MERKANTILIZAM:

- 17 do početka 19.st
- zlato mjera bogatstva(bulionizam)
- zemlja će se obogatiti ako ima veći izvoz od uvoza jer to dovodi do priljeva zlata
- stimulitranje izvoza i ograničavanje uvoza (protekcionizam)
- zemlja se može obogatit samo na štetu neke druge zemlje

ADAM SMITH:

- kritika merkantilizma
- propagira slobodnu trgovinu
- nevidljiva ruka tržišnog mehanizma koja vodi pojedinca da ostvari svoj interes
- bogastvo nacilje je određeno nacionalnom produktivnošću a nacionalna produktivnost podjelom
rada i specijalizacijom
- dok jedna zemlja ima prednosti koje ova druga nema biti će korisnije da ih druga kupuje nego sama
proizvodi
- zemlje se trebaju specijalizirati na temelju apsolutnih prednosti
- troškovi proizvodnje ovise o količini rada potrebnoj za proizvodnju robe
- rad je perfektno mobilan unutar zemlje a imobilan među zemljama
- zemlja će izvoziti one proizvode koje može sama efikasnije proizvesti a uvozizi one koje ne može
- specijalizacijom na temelju apsolutnih prednosti se povećava ukupni output
- ograničenja – ako jedna zemlja ima apsolutne prednosti u oba proizvoda onda nema razmjene

1
2.1. Teorija komparativnih prednosti Davida Ricarda

Smatrao je kako je trgovina među zemljama određena onim u čemu je svaka zemlja relativno bolja.
Načelo komparativnih prednosti zasniva se na radnoj teoriji vrijednosti.

Ricardo u svojoj analizi u obzir uzima samo jedan proizvodni faktor – rad – i troškove proizvodnje
mjeri utroškom rada u proizvodnju nekog proizvoda.

Pretpostavke na kojima se temelji njegov klasični model jesu:

- dvije zemlje i dva proizvoda

- perfektna konkurencija
- nepostojanje transportnih troškova (stavka prisutna u svim modelima)
- mobilnost inputa unutar zemlje i imobilnost inputa međunarodno
- konstantni troškovi proizvodnje i fiksna tehnologija za svaku zemlju
- potpuna zaposlenost svih resursa
- radna teorija vrijednosti

Ako bi se zemlje specijalizirale na temelju komparativnih prednosti i izvozile onaj proizvod u kojemu
imaju komparativnu prednost, obje bi imale koristi od trgovine, odnosno takva trgovina bila bi
međusobno probitačna. U modelu dvije zemlje i dva proizvoda, ako zemlja A ima komparativnu
prednost u proizvodu X, tada zemlja B mora imati komparativnu prednost u proizvodnju proizvoda Y.

Zaključno, da bi došla do izražaja relativna komparativna troškovna prednost neke zemlje, mora
postojati i apsolutna cjenovna prednost, tj. apsolutna razina novčane cijene mora biti niža nego u
inozemstvu da bi se proizvod mogao izvoziti. Aprecijacija (rast vrijednosti nacionalne valute) smanjuje
mogućnost da komparativne prednosti zemlje dođu do izražaja, i obrnuto – deprecijacija povećava
mogućnost da komparativne prednosti zemlje dođu do izražaja.

Granice klasičnog modela:

1. model pretpostavlja punu specijalizaciju

2. nije definiran izvor produktivnosti – postavlja se pitanje je li to kapital
3. postoji potreba uključivanja ostalih faktora proizvodnje, ne samo rada
4. ne uzimaju se u obzir transportni troškovi
5. ne može objasniti intraindustrijsku trgovinu i sl.

2
2.3. Komparativne prednosti i oportunitetni trošak
Godine 1930., Gottfried Haberler je preformulirao komparativne prednosti. Smatrao je kako je
vrijednost robe određena onim što moramo dati da bismo ju dobili, odnosno pošao je od određenja
vrijednosti sa stajališta oportunitetnih troškova. Haberler je preformulirao teoriju komparativnih
vrijednosti tako da je mjerio vrijednost proizvoda X u izgubljenim jedinicama proizvoda Y, a ne
jedinicama rada koje su potrebne za proizvodnju X-a.

2.3.1. Krivulja proizvodnih mogućnosti i koristi od trgovine

Uz pretpostavku da postoje samo dva proizvoda, X i Y, te ograničeni inputi i dana tehnologija, krivulja
proizvodnih mogućnosti ili transformacije pokazuje maksimalnu proizvodnju proizvoda X pri
određenoj proizvodnji proizvoda Y. Krivulja proizvodnih mogućnosti u biti pokazuje oportunitetni
trošak.

Oportunitetni trošak jednog proizvoda X je iznos proizvoda Y kojeg se moramo odreći da bismo dobili
jedan proizvod X više. On može biti konstantni, opadajući ili rastući.

Krivulja proizvodnih mogućnosti s konstatnim oportunitetnim troškom predstavljena je pravcem koji

je ujedno i pravac odnosa cijena dva proizvoda. Nagib pravca pokazuje oportunitetni trošak.

