Professional Documents
Culture Documents
Redafecioini odbor:
Dr Alojtz Benac, Riisto Beisarović, Jelena Cehić, Mitar Papić
i dr Midhat Samić
U r e d n iSk:
Jelena Čehić
Dr E N V E R IM A M O V IĆ
dine pa d o danas, mogu tse smjestiti u tri vremenska perioda, a u tim ok
virima izvršiti daljnja podjela, odnosno specifikacija naučnoistraživač-
kih radnika prema karakteru n jihovog istraživačkog raiđa i objavljenih
radova u odnosu na problem kulta ili kultnih spomenika. Prvi period
obuhvaćao ibi vrijem e od 1888. d o 1918. godine, drugi period od 1918.
d o 1945, a treći od 1945. godine do najnovijeg doba. Daljnja podjela u
tim okvirnima odnosila Ibi se na istraživače i plisce ikoji su neke svoje
radove posvetili konkretno kultnoj problem atici i na one ikoji su tijekom
svojih nauenoistraživačkih raldova tom problem u periferno prilazili ob
rađujući neki drugi naučni problem. U daljnjem izlaganju, ako se radi
o prvo-m slučaju, navest ćemo puni naslov objavljenog djela dotičnog
autora, ,u drugom slučaju samo ime autora i časopisa gldtje je objavljen
njegov rad.
Među prve i najveće istraživače dotičnog problema ispada Karl
Pač, dugogodišnji suradnik Zem aljskog muzeja u Sarajevu. Počev od
1890. godine, u svojim m nogobrojnim radovima doticao se direktno ili
indirektno kultne problematike sa područja BiH. Njegovi radovi su raz
nog karaktera, i bilo da je obrađivao topografiju jednog područja, davao
izvještaj o arheološkim radovima na antičkim lokalitetima, raspravljao
0 etničkom problemu nekog plemena ili opisivao nađene spomenike i si.,
u svim slučajevim a davao je i osvrt na kultnu problematiku. Rezultate
svojih naučnoistraživačkih radova objavljivao je po raemim domaćim
ili stranim naučnim revijama. Dakako, najveći broj tih radova objavio
je u svom matičnom glasilu — Glasniku Zem aljskog muzeja, s kojim
je surađivao'punih 30 godina i(od 1890. do 1919. godine), kao- i u Wissen-
schf'tMche MdtteiTungen aus Bosnien unid Herze@owina — Wien, za či
tavo vrijem e njegova izlaženja. Neki n jegovi radovi posvećeni su isklju
čivo kultnoj (problematici; tako npr., »Apolova štatueta iz Vršaca kod Pr
njavora« (G ZM V:II1, 1896, p. 273— 276); Mirhnmun u Konjicu« (GZM
IX, 1897, ;p. 629— 656); >;Prilog mitologiji Ilira« (GZM XIV, 1902, p.
439— 440), dok <e daleko veći broj donio pod općim naslovom kao, npr.:
>>Japodi« (G Z m ' v III, 1896, p. 113— 140. i X, 1898, p. 335— 364); »Novi
1 revidirani natpisi« (GZM VT, 1894, p. 341— 358) itđ. Brojne priloge iz
kultne problematike objavljivao je i u drugim, domaćim i stranim re
vijama. tako u »Archaeologisch — epigraphische Mitteilungen aus Oes-
terreich-U ngam «, Wien; »Jahnbuch fiir Altertumiskurađe«, Wien; »Jahres-
hefte des asterreichisohen archaolagisehen Instituiteis«, Wien, Sitd. Podat
ke o kultnoj problematici nalazimo i u nakim njegovim izdanjima, npr:
Anhang »Die epigraph'isdhen Denkmaleir der iromischen Strassen in Bos
nien unid der- Hercegovina« (Ph. Ballif, Romisahe Strassen in B. u. H.,
W:ien, 1893): »Die Dika in romisoher Zeit« (W.ien, 1900); »Die Herzego-
wina einst und jetzt« (Wien, 1922).
U svojim radovima Pač je, koristeći m nogobrojni materijal i sves
tranu analizu, znao pravilno ocijeniti sve elemente koji su uvjetovali in
staliranje i razvoj pojedinih kultova na ovom području, njihov karak
ter, a također dati pravilnu interpretaciju ikonografskih prikaza ili nat-
h is t o r ij a t is t r a ž iv a č k ih r a d o v a
15
,pisa koji su, u većini slučajeva, do danas zadržali punu naučnu vri
je d n o st. - - . _ ..
Od Pačovih suvremenika treba spomenuti i druge istraživače koji
SU ipisali o kultnoj problematici. To je V. Rađdmstt, faoji je većinu svojih
radova objavio u Glasniku Zem aljskog muzeja ili ’u Wissensohaffiiđhe
Mitteilungen aus B. u. H. (GZM III, 1891, p. 1— 19; IV, 1892, p. 117— 127;
V, 1893, p. 37— 92. itđ.), zatim C. Trohelka (GZM I, 1889, p. 91; II,
1 8 9 0 , p. 98— 99; III, >1891, p. 239— 246) itd. Tu se isto moigu spomenuti
joiš-F-^ Fiaila, :M. -Hermes, E. N ovotai i dr. čiji su prilozi također tiskani
u Glasniku Zemaljskog m uzeja ili WiMBH starijih izdanja. U isto v ii-
~jerae^nekirod-Tiavedenih autora svoje radove su objavljivali i u gore spo
menutim stranim revijama.-
Iz itag starijeg perioda istraživačkih radova iu BiH, ima nekoliko
istraživača feoji su djelovali su drugim jugoslavenskim ili taostranim
centrima, ali su u svojim djelima, pišući općenito o problemu Hira i n ji
hovih kultova, dali podatke i za područje BiH. U tome pogledu može se
spomenuti V. Tomašek (»Die 'Vorslawisdhe Topog'raphie. der Bosna, Her-
zegow!ina, Crna Gora iund der aiugrenizenden Gebiete« =— Mittailumgen der
geographischen Gesellsahaft in Wietn, Wi-en 1880). Posred značaja ovog
rada ikoji zadire u osnovu ilirske toponomastike na našem području,
tu spada i njegov rad Miscellen .(Beizzenibergens Beitrage zur Kurude der
indogermanischen Sprachen IX , p. 93. itd.), u kojem raspravlja o pita
nju ilirskog boga Medama, što je, u stvari, predstavljalo osnovu za
kritičko izučavanje ilirskih kultova.
