1.

Osnovni ciljevi vanjsko-trgovinske politike, nabrojite sve instrumente te politike

(objasnite pojedinačno: carine, trošarine, prelevmani, kvote, izvozne subvencije, itd.)
 Održavanje stabilnosti tržišta i cijena poljoprivrednih proizvoda (i održavanje
socijalnog mira)
 Poticanje efikasnosti korištenja raspoloživih resursa u poljoprivredi
 Zaštita domaće poljoprivredne proizvodnje od nelojalne konkurencije izvan zemlje
 Povećanje dohotka poljoprivrednika,
 Poboljšanje vanjskotrgovinske bilance (razlika između izvoza i uvoza)

Svaka zemlja nastoji osigurati što stabilniju vanjskotrgovinsku ravnotežu pri čemu
koristi različite instrumente vanjskotrgovinske politike koji predstavljaju ograničenja
koja bi trebali
amortizirati intenzitet djelovanja svjetskog tržišta. Ti instrumenti su:

1. Carine: predstavljaju vrstu neizravnog poreza na robu koja prelazi granicu u oba
smjera i pripadaju najznačajnijim instrumentima vanjskotrgovinske politike, a njihova
se podjela vrši prema brojnim kriterijima (navodimo neke):
 Prema pravcu kretanja robe razlikuju se: uvozne, izvozne i tranzitne. Najznačajnije
su uvozne koje danas primjenjuju sve zemlje s ciljem ograničavanja uvoza, zaštite
domaće proizvodnje i ostvarivanja fiskalnih potreba (značajno pune državni
proračun).
Tranzitne se plaćaju prilikom prijevoza robe iz jedne u drugu zemlju, a izvozne na
izvezenu robu (trebale bi zadržati domaće proizvode na domaćem tržištu, najčešće
se primjenjuju zato da se ne bi javili manjkovi i veća cijena proizvoda.

2. Trošarine (akcize) predstavljaju također vrstu neizravnog poreza, a plaćaju se na

domaće i uvezene proizvode čija se potrošnja može teško supstituirati (duhanske
prerađevine, alkoholna pića, kava, naftni derivati, automobili itd.)

3. Necarinska ograničenja su mnogobrojna (kvantitativne restrikcije, uvozne dozvole,

dobrovoljna ograničenja izvoza), a najpoznatiji su prelevmani, oblik zaštitne mjere
koji predstavljaju razliku između niže uvozne cijene uvećane za carinu i
manipulativne troškove i veće domaće cijene. Time se štite domaći proizvođači od
prekomjernog uvoza proizvoda po nižim cijenama od cijena domaćih proizvoda.

4. Kvantitativna ograničenja (kontingenti, kvote) predstavljaju određivanje obujma

proizvoda po vrijednosti ili količini unutar kojeg će se primjenjivati niže carinske
stope. Za uvezene količine preko tog obujma carinska stopa se povećava.

5. Kvalitativna ograničenja se vezuju uz ispunjavanje odgovarajućih standarda,

tehničkih propisa i sl.

6. Izvozne subvencije (izvozne premije) daje država da bi se proizvodi mogli

prodavati po nižoj cijeni od onih u zemlji u koju se izvoze (cjenovna konkurentnost).

7. Damping cijene su niže od cijene koštanja koja država izvoznica ima za svoj
izvozni proizvod na izvoznom tržištu. Eventualni gubitak uslijed prodaje po ovim
niskim cijenama nadoknađuje se povećanjem cijena na domaćem tržištu. Nakon
osvajanja novih izvoznih tržišta, cijene se na njima često povećavaju.
8. Devizni režim ima za cilj neizravno ograničavanje ili poticanje izvoza i posebno je
značajan za zemlje koje nemaju konvertibilnu valutu. Sastavni dio predstavljaju
retencijske kvote koje označavaju samo dio vrijednosti izvezene robe koju izvoznici
dobiju u devizama (stranoj valuti) dok ostatak zadržava središnja banka isplaćujući
ga izvoznicima u nacionalnoj valuti).

9. Zabrana (embargo) izvoza i uvoza je najdrastičniji oblik ekonomske blokade,

odnosno potpune zabrane izvoza i uvoza.

2. Objasni šire što je agrarni protekcionizam (bez GATT i WTO sadržaja).

Agrarni protekcionizam može se odrediti kao sustav mjera koje su izgradile pojedine
zemlje s ciljem onemogućavanja ili otežavanja uvoza poljoprivrednih proizvoda, da bi
zaštitile svoje proizvođače. Postoje brojni instrumenti koji se koriste u provođenju
agrarnog protekcionizma a cilj im je: ograničavanje uvoza, poticanje izvoza, izravno
poticanje domaće proizvodnje. U okviru cjenovne, subvencijske politike i
vanjskotrgovinske već su obrađene ranije u ovim materijalima.

 Ograničavanje uvoza: carine, prelevmani, kvantitativna ograničenja, devizni

tečajevi,
kvalitativna ograničenja

 Poticanje uvoza: izvozne subvencije, upotreba višestrukih deviznih tečajeva itd.

U vezi prve dvije točke potrebno je pojasniti kako devizni tečaj može utjecati na
pojačan uvoz ili izvoz.