- fiksna količina faktora rada i dva

homogena proizvoda (X, Y)
- odnos cijena je jednak odnosu
utrošenog rada u 1 jedinicu X-a i 1
jedinicu Y-a
- u situaciji autarkije moguće je ostvariti
točke B i A
- točka C je neostvariva s obzirom na
ograničenost količine resursa rada
- u točki A kažemo da je gospodarstvo
neefikasno jer ne rabi sve resurse koje
ima
- u točki B gospodarstvo se koristi svim
resursima i kažemo da je ono efikasno

Autarkija – gospodarsko stanje države koja provodi politiku izolacije tako da izbjegava uvoz stranih
proizvoda i vlastitom proizvodnjom nastoji zadovoljiti sve potrebe svoga stanovništva.

3
Dok su zemlje u autarkiji, krivulja proizvodnih mogućnosti označuje ujedno i granicu maksimalne
potrošnje u nekoj zemlji. Međunarodna razmjena i specijalizacija omogućuju potrošnju i izvan krivulje
proizvodnih mogućnosti.

Kada zemlje trguju, točka potrošnje nalazi se izvan krivulja proizvodnih mogućnosti. Razmjena
zemalja A i B omogućuje da se dostigne veća razina potrošnje u obje zemlje (u točki Cab) zahvaljujući
specijalizaciji prema komparativnim prednostima i međusobnoj trgovini.

Točka E (20,6) pokazuje maksimalne mogućnosti proizvodnje proizvoda X (20 jedinica) i Y (6 jedinica)
ako dođe do potpune specijalizacije u proizvodnji onog proizvoda u kojemu pojedina zemlja ima
komparativnu prednost. Također su dodani pravci proizvodnih mogućnosti zemalja A i B pod
pretpostavkom obrnute specijalizacije. Točka G (12,4) pokazuje kolika bi bila ukupna proizvodnja u
slučaju obrnute i neracionalne specijalizacije.

4
Zemlja A ima komparativnu prednost u proizvodnji X-a, a zemlja B u proizvodnji Y-a. Kroz točke A i B
provučeni su iz ishodišta pravci odnosa cijena u autarkiji za obje zemlje. Ta dva pravca imaju različit
nagib i ograničavaju područje probitačne trgovine u kojemu se može formirati međunarodni odnos
cijena.

Što je odnos cijena u trgovini između zemalja A i B bliži onom u situaciji autarkije u zemlji A, to zemlja
B ima veće koristi od razmjene, i obratno, što je odnos cijena u trgovini između zemalja A i B bliži
odnosu cijena u situaciji autarkije u zemlji B, to zemlja A ima veće koristi od razmjene.

Zaključno, nužni uvjet da bi zemlje mogle imati koristi od međusobne razmjene jest da im se odnosi
cijena u situaciji autarkije razlikuju. Područje međusobno probitačne trgovine između zemalja A i B
nalazi se između odnosa cijena u zemljama A i B u situaciji autarkije.

2.3.2. Krivulja proizvodnih mogućnosti u uvjetima rastućih i padajućih oportunitetnih

troškova

Potrebno je naglasiti da krivulja proizvodnih mogućnosti pokazuje maksimalnu proizvodnju pri fiksnoj
količini inputa, bilo da se radi o radu, kapitalu, zemlji i sl.

Dva glavna alata za analizu proizvodne funkcije su prosječni proizvod (AP) i granični proizvod (MP).
AP pokazuje prosječni iznos outputa koji se može dobiti iz inputa, a MP pokazuje koji će efekt
promjena inputa imati na output.

Kad je MP > 0, tada kažemo da proizvodna funkcija ima rastuće prinose na uporabu inputa, kada je
MP = 0, tada je proizvodna funkcija dosegla svoj maksimum, te kad je MP < 0, tada kažemo da
proizvodna funkcija ima padajuće prinose na uporabu inputa.

5
U uvjetima konstantnih oportunitetnih troškova vidjeli smo da je krivulja proizvodnih mogućnosti bila
pravac i jednaka odnosu cijena u zemljama u situaciji autarkije. U uvjetima rastućih oportunitetnih
troškova krivulja proizvodnih mogućnosti je konkavna prema ishodištu i nije identična s pravcem
cijena.

S obzirom na to da se zemlje međusobno razlikuju po tehnologiji proizvodnje proizvoda odnosno po

proizvodnim funkcijama, razlikovat će se i njihove krivulje proizvodnih mogućnosti.

Razlikujemo nekoliko tipova krivulje proiz. mogućnosti. Kod konkurentske krivulje proizvodnih
mogućnosti, proizvodnjom jednog proizvoda dolazi do smanjenja proizvodnje drugog proizvoda.
Postoji i suplementarni tip krivulje u kojem dio outputa jednog od proizvoda nema utjecaja na
proizvodnju drugog proizvoda. Zadnji je komplementarni tip u kojem dio outputa jednog proizvoda
uzrokuje rast proizvodnje drugog proizvoda na pojedinim dijelovima krivulje proizvodnih mogućnosti.

6
Vidjeli smo da u konkurentskom tipu krivulje proizvodnih mogćnosti u uvjetima rastućih troškova
kako raste proizvodnja jednog proizvoda, opada proizvodnja drugog proizvoda.

Granična stopa transformacije proizvoda (MRPT) može se definirati kao količina jednog proizvoda
koje se moramo odreći da bismo dobili drugi proizvod. MRPT jednak je nagibu krivulje proizvodnih
mogućnosti.

