 UVOD U LOGOPEDIJU

 Logopedija je znanost koja se bavi prevencijom, otkrivanjem, dijagnosticiranjem i

tretmanom poremećaja humane komunikacije.
 Pod humanom komunikacijom se podrazumjevaju svi oni procesi i funkcije koji su
povezani s produkcijom govora, te s percepcijom i produkcijom oralnoga i pisanoga
jezika, kao i oblicima neverbalne komunikacije (definicija Europskog udruženja
logopeda).
 Logoped je
 nezavisan stručnjak čije se središnje aktivnosti ostvaruju na području
prevencije, procjene i intervencije u slučajevima poremećaja humane komunikacije,
njihovog tretmana, te znanstvenog istraživanja (definicija Svjetskog udruženja
logopeda i fonijatara),
 A logopedija je struka u razvoju na sjecištu primjenjene i čiste znanosti.

 Naziv i discipline stručnjaka u svijetu i Europi

 Pojam “komunikacija” u ovom kontekstu odnosi se na sve oblike ljudske interakcije
u kojoj dolazi do razmjene poruka i isključuje značenja koja se odnose npr. na
elektroničke komunikacije (telekomunikacije) i sl.
 Pojam “komunikacija” također uključuje:
 Alternativne i/ili augmentativne oblike komunikacije poput elektroničkih
komunikacijskih pomagala (npr. slušna pomagala, elektronski larinks i sl.) ali i
pomagala niske tehnološke razine (npr. komunikacijske ploče i sl.), i
 Znakovni jezik.

 Komunikacija također uključuje:

 sociološke,
 edukacijske i
 psihološke
 tehnike i sustave koji služe ljudima u međusobnom kontaktu uključujući i tehnike:
 čitanja,
 sricanja i
 pisanog izričaja.
 Logopedija se bavi
 prevencijom
 otkrivanjem
 dijagnosticiranjem
 i tretmanom poremećaja ljudske komunikacije

 Logopedska preventiva obuhvata:

 Planiranje, programiranje i provođenje logopedskog pregleda djece ranog i
kasnijeg predškolskog uzrasta u cilju prevencije i ranog otkrivanja poremećaja
verbalno-glasovne komunikacije,
 Savjetodavno logopedski rad s okolinom osoba sa poremećajem verbalno-glasovne
komunikacije (roditelji, vaspitači, nastavnici, rodbina i dr.) kako bi se spriječilo dalje
pogoršanje stanja i kako bi se pomoglo osobama da što prije isprave govor,
 Javna logopedska djelatnost kako bi se što širi krug stanovništva upoznao s
teškoćama i vrstama teškoća u govoru, faktorima koji dovode do takvih teškoća, te
o mogućim preventivnim mjerama i načinu tretmana osoba sa smetnjama u
govoru.
 Logopedska dijagnostika obuhvata:
 Anamnezu (porodičnu, ličnu i govornu)
 Utvrđivanje govorno-jezičkog statusa: pregled stanja govornih organa, stanje
fonacije i glasa, stanje artikulacije i subgovornih struktura, jezika, senzorike,
shvaćanje i upotrebu pisanih simbola,
 Primjenu diferencijalnih logopedskih postupaka,
 Utvrđivanje logopedske dijagnoze,
 Planiranje logopedskog tretmana,
 Sintezu pregleda i pisanje dijagnostičkog zaključka, mišljenja o prognozi i
propisivanje postupaka o tretmanu,
 Rad na području komunikacijske protetike, utvrđivanje protetske indikacije i
propisivanje pomagala,
 Izvođenje instrumentalnih dijagnostičkih pregleda upotrebom elektroakustičkih
aparata,
 Rad na registriranju i pohranjivanju podataka.
 Logopedski tretman se izvodi različitim postupcima i sredstvima,
 ovisno o vrsti i stupnju poremećaja verbalno-glasovnog ponašanja,
 kao i dobi osobe,
 a realizira se kroz individualne i grupne oblike rada.
 Riječ logopedija je kovanica grčkog porijekla.
 Sastoji se od riječi logos – govor i paideia – vaspitanje.
 “vaspitanje govora”
 Razvoj logopedije u periodu od 1800. do 1900. godine
 Ljudi su zainteresovani za govorne probleme više od 2000 godina.
 Međutim, mali progres u tretmanu govornih poremećaja se pojavio tek 1700. –
1800. godine.
 Tomas Braidwood – škotski matematičar
 1800. godine su donijele mnoga istraživanja u slučajevima i tretmanima mucanja.
 1917. godine Jean Maire Itard objavljuje da je mucanje rezultat slabosti jezika i
nerava grkljana.
 1930. godine u Rusiji pojavljuje se Hristifor Laguzen sa knjigom o mucanju.
 U 19. vijeku veliko interesovanje izazvao je metod Mis Li u Americi.
 Samuel Potter (1882)
 U njegove generalne klasifikacije govornih poremećaja uključene su:
 Alalia –motorički jezički poremećaji koji nastaju iz cerebralnih ozljeda i motoričke
paralize
 Paralia – artikulacioni poremećaj
 Dyslalia - mucanje
 Do kraja 19. vijeka u radu s osobama s govorno-jezičkim poremećajima
karakteristična su dva metoda:
 Cjelokupan rad na vaspitanju govora usmjeren je na samo jedan govorni
poremećaj – mucanje, dok se ostalim govornim poremećajima, poremećajima
čitanja i pisanja ne poklanja nikakva pažnja,
 Prvi logopedi su bili uglavnom ljekari, pedagozi, psiholozi i fonetičari.
 Razvoj logopedije u periodu od 1900. do 1945. godine
 Govorna terapija postaje profesija ranih 1900-tih godina.
 U Europi bila je povezana sa medicinskom profesijom, dok u Americi govorna
terapija postaje usko povezana sa edukacijom, psihologijom i govorom.
 Veliki doprinos daljem razvoju logopedije kao nauke daje njemački ljekar Albert
Gutzman i nešto kasnije njegov sin Herman.
 Albert Gutzman (1905) na Klinici za otorinolaringologiju u Berlinu formira posebno
odjeljenje za liječenje govora.
 Suprotno fonijatrijskoj školi A. Gutzmann-a u Beču je formirana logopedska škola
na čelu sa ljekarom Emilom Froeschelsom koji je postavio osnove logopedije.
 Godine 1913. prvi put uvodi naziv “Logopedija” u širem smislu i definiše logopediju
kao posebnu, autentičnu i kompleksnu nauku o liječenju govora.
 Kao rezultat izmirenja suprotnosti Berlinske i Bečke škole je priznanje fonijatrije kao
medicinske naučne discipline koja se bavi dijagnostikom i liječenjem bolesti
 A logopedija je naučna disciplina koja se bavi dijagnostikom i tretmanom svih
vidova poremećaja govora.
 Godine 1927. u Amsterdamu je formirano nacionalno Društvo logopeda i fonijatara
Holandije.
 U Europi se koriste naziv fonijatrija-fonijatar, logopedija-logoped, sa izuzetkom
Francuske gdje je naziv logopedija-ortofonija i ortofonista.
 Lee Edward Travis je bio otac pronalaska profesije govorne jezičke patologije u
Americi.

 Sara Stinchfield (1928) je prva osoba u Americi koja je dobila titulu diplomiranog
doktora u oblasti govorne patologije.
 Izdala je knjigu pod naslovom “Psihologija govora”.
 Pet godina poslije to izdanje je propratila pod drugim naslovom “Govorni
poremećaji”, a 1938. godine izdala je knjigu “Moto-kinetički trening”.

