. Didaktička proza
S ulaskom u novi civilizacijski krug turkijski su narodi osjetili potrebu da predstave
svoj jezik, povijest, tradiciju i kulturu drugim narodima iz toga kruga, što se očituje u
gramatikama i rječnicima koji su obrađeni u prethodnom poglavlju. Međutim, to je samo
66
Nuri Yüce. „Mukaddimetü’l-Edeb“. TDV İslam Ansiklopedisi br. 31 (2020): 120-1.
MUKADDİMETÜ’l-EDEB - TDV İslâm Ansiklopedisi (islamansiklopedisi.org.tr) (16. svibnja 2023.), 121.
67
Ibid.
68
14
jedna strana priče. Druga, možda čak i važnija od toga, je potreba da se turkijski vladari i
plemena upoznaju s običajima, praksama, idealima i ideologijom te nove civilizacije u koju su
ušli. U tome su važnu ulogu imali prijevodi raznih kanonskih tekstova islama (uključujući i
Kuran), ali i izvorna djela koja su intelektualci turkijskoga porijekla proizvodili kako bi
prenijeli svoja znanja o islamskoj civilizaciji turkijskim vladarima. 69 Ta su djela uglavnom
stvarali pripadnici visokog društva i aristokracije tih država pa je jezik kojim su ona napisana
u pravilu standardni, književni jezik te države.
5.1. Kutadgu Bilig
Godine 1069. Yusuf iz Balasaguna predao je karahanidskom vladaru djelo Kutadgu

Bilig (Znanje koje usrećuje) koje iznosi razne savjete o upravljanju državom i podanicima.
Autor ovoga djela Yusuf iz Balasaguna dobio je titulu has haciba kada je predstavio svoje
djelo karahanidskom vladaru Buğra Hanu kao nagradu za izvrsnost.70 Ovo djelo sastoji se od
74 poglavlja napisana na srednjoturkijskom jeziku te predstavlja najstarije djelo turkijske
epske poezije.71 Dok se za Divan Mahmuda Kaşgarlıa može reći da je sadržajno turskoga
karaktera iako je napisan na arapskom jeziku, s druge strane “Kutadgu Bilig – monumentalni
filozofski traktat napisan u stihu (otprilike 6 500 dvostiha) o vladanju, pravdi i etici – je odraz
autorove asimilacije islamskih koncepata, arapske i perzijske kulture, te njihove ortografije,
vokabulara i prozodije.“72 Kutadgu Bilig je „siyasetnama [politički i filozofski traktat] u stihu
koja se sastoji od 6645 bejtova“ te je „prvo poznato veliko djelo turske islamske književnosti“
koje je napisano u stilu mesnevije.73
Djelo tematizira idealnoga čovjeka te put kojim se do toga ideala dospijeva, vrline
koje su potrebne kako bi se na najbolji način uredilo društvo i državu74 preko simboličnih
likova od kojih svaki predstavlja neku od tih vrlina: „Junaci u djelu i koncepti koje
69
Halman, Talat S. A Milennium of Turkish Literature: A Concise History. Prir. Jane L. Warner. (New
70
DIA – TDV İslam Araştırmaları Merkezi ansiklopedi hazırlık kurulu. „Kutadgu Bilig“. TDV İslam
Ansiklopedisi br. 26 (2002): 478-80, KUTADGU BİLİG - TDV İslâm Ansiklopedisi (islamansiklopedisi.org.tr)
(4. svibnja 2023), 478.
71
Kayumov, A. „Oral Tradition and the Literary Heritage“. U: The age of achievement: A.D. 750 to the
end of the fifteenth century. Ur. C. E. Bosworth i M. S. Asimov. U: History of civilizations of Central Asia. 390-
94. (Pariz: United Nations Educational, Scientific and Cultural Organization, 2000.), 391-2.
72
73
74
Ibid., 309.
15
predstavljaju su: 1. Kün Togdı: köni törü (ispravni zakon = pravda); 2. Ay Toldı: kut (sreća);
3. Ögdülmiş: ukuş (razumijevanje, spoznaja, um); 4. Odgurmış: sudbina.“75 Prva tri koncepta
predstavljaju važne elemente stare turkijske tradicije i filozofije koji se mogu uočiti i na
starim turkijskim nadgrobnim spomenicima, dok posljednji predstavlja jedan od temeljnih
koncepata islamske filozofije koja je dominirala novim civilizacijskim krugom unutar kojega
je i nastala Karahanidska država,76 tako da se za ovo djelo može reći da predstavlja svojevrsnu
sintezu starih turkijskih vrijednosti i novih islamsko-turkijskih vrijednosti. Na kraju djela, u
kojemu prava tema traje do 6425. bejta, autor se “žali na period u kojemu živi i uspoređuje ga
s idealnim periodom koji je opisao.”77 Iako je djelo uglavnom napisano u skladu s
prozodijskim sustavom orijentalno-islamske književnosti, autor se koristio i elementima
narodne književnosti na nekim mjestima: „U djelu se nalaze 173 katrene na različitim
mjestima (…) Dio tih katrena, koje odražavaju tradiciju narodne poezije, rimovane su (…) u
stilu mani [stare turkijske religijske himne]. Drugi pokazatelj da se Yusuf koristio narodnom
tradicijom su izreke razbacane po različitim poglavljima.“78
5.2. Atebetü’l-Hakayık
Vjeruje se da je ovo djelo napisano stoljeće ili više nakon Kutadgu Biliga, ali unatoč
tome postoje brojne sličnosti između ta dva djela: „Neke od njih su činjenica da su oba djela
napisana istim metrom, sličnost u načinu rimovanja te bliskost između riječi i izraza u
stihovima u kojima se obrađuju iste teme.“79 Postoji vrlo malo pouzdanih informacija o
stvarnoj ličnosti autora Atebetü’l-Hakayıka Ahmeda Edipa, ali zato postoji obilje legendi o
njegovom životu, neke od kojih je prenio i slavni čagatajski pjesnik Ali Şir Nevai u svom
djelu Nesaimü’l-Mahabbe.80 Prema nekim istraživačima ovo je djelo nastalo u 12.st. te je uz
Divan Ahmeda Yesevija imalo velik utjecaj na religijski i književni život turkijskih naroda
Srednje Azije u tomu periodu.81
75
76
Ibid., 315
77
DIA – TDV İslam Araştırmaları Merkezi ansiklopedi hazırlık kurulu. „Kutadgu Bilig“. TDV İslam
Ansiklopedisi br. 26 (2002): 478-80, KUTADGU BİLİG - TDV İslâm Ansiklopedisi (islamansiklopedisi.org.tr)
(4. svibnja 2023), 480.
78
Eker, Süer. „Yusuf Has Hacip, 'Kutadgu Bilig' (1069)“ U: Türk Edebiyatı Tarihi, ur. Talat Sait Halman i dr,
193-201. (Ankara: Kültür ve Turizm Bakanlığı, 2007.), 197.
79
80
81
16
Djelo se sadržajno može okarakterizirati kao knjiga savjeta i morala napisana u

