UVOD U LOGOPEDIJU

Osnovne tematske jedinice

• Razvoj logopedije
• Određenje logopedije kao znanstvene discioline – grane i ogranci u logopediji –
Interdisciplinarni suodnosi u području logopedije
• Standardi u logopediji (ASHA)
• Uloga i odgovornost logopeda
• Etički kodeks u logopediji
• Terminologija u logopediji
• Komunikacijski modeli
• Klasifikacije i određenje govorno jezičnih poremećaja
• Etiologija komunikacijskih poremećaja
• Govorni poremećaji
• Poremećaji glasa
• Jezični poremećaji
• Oštećenje sluha

Što očekivati od predmeta?

Teorijska baza – predmet omogućava uvid u područje logopedije, daje osnovni pregled
područja bavljenja u struci, upoznavanje s etičkim načelima. Studenta se upoznaje s
terminologijom, modelima komunikacije...
˝Vježbe˝...

Crtice iz povijesti
Naši prvi praktičari izpodručja logopedije

- Liječnik Luka Stulli (1772. – 1828.) objavio je Traktat o mucanju (Firenca 1827) koji je
ujedno i najstariji spis iz logopedije na našem području.

- Josip Maurović (1816. - ?) napisao Disertaciju o manama govora 1842.

- Hinko Lehner (1871- 1917) bio je jedini liječnik u Hrvatskoj koji se bavio mucanjem
(Mucanje, 1895.)

Povijesni začeci logopedije u Hrvatskoj

- Josip Medved (1859. - 1932.) bio je učitelj; ravnatelj Zavoda za odgoj gluhonijeme u
Zagrebu; objavio je djelo Mucanje. – naputak kako se pomaže djeci koja mucaju u domu i
školi.

- Počeci datiraju od 1891. godine.

- B. Banjanin (1926) pisao je: ''Logopedija – nauka o bolestima govora – i fonijatrija – nauka o
bolestima glasa (i pjevanja i govora), veoma su mlade grane mediinske nauke. Nema tome
davno, što su dobile svoj “raison d'etre” kao medicinske znanosti i što je zaokruženo polje
njihova rada''.
izvor: Banjanin, B. (1926): Nekoliko riječi o fonijatriji i logopediji. liječnički vjesnik, Zagreb, 1926, 779-787

- Hinko Freund (1896. 1983.) je postavio temelje suvremene logopedije.

izvor: dr. Hinko Freund (1932.) : O važnosti logopedije u okviru zdravstvene pedagogije. Predavanje na
osnivačkoj skupštini Udruženja, prosinac 1832.

! On kaže: Logopedija je specijalna medicinska disciplina, te se ne da svrstati niti u jednu

drugu poznatu struku, niti se može smatrati privjeskom neke druge struke, iako sa mnogima
od njih graniči. Ona se služi i psihološkim, neurološklim i laringološkim, pedijatrijskim, i
fonetskim i specifično logopedskim metodama istraživanja i lječenja, na kraju svega toga
čuva svoju osebujnost, koja leži u jedinstvenosti objekta, u svestranom znanstveno-
medicinskom proučavanju patologije govora" ( Freund, 1936).

- Govor njegov razvoj, fiziologija, patologija i terpija za logopediju je centralno pitanje, dok
je za neuro-psihijatriju samo jedna od mnogih funkcija, ali više u smislu simptomatologije u
sklopu s drugim, često važnijim simptomima (1939.)

- ... dok je logopedija nauka o fiziologiji, terapiji i patologiji govora...

- Nauka o fonaciji o fiziologiji i patologiji glasa i o njegovom usavršavanju u smislu estetike

(pjevanje), te o terapiji raznih smetnji glasa čini posebnu nauku fonijatriju.

- Što je to logopedija?
- Logopedija se bavi prevencijom, otkrivanjem, dijagnosticiranjem i tretmanom poremećaja
ljudske komunikacije.

- Pojam ˝komunikacija˝ uključuje i alternativne i/ili augmentatitvne oblike komunikacije

poput komunikacijskih pomagala (npr. slušna pomagala, elektronski larinks i sl.) ali i
pomagala niske tehnološke razine (npr. komunikacijske ploče i sl) i znakovni jezik.

- Komunikacija također uključuje:

• socijalizacijske
• edukacijske i
• psihologijske tehnike i sustave koji služe ljudima u međusobnom kontaktu ukljulujući
i tehnike: - čitanja
- sricanja i
- pisanog izričaja
-Ljudska komunikacija objedinjuje specifične sustave:
• spoznaje
• semantike
• fonologije
• pragmatike
• senzorike
• motorike i
• fiziologije

-(Prema definiciji Europskog udruženja logopeda CPLOL):

- Logopedija je znanost koja se bavi prevencijom, otkrivanjem, dijagnosticiranjem i
tretmanom poremećaja humane komunikacije pod kojom se podrazumijevaju svi oni procesi i
funkcije koji su povezani s produkcijom govora, te s percepcijom i produkcijom oralnog i
pisanog jezika, kao i oblicima neverbalne komunikacije.

Izvor: IALP – The International Association of Logopedics and Phoniatrics Guidenes...

-Temeljnim logopedskim disciplinama smatraju se:

• afazija
• dizartrija
• razvojni govorno – jezični poremećaji
• poremećaji glasa
• poremećaji tečnosti govora
• poremećaji hranjenja i gutanja
• poremećaji čitanja i pisanja
• poremećaji uzrokovani cerebralnom paralizom
• oštećenje sluha i
• složeni poremećaji

-Pomoćne discipline iz drugih znanstvenih područja su:

-biomedicinske znanosti (biologijska osnova govora i jezika, anatomija, fiziologija, fizika i

akustika govora, neurologija, otorinolaringologija, pedijatrija, gerijatrija, psihijatrija,
ortodoncija i audiologija)

-znanosti o jeziku (lingvistika, psiholingvistika, neurolingvistika, sociolingvistika i

multilingvistika)

-znanosti o ponašanju (psihologija, neuropsihologija, edukacija i sociologija)

-Metode istraživanja u logopediji obuhvaćaju:
• metodologiju istraživanja
• kvantitativne (statističke) i
• kvalitatitvne metode analize podataka
• opservaciju (promatranje)
• prikupljanje podataka
• mjerenja i analizu
• studiju slučaja

-A tko je logoped i što on radi?

-Logoped je nezavisan stručnjak čije se središnje aktivnosti ostvaruju na području prevencije,
procjene, dijagnostike i intervencije u slučajevima poremećaja humane komunikacije,
njihovog tretmana te znanstvenog istraživanja (definicija svjetskog udruženja logopeda i
fonijatara – IALP-a).

-Prema CPLOL-u logoped je stručnjak koji se bavi:

Diploma:

-prevencijom
- Znanstveno teorijsko znanje - procjenom
- Klinička kompetencija - tretmanom i
-znanstvenim istraživanjem
ljudske komunikacije i njenim
poremećajima

- LOGOPED
- Radi na procjeni, evalvaciji i terapiji osoba s teškoćama komunikacije.

- Teškoće komunikacije podrazumijevaju poremećaje u razumijevanju (recepciji),

verbalizaciji (govornoj produkciji – ekspresiji) i uporabi jezika u međuljudskoj (socijalnoj)
komunikaciji.
- Logoped radi s osobama svih uzrasta.

- Logoped?
• Neovisni stručnjak
• Prevencija
• Procjenjivanje i dijagnosticiranje
• Intervencija: izbor ciljeva i terapeutski postupci: - neposredna (direktna)
- posredna (indirektna)
 • Rana intervencija, rehabilitacija, savjetovanje, konzultacije, timski rad.
- PREVENCIJA?
- Informiranje i edukacija javnosti o prirodi poremećaja komunikacije
- Rano otkrivanje poremećaja
- Suradnja s drugim stručnjacima kada je to svrsihodno.

-PROCJENA I DIJAGNOSTIKA?

Objektivni Opažanja, trajan proces

testovi subjektivna
procjena
Konzultacija
s drugim
stručnjacima

PRIRODA TRAJANJE

DIJAGNOSTIKA/PROCJENA CILJ

INTERVENCIJA

-INTERVENCIJA?
-Cilj: najviša moguća razina komunikacije: - pacijentove sposobnosti
- komunikacijske potrebe

- INTERVENCIJA?
E
V
- Rana intervencija A
- Rehabilitacija L
U
- Savjetovanje A
C
I
J
A

-Logopedska terapija obuhvaća:

• govorne poremećaje
• poremećaje glasa funcionalnih ili organskih uzroka
• poremećaje govornog jezika
• poremećaje pisanog jezika
• poremećaje matematičkog i logičkog shvaćanja
• terapiju afazije i drugih jezičnih poremećaja neurogenog porijekla
 • terapija hranjenja i gutanja

-Logoped je također osposobljen za rad:

• s poremećajima verbalne i neverbalne komunikacije u osoba s drugim teškoćama:
-intelektualnim teškoćama,
-cerebralnom paralizom i
-kroničnim bolestima,
-sljepoćom i slabovidnošću
-autizmom
-ADD/ADHD
• na rehabilitaciju slušanja, jezika i govora osoba oštećenja sluha, na održavanju
komunikacije osoba s cerebralnim poremećajima koji prate starenje:
-Parkinsonova bolest
-Multipla skleroza
• logoped radi na odabiru i razvoju podupirućih (augmentativnih) i alternativnih
komunikacijskih sustava

-Naziv discipline i stručnjaka u svijetu i Europi

DRŽAVA (ili jezično DRŽAVA (ili jezično Naziv stručnjaka

područje) područje)
SVIJET
Australija speech pathology speech pathologist
Kanada speech-language pathology speech-language pathologist
Novi Zeland speech pathology speech pathologist
SAD speech-language pathology speech-language pathologist
EUROPA
Austrija logopädia diplomierter/e logopäde/in
Belgija logopedia logopede / logopedist
Češka Republika logopedia logoped
Danska talepćdagogia/ logopćdia/ talepćdagog/logopćd/
audiologopćdia udiologopćd
Estonija logopeedia logopeed
Finska puheterapie puheterapeutti
Francuska ortophonie orthophoniste
Irska • speech and language • speech and language
therapy therapist
• logopedics • logopedist
Italija logopedia logopedista
Nizozemska logopedie logopedist
Njemačka • sprache therapie • sprache therpeut
• logopädia • logopäde/in
Švedska logopedia logoped
Španjolska logopedia logopeda
-Logopedi rade u:

• sustavu zdravstvene zaštite

• području odgoja i obrazovanja
• sustavu socijalne skrbi
• posebnim ustanovama
• privatnoj praksi
• znanstveno – istraživačkim institucijama

-Broj logopeda s obzirom na broj stanovništva:

-Struka ima sličan profil (žene) u svakoj zemlji: ona se sastoji od 95% žena s prosječnom dobi
od 38 do 40 godine. Logopedska terapija je, dakle, mlada i dinamična struka.

06.03. – Svjetski dan logopeda

22.10. – Svjetski dan mucanja International Stuttering Awarreness Day (ISAD)

-Hrvatska : - broj stanovnika: 4 500 000

- broj logopeda: 400
- broj stanovnika po logopedu: 11 250

-Logopedska udruženja i organizacije – organiziraju često kongrese:

-Svijet:

• IALP (The International Association of Logopedics and Phoniatrics, 1924.) – Folia

Phoniatrics et Logopaedica).
• ASHA (American Speech – Language – Hearing Association, 1926) – Jornal of
Speech, Language and Hearing Research.
• CPLOL (Comité Permanent de Lieison des Ortophonistes / Logopades de l´Union
Europeenne, 1988.)

