78-79.

PRVOSTEPENI I UPRAVNI POSTUPAK (pokretanje, vodjenje I okoncanje upravnog

postupka) i faze upravnog postupka
Faze upravnog postupka-pod fazom se podrazumijevaju procesne sekvence koje su relativno odvojene
jedna od druge. Stoga, cesto se navodi 5 faza upravnog postupka, neke od njih su obavezne, a neke su
eventualne. To su sledece faze upravnog postupka:
1.faza pokretanja prvostepenog upravnog postupka (obavezna faza) 2.faza upravnog postupka do
donosenja resenja, tj.faza ispitnog I dokaznog postupka(obavezna faza,ali moguciizuzeci) 3.faza
donosenja rjesenja (obavezna faza) 4.faza drugostepenog postupka po zalbi
(eventualna faza) 5.faza administrativnog (prinudnog) izvrsenja-(eventualna faza) Koja od
evenetualne sekvence ce se aktivirati zavisi od okolnosti konkretnog slucaja.

80.POKRETANJE UPRAVNOG POSTUPKA

Oficijelna I Stranacka maksima-- Za razliku do sudskog postupka koji se moze pokrenuti samo tuzbom,
upravni postupak se moze pokrenuti: a) neposrednim zahjtevom zaiteresovane stranke,po osnovu tzv.
stranacke maksime, b)po sluzbenoj duznosti nadleznog organa prema tzv. oficijelnoj maksimi.
Formalno-pravno gledano, upravni postupak uvijek pokrece nadlezni drzavni organ, bilo po sluzbenoj
duznosti, na svoju inicijativu ili povodom zahjteva stranke. Po pravilu, ako se radi o priznavanju nekog
prava, upravni postupak pokrece stranka svojim zahtjevom, a ako se radi o
utvrdjivanju nekih obaveza upravni postupak pokrece nadlezni organ uprave.
Odbijanje zahtjeva stranke iz procesnih razloga-Nadlezni javnopravni organ odbice zahjtev stranke
za pokretanje upravnog postupka rjesenje, ako: a)predmet upravnog spora nije upravna stvar
b)ako podnosilac zahtjeva nije imalac prava ili pravnog interesa, tj.kada ne moze biti stranka u upravnom
postupku c)zahjtev koji je vezan za rok, nije podnesen u roku
d)je u istoj upravnoj stvari vec pokrenut drugi upravni ili sudski postupak, ili je o njoj vec bilo pravosnazno
odluceno
e)je u istoj upravnoj stvari donijeto I stranci uruceno rjesenje kojim je odbijen njen zahtjev

Pravosnazno rjesenje je rjesenje koje se vise ne moze pobijati u upravnom sporu, odnosno drugom sudskom
postupku.
Izmjena I odustanak od zahtjeva—Stranka moze da izmijeni podnijeti zahtjev za pokretanje upravnog
postupka I to sve do donosenja prvostepenog rjesenja, ako je izmjena zasnovana na istom cinjenicnom stanju,
a moze odustati u toku cijelog upravnog postupka.
Obustavljanje postupka-kad je postupak pokrenut na zahtjev stranke, a stranka odustane od tog zahtjeva,
javnopravni organ ce donijeti rjesenje kojim se upravni postupak obustavlja I o tome obavijestiti protivnu
stranku, ako je ima. Obustavljanje se vrsi po sluzbenoj duznosti. Ako je vodjenje upravnog postupka
potrebno u javnom interesu ili ako to zahtijeva protivna stranka, javnopravni organ ce nastaviti upravni
postupak.

81. VODJENJE UPRAVNOG POSTUPKA (poravnanje, prethodno pitanje, utvrdjivanje cinjenicnog

stanja, dokazivanje)
Poravnanje se moze javiti samo u dvostranackim ili visestranackim upravnim postupcima, a nikad u
jednostranackim. Prema tome, ako u postupku ucestvuju dvije ili vise stranaka sa suprotnim zahtjevima,
sluzbeno lice koje vodi postupak nastojace u toku cijelog postupka da se stranke poravnaju, potpuno ili bar
u pojedinim spornim tackama. Poravnanje mora biti jasno I odredjeno I ne smije biti protiv javnog interesa,
javnog morala ili pravnog interesa trecih lica. Sluzbeno lice koje vodi postupak, mora na to voditi po
sluzbenoj duznosti. Zapisnik o poravnanju. O poravnanju zakljucenom u upravnom postupku sacinjava
se zapisnik. Poravnanje je zakljuceno kad stranke, posle procitanog zapisnika o poravnanju potpisu zapisnik.
Pravno dejstvo o poravnanju. Poravnanje u upravnom postupku ima snagu izvrsnog resenja (izvrsna
isprava). U slucaju da se ne postigne poravnanje sluzbeno lice mora svojim resenjem rijesiti postojecu
situaciju kako najbolje zna.

Prethodno pitanje u upravnom postupku. Prethodno pitanje u upravnom postupku je samostalna pravna
cjelina od koje zavisi resenje glavne stvari. Postoje dva osnovna sistema resavanja prethodnog pitanja. Prema
jednom (austrijskom) sistemu, kada organ u toku upravnog postupka naidje na prethodno pitanje, on ima
slobodu da odluci da li ce ga rijesiti sam ili ga dostaviti na resavanje nadleznom organu. Prema drugom
(francuskom) sistemu, organ koji naidje na prethodno pitanje nema slobodu izbora, vec mora pokrenuti
postupak I prethodno pitanje obavezno uputiti nadleznom organu na resavanje, pa tek na osnovu odluke tog
organa nastaviti sa prekinutim postupkom. ZUP usvaja prvi sistem. Prema tome, ako je organ raspravio
prethodno pitanje, resenje takvog pitanja ima pravno dejstvo samo u stvari u kojoj je to pitanje rijeseno.
Medjutim, organ koji vodi postupak, mora prekinuti postupak kad se prethodno pitanje odnosi na:
a)postojanje krivicnog djela, b)na postojanje braka, c)utvrdjivanje ocinstva, d) kad je to zakonom odredjeno.
U slucaju kad see zbog prethodnog pitanja ne mora prekinuti postupak, organ koji vodi postupak, moze sam
uzeti u pretres prethodno pitanje i raspraviti ga kao sastavavni dio upravne stvari I na toj osnovi rijesiti samu
upravnu stvar. AKo organ koji vodi postupak ne uzme u pretres prethodno pitanje, a postupak za resenje
prethodnog pitanja, koji se moze voditi samo po sluzbenoj duznosti jos nije pokrenut kod nadleznog organa,
on ce traziti da nadlezni organ pokrene postupak po tom pitanju. U upravnoj stvari u kojoj se postupak za
resenje prethodnog pitanja pokrece povodom zahtjeva stranke, organ koji vodi upravni postupak moze
zakljuckom naloziti jednoj od stranaka da u cilju resenja prethodnog pitanja, trazi od nadleznog organa
pokretanje postupka, odredjujuci joj rok da to ucini I da mu o trazenju podnese dokaz. Ako stranka u tom
roku ne podnese dokaz, smatrace se da je stranka koja je postavila zahtjev odustala od njega. Postupak
pokrenut zbog resavanja prethodnog pitanja nastavice se nakon sto resenje o tom pitanju postane konacno.
Resenje o prekidu postupka. O prekidu upravnog postupka zbog resavanja prethodnog pitanja donosi se
resenje. Ako je upravni postupak prekinut, a postuppak za resavanje prethodnog pitanja, koji se vodi po
sluzbenoj duznosti jos nije pokrenut pred nadleznim sudom ili drugim organom, javnopravni organ koji vodi
postupak, zahtijevace da nadlezni organ pokrene postupak za resavanje prethodnog pitanja.

Utvrdjivanje cinjenicnog stanja.

Ispitni postupak. Prije donosenja resenja imaju se utvrditi sve cinjenice I okolnosti koje su od znacaja za
resenje (tzv. odlucne cinjenice) I strankama omogucuti da otvare I zastite svoja prava I pravne interese. Ovo
se moze realizovati kako u skracenom, tako I u posebnom ispitnom postupku. Sluzbeno lice koje vodi
postupak, naredice po sluzbenoj duznosti izvodjenje svakog dokaza, ako je to potrebno radi resavanja stvari.
Cinjenice na kojima zasniva svoj zahtjev stranka je duzna da iznese tacno, istinito I odredjeno. Ako su u
pitanju cinjenice koje nisu opste poznate (notorne cinjenice), stranka je duzna da za svoje tvrdnje ponudi
dokaze I da ih po mogucnosti podnese. Ako stranka samostalno tako ne postupi, na to ce je pozvati sluzbeno
lice koje vodi postupak. Stranka svoju izjavu po pravilu daje usmeno, ali je moze dati I pismeno. Ako je
stranci nalozeno ili dopusteno dad a pismenu izjavu, usled toga joj se ne moze oduzeti pravo da je da I usmeno.
U slucaju ako je upravni postupak pokrenut po sluzbenoj duznosti ili na zahtjev protivne stranke, a stranka
nije u dostavljenom roku dostavila trazene dokaze, ovlasceno lice ce nastaviti postupak I rijesiti upravnu
stvar.
Skraceni (ispitni) postupak. Opste je pravilo da se upravni postupak u nacelu prvo vodi kao tzv. skraceni
postupak, u okviru kojeg se ne izvode posebne procesne radnje (obavljanje uvidjaja), pa tek ako ne postoje
uslovi za to postupak ce se voditi kao tzv. redovni postupak. Prema ZUP-u javnopravni organ u skracenom
upravnom postupku moze rijesiti upravnu stvar:
a)ako se cinjenicno stanje moze utvrditi na osnovu podataka iz sluzbenih evidencija
b)ako je stranka u svom zahtjevu navela cinjenice ili podnijela dokaze na osnovu kojih se moze utvrditi stanje
stvari ili ako se stanje moze utvrditi na osnovu opste-poznatih cinjenica ili cinjenica koje su poznate
javnopravnom organu.
Poseban ispitni postupak. Poseban ispitni postupak sprovodi se kad je potrebno izvoditi dokaze radi
utvrdjivanja cinjenica I okolnosti koje su od znacaja za razjasnjavanje stvari ili davanje strankama mogucnosi
da ostvare I zastite svoja prava I pravne interese. Tok ispitnog postupla odredjuje sluzbeno lice. Stranka ima
pravo da ucestvuje u ispitnom postupku. Ona moze iznositi cinjenice koje mogu biti od uticaja za resenje
stvari I pobijati tacnost navoda koji se ne slazu sa njenim navodima. Primjena nacela saslusanja stranke
naalaze duznost I obavezu sluzbenom koje vodi postupak da pruzi mogucnost stranci da se izjasni o svim
okolnostima I cinjenicama koje ssu iznijete u ispitnom postupku. Nadlezni organ nece donijeti resenje prije
nego stranci pruzi mogucnost da se izjasni, osim ako saslusanje stranke nije zakonom iskljuceno. Usmena
rasprava. Usmena rasprava u upravnom postupku je ono sto je rociste u sudskom. U upravnom postupku
usmena rasprava ima dva modaliteta: obavezna usmena rasprava I fakultativna usmena rasprava. Usmena
rasprava je javna, ali postoji mogucnost da se zakonom iskljuci javnost. Medjutim, pri objavljivanju resenja
javnost se ne moze iskljuciti. Iskljucenje javnosti ne odnosi se na stranke, njihove punomocnike I strucne
pomagace. Organ koji vodi postupak duzan je da I javno objavi odredjivanje usmene rasprave: kad postoji
mogucnost da pojedinacni pozivi nece moci na vrijeme da se dostave, kad postoji vjerovatnoca da ima jos
zainteresovanih lica koja se jos nisu pojavila kao stranke ili kada to nalazu neki drugi razlozi. Pozvanim
licima ce se po pravilu ostaviti osam dana od dostavljanja poziva do dana rasprave. Usmena rasprava se po
pravilu odrzava u sjedistu organa koji vodi postupak, ali ako je potreban uvidjaj na licu mjesta, moze se
odrzati I na mjestu uvidjaja. Ako neka od stranaka koja jos nije saslusana nije dosla na raspravu, a nije
utvrdjeno da je poziv urucen, sluzbeno lice koje vodi postupak odlozice raspravu, osim u slucaju kad je
usmena rasprava na vrijeme dostavljena javnom objavom. Ako na usmenu raspravu ne dodje stranka po cijem
zahtjevu je postupak pokrenut, moze se pretpostaviti da je stranka povukla predlog, pa ce organ koji vodi
postupak obustaviti isti. Protiv tog zakljucka dozvoljena je zalba. Ako se ne moze pretpostaviti da je stranka
povukla predlog, ili ako bi se postupak morao u javnom interesu nastaviti, sluzbeno lice ce sprovesti raspravu
bez tog lica ili ce je odloziti. Ako stranka protiv koje se vodi postupak neopravdano izostane, sluzbeno lice
koje vodi postupak moze voditi raspravu I bez nje. A moze na njen trosak I odloziti usmenu raspravu.
Na usmenoj raspravi treba da se pretrese I utvrdi ono sto je predmet ispitnog postupka. Ako se predmet ne
moze pretresti na jednoj raspravi, sluzbeno lice ce prekinuti raspravu I zakazati sto prije njen nastavak.
Izjasnjavanje stranke o rezultatima ispitnog postupka. Stranka ima pravo da se izjasni o rezultatima
ispitnog postupka. Javnopravni organ obavjestava stranku o rezultatima ispitnog postupka usmeno ili pisanim
obavjestenjem.
Izuzeci od prava na izjasnjavanje stranke. Resenje moze biti donijeto bez izjasnjenja stranke o rezultatima
ispitnog postupka: u slucaju hitnosti radi zastite javnog interesa, kad je ocigledno da ce resenje biti donijeto
u korist stranke I kada je to propisano zakonom.

Dokazivanje. Cilj ispitnog postupka je da se utvrde sve cinjenice I okolnosti koje mogu biti od uticaja na
resavanje upravne stvari. Dokazni postupak je sastavni dio ispitnog postupka. Prema tome ko ima inicijativu
u vezi sa dokazivanjem, dolaze do izrazaja dva tradicionalna nacela dokaznog postupka. Ukoliko dokaze po
sluzbenoj duznosti prikulja organ koji vodi postupak, radi se o istraznom nacelu (inkviziciona maksima), a
ukoliko dokaze nudi zainteresovana stranka radi se o stranackom nacelu (dispoziciona maksima).
Odluka u pravnom postupku donosi se na osnovu tzv. odlucnih cinjenica koje se utvrdjuju dokazima. Kao
dokazno sredstvo upotrijebice se sve sto je podeseno za utvrdjivanje stanja stvari I sto odgovara pojedinom
slucaju, kao sto su isprave, iskazi svjedoka, izjava stranke, nalazi I misljenje vjestaka, uvidjaj. Cinjenice koje
su opstepoznate ne treba dokazivati, kao sto ne treba dokazivati cinjenice za koje postoji zakonska
pretpostavka, ali je dopusteno dokazivanje nepostojanje tih cinjenica.
82. DOKAZNA SREDSTVA (isprave, svjedoci, izjava stranke, vjestaci, uvidjaj)
Dokazna srestva. Dokazivanje se vrsi dokaznim sredstvima koji mogu biti: isprave, svjedocenje, izjava
stranaka, vjestacenje, uvidjaj. Ako je izvodjenje dokaza pred javnopravnim organom koji vodi upravni
postupak neizvodljivo, javnopravni organ moze, po sopstvenoj inicijativi ili na zahtjev stranke, da odluci da
izvodjenje dokaza ili nekog dijela dokaza bude izvrseno pred drugim javnopravnim organom.
Obezbedjenje dokaza se vrsi po sluzbenoj duznosti ili na predlog stranke odnosno lica koje ima pravni interes.
Karakteristicno za obezbedjenje dokaza je to sto se ono moze uvijek sprovesti kada okolnosti slucaja nalazu
I to ne samo u toku zapocetog dokaznog postupka, nego I u situacijama kada dokazni postupak nije zapocet,
kao I u nekim slucajevima kada ni sam upravni postupak nije formalno pokrenut. O obezbedjenu dokaza
donosi se resenje koje ne prekida tok upravnog postupka.

ISPRAVE. U sirem smislu, isprava je svaki predmet na kome postoji vidan znak koji moze posvejdociti neki
dogadjaj, okolnost ili cinjenicu. U uzem smislum isprava je pismeno kojim se potvrdjuje neka cinjenica ili
drugo svojstvo. Isprave u uzem smislu mogu biti: a) private, b)javne isprave. Ovo razlikovanje posledica je
njihove razlicite dokazne snage. Dokazna snaga privatih isprava ista je kao I kod svih ostalih dokaznih
sredstava, a dokazna snaga javih ispraca pociva na pretpostavci njene tacnosti. Pretpostavka tacnosti javne
isprave u upravnom postupku znaci da se njena vjerodostojnost ne moze ispitivati po nacelu slobodne ocjene
dokaza, vec se javna isprava mora uzeti kao potpuni dokaz tacnosti onoga na sta se odnosi. Ipak, usljed
moguce zloupotrebe, predvidjeno je da lice koje tvrdi da javna isprava nije valjaa moze to I dokazivati, ali na
svoj teret. Cinjenjicno stanje utvrdjuje se I na osnovu podataka iz elektronskih registara ili evidecije koje se
vode na osnovu zakona. U postupku dokazivanja, mikrofilmska ili eletronska kopija isprave se izjednacava
sa originalnom ispravom, ako je takvu izdao drzavni organ. Dopusteno je dokazivati neistinitost takve isprave.
Javne isprave imaju neogranicenu dokaznu snagu, ako se pravne cinjenice poslije njenog izdavanja ne mogu
mijenjati. Ako naknadna promjena pravnih ili faktickih dejstava moze uticati na sadrzaj isprave, isprava ima
vremenski ogranicenu dokaznu snagu. Isprave koje sluze kao dokaz podnose stranke ili ih pribavlja organ
koji vodi postupak.
Uvjerenja. Najznacajnia vrsta javne isprave su uvjerenja. Uvjerenja su materijalni akti uprave, ali nisu
upravni akti jer ne proizvode neposredna pravna dejstva. Razlikuju se dvije vrste uvjerenja: uvjerenja koja se
izdaju na osnovu podataka o kojima se vodi sluzbena evidencija I uvjerenja koja se izdaju na osnovu podataka
o kojima se ne vodi sluzbena evidencija. Samo uvjerenja koja su izdata na osnovu sluzbene evidencije imaju
dokaznu snagu, koju imaju javne isprave. Uvjerenja koja se ne izdaju na osnovu sluzbene evidecije imaju
dokaznu snagu private isprave.

