You are on page 1of 3

 ‫بسم هللا الرحمن الرحيم‬

Mehabbe (ljubav) i ma’rife (spoznaja)

Uvod
Jedna od potreba čovjeka jeste i ta da voli i bude voljen. Nema sumnje da svaki normalan
čovjek želi da bude voljen, normalno je da teži tome prilagođavajući svoje ponašanje i
djelovanje onima za čijom ljubavi teži. Uzvišeni Allah u Kur’anu izravno (direktno) kaže
koga On voli, zbog kojih osobina, kao i koje svoje robove ne voli, i zbog kojih osobina.
Onoga koga Uzvišeni Allah voli moraju voljeti i stanovnici nebesa i zemlje. Sve druge
ljubavi su uslovljene ovom ljubavlju Gospodara Uzvišenog prema robu. Kaže Poslanik a.s. :
“Kada Allah zavoli nekog Svoga roba, pozove Džibrila, a.s., i kaže mu: “Ja volim tog i tog
Svoga roba, pa ga i ti voli. Poslije toga ga zavoli Džibril, koji zatim, među stanovnicima
nebesa razglasi: “Allah dž.š., je zavolio tog i tog čovjeka, pa ga i vi volite, pa ga zavole i svi
stanovnici nebesa. Zatim se ta ljubav spusti i na Zemlju i takav čovjek bude prihvaćen kod
ljudi. (Buharija)
Ljubav prema samome sebi

Čovjek je naklonjen prema samome sebi i svom životu te osjeća prirodnu odbojnost prema
smrti ili nestanku, a ljubav prema sebi i svom životu. A kad spozna samoga sebe i svoga
Gospodara, onda mu postaje jasno da on ne opstoji sam po sebi već da svoje postojanje
duguje svome Stvoritelju, Allahu, dž.š. Iz toga, onda, proizlazi krajnja ljubav i zahvala
prema Stvoritelju i Darovatelju života. ”Kako čovjek može voljeti samoga sebe, a da ne voli
svoga Gospodara, od Koga zavisi?”
Ljubav prema onome ko nam čini dobro
Također je prirodno da čovjek osjeća naklonost i ljubav prema onome ko mu čini dobro, ko ga
pomaže materijalno ili moralno, ko mu se odaziva u slučaju potrebe i nužde, ko mu pomaže
da otkloni neugodnosti ili, pak, da dosegne neke ciljeve. Međutim, u suštini, čovjek treba
biti zahvalan jedino Allahu, dž.š., jer je On u stvarnom smislu jedini dobročinitelj čija dobra
nije moguće pobrojati. Ljudi su dobročinitelji samo u prenesenom smislu te riječi. Kad
čovjek spozna ovu istinu, onda će svoju ljubav usmjeriti prema Stvoritelju dobra i istinskom
Dobročinitelju.

Ljubav prema svemu onome što je lijepo


Čovjeku je urođena ljubav prema svemu onome što je lijepo zbog same ljepote, a ne zbog
nekog interesa koji se eventualno krije iza te ljepote. Postoji vanjska (fizička) ljepota koju
saznajemo putem čula vida, i unutarnja (duhovna) ljepota koju spoznajemo srcem i
unutrašnjom moći zapažanja. I svaka je ljepota draga onome ko je spozna. Ako se npr.
spoznaje srcem, ljepota je draga srcu. Tu spada, recimo, ljubav prema poslanicima,
učenjacima te ljudima pohvalnih osobina koji su nam poznati iz historije.
Ovdje je riječ o duhovnoj ljubavi jer mi ne poznajemo njihova lica ili izgled. Mi ih volimo
zbog njihovih djela koja su pokazatelji njihovih lijepih svojstava. Onome ko, npr., voli
knjige, poeziju, lijepu sliku ili građevinu otkrit će se duhovna ljepota, koja, u konačnici,
pripada njihovim autorima, odnosno njihovom znanju i sposobnosti. A gdje je znanje ljudi u
odnosu na Allahovo, dž.š., znanje i Njegovu moć? Krajnje savršenstvo i ljepota pripadaju
jedino Allahu, dž.š., stoga se ljubav i naklonost zahtijeva samo prema Njemu.

Ljubav prema osobi zbog duhovne sličnosti


Poznato je da se međusobno slične i podudarne stvari privlače. Tako je dijete sklono drugom
djetetu, a odrasla osoba odrasloj osobi. Učeni je sklon više učenom nego zanatliji; stolar je
sklon više stolaru nego zemljoradniku itd. Međusobna sličnost ili podudarnost može biti
fizička ili duhovna. Ovo se odnosi i na ljubav prema Allahu, dž.š., u kontekstu duhovne
sličnosti, zapravo, duhovnih svojstva. Naime, ljudima je naređeno da oponašaju svoga
Gospodara u Njegovim lijepim imenima i svojstvima. Time se ljudi približavaju Allahu,
dž.š., ne u prostornom već u duhovnom smislu.
Ljubav prema Allahu dž.š., te njena povezanost sa spoznajom
Ljubav prema Allahu, dž.š., povezana je sa spoznajom. Zato je Muhammed, a.s., najviše
volio Allaha, dž.š., od svih ostalih
ljudi, jer Ga je on najbolje poznavao, kao što je i sam rekao:
‘’Ja od vas najbolje poznajem Allaha’’ (Buhari).