-Hrvatska:

• HLD (Hrvatsko logopedsko društvo)

-Znanstvene publikacije i časopisi:

NAZIV ČASOPISA WEB ADRESA

Belgija: -Le Langage et L’homme www.intercommunications.be
Finska: -Puhe ja Kieli www.puhejakieli.fi/pk/
Francuska: -Glossa www.unadreo.org
-ReéducationOrthophonique www.orthophonistes.fr
Njemačka: -Neurologie und Rehabilitation www.hippocampus.de
-Sprache – Stimme – Gehör www.thieme.de/ssg
Irska: -Journal of Clinical Speech and Language
Studies
Italija: -Acta Phoniatrica Latina www.ippocrate.org
-I Care
-Logopedia e Communicazione
Nizozemska: -Stem, spraak en taalpathologie
Portugal: -Re(habilitar) - Revista da ESSA
Velika Britanija: -Aphasiology www.tandf.co.uk/journals
-Child Language Teaching
and Therapy www.arnoldpublishers.com/journals
-Cognitive Neuropsychology www.tandf.co.uk/journals
-Developmental Medicine and
Child Neurology www.cup.cam.ac.uk
-Int. J. of Language and
Communication Disorders http://www.tandf.co.uk
-Journal of Child Language www.cup.cam.ac.uk
-Journal of Fluency Disorders www.elsevier.com
-Logopedics - Phoniatrics –
Vocology www.tandf.co.uk/journals
Hrvatska: -Revija za rehabilitacijska istraživanja

-Literatura:

• Vincent, I. (2005): “Hinko Freund”, Bluebell Lane, Heroina, Croatia.

• http/www.eplol.org
• http://www3.who.int/icd/vol1htm2003/fr-icd.htm
-POREMEĆAJI LJUDSKE KOMUNIKACIJE:

• jezični poremećaji
• govorni poremećaji
• poremećaji glasa
• oštećenja sluha

- Logopedija se kao specifična i samostalna znanost bavi poremećajima koji su evidentirani u

- Međunarodnoj klasifikaciji bolesti (International Statistical Classification of Diseases and
Related Health Problems) koju propisuje Svjetska zdravstvena organizacija (Wold Health
Organization). Trenutno je važeća deseta revidirana klasifikacija iz 2003. godine (10th
Revision Version for 2003.)

ŠIFRA NAZIV POREMEĆAJA

R13 DISFAGIJA
Poteškoće gutanja i hranjenja
R47 POREMEĆAJI GOVORA KOJI NISU DRUGDJE KLASIFICIRANI
R47.0 Disfazija i afazija
R47.1 Dizartrija i anartrija
R47.8 Drugi nespecifični govorni poremećaji
R48 DISLEKSIJA I DRUGE SIMBOLIČKE DISFUNKCIJE KOJE NISU
DRUGDJE KLASIFICIRANE
R48.0 Disleksija i aleksija
R48.1 Agnozija
R48.2 Apraksija
R48.8 Druge nespecificirane simboličke disfunkcije
Akalkulija
Agrafija
R49 POREMEĆAJI GLASA
R49.0 Disfonija (promuklost)
R49.1 Afonija (gubitak glasa)
R49.2 Hipernazalnost i hiponazalnost
R49.8 Drugi nespecificirani poremećaji glasa
Promjene glasa, nespecificirane
F80 SPECIFIČNI RAZVOJNI POREMEĆAJI GOVORA I JEZIKA
F80.0 Specifični govorni artikulacijski poremećaji (Dislalija)
Razvojni: fonološki poremećaji; artikulacijski poremećaji
Funkcionalni artikulacijski poremećaji
F80.1 Ekspresivni jezični poremećaji
Razvojni: disfazija ili afazija, ekspresivni tip
F80.2 Receptivni jezični poremećaji (Kongenitalni poremećaji slušne
percepcije)
Razvojni: disfazija ili afazija, receptivni tip
Wernicke-ova afazija
Gluhoća za riječi
F80.3 Stečena afazija s epilepsijom (Landau – Kleffner sindrom)
F80.8 Ostali razvojni poremećaji govora i jezika
Sigmatizam
 F80.9 Razvojni poremećaji govora i jezika, neodređeni
Jezični poremećaji, nespecificirani

- Digresija:
- U profesionalnoj/akademskoj zajednici važnije bi trebalo biti znanje o vrijednostima od
znanja o činjenicama?

! - ETIČKI KODEKS

- Etička pravila – skupina uređenih pravila ili principa vladanja pojedinca ili skupine.
- Očuvanja najviših standarda i integriteta struke, te poštivanje etičkih principa obveza su
svakog kompetentnog stručnjaka u području kojim se bavi.

-Elementi profesionalne etike:

- Profesionalna etika je skup pravila o ponašanju pripadnika pojedine profesije.
- Postoje pisana i nepisana pravila ponašanja.
- Vrste pravila: 1. Pravila o ponašanju prema klijentima;
2. Pravila o ponašanju prema kolegama
3. Pravila o poštivanju propisa u profesiji

-1. Pravila u odnosu prema klijentima

- Emocionalna neutralnost
- Nediskriminatorni pristup;
- Djelovanje na dobrobit klijenta;
- Odbijanj mita i protekcije;
- Altruizam

- 2. Pravila o ponašanju prema kolegama

- Potrebno je dijeliti znanje sa kolegama
- Jednakost
- Međusobna podrška

- 3. Branjenje profesije
- Pojedinac mora poštivati profesionalne norme;
- Treba se priječiti laicima da daju profesionalne usluge.
-TEMELJNI PRINCIPI KODEKSA

-1. Prvi princip: DOBROBIT

➢ logoped ima obvezu osigurati maksimalnu skrb ili uslugu svojim korisnicima
➢ mora biti kompetentan u davanju usluga korisniku
➢ treba koristiti sve raspoložive resurse
➢ ne smije diskriminirati osobu pri pružanju usluga
➢ logoped mora korisnika u cijelosti obavijestiti o prirodi problema i mogućim
posljedicama ako bude uključen u program
➢ dužan je poduzeti sve mjere predostrožnosti kako bi zaštitio korisnika od mogućih
štetnih posljedica
➢ logoped mora korisniku objasniti djelotvornost svake pružene usluge
➢ ne smije garantirati rezultate bilo kakvih terapijskih postupaka
➢ tajnos podataka.

-2. Drugi princip: Ostvariti i zadržati najvišu razinu profesionalne kompetencije

➢ osoba mora imati završenu adekvatnu razinu školovanja (ERF- smjer logopedija)
➢ nastaviti profesionalni razvoj kroz svoju karijeru, mora se kontinuirano usavršavati
➢ ne smije ustupiti pružanje bilo koje usluge iz profesionalne nadležnosti osobama koje
nisu za to kvalificirane.

-3. Treći princip: PROMICANJE PROFESIJE

➢ logoped treba informirati javnost o govornim i jezičnim teškoćama, te sadržajima koji

se odnose na profesionalnu kompetenciju
➢ logoped se mora prilikom istupanja u javnosti odgovorno odnositi prema profesijii, te
poštivati i korektno se odnositi prema članovima druge profesije
➢ logoped ne smije sudjelovati u profesionalnim aktivnostima koje su u sukobu interesa
➢ ne smije lažno prikazati svoju vjerodajnicu, kompetenciju, edukaciju, ili iskustvo.

-4. Četvrti princip: Čuvati dignitet i autonomiju struke:

➢ mora podržati dignitet i autonomiju struke, dužan je održavati interprofesionalne i

intraprofesionalne relacije i prihvatiti standarde struke
➢ ne smije zahtjevati od osoba pod supervizijom takve postupke koje nisu u suglasju s
etičkim kodeksom
➢ neće biti uključen u nečasne zlouporabe, obmane ili bilo koju drugu formu štetnog
ponašanja koje bi se štetno odrazilo na profesiju ili na osobnu podobnost u cilju
obavljanja profesionalnih usluga.
- KOMUNIKACIJA

- Komunikacija je proces razmjene informacija, misli i ideja ˝transmisija misli i osjećaja od

govornika do primaoca (slušatelja)˝ - Borden, Harris & Raphael, 1994.

- KOMUNIKACIJA (definicije):

- Izmjena poruka između dvije ili više osoba (Zvonarević, 1978.g.)

- Proces odašiljanja, prenošenja i primanja poruka, signala i informacija (Petz, 1992.g.)

- Aktivnost stvaranja zajedničkog (Novosel, 1991.g.)

- Dinamički i složen proces u kojima ljudi primaju i šalju verbalne i neverbalne poruke da bi
razumjeli druge i da bi drugi razumjeli njih (Havelka, 1998.g.)

- ZAŠTO?
- molba, zahtjev
- odbijanje
- razjašnjavanje, komentari

- KAKO?
- formulacija
- transmisija
- percepcija
- razumijevanje

- MODALITET (način na koji se neka poruka prenosi, najčešće govorom, možemo slikom,
pismom, gestom, znakovnim jezikom).

- Ona može biti: - intencionalna (postoji određena namjera)

- neintencionalna

- Paralingvistićki aspekti
Shames (1982.)
- Nelingvistički aspekti

What you say Verbalni (riječi)

How you speak Vokalni (glas)

Vizualni (izgled)
What you think
 POŠILJALA PRIMATELJ
C

INTERPRETA
MISLI DEKODIRANJE
ENKODIRANJE CIJA MISLI I
OSJEĆAJI RIJEČI I
OSJEĆAJA
REČENICA

PROGRAMIRANJE
U SEKVENCE
PREPOZNAVANJE
GOVORNIH
SEKVENCI
GLASOVA
GOVORNIH
GLASOVA

PRODUKCIJA
SEKVENCI AKUSTIČKA PRETVARANJE
GOVORNIH ENERGIJA U IMPULSE
GLASOVA

POŠILJATELJ MODALITET PRIMATELJ

govor
formulacija pisanje Recepcija
transmisija razumijevanje
geste
znak

Povratna veza

(feedback)

Komunikacijski model

- Povratne informacije ili feedback pokazuju kako je poruka interpretirana i prihvaćena od

strane primatelja i kakakv utjecaj je poruka imala na primatelja.
- Mogu se javiti u najrazličitijim oblicima – od smješka ili mrštenja, kimanja glavom, do
verbalnih reakcija ili promjena u ponašanju.

- Pozitivne povratne informacije govore pošiljatelju da je njegova poruka dobro primljena i

neka nastavi komunicirati na isti način.

- Negativne povratne informacije govore da nešto nije u redu i da je potrebno nešto

promjeniti u načinu komunikacije.
-Povratna veza – feedback

• dinamična
• nelingvistički feedback
• lingvistički feedback
• paralingvistički feedback

! - Prevencija komunikacijskog prekida

-Denotativno značenje riječi – odnosi se na općenito značenje koje podjednako shvaćaju svi
ljudi – Pr. Definicija riječi u rječniku. (npr. pas)

- Konotativno značenje riječi – odnosi se na osobno značenje riječi za pojedinca. (npr. Ljuta
sam k'o pas.).

- NAČELA KOMUNIKACIJE

1. Komunikacija je neizbježna! (nije moguće NE komunicirati!).

2. Komunikacija je nepovratna! (Jednom poslana poruka se ne može povući!).
3. Komunikacija je neponovljiva! (Nemoguće je ponoviti potpuno istu situaciju).
4. Komunikacija sadrži verbalnu i neverbalnu komponentu.
5. Održavanje komunikacije temelji se na dvosmjernosti, odnosno uspostavi povratne veze
između sugovornika
6. Svaka komunikacija ima sadržajni i odnosni aspekt.