SVJEDOCI. Svjedok je lice koje je u stanjy da neku cinjenicu ili okolnost culno opazi I da je kasnije saopsti.
Postoji opsta duznost svjedocenja, sto znaci da svjedok moze I protiv svoje volje da bude priveden radi
svjedocenja. Dokazno sredstvo u upravnom postupku je iskaz svjedoka, dok je svjedok lice koje taj iskaz
daje. Lice koje u toku postupka ucestvuje u svojstvu sluzbenog lica, ne moze biti svjedok. Svako lice koje se
poziva kao svjedok duzno je da se odazove pozivu. Lice koje bi svojim iskazom povrijedilo duznost cuvanja
sluzbene, drzavne ili vojne tajne ne moze se ispitati kao svjedok, dok ga nadlezni organ ne oslobodi te
duznosti.
Svjedok moze uskratiti svjedocenje I to:
a) na pitanja na koja bi odgovor izlozio njega, njegovog srodnika, sadasnjeg ili bivseg bracnog ili
vanbracnog druga, staraoca ili sticenika, usvojioca ili usvojenika teskoj sramoti, znatnoj imovinskoj steti ili
krivicnom gonjenu. b)na pitanja na koja ne bi mogao odgovoriti, a da ne povrijedi obavezu, odnosno pravo
da cuva poslovnu, profesionalnu, umjetnicku ili naucnu tajnu c) o onome sto je stranka povjerila svjedoku
kao svom punomocniku
d)o onome o cemu se strana ispovijedala svjedoku kao vjerskom ispovjedniku.
Svjedoci se saslusavaju pojedinacno. Svjedok se mora prethodno upozoriti da je duzan da govori istinu, da
ne smije nista precutati I da moze na svoj iskaz biti zaklet, kao I na posljedice davanja laznog iskaza. U
slucaju da svjedok da lazan iskaz, osim sto moze krivicno I materijalno odgovarati, u upravnom postupku
ovo predstavlja poseban razlog za ponavljanje postupka.

IZJAVA STRANKE. Iskaz stranke se priznaje kao dokazno sredstvo, ali mu se ogranicava domasaj I
dejstvo, svodeci se na tzv. strvari malog znacaja. Tako, ako za utvrdjivanje cinjenice ne postoji neposredan
dokaz ili se takva cinjenica ne moze utvrditi na osnovu drugih dokaznih sredstava, za utvdjivanje te cinjenice
moze se kao dokazno sredstvo uzeti I usmeno data izjava stranke. Vjerodostojnost izjave stranke cijeni se po
nacelu slobodne ocjene dokaza.

VJESTACI. Vjestaci su strucna lica koja doprinose utvrdjivanju cinjenica I okolnosti, koje su znacajne za
resavanje stvari. Iskaz vjestaka (vjestacenje) je dokazno sredstv, koje daje vjestak, ali pravnu ocjenu iskaza
vjestaka daje sluzbeno lice koje vodi postupak. U vezi vjestanje treba razlikovati nalaz vjestaka (objektivne
cinjenice I okolnosti) od misljenja vjestaka (subjektivna ocjena cinjenica). Kao vjestaci se kao fizickih lica,
mogu javiti I specijalizovane institucije. Kao I kod svjedocenja postoji obaveza vjestacenja. Tumac je
posebna veza vjestaka, koja tumaci samo u vezi sa jezikom.
Kad je za utvrdjivanje ili ocjenu neke vazne cinjenice za resavanje stvari potrebno strucno znanje, kojim ne
raspolaze sluzbeno lice, koje vodi postupak, izvesce se dokaz vjestacenjem. Ako bi vjestacenje bilo
nesrazmjesno skupo, u odnosu na vrijednost predmeta, stvar ce se rijesiti na osnovu drugih dokaznih
sredstava. U cilju izvodjenja dokaza vjestacenjem, sluzbeno lice koje vodi postupak odredjuje, po sluzbenoj
duznosti ili na predlog stranke, jednog vjestaka, a kada je vjestacenje slozeno moze odrediti dva ili vise
vjestaka. Za vjestaka se ne moze odrediti lice koje ne moze biti svejdok. Svako ko ima potrebnu strucnu
soremu, mora se primiti duznosti vjestaka, osim ako ga sluzbeno lice koje vodi postupak, te duznosti
opravdano ne oslobodi. To oslobodjenje moze dati: starjesina drzavnog organa, rukovodilac ustanove ili
director pravnog lica ili neko drugo fizicko lice kod kojeg je vjestak zaposljen.
U pogledu izuzeca vjestaka, pribavljaju se odredbe o izuzecu sluzbenih lica. Stranka moze traziti izuzece
vjestaka I ako ucini vjerovatnim okolnosti koje dovode u pitanje njegovo strucno znanje. O izuzecu odlucuje
zakljuckom suzbeno lice koje vodi postupak. Kad vjestak izlozi svoj nalaz I misljenje, ucesnici u postupku
mogu mu postavljati pitanja I traziti objasnjenje istih. U pogledu saslusanja vjestaka primjenjuju se odredbe
koje se odnose na saslusanje svjedoka. Vjestak ne polaze zakletvu. Vjestaku se moze naloziti da izvrsi
vjestacnje I van usmene rasprave. U tom slucaju moze se traziti da vjestak na usmenoj raspravi obrazlozi svoj
nalaz I misljenje. Ako vjestak neopravdano ne dodje ili dodje, ali odbije da vjestaci, kaznice se novcano. Ako
naknadno opravda izostanak, sluzbeno lice ponistice kaznu.

UVIDJAJ. Uvidjaj je posebna procesna radnja u upravnom postupku, kad sluzbeno lice pristupa tzv.
neposrednom culnom opazanju neke stvari ili okolnosti. Poseban oblik uvidjaja je tzv. uvid u spise nekog
predmeta. U tom smislu stranka je cesto obavezna da odredjene isprave podnese na uvid sluzbenom licu.
Stranke imaju pravo da prisustvuju uvidjanju, a moze se izvrsiti I uz prisustvo vjestaka. Uvidjaj stvari koja
se moze donijeti na mjesto gdje se vodi postupak, izvrsice se na tom mjestu, a inace na mjestu gdje se stvar
nalazi (licu mjesta). Vlasnik ili drzalac stvari, duzan je da dopusti da se uvidjaj izvrsi, a u suprotnom ce se
primijeniti odredbe zakona o uskracivanju svjedocenja.
Izjasnjavanje stranke o rezultatima ispitnog postupka.

83.OKONCANJE UPRAVNOG POSTUPKA (donosenje resenja, vrste, oblik I sadrzaj resenja)

Okoncavanje postupka donosenjem resenja. Resenje donijeto u upravnom postupku predstavlja upravni
akt nadleznog organa kojim je rijesena upravna stvar, koja je bila predmet samog postupka. Zato se I kaze da
je resenje za razliku od zakljucka, odluka o glavnoj, odnosno upravnoj stvar. Takodje, resenjem se u procesno-
pravnom smislu obustavlja I dalje vodjenje upravnog postupka.
Slozena (zbirna) resenja. Kada je zakonom ili drugim propisma odredjeno da o jednoj stvari resavaju dva
ili vise organa, svaki od njih je duzan da rijesi o toj stvari. Ovi organi ce se sporazumjeti koji od njih ce izdati
resenje, a u resenju moze biti naveden akt drugog organa. Kad je zakonom ili drugim propsom odredjeno da
resenje donosi jedan organ, uz prethodnu saglasnost dugog organa, resenje se donosi posto je dtugi organ dao
saglasnost. Kad je u zakonu ili drugom propisu odredjeno da resenje donosi jedan organ u saglasnosti sa
drugim organom, organ koji donosi resenje, sastavlja ga I salje na saglasnost drugom organu, koji moze dati
saglasnost, potvrdom na samom resenju ili posebnim aktom. Kad je zakonom ili drugim propsom odredjeno
da je nadlezni organ duzan da prije donosenja resenja pribavi misljenje drugog organa, resenje se moze
donijeti samo nakon pribavljenog misljenja.
Organ cija je saglasnost ili misljenje potrebno za pribavljanje resenja, duzan je to dati u roku od mjesec dana.
Ukoliko u ovom roku ne obavijesti organ da daje ili odbija saglasnost, smatra se da je dao saglasnost.
Djelimicno, dopunsko I privremeno resenje. Prema ZUP-u kad se u upravnoj stvari resave o vise pitanja,
a stekli su se uslovi za resavanje samo nekih od njih, moze se donijeti resenje samo o tim pitanjima
(djelimicno resenje). Kada nije rijesio sva pitanja koja su predmet upravnog spora, javnopravni organ moze,
na predlog stranke ili po sluzbenoj duznosti, donijeti resenje o pitanjima koja nisu rijesena (dopunsko resenje).
Ako prema okolnostima slucaja, prije okoncanja postupka, treba donijeti resenje, kojim se privremeno
uredjuju sporna pitanja ili odnosi, resenje ce se donijeti na osnovu cinjenica poznatih u momentu njegovog
donosenja (privremeno resenje).
Garantni akt. Javnopravni organ moze, na zahtjev stranke, donijeti resenje kojim se stranci garantuje sticanje
nekog prava, pod uslovom propisanim posebnim zakonom (garantni akt). Garantni akt mora biti u pisanom
obliku. Zakljucak. Novi ZUP je ukinuo donosenje zakljucka, kao posebnog akta u upravnom postupku.

OBLIK I SADRZAJ RESENJA

Oblik resenja. Resenje se donosi u pisanom obliku, a izuzetno moze biti donijeto usmeno. Resenje u pisanom
obliku sadrzi sledece elemente:
a)Uvod. Uvod resenja sadrzi naziv javnopravnog organa koj ga donosi, odredbu zakona ili
drugog propisa, kojim je propisana nadleznost tog organa, ime I prezime, odnosno naziv stranki I njenog
zakonskog zastupnika ili punomocnika I kratko oznacenje predmeta upravnog postupka.
b)Dispozitiv. Dispozitiv resenja sadrzi odluku o upravnoj stvari I mora biti jasan. U dispozitivu se moze
odrediti:
a)uslov od kojeg zavisi pocetak ili zavrsetak pravnog dejstva resenja, b)rok od kojeg pocinju da teku ili se
zavrsavaju pravna dejstva resenja ili vrijeme trajanje pravnog dejstva, c)nalog kojim se od stranke zahtijeva
da izvrsi, obustavi ili trpi neku radnju.
c)Obrazlozenje. Obrazlozenje resenja treba da bude razumljivo I da sadrzi: kratko izlaganje
zahtjeva stranke, cinjenicno stanje na osnovu kojeg je resenje donijeto, propise na osnovu kojih je resenje
donijeto, razloge koji upucuju na odluku u dispozitivu resenja, razloge zbog kojih nije uvazen neki od zahtjeva
ili predloga stranke.
d)Upustvo o pravnoj zastiti. Ovim uputstvom stranka se obavjestava da li protiv resenja moze izjaviti zalbu
ili pokrenuti upravni spor ili drugi postupak pred sudom. Kad je dato pogresno uputstvo o pravnoj zastiti,
stranka ne moze trpjeti stetne posledice, a moze I sama postupiti u skladu sa vazecim pravnim propisima.
Resenje sa skracenim obrazlozenjem. Prema ZUP-u resenje u pisanom obliku moze imati skraceno
obrazlozenje: a)kad je to, u cilju zastite javnog interesa, propisano posebnim zakonom, b) u jednostavnim
upravnim stvarima u konina se u potpunosti usvaja zahtjev stranke, a takva odluka nije na stetu prava i pravnih
interesa protivne stranke ili treceg lica, niti u suprotnosti sa javnim interesom.
Resenje u obliku zabiljeske na spisu. Prema ZUP-u, u upravnim stvarima manjeg znacaja, u kojima se
usvaja zahtjev stranke, a ne dira se u pravo i pravni interes protivne stranke i trecih lica, niti u javni interes,
resenje se moze sastojati samo od dispozitiva u vidu zabiljeske na spisu. Usmeno resenje. Prema ZUP-u,
kad ze radi o preduzimanju izuzetno hitnih mjera radi obezbjedjebja javnog reda i mira i bezbjednosti ili radi
otklanjanja neposredne opasnosti po zivot i zdravlje ljudi ili imovine, javnipravni prgan moze donijeti resenje
i usmeno. Ispravka ociglednih gresaka u resenju. Prema ZUP-u, javnopravni organ moze u bilo koje
vrijeme ispraviti greske u resenju, koje je donio ili u ovjefenin prepisima tog resenja. O ispravci gresaka
donosi se posebno resenje. Ispravka greske proizvodi pravni dejstvo od dana od kojeg pravno dejstvo resenje
koje se ispravlja.

84. ROK ZA IZDAVANJE RESENJA, KONACNOST I PRAVOSNAZNOST RESENJA

Rok za donosenje resenja. Rok za donosenje i dostavljanje resenja u uoravnom postupku je 30 dana od dana
pokretanja postupka, ukoliko nije drugacije propisano.
Opravdano produzenje roka. Ako se upravni postupak, zbog slozenosti upravne stvari, ne moze zavrsiti u
propisanom roku, rok se moze produziti, pri cemu to vrijeme ne moze biti duze od polovine roka.
Odlucivanje po zahtjevu stranke. Kad je uoravni postupak pokrenut na zahtjev stranke, javnopravni organ
zahtjev moze usvojiti u cjelosti ili djelimicno, odnosno, moze ga odbiti. Okoncanje postupka u slucaju
cutanja uprave. Kad je upravni postupak pokrenut na zahtjev stranke, a javnopravni organ ne donese i ne
dostavi stranci resenje u propisanom ili produzenom roku, smatrace se da je zahtjev usvojen.
U tom slucaju, stranka ima pravo da trazi od prvostepenog ili drugostepenog organa potvrdu da je zahtjev
usvojen. Ako organ ne izda porvrdu u roku od 7 dana, stranka moze da pokrene upravni spor.

KONACNOST I PRAVOSNAZNOST RESENJA. Konacno resenje je ono resenje koje se ne moze pobijati
zalbom. Pravosnazno resenje je resenje koje se vise ne moze pobijati u upravnom sporu, odnosno drugom
sudskom postupku, a stranka je njime stekla odredjeno pravo odnosno pravni interes ili su joj nalozene
odredjene obaveze. Ako se resenje pobija u upravnom sporu, odnosno drugom sudskom postupku, a sudskom
odlukom se ne ukida odnosno ponistava, resebje postaje pravosnazno od pravosnaznosti sudske odluke,
kojom je odluceno o zakonitosti resenja. Potvrdu o konacnosti, odnosno pravosnaznosti resenja izdaje organ
koji vodi postupak, na zahtjev stranje, odnosno drzavnog organa, sko se resenje izvrsava u javnom interesu.

85. PRAVO NA ZALBU (drugostepeni upravni postupak) (dejstvo zalbe, postupak po zalbi, postupanje
I ovlascenja prvostepenog organa po zalbi, postupanje I ovlascenja drugostepenog organa po zalbi)
a) Zalba u upravnom postupku. Za zalbu se kaze da predstavlja redovno pravno sredatvo (pravni lijek) u
uoravnom postupku. Redovno pravno sredstvo je ono koje se uvijek moze koristiti, izuzev kada je njegova
upotreba zakonom iskljucena. Drugostepeni upravni postupak je postupak po zalbi. Postupak po zalbi nije
obavezna faza svakog upravnog postupka. Uslov za pokretanje zalbenog postupka je izjavljena zalba.
Postupkom po zalbi ostvaruje se tzv. instanciona kontrola zakonitosti i/ili cjelishodnosti donijetog resenja od
strane vise upravne instance. U upravnom postupku prihvacen je princip dvostepenosti, sto znaci da se protiv
resenja donijetog po zalbi (drugostepenog resenja) ne moze izjaviti zalba. To istovremeno znaci da je svako
resenje donijeto po zalbi konacno.
Pravo na zalbu postoji i kada resenje po zahtjevu stranke nije u propisanom roku donijeto (tzv. cutanje
uprave), na osnovu zakonske konstrukcije da se u takvom slucaju pretpostavlja kao da je donijeto resenje
kojim se odbija zahtjev stranke.
U upravnom postupku, zalba ima dva karakteristicna dejstva: a) devolutivno dejstvo (o zalbi ne odlucuje
organ koji je dobio resenje protiv kojeg se ulaze zalba) i b) suspenzivno dejstvo (izjavljena zalba odlaze
izvrsenje resenja, do donosenjs konacne odluke u njoj).
U postupku po zalbi uobicajeno je da se razlikuju dvije faze: a) prethodni postupak po zalbi (ispituju se
formalni procesni momenti) i b)redovni postupak po zalbi (ispituje se zakonitost i cjelishodnost resenja). U
slucaju da nisu ispunjeni formalni procesni uslovi koji se ispituju u prethodnom postupku po zalbi
(dopustenost, blagovremenost i postojanje legitimacije), zalba ce se odbiti resenjem organa koji po zalbi
postupa. Medjutim, buduci da se u redovnom postupku po zalbi odlucuje o sadrzini zalbe, drugostepeni organ
moze: a)odbiti zalbu kao neosnovanu,
b)usvojiti zalbu kao osnovanu. U postupku po zalbi, napadnuto resenje moze biti osnazeno,
odnosno ponisteno ili izmijednjeno (ali ne i ukinuto).
Pravilo je da resenje po zalbi donosi organ koji je o zalbi resavao, ali taj organ moze pod odredjenim uslovima
naloziti organu koji je donio resenje (prvostepenom organu) da donese novo resenje u skladu sa
drugostepenim.

POSTUPAK PO ZALBI (zalbeni postupak). U postupku po zalbi ispituje se zakonitost resenja koje se
pobija. Kad je resenje doneseno po slobodnoj ocjenu, u postupku po zalbi ocjenjuje se i cjelishodnost resenja.
U zalbi se mogu iznositi nove cinjenice i novi dokazi. Zalba se izjavljuje u roku od 15 dana od dana
dostavljanja resenja, ako zakonom nije propisan drugi rok. Odricanje od prava na zalbu. Stranka se moze
odreci prava na zalbu u pisanom obliku ili usmeno. U upravnim stvarima u kojima ucestvuju dvije ili vise
stranaka, odricanje od prava na zalbu ima pravno dejstvo samo ako se sve stranke odreknu tog prava.
Odustanak od zalbe. Stranka moze odustati od zalbe sve do dostavljanja resenja po zalbi.
Predavanje zalbe. Zalba se predaje javnopravnom organu koji je donio prvostepeno resenje. Odlozno
dejstvo zalbe. U toku roka za zalbu, resenje se ne moze izvrsiti, osim ako se radi o
zastiti javnog interesa ili preduzimanju hitnih mjera.

POSTUPANJE I OVLASCENJA PRVOSTEPENOG ORGANA PO ZALBI. Prvostepeni javni organ

ispituje da li je zalba blagovremena, dozvoljena ili izjavljena od strane ovlascenog lica. Ako ne odbije zalbu
prvostepeni organ ispituje zakonitost resenja, odnosno ocjenjuje cjelishodnost resenja, kad je ono donijeto po
slobodnoj ocjeni.
Kad u upravnom postupku ucestvuje dvije ili vise stranaka sa suprotnim interesom, prvostepeni organ
dostavlja, odnosno obavjestava sve stranke o zalbi i odredjuje im rok za odgovor na zalbu.
Ako prvostepeni javnopravni organ utvrdi da je zalba osnovana, usvojice zalbu u cjelosti i novim resenjem
zamijeniti resenje koje se pobija, u roku od 15 dana. Protiv tog resenja se moze uloziti zalba drugostepenom
organu.
Ako prvostepeni orgab ne zamijeni pobijeno resenje, duzan je da dostavi zalbu drugostepenom organu.
Ako je zalba izjavljena zbog cutanja uprave, a prvostepeni organ ne donese resenje u roku od sedam dana,
duzan je da zalbu, sa objasnjenjem zbog cega nije donijeto resenje u propisanom roku, dostavi drugostepenom
organu.