Oportunitetni trošak može biti i opadajući. U uvjetima padajućih oportunitetnih troškova, krivulja
proizvodnih mogućnosti je konveksna prema ishodištu.

2.4. Proizvođačeva i potrošačeva ravnoteža

Ekonomija je efikasna u proizvodnji kada proizvodi na granici svojih proizvodnih mogućnosti.
Proizvođači proizvoda X izabrat će proizvoditi tamo gdje su relativni troškovi proizvodnje dodatne
jedinice X jednaki relativnoj cijeni po kojoj mogu prodati jedinicu X.

Ravnoteža je u točki MCx/MCy = Px / Py.

Grafički, proizvođačeva ravnoteža nalazit će se u točki gdje pravac cijene u zatvorenoj ekonomiji
tangira krivulju proizvodnih mogućnosti. To je točka E.

U točki Q, proizvođači će htjeti proizvoditi više Y-a, a manje Y-a. U točki Z je obratna situacija, tada će
se proizvoditi manje X-a , a više Y-a. U točki E je zadovoljen uvjet, odnosno relativni troškovi su
jednaki relativnim cijenama.

Ekonomija je efikasna u svojoj potrošnji kad ne postoji način da se potrošnja pomakne da poboljša
položaj nekog potrošača, a da se za nekog drugog ne pogorša.

7
 Na slici je prikazana krivulja indiferencije konveksnog oblika prema ishodištu. Potrošači su
indiferentni između točke Q i Z kao i ostalih točaka na krivulji jer im one daju istu razinu korisnosti za
potrošnju različitih kombinacija proizvoda X i Y.

Što je krivulja indiferencije udaljenija od ishodišta, to je ona povoljnija za potrošače i prikazuje višu
razinu zadovoljenja potreba, a to proizlazi iz činjenice da viša krivulja indiferencije znači takve
kombinacije koje sadržavaju veće količine proizvoda.

Granična stopa supstitucije proizvoda (MRSxy) jest iznos Y-a koji se mora žrtvovati da se dobije jedna
jedinica X-a.

Zaključno, korisnost raste prelaskom s niže na višu krivulju indiferencije.

8
Na slici je prikazana mapa društvenih krivulja indiferencije. Korisnost je najniža na krivulji I 1, a najviša
na krivulji I3. Potrošnja potrošača je ograničena budžetom. Potrošačevo budžetsko ograničenje
pokazuje sve kombinacije robe i usluga koje potrošač može kupiti pri danom dohotku i cijenama.

Ako potrošač želi izabrati X i Y tako da maksimizira ukupnu korisnost, on će, polazeći od relativnih
cijena i dohotka, izabrati kombinaciju X i Y koja će ga dovesti na najvišu krivulju indiferencije. Dakle,
potrošač maksimizira svoju korisnost, ako pod pretpostavkom da troši sav svoj dohodak, odabire
točku na budžetskom ograničenju gdje je krivulja indiferencije tangenta na budžetsko ograničenje.
Na gornjem grafu to bi bila točka C.

Pretpostavimo da potrošačev dohodak raste, odnosno da se pravac budžetskog ograničenja pomiče

udesno. Ako dohodak poraste na D*, potrošač može kupiti više proizvoda X i Y nego uz dohodak D.

9
Na grafu je prikazan efekt porasta budžetskog ograničenja pod pretpostavkom da je proizvod X
inferiorno dobro (dobra koja se s rastom dohotka manje kupuju – krumpiri, odjeća iz druge ruke...).

Vidi se da iako se dosegla viša krivulja indiferencije, te porastao dohodak, manje se troši na X.

Nakon pada cijene proizvoda X uz isti se dohodak može kupiti više proizvoda, odnosno može porasti
potrošnja. Isto bi se dogodilo i s proizvodom Y, ako bi njegova cijena pala. Međutim, ako bi cijena
proizvoda X narasla, tada bi se realni dohodak smanjio i smanjila bi se potrošnja proizvoda.

10
Utjecaj kontinuiranih promjena cijena robe X na potrošnju proizvoda X i Y prikazuje slijedeća slika.
Uzastopno smanjivanje cijene robe X uz dane krivulje indiferencije dovodi do toga da budžetska
ograničenja tangiraju stalno više krivulje indiferencije. Ako bismo spojili te točke potrošnje u kojima
se maksimizira korisnost, dobili bismo tzv. cjenovno potrošnu krivulju koja pokazuje evoluciju
promjene strukture potrošnje zbog promjene cijene robe, u našem slučaju smanjivanja cijene
proizvoda X. Ako pada cijena proizvoda X, mijenja se izbor. Sve se manje troši na Y, sve više na X.

Uz danu razinu dohotka i odnos cijena troši se u točki C 1 i doseže krivulja indiferencije I 1. Kako cijena
proizvoda X pada, pri novom odnosu cijena troši se u točki C 2, dakle sada više proizvoda X nego prije i
manje proizvoda Y, a doseže krivulja indiferencije I 2. Daljnjim padom cijene proizvoda X troši se u C 3 i
doseže krivulja indiferencije I3. Još se više povećava potrošnja proizvoda X, a smanjuje Y-a. Spajanjem
točaka C1, C2 i C3 dobijemo cjenovno potrošnu krivulju.