Prvi istraživač k oji je sistematska obradio- kultne spomenike sa
našeg područja bio je R. Šnajder sa -svojom studijom: »Berieht iiber
eine Reise in Dalmatien, I: I U-ber die billdidhen Denkmaler Dalimatiens«
— Aroh. epiigr. Mitteilurogen aus Oestrerreich-Ungarn, Band IX, W i-
en 1885. Ta studija i danas predstavlja osnovu za proučavanje ilirskih
kultova i interpretaciju ikonograf-skih predstava, i dala je jedan odre
đen pravac kasnijim istraživačima ibi.lo da obrađuju kultnu problem a
tiku sa područja BiH ili drugih susjednih oblasti. Specifikacija spome
nika sa likom boga SMvana d drug-iih 'božanstava kakvu je dao- ovaj is
traživač i danas je na snazi, pa ju je, -takvu, prihvatio i IX Rendić, boji
je tom problemu posvetio jedan veliki -iscrpan rad.
Iz ovog kraćeg pregleda historijata istraživačkih radova do 1918.
godme m ože se zaključiti da je u tom razdoblju od 30 godina izvršena
velika istraživačka i -publicistička djelatnost koja se odn-osi na kultnu
problematiku. Pronađeno je i obrađeno na stotine spomenika ovog
karaktera koji su dali dovoljno materijala za donošenje određenih za
ključaka k oje su, iu većini slučajeva, potvrdili kasniji istraživači na os
novu novije pronađenog materijala.
Period mzmeđu dva svjetska -rata okarakteriziran je naglašenim
naučnoistraživačkim radom pok. Đimitrija Sergejevskog koji je, pored
ladova drugog karaktera, dao određen 'broj priloga, rasprava i članaka
posvećenih isključivo pitanju kultno-votivnih spomenika ili k” !ta do-
rnaelh jl-i stranih božanstava. Počev od 1924. do 1965. godine, ovaj na-
A N T IČ K I KULTNI I V O T IV N I S P O M E N IC I NA P O D R U C jtl B iH
16
1 O 'tame: Plinije, Nal. hist. III, 144. Sr. F. Papazoglu, Les Origines et la
đestinee de 1’ Elat iiUyriea, Historia (Wiesbaden), 14 (1965).
2 O tome: M. Suić, Istočna (jadranska obala u iPseudo Skilakovom Periplu, RAD,
JAZU , knj. 306, Zagreb 1955, p. 136.
3 -G. Zippel, Die tomische Herrsohaft in Illyrien bis auf Auguslus, Leipzig
1877, p. 1— 2.
1 E. .Pašalić, Questioties do> balio Dalmatico— Paniionieoque (a. 6— 9 ti. ae.),
Godišnjak Istorijskog društva Bosne i Hercegovine, sv. V III, Sarajevo 1956; N . V u-
lić, Oklavijanov ilirski ra-l, Glas Srjpske K raljevske Akademije, knj. JLXXII, Beograd
1907, p. 8— 10.
GEOGRAFSKI U V JE TI
21
kiasnije im se zametnuo trag jer kod drugih pisaca na ušću Neretve na
lazimo druga plemena. Budući da se to plem e spominje u jednom od
najstarijih izvora za naše krajeve, možemo .(pretpostaviti da su Manijci
u stvari predstavljali pleme koje je. naseljavalo , taj dio obale u starijoj
fazi povijesti i koje je u osvit historije nestalo, bilo da je feumrlo, nes
talo u ratnim sukobima, asimiralo se s nekim drugim plemenom, ili se
iselilo. Da je kojim slučajem a. nadalje tu živjelo, Param pod -tim imenom,
svakako bi ga spomenuo k oji od kasnijih grčkih ili rimskih pisaca.
Autarijati, — Spominje ih isti autor navodeći da se nalaze u unu
trašnjosti zem lje (uz Neretvu), iza jednog jezera iz k ojeg ističe rijeka
vNaron.19 Ovo pleme ise spom inje i kod drugih antičkih, pisaca. Strabon
navodi da je ovo pleme vod ilo ogorčenu bonbu s Arđijejcim a zbog nekih
slanih izvara koji su se nalazili na granici iizmeđiu ta dva plemena. Trebalo
je da te izvore, p o dogovoru, zajednički koriste, ali su oni taj ugovor pre
kršili i tako zarate jedni na druge .(iSitrabon 7, 307). U vezi s ovocn bonbom,
iste podatke nam daje Bseudoaristoteil (mirab. ausc. 18), dok A pijan piše
da su iz ove borbe Autarijati izišli kao pobjednici (Apijan III, 3). Kasnije
su Autairijiafci napustili ov e krajeve jer tse poslije spominju tta drugim
stranama npr. oko donjeg toka Južne Morave, gdje -se o njim a govori u
vezi s povratkom Aleksandra Velikog sa Dunava u Makedoniju, nakon
pohoda na Tribale (335. godine). Mada je pitanje smještaja Autarijata
dosta težak problem za suvremene istraživače, osobito za starije raz
doblje,20 u našem pitanju je važno to da ih antički autori spominju
na prostoru k oji ulazi u sastav današnje BiH, gdje su obitavali svakako
p rije keltske provale, a to znači najkasnije do 340. god. sit. e. Istima, po
neki istraživač, na primjer, M. Garašanin,21 iznosi mišljenje da su Au
tarijati provalili u Pom oravlje na početku IV ili čak koncem V stoljeća,
tumačeći to pojavom kasnoliaištatskog ilirskog materijala u ovoj oblasti,
a to bi značilo da su Autarijati prodrli u te krajeve prije provale Kelta
na Balkan. O njihovoj ekspanziji donosi nam podatke i Strahom (VII,
5, 11), koji piše da su bili pokorili razna plemena na širem području.
