Professional Documents
Culture Documents
Iskazna logika
IV deo
Jelena Ignjatović
def
A(α1 , . . . , αn ) = v(A),
gde je v(A) vrednost formule A u interpretaciji (α1 , . . . , αn ) (tj. v(pi ) = αi , za svaki i, 1 6 i 6 n).
Obratan problem
Za proizvoljno preslikavanje
f : {1, 0}n → {1, 0}
Rešenje
Dokazaćemo da ovakva formula postoji.
Tvrdenje 1.
Za proizvoljno preslikavanje f : {1, 0}n → {1, 0} važi
_
α
f(x1 , . . . , xn ) = f(α1 , . . . , αn ) ∧ x1 1 ∧ · · · ∧ xαnn . (⋆)
(α1 ,...αn )∈{1,0}n
Pre nego što predemo na dokaz, primetimo da se u ovoj jednakosti javljaju isključivo operacije
iskazne algebre.
Na primer, za n = 2, gornja jednakost u razvijenom obliku izgleda ovako:
f(x1 , x2 ) = (f(1, 1) ∧ x11 ∧ x12 ) ∨ (f(1, 0) ∧ x11 ∧ x02 ) ∨ (f(0, 1) ∧ x01 ∧ x12 ) ∨ (f(0, 0) ∧ x01 ∧ x02 ),
odnosno,
Tvrdenje 1.
f(x1 , x2 ) = (f(1, 1) ∧ x1 ∧ x2 ) ∨ (f(1, 0) ∧ x1 ∧ ¬x2 ) ∨ (f(0, 1) ∧ ¬x1 ∧ x2 ) ∨ (f(0, 0) ∧ ¬x1 ∧ ¬x2 )
Dokaz
Za proizvoljne b1 , . . . , bn ∈ {1, 0} kao vrednosti promenljivih x1 , . . . , xn , tim redom,
vrednost preslikavanja f je f(b1 , . . . , bn ) ∈ {1, 0}, a izraz na desnoj strani postaje
_
α
f(α1 , . . . , αn ) ∧ b1 1 ∧ · · · ∧ bαnn .
(α1 ,...αn )∈{1,0}n
Uzimajući u obzir da za x ∈ {1, 0} važi
xα = 1 ako i samo ako je x = α,
kao i činjenicu da je konjunkcija tačna ako i samo ako su svi njeni članovi tačni,zaključujemo da je
α
b1 1 ∧ · · · ∧ bαnn = 1 ako i samo ako je αi = bi za sve i.
U svim ostalim slučajevima je vrednost tog izraza 0. Tako dobijamo da gornja disjunkcija postaje
0 ∨ · · · ∨ (f(b1 , . . . , bn ) ∧ 1) ∨ · · · ∨ 0 = f(b1 , . . . , bn ),
pa je tvrdenje dokazano.
Komentar
Pretpostavimo da funkcija f iz gornjeg tvrdenja nije jednaka 0 za sve uredene n-torke iz {1, 0}n , tj.
da u njenoj tablici ima bar jedan znak 1.
Ako se tada sa desne strane jednakosti (⋆) izostave svi izrazi
α
f(α1 , . . . , αn ) ∧ x1 1 ∧ · · · ∧ xαnn
za koje je f(α1 , . . . , αn ) = 0, jednakost i dalje važi, s obzirom da je u iskaznoj algebri x ∨ 0 = x.
Ako se u preostalim članovima disjunkcije izostave izrazi
f(α1 , . . . , αn )
(vrednost svakog od njih je 1) jednakost ponovo ostaje očuvana, jer je 1 ∧ x = x. Tako se dobija
izraz _
α
x1 1 ∧ · · · ∧ xαnn . (♣)
f(α1 ,...αn )=1
(♣)-iskazna formula
Izraz (♣) je iskazna formula (to je i x1 ∧ ¬x1 ), pa je gornjom analizom dokazano sledeće tvrdenje
koje se odnosi na problem sa početka odeljka.
Tvrdenje 2.
Ako je f : {1, 0}n → {1, 0} proizvoljna n-arna operacija na skupu {1, 0} koja nije konstantno jednaka 0,
onda se istinitosna vrednost iskazne formule (♣) u svakoj interpretaciji poklapa sa odgovarajućom
vrednošću preslikavanja f.
Ako je f(x1 , . . . , xn ) = 0 za sve (x1 , . . . , xn ) ∈ {1, 0}n , onda na isti način vrednosti iskazne formule
x1 ∧ ¬x1 odgovaraju vrednostima preslikavanja f.