1. Aprecijacija označava porast vrijednosti jedne valute izražen njenim tečajem

prema drugoj valuti. Do aprecijacije dolazi zbog porasta kupovne moći jedne valute
na unutrašnjem tržištu u donosu na drugu valutu. Uzroci aprecijacije su brojni, od
gospodarske, političke do psihološke prirode. Međutim, aprecijacija valute može se
javljati i kao mjera gospodarske politike pod kojom pojam “aprecirana valuta”
obično označava umjetno održavanje tečaja jedne valute iznad ravnotežnog tečaja,
što znači njezinu precijenjenost u odnosu na stvarnu intervalutarnu vrijednost. Ako je
npr. stvarna vrijednost dviju valuta izražena tečajem 1a = 10b, valuta b će biti
aprecirana pri svakom tečaju po kojem se za jednu jedinicu valute a daje manje od
10 jedinica valute b. Ovim za zemlju aprecirane valute uvoz postaje jeftiniji, ali
istovremeno poskupljuje izvoz. Aprecijacija jedne valute odražava se kao
istovremena deprecijacija druge valute i obrnuto.

2. Deprecijacija je pad vrijednosti domaće valute u odnosu na stranu na deviznom

tržištu. Tada se za jedinicu strane valute dobiva više domaće valute. Deprecijacija
pojeftinjuje domaće proizvode prema inozemstvu što može dovesti do rasta izvoza i
poskupljenja uvoza. S obzirom da stvari u ekonomiji nisu jednoznačne i teško je
držati ostale stvari istim (ceteris paribus), ne treba značiti da bi aprecijacija ili
deprecijacija i u praksi dovele do ovdje opisanih rezultata.

 Subvencioniranje domaće proizvodnje primjenom viših cijena od stvarnih tržišnih

cijena: premije regresi, kompenzacije, porezne olakšice.
3. Što je WTO, o čemu se pregovara u kontekstu poljoprivredne trgovine (teme)?
WTO je Svjetska trgovinska organizacija osnovana 1995. godine. Predstavlja
institucionalni i pravni okvir multilateralnog trgovinskog sustava u područjima carina i
trgovine robama, uslugama i intelektualnom vlasništvu. S druge strane nastoji se
podići domaća samodostatnost u većini proizvoda što je u kontekstu liberalizacije
neprihvatljivo (slobodan uvoz bez carina), osobito u okviru članstva u EU.

4. Što je Sporazum o poljoprivredi, Urugvajski krug pregovora i koje su bile obveze

Urugvajskog kruga?
Ozbiljnije rješavanje pitanja agrarnog protekcionizma ozbiljnije došlo u razmatranje
tek u tzv. Urugvajskoj rundi pregovora koja je trajala od 1986-1994. Članice su
pretresale pitanje poljoprivredne trgovine tijekom Urugvajskog kruga pregovora i,
nakon dugog razdoblja rasprava i odgoda, dogovorile multilateralni sporazum nazvan
Sporazum o poljoprivredi godine 1994.
Sporazum o poljoprivredi je multilateralni sporazum koji sadrži tri stupa koje treba
realizirati da bi se uspostavio pravedan sustav svjetske trgovine poljoprivrednim
proizvodima:
1. uspostaviti trgovinski sustav koji je pošten i tržišno orijentiran, tj. pristup tržištu
2. smanjiti domaće subvencije
3. Smanjiti ili konačno ukinuti izvozne subvencije

Sporazumom je utemeljen Odbor za poljoprivredu koji bi nadgledao njegovu

provedbu
Urugvajska runda je proizvela još
 Sporazum o SPS mjerama (sanitarne i fitosanitarne mjere –
Sanitary and Phytosanitary Measures Agreement)
zaštita ljudskog, životinjskog ili biljnog života i zdravlja
 Sporazum o trgovinskim aspektima prava intelektualnog
vlasništva, tzv. TRIPS (Trade Related Aspects of Intellectual
Property Rights)
5. Pojasni što podrazumijevaju domaće subvencije u okviru sporazuma u
poljoprivredi?
Subvencije su podijeljene u „kutije” (boxes) s obzirom na jačinu njihovog utjecaja
na poremećaje u trgovini ili proizvodnji.
 subvencije „jantarne kutije” sadržavaju razne cjenovne potpore i potpore
količini proizvodnje, iskrivljuju tržište jer potiču proizvodnju i omogućavaju
jeftiniji proizvod na tržištu, dozvoljene su minimalno (5-10% poljoprivredne
proizvodnje)
 subvencije “zelene kutije” sadržavaju razne programe koji ne bi trebali
iskrivljavati tržište: opće državne usluge, rasparena izravna plaćanja
proizvođačima, pomoć za strukturnu prilagodbu, plaćanja za zaštitu okoliša,
programe ograničavanja proizvodnje, mjere za poticanje poljoprivrednog i
ruralnog razvitka
 subvencije „plave kutije” su vezane uz fiksiranu veličinu zemljišta i fiksiranu
količinu grla stoke, ali nastoje ograničiti proizvodnju i prihvatljiva su u
kontekstu međunarodnih trgovinskih sporazuma.