POSTUPANJE I OVLASCENJA DRUGOSTEPENOG ORGANA PO ZALBI. Ako je zalba

nedozvoljena, neblagovremena ili izjavljena od neovlascenog lica, a prvostepeni organ je propustio da je
odbije, zalbu ce resenjem odbiti drugostepeni organ.
Ako ne odbije zalbu drugostepeni organ ispituje zakonitost i cjelishodnost tog resenja, u granicama zahtjeva
postavljenog po zalbi.
Nakon ispitivanja, drugostepeni organ moze odbiti zalbu, ponistiti resenje djelimicno ili u cjelini ili ga
izmijeniti.
Odbijanje zalbe. Drugistepeni organ ce pdbiti zalbu kad utvrdi da je prvostepeni postupak pravilno
sprovedeb i da je resenje pravilno i po zakonu doneseno, a da je zalba neosnovana. Takodje, on ce odbiti
zalbu i kada utvrdi da je prvostepeno resenje zasnovano na zakonu, ali zbog drugih razloga, a ne zbog razloga
datih u obrazlozenju. Ponistaj prvostepenog resenja. Ako drugostepeni organ utvrdi da se na osnovu
utvrdjenih cinjenica upravna stvar mora rijesiti drugacije nego sto je prvostepenim resenjem rijesena,
drugostepenim resenjem ce ponistiti prvostepeno resenje i sam rijesiti stvar.
Vracanje na ponovno odlucivanje. Kad drugostepeni organ ponisti prvostepeno resenje, duzan je da ukaze
prvostepenom organu kako treba dopuniti postupak, a prvostepeni organ je duzan da u svemu postupi u skladu
sa drugostepenim resenjem i da u roku od 20 dana donese novo resenje. Protiv tog resenja stranka ima pravo
na zalbu. Ako stranka izjavi zalbu protiv novog resenja, drugostepeni organ ce ponistiti to resenje i sam rijesiti
upravnu stvar.
Izmjena resenja. Drugostepeni organ moze povodom zalbe izmijeniti prvostepeno resenje u korist stranke
koja je podnijela zalbu i mimo zahtjeva postavljenog u zalbi, a u okviru postavljenog zahtjeva u prvostepenom
postupku.
Drugostepeno resenje. Drugostepeni organ o zalbi odlucuje resenjem.
Zalba u slucaju cutanja uprave. Kad drugostepeni organ utvrdi da prvostepeni organ iz opravdanih razloga
nije donio resenje u propisanom roku, resenjem ce mu naloziti da donese resenje u roku od 30 dana. Kad
drugostepeni organ utvrdi da razlozi zbog kojih resenje nije donijeto nisu opravdani, o zahtjevu stranke ce
odluciti sam u roku od 45 dana od dana prijema zalbe ili resenjem nalaze prvostepenom organu da donese
resenje u roku od 15 dana od dana prijema resenja.

86. ZALBA U SLUCAJU CUTANJA UPRAVE

Pojam. Cutanje uprave je pravna konstrukcija na osnovu koje se, u slucaju da donosilac upravnog akta
povodom zahtjeva stranke ne donese nikakav akt, ima smatrati da je upravni akt donijet i da je negativan, tj.
da je njime odbijen zahtjev stranke. Cutanje uprave sadrzi u sebi dva bitna elementa: a)fikciju da je donijet
upravni akt koji u stvari ne postiji i b) pretopstavku da je donijeti upravni akt negativan, jer se njime odbija
zahtjev stranke. Medjutim, prema nekim posebnim zakonima u slucaju cutanja uprave postoji tzv. pozitivna
opcija.

87. PONAVLJANJE UPRAVNOG POSTUPKA

Ponavljanje upravnog postupka je pravno sredstvo koje se, pod odredjenim uslovima moze upotrijebiti protiv
resenja donijetih u upravnom postupku, protiv kojih se ne moze uloziti zalba.
Da bi moglo da dodje do ponavljanja postupka, resenje u upravnom postupku mora biti konacno. Ponavljanje
upravnog postupka moze se koristiti protiv resenja u upravnom postupku koja nisu postala pravosnazna. Iz
ovoga se moze zakljuciti da je ponavljanje upravnog postupka posebno pravno sredstvo.
Karakteristicno je da se u vezi sa ponavljanjem upravnog postupka mogu razlikovato dvije faze u odlucivanju:
a) odlucivanje o ponavljanju postupka, b) odlucivanje u ponovljenom postupku. Mogu se razlikovati i
odgovarajuci akti koji se u vezi sa tim donose: s jedne strane, resenjem kojim se odlucuje o tome da li se
dozvoljava ponavljanje postupka ili ne, a sa druge strane resenje kojim se resava stvar koja je bila predmet
ponovljenog postupka.
Ako se ponavljanje upravnog postupka dozvoli moguce su dvije situacije: a)da se konstatuje da je ranije
sprovedeni postupak bio u redu i b)da se konstatuje da ranije sprovedeni postupak nije bio u redu.
U slucaju da raniju odluku (resenje) treba revidirati, to se resenje, moze ponistiti, ukinuti ili izmijeniti.
Ponavljanje upravnog postupka se pokrece podnosenjen zahtjeva.

RAZLOZI ZA PONAVLJANJE UPRAVNOG POSTUPKA. Upravni postupak moze se ponoviti na

zahtjev stranke, ako:
a) se sazna za nove cinjenice ili stekne mogucnost da se upotrijebe novi dokazi koji bi mogli
dovesti do drugacijeg resenja;
b)se resenje javnopravnog organa zasniva na nekom prethodnom pitanju, a nadlezni
javnopravni organ je to pitanje kasnije rijesio bitno drugacije;
c)je u donosenju resenja ucestvovalo sluzbeno lice koje je moralo biti izuzeto ili je resenje
donijelo lice koje nije bilo ovlasceno za njegovo donosenje
d)licu koje je imalo pravo da ucestvuje u svojstvu stranke u upravnom postupku nije bila data mogucnost da
ucestvuje u postupku...
Zahtjev za ponavljanje postupka. Zahtjev za ponavljanje postupka stranka podnosi organu koji je donio
resenje.
Zahtjev po pravilu ne odlaze izvrsenje resenja.
Nadlezni organ. O zahtjevu za ponavljanje uoravnog postupka odlucuje organ koji je donio resenje protiv
koga se ne moze izjaviti zalba.
Odluka o ponavljanju postupka. Javnopravni organ ispituje da li je zahtjev za ponavljanjr postupka
blagovremen, dozvoljen, izjavljen od ovlascenog lica, kao i da li su razlozi zbog kojih se zahtijeva ponavljanje
postupka ucinjevi vjerovatnim.
Resenje u ponovljenom postupku. U ponovljenom postupku javnopravni organ donosi resenje na osnovu
utvrdjenih cinjenica i dokazs pribavljenih u ranijem i ponovljenom upravnom postupku.
Pravna sredstva. Protiv resenja kojim je odluceno o zahtjevu za ponavljanje postupka i protiv resenja
donijetog u ponovljenom postupku moze se izjaviti zalba samo kada je resenje donio prvostepeni organ. Kad
je resenje donio drugostepeni organ, moze se pokrenuti upravni spor protiv tog resenja.

88. PRIGOVOR
Prigovor kao nov pravni lijek, koji je uvedeb ZUP-om moze se izjaviti protiv samo odredjenih upravnih
aktivnosti. Tako, prigovor se moze izjaviti: a)radi zastite korisnika javnih usluga od opsteg interesa i b)protiv
drugih upravnih aktivnosti javnopravnog organa koje nemaju karakter resavanja. Prigovor se ne moze izjaviti
protiv resenja u upravnom postupku.
Prava i pravni interesu korisnika usluga mogu da budu povrijedjena pruzanjen usluga, bilo cinjenjen ili
necinjenjem, kada je postojala obaveza na aktivnost pruzaoca usluga. Radi zastite korisnika usluga kada
smatra da su mu prava i interesi povrijedjeni od pruzaoca usluga, korisnik usluga ima pravo na prigovor, kao
pravno sredstvo.

89. POSEBNI SLUCAJEVI PONISTAVANJA, UKIDANJA, I MIJENJANJA RESENJA

Vanredna pravna sredstva. Za vanredna pravna sredstva u pravnom postupku karakteristicno je to sto za
primjenu svakih od njih vaze posebni uslovi. Za vanredna pravna sredstva u upravnom postupku mnogo vise
odgovara precizniha formulacija narociti slucajevi. O kom vanrednom pravnom sredstvu radi moze se lako
zakljuciti iz naziva (ponistavanje, mijenjanje, ukidanje resenja). Zakon o upravnom postupku samo predvidja
pravne ljekove i navodi:
a) zalbu, b) ponavljanje postupka, c) prigovor. Ponistavanje i ukidanje resenja, kao i postupak po zalbi,
ponavljanje upravnog postupka i postupak po prigovoru, postupak ponistavanja i ukidanja resenja nije
obavezna faza upravnog postupka.

Prema ZUP-u predvidjeno je: a)obavezno ponistavanje resenja, b)ponistavanje i ukidanje nezakonitog
resenja, c)ukidanje zakonitog resenja, d) mijenjanje i ponistavanje resenja u vezi sa upravnim sporom.
Obavezno ponistavanje resenja. Resenje se obavezno ponistava, ako: a)je
donijeto u upravnom postupku u stvari iz sudske nadleznosti
b)je donijeto u stvari koja se ne moze resavati u upravnom postupku
c)njegovo izvrsenje nije pravno ili stvarno moguce
d)sadrzi nepravilnost koja je zakonom propisana kao razlog za obavezno ponistavanje... Resenje ponistava
organ koji je to resenje donio ili drugostepeni organ, odnosno organ koji vrsi nadzor.

Ponistavanje i ukidanje nezakonitog resenja. Resenje se u cjelosti ili djelimicno ukida ili ponistava u roku
od 3 godine od dana izvrsnosti resenja, ako:
a) je donijeto na osnovu lazne isprave ili laznog iskaza svjedoka ili vjestaka ili ako je donijeto kao
posledica krivicnog djela;
b)je resenje povoljno za stranku donijeto na osnovu neistinitih navoda stranke kojima je ovlasceno sluzbeno
lice bilo dovedeno u zabludu
c)stav odluke Evropskog suda za ljudska prava u istovjetnoj stvari, koja je bila donijeta do
pravosnaznosti resenja, moze biti od uticaja ba zakonitost resenja.
U upravnim stvarima u kojima ucestvuju dvije ili vise stranke sa suprotnim interesima resenje se moze ukinuti
samo po pristanku stranaka koje imaju pravni interes.
Resenje moze ponistiti ili ukinuti javnopravni organ koji ga je donio, a u slucaju kad je resenje donio
prvostepeni organ, moze ga ponostiti ili ukinuti i drugostepeni organ.

UKIDANJE ZAKONITOG RESENJA. Ukidanje resenja postoji kada su nastupile vanredne okolnosti.
Ukidanje resenja je pravno sredstvo koje se koristi protiv resenja koja nisu nezakonita, ali su zbog
promijenjenih okolnosti postala opasna za pravni i javni poredak. Zbog toga sto se ovim “vanrednim”
ukidanjen resenja stranci oduzima zakonsko pravo, pna moze traziti naknadu stete od organa koji joj je resenje
ukinuo. Takodje, moze se ukinuti resenje koje je uslovljeno obavezom koju stanka nije ispunila u roku.
Zakonito resenje moze se ukinuti djelimicno ili u cjelosti, ako:
a)je to potrebno radi otklanjanja teske neposredne opasnosti po zivot i zdravlje ljudi, kao i javnu bezbjednost,
a ta se opasnost ne bi mogla otkloniti na drugi nacin.
b)je resenje uslovljeno obavezom koju stranka nije ispunila u roku.

MIJENJANJE I PONISTAVANJE RESENJA U VEZI SA UPRAVNIM SPOROM. Prvi uslov za

primjenu ovog vanrednog pravnog sredstva jeste da je pokrenut upravni spor, odnosno da je upravni spor
u toku. Ako se pravno sredstvo uopste primijeni, najcesce se primjenjuje u dazi uoravnog spora koja se
zove odgovor na tuzbu. To znaci da organ koji je donio osporeno resenje moze povodom odgovora na tuzbu
izmijeniti ili ponistiti svoje resenje. Drugi uslov za primjenu ovog pravnog sredstva je da se novim resenjem
moraju uvaziti svi tuzbeni zahtjevi. Treci uslov je da se moze primijeniti ovo pravno sredstvo je da se
izmjena odnosno ponistaj resenja u vezi sa upravnim sporim ne moze vrsiti na stetu stanke, javnog interesa
ili trecih lica. Cetvrti uslov za primjenu ovog pravnog sredstva jeste da resenje na koje se odnosi, sa jedne
strane mora biti konacno, a sa druge strane ne smije da bude pravosnazno, jer bi znacilo da je upravni spor
okoncan. Pravne posledice ponistavanja i ukidanja. Ponistavanjem resenja ponistavaju se i pravne
posledice koje je to resenje proizvelo. Ukidanje resenja ne ponistavaju se pravne posledie koje je to resenje
proizvelo, ali se onemogucava dalje proizvodjenje pravnih posledica ukinutog resenja.
Naknada stete. Stranka koja trpi stvarnu stetu usled ukidanja resenja ima pravo na naknadu pretrpljene stete,
osim naknade na izgubljenu dobit.

90.IZVRSENJE RESENJA (izvrsni postupak, izvrsenje resenja, sprovodjenje resenja, resenje o

izvrsenju, nacini I oblici izvrsenja)
Opste karakteristike upravnog postupka. Da bi donijeto resenje moglo da proizvodi neposredno pravno
dejstvo, ono se mora izvrsiti. Medjutim, u vezi sa izvrsenjem resenja treba nacelno razlikovati dvije situacije:
a)izvrsenje resenja koje je donijeto po zahtjevu stranke I
b)izvrsenje resenja koje je donijeto po sluzbenoj duznosti. U prvom slucaju, pitanje izvrsenja se I ne postavlja,
obzirom da izvrsenje resenja u smislu ostvarivanja nekog prava zavisi od same stranke. U drugom slucaju,
izvrsenje obaveze stranke mogu se traziti I prinudnim putem. Mogu se razlikovati dvije situacije:
a)dobrovoljno izvrsenje obaveze iz resenja I v)neposredno prinudno izvrsenje obaveze iz resenja. Pod
izvrsnim postupkom u okviru upravnog postupka podrazumijeva se postupak prinudnog izvrsenja resenja koji
je propisan za slucajeve kada stranka ne izvrsava svoje obaveze. Moze se reci da izvrsni postupak I ne
predstavlja obaveznu fazu upravnog postupka.
Izvrsni postupak u okviru upravnog postupka ima dva modaliteta: a)sudsko izvrsenje resenja I b)upravno
(administrativno) izvrsenje resenja. njihovo razlikovanje je posledica razlikovanja predmeta izvrsenja, jer se
sudsko izvrsenje upravnih resenja odnosi na izvrsenje novcanih obaveza, dok se administrativno izvrsenje
odnosi na izvrsenje nenovcanih obaveza.
Izvrsni postupak se pokrece predlogom za izvrsenje, ali se moze pokrenuti I po sluzbenoj duznosti. Lice koje
je obavezno da izvrsi obavezu iz resenja naziva se izvrsenik, dok se lice po cijem se predlogu trazi izvrsenje
naziva trazilac izvrsenja. Resenje, po pravilu, izvrsava organ koji je resavao u prvom stepenu, ali u izuzetnim
slucajevima moze I drugostepeni organ. Da bi se pristupilo izvrsenju, resenje mora imati svojstvo izvrsnosti,
a neposrednom izvrsenju pristupa se tek na osnovu posebnog resenja kojim se konstatuje da nema smetnji da
se pristupi neposrednom izvrsenju (tzv. resenje o dozvoli izvrsenja). Pod posebnim uslovima izvrsenju se
moze pristupiti kada je resenje donijeto, ali jos nije postal izvrsno, a u posebnim slucajevima, moze se
pristupiti izvrsenju I prije nego sto je resenje donijeto.

IZVRSNOST RESENJA
Izvrsnost prvostepenog resenja. Resenje donijeto u upravnom postupku izvrsava se kad postane
izvrsno. Prema ZUP-u, prvostepeno resenje postaje izvrsno: a)istekom roka za zalbu, ako zalba nije
izjavljena
b)dostavljanjem stranci resenja, ako zalba nije dozvoljena
c)dostavljanjem stranci resenja, ako zalba ne odlaze izvrsenje
d)dostavljanjem stranci resenja, kojim se zalba odbija
e)danom odricanja stranke od prava na zalbu.
Izvrsnost drugostepenog resenja. Drugostepeno resenje kojim je izmijenjeno prvostepeno resenje postaje
izvrsno dostavljanjem stranci tog resenja.
Rok za izvrsenje. Ako je u resenju odredjen rok u kojem se radnja koja je predmet izvrsenja moze izvrsiti,
resenje postaje izvrsno istekom tog roka. Ako resenjemnije odredjen rok za izvrsenje radnje, resenje postaje
izvrsno poslije isteka roka od 15 dana od dana dostavljanja resenja.
Izvrsenje kod poravnanja. Izvrsenje se moze sprovesti I na osnovu poravnanja, ali samo protiv lica, koje je
zakljucilo poravnanje. Ako se resenje odnosi na dvije ili vise stranaka koje ucestvuju u postupku sa istim
zahtjevima, zalba ma I jedne stranke sprecava izvrsnost resenja. Nadleznost za sprovodjenje upravnog
izvrsenja. Ako je propisano da upravno izvrsenje ne moze da sprovede javnopravni organ koji je donio
resenje u prvom stepenu, a nijedan drugi organ nije ovlascen posebnim propisom, izvrsenje sprovodi nadlezni
javnopravni organ na cijem podrucju se nalazi prebivaliste, boraviste ili sjediste izvrsenika, ako zakonom nije
drugacije propisano.
Resenje o izvrsenju. Javnopravni organ nadlezan za sprovodjenje izvrsenja, po sluzbenoj duznosti ili po
predlogu trazioca izvrsenja, donosi resenje o izvrsenju u kojem se navodi kad je resenje koje se izvrsava
postal izvrsno, vrijeme, mjesto I nacin izvrsenja.
Zalba kod izvrsenja. Protiv resenja o izvrsenju dozvoljena je zalba I njome se ne moze pobijati pravilnost
resenja koje se izvrsava. Zalba se izjavljuje nadleznom drugostepenom organu I ne odlaze izvrsenje.

NACINI I OBLICI IZVRSENJA

Izvrsenje preko drugih lica. Ako se obaveza izvrsenika sastoji u izvrsenju radnje koju moze izvrsiti I drugo
lice, a izvrsenik je ne izvrsi uopste ili je ne izvrsi u cjelini, ta radnja ce se izvrsiti preko drugog lica, na trosak
izvrsenika. Izvrsenje putem novcanih kazni. Javnopravni organ koji sprovodi izvrsenje najprije ce zaprijetiti
izvrseniku primjenom novcanih kazni, ako svoju obavezu ne ispuni u predvidjenom roku. Ako izvrsenik u
toku tog roka preduzme radnju protivno svojoj obavezi ili ako u tom roku ne izvrsi svoju obavezu, javnopravni
organ koji sprovodi izvrsenje, prinudice izvrsenika da ispuni svoju obavezu izricanjem novcanih kazni. Zalba
na resenje o novcanoj kazni ne odlaze resenje. Novcane kazne izvrsava organ uprave nadlezan za poslove
javnih prihoda.
Izvrsenje neposrednom prinudom. Ako se izvrsenje nenovcane obaveze uopste ili blagovremeno ne moze
sprovesti na drugi naciin, izvrsenje se, prema prirodi obaveze, moze sprovesti I neposrednom prinudomm ako
drugacije nije propisano.
Izvrsenje neposrednom prinudom. Ako je doneseno usmeno resenje javnopravni organ moze da nalozi da
se sprovede izvrsenje bez donosenja resenja o izvrsenju.