stihovima, od kojih je 40 u obliku bejta a 101 u obliku katrene. Autor je u djelu koristio aruz
metar koji je karakterističan za djela visoke, elitne književnosti toga perioda: „Teme koje se
obrađuju u glavnom dijelu koji je u obliku četvrostiha su: koristi znanja i štete neukosti,
očuvanje jezika, prolaznost svijeta, velikodušnost i škrtost, skromnost i arogancija,
ambicioznost, nježnost i milost (…)“82 Oblik aruz metra koji je korišten u ovom djelu isti ja
kao onaj iz Kutadgu Biliga, takozvani Şehname metar.83 Za ovo se djelo može reći da je
svojevrsna sinteza visoke i pučke tradicije jer je napisano u katrenama (karakteristika
narodnoga pjesništva) u aruz metru (karakteristika elitnoga pjesništva).84 S ciljem
podučavanja islamskih moralnih vrijednosti u djelu su pravila koja se odnose na moral
pojedinaca predstavljena unutar kulturnog poimanja muslimanskih Turaka te jasnim i
jednostavnim jezikom koji su mogli razumjeti pripadnici visokoga društva toga perioda. 85
6. Zaključak
Budući da je u većini svjetskih književnosti prošao velik broj stoljeća između perioda
'stare' i 'suvremene' književnosti ponekad je teško vidjeti bilo kakav kontinuitet između ta dva
stadija. Većina književnosti doživjela je duboke promjene u tom širokom vremenskom
rasponu pa se ponekad pitamo pripadaju li neka djela zapravo književnosti naroda koji ih
prisvaja ili nekom drugom. Postoje brojni faktori koji se moraju uzeti u obzir kod davanja
82
Ercilasun, Ahmet B. Başlangıçtan Yirminci Yüzyıla Türk Dili Tarihi. (Ankara: Akçağ Yayınları, 2004.), 333-6.
83
Nurettin Demir,. „Edip Ahmet Yükneki, 'Atebetü’l-Hakayık’ (XII. yüzyıl)“. U: Türk Edebiyatı Tarihi, ur. Talat
Sait Halman i dr, 208-13. (Ankara: Kültür ve Turizm Bakanlığı, 2007.), 211.
84
Ibid.
85
Ibid.
17
odgovora na takva pitanja, a neki od najvažnijih među njima su jezik, porijeklo autora i
mjesto nastanka djela te odnos između tih elemenata i naroda koji polaže prava na neko djelo.
Turska književnost zasigurno je jedan od najboljih primjera toga razdora između