6. Navedite glavna obilježja pregovora u okviru Sporazuma u poljoprivredi od 2000.

do danas (gdje i kada su se održali).
Sporazum o poljoprivredi tražio je dodatne reforme putem nastavljenih pregovora u
okviru ministarskih konferencija u:
Dohi (Katar) 2001. godine održavala se jer rješenja sadržana u Sporazumu o
poljoprivredi nisu u zadovoljavajućoj mjeri uvažila nastojanja najupornijih zagovornika
reforme i liberalizacije trgovine poljoprivrednim proizvodima (tzv. Cairns grupa -
Argentina, Australia, Bolivia, Brazil, Canada, Chile, Colombia, Costa Rica,
Guatemala, Indonesia, Malaysia, New Zealand, Pakistan, Paraguay, Peru, the
Philippines, South Africa, Thailand, Uruguay, and Vietnam).
Cancúnu (Meksiko) 2003. godine kad su pregovori došli u pat poziciju, privremeno
su zaustavljeni jer ministri siromašnih zemalja nisu uspjeli postići sporazum s
ministrima bogatih zemalja o pitanjima poljoprivredne trgovine, investicija i državnih
posredovanja.
U novije dobra pregovori su nastavljeni u Indiji (Bali) 2013. godine.
Razgovaralo se o sljedećim temama:
 Pomicanje granica zabrane za cjenovnu potporu stvaranja rezervi osnovne hrane u
zemljama u razvoju (public stockholding for food security purposes) – olabavljeni
uvjeti.
 Poziv za transparentniji carinski sustav
 Proširenje liste dozvoljenih programa u zelenoj kutiji pod pojmom „opće usluge”
(trošak uporabe zemljišta, zemljišna reforma, upravljanje vodama, i ostali programi
smanjivanja siromaštva.
 Deklaracija o ukinuću svih oblika izvoznih subvencija
 Općenito poboljšanje transparentnosti i promatranja
Nairobi, (Kenya), 2015. godine
Zahtjevi:
 Razvijene zemlje trebaju odmah eliminirati izvozne subvencije, a nerazvijene do
kraja 2018., za pamuk do početka 2017.,
 potrebno postaviti pravila o drugačijim izvoznim mjerama (izvozna konkurentnost)
koja neće iskrivljavati tržište
 Posebni zaštitni mehanizam (Special safeguard mechanism) za zaštitu
poljoprivrednika na način da zemlje u razvoju mogu primijeniti posebne carine u
slučaju naglog, velikog uvoza ili pada cijena
 Pomicanje granica zabrane za cjenovnu potporu stvaranja rezervi osnovne hrane u
zemljama u razvoju – potrebno je naći definitivno rješenje
 Daljnji nastavak pregovora slijedi. Teme su i dalje pristup tržištu, domaća zaštita i
izvozna konkurentnost
Buenos Aires (Argentina), 2017. – potpisan Ugovor o olakšavanju trgovine (eng.
Trade Facilitation Agreement), još je u postupku ratifikacije od svih zemalja članica
WTO. Hrvatska u međunarodnoj trgovini poljoprivrednim proizvodima

7. Kako se Hrvatska prilagođavala pravilima međunarodne trgovine od 1990-tih.

 sredinom 1990-ih godina Vlada je najviši prioritet dala multilateralnom trgovačkom
sustavu i hrvatskom pristupu Svjetskoj trgovinskoj organizaciji
 hrvatski trgovački režim zamišljen je tako da se postigne politika i praksa koja će
se u potpunosti prilagoditi načelima GATT-a, odnosno WTO-a
 priključivanje EU putem postupne integracije postavljeno je kao važan dugoročni
cilj
 Hrvatska je u to doba počela pregovarati i sklapati bilateralne i multilateralne
trgovačke sporazume
 prvi sporazumi o slobodnoj trgovini su potpisani s Bosnom i Hercegovinom (stupio
na snagu 1996.), te s Makedonijom i Slovenijom (na snazi od 1997. godine)
 bilatelarni pregovori za zaključivanje sporazuma o slobodnoj trgovini sa zemljama
Srednje i istočne Europe počeli su 1996. godine, u skladu sa željom da Hrvatska
postane članom CEFTA
 istodobno se započelo s pregovorima o slobodnoj trgovini i sporazumima o
suradnji s EU

8. Što je TTIP, od kojih komponenti se sastoji?

TTIP (Partnerstvo za transatlantsku trgovinu
i ulaganja)
 eng.=Transatlantic trade and investment partnership
 Pregovori oko sklapanja Partnerstva za transatlantsku trgovinu i ulaganja otvoreni
su u srpnju 2013., neposredno nakon što je Republika Hrvatska postala članica
Europske unije.
 Cilj pregovora je uklanjanje prepreka u trgovini (carine, nepotrebni propisi,
ograničavanje ulaganja itd.) u širokom rasponu gospodarskih sektora kako bi se
olakšala kupovina i prodaja robe i usluga između EU i SAD-a.
Sporazum se sastoji od 3 ključne komponente koje se pregovaraju usporedno i
predstavljaju dio jedinstvenog paketa kojim će se osigurati ukidanje carina, ukidanje
regulatornih prepreka trgovini, promjene u pravilima trgovine, otvaranje novih radnih
mjesta i snižavanje cijena:
1) pristup tržištu (trgovina robama i uslugama, ulaganja, javne nabave)
2) regulatorna suradnja i tehničke prepreke trgovini uključujući sanitarne i
fitosanitarne mjere te sektore: lijekovi, kemikalije, medicinski uređaji, kozmetika,
motorna vozila, tekstil, ICT i pesticidi.
3) pravila (pravila o podrijetlu, zaštita intelektualnog vlasništva, olakšavanje trgovine,
trgovina i održivi razvoj, zaštita tržišnog natjecanja, trgovina energentima i
sirovinama, odredbe o malim i srednjim poduzećima, kretanje kapitala i plaćanje,
transparentnost i dr.)