Primer 1.
Formula
(p ∧ ¬q ∧ r) ∨ (¬p ∧ q ∧ r)
je jedna kanonska disjunktivna forma u odnosu na promenljive p, q i r, dok je
¬p ∨ (p ∧ ¬q ∧ ¬r) ∨ (¬p ∧ ¬r)
Primer 2.
Neka je f : {1, 0}3 → {1, 0}, gde je
p q r f(p, q, r)
1 1 1 0
1 1 0 1 ∗
1 0 1 1 ∗
1 0 0 0
0 1 1 0
0 1 0 1 ∗
0 0 1 0
0 0 0 0
Da bi odredili formulu koja odgovara preslikavanju f, najpre izdvajamo one interpretacije slova
p, q, r za koje funkcija f ima vrednost 1 (one označene sa ∗).
Zatim se, za svaku takvu trojku (α, β, γ) ∈ {1, 0}3 , obrazuje konjunkcija pα ∧ qβ ∧ rγ .
Konačno, disjunkcija tih izraza jeste iskazna formula
Komentar
Osim kanonske disjunktivne forme preslikavanja, možemo govoriti i o kanonskoj disjunktivnoj
formi iskazne formule A – to je zapravo kanonske disjunktivna forma preslikavanja njene istini-
tosne funkcije fA .
Tvrdenje 3.
Ako su formule A i A ⇒ B tautologije, onda je tautologija i formula B.
Dokaz
Neka su A i A ⇒ B tautologije.
Pretpostavimo da B nije tautologija. Tada postoji valuacija v takva da je v(B) = 0, odakle, zbog
činjenice da je A tautologija, dobijamo da je
Tvrdenje 4.
Ako je A(p1 , p2 , . . . , pn ) tautologija, a B je formula dobijena iz A zamenom tih iskaznih slova,
redom, formulama A1 , A2 , . . . , An , onda je i B tautologija.
Dokaz
Neka je A tautologija i neka je v proizvoljna valuacija.
Za svaki i, 1 6 i 6 n, neka je v(Ai ) = αi . Prema definiciji formule B imamo da je
v(B) = A(α1 , α2 , . . . , αn ) = 1,
jer je A tautologija.
Prema tome, dokazali smo da je i B tautologija.
Primer
Formula ¬A ⇒ (A ⇒ (B ∧ ¬B)) je tautologija jer se može dobiti iz tautologije ¬p ⇒ (p ⇒ q)
zamenom promenljivih p i q formulama A i B ∧ ¬B, tim redom.
Tvrdenje 5.
Neka su A1 , A i B formule takve da je A podformula neke formule A1 , i neka je B1 formula dobijena
iz A1 zamenom podformule A formulom B. Tada je tautologija i formula
(A ⇔ B) ⇒ (A1 ⇔ B1 ).
Dokaz
Neka je v proizvoljna valuacija.
Ako je v(A) , v(B), tada je v(A ⇔ B) = 0, pa je
v((A ⇔ B) ⇒ (A1 ⇔ B1 )) = 1.
Ukoliko je v(A) = v(B), onda je i v(A1 ) = v(B1 ), jer se formule A1 i B1 razlikuju samo u podformu-
lama A i B. Prema tome,
v((A ⇔ B) ⇒ (A1 ⇔ B1 )) = 1 ⇒ 1 = 1.
Ovim smo dokazali da je (A ⇔ B) ⇒ (A1 ⇔ B1 ) tautologija.
Zapis tautologije
Da je formula A tautologija, zapisuje se kraće sa |= A.
Tvrdenje 6.
Ako je |= A ⇔ B i |= A, onda je i |= B.
Tvrdenje 7.
|= A ∧ B ako i samo ako je istovremeno |= A i |= B.
Tvrdenje 8.
a) |= A ⇔ A;
b) ako je |= A ⇔ B, onda je |= B ⇔ A;
c) ako je |= A ⇔ B i |= B ⇔ C, onda je |= A ⇔ C.
Napomena
Izrazi koji se ovde i nadalje javljaju i sadrže znak |= nisu formule u teoriji iskaza.
Oni pripadaju jeziku kojim govorimo o iskaznim formulama i služe za sažeto zapisivanje nekih
tvrdenja o njima.
Zadovoljive formule
Za iskaznu formulu se kaže da je zadovoljiva ako postoji interpretacija u kojoj je tačna.
Zadatak 2.