Hasan el-Basri je rekao: ”Ko spozna svoga Gospodara – zavoli ga, a ko spozna ovaj svijet –
ostavi ga”. U jednoj izreci stoji: “Onaj
koji misli da ima većeg neprijatelja od samog sebe, on ne poznaje
sebe (čovjek obično najviše štete učini sam sebi), a onaj koji misli
da ima većeg prijatelja od Allah dž.š., ne poznaje Allaha dž.š..”
Zbog toga treba težiti da spoznamo Allaha dž.š., a preko spoznaje ćemo Ga zavoljeti, a ako
mi Njega volimo i On će Uzvišeni nas zavoljeti. Na osnovu lijepih osobina mi možemo
zadobiti ljubav onoga koji ljubav daje, i ovdje ćemo navesti nekoliko osobina koje On voli,
kao i nekoliko osobina koje On ne voli kod ljudi.
Allah dž.š., voli sljedeće osobine kod ljudi:
Pokajanje-onoga koji se puno kaje zbog svojih grijeha. Åöäøó
ÇááøóÜåó íõÍöÈøõ ÇáÊøóæøóÇÈöíäó
“…Allah zaista voli one koji se često kaju.” (2.222)
2. Tehareh (čištoća) onoga koji brine o čistoći svoga tijela, duše-misli, djela, nijetova,
govora itd.

” I voli one koji se mnogo čiste..” (2.222)


3. Takva (bogobojaznost/pobožnost)-svjesnost Boga
Åöäøó ÇááøóÜåó íõÍöÈøõ ÇáúãõÊøóÞöíäó
“…Allah zaista voli pobožne.” (9:4)

4. Ihsan (dobročinstvo)-u svakom trenutku i svakoj situaciji činiti dobro ‫اَّلِذ يَن ُينِفُقوَن‬
‫ِفي الَّسَّراِء َو الَّضَّراِء َو اْلَك اِظِم يَن اْلَغْيَظ َو اْلَع اِفيَن َع ِن الَّناِسۗ َو الَّلـُه ُيِح ُّب اْلُم ْح ِسِنيَن‬
”za one koji, i kad su u obilju i kad su u oskudici, udjeljuju, koji srdžbu savlađuju i ljudima
praštaju – a Allah voli one koji dobra djela čine” (3:134)
5. Tevekul (pouzdanje u Allaha)
‫ِإَّن الَّلـَه ُيِح ُّب اْلُم َتَو ِّك ِليَن‬
”jer Allah zaista voli one koji se uzdaju u Njega.” (3:159)
 6. Adl (pravda)- pravednost prema svakome i svačemu.
”sudi im pravo jer Allah voli pravedne” (5:42)
”Allah, zaista, pravedne voli.” (49:9)
7. Sabur (strpljivost)- Sabur u iskušenjima, u činjenju dobra, u čuvanju od grije
”a Allah strpljive-izdržljive voli ”(3:146)

Osobine koje Allah dž.š., ne voli


1. Israf (raspianje)

”i ne rasipajte, jer On ne voli rasipnike,”(6:141)


2. Istikbar – kibr (oholost-egoizam) smatrati sebe boljim od drugih ljudi
”On doista ne voli one koji se ohole.”(16:23)
3. Muhtalun fehur (gordost-umišljenost hvalisavost)

”jer Allah ne voli ni gordog ni hvalisavog.”(31:18)

4. Udvan-prelaženje preko granica koje je Allah postavio (raditi ono što je zabranjen
”jer Allah ne voli one koji pretjeruju-prelaze mjeru” (5:87).
5. Zulum- činiti zlo, nepravdu, nasilje: prema ljudima, drugim živim bićima, kao i
prirodi koja nas okružuje.

”Allah ne voli nasilnike.” (3:57)


6. Hijaneh (izdajnike)
”Allah uistinu ne voli vjerolomnike-izdajnike” (8:58).
7. Fesad-one koji čine nerad, smutnju, koji zavađaju druge ljude, ogovaraju, prenose tuđe
riječi, lažu, podmeću it
”Allah ne voli smutljivce.” (5:64)

Zaključak
Allah dž.š, daje ljubav i sve druge ljubavi su uslovljene ljubavi prema Allahu dž.š., i ako hoćeš
da voliš i da te vole, teži da zadobiješ ljubav onoga koji ljubav daje. Čovjek da bi volio, da
bi bio voljen, kako bi znao šta voljeti i šta je vrijedno ljubavi mora spoznati. Kada dođe do
spoznaje, rađa se najveća ljubav, tj. ljubav prema uzvišenom Allahu, gospodaru svjetova.
Srce ispunjeno ovom vrstom ljubavi, voli i Allahova stvorenja, uključujući i živu i neživu
prirodu. Ova ljubav sije sjeme svjetla u srce koje obasjava, grije sve oko sebe, pa tako bivaš
voljen i sam ti.
Radi čovjeka, kao najsavršenije božanske kreacije, stvoren je i čitav univerzum, a preko
njega mi možemo spoznati Stvoritelja svega.”

Allah dž.š., u hadisi kudsijji kaže:“Bio sam skrivena tajne, htio Sam da budem spoznat,
stoga Sam svijet stvorio pa spoznajte Me kroz djelo Moje.”

You might also like