 Lee Edward Travis (1913) je izdao knjigu “Govorna patologija”

 1937. godine West, Kennedi i Carr izdali su knjigu “Rehabilitacija govora”
 Samule T. Orton (1937) je izdao vrlo važnu knjigu pod naslovom “Čitanje, pisanje i
govorni problemi kod djece”.
 Charles Van Riper (1939) izdaje prvo izdanje nečega što kasnije postaje klasik na
polju dobro poznate govorne korekcije “Principi i metode”.
 Razvoj logopedije u periodu od 1945. do 1975. godine
 Od 1945. godine počela je praksa formiranja logopedskih ustanova kao
znanstveno-prosvjetnih a ne medicinskih.
 Logopedija ulazi u područje svoga rada:
 rehabilitaciju, i otklanjanje poremećaja govora, glasa, čitanja i pisanja.
 Kurt Goldstein
 1948. godine izdaje knjigu “Jezik i jezički poremećaji”
 Emil Froeschels
 23 knjige i 137 članaka
 Van Riper (1954) u svom izdanju knjige “Govorne korekcije” pominje afaziju kao
neobičan uzrok govora sa zakašnjenjem.
 U Roterdamu 1966. godine osnovana je prva logopedska biblioteka
 Godina 1971. je svjedočila publikacijom “Testa slušnog razumijevanja jezika” koju
je izdala Elizabeth Carrow projektovanog za mjerenje dječijeg razumijevanja
leksičkih, morfoloških i sintaktičkih informacija.
 U Australiji, gradu Melbourneu fakultet za studij logopedije osnovan je 1973.
godine.
 Razvoj logopedije u periodu od 1975. do 2000. godine
 Oko 1975. godine naglašavanja su počela da se smjenjuju od jezika u terminima
formi (sintaksa i fonologija) i sadržaja (semantika) do definiranja jezika u
terminima njihove primjene.
 Ove promjene su nastale u teoriji o samom činu govora.
 Prve je predložio jezički filozof John Austin (1962), a poslije njega John Searle
(1969).
 Teorija je isticala instrumentalni aspekt komunikacije, što su Lois Bloom i
Margareth Lahey nazvali “Jezička upotreba”.
 Dore (1974) i Holliday (1975) klasificirali su dječije najranije komunikacione
gestikulacije i izjave u funkcionalne grupe kao što su zahtjevi, komentari, pozdravi
itd.
 Uloga logopeda kao intervencionista je promjenjena u ovom pristupu.
 Radije nego da budu učitelji ili treneri, logopedi postaju servis – provajderi
(omogućavaoci usluga) koji rade sarađujući s pacijetima, članovima porodice,
učiteljima ili nastavnicima da identifikuju govorni poremećaj i postignu određene
ciljeve.
 Najvažnija i najbrojnija organizacija logopeda ili govorno-jezičkih patologa u svijetu
je ASHA (American Speech-Language-Hearing Association).
 U Australiji status logopeda je na visokoj društvenoj ljestvici.
 Istorijski razvoj logopedije u Bosni i Hercegovini
 U periodu do 1948. godine u Bosni i Hercegovini nema organizovanih oblika
logopedskog tretmana.
 U vremenu 1948-1962. godine osnivaju se prve logopedske jedinice koje se bave
logopedskim radom, a u njima se angažuju istaknuti prosvjetni i zdravstveni
radnici.
 Od 1971. godine počinje intenzivniji razvoj i organizovanje logopedskih jedinica u
kojima se zapošljavaju diplomirani logopedi.
 Razvoj logopedije u Bosni i Hercegovini pretežno je vezan uz rad i razvoj
zdravstvenih ustanova, te se više tretira kao klinička, a ne pedagoška disciplina.
 Uspješan sadašnji rad logopedskih jedinica u Specijalnim osnovnim školama, te
redovnim osnovnim školama potvrđuje opravdanost da se logopedski rad treba sve
više organizovati u vaspitno-obrazovnim ustanovama.
 Potrebe za primjenom logopedije su sve izraženije iako u Bosni i Hercegovini, a
zbog nedovoljnih materijalnih i kadrovskih mogućnosti ispunjavaju se vrlo
ograničeno.