različitih književnih stadija. Ta je književnost doživjela duboke promjene ne samo između
perioda 'stare' i 'suvremene' književnosti, nego i unutar samoga perioda stare književnosti.
Visoki slojevi turkijskih naroda i plemena su, u periodu kada su živjeli nomadskim i polu-
nomadskim načinom života, za sobom ostavljali književne spomenike uklesane u stijene
posvećene vladarima njihovih kaganata, a u periodu kada su prešli na sjedilački način života i
ušli u novi civilizacijski krug počeli stvarati djela s ciljem što brže asimilacije u tu novu
civilizaciju. Cijelo su to vrijeme pak narodni pjesnici stvarali i širili turkijske destane u kojima
su tematizirali porijeklo, povijest i junaštvo turkijskih naroda i njihovih vođa. Ono što
povezuje ove tri naizgled potpuno različite i odvojene tradicije je činjenica da su djela iz tih
triju tradicija pisali autori koji su vukli porijeklo iz nekog turkijskog naroda, na teritoriju
kojim su nekoć vladala turkijska carstva i kaganati te na nekoj varijanti turkijskoga jezika.
Bilo da je riječ o vladarima i vođama kaganata koji su se obraćali svim svojim podanicima
kako bi ih pozvali na zajedništvo i očuvanje jedinstva države, pučkim pjesnicima koji su se
obraćali svim turkijskim plemenima diljem svijeta kako bi ih podsjetili na dane velike moći i
slave ili intelektualcima koji su se obraćali vladarima islamiziranih turkijskih država kako bi
im usadili islamske vrijednosti i olakšali im asimilaciju u novi civilizacijski krug, svi su se oni
obraćali svojoj publici na nekoj varijanti turkijskoga jezika, na nekom teritoriju na kojemu su
bili dominantni turkijski narodi, te im je legitimitet bio utemeljen na pripadnosti nekom od tih
naroda.

Kako Napisati Seminarski Rad

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Kako Napisati Seminarski Rad

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Kako napisati seminarski rad

Pripremio: Alen Matković

U tražilicu Wayback Machine unio sam

Vidim da se kod 2016. i 2017. godine nalaze

Preko ISBN Searcha saznao sam da je članak

Uspio sam pronaći traženu knjigu.

Za sada sam iscrpio ideje za pretraživanje članaka na İslam Ansiklopedisi pa se

Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Odsjek za turkologiju, hungarologiju i judaistiku

Književnost starih turkijskih

dr.sc. Azra Abadažić Navaey

Uvod u osmansku književnost (I)

13. svibnja 2023.

2. Nadgrobni spomenici iz perioda turkijskih kaganata

2.1. Spomenik vezira Tonyukuka

2.2. Spomenici Kül Tigina i Bilge Kağana

2.3. Ujgurski nadgrobni spomenici

Iako su najpoznatiji i najmnogobrojniji nadgrobni spomenici nastali u periodu države

3. Stari turkijski epovi (destani)

'Gazavatname' kao što su Battalname, Danişmendname, Saltukname.”34 Destani se mogu

3.1. Dede Korkut Destanı

3.2. Oğuz Kağan Destanı

3.3. Manas Destanı

4.1. Divanü Lugati’t-Türk

Iako je djelo uglavnom napisano na standardnom književnom jeziku koji se koristio u

hvarezmski turski (budući da je djelo izvorno napisano za vladara države Hvarezmskih

5.1. Kutadgu Bilig

Godine 1069. Yusuf iz Balasaguna predao je karahanidskom vladaru djelo Kutadgu

Djelo se sadržajno može okarakterizirati kao knjiga savjeta i morala napisana u

Turska književnost zasigurno je jedan od najboljih primjera toga razdora između

You might also like