9. Koja se pitanja u javnosti raspravljaju kao točke spoticanja potpisu TTIP ugovora?
Jedno od područja pregovora između EU i SAD-a u svezi TTIP-a koje je pobudilo
veliki interes i zabrinutost javnosti je pitanje sporova između ulagača i država (ISDS
– Investor to state dispute setlement).
 ISDS mehanizam omogućuje investitoru iz države s kojom imamo sklopljen ugovor
o zaštiti ulaganja da pokrene spor (u pravilu međunarodnu arbitražu) protiv države u
koju je uložio u slučaju da je nekom od mjera države ugroženo njegovo ulaganje.
 Upitna transparentnost informacija i informiranje potrošača općenito na tu temu
 Poštivanje visokih standarda EU u vezi GMO proizvoda? Navodno ne
 Poštivanje ekoloških standarda? Navodno ne
 Većinom korist za velike korporacije? Navodno ne
 Upitan suverenitet država članica? Navodno ne
 Smanjena radna i socijalna prava građana EU? Navodno ne

10. Nabroji i objasni reforme Zajedničke poljoprivredne politike.

1992.=>MacSharry reform – snižavanje cjenovne potpore i uvođenje izravne potpore
proizvođačima, poticaji za ranije umirovljenje, set-aside programi (potpora za
zemljište u mirovanju, tj. za ne-proizvodnju)
1999.=>Agenda 2000 – oštriji zaokret od cjenovne potpore k izravnim plaćanjima,
službeno je uvedena politika ruralnog razvoja. To je bila reforma za proračunsko
razdoblje 2000.-2006. Od tada se ZPP sastoji od 2 stupa. Jedan čine izravna
plaćanja i mjere tržišne intervencije, a drugi mjere za ruralni razvoj. Agendom 2000
se nastojalo osigurati usklađen razvoj u svim ruralnim područjima EU
1. Jačanje konkurentnosti poljoprivrednog i sektora šumarstva
2. Zaštita okoliša i održivo upravljanje zemljištem
3. Podizanje kvalitete života i potpora osnivanju ne-poljoprivrednih aktivnosti
(diversifikacija)
2003.=> Mid-Term Review – postojeća izravna plaćanja vezana uz različite
proizvodne aktivnosti bila su pretvorena u jedinstveno plaćanje po gospodarstvu uz
obvezu primjene višestruke sukladnosti. Uvedene su nove mjere za okoliš, kvalitetu i
dobrobit životinja te pomoć poljoprivrednicima u svrhu upoznavanja s novim
proizvodnim standardima.
2008.=> Health check – reforma u okviru programskog razdoblja 2007.-2013. =>
napuštanje set-aside programa, rasparivanje proizvodnje i potpore (de-coupling),
bolje suočavanje s izazovima klimatskih promjena, potreba za boljim gospodarenjem
vodama, zaštita biološke raznolikosti, te proizvodnje koja manje šteti okolišu. Izravna
plaćanja su smanjena i preusmjerena za ruralni razvoj. Projekti razvoja moraju se
temeljiti na LEADER pristupu (bottom-up).
CAP post 2013 => za proračunsko razdoblje 2014.-2020., uvedeno je zeleno
plaćanje, shema za mlade poljoprivrednike, shema za male poljoprivrednike, potpora
proizvođačkim grupama, održivo gospodarenje šumama, ruralni razvoj dobio 6
prioriteta, više slobode za zemlje članice u određivanju ciljeva i odabiru mjera. CAP
post 2013 reform rezultirala je definiranjem šest prioriteta za razdoblje 2014.-2020.:
1) Poticanje prijenosa znanja i inovacija u poljoprivredi, šumarstvu i ruralnim
područjima, 2) Poboljšanje održivosti i konkurentnosti poljoprivrede u svim regijama
te promicanje inovativnih poljoprivrednih tehnologija i održivog upravljanja šumama,
3) Promicanje organizacije lanca opskrbe hranom, uključujući preradu i trženje
poljoprivrednih proizvoda, dobrobit životinja te upravljanje rizikom u poljoprivredi,
4)Obnova, očuvanje i poboljšanje ekosustava povezanih s poljoprivredom i
šumarstvom, 5) Promicanje učinkovitosti resursa te poticanje pomaka prema
gospodarstvu s niskom razinom ugljika, otpornom na klimatske promjene u
poljoprivrednom, prehrambenom i šumarskom sektoru, 6) Promicanje društvene
uključenosti, suzbijanje siromaštva te gospodarskog razvoja u ruralnim područjima.
Projekti razvoja moraju se temeljiti na LEADER pristupu i CLLD pristupu (bottom-up).