- JEZIK? GOVOR?
- Jezik je sredstvo komunikacije, standardizirani set simbola i znanja o toem kako te simbole
kombinirati u riječi, rečenice, tekst, u cilju izražavanja naših ideja i osjećaja.
- Govor je oralno – verbalni kod transmisije poruke, a uključuje preciznu koordinaciju oralnih
neuromuskularnih pokreta za proizvodnju glasova i riječi.

-KOMPONENTE JEZIKA

fonologija,
Fonologia, JEZIK
morfologija,
sintaksa pragmatika

FORMA SADRŽAJ UPOTREBA

semantika
-FONOLOGIJA – bavi se proučavanjem ustroja glasova u jeziku (dolazi od grčke riječi
phõnẽ=glas i logos=riječ, govor, znanost).

-MORFOLOGIJA – bavi se proučavanjem unutrašnjeg ustrojstva riječi i tvorbenim

odnosima između riječi.
-Najmanja jedinica proučavanja je morfem koji ovisno o predmetu analize, može biti leksički
i gramatički. Dolazi od grčke riječi (morfe – oblik).

-SINTAKSA – je dio gramatike koji proučava rečenično ustrojstvo. Najmanja jedinica

interesa je riječ, a najveća je rečenica. To je termin preuzet od grčkog i potječe iz grčke riječi
(sintaxis) što znači (˝slaganje˝, uređivanje).

-SEMANTIKA (grč.semanio – značim, označujem) bavi se značenjem.

-PRAGMATIKA – (pragma – rad, djelovanje) je jezični podsustav koji se bavi

proučavanjem jezične upotrebe u odnosu na jezični ustroj i nejezični kontekst, dakle središte
interesa je uspješnost jezične upotrebe.

-Govornik misli o nečem što želi reći i to najboljim riječima izreći (sadržaj), te staviti te riječi
u rečenicu (oblik) koji će uputiti svom cilju (upotreba) koristeći najbolji situacioni kontekst,
odnosno odabravši najpovoljniju govornu situaciju (upotreba).
→ slušatelj slično

upotreba

sadržaj norma
-RAZVOJ

• Predjezično razdoblje
• Jezično razdoblje

• Pojava prve riječi (10-14 mj.)

• Prve rečenice (18-22 mj.)
• Gramatičnost (22-30 mj.)

-FONOLOGIJA

-Prije rođenja (De Casper, LeCanuet i sur., 1994.g.)

➢ (0-8 tjedana) – refleksivni plač i produkcija tkz. vegetativnih glasova

➢ dominantno je gukanje i smijeh, produkcija glasova koji sliče vokalima (2-3 mj./8-20
tjedna)
➢ vokalna igra – (3-5 mj./16-30 tjedna)
PREDKANONIČKI SLOG (nakon 3 mj.)
➢ reduplirano kanoničko tepanje (oko 7 mj.)
KANONIČKI SLOG (6-10 mj)
➢ neduplirano kanoničko brbljanje (oko 8-9 mj.)
➢ žargon (oko 10 mj.)
➢ riječ (oko 12 mj./10-15 mj.)
➢ Od druge godine dijete počinje u sve većem postotku točno izgovarati glasove
materinskog jezika.
➢ Oko osme godine postiže se automatizacija govora.

-Kako se razvija semantika? Bates (1987.g)

• između 9. i 10. mj. – dijete počinje proizvoditi prve konvencionalne znakove

materinskoga jezika koje spaja u određene slogovne kombinacije
• između 12. i 13. mj. – dijete producira nekoliko glasovnih sekvenci
• između 16.-18. mj. – dolazi do naglog povećanja produkcije i razumijevanja
vokabulara.
• HOLOFRAZA
• do kraja prve godine bebe obično razumiju oko dvadesetak različitih riječi
• oko 2. godine rječnik se proširuje na oko 200 riječi
• oko 18 mjeseci počinje kombinirati riječi u dvo ili trosložni izričaj
• tijekom predškolskog razdoblja dijete je u stanju usvojiti i 10 do 20 riječi dnevno
(Harris, 1993.g.)
• trogodišnje dijete ima u svom ekspresivnom vokabularu između 900 i 1 000 riječi, a
petogodišnjak između 2 100 i 2 200 riječi (Owens, 1993.g.)
• oko 4 godine govori oko 1 800 riječi, a razumije oko 3 000 do 4 000 riječi
 • dijete sa 6 godina ima riječnik od oko 14 000 riječi (Carey, 1978.g.)
• školsko dijete godišnje 3 000 riječi...
• kraj studentskog školovanja 80 000 riječi...

IVAN VOZI crveni BICIKL iza svoje kuće.

-Metajezične sposobnosti omogućuju pojedincu koji se služi jezikom da misli o jeziku.

-Pojava tih sposobnosti vezana je uz ovladavanje jezičnim oblicima.
-Kada dijete usvoji i počinje primjenjivati određeni oblik u svom jeziku može o njemu
prosuđivati.
-Ljubešić, M.; Jezične teškoće, str. 199.

-JEZIČNO RAZDOBLJE

- Gramatički temelji materinskog jezika – 36-48 mj.

- Prisutna generalizacija pravila.
- Porast duljine rečenice (do ≈ 4,5/5 god. nema uočljivih razlika).
- Nakon tog razdoblja ovisno o kompetenciji nalazimo razlike u složenosti rečeničnih
konstrukcija.

-Bazične prekretnice govorno jezičnog razvoja – “okvirni” miljokaz (prosječno vrijeme prvog
pojavljivanja, Gillam i sur. 2000.g.)

Govorno jezična prekretnica Starosna dob prvog javljanja

Razumije jednostavne riječi (mama, tata, 6-8 mjeseci
maca)
Reduplirano brbljanje (ba,ba) 6-8 mjeseci
Raznoliko brbljanje (nereduplirano, ba-do- 6-8 mjeseci
ke-ga-do)
Prva riječ 10-14 mjeseci
Izričaj od dvije riječi 16-20 mjeseci
Prvi gramatički morfemi 1,10-2,2 godine
Višeriječna rečenica 2,2-2,6 godina
Upotreba rečenica kojima opisuje događaje 3,2-3,6 godina
Izričaj razumljiv i nepoznatim slušačima 3,10-4,2 godine
(produkcija oko 95% glasova relativno
točno)
Prepoznavanje početnih glasova u govornim 5,0-5,8 godina
riječima
Dekodiranje riječi 6,0-6,6 godina
Pričanje složene priče 8-10 godina
Pisanje priče 11-13 godina
 Kombinacija informacija iz različitih izvora 14-15 godina
u "istraživački rad"
Istražavanje osobnog stila u govorenju i 15-20 godina
pisanju
Korištenje bogatog i specifičnog rječnika 21-24 godine
Konzistentne poteškoće u prisjećanju imena 45-47 godina
i sadržaja riječi

-FAKTORI KOJI UTJEČU NA JEZIČNI RAZVOJ

ZNANJE

NASLJEĐE → MEHANIZAM UČENJA JEZIK

SOCIJALIZACIJA

-CILJEVI KOMUNIKACIJE:
1. OTKRIVANJE
• Upoznavanje sebe i drugih
2. USPOSTAVLJANJE; RAZVIJANJE I PREKID ODNOSA
• ˝Samo jednom imate priliku ostaviti dobar prvi dojam˝. Američka poslovica
3. POMAGANJE
• Konstruktivna kritika, empatija, pomoć u rješavanju problema, proučavanje
4. UVJERAVANJE
• Utjecanje na formiranje/promjenu stavova i ponašanja drugih
• Samoprezentacija
• Argumentacija
• Instrumentalizacija
5. ZABAVA
• Jasna komunikacija
• Bez ometanja

- PROCJENA KOMUNIKACIJE
- Na temelju govorne komunikacije procjenjujemo sebe i sugovornika.

- PROCJENJUJEMO:
- Prvo – Kako izgledamo
- Drugo – Kako zvučimo

-PROBLEM U KOMUNIKACIJI NASTAJE KADA:

-Forma: način kako govorimo privlači pažnju slušača više nego...
-Sadržaj: što govorimo
-DOBRA KOMUNIKACIJA OVISI O:
• Inteligenciji
• Senzorici
• Neurofiziološkim aspektima
• Oralno – motoričkim sposobnostima
• Psihološkim karakteristikama

-POREMEĆAJ KOMUNIKACIJE

-Smanjena sposobnost za primanje, slanje, procesiranje i razumijevanje koncepta (pojmova)

ili verbalnih, neverbalnih i grafičkih simbola sustava.
• različitog inteziteta
• razvojni ili stečeni
• primarni
• sekundarni

-Patologija govora primjenjiva je na djetinjstvo i mladost te na odraslu dob.

-Pri oslovljavanju mora se paziti: imenuje se OSOBA PRIJE POREMEĆAJA.
- Dijete s govornim poremećajem, NE: govorno – poremećena osoba.
!-Dijete s govornim poremećajem ≠ govorno poremećeno dijete.

-ETIOLOŠKI FAKTORI
→organski - fizički uzroci
→funkcionalni - ϴfizički uzroci
→kongenitalni -pre/perinatalni
→stečeni - poslije rođenja (postnatalni)

OŠTEĆENJE OBILJEŽJA
Rascjep nepca Gubitak nazalnosti pri konsonantskoj produkciji, abnormalna
rezonancija, poremećaji produkcije glasova
Cerebralna paraliza Poremećaji glasa i artikulacije povezane s muskularnom
disfunkcijom
Laringalna patologija Promjene u kvaliteti glasa uslijed ozlijeda, vokalnih nodula,
tumora vokalnog trakta ili drugih bolesti
Laringektomija Kiruško odstranjenje larinksa uz potrebitost alternativne
komunikacije
Dizartrija Poteškoće respiracije, fonacije i artikulacije uslijed abnormalne
funkcije mišića kod djece i odraslih
Apraksija Neuromuskularne govorne poteškoće uslijed deficita u
planiranju/programiranju pokreta
 Mozgovne traume Ozljede mozga koje rezultiraju različitim komunikacijskim
odstupanjima
-Poremećaji u komunikaciji
➢ Obuhvaća sve aspekte komunikacije
➢ Različit intenzitet i vrsta poremećaja

-Neki od kriterija prema kojima se određuju komunikacijski poremećaji

- Ako govor...
• nije dovoljno razgovjetan
• nije dovoljno razumljiv (manjak inteligibiliteta)
• ako je vokalno (glasovno) neugodan
• ako je vizualno neprihvatljiv (neugodan)
• ako su prisutne pogreške u artikulaciji (glasovnoj izvedbi)
• ako su prisutni napori u produkciji - pomanjkanje konvencionalnog ritma i naglaska
• neprimjerena upotreba u granicama dobi, spola, fizičke građe i razvoja, ili kulturnih
normi

-Komunikacijske ___?
-DIJALEKT – Poremećaj?
-RAZLIČITOST – Poremećaj?
-Regionalna, socijalna i kulturno/etnička varijacija simboličkog sustava NIJE POREMEĆAJ.