 Strukovna logopedska udruženja

 Kroz udruženja se organizira i vodi briga o:
 Kontinuiranom cjeloživotnom obrazovanju,
 Normama i standardima za obavljanje djelatnosti,
 Etici kliničkog rada i istraživanja,
 Pravnoj regulativi,
 Unapređenju struke,
 Organiziranju stručnih i znanstvenih skupova.
 IALP
 Najstarija svjetska udruga logopeda je The International Association of Logopedics
and Phoniatrics (IALP).
 Osnovana je 1924. godine
 IALP udružuje logopede i fonijatre iz 56 nacionalnih udruga sa 125.000 članova.
 ASHA
 Američka udruga logopeda i audiologa ASHA (American Speech-Language –Hearing
Association) broji preko 120.000 članova (98.000 logopeda).
 Postoji od 1925. godine.
 Ima stalno zaposleno 225 osoba
 Izdaje 6 znanstvenih i stručnih časopisa
 Journal of Speech, Language, and Hearing Research
 48 godina
 CPLOL
 Comite Permanent de Liaison des Orthophonistes/Logopedes de I’Union Europeene
– Europsko udruženje logopeda
 Osnovano je 1988. godine i uključuje 23 strukovna udruženja logopeda iz 21
zemlje sa ukupno 60.000 članova (logopeda).

 Obrazovanje logopeda
 Svijet
 SAD
 Izvodi se u SAD preko 300 studija logopedije, a 120 ima organiziran i postdiplomski
i doktorski studij.
 U SAD-u ima 100.000 registriranih logopeda.
 Europa
 U Europi se izvodi preko 170 studijskih programa logopedije.
 Logopedi, prema ASHA
 Logopedi su stručnjaci za komunikaciju.
 Rade s ljudima svih dobnih skupina, od beba do odraslih koji imaju teškoće na
području različitih oblika komunikacije i probleme s gutanjem.
 Probleme sa: Govornim glasovima - kako izgovaramo glasove i sastavljamo glasove
u riječi. Nazivi za ove probleme su artikulacija ili fonološki poremećaji, apraksija
govora ili dizartrija.
 Jezikom - koliko dobro razumijemo ono što čujemo ili čitamo i kako koristimo riječi
da drugima kažemo o čemu razmišljamo. U odraslih se ovaj problem može nazvati
afazijom.
 Pismenošću - kako dobro čitamo i pišemo. Osobe s govornim i jezičkim
poremećajima mogu imati problema s čitanjem, pravopisom i pisanjem.
 Društvenom komunikacijom - koliko dobro slijedimo pravila, poput izmjenjivanja,
razgovora s različitim ljudima ili koliko smo bliski s nekim kad razgovaramo. To se
također naziva pragmatikom.
 Glasom - kako zvuči naši glas. Možda zvučimo promuklo, lako gubimo glas,
razgovaramo preglasno ili kroz nos ili ne možemo ispuštati zvukove.
 Tečnošću - naziva se i mucanje, je koliko tečno govorimo. Mnoga mala djeca proći
će kroz period kad mucaju, većina to preraste.
 Kognitivna komunikacija - koliko dobro funkcionira naš um. Problemi mogu
uključivati pamćenje, pažnju, rješavanje problema, organizaciju i druge vještine
razmišljanja.

 Hranjenjem i gutanjem - koliko dobro sisamo, žvaćemo i gutamo hranu i tekućinu.

Poremećaj gutanja može dovesti do loše prehrane, gubitka kilograma i drugih
zdravstvenih problema. To se naziva i disfagijom.
 Temeljnim logopedskim disciplinama smatraju se:
 Afazija (Afazija predstavlja gubitak ili poremećaj jezika i govora uzrokovan
ozljedama mozga),
 Artikulacijski poremećaji (atipična produkcija govornih glasova karakterizirana
omisijama, supstitucijama i distorzijama koje mogu utjecati na razumljivost
govora),