11. Objasni posljednju reformu Zajedničke poljoprivredne politike koja je stupila na

snagu 2023.
Posljednjom reformom nastala je Zajednička poljoprivredna politika (ZPP) koja vrijedi
za razdoblje od 2023. do 2027. godine i ima deset ključnih ciljeva. Više nema stroge
podjele politike na 2 stupa kao što je to počelo u reformi Agenda 2000.
Ciljevi su sljedeći:
1. osiguravanje pravednog dohotka za poljoprivrednike
2. povećanje konkurentnosti
3. jačanje položaja poljoprivrednika u lancu opskrbe hranom
4. borba protiv klimatskih promjena
5. briga za okoliš
6. očuvanje krajolika i biološke raznolikosti
7. poticanje generacijske obnove
8. dinamična ruralna područja
9. zaštita kvalitete hrane i zdravlja
10. poticanje znanja i inovacija.

12. Objasni posljednju reformu Zajedničke poljoprivredne politike

13. Objasni osnovna obilježja Zajedničke ribarstvene politike
Do 1977. godine politika ribarstva Europske zajednice imala je za cilj povećati
nedovoljnu opskrbu ribom na zajedničkom tržištu. Ribarstvo je bilo samo još jedan
poljoprivredni sektor i njihovi su politički ciljevi bili povezani s ciljevima Zajedničke
poljoprivredne politike definiranim u Rimskom ugovoru: povećanje produktivnosti,
pošteni životni standard poljoprivredne zajednice, stabilizacija tržišta, održivost
opskrbe i razumne cijene. Pokušaji primjene tih ciljeva na sektor ribarstva rezultirali
su znatnim poteškoćama: povećanje produktivnosti, tehnički napredak i osiguranje
zaliha dovelo je do pretjerane eksploatacije riba i nedostatka odgovarajućih mjera
očuvanja morskih resursa. ZRP je prvi put u cijelosti usvojena kao zajednička politika
1983. godine od kad je prošla kroz nekoliko značajnih promjena i reformi. Time je
napokon službeno potvrđena potreba očuvanja morskih resursa (ribe i ostalih
organizama). Najveći problem je predstavljao prekomjerni ulov koji je predstavljao
prijetnju u vidu nestanka ribe, ugrožavanja bioraznolikosti, onečišćenja okoliša i sl.
Zemlje članice koje imaju i more u svojem teritoriju države tradicionalno se
međusobno svađaju tko smije gdje loviti, što i kad. Stoga je ZRP-om određena
granica na morima prema kojoj se smije obavljati ribolov s obzirom na teritorij
zemalja članica. More unutar 6 milja od obale bilo je rezervirano za ribare u obalnim
državama. Između 6 i 12 milja od obale, pristup je bio dopušten samo ribarima iz
zemalja koje su tradicionalno ribarile na tom području. Između 12 i 200 milja od
obale, pristup je općenito dopušten ribarima iz bilo koje zemlje EU, uz nekoliko
iznimaka. Ukupni dopušteni ulov podijeljen je na kvote za svaku državu članicu.

14. Objasni osnovna obilježja hrvatske ribarstvene politike i sektora

Hrvatska ribarstvena politika bila je dio jugoslavenskog zakonodavstva o ribarstvu do
1990-ih. Talijanski ribari, glavni konkurenti hrvatskih ribara, imali su povoljnu
gospodarsku politiku u sektoru ribarstva, što je utjecalo na njihov povoljan položaj na
međunarodnom tržištu. Najvažniji čimbenici bili su: veće cijene riba, niže cijene
visokokvalitetnih ribarskih plovila, brodskih motora, ribolovne opreme i goriva. S
obzirom na te razlike, talijanski ribari mogli su učinkovitije koristiti morske resurse i na
kraju ostvariti veći prihod. Osim toga, talijanski ribari također su iskorištavali
teritorijalni dio hrvatskog Jadranskog mora, prema sporazumu s jugoslavenskom
vladom, osiguravajući određene naknade. Međutim te naknade nisu nikad ulagane
natrag u poboljšanje sektora ribarstva. U 1990-tim godinama hrvatsko ribarstvo je
prolazilo kroz tranzicijsko razdoblje kao i ostali sektori. Biološki status Jadranskog
mora bio je isti kao u europskim morima: prekomjerno iskorištavanje riba i rakova te
degradacija staništa. Tijekom 1990-ih obujam proizvodnje ribarstva smanjio se za
58% u odnosu na razdoblje prije Domovinskog rata koji je u Hrvatskoj trajao od
1991.-1995. Hrvatska je podnijela zahtjev za članstvo u EU 2003. godine, započela
pregovore 2005. godine i ušla 2013. godine. Tijekom pretpristupnog razdoblja bilo je
potrebno uskladiti svoj pravni sustav i regulatorni okvir s pravnom stečevinom EU.
Ovo razdoblje je bila prilika da hrvatski ribarski sektor prilagodi svoje ciljeve, mjere i
zainteresirane strane kako bi u budućnosti bio održiviji i međunarodno konkurentan.
Članstvo također olakšava trgovinu unutar područja EU, i značajna sredstva
financijske potpore. U skladu s tim, čvrst i konkretan politički okvir koji se sastoji od
pravne osnove i operativnih dokumenata preduvjet je za uspješan rad sektora
ribarstva. Zakon o morskom ribarstvu ukinuo je Zakon o morskom ribarstvu iz 1997.
godine. Osim reguliranja komercijalnog, nekomercijalnog i rekreacijskog ribolova,
novi Zakon se bavi upravljanjem, očuvanjem i iskorištavanjem ribolovnih resursa,
dobrobiti mora, praćenjem i izvješćivanjem o biološkoj kvaliteti i raznolikosti,
uključujući akvakulturu kao dio ribarske industrije. Najvažnija novost u sustavu
nacionalne potpore u odnosu na razdoblje prije ulaska u EU (pretpristupno) je
uvođenje sustava strukturne potpore. Strukturne mjere usmjerene su na olakšavanje
ekonomske, ekološke i društvene održivosti cijelog ribarskog sektora, omogućavanje
odgovarajućeg životnog standarda svih subjekata u ribarstvu, omogućavanje održive
ravnoteže između raspoloživih resursa i ribolovnog kapaciteta, jačanje
konkurentnosti sektora i poticanje jednake zastupljenosti i ravnopravnosti spolova u
sektoru. Najveća razlika između hrvatskih i europskih ribarstvenih prioriteta je u tome
što se hrvatski odnose na modernizaciju ribarske flote, povećanje ulova i zaštitu
morskog teritorija, dok su europski usmjereni na poboljšanje sigurnosti posade,
selektivnih tehnika ribolova, kvalitete proizvodnje i na smanjenje ribolovnog
kapaciteta. Hrvatsko ribarstvo doprinosi bruto domaćem proizvodu (BDP) udjelom od
0,2-0,7% što je relativno nisko s obzirom na to da je hrvatsko Jadransko more jedna
od glavnih komparativnih prednosti u međunarodnom kontekstu. Naime, pokriva
35,5% teritorija Hrvatske. Hrvatski sektor ribarstva obilježavaju i opskrba kvalitetnom
hranom, pozitivna vanjskotrgovinska bilanca (vrijednost izvoza veća od vrijednosti
uvoza!) te važnost zapošljavanja na obali i otocima gdje je ribolov jedna od rijetkih
aktivnosti koje osiguravaju izvor prihoda tijekom cijele godine.