Na idućem grafu analogno je prikazana dohodovno potrošna krivulja koja pokazuje promjene
potrošnje kao posljedice rasta dohotka uz nepromijenjene cijene proizvoda i preferencije potrošača,
a koju dobijemo spajajući točke u kojima se maksimizira korisnost, odnosno točke u kojima krivulje
indiferencije tangiraju različita budžetska ograničenja nastala radi rasta dohotka. Rastom dohotka
povećava se i potrošnja (C1, C2 i C3) i doseže više krivulje indiferencije (I1, I2 i I3). Spajajući nove točke
potrošnje dobijemo dohodovno potrošnu krivulju.

11
Na idućem grafu prikazuje se efekt supstitucije i efekt dohotka. Efekt supstitucije po pravilu dovodi
do povećanja potražnje za robom čija je cijena pala. Dohodovni efekt može ići u svakom pravcu
ovisno o tome radi li se o normalnoj ili inferiornoj robi.

Početno budžetsko ograničenje prikazano je pravcem ab. Dođe li do pada cijena proizvoda X,
maksimalna korisnost pomiče se iz točke C o u C2. I efekt supstitucije i dohodovni efekt uzrokuju rast
kupnje proizvoda X kad njegova cijena pada.

12
2.5. Minimalni uvjeti za trgovinu
Već smo rekli kako je nužan uvjet za međusobno probitačnu razmjenu među zemljama razlika u
relativnim odnosima cijena u situacijama autarkije. Ti odnosi cijena među zemljama su različiti u tri
slučaja:

1. ako se zemljama razlikuju krivulje proizv. mogućnosti uz identične krivulje indiferencije

2. ako se zemljama razlikuju krivulje indiferencije uz identične krivulje proizv. mogućnosti
3. ako se zemljama razlikuju i krivulje proizv. mogućnosti i krivulje indiferencije

Na slijedećem grafu prikazana je situacija kad se odnosi cijena među zemljama razlikuju radi razlike u
krivuljama proizv. mogućnosti.

Pretpostavka je da zemlja A ima kompar. prednost u proizvodnji X-a, a zemlja B u proizvodnji Y-a.
Zemlja A ima crvenu krivulju proizvodnih mogućnosti, a zemlja B plavu.

Nakon otvaranja trgovini i specijalizaciji na temelju komparativnih prednosti, zemlja A proizvodi u

točki E'A, a zemlja B u točki E'B, te obje zemlje troše u točki C' AB na zajedničkoj krivulji indiferencije
koja je viša od one na kojoj su trošile u situaciji autarkije. Zemlje su ostvarile korist od međusobne
trgovine.

13
Na grafu su prikazane koristi od razmjene u situaciji kada su zemljama A i B različite krivulje
indiferencije, ali iste krivulje proizvodnih mogućnosti. Krivulje indiferencije i cijene razlikuju se među
zemljama. Otvaranje trgovini izjednačuje cijene.

Nakon specijalizacije, obje zemlje proizvode obje zemlje proizvode u E' AB, no svaka zemlja troši u
različitim točkama, A u C'A, a B u CB, odnosno obje zemlje dosežu višu krivulju indiferencije nego u
situaciji autarkije, pa možemo zaključiti kako obje zemlje imaju koristi od trgovine.

Graf prikazuje koristi od razmjene u situaciji kad se razlikuju krivulje proizvodnih mogućnosti i krivulje
indiferencije među zemljama. Vidi se kako obje zemlje nakon otvaranja trgovini dosežu višu krivulju
indiferencije nego u slučaju autarkije. Nakon specijalizacije, zemlja A proizvodi u točki E'A, a zemlja B

14
u točki E'B i troši u C'B. Obje zemlje dosežu višu krivulju indiferencije nego u situaciji autarkije, pa
možemo zaključiti kako obje zemlje imaju koristi od trgovine.

Ako pretpostavimo različite krivulje indiferencije u zemlji A i zemlji B (različite granične stope
supstitucije), razmjena među zemljama bit će obostrano korisna sve dok se ne izjednače granične
stope supstitucije i postigne ravnoteža. To prikazuje slijedeći grafikon, ako zakrenemo krivulje
indiferencije zemlje B za 180 stupnjeva.

15
2.6. Izvozna ponuda i uvozna potražnja
Varijable koje utječu na krivulje domaće ponude i potražnje:

16
Tržište se nalazi u ravnoteži ako su ponuda i potražnja jednake, odnosno u sjecištu tih krivulja nalazi
se ravnotežna cijena i količina.

Na grafu je prikazana parcijalna ravnoteža u situaciji autarkije te proizvođačev i potrošačev višak pri
ravnotežnoj cijeni i količini. Potrošačev višak je razlika između najvećeg iznosa što ga je potrošač
voljan platiti za robu i iznosa koji potrošač stvarno plaća. To je prostor između krivulje potražnje i
vrijedeće cijene. Proizvođačev višak je prostor iznad krivulje ponude do pravca cijene. To je razlika
između aktualne cijene i najmanje cijene koju proizvođač može prihvatiti.