Možda fci se ta vijest mogla povezati s jednom činjenicom koja bi išla
u prilog našem iznijetom sudu o tome da su Autarijati, barem u jednom
određenom razdoblju, naseljavali teritorij današnje BiH, i da se njihova
moć mogla zasnivati jedino na materijalnoj bazi, a u ovom slučaju to bi
bilo rudarstvo, tj. eksploatacija željeza. Tako bi se mogao tumačiti i njihov,
eventualni, kasniji prodor, odnosno seljenje, u Pom oravlje, kada su bili,
valjda, potisnuti! od nekog drugog plemena (Kelta) koje se borilo za ta
mošnje rudnike. Na koncu možemo iznijeti ovo: Ikada se govori o ovome
19 Ib id em .
811 G. Z ip p e l. o. c.; S r. C. Pa-tsch, D ie Herzegovvrna ein st u m i jeta t (h istorisch e
W an d eru tigen fiim K arst u n đ a n d e r A đ ria ), W :en 1922, p . 48; isti au tor, čla n a k u
W MBH I X (1904), p. 241; h. Thall6czy, U e b e r d ie B e đ e u tu n g des Nainens B osna,
W M B H I (1893), p. 335; J. D obiftš, Stuidie 'k A p p ia n o v e t o m e illy «s!ke. Prag 1929 —
p re m a čla n k u : A. R iick er, S a lz q u e lla n in 'Boisn'ien u n đ H e rce g o v in a , W M B H I (1893),
p. 336. i d.
51 M. G arašanin , p r v o g g v o z d e n o g d oba iz M raoTorca i p ro b le m Ilira u
S r b iji, M u ze ji 2, 1949, p. 135.
E T N IČ K A S L IK A
29
»
plemenu, u njihovom povijesnom razdoblju treba razlikovati niz etapa,
medu kojima bi, vjerojatno, ona starija bila vezana za podruieje Bosne i
Hercegovine.22 .. -
Ardijejci. — Stralbon piše (7, 316) da oko Neretve, uz neka druga ple
mena koja navodi, stainiuju i Ardijejjci. P o njegovom pričanju, njima na
suprot je oltdk Pharos (Hvar) a iza njihove đbale slijedi RisamSki zaljev.
Brema ovfim podacima, značilo bi đa je ovo pleme naseljavalo prostor i
sjeverno od -uišća rijeke Neretve. 'Ovaj Strabonov navod je već davno iza
zvao žive 'komentare suvremenih -istraživača, pa su se javljala razliiaita
tumalčenja njegovog teksta. Jedni su to plem e stavljala sjeverno od ušća
.Neretve^— shodno Strabonovom pisanju,23 dok su ga druigi stavljali mnogo
južnije, tumačeći da se nije m oglo nalaziti tako daleko na sjeveru.24 Među
tim, nema sumnje da su stanovišta Andijejaca nekoć dotlicala Neretvu,
odakle se kasnije spuštaju dalje na jug, gdje ih nalazimo kao nosioce ilir
skog kraljevstva.
Ovo pleme spominje i Teop.otn|p '(kod Atihaneja, 6, 271, 443), koji za
njih kaže da su imali prefco: 300000 rdbova. U vezfi s ovom viješću neki is
traživači navode mogućnost da te podložnike u stvari predstavljaju p o-
rdbljeni Manijci, koji su nekoć, po nekim pilscima, tu stanovali.25 Dolazak
A rdijejaca na ušće Neretve je, vjerojatno, bilo u vezi s keltskom prova
lom, feaida su se od Kelta potučeni spustili niz Neretvu na more, gdje su u
III stoljeću osnovali jafeu državu ikoja je za 'kralja Agrona (umro 230. go
dine) obuhvaćala široka prostranstva u ikoja su ulazila i pojedina područja
današnje Hercegovine.
O pitanju staništa ovog plemena već smo ranije na jednom mjestu
iznijeli svoj sud,20 naglasivši da se, kada se raspravlja o ovome problemu,
mora uzeti u obzir slijedeća činjenica: da se razlikuju dvije faze, odnosno
dva perioda koja se odnose na njihovo boravište. Prva etaipa ili period bilo
bi ono vrijeme kada je ovo pleme naseljavalo prostor koji se sterao dublje
u unuitraiširjoist, gdje su vodili borbe s Autsri jatima zbog slanih izvora, a
druga etapa bi bilo vrijeme kada su, potisnuli od KelU, odnosno događa
jima vezanim za prodor Kelta na Balkan, pošli na jug, itj. na morsku oba
lu, gdje ih već spominju razni antički pisci. Prema tome, za naše pitanje
je važna činjenica da se to pleme veže za teritorij koji danas zaprema Bili,
i to u ono starije vrijeme, mada je, barem djeliimično, teritorij danalšnje
BiH u'laaio u granice njihove države i kasnije, ikada se javljaju kao nosioci
ilirskog (kraljevstva.
Daorsi. — Strahom navodi (7, 315) da oko Neretve uz Ardijejee i
Plereje stanuju i D a oM . Prema ‘tumačenju njegovog napisa, ova dva prva
plemena su naseljavala obalna susjedna područja, dok Ibi se Daorsi nalazili
u njihovom zaleđu, vtiše na lijevoj istraui iNeratve. Isto itaiko i Ptolomej
(2,16, 5) navodi da su »Daursi« unutar Dalmacije. Stvarni položaj ovog ple
mena je problematičan. !Po spOmgnnMm navodima, Daorsi su se nalazili
više u unutrašnjosti, dakle, dalje od oibale, ali Tali' neki elemente iz njihove
umjetnosti govorili da je to plem e u stvari bilo jače vezano za vodena
prostranstva, odnosno plovidbu. Tako, na prim jer, na njihovom novcu, koji
potječe iz II stoljeća st. e, prikazani su lbrodovi sa kljunom i na vesla. To Ibi,
eventualno, značilo da su na svoj novac (stavljali amblem Ikoji je bio sim
bol n jihove najvažnije aktivnosti, pomorstva). S pravom je Antun Majer
primijetio27 da se oni me b i mogli baviti tom aktivnošću da niisu imali ne
smetan felaz na m ore >(u§će Neretve). To je iština, ali se postavlja pitanje
u kojem su razdoblju bili aktivni pom orci. A k o lsu zaista billi pomorci, on
da su m orali gospodariti širim obalnim krugom k oji se protezao uz ušće
Neretve, N jihova moć je mogla početi da se gasi od onog vremena kada
su se Aridijejci pojavili kao pomorska sila. Tada su, vjerojatno, napustili
obalni d io :i povukli se u unutrašnjost, gd je su imali, kako ističu suvreme
ni istraživači, i prijestolnicu na Ošanioima (kod Stoea.