15. Objasni isključivi gospodarski pojas proglašen 2021.

Dana 5. veljače, 2021. formalno je proglašen isključivi gospodarski pojas sukladno
pomorskom zakoniku, Konvenciji UN-a o pravu mora i europskom zakonodavstvu. To
je morski prostor u kojem sve države “ne dirajući suverena prava i jurisdikciju
Hrvatske uživaju međunarodnim pravom zajamčene slobode i prava”. U odnosu na
ZERP iz 2003. ovime se donose dva nova prava, pravo na izgradnju umjetnih otoka
te pravo na korištenje snage mora, vjetra i struja. Proglašenje isključivog
gospodarskog pojasa je rezultat provedbe zajedničke ribarstvene politike Hrvatske i
Italije (dobrih odnosa) u području zaštite okoliša. Ne mijenja se ništa u pogledu
ribarenja. Treba naglasiti da se isključiva prava gospodarskog pojasa odnose samo
na treće zemlje, ali ne i na zemlje Europske unije. To znači da će nas gospodarski
pojas štititi samo u odnosu na Albaniju i Crnu Goru, ali ne i prema Italiji i Sloveniji. I
postojeći ZERP se po odluci Hrvatskog sabora ne primjenjuje na države članice
Europske unije do iznalaženja zajedničkog dogovora u duhu EU-a. Takav dogovor do
danas nije postignut jer interesi Hrvatske, Italije i Slovenije u tom pitanju nisu
usklađeni.
16. Objasni regionalnu raznolikost poljoprivrede i ruralnih područja Hrvatske
temeljem opisa agroekoloških regija.
Regija (lat. regio, -onis) označava kraj, područje, pokrajinu, oblast. To je homogena
prostorna cjelina sa sličnim društvenim, gospodarskim, agroekološkim čimbenicima,
koja se razlikuje od ostalih, susjednih regija. Zemljopisni položaj Hrvatske je takav da
se na njezinu prostoru susreću i miješaju utjecaji nekoliko tipova klima i tala.
Temeljem klimatsko-pedoloških različitosti 1995. su u Hrvatskoj ustanovljene tri
agroekološke regije. Te regije nemaju veze s administrativnim upravljanjem, ne
funkcioniraju kao županije, općine, gradovi, niti su to statističke regije. Agroekološke
ili poljoprivredne regije Hrvatske su: Panonska, Gorska i Jadranska regija.