91. OBUSTAVLJANJE I ODLAGANJE IZVRSENJA, PROTIVIZVRSENJE, OBEZBJEDJENJE

IZVRSENJA Obustavljanje izvrsenja. Upravno izvrsenje ce se obustaviti po sluzbenoj duznosti, ako se
utvrdi da je obaveza u cjelini izvrsena, da izvrsenje nije bilo dopusteno, da je bilo sprovedeno prema licu koje
nije u obavezi, ako trazilac izvrsenja odustane od zahtjeva, odnosno, ako je izvrsna izprava ponistena I
ukinuta. U slucaju, obustavljanja izvrsenja, sprovedene radnje ce se ponistiti, osim ako je izvrsna isprava
ukinuta.
Odlaganje izvrsenja.Na predlog stranke, a radi izbjegavanja nepopravljive stete, javnopravni organ koji je
donio resenje moze odloziti izvrsenje, I ako je to nuzno, produziti odlaganje izvrsenja resenja sve do
donosenja pravosnazne odluke o upravnoj stvari, ako zakonom nije drugacije propisano I ako nije u
suprotnosti sa javnim interesom.
Protivizvrsenje. Kad je na osnovu resenja sprovedeno izvrsenje, a ono kasnije bude ponisteno, ukinuto ili
izmijenjeno, izvrsenik ima pravo da zahtijeva da mu se vrati ono sto mu je oduzeto, odnosno da se stvar vrati
u stanju koje proizilazi iz novog resenja. o zahtjevu izvrsenika resenjem odlucuje javnopravni organ koji je
donio resenj o izvrsenju.
Obezbjednjenje izvrsenja. Radi obezbjedjenja izvrsenja mogu se na predlog stranke, odnosno po sluzbenoj
duznosti obaviti odredjene radnje izvrsenja I prie nego sto je resenje postal izvrsno, ako bi kasnije izvrsenje
moglo biti sprijeceno ili znatno otezano.
Izvrsenje radi obezbjedjena moze se dozvoliti I kad je obaveza izvrsenika utvrsjena ili je trazilac izvrsenja
ucinio vjerovatnim, ako postoji opasnost da ce izvrsenik raspolaganjem imovinom, dogovorom sa trecim
licima ili na drugi nacin sprijeciti ili znatno otezati izvrsenje.
Privremeno resenje o obezbjedjenju resenja. O izvrsenju radi obezbjedjena izvrsenja donosi se privremeno
resenje.

92. SPROVOĐENJE ZUP-a I INSPEKCIJSKI NADZOR

Sprovođenje ZUP-a. O rješavannu u upravnim stvarima vodi se službena evidencija. Ova evidencija sadrži
podatke o:
1. Broju podnijetih zahtjeva
2. Broju pokrenutih postupaka ex officio
3. Načinu i rokovima rješavanja upravnih stvari u prvostepenom i drugostepenom postupku
4. Broju poništenih/ukinutih upravnih akata
5. Broju odbačenih zahtjeva odnosno obustavljenih postupaka.

Pozivi, dostavnice, naređenja za dovođenje, zapisnici, kao i drugi akti koji se koriste u postupku sačinjavaju
se po propisanim obrascima.

Inspekcijski nadzor. Inspekcijski nadzor vrše upravni inspektori u skladu sa Zakonom o inspekcijskom
nadzoru.
Upravni inspektor rješenjem može izreći sljedeće upravne mjere:
1. Novčanu kaznu smanjenja plate službenika za posljednji mjesec
 2. Zabranu vršenja poslova službeniku na upravnim poslovima, poslovima vođenja evidencije ili
kamcelarijskog poslovanja.

Kao obezbjeđenje načela ekonomičnosti u upravnom postupku, posebno je propisano da u slučaju kada na
uredan zahtjev stranke službeno lice ne donese rješenje u propisanom roku, upravni inspektor izriče navedene
mjere.

Uz izricanje upravbih mjera, inspektor će, u roku od 8 dana, podnijeti zahtjev o pokretanju disciplinskog
postupka.

Kada upravni inspektor utvrdi da na upravnim poslovima, evidencijama ili kancelarijskim poslovima radi
službenik ne ispunjava propisane uslove, zabraniće mu vršenje poslova.

93. POJAM I OBILJEŽJA UPRAVNOG NADZORA

Vršenje upravnog nadzora je poseban oblik vršenja upravne djelatnosti u kojem do izražaja dolaze ovlašćenja
uprave kontrolnog karaktera.
Nadzor predstavlja odnos dva subjekta u kojem jedan tzv. aktivni subjekt kontroliše rad drugog tzv. pasivnog
subjekta.
Bitna karakteristika nadzora je sistematsko posmatranje i ocjenjivanje rada drugog subjekta na osnovu
unaprijed utvrđenih mjerila, uz mogućnost da aktivni subjekt utiče na budući rad pasivnog subjekta. Može se
reći da nadzor predstavlja povratnu vezu kao mehanizam koji obezbjeđuje ostvarivanje ciljeva sistema.

Od posebnog značaja je pravni nadzor koji se mođe odrediti kao nadzor koji se uspostavlja, reguliše i
sankcioniše pravnim normama. Posebna karakteristika pravnog nadzora ispoljava se u tome što se predviđaju
pravne sankcije radi osiguravanja efektivnosti u vršenju kontrole. Pravni nadozr može se razlikovati prema:
1. Predmetu ( nadzor nad materijalnim i drugim radnjama i nadzor nad aktima)
2. Subjektu ( nadzor državnih organa i organizacija i nadzor nedržavnih subjekata / nadzor nad radom
državnih organa i organizacija i nadzor nad radom nedržavnih subjekata)
3. Karakteru ( nadzor koji se ostvaruje sudskim ovlašćenjem i nadzor koji se ostvaruje upravnim
ovlašćenjem) Vidovi nadzora:
1. Opšti nadzor i posebni nadzor
2. Prethodni nadzor i naknadni nadzor
3. Nadzor koji se vrši po sopstvenoj inicijativi i nadzor koji se vrši po zahtjevu zainteresovanih
subjekata.

Upravni nadzor je posebna vrsta pravnog nadzora. Upravni nadzor u formalnom smislu je onaj nadzor koji
vrši uprava. Upravni nadzor u materijalnom smislu je onaj nadzor koji se vrši upravnim ovlašćenjima, bez
obzira koji ga subjekt vrši.

94. VRSTE UPRAVNOG NADZORA

A) Unutrašnji nadzor
Vršenje upravnog nadzora obuhvata:
1. Nadzor nad zakonitošću upravnih akata
2. Nadzor nad zakonitošću i cjelishodnošću rada organa uprave, lokalne samouprave i drugih pravnih
lica u vršenju prebijetih odnosno povjerenih poslova
3. Inspekcijski nadzor.

Nadzor nad zakonitošću upravnih akata obuhvata kontrolu zakonitosti upravnih akata kojima se, na osnovu
zakona, rješava o pravima, obavezama i pravnim interesima fizičkih i pravnih lica i preduzimanje zakonom
propisanih mjera.

Unutrašnji nadzor je nadzor koji organi državne uprave vrše nad:

1. Drugim organima državne uprave
2. Imaocima javnih ovlašćenja i vršenju povjerenih poslova državne uprave. Unutrašnji nadzor
sastoji se od:
1. Nadzora nad radom
2. Inspekcijskog nadzora preko uprave inspekcije
3. Od drugih oblika nadzora uređenih posebnim zakonom

Nadzor nas radom je nadzor nad:

1. Nad zakonitošću rada
2. Nad cjelishodnošću rada državne uprave i imalaca javnih ovlašćenja u vršenju povjerenih poslova

Nadzor nad zakonitošću i sjelishodnošću rada obuhvata:

1. Kontrolu zakonitosti rada i postupanja
2. Kontrolu i ocjenu efikasnosti, ekonomičnosti i efektivnosti
3. Kontrolu cjelishodnosti organizacije obavljanja poslova i osposobljenosti službenika i namještenika
za obavljanje tih poslova
4. Odnose državnih službenika prema strankama, fizičkim i pravnim licima. Nadzor nad zakonitošću i
cjelishodnošću rada vrši se tako što se:
1. Pokreće postupak za ocjenu ustavnosti i zakonitosti opštih akata
2. Nalaže izvršavanje utvrđenih obaveza
3. Predlaže prestanak odnosno zabranu rada ustanove i drugog pravnog lica
4. Preduzimaju druge mjere predviđene posebnim propisom

Nadzor nad zakonitošću rada organa uprave vrše ministarstva.

Instrukcijom se usmjeravanorganizacija poslova i način rada zaposlenih u organu državne uprave i imaocu
javnih ovlašćenja u vršenju povjerenih poslova državne uprave. Instrukcijom se NE MOŽE određivati način
postupanja i rješavanja u upravnoj stvari.

B) Nadzor nad radom imalaca javnih ovlašćenja u vršenju prenijetih, odnosno povjerenih poslova državne
uprave
Ministarstvo, odnosno samostalni organ uprave obavlja kontrolu rada organa u vršenju prenijetih i povjerenih
poslova i ima pravo i obavezu da:
1. Daje prethodnu saglasnost na sve propise i akte koje donose u vezi sa vršenjem prenijetih i povjerenih
poslova
2. Daje saglasnost na organizaciju rada i uslove za vršenje prenijetih i povjerenih poslova
3. Daje obaveza uputstva za vršenje prenijetih i povjerenih poslova i pruža stručnu pomoć
4. Pisano upozori organ na vršenje prenijetih i povjerenih poslova i naloži da, u određenom roku,
obezbjedi izvršenje posla

Kada organ ne postupi po upozorenni, ministarstvo, odnosno samostalni organ uprave može, o trošku organa,
neposredno obaviti pojedini zadatak.
Ministarstvo, odnosno samostalni organ uprave može predložiti Vladi da otpočne postupak za oduzimanje
prenijetih, odnosno povjerenih poslova kada organ te poslove ne obavlja ili ih ne obavlja pravilno i ažurno.

95. INSPEKCIJSKI NADZOR

Cilj inspekcijskog nadzora je da se, putem kontrole primjene zakona od strane građana i pravnih lica kao i
samih organa uprave, utvrđene nepravilnosti otklonr i obezbjedi pravilna primjena propisa. Inspekcijska
kontrola se obavlja posredstvom inspekcijskih službi.
Inspekcijski nadzor obavljaju posebno ovlašćena službena lica (inspektori) u posebno propisanom postupku
(inspekcijski postupak).

Zakon o državnoj upravi predviđa da se inspekcijski nadzor vrši neposrednim uvidom kod ustanova i pravnih
lica, organa opština, Glavnog grada, Prijestonice i Crne Gore, drugih organa i kod građana u pogledu
pridržavanja zakona i drugih propisa i opštih akata i preduzimanju upravnih i drugih mjera i radnji da se
utvrđeno stanje uskladi sa propisom.

A) Inspektor

Inspekcijski nadzor vrši inspektor. Inspekcijske poslove može obavljati lice koje ima visoku stručnu
spremu odgovarajućeg smjera, položen stručni ispit za rad u organima uprave i nsjmanje jednu godinu radnog
iskustva.

Lice ovlašćeno za vršenje ispelcijskog nadzora bira se na osnovu javnog oglads na period od 4 godine.

Obaveze inspektora:
1. Razmatranje inicijative za pokretanje postupka inspekcijskog nadzora i obavještenje podnosioca
inicijative
2. Obavještenje odgovornog lica subjekta nadzora o početku obavljanja inspekcijskog pregleda ( osim
ako smatra da bi obavještenje umanjilo efikasnost nadzora)
3. Ukazivanje subjektu nadzora na prava koja može koristiti u postupku inspekcijskog nadzora
4. Vođenje evidencije o izvršenim inspekcijskim pregledima
5. Zakonito i blagovremeno postupanje i u skladu sa etičkim kodeksom državnih službenika

Ovlašćenja inspektora:
 1. Pregleda objekte, prostorije, zemljište, opremu i uređaje, sredtsva rada i druge predmege, proizvode
koji se stavljaju u promet, robu u prometu, vršenje prometa robe i pružanje usluga, poslovne knjige,
evidenciju i registre, ugovore, javne isprave i dr.
2. Utvrđuje identitet subjekata nadzora i drugih lica
3. Uzima izjave od subjekta nadzpra i drugih lica
4. Uzima uzorke koji su potrebni za utvrđivanje činjeničnog stanja
5. Naredi preduzimanje odgovarajućih mjera i radnji radi obezbjeđenja vršenja nadzora
6. Privremeno oduzme dokumentaciju, predmete i druge stvari koje su neophodne radi utvrđivanja
činjeničnog stanja
7. Zabrana vršenja određenih radnji
8. Obezbjedit izvršenje nadležnih mjera
9. Preduzima druge propisane mjere

Radi otklanjanja utvrđenih nepravilnosti, inspektor je ovlašćen i obavezan da subjektu nadzora:

1. Ukaže na utvrđene nepravilnosti i odredi rok za njihovo otklanjanje
2. Naredi preduzimanje odgovarajućih mjera i radnji u roku koji je određen
3. Privremeno zabrani vršenje djelatnosti i drugih radnji
4. Privremeno oduzme predmet ili sredstva kojima je učinjeno neko kažnjivo djelo
5. Izreče novčane kazne, u skladu sa zakonom i drugim propisom
6. Podnese zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka
7. Podnese krivičnu ili drugu odgovarajuću prijavu
8. Vrši druga ovlašćenja u skladu sa propisom Inspektor može izreći novčanu kaznu kao upravnu
mjeru.

B) Inspekcijski postupak

Postupak inspekcijskog nadzora obuhvata vršenje kontrole, odlučivanje o pravima i obavezama subjekta
nadzora koje ima u postupku i preduzimanje i izvršenje upravnih mjera i radnji.

Postupak se pokreće i vodi po službenoj dužnosti.

Inspektor o vršenju inspekcijskog pregleda na licu mjesta vodi zapisnik. Zapisnik mora biti sačinjen jasno i
čitko. Inspektor i subjekat nadzora potpisuju zapisnik nakon završenog inspekcijskog pregleda. Subjektu
nadzora uručuje se ili dostavlja kopija zapisnika.

Upravne mjere i radnje koje je inspektor dužan da preduzme:

1. Naredi otvaranje/zatvaranje objekta odnosno prostorije
2. Naredi obustavu gradnje, odnosno izvođenja radova
3. Naredi rušenje, uklanjanje bespravno započetog ili podignutog objekta i uklanjanje stvari sa
određenog prostora
4. Naredi povlačenje robe iz prometa odnosno stavljanje robe u promet
5. Naredi oduzimanje ili uništenje stvari, roba i drugih proizvoda ili životinja
6. Zabrani korišćenje prostora, sredstava za rad, opreme, pogons, uređaja, poslovnih i drugih objekaza,
prevoznih i drugih sredstava
 7. Zabrani raspolaganje novčanim sredstvima sa poslovnog računa
8. Zabrani proizvodnju, upotrebu ili promet robe i pružanje usluga
9. Zabrani kretanje lica na određenom prostpru
10. Zabrani vršenje bilo koje radnje kojima se ugrožava životna sredina, imovina ili se dovodi u opasnost
život ili zdravlje lica
11. Do odluke nadležnog organa, oduzme predmete, opremu, sredstva rada kojima je učinjeno kažnjivo
djelo
12. Oduzme ostvarena imovinska korist
13. Naredi preduzimanje drugih mjera

Mjere i radnje traju dok se ne otklone nepravilnosti, odnosno dok traju okolnosti zbog kojih su izrečene.

O preduzetim mjerama i radnjama subjekat nadzora dužan je pisano obavjestiti inspektora u roku od 7 dana
od dana isteka roka.

Ako nepravilnosti nisu otklonjene, inspektor će rješenjem narediti njihovo otklanjanje.

C) Upravna inspekcija

Cilj upravne inspekcije je vršenje nadzora nad radom organa državne uprave.

Upravna inspekcija vrši nadzor u državnim organima, sudovima, organima lokalne uprave, službama
organa republike i opštine i u preduzećima, ustanovama i drugim pravnim licima. Upravna inspekcija
vrši upravni nadzor nad primjenom odredaba zakona i drugih propisa o upravnom postupku.

Upravna inspekcija vrši inspekcijski nadzor nad primjenom zakona i drugih propisa iz oblasti sistema
državne uprave.

Uz izricanje mjera, inspektor će u roku od 7 dana, podnijeti zahtjev o pokretanju disciplinskog postupka.

Upravni inspektor ima pravo uvida u svu dokumentaciju i evidenciju državnih službenika i namještenika.

Upravni inspektor dužan je da uzme u rad svaki podnesak ili inicijativu iz svoje nadležnosti, a podnosioca
obavjesti o ishodu postupanja po podnesku ili inicijativi.

Poslove upravne inspekcije obavlja ministarstvo nadležno za poslove uprave.

96. OPŠTE I POSEBNE PRAVNE SITUACIJE

Pod opštim upravnim situacijama podrazumijevaju se one situacije vršenja upravne djelatnosti koje podležu
opštim načelima i institutima upravnog prava i koje se obrađuju u okviru opšteg dijela upravnog prava.
Pod posebnim pravnim situacijama podrazumijevaju se one situacije vršenja upravne djelatnosti koje podležu
partikularnim načelima i institutima neke posebne upravne grane.
Opšte upravne situacije obrađuju se u okviru opšteg upravnog prava, dok se posebne upravne situacije
obrađuju u okviru neke posebne upravne grane.

Posebne situacije vršenja upravne djelatnosti mogu se međusobno veoma razlikovati kako po sadržini, tako i
po drugim elementima, a česte su oblasti tzv. mješovitog karaktera u kojima se prepliću načela i instituti
upravnog i neke druge grane prava.

97. UPRAVNA DJELATNOST I ODGOVORNOST UPRAVE

A) Pojam i obilježje odgovornosti

Izraz odgovornost u vezi je sa pojmom nadležnosti i konkretnim upravnim zadacima, jer odgovornost
pretpostavlja obavezu izvršenja nekog posla i vezuje se za konkretne pojedince, organe i organizacije.

Pravna odgovornost je pretpostavka za primjenu sankcija zbog povredr ili zgrožavanja prava. Pravnu
odgovornost karakterišu i određene negativne posljedice koje podrazumijevaju određena lišavanja koje trpi
odgovorno lice.

Administrativna odgovornost ima protivpravni karakter, jer se radnja kojom je ona učinjena i koja je uslov
odgovornosti sastoji u nezakonitom postupanju uprave.

Subjekt odgovornosti je (javna) uprava, odnosno službena lica kao konkretni počinioci upravnog delikta.
Država odgovara za radnje svojih organs preko kojih ona ostvaruje svoje funkcije. Interni aspekt
odgovornosti obuhvata odgovornost funkcionera i upravnih službenika u okviru same uprave. Eksterni
aspekt odgovornosti obuhvata obuhvata odgovornost upravnog organa i organizacija, u krajnjoj liniji države
prema građanima i drugim pravnim subjektima. Riječ je o tzv. deliktnoj odgovornosti.

Cilj odgovornosti uprave proizilazi iz shvatanja mjesta i uloge savremene uprave.

Kontrola uprave je pretpostavka odgovornosti, a odgovornost krajnja svrha kontrole uprave. Pod kontrolom
u širem smislu podrazumijeva se ocjena postignutih rezultata, a u užem smislu kontrola je posebna aktivnost
trajnog povećanja realizacije postavljenih zadataka i poslova i upoređivanje ostvarenih zadataka sa
postavljenim ciljem, uz mogućnost korektivnog uticaja u slučaju odstupanja.