Kada se zemlja otvara trgovini i prihvaća nižu svjetsku cijenu od domaće cijene, dolazi do smanjenja
domaće ponude i rasta domaće potražnje. Povećava se potrošačev, a smanjuje proizvođačev višak.

17
Na idućem grafikonu, prikazali smo u II. kvadrantu obrnuto krivulje domaće ponude i potražnje
zemalja A i B, a u prvom kvadrantu izvoz i uvoz tih zemalja. Otvaranje prema vanjskoj trgovini i
prihvaćanje cijene koja je viša od domaće omogućuje da se razlika domaće ponude i potražnje
pokriva izvozom i uvozom. Pod pretpostavkom nepostojanja transportnih troškova, zemlja A je
motivirana izvoziti u zemlju B kako bi postigla višu cijenu, jednako kao što je zemlja B motivirana da
taj proizvod uvozi iz zemlje A.

18
2.7. Krivulja recipročne potražnje
Uvjeti trgovine neke zemlje jesu odnos cijene izvoza i cijene uvoza te je za zemlju povoljan rast
uvjeta razmjene kad za jedinicu izvezene robe može dobiti više jedinica uvozne robe.

U analizi ćemo rabiti upravo odnos cijene izvoza i uvoza kao pokazatelj uvjeta trgovine.

2.7.2. Izvođenje krivulje recipročne potražnje

Krivulja recipročne potražnje pokazuje kolika je potražnja zemlje za uvoznim proizvodima za koje je
voljna ponuditi određenu količinu izvoznih proizvoda pri različitim relativnim cijenama proizvoda.

Potrebno je naglasiti da domaća proizvodnja kao i uvjeti potrošnje utječu na krivulju recipročne
potražnje.

Krivulja recipročne potražnje u biti prikazuje sve kombinacije izvoza i uvoza zemalja pri različitim
uvjetima trgovine. Također je poznata kao krivulja recipročne ponude koja pokazuje volju za
trgovinom pri različitom odnosu cijena.

Svaka točka na krivulji recipročne potražnje pokazuje količinu izvozne robe koju je zemlja voljna dati
za odgovarajuće količine uvozne robe. Idući grafikon prikazuje izvođenje krivulje recipročne
potražnje zemlje A koja ima komparativnu prednost u X-u, i to je njezin izvozni proizvod.

Zemlja A proizvodi u točki EA i troši u točki CA. Razlika između točke potrošnje i točke proizvodnje
prikazana je trokutom razmjene. Poraste li odnos cijena, tada proizvodi u E' A i troši u točki C'A, te
doseže višu krivulju indiferencije. Kao posljedica jače specijalizacije povećao se trokut razmjene. Kada
trokute razmjene pri različitim odnosima cijena prikažemo na desnoj slici, te spojimo točke potrošnje
koje omogućuju izvoz proizvoda X i uvoz proizvoda Y, dobijemo krivulju recipročne potražnje zemlje A
koja ima komparativnu prednost u proizvodnji X-a. Na desnoj slici prikazana je krivulja recipročne

19
potražnje zemlje A koja ima komparativnu prednost u proizvodnji X-a. Dobivena krivulja recipročne
potražnje naginje se prema ordinati i pokazuje ponudu izvoza X-a i potražnju za uvozom Y-a te zemlje.

Idući graf prikazuje izvođenje krivulje recipročne potražnje zemlje B koja ima komparativnu prednost
u Y-u i izvozi Y. Na isti način se dođe do krivulje recipročne potražnje zemlje B.

Na slijedećem grafu prikazana je trgovinska ravnoteža u sjecištu krivulja recipročne potražnje zemalja
A i B, tu je ponuda izvoza proizvoda X zemlje A jednaka potražnji za uvozom proizvoda X zemlje B, te
ponuda izvoza proizvoda Y zemlje B jednaka potražnji za uvozom proizvoda Y zemlje A.

Svaki odnos različit od (Px / Py)E imat će za posljedicu višak potražnje za jednom robom i višak ponude
druge robe. Relativne cijene će se prilagođavati dok se ne postigne ta ravnoteža.

20
Povećana želja za trgovinom zemlje A uzrokuje pomak krivulje recipročne ponude udesno, a
smanjena želja za trgovinom pomak ulijevo.

Povećanje potražnje za uvozom od strane zemlje A uzrokuje pomak krivulje zemlje A udesno. Obujam
trgovine se povećava, ali se pogoršavaju uvjeti trgovine zemlje A dok se uvjeti trgovine zemlje B
poboljšavaju. Povećanje potražnje za uvozom od strane zemlje B pomiče krivulju recipročne ponude
zemlje B prema gore. Obujam trgovine raste, ali se uvjeti trgovine zemlje B pogoršavaju, a zemlje A
poboljšavaju.

21
2.7.3. Trgovina između velike i male zemlje
Ako međusobno trguju velika i mala zemlja, očekuje se da će mala zemlja imati veće koristi od
trgovine jer se u trgovini između velike i male zemlje međunarodni pravac cijena može približiti
autarkičnom pravcu cijena za veliku zemlju. Stoga, zaključujemo kako velika zemlja neće imati
pretjerane koristi od takve trgovine.