 Motorički govorni poremećaji – dizartrija i stečena apraksija (dizartrija je

poremećena produkcija govora zbog poremećaja u mišićnoj kontroli govornog
mehanizma; Apraksija je nedostatak sposobnosti jednostavne produkcije sekvenci
govornih pokreta jezika, usana, vilice itd.),

 razvojni jezički poremećaji (Pojam "razvojne jezičke teškoće" je pojam koji se

odnosi na razvojni jezički poremećaj nepoznate etiologije, karakteriziran
nesposobnošću da se razvije jezik, razumijevanje pisanog jezika i produkcija,
unatoč normalnoj neverbalnoj inteligenciji, normalnoj oštrini sluha i nedostatku
faktora za koje se zna da uzrokuju poremećaje jezika kod djece, kao što su
neurološki poremećaji uključujući žarišne lezije ili traumatske ozljede mozga,
intelektualne teškoće, autizam, oštećenje sluha i/ili druge sindrome),

 poremećaji glasa (Poremećaji glasa karakterizirani su abnormalnom proizvodnjom

i/ili odsustvom kvalitete glasa, glasnoće, visine rezonancije i/ili trajanja koje je
neprikladno za dob ili spol pojedinca),
 poremećaji tečnosti govora (prekid u protoku govora koji karakterizira atipična
brzina, ritam i ponavljanja glasova, slogova, riječi i fraza; odnosi se na mucanje,
bradilalija – pretjerano spor govor, tahifemija – pretjerano brz govor),

 poremećaji hranjenja i gutanja (Disfagija je medicinski termin koji se koristi za

opisivanje poremećaja gutanja),
 poremećaji čitanja i pisanja (disleksija i disgrafija),
 poremećaj matematičkih sposobnosti (diskalkulija),
 poremećaji uzrokovani cerebralnom paralizom,

 poremećaj socijalne komunikacije (karakteriziraju teškoće u korištenju verbalnog i

neverbalnog jezika u društvene svrhe. Primarne su teškoće u socijalnoj interakciji,
društvenoj spoznaji i pragmatičnosti),
 dječja apraksija govora je neurološki poremećaj govornih glasova u djetinjstvu kod
kojeg se smanjuje preciznost i konzistentnost pokreta bez prisustva
neuromuskularnih deficita (npr. abnormalni refleksi, neodgovarajući ton).
 oštećenja sluha i
 kompleksni poremećaji.

 Pomoćne discipline iz drugih znansvenih područja su:

 Biomedicinske znanosti (biologijska osnova govora i jezika, anatomija, fiziologija,
fizika i akustika govora, neurologija, otorinolaringologija, pedijatrija, gerijatrija,
psihijatrija, ortodoncija i audiologija),
 Znanosti o jeziku (lingvistika, psiholingvistika, neurolingvistika, sociolingvistika i
multilingvizam),
 Znanosti o ponašanju (psihologija, neuropsihologija, edukacija i sociologija).
 Studij logopedije unutar sustava visokog obrazovanja u zemljama EU
 U EU se izvode 172 obrazovna programa logopedije.
 Studiji su organizirani na sljedeći način:
 Područje rada logopeda
 Prema CPLOL-u logoped je stručnjak koji se bavi:
 prevencijom,
 procjenom,
 tretmanom i
 znanstvenim istraživanjem
 ljudske komunikacije i njenih poremećaja koji su povezani s procesima
razumijevanja, percepcije i produkcije oralnog i pisanog jezika kao i neverbalnih
oblika komunikacije.
 Logopedska terapija obuhvata sljedeća područja:
 poremećaje artikulacije,
 govorne poremećaje,
 poremećaje glasa funkcionalnih i organskih uzroka,
 poremećaje govornog jezika,
 poremećaje pisanog jezika, poremećaje matematičkog i logičkog shvaćanja, ranu
edukaciju i terapiju različitih teškoća govora kod djece, terapija afazija i drugih
jezičkih poremećaja neurogenog porijekla,
 terapija hranjenja i gutanja,
 podražavanje komunikacije kod osoba s oštećenjima mozga povezanih sa
starenjem.
 Logopedi rade u:
 sustavu zdravstvene zaštite (centrima za rehabilitaciju govora i slušanja, centrima
za medicinsku rehabilitaciju, otorinolaringološkim, neurološkim, psihijatrijskim,
audiološkim, fonijatrijskim i pedijatrijskim klinikama, ustanovama za mentalno
zdravlje i savjetovalištima)
 području odgoja i obrazovanja (kao stručni saradnici u predškolskim ustanovama,
osnovnim školama, centrima za odgoj i obrazovanje)
 sustavu socijalne skrbi (gerijatrijskim ustanovama, dječjim domovima)
 posebnim ustanovama (centrima i posebnim ustanovama za rehabilitaciju)
 znanstvenoistraživačkim institucijama (istraživačkim centrima, fakultetima i dr.)
 privatnoj praksi.