17. Nabroji i objasni specifičnosti Panonske, Gorske i Jadranske regije.

Panonska regija (P) ima četiri podregije: a) Istočno-panonska (P1), Srednje-
panonska (P2), Zapadno-panonska (P3) i Sjeverozapadno-panonska (P4). Panonska
regija je najnaseljeniji i poljoprivrednim resursima najbogatiji dio Hrvatske.
Ravničarski dio ove regije s najplodnijim tlima je pogodno za uzgoj svih važnijih
ratarskih usjeva. Na brežuljkastom dijelu prevladava voćarstvo i vinogradarstvo.
Razvijeno i stočarstvo. Kakvoća tla, klima i povoljan godišnji raspored oborina
osiguravaju 106 ovom području dobar prirodni potencijal za uspješnu poljoprivrednu
proizvodnju, koja je osnova i prehrambene industrije. Površine obrasle kvalitetnim
šumama, posebno plemenitih vrsta drveta, povoljna su osnova razvitku šumarstva,
odnosno snažne drvnoprerađivačke industrije. Termalne vode, očuvani okoliš i
jedinstvena ekološka područja, brojna lovišta, izletišta i povijesni spomenici, pružaju
osnovu za uspješnu kombinaciju poljoprivredne, šumarske i turističke djelatnosti.
Gorska regija (G) ima dvije podregije: a) Predgorska (G1) i b) Gorska (G2). Glavne
ekonomske aktivnosti ove regije su šumarstvo i poljoprivreda, drvno-prerađivačka
industrija i turizam. Poljoprivreda ove regije prilagođena je tipično planinskoj klimi s
obilnim padalinama i heterogenim tlima, ima usitnjene posjede sa stočarstvom kao
glavnom poljoprivrednom granom, a biljna proizvodnja je većinom u službi
proizvodnje krmnih kultura. Uzgoj ratarskih kultura ograničen zbog oštre klime tako
da prevladavaju rane sorte kukuruza, krumpir, raž i povrće. Znatna je zastupljenost
gorskih pašnjaka. Općenita značajka gorske regije je mala iskorištenost mogućnosti
ovoga područja i snažna depopulacija (proces smanjenja broja stanovnika u nekom
području zbog iseljavanja, malog prirasta broja rođenih itd.)
Jadranska regija (J) ima tri podregije: Sjeverno-jadranska (J1), b) Srednje-jadranska
(J2) i Južno-jadranska (J3). Okosnicu gospodarstva čini turizam, dok su poljoprivreda
i ribarstvo tradicionalne djelatnosti u ravnijim dijelovima regije. Posebnost jadranske
regije je u tome što ima mediteransku klimu koja je topla s obiljem sunca i sve toplija i
suša prema jugu. Temperature su rijetko ispod nule, što pogoduje uzgoju
sredozemnih kultura kao što su masline, mandarine, naranče, bademi itd. Važan
čimbenik podneblja ove regije su vjetrovi, koji su cijele godine redoviti, a imaju veliku
snagu i učestalost. U ljetnom razdoblju za svaku proizvodnju nužno je natapanje. U
ovoj regiji prevladavaju gospodarstva s malim proizvodnim parcelama, poljoprivredne
površine su uglavnom locirane u ravnicama i dolinama rijeka, visoravnima i krškim
poljima. Jadranska regija je "najurbanija" regija u Hrvatskoj, s malim udjelom
poljoprivrednog stanovništva u ukupnom, znatno nižim od državnog prosjeka.

18. Objasni odnos poljoprivrede i okoliša.

Poljoprivreda kao važna ljudska djelatnost koristi prirodne resurse (vodu, tlo i zrak) i
time izravno utječe na krajobraz, bioraznolikost, očuvanje genetskog materijala,
životinjskih vrsta i staništa. Također, ima ključnu ulogu u sprečavanju prirodnih
katastrofa kao što su poplave, suše ili požari. Istovremeno, način na koji se odvija
poljoprivredna praksa može imati za posljedicu eroziju tla, gubitak vode, onečišćenje
okoliša i uzrokovati smanjenje bioraznolikosti. Primjena agrookolišnih mjera u
Hrvatskoj prije ulaska u EU značila je potporu izvornim i zaštićenim pasminama,
ekološkoj poljoprivrednoj proizvodnji i dodatna prava na potporu poljoprivredi u
područjima s težim uvjetima gospodarenja (u 2015. naziv je promijenjen u Područja s
prirodnim ili ostalim posebnim ograničenjima). Od ulaska u EU uvedene su dodatne
agrookolišne mjere u Hrvatskoj: zelena plaćanja i mjera očuvanja izvornih i zaštićenih
vrsta i kultivara poljoprivrednog bilja. Vrijednost potpore za agrookolišne mjere se
ubrzano povećava (npr. u 2017. je devet puta veća u odnosu na 2012.). Površine
pod trajnim travnjacima i površine pod ekološkom proizvodnjom su se višestruko
povećale u razdoblju od 2007. do 2017.

19. Što su eko-sheme, nabrojite i objasnite?