- Efekti poremećaja u komunikaciji

- Emocionalno stanje
• frustracije, neugodnost, poniženja, strah

-Nepoželjna ponašanja
• povlačenje iz društva
• izbjegavanje govorenja
• ispoljavanje agresije

-Negativna evaluacija od drugih osoba

-Moguće zaostajanje školi
-Socijalni problemi:
• prisutnost veće izolacije
• izbjegavanje drugih osoba
• omalovažavanje osoba

-Edukacijski problemi
• ograničenost u izboru škola i fakulteta
• moguća niža razina edukacije
• teškoće čitanja i pisanja
-Profesionalni problemi i dileme
-POREMEĆAJI KOMUNIKACIJE

Govorni Jezični Poremećaji Poremećaji

poremećaji poremećaji slušnog sluha
procesiranja

Artikulacijski &
fonološki poremećaji
Poremećaji
govorne Poremećaj tečnosti
produkcije

Poremećaji glasa

-ARTIKULACIJA
-Poremećaj u produkciji gvornih glasova:
• strukturalne devijacije – rascjep nepca
• fiziološki faktori – neuromuskularni
• učenje – loš model

odstupanje

blago teško

-FONOLOŠKI POREMEĆAJ (povezuje se usko s artikulacijskim)

-POGREŠAN SUSTAV PRAVILA

-Narušena svjesnost o fonemima.
-Svjesnost = znanje o glasovnim uzorcima u riječi, a kasnije uključuje vještinu manipuliranja
glasovima u riječi: segmentiranje, spajanje, brisanje i izdvajanje fonemskih segmenata.

A&F
10% predškolske i školske populacije (ASHA, 2000.g.)
-POREMEĆAJ TEČNOSTI
-Narušen ritam i brzina govora
-1% opće populacije
-mucanje i brzopletost predstavnici

-POREMEĆAJ GLASA
-Narušena fonacija i rezonancija
-3 do 9% opće populacije (ASHA, 2000.g.)

-JEZIČNI POREMEĆAJI
-Smanjena sposobnost razumijevanja i formuliranja govorne i /ili pisane poruke.

Usporeni jezični
razvoj

Razvojni jezični
Jezični poremećaji
poremećaji

Stečeni jezični
poremećaji

-USPORENI JEZIČNI RAZVOJ

-Kasnije progovaranje:
• siromašan vokabular
• kraće rečenice
• manja brbljavost
-50% će kasnije imat jezične poteškoće, te poteškoće u pisanju.

-RAZVOJNI JEZIČNI POREMEĆAJI

• oštećeno razumijevanje
• problemi u produkciji
• problemi u formulaciji
• insuficijentna gramatika
• teškoće u prisjećanju riječi
-STEČENI JEZIČNI POREMEĆAJI
→Afazija
• mozgovne lezije
• jezični poremećaji

→TM (trauma mozga)

• mozgovne lezije
• jezik & kognicija

→demencija
• kognitivno i jezično propadanje

-POSEBNE JEZIČNE TEŠKOĆE

-Razvojni poremećaj
-Jezične teškoće – normalne kognitivne sposobnosti, a bez prisutnog poznatog uzorka
(Bishop, 1997., Leonard, 1998.g.).
-termini:razvojna disfazija, a engleski termin specific language impairment (SLI)
-S terminom posebne jezične teškoće obuhvaćen je široki spektar jezičnih problema koji se
pojavljuju na različitim sastavnicama jezika u lakšem ili težem obliku te čine heterogenu sliku
populacije djece s posebnim jezičnim teškoćama.

-Definicija koju je dao Manyuk (1964.g.) po kojemu su posebne jezične teškoće heterogeni
poremećaj u usvajanju jezika kod djece koja nemaju kognitivnih, neuroloških ili
ambijentalnih oštećenja koja bi mogla utjecati na njihov jezični deficit (prema Van der Lely),
Batell, 2002.g.), te one koje i u današnje vrijeme susrećemo u litersuri (Conti –Ramsden,
Botting, Farangher prema Rice, 2004.g.), definiraju posebne jezične poremećaje u odsutnosti
poznatih neuroloških, slušnih ili kognitivnih teškoća i autizma.
-POREMEĆAJi, ARTIKULACIJA, FONOLOGIJA

-Artikulatori
-Artikulacijski sustav

-Zvuk (produkcijom glasiljki) odjekuje kroz oralnu i nazalnu šupljinu i oblikuje se

artikulatorima u govorni glas koji čujemo.

• usne
• jezik
• zubi
• tvrdo nepce
• desni (alveolarni greben)
• velum (meko nepce)

-Što čini velofaringalni mehanizam?

• uvula
• mišići u stražnjem dijelu grla

-POREMEĆAJI ARTIKULACIJE (FONOLOŠKI POREMEĆAJI)

- Poremećaj artikulacije – dislalija je naziv za poremećaj izgovora. Označava nepreciznu ili

pogrešnu artikulaciju (izgovor glasova), a može se očitovati kao zaustavljanje nekog glasa,
njegova zamjena nekim drugim glasom, iskrivljen govor određenih glasova te dodavanje
glasova nekim riječima ili skupina glasova.

-Definicija: Poremećaji artikulacije – dislalija (dyslalia) je poremećaj izgovora glasova u

obliku omisija (omissio), supstitucija (supstitutio), i distorzija (distorzio), te poremećaj riječi u
obliku omisija supstitucija, adicija (additio) i metateza (premještanja) glasova i slogova,
neovisno o izgovornim mogućnostima, a struktura rečenice i slijeda rečenica, dakle upotreba
sintakse i morfologije, u skladu je s dobi govornika.

-Dob: Smatra se kako razvoj govora traje do 8-9 godine, kada se govor definitivno
automatizira. Međutim, već bi dijete od tri godine trebalo pravilno izgovarati veći broj
glasova. Postoje kronološke norme do kojih dijete treba razviti pravilnu artikulaciju. Ako
pogrešna artikulacija traje i nakon određenih normi, što se dijagnosticira u suradnji sa
logopedom, potrebno je početi terapiju.

-FONOLOŠKI POREMEĆAJI
-Bauman – Weangler (2000.g.) navodi da je fonološki poremećaj širi termin od
artikulacijskog poremećaja, pri čemu se pod pojmom artikulacijski poremećaj podrazumijeva
periferni poremećaj motoričke izvedbe jednog ili više glasova jezika, dok se fonološki
 poremećaj definira kao poremećaj motoričke izvedbe (fonetski) i jezične, reprezentacijske
slike glasova (fonemski).

-˝Stoga fonološki poremećaji uključuju poteškoće u učenju i organiziranju svih glasova

potrebnih za jasan govor, čitanje i pravopsis.˝

-Bowen, C. (1998). Developmental phonological disorders: A practical guide for families and teachers.
Melbourne: The Australian Council for Educational Research Ltd.)

-Davidson (2003) opisuje simptome fonoloških poremećaja te navodi da postoji mnogo

različitih razina fonoloških poremećaja i da se razlikuju ovisno o dobi djeteta i težini
poremećaja. Dijete s ovim poremećajem sporije razvija govor od svojih vršnjaka i njegov
govor može varirati od potpuno nerazumljivog, čak i članovima uže obitelji, do relativno
razumljivog široj okolini.

-Etiologija
-Organska pozadina
• strukturalne devijacije
• gubitak sluha
• neuropatološka osnova
• kognitivni poremećaji...

-Funkcionalni poremećaji
• motoričke sposobnosti
• auditivna percepcija/diskriminacija
• jezični razvoj
• psihosocijalni faktori...

-OBLICI POREMEĆAJA

omisija distorzija
supstitucija
(izostavljanje (iskrivljeni
(zamjena
glasova) govor)
glasova)
-VRSTE POREMEĆAJA ARTIKULACIJE

1. sigmatizam (frikativi i afrikate)

2. rotacizam (r)
3. lambdacizam (l, lj)
4. kapacizam i gamacizam (k, g = t, d)
5. tetacizam i deltacizam (t, d = k, g)
6. tetizam (svi frikativi i afrikate zamijenjeni su sa t i d)
7. etacizam (e = a)

-TABLICA RAZVOJA GLASOVA

-(prema D.Vuletić 1988.g.)

Kronološka dob djeteta

Glasovne skupine 3; 0 - 3; 6 3,6; - 4; 6 4; 6 – 5; 6
Vokali A, E, I, O, U
Sonanti J, L, V, M, N NJ, LJ, R
Okulzivi P, B, T, D, K, G
Frikativi F, H S, Z Š, Ž
Afrikate C Č, Ć, DŽ, Đ

-SIGMATIZAM (sigmatismus):
-poremećaj izgovora glasova: s, z, c (uža skupina), š, ž, č, ć, dž, đ (šira skupina)

-Omisije:
-kod male djece najčešće se radi o ispuštanju (beba pava)

-Supstitucije:
-bezvučni glasovi sa t
-zvučni sa d

-Distorzije:
1. interdentalni
2. addentalni Samo znati da
3. lateralni postoji više
4. stridentni vrsta (6)
5. okulzivni
6. nazalni
-ROTACIZAM (rotacismus): je poremećaj izgovora glasa r.
-Omisije: ruka > uka
-Supstitucije: R > J, L, V
- Distorzije:
1. bilabijalni (˝kočijaško˝ R)
2. nevibrantni bilabijalni R (˝w˝)
3. nedovoljno vibrantni (kratki frenulum ili zadebljali jezik)
4. lateralni (asimetrični pokreti jezika)
5. dorzalni (vibrira hrbat jezika ˝pariški˝ R)
6. uvularni
7. guturalni (vibracije idu prema korijenu jezika)

-Može se tolerirati do 5.god. ukoliko već nije došlo do poremećaja u mjestu tvorbe.
-Što je veći pomak distorzije prema straga teže se ispravlja.

-LAMBDACIZAM (lambdacismus) je poremećaj izgovora glasa l i lj,

-Omisije: rijetke, samo kod male djece (plavo – pavo)
-Supstitucije: L > J
LJ > J, L
-Distorzije:
1.Najčešće su u obliku poluvokala.
2. Lateralni lambdacizam (unilateralni) samo jedna strana jezika dodiruje alveole
(hipersalivacija).
3. Interdentalni (dosta dobro zvuči ali se ne može razviti izgovor glasa R).

-KAPACIZAM (kapacismus) je poremećaj izgovora glasa k.

-GAMACIZAM (gamacismus) je poremećaj izgovora glasa g.

-Omisije: vrlo rijetke, samo kod mlađe djece (ili zbog rascjepa nepca)
-Supstitucija: sa T ili D (pravilo zvučnosti).
-Distorzije: nedovoljna okulzivnost (izgovor sličan glasu H), rijetko

-TETACIZAM (tetacismus) je poremećaj izgovora glasa t.

-DELTACIZAM (deltacismus) je poremećaj izgovora glasa d.

-TETIZAM (thetismus) govorni poremećaj kod broja suglasnika prelazi u d ili t i predstavlja
znatno ozbiljniji poremećaj (zaostao razvoj govora). Tu se može raditi o ozbiljnijim
poremećajima u središnjem živčanom sustavu.

-ETACIZAM: poremećaj izgovora vokala E (dijete ga izgovara kao A). Ukazuje na moguću
disfunkciju SŽS-a, buko-lingvo-facijalnu apraksiju (neprecizna rezonancija usne šupljine i
postavljanja usana).
-Kako utvrditi poremećaj?
-Promatra se:
• broj točno izgovorenih glasova
• preciznost produkcije
• sposobnost produkcije glasova u različitim pozicijama unutar riječi
• sposobnost produkcije glasovnih sekvenci (pr. Kazati BRDO, a ne pojednostavniti u
BDO)
• sposobnost produkcije različitih vrsta riječi po dužini i složenosti.

!-Faktori u relaciji s artikulacijskim i fonološkim poremećajima (Hegde,1998.)