Spom en o ovom plemenu nalazimo i u izvještaju o Gentijevom ratu
(167. god. st. e.), kada je Lucije A n icije razlbio Genltijevu državu, koja je
potom bila raadijeljena na tri odjelite oblasti u kojim a su živjela razna p le
mena što su p rije toga potpadala pad anđijeisku državu. U izvještaju o
tome ratu navodi se da su siva ta plemena morala plaćati Rimljanima da-
nalk, izuzev Daorsa i još nekih koji su se već na 'početku rata priklonili
Rimljanima, pa su stoga bili oslobođeni danka.28
Eventualno povlačenje Daorsa sa morske obale u unutrašnjost mo-
^io 'oi se ijuimaoii jOb jeonoju pojavom.' jačanjem jednog drugog plemena,
tj. Delmata, čija politička aktivnost počinje istom onda kada su A rdijej-
ci bili razbijeni od Rimljana. Uslijed sirenja i jačanja Delmata, Daorsi <uz-
miču i sve više gube značaj, tako da tih 'kasnije neki pisci spominju kao
grupaciju od svega nekoliko đekurija.
Delmati. — iSpominju se prvi put kada su 196. godine sit. e. došli pod
vlast ardijejske države, za kralja Pleurata, ali su se već po smrti ovog
kralja oslobodili gospodstva Ardijejaca (oko 181. godine). Od tog vremena
granice ainđijejske države su bile znatno sužene na sjeveru, tako je rijeka
Neretva opet činila granicu između njih.29 Po tome se razabire da je ple
asimilacije, simbioze Ikao i seljakanja, što sve skupa stvara priličan pro
blem pri rješavanju ovog pitanja.
Preko antičkih pisaca saznajemo da je većina plemena korja su se
nalazila između Jadranskog m ora ii Save pripadala ilirskoj etničkoj grupi.
To su razna srodna plemena sa različitim nazivima koja su sva skupa
činila ilirski etnos. Izvjesna iamjena u etničkoj slici posljedica je prodora
Kelta na Balkan. U kojoj su m jeri K elti naselili teritorij Bosne i da li su
se izmiješali sa tamošnjim stanovnicima — ilirskim plemenima — nije
lako reći. Proučavanjem apigrafeke građe isa tog terena, ustanovljeno
je da znatan broj spomenika nos; keltska osobna imena. Isto tafco i neki
toponimi kao, npr., Matricom — poznato nam sa Pojtingerove table —
k oje se nalazilo negdje u srednjoj Bosni, dovodi se u vozu sa keltskim
toponimom (npr., keltsko plem e Matrici, grad Mediomatrici — danas
Mez, grad Matrica u d onjoj Panoniji na Dunavu i tsl.). Od plemena koja
su dijelom naseljavala područje Bosne, spominju se Japodi kao jako kel-
tiziramo pleme, pa se obično u literaturi i ne spominju drugačije do kao
»keiltsko-ilirško« pleme. Mnogi istraživači su, bez sumnje, prediomanzirali
■keltski utjecaj na ilirska plemena. Kako je nedavno ukazao Zdravko Ma-
rić, jedan Sferabonov navod — da su Japodi mješavina Kelta i Ilira — bio
je razlog za sve suvremene istraživače da .im daju izrazito keltsko obi
lježje.43 Analiza arheološkog materijala iz nekropola u dolini Une uka
zuje da u predrimsko doba nema ni traga Kelta na ovom području.14 Iz
ovog se 'jasno vidi kako jedan sasvim neznatan navod starih pisaca može
zavesti istraživače da donesu pogrešan sud i daju pogrešne ocjene o
etničkom sustavu.
D'rutgo pitanje iz našeg problema je da li su plemena koja su nase
ljavala današnje područje BiH pripadala jednoj etničkoj skupini — Iliri
ma — ili nekoj drugoj etničkoj grupaciji. U prvom slučaju, za naše
pitanje dolazi u obzir samo sjeverno područje Bosne, jar su plemena
od linije Bihać — Banja Luka — Doboj — donja Drina prema jugu svaka
ko pripadala ilirskoj grupaciji, dok područje sjeverno od ove l:mije. s ob
zirom na granično područje s Panonima, pobuđuje izvjesnu sumnju u
njihovu ilirsku pripadnost. Opet, radi primjera, uzet ćemo Japode. Već su
se ranije javljale sumnje u njihovu ilirsku pripadnost.45 U najnovije vri
jem e ozbiljno se umanjuje ilirsko obilježje Japoda,46 a naglašava se više
njihova panonska komponenta. Trefba napomenuti da Z. iMarić, jedan od
autora ove teze, to iznosi na osnovu rada na arheoloSkom materi jalu s
nekoliko lokaliteta u dolini Une, koju su naseljavali1 Japodi. Kalkva je
situacija sa plemenima koja su se nalazila istočno od Japoda, na čitavoj
bosanskoj Pasa vini sve do donjeg toka Drine, nije nam dovoljno jasno.4'7
Pri poismatranju geografske s-lilke Bosne, jasno se luči 'brdski dio južno od
linije Bihać—'Banja Luka— Dofooj— Drina i ravničarski dio sjeverno od
ove linije. Da li je ova prirodna geografska granica bila u isto vrijem e
granica dviju etničkih 'grupacija — Ilira i Panonaca — pitanje je dosta
problematično. Mašljenju da je eventualno (bilo tako, možda bi išla u prilog
činjenica da je nekalco upravo ovam linijom išla rimska granica između
dvije provincije: Dalmacije i Panonije. U protivnom, postavlja se oprav
dano pitanje zašto ta granica n ije 'bila pomjerena na sjever — na rijeku
Savu — što .bi bilo shvatljivi je, jer hi se rađalo o prirodnoj granici, kako
se inače prakticiralo kada se uspostavljalo administrativno razgraničenje.