Izraz administrativna odgovornost ima dva značenja. S jedne strane, pod njim se podrazumijeva odgovornost
fizičkih i pravnih lica prema upravi a povodom učinjenog administrativnog delikta. S druge strane, on služi
da označi poseban administrativni režim odgovornosti javne vlasti za štetu.

Pravne vrijednosti koje odgovornost uprave treba da omogući:

1. Sigurnost - Cilj odgovornosti je da se smanji pravna i politička neizvjesnost i doprinese stabilizaciji
društvenog sistema u cjelini.
2. Ravnopravnost i jednakost svih pravnih subjekata pred upravom - U vršenju svojih poslova
organi državne uprave obezbjeđuju jednaku i efikasnu zaštitu prava i na zakonu zasnovanih interesa
 fizičkih i pravnih lica. Organi državne uprave dužni su, na zakonit način i blagovremeno, postupati
po zahtjevima građana koji oni podnose radi ostvarenja prava i izvršenja obaveza.
3. Pravda i pravičnost u postupanju uprave prema građanima - Pravičnost je jedna od osnova
odgovornosti države odnosno uprave.
4. Savjesnost i nepristrasnost - ovo načelo se ogleda u pravnoj dužnosti uprave i svih zaposlenih i
postavljenih lica u državnim organima da obavljaju svoje poslove savjesno i nepristrasno

Posebni ciljevi odgovornosti:

1. Represija - stara koncepcija koja počiva na autoritativnom modelu uprave kao državne vlasti.
2. Prevencija - kontinuirana aktivnost uprave kao njena pravna obaveza da sprječava buduće
nepravilnosti i grešeke u aktima činjenjenja i propuštanja.

B) Vrste pravne odgovornosti uprave

Politička odgovornost je oblik pravne odgovornosti u širem smisču. Politička odgovornost se vezuje za
ponašanje funkcionera i vezana je za trajanje funkcije u tim organima i organizacijama.

Po pravilu, upravni funkcioneri odgovaraju pred organom koji ih je izabrao ili imenovao za funkciju koju
obavljaju. Sankcija kod političke odgovornosti sastoji se u iskazivanju nepovjerenja, smjenjivanju i slično
zbog nesprovođenja politike, odnosno nevršenja poslova, zadataka, mjera i radnji na cjelishodan način,
uključujući i nedonošenje odgovarajućih odluka.

Ministar za svoj rad, rad ministarstva i za stanje u upravnoj oblasti odgovara Skupštini CG i predsjedniku
Vlade. Državni sekretar za svoj rad odgovara ministru i Vladi.
Starješina organa uprave u sastavu za svoj rad i rad organa uprave kojim rukovodi odgovata generalnom
direktoru i resornom ministru.
Pomoćnik starješine organa uprave u sastavu za svoj rad odgovara starješini organa uprave, generalnom
direktoru i ministru.

Poseban segment političke odgovornosti uprave okrenut je prema Parlamentu, odnosno Skupštini i prema
građanima.

Pravna odgovornost sadrži pravne kriterijume odgovornosti. Ona se zasniva na povredi pozitivnopravnih
normi. Postoji materijalna i diciplinska pravna odgovornost.

Generalno, razlikuju se dva režima materijalne odgovornosti: opšti i posebni. U crnogorskom pravu važi
opšti pravni režim materijalne odgovornosti. Položaj građana i drugih subjekata u odnosu na upravu
podvrgnut je principima o naknadi štete.

Disciplinska odgovornost. Činovnici koji se nalaze u javnoj upravi podliježu diciplinskoj odgovornosti. Oni
odgovaraju disciplinski za svoje ponašanje organu u kome vrše upravnu službu.

Osim materijalne i diciplinske odgovornosti, uprava podliježe i prekršajnoj i krivičnoj odgovornosti.

C) Sistemi odgovornosti uprave

Sistemi odgovornosti uprave:

1. Primarna i neposredna odgovornost države i drugih javnih tijela - građani kao oštećena lica
moraju se neposredno obratiti državi i drugim javnopravnim kolktivitetima sa zahtjevom za naknadu
štete.
2. Sistem primarne odgovornosti upravnog službenika - u ovom sistemu država, odnosno javnp tijelo
odgovara supsidijarno u slučaju da oštećeno lice ne može da dobije zahtjevanu naknadu štete.
3. Sistem solidarne odgovornosti države - oštećeno lice mora se obratiti sa zahtjevom za naknadu štete
bilo državi bilo javnom tijelu.

Podjela na objektivnu i subjektivnu odgovornost zasniva se na kriterijumu uslova odgovornosti.

Objektivna odgovornost uprave zasniva se na činjenici da je šteta rezultat pobašanja samog upravnog
službenika, odnosno da je njegovo ponašanje protivpravno.
Subjektiva odgovornost uprave znači da će država odnosno javna tijela da odgovaraju za štetu samo pod
uslovom da postoji krivica upravnog službenika.

Odgovornost uprave na osnovu greške znači da uprava odgovara zbog štete koja je posljedica pogrešnog
vršenja službe.

Odgovornost uprave bez greške znači da uprava odgovara zbog štete koja je nastala bez greške, odnosno
nepogrešivim vršenjem službe.

D) Pravna priroda odgovornosti uprave

Istorijska razmatranja i analiza uporednog prava pokazuju da je svaki režim vezan za grešku javnog
službenika, pa čak i u slučaju kads zakoni ustanovljavaju objektivnu odgovornost bez greške.

U pravnoj prirodi odgovornosti državr za grešku službenih lica mogu se razlikovati nekoliko osnovnih
shvatanja:
1. Prema organskoj teoriji države, državni organi su djelovi državne ličnosti i preko njih radi ona sama.
Otuda se greške državnih organa greške same države
2. Prema teoriji rizika greške službenih lica ostaju njihove lične greške, ali odgovornost za njih se
prenosi na državu
3. Prema teoriji žrtve odgovornost uprave za grešku njenih službenih lica ne može se objasniti
privatnopravnim principima. Ovo shvatanje je zapravo pokušaj da se odgovornost države objasni na
objektivan način.
4. Prema normativističkom shvatanju država ne može da učini grešku jer to nije u stanju. To ne znači
da ne treba da nadoknadi štetu. Ona nadoknađuje štetu zbog pogrešnog rada službenih lica iz razloga
cjelishodnosti, a ne zato što je na to obavezana službenom greškom.

98. ODGOVORNOST ZA STETU PRICINJENU RADOM UPRAVE

Posebnu upravnu materiju koja se velikim dijelom preplice sa normama gradjanskog prava, predstavlja
materija o odgovornosti za stetu koju uprava(drzava) u svom radu pricini gradjanima i pravnim licima.
Istorijski razvoj isao je u pravcu stvaranja posebnih gradjansko-pravnih i posebnih upravnopravnih normi u
vezi sa utvrdjivanjem odgovornosti za stetu pricinjenu trecimm licima radom uprave. Drzavni organi i
organizacije koje vrse javna ovlasnjenja djeluju preko svojih ovlascenih sluzbenih lica koji prilikom vrsenja
sluzbenih radnji mogu da pricine stetu gradjanima ili pravnim licima
Shvatanja o odgpovornosti drzave za stetu pricinjenu radom njenih organa, odnosno lica u njenoj sluzbi,
razlikuju se u razlicitim pravnim sistemima. Tako postoje pravni sistemi u kojima se pitanja ovakve
odgovornosti regulisu normama gradjanskog prava, pa prema tome ne spadaju u upravno, vec u gradjansko
pravo(npr u Velikoj Britaniji i SAD pitanje naknade stete spada u oblast tzv. Tort prava). Nastuprot tome,
postoje pravni sistemi u kojima postoji specificna odgovornost uprave za stetu koja se u osnovi svrstava u
ipravno pravo(npr. Donekle Njemacka i Francuska). Konacno postoje i pravni sistemi u kojima se moze reci
da postoji posebna odgovornost drzavve za stetu pricinjenu obavljenjem sluzbe ili druge djelatnosti drzavnih
organa(npr u Crnoj Gori). Opsta karakteristika razvijenijih zemalja jeste da se pitanja odgovornosti uprave
za stetu regulisu normama gradjanskog prava. Na ovaj nacin izbjegavaju se tzv posebni pravni rezimi u vezi
pitanja odgovornosti uprave za stetu, cime je polozaj gradjana i drugih subjekata u odnosu na upravu
podvrgnut opstim principima naknade stete, a ne posebnim pravilima o naknadi stete koju pricini uprava.

Postoje dva sistema odgovornosti drzave za stetu. prema jednom drzava za stetu odgovara po tzv osnovu
objektivne odgovornosti, tj samim tim sto je sluzbena radnja
nezakonita ili nepravilna, a eventualna krivica sl lica nije od znacaja
prema drugom sistemu, drzava za stetu odgovara po osnovu tzv subjektivne odgovornosti, tj
samo ako je nezakonita ili nepravilna sl radnja ucinjena krivicom sl lica, u kom sl se dryava javlja kao jemac
sluzbenika koji je pricinio stetu
Za crnogorski sistem se moze reci da zastupa sistem odgovornosti uprave za stetu prema kojem osteceni mora
dokazati protivpravnoist ali ne i licnu krivicu sluzbenog lica. Ako stetu nije prouzrokovala uprava , nema
odgovornosti drzave. Lica za koja drzava odgovara po takvom rezimu su sluzbena lica.
Odgovornost uprave za stetu nanijetu gradjanima i drugim subjektima javlja se u 2 oblika a) kao odgovornost
koja nastaje kao posledica ucinjene greske sluzbenog lica i b)kao odgovornost koja nastaje bez greske
sluzbenog lica(potrebno je da steta bude ucinjena pod posebnim uslovima, jer nije posledica greske)
U pozitivnim propisima da bi postojao osnov odgovornosti uprave za stetu moraju biti ispunjeni sl uslovi:
a)mora postojati nezakonit ili nepravilan rad lica koji taj rad vrse b)steta mora da bude stvarna c) da izmedju
pocinjene stete i radnje sl lica postoji uzrocna veza.
Pokretac postupka za naknadu stete je fizicko i pravno lice. Prilikom odredjivanja visine naknade posebno se
razmatra vadanje ostecenog i vodi se racuna ne samo o steti koju je uzrokovao vec i o tome da li je stetu
mogao smanjiti ili ukloniti.
po pravilu nadoknadjuje se cjelokupna stvarna steta , ali u nekim slucajevima moze doci u obzir
i steta nastala u vidu iymakle dobiti. Pravo potrazivanja naknade stete protiv uprave zastarijeva po opstim
propisima o zastarjelosti potrazivanja po tom osnovu. Osteceni po pravilu podnosi zahtjev za naknadu stete
organu koji odgovara za stetu. Ukoliko se zahtjev ne uvazi ili se o njemu cuti u roku od 2 mj, osteceni moze
podnijeti tuzbu nadleznom pra++arnicnom sudu.
99. POJAM I VRSTE KONTROLE UPRAVE
Pod kontrolom se u najsirem smislu podrazumjeva ocjena postignutog rezultata. U uzem smilsu
podrazumjeva se posebna aktivnost trajnog pracenja realizacije postavljenih zadataka i poslova i
uporedjivanje ostvarenih rezultata sa postavljenim ciljem , uz mogucnost korektivnog uticaja u slucaju
odstupanja
U odnosz na upravu moze se govoriti o politickoj kontroli uprave i o pravnoj kontroli uprave. Osim toga
moze se govoriti i o posebnim oblicima kontrole uprave koju stvaraju institucije kao sto su, kao sto su drzavni
tuzilac i ombudsman.
u zavisnosti od karaktera kontrolnih ovlascenja i vrsioca kontrole, razlikujemo dvije osnovne kontrole uprave
a) politicka kontrola uprave, kao kontrola uprave koju sstvaraju politicki subjekti(npr parlament,
vlada,stranke, javno mnjenje) i b) pravna kontrola uprave(upravna kontrola uprave, i sudska kontrola uprave).

100. POLITICKA KONTROLA UPRAVE

Karakteristicni primjeri politicke kontrole uprave koju ostvaruju Skupstina i Vlada Crne
Gore Tako, Skupstina bira i razrjesava predsednika i clanove Vlade i odobrava sredstva za njihov
rad(budzet). Vlada, izmedju ostalog osniva ministarstva i druge organe uprave, donosi uredbe, odluke
i druge akte za izvrsavanje zakona kojima se mogu utvrdjivati odredjene obaveze za organe uprave,
postavlja i razresava funkcionere u ministarstvima i drugim organima uprave.
Politicke stranke vrse politicku kontrolu uprave, prije svega, preko svojih poslanika u parlamentu, dok se
politicka kontrola uprave od strane javnog mnjenja narocito izrazava u pisanju stampe i obavjestavanju
gradjana od strane drugih sredstava javnog informisanja o aktuelnim politickim i drustvenim problemima.
Pitanja politicke kontrole uprave, prije svega, spadaju u okvire drugih pravnih i politickih disciplina,
a u okvir upravnog pprava, samo u onoj mjeri u kojoj je to neophodno radi sagledavanja opsteg konteksta
politickog i pravnog polozaja i uloge uprave

101. PRAVNA KONTROLA UPRAVE

Pravna kontrola uprave predstavlja oblik kontrole ciji je tok regulisan pravnim normama.
Sustina nacela zakonitoszi u radu uprave izrazena je u tome sto svaka aktivnosg uprave, odnosno
svaki akt i svaka radnja organa uprave , mora biti zasnovana na zakonu ili nekom drugom propisu. Kako
uprava obavlja mnogobrojne poslobe i zadatke, sam obim njihovog rada stvara mogucnost za pojavu raznih
nepravilnosti i gresaka.
U tom smislu, cilj pravne kontrole uprave je da se utvrdi da li je rad nekoh organa uprave zakonit i pravilan,
kao i oreduzimanje pravnih intervencija ako se te greske isprave, odnosno sprijeci njihovo cinjenje za
ubuduce. U tom smislu, pravna kontrola uprave ima zadatak da osigura ostvarenje upravnih ciljeva shodno
normama koje to regulisu
PRAVNA KONTROLA UPRAVE moze biti:
 a) Upravna(administrativna) kontrola uprave, kao kontola uprave koju ostvaruje sama
uprava i koja moze biti:
unutrasnja i spoljna administrativna kontola uprave
-u unutrasnju adm kontrolu uprave spadaju 1) instanciona kontrola, tj kontrola rada i odluka nizeg organa od
strane viseg organa na osnovu ulozene zalbe nezadovoljnog subjekta 2) sluzbeni nadzor, tj kontrola rada i
odliuka nizeg organa od strane viseg organa na osnovu posebnih zakonskih ovlascenja
-u spoljnu spada kontola uprave koju ostvaruju posebni inspekcijski organi, takodje moze se uvrstiti i tzv
kontola(nadzor) nad samoupravom, tj kontrola zakonitosti rada i odluka organa lokalne samouprave
b) Sudska kontrola uorave je kontola uprave koju ostvaruju razliciti sudovi(redovni, upravni
pa i ustavni). Polazeci od toga, sudska kontrola uprave moze biti:
Posredna opsta sudska kontrola zakonitosti rada uprave od strane: a) redovnih sudova, b) ustavnog suda.
Neposredna(posebna) sudska kontrola zakonittosti upravnih akata od strane upravnih, odnosno redovnih
sudova u upravno sudskom postupku(upravni spor)
c) Posebna kontrola uprave, kao kontrola koju ostvaruju posebne institucije, kao sto su a)
drzavno tuzilastvo na osnovu procesnih ovlascenja da pokrece odgovarajuce postupke, i b) ombudsman, kao
kontola uprave od strane zastitnika ljudskih prava i sloboda

102.POJAM I VRSTE UPRAVNE KONTROLE UPRAVE

Za administrativnu(upravnu) kontrolu uprave moze se recu da predstavlja tzv upravni put za

otklanjanje nezakonitosti i necjelishodnosti rada uprave, posebno u vezi sa donosenjem upravnih akata .
Upravna kontrola uprave javlja se kao poseban oblik pravne kontrole uprave u okviru kojeg kontrolu vrsi
jedan organ uprave(npr visi) u odnosu na drugi organ uprave(npr nizi) na osnovnu odgovarajucih pravnih
ovlascenja.
U sistemima upravne kontrole uprave u kojima se kontrolna ovlascenja iyvode iz hijerarhijskog
odnosa, karakteristicno je da preovladava princip hijerarhije kao primarni princip uredjivanja odnosa izmedju
visih i nizih organa. Danas su ovlascenja hijerarhijske kontrole znatno ublazena u smislu da su ogranicena
tako da vise ne postoji opsta pretpostavka hijerarhijskih ovlascenja, vec su zakonom tacno utvrdjene situacije
u kojima se moze ostvarivati hijerarhijska kontrola uprave.
Kao oblik modifikovane krutosti hijer sistema javlja se sistem starateljske kontrole. Princip starateljstva svodi
se na potrebu da se obezbjedi samostalnost pojedinih subj i organa u odnosu na upravnu kontrolu, ali tako da
drzava zadrzava opstu kontrolu nad zakonitoscu rada ovih struktura.
Polazeci od toga ko je vrsi, upravn akontrola uprave dijeli se na unutr i spoljasnju administrativnu kontrolu
uprave. Za unutrasnju kontrolu uprave kaze se da je po svom karakteru opsta, dok se za spoljnu kaze da je po
svom karakteru posebna.

103. UNUTRASNJA ADMINISTRATIVNA KONTROLA

A) OPSTE NAPOMENE
Unutrasnja kontrola je pravna kontrola visih organa uprave nad nizim, tj pretpostavljenih nad podcinjenim
na osnovu hijerarh ovlascenja. Osnvni opsti nedostatak unutr administrativne kontrole proizilazi iz njenog
hijerarhijskog poredka i odnosi se na okolnost da uprava sama sebe kontrolise po principu samokontrole.
Danas su zadrzani izvjesni modifikovani oblici unutr administrativne kontrole. Razlog tome je sto u
 okviru uprave i dalje postoji potreba za odredjenom hijer koordinaciom koja proisticne kako iz prirode
upravnih aktivnosti tako i iz istovjetnosti upravnih ciljeva koje svi organi uprave ostvaruju.
Unutrasnja administrativna kontrola javlja se kao a) instanciona kontrola(kontrola povodom zalbe) i b)
sluzbeni nadzor(kontrola po sl duznosti)

B) INSTANCIONA KONTROLA
Ostvaruje se putem zalbe. Ona se aktivira zalbom lica(stranke) koje je nezadovoljno nekom upr odlikom
ili resenjem. Danasnja upravna zalba vezana je sbojim porijeklom za jednu vrstu upravne molbe koja se
zove remonstracija. Remonstracija se ne postupa po principu via institutiae, u smislu da uprava ima
zakonsku obavezu da svako obracanje gradjana uzme u razmatranje i da o njima formalno donese odluku.
Sredinom 20og vijeka, upravna zalba postaje tzv instanciona zalba tj redovno pravno sredstvo protiv
odluke organa nizeg stepena o kojoj resava organ viseg stepena. Instanciona kont uprave danas pociva na
institutu instancione zalbe, putem koje se pred drugostepenim organom uprave napda zakonitost odnosno
cjelishodnost upravne odluke prvostepenog organa.
Prema ustavu crne gore svako ima pravo na jednaku zastitu svojih prava i sloboda. Zakonom o drzavnoj
upravi predvidjena su opsta pravila o nadleznosi za resavanje po zalbi. Zalbu i dr pravna sredstva predvidja i
zakon o upravnom postupku.