Mala zemlja ima mali ponder u međunarodnoj trgovini s obzirom na veličinu svoje ponude i
potražnje, te nema utjecaj na formiranje svjetske cijene nego preuzima te cijene.

Zajednički ravnotežni odnos cijena nagibom je bliže odnosu cijena velike zemlje – to pokazuje da
mala zemlja ima veće koristi od trgovine jer je poboljšala svoje uvjete trgovine više od velike zemlje.

Zaključno, potrebno je razlikovati:

1. Krivulje domaće ponude i potražnje – povezuju promjene količine ponude i potražnje

određenog proizvoda na domaćem tržištu zbog promjene cijene.
2. Krivulje izvozne ponude i uvozne potražnje – povezuju promjene količine izvoza i uvoza robe
neke zemlje zbog promjene svjetske cijene.
3. Krivulje recipročne potražnje/ponude – pokazuju kolika je potražnja zemlje za uvoznim
proizvodima za koje je voljna ponuditi određenu količinu izvoznih proizvoda pri različitim
relativnim cijenama proizvoda.

22
2.8. Komparativne prednosti i koristi od trgovine i specijalizacije
Dobitci od trgovine koji povećavaju blagostanje mogu se podijeliti na dobitke od razmjene i dobitke
od specijalizacije. Prvi graf prikazuje efekte otvaranja i specijalizacije u proizvodu Y zemlje B koja ima
komparativnu prednost u proizvodnji tog proizvoda.

Koristi od razmjene prikazani su pomakom od točke E B prema CB, odnosno zemlja samim otvaranjem
trgovini doseže višu krivulju indiferencije I B2. Specijalizirajući se na temelju komparativnih prednosti,
promjena relativne cijene dovodi do promjene proizvodnje od točke E B do točke E'B. Zemlja će osjetiti
dodatnu korist u blagostanju zbog specijalizacije kretanjem od točke C B do C'B, odnosno doseže se
krivulja indiferencije IB3.

23
Drugi graf prikazuje efekte otvaranja i specijalizacije zemlje A u proizvodu X koja ima komparativnu
prednost u proizvodnji tog proizvoda. Dobitci od razmjene prikazani su pomakom potrošnje iz točke
EA u točku CA, odnosno dosezanjem krivulje indiferencije I A2, dok su dobici od specijalizacije prikazani
pomakom proizvodnje u točku E'A i dosezanjem krivulje indiferencije IA3 i novom točkom potrošnje
C'A.

Treći grafikon prikazuje ukupnu dobit od trgovine i proizvodne specijalizacije zemlje A kao posljedicu
prihvaćanja svjetskih cijena. Dekomponiran je na efekt razmjene, efekt specijalizacije, efekt
supstitucije i dohodovni efekt.

24
2.11. Relativna opskrbljenost faktorima, faktorska intenzivnost i cijene
faktora proizvodnje

Prema Heckscher-Ohlinovom modelu, odnosno teoriji, izvor komparativnih prednosti određen je

relativnom opskrbljenošću faktorima te se zbog tog H-O-S model naziva i teorijom proporcije faktora.

2.11.1. Heckscher-Ohlinov model vanjske trgovine

Heckscher-Ohlinova teorija tvrdi da će zemlja izvoziti proizvod koji intenzivnije rabi onaj faktor
proizvodnje kojim je ta zemlja relativno bogatija. Ako je zemlja A bogata radom, a proizvod X radno
intenzivan proizvod, tada će ona imati komparativnu prednost u proizvodnji X-a.

Pretpostavke na kojima se temelji model:

- dvije zemlje, dva proizvoda ( X i Y ), dva faktora proizvodnje (rad i kapital )

- mobilnost inputa unutar zemlje, imobilnost inputa međunarodno
- nema transportnih troškova, carina ili drugih ograničenja vanjskoj trgovini
- identična tehnologija i ukusi
- puna zaposlenost
- nema obratnog faktorskog intenziteta
- proporcije proizvodnih faktora u dvjema zemljama su različite

Prvo definirajmo pojmove faktorska intenzivnost i faktorska opskrbljenost.

Proizvod Y je kapitalno intenzivan ako je odnos kapital/rad u njegovoj proizvodnji viši nego u
proizvodnji proizvoda X, pri nekom relativnom odnosu cijena faktora. Ako je proizvod Y kapitalno
intenzivan, tada je proizvod X radno intenzivan.

Faktorsku opskrbljenost definiramo na dva načina – u fizičkim jedinicama i u relativnim cijenama

faktora. Prema definiciji fizičkih jedinica, zemlja je kapitalno bogata ako je njezin odnos kapital/rad
viši nego u drugoj zemlji. Prema definiciji relativnih cijena proizvodnih faktora, zemlja je kapitalno
bogata ako je odnos cijena rada/kapitala veći nego u drugoj zemlji.

Da se prisjetimo, proizvodna funkcija pokazuje odnos između outputa i inputa, a izokvanta sve
kombinacije inputa koje daju isti output.

25
Slijedeći graf prikazuje proizvodnju proizvoda X i Y, ako postoje dva promjenjiva inputa, rad i kapital.
Izokvante prikazuju proporcije ulaganja kapitala i rada (K/L) za proizvodnju različitih količina
proizvoda.