HISTORIJSKI UVJETI
a. V E Z E I L I R A S A G R Č K IM S V IJ E T O M
55 A p p ia n i H istoria R om ana.
58 K alim ah , F ra g m en ta 104.
57 Eraithostenes ko d Stjepana B iza n tin ca , s. iv. D y rach ion .
58 'Scylacis Cliarianden'sis P e rlp lu s m a riš ađ Utora, h a b ita ta Euroipae et A siae
et Lyibiae, G G M , vol. 1, p . 30. i 31.
“ A 'pollonii R h o đ ii, A r g o n a u lik a , ed. T eu bn er. L eip zig 1905, p. 146; sr. E.
Im a m ov ić, O toci L o šin j i Cres u d je lim a a n tičk ih p isaca (u štam pi).
*° S cyla cis C hariand ensis, Peripluis, ed. ci.t., p. 28.
J. M ladin, U m je tn ič k i s p o m e n ici p ra h isto rijsk og N eza k cija , P ula 1964.
62 R. C ad deo, S toria m a rittim a d e l’ Italia, vo-1. I, M ilan o 1-942, p. 5.
83 C. P alsch . Z b irk e rim skih i g rčk ih starina u b o s .-h e r c . m uzej u S arajevu ,
C-ZM. X X V I (1914), p. 142. :
38 A lv T I Ć K I K TJT .T N I I V O T IV N I S P O M E N IC I NA PO D RU ČJU B iH
»ex Ifluriefe«.71 Nakon foga vođen je tzv. drugi ilirski rat, kada! su Rim
ljani pobijedili Demetrija Faranina, nakon čega je pofajeđniik Lucije Smi
lije proslavio opet trijumf nad Ilirima (219. gad. st. e.).72 l i o unatoč tim
pobjedama, sukobi Rimljana sa IMiriima proširivali su se sve više pa je
čitavo naredno raađolblje od dva stoljeća ispunjeno ratnim sukobima iz
među jednih !i drugih.
V eć pad Teutiniim nasljednicima ilirska država je bila prilično ak
tivna u političkim zbivamjiraa na itom dijelu Balkana. Od vladara iz tog
perioda svojom aktivnošću su se ostakli' Skerdilaida i LPteurat, koji su vo
dili česte ratove u Albaniji, Grčkoj ii Makedoniji, koji put u savezu s ma
kedonskim kraljevim a ili protiv njih. Takve akcije su m orale nanovo
izazvati rimsku vojnu intervenciju, na sta su, »a koinau, RimljaM bili
prisiljeni kada je na ilirsko prijestolje došao Pleuiratov sin Gentije
(181— 167. god. st. e.). Kada je Rim, 171. gad. st. e., zaratio sa Persejem,
makedonskim kraljem, Gentije je p rvo ifaio na strani Rima, ali kasnije
pređe na stranu Perseja, 'što je konačno Rimljanima tok> dovoljan razlog da
i isa njim zarate. Pod komandom pretora Ducija Anicija, rimiske ćete se
iskrcaju kod Apolonije, 'gdje je doišlo <do prv»g sukoba sa ilirskom voj
skom, koja je pretrpjela poraz, pa se Gentije povuče u Skadru, prijes
tolnicu svoje kraljevine. Tu ponovo pniži R/tonljankna otpor ali i tu do
živi poraz, nakon čega je bio prim oran da zatraži mir, a na koncu i da
se preda. Tada je Lucije A'nicije proslavio svečani trijum f de rege
[Genjtio et lllurieis.73
Gentijevim porazom propala je zauvijek i ilirska država. Airđijejska
kraljevina je bila razdijeljena među bivše podanike. Stvorene su tri od
jelite oblasti sa punom autonomijom pod upravom domaćih poglavara,
ali su kao rimski 'saveznici morali priznavati vrhovnu nilmskfu vlast. Dalje,
m orali su se odreći iguisarenja i 'biili >su obavezni plaćati godišnji danak.
Tom prilikom Rimljani su preuzeli samo tri 'grada: Far, Diinale i lsu.
Međutim, većina ilirskih plemena od Neretve do Raše kao i ona u unu
trašnjosti ostala su i nadalje slobodna a Ume i isvan rimskih utjecaja, ali,
kako eerno vidjeti, ni ito nije 'dugo potrajalo.
Intervenciju Rimljana izazvali su prvo Đelmaii. Kako je to pleme,
nakon propasti arđijejske države, postalo najjače na ovim stranama, već
je odranije dolazilo do povremenih sukoba sa grčkilm gradovima, osobito
s Epetionom i Tragurioinom, kajo i sa plemenima koja su bila pod rimskom
zaštitom. Od njihovih napada osobito su trpjela dva spomenuta građa ,i
pleme Daorsi. Nakon učestalih tužbi sa svih strana upućenih Ritinu, se
nat je odlučio da povede rat na ovo pleme. Godine 156. st. e., konzul Gaj
Marci je Figulo se uipuitio u njihovu zemlju, i taj pohod je ujedno značio
početak jednog dugog ratnog perioda između Rima i Delmata kao i dru
gih ilirskih plemena, što je na koncu dovelo do konačnog pokoravanja
svili ilirskih plemena od strane Rima.
području današnje BiH, gdje se nalazilo središte ovog plemena. Godine :||
117. s i e. Ceoilije Metel je u Rimu proslavio »trijum f de Đelm ateis« ,76 Z
Unatoč ovih rimskah uspjeha u sukobima s ilirskim plemenitma, n i- -#»;
jedina njihova pobjeda nije bila odveć trajna. O tome, uostalom, svjedoče ft-
i česti pohodi koje su Rimljani poduzimali na ilirska plemena.
Godine 78. bukne novi ustanak Delmata sve do morske obale pa ih li
je konzul Gaj -Koskomje morao umirivati pune dvije godine. Uporedo jj f
s ovom vojnom započelo je i pokoravanje panonskih plemena s ikojima su ' j i
se Rimljani prvi put sukobili još 170. godine sit. e., u vrijem e rata s Ja- f i
podima, ali je do većih isuk-oba š njim a došlo istom 119. gad. ist. e., (kada :1 j
je konzul Lud je Cecilije Metel, pred pohod na Đelmate, provalio d o Sis- ;| j
cije, koju je tom prilikom i zalOSS^Mi^ir'Baifiljam nisu dugo održali' u ~\1 S
svojim rukama.