 Broj logopeda s obzirom na broj stanovništva (podaci Europskog

udruženja logopeda iz 2005)
 Znanstveno-istraživački rad
 Teme znanstvenih istraživanja obuhvaćaju različite poremećaje glasa, govora i
jezika kroz modalitete njihove ekspresije i recepcije, te čitanje, pisanje i neverbalne
oblike komunikacije, s ciljem ispitivanja komunikacijskih sposobnosti kao
integralnog dijela čovjekove osobnosti.
 Područje istraživačkog rada
 Tematska područja kojima se bavi logopedija:
 govorna patologija
 kraniofacijalne anomalije i rascjepi nepca
 glas i larinks
 rehabilitacija govora kod laringektomiranih
 glas vokalnih profesionalaca
 problemi gutanja i hranjenja
 dizartrija
 afazija
 mentalna retardacija
 jezički razvoj
 disleksija i disgrafija
 bilingvizam
 cerebralna paraliza
 augmentativna i alternativna komunikacija
 poremećaji tečnosti govora
 Znanstveno polje
 Logopedija se najsažetije može prikazati kroz 4 osnovne skupine poremećaja
ljudske komunikacije:
 jezički poremećaji,
 govorni poremećaji,
 poremećaji glasa,
 poremećaji komunikacije uslijed oštećenja sluha.
 Jezički poremećaji obuhvaćaju sve vidove narušenog oralnog i pisanog jezika od
rođenja do starosti.
 Tu se podrazumijeva:
 rani jezički i fonološki razvoj i poteškoće,
 bilingvizam,
 teškoće čitanja i pisanja i sl.
 u širem smislu spadaju i gubici jezičkih sposobnosti uslijed oštećenja mozga bilo
koje etiologije.
 Govorni poremećaji obuhvaćaju:
 nerazvijen govor (alalija),
 nedovoljno razvijen govor (usporen razvoj govora) zbog dvojezičnosti,
 oštećenja sluha i dr.
 ili nedovoljno razumljiv govor (artikulacijski poremećaji) zbog zakašnjelog razvoja
artikulacije,
 nepravilnosti govornih organa, ortodonskih anomalija ili nepravilne nervne
inervacije govornih organa.
 dislogije (kod osoba s intelektualnim teškoćama)
 poremećen govor zbog nedovoljne tečnosti (mucanje),
 prebrz govor (sindrom brzopletosti) ili
 prespor govor (bradilalija).
 Navedeni poremećaji mogu biti posljedica:
 nepravilnog govornog razvoja,
 različitih nepravilnosti perifernog ili centralnog govornog mehanizma,
 oštećenja ili oboljenja nervnog sistema,
 različitih trauma i sl.
 Poremećaji glasa obuhvaćaju istraživanja normalnog i poremećenog glasa,
njegove fenomenologije, fiziologije, percepcije i produkcije. Logopedija istražuje,
analizira i definira uzroke i manifestacije poremećaja glasa sa različitih aspekata
(fiziološkog, psihoakustičkog, akustičkog i komunikacijskog) te razvija i evaluira
metode ispitivanja, dijagnosticiranja i terapije poremećaja glasa od rođenja do
starosne dobi.
 Oštećenja sluha bave se klasifikacijom oštećenja, etiologijom, istraživanjem
govorno-jezičkog razvoja, slušnog procesiranja te psihoakustikom i percepcijom
govora kod osoba oštećena sluha.
 Logopedija se bavi rehabilitacijom slušanja i govora osoba s oštećenjem sluha
(osobito djece), uključujući odgovarajuće instrumente i tehnologije u rehabilitacji
(elektronska slušna pomagala, umjetnu pužnicu i sl.)
 Bavi se i posebnim oblicima komunikacije kod gluhih:
 Čitanje govora s lica i usana,
 Manuelnim oblicima komunikacije (ručna abeceda, manuelno kodirani vokalni jezici,
znakovni jezici i sl.)
 U zavisnosti od kriterija na temelju kojih se vrši klasifikacija, u logopediji se mogu
izdvojiti i druge znanstvene grane kao npr.:
 poremećaji čitanja i pisanja,
 klinička logopedija,
 afaziologija,
 specifične teškoće učenja,
 poremećaji hranjenja i gutanja,
 ostali poremećaji komunikacije itd.