SLUZBENI NADZOR
Sl nadzor kao vrsta unutrasnje adm kontrole obavlja se po sl duznosti. Za sl nadzor je karakteristicno da ga
obavlja visi organ uprave u odnosu na nizi u situaciji kada visi ocijeni da su se za to stekli uslovi propisani
zakonom.
U postupku kontrole upravnih akata po osnovu sl nadzora mogu se kontrolisati kako zakonitost tako i
cjelishodnost tih akata. Mogu se javiti razliciti oblici sl nadzora. Slzbeni nadzor visih organa u odnosu na nizi
moze biti nadzor nad upravnim aktima ili nadzor nad radom nizih organa.
Sl nadzor se moze vrsiti naknadno, nakon sto nizi organ donese upravni akt a moze se vrsiti i prethodno tj
prije nego sto nizi organ pristupi donosenju upravnog akta.
Nadzor se moze ostvarivati samo u onim upr sistemima u kojima dolazi do izrazaja vertikalni odnos izmedju
pojednih organizacionih nivoa, a ne i izmedju onih upravnih struktura ciji medjusobni odnosi pocivaju na
horizontalnom principu.
Resenje koje je konacno u upravnom postupku nadlezni organ ce ponistiti po osnovu sl nadzora 1) ako je
resenje donio stvarno nadlezni organ a ne radi se o slucajevima nistavosti, 2) ako je o istoj stvari ranije
donijeto pravosnazno resenje kojim je ta upravna drukcije rijesena, 3) ako je resenje donio 1 organ bez
saglasnosti, potvre, odobrenja drugog organa, a ovo je potrebno po zakonu 4)ako je resenje donio mijensno
nenadlezni organ 5) ako je resenje donijeto kao posledica prinude i iznude, ucjene ili neke dr nedozvoljene
radnje
Resenje koje je konacno u upr postupku, moze se ukinuti po osnovu sl nadzora, ako je njime ociglledno
povrijedjen materijalni zakon
104. SPOLJNA ADMINISTRATIVNA KONTROLA
-ostvaruje se u odnosu na organe uprave koji medj nisu organizaciono i funkcionalno podredjeni i najcesce
je vrse relativno samostalni organi uprave kao sto su inspektorati i inspekcijske sluzbe koji u odnosu na org
uprave imaju ista upravna ovlascenja koja imaju i u osnosu na dr subjekte ciji rad kontrolisu
prema crnogorskim propisima upravnu kontrolu rada dr uprave vrsi upravna inspekcija. Nadleznosti upravne
inspekcije regulisu zakon o upravnom postupku i zakon o drzavnim sluzbenicima i namjestenicima. Upravna
inspekcija vrsi nadzor u drz organima, sudovima, organima lokalne uprave, sl organa republike i opstine, i u
preduzecima, ustanovama i dr pravnim licima koja vrse javna ovlascenja
upravna inspekcija vrsi upravni nadzor nad primjenom odredaba zakona i dr propisa o upravnom postupku
koji se odnose na efikasnost i azurnost u resavanju upravnih stvari, postupanju u skladu sa pravilima postupka,
i vodjenju evidencija..
upravna inspekcija vrsi inspekcijski nadzor i nad primjenom zakona i dr propisa iz oblasti sistema dr uprave
u odnosu na organizaciju uprave, javnost rada, ravnopravnost jezika i pisma i strucnu spremu zaposlenih koji
vrse poslove drzavne uprave.
U okviru spoljne administrativne kontrole moze se podvesti itzv nador nad samoupravom. Tradicionalno
nadzor nad samoupravom obuhvata kontrolu zakonitosti odluka koje organi drzavne uprave vrse nad
organima lokalne samouprave.
Problematika u vezi sa kontrolom lokalne samouprave, predstavlja posebnu upravnu materiju koja se
obradjuje u okviru posebnih pravnih i politickih disciplina u okviru kojih dolazi do preplitanja instituta
ustavnog i upravnog prava, ali i dr disciplina.

U sirem smislu, u okviru pitanja nadzora o lokalnoj samoupravom mogu se takodje uvrstiti pitanja u vezi sa
nadzorom koji organi drzavne uprave vrse u odnosu na nedrzavne subjekte kojima je povjereno vrsenje javnih
ovlascenja. Tako, prema zakonu o drzavnoj upravi pojedine poslove drz uprave vrsi lokalna samouprava ili
drugo pravno lice kada su im ti poslovi prenijeti, odnosno povjereni. Prema istom zakonu, nadzor nad
zakonitoscu i cijelishodnoscu rada lokalne samouprave i dr pravnih lica u vrsenju prenijetih, odnosno
povjerenih poslova predstavlja jedan od oblika vrsenja upravnog nadzora.

105. SUDSKA KONTROLA UPRAVE – UPRAVNO SUDSTVO

Prema Zakonu o sudovima Crne Gore sudovi u Crnoj Gori su osnovni sud, viši sud, privredni sud; Apelacioni
sud Crne Gore, Upravni sud Cme Gore I Vrhovni sud Cme Gore. Kontrola rada uprave od strane redovnih
(opštih i posebnih) sudova ostvaruje se na više načina:

• Posredno – kada sudovi odlučuju, u skladu sa posebnim zakonima (KZ,ZOO..), o građanskim,

krivičnim I drugim stvarima. Posredna kontrola obavlja se I institutom ustavne žalbe o kojoj odlučue
Ustavni sud.
• Neposredno-kada sudovi odlučuju o zakonitosti upravnog akta u upravnom sporu na osnovu Zakona
o upravnom sporu. Osim o zakonitosti, izuzetno može odlučivati I o upravnoj stvari kao I o naknadi
štete.
Upravno sudstvo je tvorevina 19 vijeka I posljedica buržoaskih revolucija. Po prvobitnim shvatanjima,
upravno sudstvo je poseban sudski organ koji rješava izvjesne materije upravnog prava. Na početku su
ustanovljeni administrativni sudovi čiji je jedini zadatak bio pravna kontrola upravnih akata.
U zemljama anglosaksonskog prava upravne sporove rješavali su redovni sudovi. Pojedine zemlje razvijaju I
posebne upravne sudove (u oblasti socijalnog osiguranja, patenta…). U Francuskoj od 1801. Godine postoji
Državni savjet čija je funkcija da rešava sporove izmedju javne uprave I gradjana. Njemačko parvo je
poznavalo dvije vrste predmeta (čisti I andministrativnopravni). Samo ovi drugi su razmatrani na višoj
instance tek od 1863.godine.
U Kraljevini SHS ulogu upravnog suda imao je Državni savjet (nasljednik srbijanskog Državnog savjeta).
Odlučivao je u odjeljenjima od po 5 članova a sporna pitanja na opštoj sjednici. Posleratna Juga je zakonom
o upravnimn sporovima iz 1952 postala prva socijalistička zemlja koja je uvela sudsku kontrolu uprave.
U Austriji kontrolu vrše Upravni I Ustavni sud. U Velikoj Britaniji sude redovni sudovi, osim izuzetaka kada
se osnivaju administrativni tribunal. Na rješenje tribunala moguće je izjaviti žalbu Vrhovnom sudu pravde. U
Francuskoj rješavaju redovni sudovi, upravni sudovi I Državni savjet. Karakteristika francuskog Sistema jeste
I više pravnih instituta koje je moguće koristiti: tužbe za poništaj I punu jurisdikciju, prigovor nezakonitosti
I zahtjev za kažnjavanje službenog lica. U Italiji redovni sudovi, regionalni upravni savjeti, specijalizovani
sudovi I Ustavni sud. U Njemačkoj redovni, savezni Ustavni I Upravni sud. U SAD kontrolu uprave vrše
redovni sudovi I administrativni tribunal.

106. POJAM I VRSTE UPRAVNOG SPORA

Pojam upravnog spora može se odrediti u formalnom I materijalnom smislu. Shvatanja koja određuju upravni
spor u formalnom smislu polaze od karakterističnih formalnopravnih obilježja upravnog spor i-, prije svega,
propisanosti zakonom, a zatim i od drugih formalnih obilježja, kao što su nadležnost organa za njegovo
rješavanje (upravni sudovi) , postupak u kojem se rješava (upravno-sudski), karakteristike učesnika (jedan od
učesnika je javna uprava), odnosno strana u sporu kao I sama priroda pravnih propisa o kojima se u spora
odlučuje (upravnopravni odnos).
Teorije koje određuju upravni spor u materijalnom smislu polaze od karaktewrističnih materijalnopravnih
obilježija upravnog spora, Po nekim teorijama postoje dva suprotna zahtjeva (Velika Britanija) Ili
suprostavljanje jednom (Francuska). Sve teorije su, u okviru određenog pozitivnopšravnog Sistema tačne.

107. OBJEKTIVNI I SUBJEKTIVNI UPRAVNI SPOR

Upravni sporovi se djele na subjektivne i objektivne polazeći od cilja sa kojim se spor vodi. U tom smislu,
subjektivan upravni spor pokreće se sa ciljem zaštite i konkretnog subjektivnog prava, dok se objektivni
upravni spor pokreće sa ciljem opšte zaštite zakonitosti (objektivnog prava). U pravu Crne Gore, subjektivan
upravni spor uvijek pokreće individualna stranica (npr. pojedinac ili pravno lice) kada smatra da joj je
upravnim aktom povrijeđeno kakvo subjektivno pravo (npr. odbijen joj je zahtjev za izdavanje građevinske
dozvole), dok objektivan upravni spor postoji u slučaju da ga pokreće nadležni državni organ (npr. državni
tužilac) kada smatra daje aktom povrijeđen zakon u korist stranke, a na štetu ostvarivanja opštih interesa (npr.
nekom je izdata г građevinska dozvola iako za to ne ispunjava zakonske uslove). U francuskom pravu,
međutim, objektivan upravni spor može pokrenuti i individualna stranica kada smatra da su povrijedi neki,
na zakonu zasnovani, interesi.
Polazeči od vrste akata uprave subjektivni se vodi protiv pojedinačnih akata a objektivan protiv opštih akata
uprave.

108. SPOR ZA PONIŠTAJ UPRAVNOG AKTA I SPOR PUNE JURISDIKCIJE

Prema ovlašćenjima suda, upravni sporovi se djele na upravne sporove za poništaj upravnog akta i upravne
sporove pune jurisdikcije. Spor za poništaj upravnog akta naziva se još i spor o zakonitosti upravnog akta. U
tom smislu, upravni spor za poništaj upravnog akta (odnosno spor o zakonitosti upravnog akta) ima isključivo
za cilj poništaj upravnog akta u slučaju njegove nezakonitosti (i, po pravilu vraćanje predmeta organu koji je
donio upravni akt na ponovno rešavanje), dok se u upravnom sporu pune jurisdikcije nakon poništaja
upravnog akta zbog nezakonitosti predmet ne vraća organu koji je donio akt na ponovno odlučivanje, već o
tom upravnom predmetu odlučuje sud koji je poništio upravni akt. Dakle u sporu za poništaj upravnog akta
sud samo vrši kontrolu zalconitosti upravnog akta, u sporu pune jurisdikcije sud osim kontrole zakonitosti,
vrši i kontrolu sađržine tog upravnog akta.
Po našem pravu, predmet upravnog spora ne mogu biti cjelishodnost upravnog akta, opšti akti uprave i
materijalni akti uprave.
Prema crnogorskim propisima, spor pune jurisdikcije načelno je moguće voditi u slučaju kada sud ocijeni da
priroda stvari to dozvoljava i u taksativno nabrojanim slučajevima, odnosno i u drugim slučajevima ako
utvrđeno činjenično stanje pruža pouzdan osnov za to. Ako su ispunjeni ovi uslovi, zakon propisuje da sud
svojom presudom može riješiti upravnu stvar, kao i da presuda u svemu zamjenjuje poništeni upravni ili drugi
akt.

109. OPŠTI I POSEBNI UPRAVNI SPOROVI

Podjela upravnih sporova na opšte i posebne praktičnog je karaktera i proizilazi iz principa lex specialis
derogat legi generali. To znači da se u slučaju kada postoje posebni propisi koji regulišu neki specijalni
modalitet upravnog spora (npr. upravno- računski spor) imaju prvo primijeniti ti specijalni propisi koji
isključuju primjenu opštih, a tek u slučaju da tih specijalnih propisa nema, primjenjivaće se opšti.
Karakteristični su carinski, patentni… Do 1997 postojao je upravnoračunski spor koji je kontrolisao Službe
društvenog knjigovodstva (SDK).

110. SISTEMI ODREĐIVANJA PREDMETA UPRAVNOG SPORA

Sistem generalne klauzule (sistem opšte klauzule) jeste sistem određivanja predmeta upravnog spora koji
počiva na koncepciji opšte dopuštenosti vođenja upravnog spora protiv svih upravnih akata. Sistem generalne
(opšte) klauzule predstavlja najširi vid sudske kontrole zakonitosti akata uprave. Prema sistemu generalne
klauzule, vođenje upravnog spora dopušteno je povodom svih upravnih akata.
Sistem pozitivne enumeracije je sistem određivanja predmeta upravnog spora koji počiva na koncepciji
izričitog nabrajanja (tzv, pozitivna enumeraci)a) upravnih akata protiv kojih je dopušteno vođenje upravnog
spora.
Sistem generalne klauzule kombinovan sa sistemom negativne enumeracije jeste sistem određivanja
predmeta upravnog spora koji počiva na koncepciji da je u načelu vođenje upravnog spora dopušteno protiv
svih upravnih akata (generalna klauzula), sa izuzetkom onih koji su zakonom izričito nabrojani da protiv njih
vođenje upravnog spora nije dopušteno (negativna emmeracija).

111. UPRAVNI SPOR PREMA ZUS-U – NADLEŽNOST, STRANKE, PREDMET, RAZLOZI ZA

POBIJANJE
Organ nadležan za odlučivanje u upravnim sporovima je Upravni sud.
Ustav Crne Gore predviđa da pojedinačni pravni akt mora biti saglasan sa zakonom. Konačni pojedinačni
pravni akti uživaju sudsku zaštitu.
Prema Zakonu o sudovima Upravni sud odlučuje u upravnom sporu o zakonitosti upravnih akata, kao i
zakonitosti drugih pojedinačnih akata kada je to zakonom određeno kao i o vanrednim pravnim ljekovima
protiv pravosnažnih rješenja u prekršajnom postupku.
Prema Zakonu o upravnom sporu upravni spor rješavaju Upravni sud Crne Gore i Vrhovni sud Crne Gore.
U upravnom sporu sud odlučuje u vijeću sastavljenom od troje sudija. Izuzetno, u upravnom sporu moze
odlučivati sudija pojedinac.
U upravnom sporu sud odlučuje presudom ili rješenjem.
ZUS propisuje da su odluke donijete u upravnom sporu su obavezujuće.
Stranke u upravnom sporu su lica koja neposredno učestvuju u pravnom sporu u smislu da između njih postoji
sporno pitanje oko zakonitosti akta, odnosno druge upravne aktivnosti. To su tužilac (fizičko/pravno
lice,državni organ pa čak I oni koji nemaju svojstvo pravnog lica (naselja)) koji smatra da je upravni akt
nezakonit I tuženi – javnopravni organ čiji se akt osporava ili strana iz upravnog ugovora koja traži njegov
poništaj. Može se pojaviti I zainteresovano lice (treći koji smatra da bi se poništenjem akta njemu nanijela
šteta).
Predmet spora je sporno pitanje povodom kojeg se vodi spor. U upravnom sporu predmet, spora jc upravni
akt koji je donijet u drugom stepenu ili upravni akt koji je donijet u prvom stepenu protiv kojeg nije
dozvoljena žalba ili prigovor u upravnom postupku. Sporna je, dakle, zakonitost akta.
Pod određenim uslovima, upravni spor može se pokrenuti i kad javnopravni organ nije donio upravni akt,
odnosno nije odlučio po žalbi stranke ili nije preduzeo upravnu aktivnost, odnosno nije odlučio po prigovoru
stranke (tzv. ćutanje uprave). Naime, u slučaju, ćutanja uprave, sa jedne strane, ima se uzeti lcao da upravni
alđ postoji, a sa druge, ima se istovremeno uzeti da je taj upravni alđ po svojoj prirodi negativan upravni akt.

112. NEGATIVNA ENUMERACIJA

Prema ZUS-u upravni spor je isključen protiv akata:

1) donijetih u stvarima u kojima je sudska zaštita obezbij edena u drugom sudskom postupku;
2) donijetih u stvarima o kojima neposredno, na osnovu ustavnih ovlašćenja, odlučuje Skupština Crne
Gore i Predsjednik Crne Gore..
Ukoliko se dogodi da se upravni spor ipak pokrene protiv upravnog akta koji potpada pod ograničenja koja
proizilaze iz klauzule o negativnoj enumeraciji, nadležni sud neće pokrenuti upravni spor, a podnijetu tužbu
će odbaciti kao nedopuštenu.

113. TUŽBA U UPRAVNOM SPORU – DEJSTVO, ROK, SADRŽAJ TUŽBE

Osnovno pravno dejstvo tužbe u upravnom sporu je pokretanje upravnog spora. Tužba u upravnom sporu je
procesno-pravno sredstvo kojim se pokreće upravno-sudski postupak. Upravno- sudski postupak je postupak
sudske kontrole zakonitosti akata. U vezi sa pokretanjem, upravnog spora važi tradicionalna pravna maksima
ne procedat index,ex officio. To znači da se upravni spor ne može pokrenuti po službenoj dužnosti (npr. kao
što se može pokrenuti upravni postupak), već samo povodom podnijete tužbe.
Za razliku od žalbe u upravnom postupku, tužba, po pravilu, ne sprječava izvršenje upravnog akta protiv koga
je podnijeta. Drugim riječima, tužba u upravnom sporu nema odgodno
(suspenzivno) dejstvo. Međutim, po zahtjevu tužioca, organ čiji se akt izvršava, odnosno organ
nadležan za izvršenje, odložiće izvršenje rješenja do pravosnažnosti sudske odluke, ukoliko bi izvršenje
tog rješenja nanijelo tužiocu štetu koja bi se teško mogla nadoknaditi, a odlaganje nije protivno javnom
interesu, niti bi se odlaganjem nanijela veća nenadoknadiva šteta protivnoj stranci.
Tužba se podnosi u roku od 20 dana. Ako stranci nije dostavljen akt, može podići tužbu u roku od 60 dana.
U slučaju ćutanja uprave rok je 7 dana.
Formalno posmatrano, u tužbi se mora navesti ime i prezime, mjesto i adresu stanovanja, odnosno naziv i
sjedište tužioca, naznačenje upravnog akta, odnosno upravne aktivnosti protiv koje je tužba podnijeta, razloge
za podnošenje tužbe i tužbeni zahtjev, odnosno u kom pravcu i obimu se predlaže ponistaj akta. Uz tužbu se
mora podnijeti akt u originalu ili ovjerenom prepisu, Alco se tužbom traži povraćaj stvari ili naknada štete,
mora se staviti i određen zahtjev u pogledu stvari ili visine pretrpljene štete.