Kada je 59. god. -st. e. Ilirik, kao prokoinzularno područje, pripao ,1
Juliju Cezaru, on ga je 'tijekom 'čitavog svog mandata posjetio svega dva
puita. iPirvi put to je bilo u 'zimu 57/56. god. st. e. (De bello Gallico 1,7), a %
drugi put na početku 54. <god. st. e., kada je došao da intervenira u vezi
s nekim sukobima i sporovima k o ji su izbili između plemena ikoja su na
seljavala donju Hercegovinu oko uišea Neretve. Kako je Cezar b io vi: >
vezan za politička 'zbivanja u Galiji, Ilirik je dosta zanemario, što su Del-
rnati iskoristili pa su 52. god. st. e. digli novi ustanak. U isto- vrijeme
digli su se i Japodi, pa dok: su prvi napadali) Liburne, od kojih su preoteli
nekoliko gradova, -drugi su otpočeli napade na Akvileju i Tergesitu. Poziv
Rimljana da se i jedna i drugi! povuku ostade bez uspjeha, i protiv njih
je 50. god. st. e. poslana jaka vojska, ali je od pobunjenika bala potpuno 1f|j
uništena. Uto u Rimu dođe do građanskog rata između Cezara i Pom-
peja, što je još više doprinijelo razvoju araaaMje u Iliriku. Izuzev Salone
i Epidaura, čitav Ilirik je s-tao na stranu ’P ompeja. U nastaloj situaciji,
Cezar nije mogao ništa poduzeti protiv pobunjenih ilirskih plemena. Za '%
ito mu ise ukazala povoljnija prilika tek nakon pobjede kod Farsala (48. J
god. st, e.). U toj namjeri naredi koiizularu Aulu Gabiniju da se uputi u
Ilirik, ali -čim je ovaj stigao u Japudiju, u zimu 48'47. god. -st. e., ovi mu
namesu veMk-e -gubitke, izgine veliki ibroj vojnika i zapovjednika, budu ~
zarobljeni b ojn i znaci, a sam Gabinije, sklonivši ise u Salonu, malo potom
umre od zadobivenih irana. Kada je Cezar konačno pobijedio pom pejevce, a
odlučio je da povrati svojoj vlasti čitav Ilirik. U tu svrhu 46. god. st. e. -A
poslao je tonizulara Bulblijai V-atindja, kojem glavni logor postade Narona,
odakle je poduzimao operacije, ali ni on n ije imao većih uspjeha. Najzad, :|i-
Cezaro-vom -smrću, 44. god. st. e., bala je obustavljena svaka daljnja afc- $
cija. Događaji do kojih je doišlo u saunom Rimu još su vilše odvojili Ilirik ||
od Rima.
Kada je Cezarov nasljednik Oktavijan potpuno uništio republikance, .J||
mogao je 35. igođ. st. e. započeti s pokoravanjem ilirskih plemena a ujedno -|jg
proširiti (rimske granice sve do Dunava. -Shvaćajući težinu zadatka, sam ||J
je preuzeo komandu u predstojećem ratu. Lskrcavši se kod današnjeg iSe- :if§
: " Ti
_________ ■* i
E. P ais, o. c., p . 206; C IL P , s. 177.
H IS T O R IJ S K I U V JE TI 43
%c-
nja, prvo je napao Japode. Nakon prvih uspjeha, nadinući dublje u unu
trašnjost, doživio je nekoliko poraza, a ina najve&i otpor naiđe kod Me
talim a, japanskog središta. Tak nakon teških bđjeva i ova utvrda je pala.
Pokorivši Japode, pođe dalje na sjever prema Susciji, ali kako je bila
jako utvrđena, zareze je uz velike gubitke tek nakon tridesetdnevnog pođ-
sjedanja. Nakon toga rimska vojska se uputi na jug i prošavši kroz li-
burnsku zemlju udari na Delmate. Međutim, ovi su se doibro pripremili
za rat d odlučili su da pruže snažan otpor i brane svoju nezavisnost. Da
je tako i bilo, svjedoči činjenica da je Oktavi jan potrošio na njihovo po
koravanje čitavu 35. i 34. god. st. e. Delmati su ovog puta najveći otpor
pružili u utvndaima: Promoni, Siđoniji, i na koncu u Setoviji. Usljed dugo-
trajnih ratova i •velikih gubitaka, Delmati -su %ili klonuli pa su, na koncu,
morali prilnaiMtd uvjete pobjednika: plaćati danak, dati taoce i sliužiti
vojnu službu.
Porazom ovog najjačeg tadašnjeg ilirskog plemena Rim je ubrzo
završio s pokoravanjem i ostalih ilirskih plemena od mora do Drine i na
sjever do Drave. Oktavi jan je 27. god. st. e. proslavio svoj svečani trijumf
skršivši žilav otpor ilirskih plemena.77
Odmah po završetku rata, Rimljani su otpočeli da maksimalno
efksp'loatiraju pokorene zem lje i narode. Dobra ikoja su do tada pripadala
domaćem čovjeku, sada su postala svojina Rimljana. Dok su jedine tjerali
u rudnike, druge su odvlačili i slali u daleke krajeve da vrše vojn«u služ
bu. Uz vojsku su došli i trgovci, zelenaši, poreznici i drugi izsralbljdvačd
koji su od pokorenih uzimali sve do čega su doJazili. Domaćem čovjeku
je ostao samo goli život. Iz dana u dan, iz godine u godinu, situacija je
'bivala sve teža. Rim kao da nije to vidio, štaviše, smatrao je da je Ilirik
potpuno umiren, a tako je mislio i August jer je Ilirik predao senatu
na upravu. A li težak život, nepravde i izrabljivanja ponovo su oživjeli
nekadašnji ponos Ilira i njihovu žeđ sa slobodom. Vidjeli su da je jedini
izlaz u borbi.