Proizvodnja oba proizvoda kapitalno je intenzivnija u zemlji B nego u zemlji A jer je proporcija
ulaganja kapitala i rada (K/L) viša u zemlji B nego u zemlji A, s obzirom na to da je zemlja B bogatija
kapitalom nego radom. U tim uvjetima, kapital je relativno jeftiniji u zemlji B kao i relativna cijena
faktora.

Na idućim grafovima prikazane su optimalne mogućnosti proizvodnje u zemljama A i B uz upotrebu

dva proizvodna faktora. Prvi grafikon prikazuje proizvodne mogućnosti u zemlji A koja je bogata
radom.

Dane su ukupne količine rada i kapitala i pokazuje se alokacija kapitala i rada za svaku robu. Vidi se da
je X radno intenzivan proizvod, a Y kapitalno intenzivan proizvod.

26
Drugi grafikon pokazuje proizvodne mogućnosti zemlje B koja je bogata kapitalom.

H-O teorem glasi da će zemlja izvoziti robu koja se koristi intenzivnije njezinim obilnijim faktorom
proizvodnje i uvoziti robu koja rabi intenzivnije njezin oskudniji faktor proizvodnje. Specijaliziraju li se
zemlje na temelju svojih komparativnih prednosti, odnosno ako se zemlja bogata radom, zemlja A,
specijalizira u proizvodnji radno intenzivnih proizvoda, a zemlja bogata kapitalom, zemlja B, u
proizvodnji kapitalno intenzivnih proizvoda, njihova međusobna trgovina rezultira uzajamnim
dobitcima.

Na idućem grafikonu je prikazan H-O-S teorem na primjeru dviju zemalja, dvaju proizvoda i dvaju
proizvodnih faktora, rada i kapitala. Zemlje imaju zajedničke krivulje indiferencije, ali različite krivulje
proizvodnih mogućnosti. U autarkiji, ravnoteža u zemlji A se uspostavlja u točki EA, a u zemlji B u EB.
Različit oblik krivulja proizvodnih mogućnosti proizlazi iz razlika u opskrbljenosti proizvodnim
faktorima. Zemlja A je relativno bogatija radom, a zemlja B kapitalom. Proizvodi se razlikuju po
faktorskoj intenzivnosti.

27
Za zemlju A, moguća točka proizvodnje je na krivulji između 0 X i 0Y. U uvjetima autarkije, optimalna
točka proizvodnje je EA, a nagibi izvučenih pravaca iz ishodišta u tu točku pokazuju odnose rada i
kapitala u proizvodnji jednog i drugog proizvoda u zemlji A. Na isti način je nacrtana krivulja moguće
ekspanzije proizvodnje za zemlju B, a ravnotežna točka u autarkiji je E B. Prikazano je stanje prije
trgovine kad se zemlje međusobno razlikuju po opskrbljenosti faktorima, faktorskoj intenzivnosti,
relativnim cijenama faktora i relativnim cijenama proizvoda.

Nakon otvaranja i međusobne trgovine, dolazi do specijalizacije svake zemlje u skladu s njezinim
komparativnim prednostima. Zemlja A specijalizirati će se u proizvodnji X-a i ravnotežna točka
proizvodnje biti će E'A. Zemlja B specijalizirati će se u proizvodnji Y-a i ravnotežna točka bit će E' B.
Posljedice specijalizacije i međunarodne razmjene možemo vidjeti i na gornjem dijelu grafa.
Odgovarajuće točke proizvodnje nakon trgovine, E'A i E'B, pokazuju da će se promjeniti odnosi rada i
kapitala u proizvodnji jednog i drugog proizvoda, kao i njihova relativna cijena.

Zemlja A proizvodi više proizvoda X koji je radno intenzivniji, a zemlja B više proizvoda Y koji je
kapitalno intezivniji. U zemlji A raste potražnja za radom, a u zemlji B za kapitalom, dolazi do
promjena cijena faktora. U zemlji A rastu plaće, a u zemlji B kamata na kapital.

28
2.11.3. Stolper-Samuelsonov teorem

Teorem glasi: Pod danim okolnostima, porast relativne cijene proizvoda povećava realni prinos
(cijenu) faktora koji se intenzivno rabi u proizvodnji tog proizvoda, dok realna cijena drugog faktora
pada.

Poveća li se cijena radno intenzivnog proizvoda X, porast će potražnja za radom što će utjecati na
povećanje cijene rada i smanjenje cijena kapitala.

U drugom kvadrantu prikazane su relativne cijene robe X u odnosu prema Y-u u dvije zemlje. Kao
posljedica razmjene, dolazi do izjednačivanja relativnih cijena proizvoda. U zemlji A se povećava
cijena radno intenzivnog proizvoda X, a to uzrokuje povećanje potražnje za radom i povećanje
relativne cijene rada. U zemlji B smanjuje se relativna cijena robe X.

29
2.11.4. Rybczynskijev teorem

Razvio je teorem o utjecaju povećanja opskrbljenosti jednim od dva faktora proizvodnje na output
proizvodnje robe koja intenzivno rabi taj proizvodni faktor, kao i na output proizvodnje koja nije
intenzivna tim faktorom.

