Određenje forenzičke akustike i fonetike i kratka povijest

Forenzička akustika i fonetika relativno je novo interdisciplinarno područje koje

objedinjavanjem tehničkih, biomedicinskih, humanističkih i društvenih znanosti utvrđuje

relevantne činjenice u sudskim postupcima. Područje rada forenzičke akustike i fonetike

uključuje: a) utvrđivanje autentičnosti audio snimki (jesu li snimke naknadno ‘’montirane’’,

brisanje ili dodavanje sadržaja, dodavanje šumova ili zvukova kako bi se govor učinio

nerazumljivim), b) poboljšanje razumljivosti govora u audio snimkama, c) utvrđivanje

okolnosti (mjesta i vremena) u kojima je snimka nastala (na temelju pozadinskih zvukova iz

okoline), d) transkripcija razgovora, e) identifikacija (verifikacija) govornika, f) uzimanje

iskaza kod osoba s teškoćama u komunikaciji (Heđever i Blaži, 2010). Sama akustika kao

znanost vrlo je egzaktna, gledajući s aspekta fizike i matematike, no kada se govori o akustici

govora, tada je ona jednako psihološke kao i fiziološke prirode. Akustička fonetika proučava

akustičke osobine glasova i govora od kojih su glavne: amplituda, frekvencija, trajanje i

spektar. S druge strane perceptivna ili auditivna fonetika proučava načine tumačenja glasova i

govora. Pa se tako amplituda percipira kao glasnoća, frekvencija kao visina tona i trajanje

kao duljina glasa (Heđever, 2009).

Identificirati osobu ili neki objekt značilo bi da je tu osobu ili objekt moguće razlikovati

od svih drugih na Zemlji. Unutar forenzike ovaj proces bi se mogao nazvati

individualizacijom te podrazumijeva redukciju od inicijalne populacije do pojedine osobe

(Meuwly i Drygajlo, 2001). Glasovna identifikacija seže toliko daleko u povijest da toga

nismo niti svjesni te se pretpostavlja da se već tisućama godina upotrebljava u pronalasku

počinitelja nekog zločina kojega je netko auditivno, ali ne i vizualno percipirao. Prvi poznati

slučaj pogrešne identifikacije govornika datira sve do 1660. kada je William Hulet bio osuđen

za ubojstvo Kralja Charlesa I. pod svjedočanstvom Richarda Gittensa (Eriksson, 2005).

Nekoliko ključnih izuma oblikovalo je forenzičku fonetiku kao što ona danas jest. Prvotno

treba spomenuti izum telefona, zatim opreme za snimanje i reprodukciju zvuka, nakon toga

razvoj raznih alata za akustičku analizu glasa te kao jednu od izrazito važnih stavki,

spektrogram (Eriksson, 2005).