Prilika za ustanak ukaza se najboljom kada je Ti/beri je, polovicom 6.
godine, zbag svojih ratnih operacija na Duiiavu povukao glavninu vojske
iz 'ilirskih garnizona te su tako Dalmacija i Panonija 'bille slabo zaštićene.
Prvi se na ustanak podigoše hrabri srednjobosanski Desidijati a ubrzo su
im se pridružila i ostala ilirska plemena na čitavom rejonu od mora do Pa
nonije. Udružene ilirske snage odmah na početku rata ipotukoše nekoliko
rimskih odreda. Desiđijatski vođa Batom redom je pobjeđivao sve rimske
odrede i tako došao do Salone. Njegova vojska je pustošila krajeve sve do
Apolonije na jugu. Zaprijetila je opasnost i samom Rimu, pa je August
činio sve da bi se ustanak ugušio. Povlačio je vojsku iz drugih provincija,
poiz-vao je rezerviste, raspisani su novi porezi, a Tiiberije, koji se nalazio u
pohodu na Dunavu, dobije naređen ie da sklopi mir sa Marobodom te da
preuzme komandu trad cijelom -vojskom i udari na ustanike. Kao pomoć
O p is A r đ u b e k o d Kaisija D io n a (L V I, 15).
78 O b o r a v k u v o jn ih je d in ic a u o v e d v ije p r o v in c ije v id i: A . Beitz, Um ter-
su e b u n g e n zur M ilila rg e sc h ich te d e r romischen Provinz D alm atien , B a d e n foei W i-
en, 1938, (p. 36— 60; C. P atsch , R im sk e p o m o ć n e č e te (alae et eoh ortes au x ilia res)
u ip ro v in ciji D a lm a c iji — X izvještaj Velike 'g im n a zije u Sarajevu, S a r a je v o 1896,
passiim i W M B H V I (1899), p. 257.
80 Z a lo g o r e na p o d r u č ju D a lm a c ije v id i: C. P atsch , o. c., a za ov a tri na
p o d r u č ju P a n o n ije : A . Domasze\waki, D ie B em efiiciarienposleci un d d ie rom tsch en
StrasseiEmetze, Wos.bdeu't3che Zeitschrift fu r Geischfchte und Kiunat, T r ie r 1-902,
p. 103— 164; 0 . P atsch , D ie H e rz e g o w in a einst u n d jetzt, .p. 73. i d.; S ch m id t, E m ona,
•Jiiiirbucl) fiir A ltertu m sk u n d e, vol. V II, W ien 1913, ,p. 61— 188.
H IS T O R IJ S K I U V JE TI
45
*' .
vremena provincija Dalmacija je ostala b ez legija (provincia inermis),
samo su na njenoj 'teritoriji boravila manja odjeljenja pojedinih legija i
pripadnici pomoćnih jedinica.81 —
Na 'području BiH ustanovljeno je nekoliko logora u kojim a su •bora
vila imanja odjeljenja nekih legija ili pom oćnih jedinica, među kojima: lo
gor u Hiimcu, Sipovu kod Jajca, M aMjenovcu kod Doboja, Banjoj Luci te
u Luitvinom Hanu na' Drini.82 'Dakako da ih je bio veći broj jer nam o to
me govore mnogobrojni vojnički (natpisi s ovog područja. Prema epigraf-
skim spomenicima nađenim na području BiH, može se prikazati ovakav
raspored pripadnika pojedinih vojnih jedinica — legije: X I (Humac), VII
(okđlina Humca i Ljuibuiškog), VIII Augusta (u Svrakinu Selu kod Saraje
va i u Gradcu kod Pazsarića), X G em in a (Gikote kod Prijedora), I Adiutrix
(Golubić i Privilica kod Bihaća), V Macedonica '(Skelani), II Adiutrix (Ze
nica, Golubić i Glavatičevo); pom oćne jedinice — kohorte: II miliaria {Du
brava kod Stoca), I Belgarum (Makljenovac kod Doboja), III Alpinorum
(K/utac kod Humca), Bracaugustanorum (Hardomilje kod Humca), I Lucen-
sium (Hardomilje kod Humca), VIII voluntariorum (Halapići 11 a Glamoč
kom polju), i ala Claudia nova (Goloibić kod Bihaća).83
Dakako, natpisi koji nam spomdnjiu pripadnike ovih vojnih jedinica
sa ovog područja ne predstavljaju stvarne dokaze da su sve te jedinice i
bile stacionirane ovdje, a osim toga teško je dati određenu ldkalizacijiu p o
jedinih jedinica za koje već anamo da su se nailazile na ovom području.
Za sada se mogu odrediti s izvjesnom sigurnošću staništa samo ovih jedi
nica: u garnizonu u Humcu držala su posadiu odjeljenja legije IV Flavia,
a u drugoj polovici II stoljeća odjeljenja leg. VIiII Augusta, dok je počet
kom III stoljeća došlo odjeljenje leg. I i II Ađiutrir. Odjeljenja leg. II
Adiutrix služila su u srednjoj i sjeveroeapadnoj Bosni još i .u vrijeme cara
Dioklecijana. U Humau su bile stacionirane i neke pomoćne jedinice, tako
kohorte: I Lucensium (Hispanorum equitata), I Belgarum (equitata), III
Alpinorum, I Bracaugustanorum I VIII voluntariorum. Garnizon u Velikoj
KladušI pripadao je odjeljenju legije X IV Gemina Martia victrix, u Sopot-
uiei kod Goražda jedna jedinica sa Jtupiteroviim pridjevkam Cohortaiis, u
Usori je boravila jedna cofi. miliaria, a neko vrijem e i cofi. Belgarum. U
Golubiću je boravila coh. ala Claudia nova.
Uz većinu logora ovih jedinica razvila su se i civilna naselja
(canabae).84
Stacioniranje većeg broja vojnih jedinica na ovom području prois
teklo je iz potrebe da se zaštite m nogobrojni ovdašnji rudnici u kojima su
se dobij a] i raznovrsni metali, bilo to u Domaviji, srednjoj Bosni (Fojnica i
Kreševo) ili u rejonu Sane i Japre.
Ugušivanje Batoeovog ustanka značilo je ujedno i konačno pokora
vanje svih ilirskih plemena, osobito onih u 'unutrašnjosti, dakle, većim đi-
*
bili nosioci imnanizacije u najzabitoijim krajevima iiMrakih regiona, oda
kle su i samii potjecali.