 Govorno – jezički poremećaji

Edukacijsko- rehabilitacijski fakultet
Univerzitet u Tuzli

prof. dr Mirela Duranović

 Svako je dijete jedinstveno i ima svoj individualni tempo razvoja.

 Djeca obično ne savladaju sve vještine navedene u kategoriji dok ne dostignu gornju granicu
svakog od navedenih uzrasta.
 Samo zato što dijete nije savladalo neku vještinu od onih navedenih za pojedini uzrast ne
znači da dijete ima neki poremećaj.
 Ipak, ukoliko ste odgovorili sa «NE» na većinu u tabeli nabrojenih stvari unutar kategorije
jednog uzrasta, potražite stručni savjet logopeda.
 Iznad 5 godina dijete bi trebalo potpuno razumijeti složeni govor .

 Rečenice moraju biti složene i gramatički tačne , a rječnik bi trebao biti svakim
danom sve bogatiji.

 Svi glasovi moraju biti pravilno artikulirani.

 U toj dobi dijete pokazuje interes za čitanje i pisanje, pokušava napisati svoje ime.

 Usporeni razvoj govora

 Ova dijagnoza najčešće se postavlja kod djece čiji je govor još uvijek u razvoju (djeca u dobi
do tri, četiri godine).
 Djeca razumiju govor svoje okoline, ali se služe rečenicama koje nisu primjerene
hronološkoj dobi.
 Kad roditelji posumnjaju na bilo kakva zaostajanja u govoru trebali bi se odmah obratiti za
pomoć logopedu.
 Usporeni razvoj govora, zaostajanje u razvoju govora i nedovoljno razvijen govor dijagnoze
su koje se odnose na neadekvatan razvoj govora, a terminologija se mijenja ovisno o
hronološkoj dobi djeteta.
 Dijagnoza usporeni razvoj govora odnosi se na zaostajanje u vrijeme dok je govor još u
razvoju tj. do 3, 4 godine;
 zaostao razvoj govora postavlja se kao dijagnoza kod djece koja se nalaze u dobi od 4 do 6
godina,
 dok dijagnozu nedovoljno razvijen govor nalazimo kod djece koja su navršila 6, 7 godina, ali
im je govor pojmovno siromašan, rečenice kratke i agramatične.
 SAVJETI ZA KOMUNIKACIJU
 govorite prirodno svom djetetu, govorite mu o tome što radi i što vidi
 učite dijete da vas oponaša (npr.plješćite dlanovima, šaljite mu poljupce…)
 govorite mu što radite, kamo idete
 oponašajte glasanje životinja
 pokažite svom djetetu da ste primjetili svako njegovo nastojanje da komunicira
 proširujte jednostavne iskaze kojima se koristi vaše dijete
 odvojite vrijeme da saslušate svoje dijete
 odgovarajte na ono što je rečeno kako bi vaše dijete znalo da ste ga slušali
 testirajte sluh vašeg djeteta ako zapazite da se morate prečesto ponavljati ili ako morate
govoriti glasno kako biste mu privukli pažnju