• Starosna dob
• Spol
• Socio-ekonomski status
• Obiteljski ili genetski faktori
• Inteligencija
• Akademsko postignuće
• Strukturalna odstupanja u govornom mehanizmu
-Rascjep usne
-Rascjep nepca
• Motoričke vještine
• Oralno senzorni faktor
• Gubitak sluha
• Auditivna diskriminacija glasova

TEŽINA
ODSTUPANJA

blago Srednje teško

teško

Dobra Prognoza
Dobra prognoza,
prognoza nije uvijek
ali dulje vrijeme
najpovoljnija
rehabilitacije

-FONOLOŠKI POREMEĆAJI?
-Poremećaji u izgovoru glasova i/ili riječi.
-Problemi su na razini loše jezične reprezentacijske slike glasova/riječi.
-Prisutna nesustavnost u pogreškama izgovora glasova.
-Prisutne omisije, supstitucije, distorzije, adicije, metateze i ˝nesigurne˝ slike riječi.
-Fonološki poremećaji uključuju poteškoće u učenju i organiziranju svih govornih glasova za
jasan (razumljiv) govor, čitanje i pravopis˝.
-(Bowen,C. (1998.g.). Developmental phonological disorders: A practical guide for families and teachers).

-ARTIKULACIJSKI vs. FONOLOŠKI POREMEĆAJ

Fonološki poremećaj Artikulacijski poremećaj

višestruke pogreške u produkciji
glasova = smanjena razumljivost
mogu proizvesti određeni glas, ali ga ne
izgovaraju u svim pozicijama
izgovor pojedinog glasa nije problem
ali uporaba istog jest (nisu sigurni gdje
ga upotrjebiti) nekonzistentnost
često prisutne teškoće i u drugim
jezičnim sastavnicama
pogrešno izgovaranje jednog glasa ili
nekoliko glasova iz iste skupine.
ne mogu proizvesti pojedini glas
konzistentno pogrešna produkcija
pojedinog glasa.
najčešće nemaju poteškoće u jeziku

-Procjena
• povijest slučaja
• intervju
• istraživanje oralnih perifernih struktura
• skrining sluha
• analiza spontanog govornog i jezičnog uzorka
• procjena artikulacije
• dijagnoza
• preporuka
-POREMEĆAJI GLASA

-GLAS

-Glas je složeni zvuk što znači da se sastoji od osnovnog tona i nadtonova ili harmonika.
(Fordham, 1993.g.)
-Glas je produkt sinergije više sustava: respiratornog, fonacijskog, rezonancijskog,
artikulacijskog, neurološkog, kognitivnog pa čak i digestivnog sustava. Glas je sekundarna
funkcija koja uključuje integraciju i koordinaciju više pokreta različitih struktura.

ZVUK + REZONANCIJA + ARTIKULACIJA = GLAS

-Rezonancija: - nosna šupljina

- usna šupljina
- farinks
-Artikulacija: - meko nepce
- usne
- jezik
-Vibratorni sustav: - glasiljke
- larinks i hrskavice
-Sustav stvaranja zračnog tlaka: - pluća
- dijafragma
- abdominalni mišići
- dušnik
- rebra i mišići
-Tijekom razvoja i rasta dolazi do promjena u građi struktura koje su odgovorne za fonaciju.
-Glasnice su bijele boje za razliku od ostalog blijedoružičastog laringalnog tkiva. Duge su
2,5–3 mm u novorođenčadi, 11-15 mm u žena, 21 mm u muškaraca. (Hirano, Kurita
Nakashima).

-FONACIJA

-Fonacija je definirana kao ekspirij modificiran laringalnim vibacijama.

-Pri normalnoj fonaciji obje glasnice titraju istom frekvencijom, amplitudom i fazom tj.
istovremeno se približavaju središnjoj liniji i udaljavaju od nje.

➢ glasnice se zatvaraju prije početka fonacije (A)

➢ tijekom izdisaja, zbog zraka koji dolazi iz pluća, ispod glasnica se stvara pojačani
subglotički tlak (B)
➢ glasnice se nakratko razdvajaju prolaskom zraka(C)
➢ glasnice se ponovo približavaju prolaskom zraka (D)
➢ glasnice su ponovo u addukciji (E)

-KVALITETA GLASA

-Perceptivni fenomen
-Kvaliteta glasa ovisi o pravilnosti rada glasnica
-Ovisi o:
• frekvenciji izvornog zvuka
• obliku i volumenu rezonantnih šupljina
• strukturi sustava
-Elementi koji određuju osobitosti glasa su:
• boja
• visina glasa
• jačina glasa
• trajanje
• rezonantnost

-FONACIJA – visina glasa

-Osnovni laringalni ton:

• fundamentalnom frekvencijom - F0 – Hz
• broj vibracija koje glasnice učine u jednoj sekundi
• definira ga: visina i jačina glasa
• ovisi o dobi i spolu
-Prosječna brzina titranja glasnica pri nastajanju osnovnog laringalnog glasa je različita:
-muškarci 120 Hz
-žene 220 – 225 Hz
-djeca 300 Hz

-VRIJEME TRAJANJA FONACIJE

- Maksimalno fonacijsko vrijeme pouzdan je parametar koji pokazuje interakciju između
laringalne i respiratorne funkcije.

-Prosječne normalne vrijednosti maksimalnog fonacijskog vremena su:

• kod odraslih muških osoba - 30 sec.
• za žene - 20 sec.

-Maksimalno fonacijsko vrijeme kraće od 5 sec. ukazuje na laringalnu patologiju (Bonne,

1989.g.).

-Visina glasa (tona), ili frekvencija, izražava se u Hercima (Hz).

-Na visinu direktno utječu promjene u dužini, napetosti i strukturi glasnica.

-JAČINA GLASA – glasnoća

-Izražava se u decibelima (dB).
-Na jačinu direktno utječu subglotički tlak zraka, glotalna sila otpora (sila otpora glotisa)
stvorena mioelastičnim osobinama glasnica, transglotalna brzina protoka zraka i amplituda
vibracije glasiljki.
-ŠTO JE POREMEĆAJ GLASA?
-Poremećaj glasa postoji:
• kada postoje značajna odstupanja u visini, glasnoći i kvaliteti glasa koje stvaraju
poteškoće u komunikaciji
• kada takva produkcija privlači nepoželjnu pozornost
• kada nepovoljno djeluje na slušatelja ili na govornika
• ada je takav glas neprimjeren dobi, spolu, kulturnom odraženju osobe, te kad stvara
fizička ili funcionalna oštećenja vokalnih organa (Murphy, 1964.g.)

-Glas – poremećaj
-Čija glasnoća nije dostatna za prijenos poruke na način da se ona bude razumljiva, čiji način
nastanka šteti vokalnim strukturama, koji nije ugodan za slušanje, niti dovoljno fleksibilan za
izražavanje emocija i koji ne odgovara korektno osobi obzirom na dob i spol. Boone i
McFarlane (2000.g.)
-Dolazi do ˝proizvodnje˝ takvog oblike visine, jačine ili kvalitete glasa, koji interferira s
komunikacijom.

-POREMEĆAJI GLASA
• 3% do 6% djece školske dobi ima neki oblik odstupanja
• 3% do 9 % osoba odrasle dobi ima neki poremećaj glasa

-U organske poremećaje ubrajamo one čija podloga nije povezana s funkcijom vokalnog
aparata.

-Organski uzroci poremećaja fonacije

Kongenitalne anomalije

Oštećenje sluha

Poremećaji živčanog sustava

Endokrini poremećaji

Povrede

Razne bolesti
-Funkcionalni poremećaji glasa

Psihogena afonija Čvorići Hiperkinetička disfonija

Psihogena disfonija Kontaktn Zlouporaba glasa
i ulkus

-Funkcionalni poremećaji glasa su oni kod kojih inicijalno nije postojao anatomski
(strukturalni) ili neurogeni uzrok. To su poremećaji u funkciji inače potpuno zdravog i
sposobnog vokalnog aparata.

-Češće se javljaju kod žena srednje životne dobi nego kod muškaraca (McGlashan, 2003.g.).
-Funkcionalni poremećaj čine 40% - 50% (Chedda i Werning, 2014.g.).

-Visina glasa

-monotonost
-neodgovarajuća visina glasa s obzirom na spol, starost...
-iznenadni prekidi

-Jačina glasa

-Promjene u intenzitetu glasa percipiraju se kao glasnoća glasa.

-Poremećaj se uočava kao: - monotonost u glasu
- naglašene varijacije u glasnoći

-Kvaliteta glasa

-Glas odstupa od standardnih obilježja ako je prisutno:

• promuklost / ˝hrapavost˝
• prekidi daha – bezvučnost
• napor i naprezanje pri produkciji
• tremor

-Psihogena disfonija
-Emocionalni uzroci
-Afonija – privlačenje pažnje zbog nemogućnosti komunikacije (glasnice uporno odvojene)
-Hormonalni poremećaji
-Psihogena disfonija
-Baker (2002.g.) predlaže podjelu psihogenih disfonija:
1. Stanje pretjerane mišićne napetosti zbog emocionalnog stresa,
2. Konverzijski ˝poremećaji˝ glasa (ozbiljnije prirode),
3. Puberfoniju (može biti prisutna kako kod dječaka u pubertetu, tako i u adolescenata koji
izlaze iz puberteta),
4. Oblik konverzijskog poremećaja glasa kod muškaraca.

-Spastička disfonija
- Oštećenja gornjeg motornog neurona
- Snižen glas, male varijacije glasnoće i visine
- Povremeni osjećaj ˝davljenja˝

-Vokalni tremor
- Može pratiti različite bolesti (organska oštećenja)
- Cerebralna paraliza, motorička afazija, mucanje

-Hipokinetička disfonija
- Parkinsonova bolest
- Gubitak glasnoće, monotonija, siputljivost, šum, tremor.

-Hiperkinetička disfonija
- Habitualni uzroci (promukao, hrapav, oštar glas)
- Zlouporaba glasa (vokalni profesionalci)
- Pušenje
- Konzumacija alkohola i gaziranih pića
- Loša mikroklima i akustika radnog prostora.

-Vokalni noduli

-Polipi

-Karcinom

-Dijagnostika uključuje
-Povijest bolesti (npr.upale i sl.)
-Popratne pojave (bolest):

• kakav je glas
• liječnička anamneza i podaci o liječenju (npr. kirurg)
• poteškoće disanja ili hranjenja
• ezofagealni refluks (˝žgaravica˝)

-Slušni dojam glasa

-Poteškoće disanja ili govora
-Osobine glasa (slušni dojam)
-Emocionalni status pacijenta
-Konzumiranje duhana i alkohola
-Često čišćenje grla i nakašljavanje
-Povijest poteškoća glasa
-Provjera i ispitivanje ORL (uho, grlo, nos)
-Usna šupljina
-Laringoskopija

-MUCANJE

-Govorni tok
-Određuje 5 vremenskih dimenzija:
1. Redoslijed glasova u riječi
2. Trajanje
3. Brzina
4. Ritam
5. Tečnost

-Što je to fluentnost ili tečnost?

1. Lakoća kojom se glasovi, slogovi, riječi i fraze slijevaju u niz prilikom govorenja.
2. Nije prisutno oklijevanje u govoru i ponavljanje govornih segmenata.
Nicolosi, Harryman & Kresheck (1983.g.).

-TEČNOST?

-Fluentnost je onaj aspekt govorne produkcije koji se odnosi na kontinuitet, glatkoću, brzinu,
i/ili napor kojim su fonološke, leksičke, morfološke i/ili sintaktičke jedinice izgovorene.
ASHA (1999.g.)

KONTINUITET
FLUENTNOST?

BRZINA

NAPOR
-Različite vrste disfluentnosti

˝Normalna˝disfluentnost

Pauze

Umetanja

Revizije Disfluentnost započinje frekventnije

Ponavljanje fraza
Povećavaju se reakcije na napetost
Ponavljanje višesložnih riječi
Povećava se napetost
Ponavljanje jednosložnih riječi
Raste trajanje disfluentnosti
Napetost tijekom ˝normalne disfluentnosti˝

-˝Mucajuća˝ disfluentnost
-Ponavljanje glasova ili
slogova
-Produžavanja
-Blokade

Yaruss & Reardon (2001.g.)