Teorem glasi: Pri konstantnim cijenama proizvoda, povećanje opskrbljenosti jednim faktorom izazvat
će iznadproporcionalni rast outputa one robe koja je intenzivna tim faktorom i smanjenje outputa
drugog proizvoda koji nije intenzivan tim faktorom.

Zemlja raspolaže s ukupnom količinom rada L1 i kapitala K1. Pravac koji povezuje raspoložive količine
faktora je relativni odnos cijena faktora (w/r) koji ima negativan nagib. S obzirom na to da je
proizvodnja robe Y kapitalno intenzivnija od proizvodnje robe X koja je radno intenzivna, pravac iz
ishodišta KY/LY ima strmiji nagib nego KX/LX. Maksimalna proizvodnja robe Y je u točki 1 i robe X u
točki 2 gdje je pravac relativnih cijena tangentan na izokvante Y i X.

2.11.5. Leontinijev paradoks

Svojom je analizom na temelju input-output tablica došao do rezultata da je 1947. američki uvoz
zahtijevao 21% više kapitala nego izvoz. Uz to, uvoz je zahtijevao manje rada nego izvoz. Na temelju
toga, zaključio je da SAD izvozi pretežno radno intenzivne, a uvozi kapitalno intenzivne proizvode iako
je bogatiji kapitalom nego radom, čime je pokušao osporiti H-O teoriju.

30
2.13. Međunarodni životni ciklus proizvoda

Teorija međunarodnog životnog ciklusa proizvoda R. Vernona pokazuje zašto su proizvodnja i izvoz
probitačni za zemlju izvoznicu samo u određenim stadijima života proizvoda i zašto se proizvodnja
premješta u zemlju s nižim troškovima kad potražnja za proizvodom raste.

To objašnjava zašto proizvod koji je početno bio izvozni proizvod neke zemlje postaje njezinim
uvoznim proizvodom. Novi proizvod zahtjeva visoko stručnu radnu snagu za početnu proizvodnju.
Kad ostari, proizvod postaje standardiziran, a komparativna prednost se premješta iz zemlje inovacije
u zemlju imitacije (s jeftinom radnom snagom).

Bogatije zemlje obično su inovatori. Ako podijelimo životni ciklus proizvoda u tri faze – ranu, srednju i
kasnu – u ranoj fazi proizvod se izvozi, u srednjoj se doseže maksimalna proizvodnja, a u kasnoj
prestaje proizvoditi, pa se uvozi iz zemalja s jeftinijom radnom snagom.

31
U zemljama niskog dohotka situacija je drukčija. U ranoj fazi i do sredine srednje faze proizvod se
uvozi iz bogatijih zemalja. U srednjoj fazi započinje vlastita proizvodnja, te se od sredine srednje faze i
u kasnoj proizvod izvozi.

Model životnog ciklusa proizvoda naglašava proces standardizacije i zbiva se u pet stadija:

Stadij I – Faza novog proizvoda – proizvodnja i potrošnja samo u zemlji inovacije

Stadij II – Faza rasta proizvoda – rast potražnje u zemlji i inozemstvu dovodi do izvoza
Stadij III – Faza starenja proizvoda – proizvod je standardiziran i licensiran drugim zemljama
Stadij IV – Faza imitacije 1 – zemlja imitacije prodaje proizvod u trećim zemljama
Stadij V – Faza imitacije 2 – zemlja imitacije izvozi proizvod u zemlju inovacije

32
2.14. Linderova teorija potražnje

Pretpostavio je kako ukusi potrošača ovise o njihovom dohotku, te da nacionalna razina dohotka po
stanovniku određuje obrazac potražnje za proizvodima.

Trgovina će biti intenzivnija među zemljama sa sličnom strukturom potražnje, odnosno sa sličnim per
capita dohotkom nego među zemljama s različitim dohotcima.

Zemlja I ima relativno niski dohodak per capita i na takav dohodak može proizvoditi proizvode A, B, C,
D i E. A i B su jednostavniji proizvodi niže kvalitete, a C, D i E sofisticiraniji proizvodi.

Zemlja II ima višu razinu dohotka per capita i proizvodi proizvode C, D i E, te F i G koji su još
sofisticiraniji.

Zemlja III ima najvišu razinu dohotka per capita i proizvodi proizvod E, F, G, te proizvode H i J koji su
najsofisticiraniji.

Zemlje II i III trgovati će proizvodima E, F i G, dok će zemlje I i III trgovati samo proizvodom E.

33
Prema tome, trgovina obuhvaća proizvode za kojima postoji preklopljena potražnja. Ova teorija
također objašnjava dvije stvari koje ne može objasniti H-O-S teorem:

- zašto je intenzivnija trgovina među industrijaliziranijim zemljama koje imaju sličnu

opskrbljenost faktorima
- zašto zemlja može izvoziti i uvoziti isti proizvod – intraindustrijska trgovina

Puna specijalizacija i povećanje potrošnje kao posljedica trgovine,efekt supstitucije i dohodovni efekt,različite krivulje proizvodnih
mogućnosti i identične krivulje indiferencije, različite krivulje indiferencije i identične krivulje proizvodnih mogućnosti, različite krivulje
indiferencije i različite krivulje proizvodnih mogućnosti, recipročna potražnja i trgovinska ravnoteža,ilustracija HOS teorema...

34