Strateški plan Zajedničke poljoprivredne politike Republike Hrvatske 2023. - 2027.,
po prvi puta omogućuje ostvarivanje potpora za eko sheme kao jednogodišnje
klimatsko okolišne intervencije unutar izravnih plaćanja. Iako se od 2023. godine
ukidaju zelena plaćanja, eko sheme ih izravno ne mijenjaju zato što su zelena
plaćanja za korisnike izravnih plaćanja bila obvezna, dok obveze za provedbu eko
shema korisnici preuzimaju dobrovoljno. Eko sheme su dobile naziv zbog poveznice
sa specifičnim klimatsko okolišnim ciljevima ZPP, a ne zbog izravne poveznice s
ekološkom proizvodnjom.
Sukladno Strateškom planu ZPP, potpora se dodjeljuje u obliku:
 dodatnih plaćanja na osnovnu potporu dohotku (Intenzivirana raznolikost
poljoprivrednih površina, Intenzivirano održavanje ekološki značajnih površina)
 nadoknade dodatnih troškova i gubitka prihoda koji su rezultat preuzetih obveza,
dobivene izrađenim kalkulacijama od strane neovisnih stručnjaka (Ekstenzivno
održavanje pašnjaka, Uporaba stajskog gnoja na oraničnim površinama, Minimalni
udio leguminoza od 20% unutar poljoprivrednih površina, Konzervacijska
poljoprivreda, Očuvanje travnjaka velike prirodne vrijednosti).
Prihvatljivi korisnici: aktivni poljoprivrednici, upisani u Upisnik poljoprivrednika koji
koriste poljoprivredno zemljište upisano u ARKOD sustav.
Prihvatljiva površina za provedbu intervencija je 1 ha.
Eko-sheme su:
31.01. Intenzivirana raznolikost poljoprivrednih površina
Prijedlog intervencije predstavlja prošireni oblik zelene prakse raznolikost usjeva,
koja se primjenjivala samo na oraničnim površinama. U cilju što veće ukupne
raznolikosti poljoprivrednih površina, kojom se pruža značajan doprinos klimatskim
ciljevima te mozaičnosti poljoprivrednog krajobraza i očuvanju bioraznolikosti,
intervencija se provodi na svim vrstama uporabe poljoprivrednog zemljišta.
31.02. Ekstenzivno gospodarenje pašnjacima
Održavanje pašnjaka ispašom doprinijet će opstanku karakterističnih krajobraza,
očuvanju pašnjačke vegetacije, karakterističnih biljnih i životinjskih vrsta te vrijednih
staništa. Ispaša životinja na pašnjacima kroz dulji period pruža doprinos dobrobiti
životinja. Temeljem navedenog, intervencija Ekstenzivno gospodarenje pašnjacima,
doprinijet će ublažavanju klimatskih promjena, očuvanju krajobraza, poboljšanju
ekosustava, očuvanju staništa i zaštiti bioraznolikosti.
31.03. Intenzivirano održavanje ekološki značajnih površina
Intervencija predstavlja modifikaciju zelene prakse ekološki značajne površine,
prema kojem se ona provodi na svim vrstama uporabe poljoprivrednog zemljišta, te
na gospodarstvima, bez 113 obzira na veličinu njihove poljoprivredne površine.
Intervencija se provodi na minimalno 10% ukupnih poljoprivrednih površina
gospodarstva, na kojima se održavaju ekološki značajne površine. Intervencija
doprinosi zaštiti bioraznolikosti, očuvanju staništa i mozaičnosti krajobraza uz
dodatno poboljšanje usluga poljoprivrednog ekosustava
31.04. Uporaba stajskog gnoja na oraničnim površinama
Intervencija uporaba stajskog gnoja na oraničnim površinama ima za cilj povećati
sadržaj humusa smanjenjem uporabe sintetskih mineralnih gnojiva, čime se ujedno
postiže poboljšanje fizikalnih i kemijskih svojstava tla. Smanjenje uporabe mineralnih
gnojiva, značajno doprinosi uštedama energije potrebne za njihovu proizvodnju te
umanjuje onečišćenje tla, zraka i vode jer je usmjerena na optimizaciju gnojidbe.
31.05. Minimalni udio leguminoza od 20% unutar poljoprivrednih površina
Leguminoze se mogu uzgajati kao povrtne i ratarske kulture, kao stočna hrana ili za
zelenu gnojidbu. Na poljoprivrednim površinama mogu biti u obliku glavnih i/ili
postrnih usjeva. Tako doprinose zaštiti tla i voda od onečišćenja nitratima, s obzirom
da se prilikom uzgoja leguminoza u minimalnom udjelu od 20% značajno smanjuje ili
u potpunosti izostavlja uporaba dušičnih gnojiva.
31.06. Konzervacijska poljoprivreda
Konzervacijska poljoprivreda predstavlja suvremeni koncept poljoprivredne biljne
proizvodnje koji ima za cilj ostvarivanje visoke i održive razine proizvodnje uz
očuvanje prirodnih resursa i ostvarivanje prihvatljive dobiti, a temelji se na tri
međuovisna principa: minimalnom setu zahvata obrade tla, permanentnoj
pokrivenosti proizvodne površine biljkama ili biljnim ostatcima i pravilnoj izmjeni
usjeva (plodoredu). Konzervacijska poljoprivreda se temelji na jačanju prirodnih
bioloških procesa iznad i ispod površine tla. Mehanička obrada tla svedena je na
minimum, a izostavlja se okretanje tla. Konzervacijska poljoprivreda uključuje
optimizaciju primjene pesticida i gnojiva organskog i mineralnog podrijetla, na način
koji nije u koliziji ili ne ometa biološke procese. Intervencija se provodi na oraničnim
površinama.
31.07. Očuvanje travnjaka velike prirodne vrijednosti
 Zabranjena je upotreba mineralnog gnojiva ili stajskog gnoja.
• Zabranjena je upotreba sredstava za zaštitu bilja.
• Zabranjeno je zasijavanje travnjaka.
• Zabranjeni su hidromelioracijski zahvati.
• Ako se travnjak održava košnjom, košnja je dozvoljena isključivo ručnim ili strižnim
kosilicama.