-NETEČNOST (DISFLUENTNOST)

-Ponavljanja:

• glasova (b-b-b-bicikl)
• slogova (ku-ku-kuća)
• dijelova riječi (koš-koš-košarka)
• čitavih riječi i fraza

-Produžavanja (prolongacija) ili neprirodno dug izgovor glasova ili slogova

(aaaaaaautomobil).
-Revizije iskaza (rečenice, riječi)
-Stanke
-Blokade
 Kriteriji Normalna disfluentnost
Ukupna učestalost najviše 4% od ukupnog broja
riječi
Vrsta disfluentnosti ponavljanje slogova,riječi i
fraza, ubacivanja
Zračni tok nema teškoća s počinjanjem ili
zadržavanjem
Segmenti ponavljanja ne više od dva glasa (b-b-boca)
Mucanje
5% i više od ukupnog broja
riječi
ponavljanje djelova riječi,
produžavanja, blokade…
teškoće s počinjanjem ili
zadržavanjem
više od tri ponavljanja
(b-b-b-boca)

-TERMINOLOGIJA

-Tečan (fluentni) je onaj govor koji se ostvaruje kontinuirano, prema zakonitostima

fonetskoga zezivanja glasova, prema određenom ritmu, visini, akcentuaciji i melodiji zadanog
jezike.
-Netečni (nefluentni) je onaj govor u kojemu se javlja povećan broj oklijevanja, ponavljanja,
zastoja, ispravljanja, poštapalica, stanki (pauza).

-Što je mucanje?

-Mucanje je složeni govorni poremećaj kojeg karakterizira nestandardno govorno ponašanje.

-Nestandardna govorna ponašanja uključuju:

• ponavljanje dijelova riječi i rečenica

• zastoje
• produžavanja vokala
• dodavanja različitih glasova i poštapalica
• neadekvatne stanke

-Sve to uključuje i strah od govora, tikove, različite pokrete dijelova tijela, glave i udova,
neadekvatne fiziološke reakcije (znojenje, ubrzan rad srca, povećana mišićna napetost,
emocionalnu nestabilnost i smanjenje koncentracije. (Sardelić, Brestovci, 2005.g.)

-Kriteriji – dg. mucanje

(Yairi, Ambrose, 2005./2012.g.)

1. ponavljanje glasova i slogova ≥ 1,5

2. ponavljanje jednosložnih riječi ≥ 2,5
3. dizritmična fonacija (produžavanje i blokade) ≥ 0,5
4. ukupan broj mucajućih netečnosti ≥ 3,0
5. ponderirana vrijednost mucajućih netečnosti ≥ 4,00
6. prosječan broj jedinica ponavljanja ≥ 1,5
-Ponavljanje dijelova riječi i jednosložnih riječi s 2 i > jedinice ponavljanja.

-Djeca 2-5 godina

-Rezultati netečnosti = / > 3 kriterija = mucanje?
-Vrste govorne netečnosti

-Normalna netečnost
-Razvojno mucanje
-Neurogeno mucanje

-Što uzrokuje mucanje?

-Jezične sposobnosti
-Genetika
-Teškoće fonološkog enkodiranja
-Sezitivnost/temperament
-Govorno motorne sposobnosti
-Emocionalni razvoj
-Zahtjevi okoline

-Stresna situacija = okidač za mucanje

-Mnogi istraživači vjeruju da mucanje nastaje pod utjecajem višestrukih rizičnih faktora.

-Uzroci mucanja:

• emocionalni stresovi
• loša koordinacija govorne motorike i vremenskog sekvencioniranja
• nasljednost mucanja u 20-40% slučajeva

Motoričke sposobnosti

Jezične Ličnost Okolinski

sposobnosti djeteta faktori

Genetički i neurofiziološki faktori

-Mucanje i nasljeđe
(Yairi, 1983. – 45%: Yairi & Ambrose 1992. – 66,3% (46,6 % u prvom, a 19,7% u drugom i
trećem korijenu)); Ambrose, Yairi & Cox 1997.
-Vrste mucanja – novije podjele

-A) DJECA:

• Fiziološko mucanje (normalna netečnost)

• Razvojno mucanje
• Neurogeno mucanje

-B) ODRASLI:
• razvojno perzistentno mucanje (javilo se i u dječjoj dobi)
• neurogeno mucanje
• psihogeno mucanje

-MUCANJE DJECE

-FIZIOLOŠKO MUCANJE
• normalna faza tijekom usvajanja govora
• najčešće ponavljanje riječi i fraza
• otezanje vokala (najčešće na kraju riječi)

-RAZVOJNO MUCANJE
• ponavljanje jednosložnih riječi, glasova i/ili slogova (uglavnom inicijalno)
• otezanje vokala
• sporiji govor s mnogo pauza
• omjer govora nije ravnomjeran
• mucanje se pojačava kada je dijete umorno, uzbuđeno ili pod stresom
• dijete se boji govoriti

-NEUROGENO MUCANJE
• ponavljanje riječi, glasova i/ili slogova (inicijalno, medijalno, finalno)
• ponavljanje fraza i produžavanje glasova
• oklijevanja i pauze (nekonzistentno)
• prekidi tijekom govora
• umetanja glasova tijekom govora
• nagli izljev govora koji može biti nerazumljiv
• nepotrebni pokreti usana, vilice ili jezika dok pokušava govoriti
-MUCANJE U ODRASLIH

-Od svih mucanja oko 5% se prvi puta javlja u pubertetu i odrasloj dobi.
-Uglavnom nastaje kao posljedica poremećene zdravstvene ravnoteže organizma ili kao
popratni simptom različitih oboljenja ili ozljeda SŽS.

-Mucanje odraslih dijelimo na:

1. Razvojno perzistentno mucanje
2. Psihogeno mucanje
3. Neurogeno mucanje

-Govorne i negovorne karakteristike djece koja mucaju (Manning, 2010.g.)

-Pozitivna obiteljska anamneza (30% - 60%)
-Roditelji identificiraju djetetovo mucanje
-Ponderirane vrijednosti netečnosti ≥ 4
-Porast m. netečnosti uslijed komunikacijskog pritiska
-Netečnost je praćena napetim pokretima glave, lica i vrata (50%)
-Bihevioralni ili formalni indikatori negativnih reakcija na mucanje
-Dijete ograničava komunikaciju ili socijalnu interakciju
-Dijete lako uznemire promjene rutine ili je inhibiran u kontaktu s nepoznatima.

-Karakteristike mucanja:
- a) govor:
• ponavljanje dijelova riječi ili rečenica
• produžavanje govora
• zastoj u govoru
• neadekvatne pauze
• ubacivanje različitih glasova
• poštapalice
• dulje trajanje govora
• razni nepotrebni zvukovi
• općenito manja količina govorenja

-POPRATNE POJAVE MUCANJA

-Fiziološke reakcije:
• crvenilo, znojenje, disanje, puls, krvni tlak (neuro-vegetativne pojave i reakcije)

-Na psihološkom planu:

• introverzija, anksioznost, strah od govora...

-Na socijalnom planu:

• izbjegavanje kontakata s drugim, strah i neugoda od pretpostavljenih situacija...
-Ostale pojave:
• pokreti dijelova tijela (glave, ruke, noge, ramena)
• tikovi

-I slavni mucaju.

-BRZOPLETOST

-Poremećaj koji predominantno zahvata govornu produkciju, ali mogu biti uključeni i jezični i
misaoni procesi.
-Primarno je to poremećaj tečnosti. HEDGE (1999.g.)

-Brzopletost je poremećaj pripremnih misaonih procesa koji prethode govoru i temelji se na

hereditarnim predispozicijama. Brzopletost je verbalna manifestacija središnje jezične
neuravnoteženosti koja zadire u sve kanale komunikacije. (Weiss,1997.g.)

-BRZOPLETOST (CLUTTERING)
-batarizam
-˝veseli mucavci˝

-Centralna jezična neuravnoteženost:

• vrlo često je to konfuzan i neorganiziran govor
• ograničena je svjesnost svoga govora
• povremeno ˝bolji govor˝ (tečniji govor); kada se osobu upozori da malo uspori u
govoru ili da više pazi na govor (da se kontrolira)
• tzv. ˝skraćivanje˝ riječi, i to onih dužih sa suglasničkim skupinama (npr. ˝parkiralište˝
skrate u ˝parkirište˝...)
• vrlo nerazumljiv govor
• obiteljska anamneza
• teškoće u učenju koje nisu rezltat smanjene inteligencije ili dijagnosticiranje disleksije
ili disgrafije
• često i neuredan rukopis
• smanjena pažnja, koncentracija i vrlo često hiperaktivnost
• teškoće s auditivnom percepcijom (teškoće sa zahvaćanjem glasova)
 Kriteriji Mucanje Brzopletost
Svijesnost svijesni su problema nisu svijesni
Vrsta disfluentnosti ponavljanje glasova & malo ponavljanja "neglasova" &
slogova slogova
Artikulacijske vrlo malo brojne
pogreške
Govorna brzina normalna ili gotovo vrlo brza
normalna

-MOTORIČKI GOVORNI POREMEĆAJI

Poremećaji • Nesposobnost grupiranja i

sekvenciranja relevantnih
motoričkog mišića po točnom slijedu Apraksija u govoru
planiranja i prema planu i programu
programiranja pokreta

• Smanjena bazična fiziologija

mišića i odstupanja u pokretu
Motoričko zbog slabosti mišića Dizartrija
˝izvršenje˝

-DIZARTRIJA

-Dizartrija je skup govornih poremećaja uzrokovana narušenom živčano-mišićnom

kontrolom sustava govorne produkcije (Duffy 1995.; Clark i sur., 2000.g.)

-Apraksija – teškoće u neurogenoj fonološkoj selekciji i problemi selekcioniranja.

-Neurogeni fonološki i/ili artikulacijski poremećaj
-Iskaz trenutačnog pravilnog izgovaranja tijekom automatskih ili emotivnih ispada. Jasna
zamisao.
-Teškoće započinjanja sa sekvencom govora.
-Izostaje muskularna slabost i tromosti.
-Izostaju teškoće na razini korištenja gramatičkih pravila.
-OŠTEĆENJE SLUHA

-SLUŠNO PROCESIRANJE

-Uključuje aktivnu i pasivnu mogućnost (svjesnost) da bi se:

• zamjetio, pratio, diskriminirao i identificirao akustični signal
• transformirale i kontinuirano transmitirale informacije kroz PŽS i CŽS
• filtrirale, sortirale i kombinirale informacije na primjerenu perceptivnu i konceptualnu
razinu
• efikasno pohranjivale i pronalazile pohranjene informacije
• segmentirali i dekodirali akustički podražaji uporabom fonološkog, sintaktičkog,
semantičkog i pragmatičkog znanja
• prispojilo značenje aktualnom akustičkom signalu uporabom lingvističkog i
neligvističkog konteksta

-SLUŠNO PROCESIRANJE

-Slušno procesiranje je sposobnost da slušamo, razumijemo i odgovaramo na informacije koje

čujemo kroz naše slušne kanale.
-Podrazumijeva perceptivno procesiranje slušnih informacija u središnjem živčanom sustavu i
neurobiološku aktivnost koja je u podlozi tog procesiranja.
-Slušno procesiranje omogućava:
• lokalizaciju i lateralizaciju zvuka
• slušnu diskriminaciju
• prepoznavanje zvučnih uzoraka
• vremenski aspekti slušanja (uključujući vremensku integraciju, vremensko
razlikovanje, vremenske naloge i maskiranje)
• slušanje u uvjetima nadmetanja akustičkih signala (uključuje dihotičko slušanje)
• slušanje u uvjetima snižene kvalitete signala (ASHA, 2005)

-POREMEĆAJI SLUŠNOG PROCESIRANJA

-TERMINOLOGIJA:
(C)APD: (central) auditory processing disorders (do/nakon 2000.g.)