114. POSTUPAK PO TUŽBI

1. Ocjenjivanje urednosti tužbe
Nepotpuna ili nerazumljiva tužba. Ako je tužba nepotpuna ili nerazumljiva, upravni sud će pozvati tužioca da
u ostavljenom roku otkloni nedostatke u tužbi i ukazaće mu na posljedice nepostupanja. Odbijanje neuredne
tužbe. Ako tužilac u ostavljenom roku ne otkloni nedostatke u tužbi, a nedostaci su takvi da sprječavaju rad
Upravnog suda, sud će rješenjem odbiti tužbu kao neurednu.
Predhodni postupak po tuzbi
U prethodnom postupku po tužbi ne odlučuje se meritorno o tužbenom zahtjevu i suštini stvari, tj. o
zakonitosti upravnog akta, već o tome da li su ispunjene tzv, procesne pretpostavke, odnosno formalni uslovi
za vođenje upravnog spora. Karakteristika prethodnog postupka je u tome što će, ukoliko nijesu ispunjeni
formalni uslovi za vođenje upravnog spora, tužba biti odbijena rješenjem Upravnog suda bez ulaženja u
suštinsko (meritorno) odlučivanje o tužbenom zahtjevu.
U predhodnom postupku postiji vise razloga zbog kojih se tužba može odbaciti. Svaki od taksativno
navedenih razloga, ukoliko nije ispunjen odgovarajući uslov, za sebe je dovoljan da se tužba u prethodnom
postupku odbije iz formalnih razloga. To znači da razlozi za odbijanje tužbe u prethodnom postuplcu djeluju
alternativno (tj. svaki za sebe je dovoljan), a ne kumulativno (tj. svi moraju biti ispunjeni istovremeno).
Odbijanje tužbe I2 procesnih razloga. Upravni sud će rješenjem odbiti tužbu ako utvrdi da (Čl. 22):
1) je tužba neblagovremena ili je podnijeta prije vremena (prevremena);
2) akt koji se tužbom osporava nije upravni akt, odnosno akt o upravnoj aktivnosti u smislu zakona kojim se
uređuje upravni postupak
3) je očigledno da se upravnim aktom ili drugom upravnom aktivnošću koja se tužbom osporava ne dira pravo
tužioca ili u njegov pravni interes
4) protivupravnog alcta ili druge upravne aktivnosti koja se tužbom osporava nije uopšte nije blagovremeno
izjavljen pravni lijek koji je u skladu sa zakonom mogao biti izjavljen
5) već postoji pravosnažna sudska odluka donijeta u istoj stvari
6) je poslije podnošenja tužbe osporeni alct poništen po tužbi druge stranke.
Poništavanje u prethodnom postupku. Osim ispitivanja formalnih uslova za vođenje upravnog spora, u
prethodnom postuplcu može doći i do jedne posebne situacije koja se naziva poništaj upravnog akta u
prethodnom postupku. Ova situacija postoji kada sud ne odbije tužbu u prethodnom postupim, ali ipak nađe
da osporeni upravni akt ili druga upravna aktivnost sadrži takve nedostatke koji sprječavaju ocjenu
zakonitosti, može presudom poništiti akt ili drugu upravnu aktivnost i bez dostavljanja tužbe na odgovor.
Postupak po uzorku. Postupak po uzorku je novina koja je uvedena ZUS-om lz 2016. godine. Tako, ako je
Upravnom sudu podnijeto više tužbi protiv akata u kojima se prava i obaveze odnose na isto ili slično
činjenično stanje i isti pravni osnov, sud može, nakon prijema odgovora na tužbe, na osnovu jedne tužbe
sprovesti postupak,a ostale postupke prekinuti do pravosnažne odluke u izabranom predmetu.Prije donošenja
rješenja o prekidu postupka, Upravni sud mora omogućiti tužiocu da se izjasni o odgovoru na tužbu i o prekidu
postupka. Protiv rjesenja o prekidu postupka nije dozvoljena žalba. Upravni sud će, poslije pravosnažnosti
presude u izabranom predmetu iz člana 24 ovog zakona, bez usmene rasprave, i u slučaju da su je stranke
zahtijevale, odlučiti o predmetima u kojima je prekinut postupak, ako oni nemaju bitnih posebnosti
Udovoljavanje tužbenom zahtjevu od strane tuženog. U toku prethodnog postupka u upravnom sporu, kao i
u toku redovnog postupka, može doći do situacije da donosilac osporenog akta poništi ili izmijeni svoj akt,
čime praktično pokazuje da prihvata tužbu. U tom slucaju ako tuženi javnopravni organ za vrijeme sudskog
postupka donese drugi akt, kojim se mijenja ili stavlja van snage akt protiv kojeg je upravni spor pokrenut,
kao i u slučaju kad naknadno donese akt ili preduzme drugu upravnu aktivnost, taj organ će, pored tužioca,
istovremeno obavijestiti i Upravni sud. U tom slučaju Upravni sud će pozvati tužioca da, u roku od osam dana
od dana prijema naknadno donesenog akta ili preduzete druge upravne aktivnosti, izjavi da lije ovim aktom,
odnosno drugom upravnom aktivnošću zadovoljan ili ostaje pri tužbi i u kom obimu, odnosno da li tužbu
proširuje i na ovaj akt, odnosno upravnu aktivnost. Ako tužilac izjavi da je naknadno donijetim aktom ili
preduzetom drugom upravnom aktivnošću zadovoljan ili se ne izjasni u ostavljenom roku, Upravni sud će
donijeti rješenje o obustavljanju postupka. Ako tužilac izjavi da naknadno donijetim aktom, odnosno
preduzetom drugom upravnom aktivnošću nije zadovoljan, Upravni sud će nastaviti postupak.
Redovni postupak po tužbi
U redovnom postupku po tužbi rješava se upravni spor i donosi odluka o zakonitosti upravnog akta ili druge
upravne aktivnosti. Sadržinski posmatrano, redovni postupak po tužbi podrazumijeva razmatranje tužbenog
zahtjeva i donošenje meritorne sudske odluke. U procesnom smislu, redovni postupak po tužbi podrazumijeva
donošenje presude kojom se tužbeni zahtjev usvaja ili donošenje presude kojom se tužbeni zahtjev
odbija.Redovni postupak po tužbi sprovodi se ako sud svojim rješenjem ne odbije tužbu, niti poništi akta ili
drugu upravnu aktivnost zbog toga sto sadrži bitne nedostatke koji spriječavaju vođenje spora u prethodnom
postupku.
Dostavljanje tužbe na odgovor. Prva procesna radnja u redovnom postupku je dostavljanje tužbe na odgovor
tuženoj strani i zainteresovanim licima ako ih ima. Odgovor na tužbu daje tuženi u roku koji odredi sud u
svakom pojedinom slučaju, s tim što taj rok ne može biti kraći od 8 dana, niti duži od 30 dana. U ostavljenom
roku tužena strana je dužna da dostavi Upravnom sudu sve spise koji se odnose na predmet. Ako tužena strana
i posle drugog traženja ne pošalje spise predmeta ili izjavi da ih ne može poslati, sud može rješiti stvar i bez
spisa. Rješavanje spora. U upravnom sporu Upravni sud rješava a) na osnovu sprovedene usmene rasprave,
i b) na nejavnoj sjednici Usmena rasprava. Upravni sud je obavezan da sprovede usmenu raspravu ako to
stranica zahtijeva u tužbi ili u odgovoru na tužbu. Međutim, Upravni sud nije obavezan da sprovede usmenu
raspravu u predmetima po uzorku. Ako se održava usmena rasprava, predsjednik vijeća će odrediti dan
rasprave i na raspravu pozvati stranice i zainteresovana lica, alco ih ima. Usmena rasprava se može odložiti
samo iz važnih razloga, o cemu odlučuje vijeće. Usmenom raspravom rukovodi predsjednik vijeća. O
usmenoj raspravi vodi se zapisnik u koji se unose samo bitne činjenice i okolnosti koje su od uticaja na
rješavanje upravne stvari. Zapisnik potpisuju predsjednik vijeća i zapisničar, Sastavni dio zapisnika je i izreka
odluke koj a predstavlja izvornik. Izostanak stranke sa usmene rasprave. U upravnom sporu nije predviđena
tzv. kontumancija, tj. donošenje presude na stetu stranice koja izostane sa usmene rasprave. U slučaju
izostanka stranice sa usmene rasprave, rasprava se ne odlaže, a podnesci koje je podnijela ta stranka će se
pročitati. Izostanak tužioca sa usmene rasprave ne znači odustanak od tužbe. Ako na raspravu ne dođe ni
tužilac ni tuženi, a uredno su pozvani, Upravni sud će odlučiti bez prisustva stranaka. Tok usmene rasprave.
Usmena rasprava počinje izlaganjem sudije izvjestioca, koji izlaže stanje stvari u spisima predmeta. Poslije
izlaganja sudije izvjestioca daje se riječ tužiocu da obrazloži tužbu, a nakon toga, zastupniku tuženog
javnopravnog organa i zainteresovanim licima ako ih ima. Rješavanje na osnovu usmene rasprave. Ako
Upravni sud riješava upravni spor na .osnovu usmene rasprave, odlučiće na osnovu činjenica koje su utvrđene
na usmenoj raspravi i na osnovu činjenica utvrđenih u upravnom postupku. Ako Upravni sud na usmenoj
raspravi utvrdi da je činjenično stanje drukčije od činjenica utvrđenih u upravnom postupku ili ako nađe da
postupak nije pravilno sproveden sto je bilo od uticaja na rješenje upravne stvari, presudom će poništiti
osporeni akt, odnosno dragu upravnu alctivnost. U tom slučaju tuženi javnopravni organ Čiji je akt, odnosno
druga upravna aktivnost poništen, dužan je da postupi po presudi Upravnog suda i donese novi akt ili
preduzme drugu upravnu aktivnost, osim u slučaju kada je Upravni sud sam meritorno odlučio u slučaju
spora.
Rješavanje na nejavnoj sjednici. Kad. odlučuje na nejavnoj sjednici, Upravni sud donosi odluku na osnovu
činjeničnog stanja utvrđenog u upravnom postupku. Ako Upravni sud na nejavnoj sjednici ocijeni da se spor
ne može raspraviti na osnovu cinjenica utvrđenih u upravnom postupku zbog toga što u pogledu utvrđenih
činjenica postoji protivurječnost u spisima predmeta ili su one u bitnim tačkama nepotpuno utvrđene ili je iz
utvrđenih činjenica izveden nepravilan zaključak u pogledu činjeničnog stanja ili ako nađe da postupak nije
pravilno sproveden što je bilo od uticaja na rješavanje upravne stvari, presudom će poništiti osporeni alct,
odnosno drugu upravnu aktivnost. U tom slučaju tuženi javnopravni organ dužan je da postupi po presudi
Upravnog suda i donese novi akt, odnosno preduzme drugu upravnu aktivnost.

115. ODLUKE U UPRAVNOM SPORU PRESUDA I RJEŠENJE.

Odluke u upravnom sporu su presuda i rješenje. Sud rješava spor presudom. Presudom se tužba uvažava kao
osnovana ih odbija kao neosnovana. Ako se tužba kao osnovana uvaži, Upravni sud poništava osporeni akt
kao nezakonit (spor za ponistaj, odnosno spor o zakomtosti). Ako nađe da je osporeni akt zakonit, Upravili
sud će tužbu, kao neosnovanu, odbiti, rješenjem Upravni sud odbija tužbu iii obustavlja postupa. Zakonitost
osporenog upravnog alcta ili drage upravne aktivnosti Upravni sud ispituje u granicama tužbenog zahtjeva,
pri čemu nije vezan razlozima tužbe. Usvajanje ili odbijanje tužbe. Presudom se tužba usvaja ili odbija kao
neosnovana. Ako se tužba usvaja, upravni sud poništava osporeni akt, odnosno drugu upravnu aktivnost,
Presudom kojom se osporeni akt, odnosno druga upravna aktivnost poništava Upravni sud će odlučiti i o
tužbenom zahtjevu za povraćaj stvari, odnosno za naknadu Štete, ako utvrđeno činjenično stanje pruža
pouzdan osnov za to. U protivnom, sud će uputiti tužioca da svoj tužbeni zahtjev može ostvariti u parničnom
postupku. Kad je tužba podnijeta zbog ćutanja uprave u skladu sa zakonom, a Upravni sud utvrdi da je
osnovana, presudom će usvojiti tužbu i obavezati tuženi javnopravni organ da riješi predmetnu upravnu stvar.
Odlučivanje u vijeću. Kad odlučuje u vijeću, Upravni sud odlučuje većinom glasova članova vijeća.
Vijećanje i glasanje vrši se bez prisustva stranaka.
Objavljivanje odluke. Ako je održana usmena rasprava, predsednik vijeća će odmah po završenoj raspravi
usmeno objaviti presudu (odnosno rješenje), zajedno sa najvažnijim razlozima. U složenim slučajevima
Upravni sud može odustati od usmenog objavljivanja presude (odnosno rješenja) i najkasnije u roku od osam
dana donijeti presudu (odnosno rješenje), Ako po završenoj usmenoj raspravi nije moguće izreći presudu
(odnosno rješenje), zbog toga stoje potrebno prethodno utvrditi neku činjenicu za čije raspravljanje nije
potrebna nova usmena rasprava, sud će presudu (odnosno rješenje) donijeti bez rasprave i to najdalje u roku
od osam dana pošto tu cinjenicu utvrdi.
Sadržaj presude. Presuda sadrži: Grb Cme Gore; naziv Upravni sud Cme Gore,naznačenje da se donosi u ime
Cme Gore; ime i prezime predsjednika vijeća, članova vijeća izapisničara; ime i prezime i prebivalište ili
boravište, odnosno naziv i sjedište tužioca, naziv I sjedište, odnosno ime i prezime i prebivalište ili boravište
tuženog, ime i prezime i prebivalište, odnosno boravište zastupnika i punomoćnika stranaka; kratko
naznačenje predmeta spora; datum kada je presuda donijeta i objavljena; izreku i obrazloženje koje mora biti
odvojeno od izreke.
Sadržaj rješenja. Rješenje sadrži: uvod i izreku, a obrazloženje ako se ij ešenjem odbijapredlog stranice u
vezi procesnog pitanja ili se rješava o predlozima stranaka koji su međusobno suprotni i u drugim slučajevima
kad je to potrebno. Pisano izrađenu presudu, odnosno rješenje potpisuju predsjednik vijeća i zapisničar,
Dostavljanje odluke. Presuda, odnosno rješenje dostavlja se strankama u ovjerenom prepisu.