 Poremećaj artikulacije
 Poremećaj artikulacije, najčešći je govorni poremećaj kod djece
 Ovisno o skupini glasova koja je zahvaćena poremećajem, neispravan izgovor glasova dijeli
se u nekoliko skupina: sigmatizam, rotacizam,lambdacizam, kapacizam, gamacizam,
tetacizam, deltacizam i etacizam
 Postoje tri oblika neispravnog izgovora glasova:
 1. Omisija - izostavljanje glasova u riječi (npr. plavo-pavo, Marko-Mako...)
ovo je normalno za djecu do 3 godine, poslije toga ne bi se smjelo javljati
 2. Supstitucija - zamjena glasova drugim glasom (npr. Luka-Juka, riba-viba...) ovo je
normalno za djecu do 4 godine, poslije toga ne bi se smjelo javljati
 3. Distorzija - iskrivljeni izgovor nekog glasa.

 Izgovorne norme za djecu uzrasta 36-84 mjeseca

 Ima djece koja već sa tri godine pravilno izgovaraju sve glasova, a ima i one koja kasne
godinu – dvije.
 Glasove koji se još nisu razvili, zamijenjuju glasovima sličnim po zvučnosti ili ih
izostavljaju.
 Do polaska u školu većina djece može pravilno da izgovara sve glasove našeg jezika.
 Poremećaji artikulacije česti su na predškolskom uzrastu i nižim razredima osnovne škole.
 Pod uticajem sazrijevanja, neke artikulacione nepravilnosti iščezavaju, ali neke ostaju kao
trajno obilježje govora, ako se dijete ne podvrgne logopedskoj terapiji.

 Dijete do 6 godina mora pravilno izgovarati sve glasove našeg jezika.

 Uzroci su mnogobrojni.
 Najčešće je to nepravilan stav okoline prema dječijem govoru.
 Pokazujući da im je simpatično dječije tepanje, pa i oponašajući ga, odrasli potkrepljuju
takav način govora djeteta i tako prave veliku grešku.
 Djeca uče govor slušajući i imitirajući odrasle, pa ako im se tepa, samo ćete učvrstiti takav
način izgovora.
 Naravno, ne treba preći u drugu krajnost i postavljati prevelike govorne zahtjeve pred djecu.
 To opet može dovesti do drugih poremećaja (npr, mucanja).
 Sa djecom treba razgovarati jasno i razgovjetno, pravilno izgovarajući sve glasove.
 Tako im se pruža dobar govorni model, koji je ujedno i najbolja preventiva poremećaja
izgovora.
 Osim ovih, psihosocijalnih faktora, uzroci mogu biti anomalije artikulacionog mehanizma.
 To mogu biti urođene anomalije kao što su rascjepi nepca i usne, anomalije zuba, jezika
(sapet, prekratak, preuzak ili preširok, hipertrofičan...).
 Ako su ove anomalije uzrok poremećaja artikulacije, prije logopedskog tretmana je
neophodno sprovesti određeni vid liječenja ili pak hirurške intervencije.
 AP se mogu javiti i kao simptom nekih patoloških stanja
 npr. kod neurogene patologije kod djece (traume, tumori, hidrocefalije),
 psihogene patologije (dječija šizofrenija, dječije psihoze),
 a u najvećem broju slučajeva prate mentalnu retardaciju.
 AP se mogu javljati same ili u kombinaciji sa drugim govornim ili jezičkim poremećajima
(mucanjem, disfazijama... ).

 U zavisnosti od uzroka različite su kako simptomatologija tako i prognoza.

 Lakši oblici relativno se brzo koriguju, dok neki teži, mogu se otkloniti samo dugim i
upornim radom logopeda.
 Veoma je važno otkloniti ove nepravilnosti prije ovladavanja sposobnostima čitanja i pisanja,
jer će dijete pisati glas onako kako ga izgovara.
 Zato je važno blagovremeno se obratiti logopedu za savjet.
Ukoliko logoped otpočne tretman sa djetetom, treba se striktno pridržavati postavljenih pravila i
zahtjeva i biti dosljedan u sprovođenju vježbi