-DEFINICIJA:
-Poremećaj slušnog procesiranja (PSP) predstavlja nedostatak u procesiranju slušnih
informacija (iako je audiogram normalan).

-ASHA (1996.g.) navodi da je PSP deficit u obradi podataka zvučnog signala koji se ne mogu
pripisati oštećenju sluha ili intelektualnim teškoćama. Odnosi se na ograničenje u tijeku
prijenosa analize, organizacije, transformacije, elaboracije, pohrane, pronalaženja i uporabe
podataka tj. informacija sadržanih u zvučnom signalu.
-Dolazi do izražaja u nepovoljnoj akustičkoj okolini, karakteriziran teškoćama u
razumijevanju govora.
-Može biti uzrok jezičnih teškoća, čitanja, pisanja te posljedično i lošeg uspjeha u školi.
-PSP nije vrsta specifične teškoće učenja i nije uzrokovan, jezičnim, kognitivnim ili drugim
čimbenicima povezanim s višim stupnjem organizacije u ljudskom mozgu.

-UČESTALOST PSP-a
-Djeca: oko 5% (3-7%)
-Odrasli: 10-20% (od toga oko 5% smatra se posljedicom neuroloških i neuro-degenerativnih
bolesti ili procesa)
-Spol: 2 : 1 (dječaci : djevojčice)

-OŠTEĆENJE SLUHA

-Građa i funcija organa za slušanje

- Sastoji se od vanjskog (uška i zvukovod) srednjeg (bubnjić) i unutarnjeg (polukružni kanali i

pužnica) uha, živčanih puteva i centara u kori mozga.
- Polukružni kanali – održavanje ravnoteže.
- Pužnica – u njoj smješten organ sluha.

- Karakteristike zvuka: visina, jačina i trajanje.

- Visina zvuka = frekvencija – broj titraja u sekundi (Hz)
- Jačina zvuka = intenzitet – amplituda titraja (dB)
- Slušno polje čovjeka: frekvencijski raspon od 16 do 16 000 Hz, intenzitetski raspon 20 do
120 dB (granica boli).
- Frekvencijsko područje bitno za percepciju govora: 300 do 3 000 Hz.
- Kolokvijalni govor odvija se na intenzitetu: 40 do 70 dB.

- OSJET SLUHA
- Dio jedinstvenog sustava
- Oštećenja sluha – višestruke posljedice na pojedinca i njegovo doživljavanje okoline
- Nužnost stručne intervencije u podražaju slušanja, govora i jezika
- Auditivna deprivacija – može uzrokovati kaskadu posljedičnih poteškoća, posebice kod
prelingvalnih oštećenja sluha
 GUBITAK SLUHA

Nagluhost Gluhoća

Nagluhost je Gubitak sluha u govornim

veće/manje frekvencijama (500 do
oštećenje sluha 4000 Hz) veći od 93 (91)
decibela – praktična
gluhoća

-totalna (klinička) – nema

nikakvih ostataka sluha

-STUPANJ OŠTEĆENJA SLUHA

• uredan sluh - do 10 dB na uhu s boljim ostacima sluha u govornim frekvencijama

• sluh u fiziološkim granicama - od 11 do 26 dB na uhu s boljim ostacima sluha u
govornim frekvencijama
• lakša (blaga) nagluhost - od 27 do 40 dB na uhu s boljim ostacima sluha u govornim
frekvencijama
• umjerena nagluhost - od 41 do 60 dB na uhu s boljim ostacima sluha u govornim
frekvencijama
• teška nagluhost - od 61 do 80 db na uhu s boljim ostacima sluha u govornim
frekvencijama
• praktična gluhoća - od 81 do 93 dB na uhu s boljim ostacima sluha u govornim
frekvencijama

-VRSTE OŠTEĆENJA SLUHA (s obzirom na anatomsko fiziološko mjesto oštećenja)

• Konduktivna (provodna) nagluhost (hypoacusis conductiva) – oštećenje zračne i

koštane vodljivosti zvuka. Mjesto oštećenja je u vanjskom ili u srednjem uhu, tj.
otežano provođenje zvučnog vala u unutarnje uho. Utječu na smanjenje glasnoće
auditivnog imputa (kvaliteta). Najčešće je lakše, ne prelazi umjerenu nagluhost.
Uzroci su: začepljenje slušnog kanala ušnom masti, urođene malformacije vanjskog i
srednjeg uha, ograničena pokretljivost bubnjića i slušnih koščica, ozljede srednjeg uha,
upale uha, timpanoskleroza, otoskleroza, itd.
• Perceptivna (zamjedbena) nagluhost (hypoacusis perceptiva) – poremećaj
zamjećivanja intenziteta i frekvencije slušne poruke. Kompromitirana je kvaliteta i
kvantiteta auditivnog signala. Izražene teškoće u usvajanju govora i jezika te govornoj
produkciji zbog povratne sprege. Oštećenje je u pužnici, živčanim putevima ili centru
u cortexu.
 Uzroci su: upale unutarnjeg uha, Menierova bolest, izloženost buci, urođena
nagluhost, staračka nagluhost, ozljede unutarnjeg uha, tumori slušnog živca, itd.
• Mješovita nagluhost (hypoacusis mixta) – kombinacija konduktivne i perceptivne
nagluhosti. Najčešće nastaje uslijed prelaska oboljenja sa srednjeg na unutarnje uho.

-S obzirom na vremensko – etiološki kriterij:

• Prirođena (kongenitalna)
→prenatalni period
→genetski uvjetovana
→uvjetovana vanjskim čimbenicima
→prelingvalna

• Stečena – 40%
→perinatalni i postnatalni period
→prelingvalana i postlingvalna

-Prelingvalno – nastalo prije nego je usvojen govor i jezik (do navršene 2 godine života)
-Postlingvalno – nastalo nakon navršene 2 godine života.

-S obzirom na lateralizaciju:
• Jednostrana
• Dvostrana

-S obzirom na simetričnost:
• Simetrična
• Asimetrična – potrebna dodatna obrada

-UZROCI ŠTEĆENJA SLUHA

-Uzroci:
• Prenatalni – 60% (genetski, negenetski)
• Perinatalni – 10% (intrakranijalna krvarenja, nedonošenost)
• Postnatalni – 30% (meningitis, upala srednjeg uha, frakture kosti lubanje, akustička
trauma).
-POSLJEDICE OŠTEĆENJA SLUHA

1.KOMUNIKACIJA
-Što je oštećenje teže i što je ranije nastupilo, posljedice za komunikaciju će biti teže.
-Slušni aparat, umjetna pužnica – pomažu.
-U slučaju pojave oštećenja sluha prije usvajanja govora (Hull, 2001.g.):
• Najprije nastaje perceptivni problem – teškoće u identifikaciji predmeta i događaja
prema tome kako oni zvuče.
• Slijedi govorni problem – budući da ne čuje zvukove koje prouizvodi svojim
govornim organima, dijete ne stiče kontroliu nad njihovim pokretima pa tako niti nad
svojim govorom.
• Razvija se komunikacijski problem – ne učeći govor, dijete ne uči ni jezik, ne
razumije kada mu se obraćaju i ne sudjeluje u konverzaciji.
• Pojavljuje se kognitivni problem – ne učeći govor, a time i jezik, dijete stječe znanja iz
konkretnih situacija, ali ne i apstraktnih
• Dolazi do socijalnog problema – bez razvijene vještine za komunikaciju i kognitivnog
razvoja, izostaje i socijalni – djetetu je nemoguće objasniti društveno pravilo, a kaoli
složenije socijalne interakcije.
• Razvija se emocionalni problem – dijete ne može izraziti svoje potrebe niti razumjeti
reakcije roditelja i vršnjaka pa ga ne može steći i osjećaj da je u stanju vladati
društvenom situacijom što uzrokuje ljutnju, frustraciju i manjak samopouzdanja.
• Nastaje edukacijski problem – ograničeno poznavanje jedzika ne dozvoljava
uključivanje u formalnu edukaciju.
• Slijedi intelektualni problem – bez edukacije dijete ne stječe opća znanja.
• Logična posljedica svega je profesionalni problem – ne znajući jezik, ne posjedujući
opće znanje te socijalne vještine, u odrasloj dobi osoba ima izrazito male šanse za
zaposlenje i još manje za profesionalno napredovanje.

-KAKO?
-Oštećenje sluha procjenjuje se audiološkim testiranjem, kojim se sluh pojedine osobe
uspoređuje s referentnim podacima iz opće populacije. Na temelju rezultata audiološkog
testiranja saznajemo osjetljivost uha na neki podražaj određenog intenziteta u određenom
frekvencijskom prostoru.

-AUDIOMETRIJA
-Audiometrijske tehnike:
• Objektivna (ispitivanje elektrofizioloških reakcija struktura slušnog puta na zvučne
podražaje, npr. pužnice ili moždanog debla, daju pouzdanu informaciju o funkciji
slušnog puta. OAE, BERA, timpanometrija (bebe ispitujemo samo objektivnom
tehnikom)).
• Subjektivna (svjesno, aktivno sudjelovanje ispitanika u prikupljanju podataka o
funkciji sluha, tonska i govorna audiometrija)
 • Procjeni i poticaju komunikacije u djece s prirođenim oštećenjima sluha treba
pristupiti već u prvim mjesecima života.

-INTERVENCIJA

-Procjeni i poticaju komunikacije u djece s prirođenim oštećenjima sluha treba pristupiti već u
prvim mjesecima života. U tom smislu, najprije je potrebno procjenjivati i razvijati one
komunikacijske vještine koje zovemo predjezičnim, odnosno one koje nisu jezične (govorne),
ali svejedno imaju funkciju manipulacije okolinom i izražavanja volje djeteta i čine
preduvjete složenije jezične komunikacije.
-Kasniji jezični razvoj djece s oštećenjem sluha nastoji se usmjeriti, kao i kod čujeće djece, na
facilitaciju akademskih komunikacijskih vještina. Procjena se fokusira na ciljane
komunikacijske elemente i vještine čiji razvoj najprije očekujemo da će doprinjeti
akademskim postignućima: razvoj vokabulara, povećana složenost rečenica.

-LOGOPEDSKA INTERVENCIJA
-Djeca (prirođeno oštećenje sluha) – procjena i poticanje:
• Komunikacijske vještine
• Jezične vještine
• Govorne vjreštine (artikulacija, prozodija, glas)
• Kasnije akademske komunikacijske vještine i razvoj vještina čitanja i pisanja

-Odrasli (stečeno oštećenje sluha)

• Primarno recepcija i produkcija govora (artikulacija, prozodija, glas)
• Zadovoljstvo slušnim pomagalom i percepcija utjecaja oštećenja sluha na pojedinca.