116. PRAVNA SREDSTVA U UPRAVNOM SPORU

Uobičajeno je da se pravi razlika između redovnih i vanrednih pravnih sredstava (pravnih ljekova). Po pravilu,
redovna pravna sredstva su ona koja se uvijek mogu koristiti (izuzev kada je njihovo korišćenje izričito
zakonom isključeno), dok su vanredna pravna sredstva ona koje se mogu koristiti samo kada je to izričito
predviđeno, odnosno pod uslovima koji se posebno navode. Najčešće se u procesnim zakonima kao pravno
sredstvo predviđa žalba. Sredstva protiv pravosnažne odluke-. a) zahtjev za ispitivanje sudske odluke I b)
zahtjev za ponavljanje postupka.
Zahtjev za ispitivanje sudske odluke
Zahtev za ispitivanje sudske de facto igra ulogu redovnog pravnog sredstva u upravnom sporu. Ovlašćena
lica za podnošenje ovog pravnog sredstva su stranke koje su učestvovale u upravnom sporu.
Nadležnost za odlučivanje. O zahtjevu za ispitivanje sudske odluke odlučuje Vrhovni sud, u vijeću
sastavljenom od troje sudija, po pravilu, na nejavnoj sjednici.
Razlozi za podnošenje zahtjeva. Zahtjev za ispitivanje sudske odluke može se podnijeti zbog: a) povrede
materijalnog prava; b) povrede pravila postupka u upravnom sporu koja je mogla biti od uticaja na
rješavanje,
Način i rok za podnošenje zahtjeva. Zahtjev za ispitivanje sudske odluke podnosi se Vrhovnom sudu, u roku
ođ 20 dana od dana prijema pravosnažne odluke Upravnog suda. Zahtjev za ispitivanje sudske odluke sadrži
naznačenje odluke Upravnog suda čije se ispitivanje zahtijeva, kao i razloge i obim u kojem se ispitivanje
zahtijeva. Ako je zahtjev za ispitivanje sudske odluke nepotpun ili nerazumljiv, Vrhovni sud. postupa shodno
odgovarajućim odredbama ZUS-a.
Odbijanje zahtjeva. Nedozvoljen, neblagovremen ili zahtjev za ispitivanje sudske odluke podnijet od
neovlašćenog lica Vrhovni sud će odbiti rješenjem. Ako Vrhovni sud ne odbije zahtjev za ispitivanje sudske
odluke dostavlja ga protivnoj stranci koja može, u roku koji odredi sud, podnijeti odgovor na zahtjev. Upravni
sud i tuženi javnopravni organ dužni su da, bez odlaganja, dostave Vrhovnom sudu, na njegov zahtjev, sve
spise predmeta.Vrhovni sud odlučuje u granicama podnijetog zahtjeva za ispitivanje sudske odluke, a na
povrede pravila postupka u upravnom postupku kojesu bile od uticaja na zakonito i pravilno rješavanje stvari
i pazi po službenoj dužnosti.
Odiuke po zahtjevu. Vrhovni sud presudom usvaja ili odbija zahtjev za ispitivanje sudske odluke, Presudom
kojom usvaja zahtjev za ispitivanje sudske odluke Vrhovni sud može ukinuti ili preinačiti odluku Upravnog
suda i poništiti osporeno rješenje tuženog javnopravnog organa. Ako Vrhovni sud ukine odluku Upravnog
suda, predmet vraća Upravnom sudu na ponovni postupak I odlučivanje. U ponovljenom postupku Upravni
sud je dužan da izvede sve procesne radnje i da raspravi pitanja na koja mu je ukazao Vrhovni sud. Odluka
se ne može preinačiti na štetu stranice, ako je zahtjev za ispitivanje sudske odluke podnijela samo ta stranka.
Ponavljanje postupka u upravnom sporu
Razlozi za ponavljanje postupka Postupak okončan pravosnažnom odlukom ponoviće sena zahtjev stranice,
ako:
1) stranka sazna za nove činjenice ili nađe ili stelme mogućnost da upotrijebi nove dokaze na osnovu kojih bi
upravni spor bio povoljnije riješen za nju da su te činjenice, odnosno dokazi bili izneseni ili upotrijebljeni
u tom sudskom postupku.
2) jedo odluke Upravnog suda došlo usljed krivičnog djeìa sudije ili zaposlenog u sudu ili jc odluka
izdejstvovana prevarnom radnjom protivne stranice, njenog zastupnika ili punomoćnika ili nekog trećeg
lica, a takva radnja predstavlja krivično djelo
3) je
odluka Upravnog suda zasnovana na presudi donijetoj u krivičnoj ili građanskoj stvari, a ta presuda je
kasnije ukinuta drugom pravosnažnom sudskom odlukom;
4) je isprava na kojoj se zasniva odluka Upravnog suda lažna ili lažno preinačena ili ako je svjedok, vještak
ili protivna stranica, prilikom saslušanja pred sudom, dala lažni iskaz, a odluka suda se zasniva na tom
iskazu;
5) stranica nađe ili stelcue mogućnost da upotrijebi raniju odluku Upravnog suda donijetu u istom upravnom
sporu;
6) zainteresovanom licu nije bila data mogućnost da učestvuje u upravnom spora
7) je presuda Upravnog suda « suprotnosti sa presudom Evropskog suda za ljudska prava u istoj stvari.
Zbog okolnosti pod 1 i 5, ponavljanje postupka će se dozvoliti samo ako stranica, bez svojekrivice, nije bila
u mogućnosti da te okolnosti iznese u ranijem postupku.
Rokovi za podnošenje zahtjeva. Ponavljanje postupka može se tražiti, najkasnije u roku od 30 dana od dana
kad je stranka saznala za razlog ponavljanja. Alco je stranka saznala za razlog ponavljanja prije nego što je
postupak pred sudom zamršen, a taj razlog nije mogla upotrijebiti u toku postupka, ponavljanje postupka u
slučajevima pod l do 6, može se zahtijevati u roku od 30 dana od dana dostavljanja odluke, a u slučaju pod 7,
u roku od tri mjeseca od dana saznanja za konačnu presudu Evropskog suda za ljudska prava. Po proteku tri
godine od dana pravosnažnosti sudske odluke, ponavljanje postupka ne može se dozvoliti.
Nadležnost za odlučivanje po zahtjevu O zahtjevu za ponavljanje postupka rješava sud koji je donio odluku
protiv koje je podnijet zahtjev, u vijeću od troje sudija, po pravilu, na nejavnoj sjednici.
Sađržina zahtjeva. Zahtjev za ponavljanje postupka naročito sadrži: naznačenje odluke suda povodom koje
se traži ponavljanje postupka; zakonski osnov za ponavljanje postupka iz člana 48 ovog zakona, kao i dokaze,
odnosno okolnosti koje Čine vjerovatnim postojanje tog osnova; okolnosti iz kojih proizlazi da je zahtjev
podnijet u zakonskom roku i dokaze o tome; u kom pravcu i u kom obimu se predlaže izmjena donijete odluke.
Odlučivanje po zahtjevu i dostavljanje zahtjeva na odgovor. Sud će odbiti zahtjev za ponavljanje postupka
rješenjem ako utvrdi da je zahtjev podnijelo ne ovlašćeno lice ili da zahtjev nije blagovremen ili da stranka
nije učinila vjerovatnim postojanje zakonskog osnova za ponavljanje postupka. Ako sud ne odbije zahtjev za
ponavljanje postupka, zahtjev će dostaviti protivnoj stranci i zainteresovan im licima i pozvaće ih da u rolai
od osam dana dostave odgovor na zahtjev.
Odlučivanje o dozvoli za ponavljanje postupka. Po is telcu roka za dostavljanje odgovora na zahtjev za
ponavljanje postupka, sud presudom iješava o zahtjevu. 412 Alco se ponavljanje postupka dozvoli, staviće se
van snage osporena odluka, u cjelini ili djelimično. 413 U tom slučaju ranije procesne radnje na koje ne utiču
razlozi ponavljanja postupka neće se ponavljati, Presudom kojom se ponavljanje postupka dozvoljava riješiće
se i o tužbi protiv upravnog akta ili druge upravne aktivnosti, kao o glavnoj stvari. Treba imati u vidu da se
usvajanjem zahtjeva 414 ne prejudicira konačan ishod upr a vno-sudskog postupka, tj. tužba može biti
odbijena ili usvojena i pobijen upravni i drugi akt poništen.
Pravna srèdslva protiv odluke suda po zahtjevu za ponavljanje postupka. Protiv odluke Upravnog suda
donijete po zahtjevu za ponavljanje postupka, mogu se podnijeti pravna sredstva koja su dozvoljena u toj
upravnoj stvari,
Primjena zakona u postupku ponavljanja U ponovljenom postupku primjenjuju se odredbe ovog zakona
kojima je uređen postupak po tužbi u upravnom sporu, ako nije drukčije propisano.
117. OBAVEZNOSTI I IZVRSENJE PRESUDE U PRAVNOM SPORU
Pravnosnažne presude sudova donijete u upravnim sporovima pravno su obavezne.Obaveznost presuda u
upravnom sporu znači da se one moraju na odgovarajući način i izvršiti. Međutim, obaveznost pravnosnažnih
sudskih presuda u upravnom sporu nije ograničena samo na organe uprave čiji je akt bio predmet upravnog
spora, već se ona neposredno odnosi i na tužioca i zainteresovano lice koji su eventualno učestvovali u sporu
(inter partes), ali isto tako i u odnosu na sva ostala treća lica (erga omnes).
Pravne posljedice poništenja. Kad sud poništi akt ili dragu upravnu aktivnost protiv koje je bio pokrenut
upravni spor, predmet se vraća u stanje u kojem se nalazio prije nego što je poništeni akt donesen, odnosno
poništena druga upravna aktivnost preduzeta, Ako, prema prirodi upravne stvari koja je bila predmet spora
treba, umjesto poništenog akta, odnosno druge upravne-aktivnosti donijeti drugi akt, odnosno preduzeti drugu
upravnu aktivnost, tuženi javnopravni organ dužan je da taj akt donese, odnosno drugu upravnu aktivnost
preduzme, bez odlaganja, a najkasnije u roku od 30 dana ođ dana dostavljanja presude.
Pravne posljedice nepostupanja po presudi. Ako tuženi javnopravni organ, poslije donošenja presude
Upravnog suda kojom se njegov akt poništava, ne donese odmah, a najkasnije u roku od 30 dana, novi akt u
tom postupku ili u tom roku ne donese akt o izvršenju presude Upravnog suda stranka može, posebnim
podneskom,tražiti donošenje takvog akta. Ako tuženi javnopravni organ ne donese akt u roku od sedam dana
od dana podnošenja podneska, stranka može tražiti donošenje takvog akta od strane Upravnog suda.Po
zahtjevu Upravni sud će zatražiti od tuženog javnopravnog organa obavještenje o razlozima zbog kojih nije
donio akt. Tuženi javnopravni organ je dužan da ovo obavještenje dostavi odmah, a najkasnije u roku od
sedam dana. Ako tuženi javnopravni organ ne dostavi obavještenje ili dostavljeno obavještenje ne opravdava
neizvršenje presude Upravnog suda, Upravni sud će donijeti rješenje koje u svemu zamjenjuje akt tuženog
javnopravnog organa. Rješenje će Upravni sud dostaviti organu nadležnom za izvršenje upravnog akta, i o
tome istovremeno obavijestiti organ koji vrši nadzor nad tim organom. Organ nadležan za izvršenje upravnog
akta, dužan je bez odlaganja da izvrši rješenje Upravnog suda.
Pravne posljedice ponovljenog nepostupanja po presudi. Ako tuženi javnopravni organ,nakon što Upravni
sud poništi akt tog organa, ne donese akt u skladu sa presudom suda, a tužilac podnese npvu tužbu, sud će
poništiti osporeni alct i, po pravilu, sam riješiti upravnu stvar presudom. Takva presuda u svemu zamjenjuje
akt tuženog javnopravnog organa. U tom slučaju Upravni sud obavještava organ koji vrši nadzor nad radom
tuženog javnopravnog organa lcoji nije postupio u skladu sa presudom Upravnog suda. Organ koji vrsi nadzor
nad tuženim javnopravnim organom dužan je da obavijesti Upravni sud o preduzetim mjerama, u roku do 30
dana.
Organ nadležan za izvršenje odluke. Odluke suda donijete u upravnom sporu izvršava organ nadležan za
izvršenje upravnog akta ili druge upravne aktivnosti, u skladu sa zakonom. Ako je odlukom Upravnog suda
je utvrđena novčana obaveza javnopravnog organa, odluka se izvršava u skladu sa zakonom kojim se uređuje
izvršenje i obezbjeđenje.
Troškovi i takse u upravnom sporu U upravnim sporovima svaka stranica snosi svoje troškove, ako sud
odlučuje na nejavnoj sjednici. Ako stud odlučuje na usmenoj raspravi, troškovi se određuju u skladu sa
odredbama zakona kojim se uređuje parnični postupak U praksi, troškovi upravnog spora najčešće se iskazuju
kao sudske takse za razne podneske (npr, tužbe) Kao karakteristicni posebni oblici kontrole uprave javljaju
se; a) posebna kontrola uprave koja iolazi do izražaja u procesnim ovlašćenjima drža vnog tužilaštva i b)
kontrola uprave od sitrane ombudsmana,kao posebne institucije parlamenta i tzv. zaštitnika prava
građana.
118.TUŽILAŠTVO I KONTROLA UPRAVE
Zakonom o državnom tužilaštvu (2003) u Crnoj Gori je predviđeno postojanje državnog tužilaštva u okviru
kog se osnivaju: Vrhovno državno tužilaštvo, viša i osnovna državna tužilaštva.
Državno tužilaštvo nema neposredna kontrolna ovlašćenja u odnosu na upravu. Državno tužilaštvo posebna
vrsta državnog organa čija je funkcija, prije svega, pravno gonjenje učinilaca krivičnih djela i privrednih
prestupa.
- državno tužilaštvo ima i zadatak đa ostvaruje tzv. opšti nadzor nad primjenom zakona i drugih propisa.
Uloga državnog tužilaštva obuhvata i funkciju opšte zaštite zakonitosti. Radi ostvarivanja svojih funkcija,
državnom tužilaštvu stoje na raspolaganju odgovarajuća pravna sredstva. Kako su pravna sredstva kojima
državno tužilaštvo raspolaže procesnog karaktera, to su ovlašćenja koja državno tužilaštvo ima u ostvarivanju
zaštite zakonitosti takođe procesnog karaktera (a ne meritornog karaktera). To znači da državno tužilaštvo
može samo da pokreće postupke, a ne i da odlučuje o pitanjima povodom kojih je te postupke pokrenulo.
Suština uloge državnog tužilaštva svodi se na to da je državni tužilac zadužen da, kada ocijeni ili kada primi
neki podnesak građana, da je nekim aktom ili radnjom povrijeđen zakon, ulaganjem odgovarajućeg pravnog
sredstva (npr. predlog optužnice), pokrene odgovarajući postupak (npr. krivični) pred nadležnim organom.
Zahtjev za zaštitu zakonitosti
Pravno sredstvo koje stoji na raspolaganju isključivo državnom tužilaštvu radi ostvarivanja njegove funkcije
zaštite zakonitosti, upravo se tako i zove: zahtjev za zaštitu zakonitosti. zahtjev za zaštitu zalconitosti, kao
posebno pravno sredstvo, predviđeno je u svakom značajnijem pravnom postupi. Kontrola uprave od strane
državnog tužilaštva ostvaruje se u okviru opšte uloge državnog tužilaštva da se stara o zaštiti zakonitosti tako
što će, u slučaju kada ocijeni daje do njene povrede došlo aktom nekog upravnog organa, pokrenuti
odgovarajući postupak pred nadležnim organom za preispitivanje te odluke i postupak njenog stavljanja van
pravne snage.
OMBUDSMAN
Institucija ombudsmana kao posebnog oblika kontrole uprave neposredno je povezana sa idejom ostvarivanja
i zaštite ljudskih prava. Zbog toga se ombudsman kod nas najčešće i definiše kao zaštitnik prava građana.
Načelo čitavog sistema modernog javnog prava svodi se na ovo: oni koji u stvari drže vlast nemaju
subjektivno pravo na javnu vlast, već imaju dužnost da upotrebe svoju vlast radi organizovanja javnih službi
i da obezbijede i kontrolišu njihov rad.Digijeva teorija o preobražaju javne vlasti (kao pravo zapovijedanja)
u odgovornu javiiu službo, imala je za posljedicu da je načelo zalconitosti, kao vrhovno načelo tradicionalne
pravne države, ustupilo mjesto načelu ljudskih prava, kao najvišem standardu savremene socijalne države.
Prekretnica u razvoju ljudskih prava nastupa nakon Drugog svjetskog rata. U tom kontekstu, posebnu ulogu
su odigrali Povelja Ujedinjenih nacija (1945) i suđenje-u Nirnbergu za zločine protiv čovečnosti i mira (1946).
U mnogim zemljama, poseban vid kontrole uprave ostvaraje se uvođenjem institucije ombudsman. Izvorno,
ombudsman je institucija švedskog porijeka koja je uvedena početkom prošlog vijeka. Iako je u osnovi ostao
povjerenik parlamenta zadužen da prati kako uprava izvršna vlast primjenjuju zakone, na ombudsmana se
danas gleda kao na instituciju Čiji je snovni zadatak zaštita prava građana, posebno od nezakonitog i
nepravilnog (tzv.
aladministration) rada uprave. Kako se ističe skandinavski izraz ombudsman postao dio našeg svakodnevnog
govora, iako je prije svega tridesetak godina on bio gotovo poznat kako široj, tako i pravnoj javnosti. Kako
se ističe suština institucije ombudsmana svodi se na njenu imanentnu podobnost da probija začarane
birokratske krugove i da neprobojne autoritativne administrativne sisteme učini transparentiiim, tj. dostupnim
parlamentarnoj kontroli i opštoj javnosti. Njegova djelotvornost proizilazi, prije svega, iz njegove mogućnosti
da, na osnovu svog izvještaja parlamentu pažnju javnosti i parlamenta skrene na žalbe građana javnost
zasnovana na nepristrasnoj istrazi je moćno sredstvo. kontrola uprave od strane ombudsmana predstavlja
uspješno kombinaciju pravne (npr. pokretanje postupaka kao što može da učini javni tužilac) i političke
kontrole rada uprave (posebno, otvaranje parlamentarne rasprave o odgovornosti ministra koji rukovodi
nekim organom uprave), koja je u savremenim uslovima neophodna kako bi se prevazisli nedostaci postojećih
oblika upravne i sudske kontrole uprave. Upoređna iskustva jasno ukazuju na to da, zajedno sa tradicionalnim
oblicima upravne i sudske kontrole uprave i svih njihovih varijanti, postoji potreba za uvođenjem
Jednostavnih i jeftinih instrumenata kontrole uprave.
Zaštitni ljudskih prava i sloboda (ombudsman) u Crnoj Gori
U Crnoj Gori ombudsman je ustanovljen Zakonom o zaštitniku ljudskih prava i sloboda (2003). Nakon
donošenja Ustava Crne Gore (2007), ombudsman postaje ustavna kategorija. Tako, prema Ustavu Crne Gore:
„Zaštitnik ljudskih prava i sloboda Crne Gore je samostalan i nezavisan organ koji preduzima mjere za zaštitu
ljudskih prava i sloboda. Zaštitnik ljudskih prava i sloboda vrši funkciju na osnovu Ustava, zakona i
potvrđenih međunarodnih ugovora, pridržavajući se i načela pravde i pravičnosti. Zaštitnik ljudskih prava i
sloboda imenuje se na vrijeme od šest godina i može biti razriješen u slučajevima predviđenim
zakonom.Skupština Crne Gore donjela je novi Zakon o Zaštitniku ljudskih prava i sloboda Crne Gore 29. jula
2011. godine. Kao što se iz naziva zakona uočava, ovaj zakon koristi rodno senzibilan jezik, što je u skladu
sa funkcijom koju ombudsman obavlja, naročito u oblasti zaštite od diskriminacije.Zaštitnik preduzima 1.
mjere za zaštitu ‘ljudskih prava i sloboda, kad su povrijeđena aktom, radnjom ili nepostupanjem organa
(državnih organa, organa državne uprave, organa lokalne samouprave i lokalne uprave, javnih službi i
drugih nosilaca javnih ovlašćenja), kao i 2.mjere za sprječavanje torture i 3. mjere za zaštitu od
diskriminacije.
Zaštitnik nema ovlašćenje u odnosu na rad sudova, osim po pritužbama koje se odnosena rad sudova u slučaju
odugovlačenja postupka, zloupotrebe procesnih ovlašćenja ili neizvršavanja sudskih odluka.Najznačajnija
nadležnost Zaštitnika ljudskih prava i sloboda je ispitivanje konkretne povrede ljudskih prava povodom
pritužbe građana. Međutim pored toga, Zaštitnik može da pokrene postupak pred Ustavnim sudom Cme Gore
za ocjenu sagla- snosti zakona sa Ustavom I potvrđenim i objavljenim međunarodnim ugovorima, odnosno
saglasnosti drugih propisa i opštih akata sa Ustavom i zakonom. Dalje, radi zaštite i unaprjeđenja ljudskih
prava i sloboda, Zaštitnik daje mišljenje ла predlog zakona i drugog propisa, a može dati i inicijativu za
donošenje propisa radi usaglašavanja sa međunarodno priznatim standardima u oblasti ljudskih prava i
sloboda.
Postupak ispitivanja povrede ljudskih prava i sloboda pokreće se povodom pritužbe.
Zaštitniku se može obratiti svako ko smatra da su aktom, radnjom ili nepostupanjem organa povrijeđena
njegova/njena prava ili slobode. Zaštitnik postupa i po sopstvenoj inicijativi. Pritužba sadrži naziv organa na
ciji se rad odnosi, opis povrede ljudskih prava i sloboda, činjenice i dokaze koji potkrepljuju pritužbu, podatke
o tome koja su pravna sredstva iskoriscena,lične podatke podnosioca pritužbe i dr. Pritužba se podnosi u roku
od šest mjeseci od dana saznanja za učinjenu povredu ljudskih prava i sloboda (subjektivan rok), odnosno u
roku od jedne godine od dana učinjene povrede (objektivan rok).Zaštitnik može, u postupku ispitivanja
pritužbe, uputiti podnosioca da iskoristi druga pravna sredstva za otklanjanje povrede na koju ukazuje,
ukoliko smatra da se povreda može otkloniti samo tim sredstvima ili bi otklanjanje povrede bilo efikasnije.
O podnijetoj pritužbi i njenoj sadržim Zaštitnik obavještava starješinu organa na čiji se akt, radnju ili
nepostupanje pritužba odnosi, radi izjašnjenja i određuje mu rok koji ne može biti kraći od osam dana.
Starjesina organa je dužan da se izjasni o navodima pritužbe. Organi su dužni da sa Zaštitnikom sarađuju i
pružaju pomoć. Nakon završetka ispitivanja povrede ljudskih prava i sloboda Zaštitnik daje mišljenje o tome
da li je, na koji način i u kojoj mjeri došlo do povrede ljudskih prava i sloboda. Kad Zaštitnik utvrdi da je
došlo do povrede ljudskih prava i sloboda, mišljenje sadrži I preporuku o tome šta treba preduzeti da bi se
povreda otklonila, kao i rok za njeno otklanjanje. Starješina organa na čiji rad se preporuka odnosi obavezan
je da, u ostavljenom roku, dostavi izvještaj o preduzetim radnjama za izvršenje preporuke. Zaštitnik može da
podnese inicijativu za pokretanje disciplinskog postupka, odnosno postupka za razrješenje lica čijim je radom
ili nepostupanjem učinjena povreda ljudskih prava i sloboda
Zaštitnik podnosi Skupstini godišnji izvještaj o radu Godišnji izvještaj o radu sadrži naročito: opšti statistički
prikaz predmeta po kojima je postupao, statistički prikaz po oblastima rada, ocjenu o stanju ljudskih prava i
sloboda u Crnoj Gori, preporuke i mjere koje Zaštitnik predlaže za unaprjeđenje ljudskih prava i otklanjanje
uočenih propusta. Poseban dio izvještaja kojim Zaštitnik obavještava Skupštinu o uočenim pojavama
diskriminacije. Godišnji izvještaj o radu dostavlja se najkasnije do 3 i. marta tekuće za prethodnu godinu. Na
zahtjev Skupštine, Vlada je dužna da se izjasni o godišnjem izvještaju o radu zaštitnika. Godišnji izvještaj o
radu mora se učiniti dostupnim javnosti. Zaštitnik može đa podnese skupštini poseban izvještaj, ako ocijeni
daje to neophodno radi zaštite ljudskih prava i sloboda.Poseban izvještaj je dostupan javnosti.