Povijest znanosti o glasu

• Habilitacija je proces omogućavanja, opremanja ili stjecanja kapaciteta. To uključuje

proces izgradnje i jačanja glasa da bi se zadovoljile specifične potrebe
• Vokalna rehabilitacija je „popravak” glasa ili vraćanje u početno, normalo stanje..
• 1979-1981. vokologija R. Titze
• (1994,2000)

Ciljevi vokologije

- Pronalazak idealnog glasa

- Učenje osoba (s/bez poremećaja glasa da se osjećaju dobro dok proizvode glas
- Postizanje maksimalne kontrole nad glasom
- Dugovječnost u produkciji glasa
- Pružiti pouzdane alate procjene poremećaja glasa
- Omogućiti učinkovite th postupke za poremećaje glase

- Pronalazak idealnog glasa

- Učenje osoba (s/bez poremećaja glasa da se osjećaju dobro dok proizvode glas
- Postizanje maksimalne kontrole nad glasom
- Dugovječnost u produkciji glasa
- Pružiti pouzdane alate procjene poremećaja glasa
- Omogućiti učinkovite th postupke za poremećaje glase

Povijest
• Grčko i rimsko carstvo (2000.g.pr.Kr. posebno cijenjeni pjevači, glumci i govornici)
• Hipokrat – opisuje važnost pluća, dušnika, usana i jezika za fonaciju, 5. st. pr. Kr.
• Aristotel – prvi spominje larinks u svojoj knjizi Historia Animalum 350 g. pr. Kr.;
navodi vezu mozga i glasa
• Ciceron 1.st. pr.Kr. – prvi navodi glas kao sredstvo komunikacije, naglašava važnost
psiholoških sastavnica glasa, higijena glasa
 • Galen – detaljnije opisuje larinks, uspoređuje proizvodnju glasa sa zvukom flaute
• Julio Casserius (1552-1616):
• Anatom, autor 1600 radova u području glasa i sluha – precizni prikazi larinksa
• Leonardo de Vinci – detaljni prikazi artikulatora, navodi važnost artikulatora za glas;
važnost govornog disanja; začetanik anatomskog pristupa glasu
• Hieronimus Fabricius 1600. god. – prvi pokušaji definicije poremećaja glasa – „glas
propovjednika”
• Antoine Ferrein (1693-1769)
• Anatom, uspoređuje larinks sa žičanim instrumentom u kojemu ton ovisi o napetosti i
duljini žice
• Uvodi pojam vokalnih žica

Prva klasifikacija glasa

• Boisier de Sauvages „Nosologia Methodica” 1763, Amsterdam daje prvu klasifikaciju
koja je iznimno važna povijesno stvarajući temelje za razvoj logopedije kao znanosti
ulazeći u kontekst klasifikacije opće patologije zdravlja čovjeka.
1. MUTITIS
2. APHONIA
3. PARAPHONIA
4. PSELLISMUS

Henri Dutrochet (1776-1847)

• Botaničar
• Otkrića stanične biologije
• 1806. Nova teorija glasa
• Uvodi pojam vokalnih nabora

Manuel García (1805–1906)

Operni pjevač

Značajan broj bolesti u to vrijeme se reflektirao na glas i kašalj (difterija, tifus, TBC) zbog čega je jačala
potreba vizualizacije larinksa

1855. Laringealno zrcalo

Indirektna laringoskopija (stomatološko zrcalo)

Druga polovica 19.st.

• Početkom 19. st. dokazana veza mentalne i vokalne patologije

• 1860. u Engleskoj otvorena prva klinika za poremećaje glasa (Sir Morrell MacKenzie)

• 1877. Frankle – „megafonija” naglašava poteškoće utvrđivanja etiologije

• Krajem 19. st. u laringologiju se uvodi stroboskopija

Elizabeth Blackwell (1821–1910)

• Prva liječnica u SAD

• Margaret F. Butler (1861–1931) prva specijalistica ORL

• Jedina predstavnica SAD na Prvom kongresu rinolaringologa u Beču 1908. g.

• Patentirala velik broj ORL instrumenata, uključujući i onaj za tonzilektomiju (Butler tonsil
snare)

Friedrich Brodnitz (1899–1995)

• Dg i terapija poremećaj glasa tijekom 19. i početkom 20. st. U domeni su ORL i učitelji
pjevanja

• Uvodi koncept fonijatrije

• Začetnik metode žvakanja

Intenzivniji razvoj znanosti o glasu

• 1906. Frankle i Gutzman – fonastenija (stenoza larinksa)

• 1926. Labarraque navodi zamor i nepravilnu fonaciju uzrokom fonastenije

• 1931. Pavrel – sindrom muskularne hipotnije i funkcionalne neuravnoteženosti „vokalnog

aparata” zbog nepravilne upotrebe i opterećenosti glasnica

• 1935. Tarneud poremećaj glasa je posljedica promjena glasnica

Logopedija i fonijatrija

• Početkom 20.st. nastaju logopedija (Froeschels, 1913) i fonijatarija (Gutzmann, 1905)

• Logopedija je doprinijela u dg i th poremećaja glasa

• 1924. g Međunarodno udruženje logopeda i fonijatara

• Tridesetih godina 20.st. prve dvije knjige o poremećaju glasa

• (The Rehabilitation of Speech (West, Kennedy,& Carr, 1937);

• Speech Correction: Principles and Methods (Van Riper, 1939)

Razdoblje druge polovice 20.st.

• Nakon drugog svj. rata počinje razdoblje značajnijih istraživanja poremećaja glasa zahvaljujući
spektrografu, osciloskopu, elektormiografu, fiberoptičkom laringoskopu, …

• 1951. Imre – naglašava profesionalni rizik poremećaja glasa

• 1956. Lungfield; 1959. Schubert – negativan utjecaj kemijskih spojeva na glas

• 1958. Eysenson, Kasteiu, Scheiderman – otogeni poremećaji glasa

• 1959. Klotz – utjecaj poremećaja respiracije na glas

• 1959. Gard, Michell, Pelegrini – neurogeni etiološki čimbenici

• 1959. Loesel – psihogeni čimbenici