Neka je A(p) proizvoljna iskazna formula sa jednim iskaznim slovom p. Dokazati da je sledeća
formula tautologija:
(A(p ∨ q) ⇔ A(p) ∨ A(q)) ⇔ (A(p ∧ q) ⇔ A(p) ∧ A(q)).
Dokaz
Rešavamo metodom diskusije, recimo po slovu p. Ako je v(p) = 1, formula se svodi na sledeću:
(A(1) ⇔ A(1) ∨ A(q)) ⇔ (A(q) ⇔ A(1) ∧ A(q)).
Dalje diskusiju vršimo po vrednosti A(1). Ako je A(1) = 1, dobijamo
(1 ⇔ 1) ⇔ (A(q) ⇔ A(q)),
što je uvek tačno. Ako je A(1) = 0, onda je
(0 ⇔ A(q)) ⇔ (A(q) ⇔ 0),
što je takode tačno.
Dokaz
Slično se, nakon uvrštavanja v(p) = 0 u formulu, diskutuje po vrednosti A(0), pa se u svakom
slučaju dobija da je formula tačna, tj. tautologija je.
Zadatak 3.
Odrediti formulu F(p, q, r) iskaznog računa, takvu da sledeća formula bude tautologija:
(F ⇔ p ∧ q) ⇒ (r ∧ F).
Rešenje
Primetimo da je (F ⇔ 1) ⇔ F i (F ⇔ 0) ⇔ ¬F, što znači da u interpretaciji za koju je v(p) = v(q) =
v(r) = 1, formula F može imati proizvoljnu vrednost.
Da bi tražena formula bila tautologija, formula F mora imati vrednost kao u tablici.
Na ovaj način su odredene dve funkcije koje zadovoljavaju tražene uslove. Za svaku od njih
može se odrediti odgovarajuća formula, i jedan način za to je kanonska disjunktivna forma. U
ovom slučaju medutim, ta forma bi imala 6 ili 7 članova - konjunkcija, pa je pogodnije iskoristiti
konjunktivnu formu. Jedna odgovarajuća formula je tako F(p, q, r) = ¬p ∨ ¬q ∨ r.
Zadatak 4.
Konstruisati iskaznu formulu F(p, q, r) tako da važi:
v(F(p, q, r)) = 1 ako i samo ako v(q) = v(r) ili v(p) = 1 i v(r) = 0.
Zadatak 5.
Neka je F iskazna formula u kojoj se ne javljaju drugi logički veznici osim ekvivalencije. Dokazati
da je F tautologija ako i samo ako se svako iskazno slovo javlja paran broj puta.
Rešenje
Neka su p1 , ..., pk iskazna slova koja se javljaju u formuli F. Koristeći komutativnost i asocijativnost
za ekvivalenciju, tj. formule
((A ⇔ B) ⇔ C) ⇔ (A ⇔ (B ⇔ C)) i (A ⇔ B) ⇔ (B ⇔ A),
dobijamo formulu ekvivalentnu datoj u kojoj su sleva prvo sva pojavljivanja slova p1 , koliko ih
ima u formuli F, zatim sva pojavljivanja slova p2 i tako redom do pk . Dalje koristimo tautologije
(A ⇔ A) ⇔ 1 i (A ⇔ 1) ⇔ A.
Svaki par istih slova zamenjujemo znakom 1, a zbog druge tautologije znakovi 1 se gube. Formula
ekvivalentna datoj koju dobijamo na ovaj način, ima u sebi po jedno slovo od onih koja se javljaju
neparan broj puta, a nema slova koja se javljaju paran broj puta.
Rešenje
Dakle, ako se svako slovo javlja paran broj puta, onda je ekvivalencija svakog para istih slova
tautološki ekvivalentna sa 1, pa je i cela formula tautološki ekvivalentna sa 1, odnosno tautologija
je.
Drugi smer dokazujemo kontrapozicijom. Ako se bar jedno slovo (pi ) javlja neparan broj puta,
tada u interpretaciji u kojoj pi dobija vrednost 0, a sva ostala slova vrednost 1, formula nije tačna.
Zaista, prema gornjem razmatranju, formula F je ekvivalentna sa formulom u kojoj se javlja samo
jedno slovo pi . Koristeći komutativnost i asocijativnost za ekvivalenciju, utvrdujemo da je formula
F je tautološki ekvivalentna sa formulom pi ⇔ F1 . Sva iskazna slova u formuli F1 imaju vrednost
1, pa je v(F1 ) = 1 i v(pi ⇔ F1 ) = 0 ⇔ 1 = 0. Dakle, formula F nije tautologija.