-UMJESTO ZAKLJUČKA:
-Oštećenje sluha:
• ˝Nevidljivi hendikep˝
• Niz mogućih posljedičnih, sekundarnih poteškoća
• Nužnost prvovremene dijagnostike i rane intervencije, posebice u pedijatrijskoj
populaciji
• Timski pristup dijagnostici i habilitaciji slušanja, govora i jezika
-AFAZIJA

-Što je to?
-Afazija – “odsustvo jezika”, “bez jezika”
-Afazija – jezični poremećaji uvjetovani neurološkim oštećenjima (Justice L.,2006.g.)
-Afazija nastaje uslijed prekida procesa dvosmjerne komunikacije koja uspostavlja
korespodenciju između misli i jezika (Prizl-Jakovac T., 2009.g.).

-POREMEĆAJI JEZIČNOG IZRAŽAVANJA

-AFAZIJA I DISFAZIJA

-MJESTO -MJESTO
OŠTEĆENJA: OŠTEĆENJA:

-Čeoni -Sljepoočni
(frontalni) (temporalni)
režanj režanj
Brocca-ov Wernicke-ov
motorički senzorički
centar centar

-Incidencija – broj novih slučajeva u određenom razdoblju (80 000/1 god., USA)
-Prevalencija – postavlja udio onih koji imaju teškoće u populaciji (USA: 1/250)
-15% osoba < 65 god.
-Porastom starosne dobi > 43% - 85 god. i > (Engelter i sur., 2006.g.)

-Pojavnost prema spolu

♀ : ♂ = incidencija

-Vrsta i težina afazije

-Wernickeova, anomička i globalna afazija ♀
-Brocca (motorička) afazija > ♂
(NAA, 2011.g.)

-UZROCI AFAZIJA

VASKULARNE DEGENERATIVNE TRAUME

LEZIJE BOLESTI SŽS
*ozljede
-tumori i sl. *upalni procesi
*malformacije
-KAKO NASTAJE?

-Ishemijski moždani udar može se dogoditi kada krvni ugrušak ili neke druge čestice
zatvore protok krvi kroz krvnu žilu.

-Tromboza (ateroskleroza)
• Trombotički moždani udari su uzok oko 70 – 80 % ishemijski moždanih udara (oko
60% svih moždanih udara)

-Embolija
• Većina embolijskih moždanih udara potječe iz srca, aorte, karotidnih ili vertebralnih
arterija. Embolijski moždani udari čine oko 15% svih moždanih udara.

-Hemoragijski moždani udar uzrokuje ruptura (pprskanje) krvne žile mozga.

-Unutarmoždano krvarenje (2/3 hemoragijskih moždanih udara (10 – 15% svih moždanih
udara))...

-Subarahnoidalno krvarenje (SAK) zbiva se kada pukne stijenka krvne žile na površini
mozga i krv se izlijeva u prostor između mozga i lubanje (ali ne u mozak). Uzrok SAK je
obično aneurizma u mozgu. (5 – 7% svih moždanih udara, mlađih osoba (< 40 godina).

-SIMPTOMATOLOGIJA AFAZIJA

-Poremećena su 4 osnovna modaliteta komunikacije:

• Ekspresija govora (produkcija)
• Recepcija govora (razumijevanje)
• Sposobnost pisanja
• Sposobnost čitanja i razumijevanja

-Dva osnovna tipa afazije:

• Ekspresivni tip (motički) – tendira prema manjku verbalnog izraza
• Receptivni tip (senzorički) tendira prema višku verbalnog izraza

-Afazija narušava različite aspekte jezične obrade:

-Morfosintaksu (gramatiku)
-Semantiku (značenje riječi)
-Fonologiju
-Pragmatiku (jezičnu uporabu)

-Ovisno o kombinaciji razlikujemo više sindroma afazija

-AFAZIJA DJEČJE DOBI (DISFAZIJE)
-Poremećaji jezičnog izražavanja u dječjoj dobi

-PRIMARNE -SEKUNDARNE DISFAZIJE

1.Urođena (kongenitalna) -nastaju kao posljedica

siromašna ekspresija, oštećenja SŽS-a u razdoblju
zakašnjeli razvoj govora. od 3 do 10 godine.

2.Razvojna disfazija
razumijevanje dosta dobro,
ekspresija loša,
agramatizam

3.Stečena disfazija
oštećenja mozga do 3 god. života
kada su već usvojene osnove
jezika.

-TIPOVI AFAZIJA

-MOTORIČKA (BROCCA-OVA) AFAZIJA

• Ekspresivni tip afazije
• Razumijevanje je bolje od govorne ekspresije
• Dizartrija
• Apraksija
• Hemiplegija

-SENZORIČKA (WERNICKE-OVA) AFAZIJA

• Receptivni tip afazije
• Govor je bolji od razumijevanja
• Nastaju neologizmi (nove izmišljene riječi)
• Pojava teleskopaža
• Parafrazija
• Logoreja
• Anosognozija

-AMNESTIČKA (NOMINALNA) AFAZIJA

• Teškoća prepoznavanja pojmova i imenica u ekspresiji i recepciji

-GLOBALNA AFAZIJA
• Razara sve modalitete jezične djelatnosti (govor, razumijevanje, čitanje i pisanje).
-Transkortikalna afazija (dinamična) - teškoće iniciranja govora, duboko oštećenje
frontalnih dijelova mozga

-Subkortikalna afazija- povezana je s povredama i disfunkcijama potkornih dijelova mozga

(putamen, talamus).

-KLINIČKA SLIKA EKSPRESIVNIH (MOTORIČKIH AFAZIJA)

• Razumijevanje dosta dobro (teškoće kod duljih iskaza, višestrukih uputa).

• Strada verbalni izraz – ekspresija, malo govore.
• Kod najtežih ostaje pokoja riječ ili automatizirani izraz.
• Govor je oštećen na svim razinama (diskurs – rečenica – sintagma – riječ).
• Stradavaju složene rečenice.
• Nestaju gramatičke riječi (˝telegrafski stil˝)
• Promjenjive vrste riječi (imenice, pridjevi, brojevi, zamjenice, prilozi, glagoli) mogu
se reducirati na osnovni oblik (npr. imenice ostaju samo u nominativu ili akuzativu),
glagoli nestaju.
• ˝Izgubljena˝ riječ nadomješta se gestom.
• Artikulacija je oštećena.
• Mogu nestati pojedine skupine glasova (prema mjestu ili načinu tvorbe).
• Javljaju se fonemske parafrazije (zamjene glasova/fonema) koriste se jednostavniji
glasovi.
• Više stradavaju konsonanti, manje vokali.
• Prozodija je oštećena zbog otežane artikulacije.

-TEŠKOĆE ČITANJA I PISANJA

• Teško i malo pišu.

• Rukopis težak i nespretan, dizgramatičan kao i govor.
• Paragrafije (ispuštanje i zamjene slogova i slova).
• Čitanje u sebi je bolje (bolje razumije pročitano) nego na glas.
• U čitanju: literalne paraleksije – krivo pročitana slova.
• Javljaju se fonemske parafrazije (zamjene glasova/fonema) koriste se jednostavniji
glasovi.
• Više stradavaju konsonanti, manje vokali.
• Prozodija je oštećena zbog otežane artikulacije.
-KLINIČKA SLIKA RECEPTIVNIH (SENZORIČKIH AFAZIJA)

• Raspon oštećenja: od potpune verbalne gluhoće do mogućnosti približnog, globalnog

razumijevanja.
• U govoru (verbalnom izrazu) javlja se često višak, kaotičnost.
• Govori se većinom točno i puno (kao da govori stranim jezikom).
• Artikulacija i prozodija su dobre.
• Untar rečenice postoji gramatičnost ali stradava korijen riječi – semantem.
• Na razini diskurza gubi se skladnost i povezanost.
• Najviše grešaka javlja se u imenicama.
• U fonemskim parafrazijama zamjenjuju se riječi po fonemskoj sličnosti. (Leksička
parafrazija – razlikovanje po značenju).
• Teleskopaža:
-Jednosmjerni (došla sam kući: kušla sam kući, došla sam doći)
-Dvosmjerni (kušla sam doći)
-Anosognozija – logoreja

• GESTE I MIMIKA
• AKAKULIJA
• AMULZIJA

-Prepoznavanje melodije sačuvano kod svih afazija (melodija je starija od govora) – dobro
sredstvo u terapiji.
-Čak je i govor kroz melodiju (pjevanje) tečniji i bolji.
-Međutim kod motornih afazija je melodija otežan zbog motorike.
-Mogu stradati naučeni konvemcionalni znakovi (npr. prepoznavanje nota, prometnih ili
pomorskih znakova i sl.)

-AFAZIJA KOD POLIGLOTA

-Naučeni mrtvi jezici mogu ostati bolje sačuvani (npr. latinski) od maternjeg govora.
-Kod poliglota može ostati bolje sačuvan jezik kojim se trenutno koristi.

-MOTORIČKA OŠTEĆENJA – GLOBALNA

 MOTORIČKA SENZORIČKA

-nevoljko govore i teško pronalaze -tečan govor i parafrazije (pogrešna ili

odgovarajuće riječi iskrivljena riječ)

-govor je nefluentan, redukcija u -ima teškoće s razumijevanjem govora,

količini raznolikosti te poremećajem čitanja i pisanja

-manjak u sintaktičkoj složenosti -ponavljanje kratkih rečenica daje bolje

-jednostavne rečenice (imenice)
-očuvana je sposobnost razumijevanja i
ponavljanja govora drugih
rezultate nego ponavljanje nepovezanih
nizova riječi
_teže ponavljanje duljih rečenica

Nefluentne Fluentne

-globalna -Wernickeova

-Brocina -amnestička ili anomička

-transkortikalna - motorička -transkortikalna - senzorička

-DISFAGIJA

-Teškoće u gutanju i hranjenju. Osoba ima poteškoće sa hranjenjem i gutanjem. Prisutne su

teškoće s primanjem hrane, sisanjem, žvakanjem i gutanjem.
-Može biti razvojna i stečena. Često se veže uz cerebralnu paralizu, traume, CVI i neke
neurodegenerativne bolesti. Prisutna je u svim dobnim skupinama.

-DISLEKSIJA – poremećaj čitanja

- Teškoće u čitanju odnose se na brzinu i preciznost čitanja i na razinu razumijevanja

pročitanog. Djeca s disleksijom dugo slovkaju, zadržavaju naviku tihog izgovora riječi pri
čitanju, ne čitaju tečno. Slušajući ih kad čitaju naglas, imamo dojam da ne uočavaju točke kao
znakove razgraničenja rečenica. Ritam i način čitanja uglavnom su određeni povremenim
zastojima zbog nepreciznog iščitavanja riječi, ali i odsutnošću pauze, silazne ili uzlazne
intonacije kada se čitaju izjavne i upitne rečenice, što sve zajedno daje dojam netečnog, lošeg
čitanja. Ponekad je nepreciznost podjednaka pri čitanju kratkih riječi kao što su ˝od˝ , ˝do˝,
˝uz˝, ˝iz˝, kao i pri čitanju višesložnih, kompliciranijih i manje učestalih riječi. U čitanju
postoje različite zamjene, skraćivanja ili dodavanja slova, dijelova riječi i cijelih riječi kojih u
tekstu zapravo nema. Tako se zamjenjuju grafički slična slova kao ˝d˝ i ˝b˝ pa riječ ˝bio˝
postaje ˝dio˝.

-DISGRAFIJA –poremećaj pisanja

- Disgrafija je stabilna nesposobnost djeteta da svlada vještinu pisanja (prema pravopisnim

načelima određenoga jezika), koja se očituje u mnogobrojnim, trajnim i tipičnim pogreškama.
Teškoće, tj. pogreške, nisu povezane s neznanjem pravopisa, i trajno su zastupljene bez obzira
na dovoljan stupanj intelektualnog i govornog razvoja, normalno stanje osjetila sluha i vida te
redovito školovanje.