Ovio nekoliko uvodnih pogllavlja iznijeili smo e namjerom da se dobije
nefšto jasnija slika svih onih ipoprastnih događaja, zbivanja, okolnosti ili
hdstorijakih uvjeta raznog karaiktera, jer je sve to skiujpa imalo jedan ogro
man znalčaj d posljedice za postojanje i raavoj kulturnog, odnosno duhov
nog 'života svih stanovnika koji su naseljavali unutarnji dio provincije
Dalmacije, tj. današnji teritorij BiH, bilo da se rad; o domaćim ljudim a ili
naselj emirima, odnosno strancima!
4 — A n tič k i k u l t n i .
I. KULTOVI DOMAĆIH BOŽANSTAVA
RELIGIJSKE OSNOVE ILIRA
a. S IL V A N S A M
Pod ovim imenom krije se n eto staro ilirsko božanstvo koje je iz
jednačeno sa italskim Silvanom. Ostaje nam i nadalje velika taijna kako
se zvailo to božanstvo to,d Ilira. Kada su Miri došli u političku ovisnost od
Rima, uz ostaM -društveno-politički proces, sprovedMa se slična irefotma
i u kultu. Bez sumnje da to nije predstavljalo veći problem jer i Rimljani
pripadaju indoevropskoj zajednici naroda kao a Ilira, a to znači da ug
lavnom imaju iste religiozne osnove. Rimljani, kao i drugi kulturni na
rodi, imali su daleko napredniji i razvijeni duhovni ž;i-vot od naroda ko
je su pokorili, što je proisteklo iz povijesnog razvoja dotičnih naroda.
Dok su, npr., Rim ljani prolazili kroz dinamičniji kulturno-politieki razvoj,
dotle .su dnugi narodi, a tako ii Iliri, u tom pogledu znatno stagnirali te
se iz tih razloga javi ja diferencijacija u njihovom -duhovnom životu. U
trenutku Ikada su Iliri bili u situacija da počnu od Rimljana preuzimati
mnoge kultne utjecaje, to čine na taj naći/n što zvanično preuzimaju
božanstva svoga gospodara, ali pod nazivom pojedinih rimskih božan
stava nadalje nastavljaju štovati svoja stara božanstva za koja su us
tanovili da imaju izvjesnu sličnost ili identične osobine, dok neka i na
dalje nazivaju starim imenima kao što je bio slučaj sa Vida-som, Tanon,
Medaurom i si.
Pitanje domaćeg boga Silvana čini se da je najjasnije od pitanja
druigih domaćih božanstava. To se najbolje vidi ii po broju kultnih re
ljefa posvećenih ovom božanstvu, ibilo da se radi « kultnim reljefima
ili eplg-rafsfciim spomenicima. Do danas je sa područja BiH poznato ukup
no 36 spomenika posvećenih Silvanu i njegovoj kultnoj zajednici, od
toga su 24 spomenika posvećena njegovom samostalnom kultu (br. 1— 24),
7 spomenika posvećeno je kultnoj zajednici sa Dijanom (br. 25— 31), 1
spomenik posvećen (kultnoj zajednici Si'lvan— Dijana'— nimfe (br. 32) i
4 spomenika posvećena kultnoj zajedinici Silvana i nimfa (br. 33— 36).
Iz grupe 'spomenika posvećenih Silvanu i njegovoj kultnoj zajednici
imamo 22 -kultne slike (ikonioigrafekih predstava ovog božanstva) i 17
epigrafsfcih spomenika — od ko-irh »e t reliefno-eptigrafskih (br. 11, 22,
27, 30, 36). '•
A N T IČ K I KULTNI I V O T IV N I S P O M E N IC I NA PO D RU ČJU B iH
56
renuta prema bogu. 'Č in.1'; nam se da na jednom našem spomeniku uz Sal
vama imamo prikazano čitavo stado nelMh životinja (reljef iz Triusine kod
Konjica, tor. 21). Kako je reljef dosta oštećen, nije iako odgonetnuti o
kojim se to životinjama rad/;, možda su koze. Okrenute su sve prema
bogu, poredane jedna iznad druge. Prikaz koze uz Salvama imamo ta
kođer na reljefu iz Zupanjca (Duvna) (br. 18). Koza je okrenuta prema
bogu, prikazana u hodu. Na reljefu iz Karaule— Zupanjae (br. 28) koza
je prikazana u ležećem položaju.
Prikaz psa imamo na tri reljefa. Na reljefu iz iLepeniice (br. 22),
pas čulči s lijeve strane božanstva, podigao je iglavu prema gospodaru
a desnu šapu stavio na njegovu nogu. Skoro u istom položaju pas je pri
kazan na reljefu iz Trusine (br. 21). Tlu pas stoji' S 'lijeve strane Sdl-
vana, čuči i glavu je okrenuo prema gospodaru, te na reljefu iz Kame
na— HailapSića fcod Glamoča ‘(br. 36), s toan razlikom što je pas visoko uz
digao glavu pireima bogu.
Iz ovog pregleda m ožem o zapaziti da u svim slučajevima gdje je
prikazan pas njegov položaj je redovito s lijeve strane Silvana.
Slijedeći redoviti prikaz na Silvanovim reljefima je stablo ili samo
grana. K oji put staiblo, odnosno grana prikazana je samo s jedne strane,
kao na reljefu iz Graca kod Hal/apića (br. 13) i Tnusine (br. 21), dok je
na reljefu iz Gradine Kamen feod Gflaimoča >(br. 14) d iv o prikazano s obje
strane Silvana. Na jednom spomeniku iz Graca kod Halapi'.ća (br. 13),
Silvan je lijevom ruikom obuhvatilo stablo, kao da se pridržava.
Od prikaza na Silvanovim spomenicima javlja se jotš lik žrtvenika.
Tako je na reljefu iz Graca kod Halapfića (br. 13) prikazan žrtvenik s
desne strane boga, ispod desne podignute ruke. Prema ovim reljefim a bo
ji su bolje sačuvani, m ožemo zaključiti da su slikovne predstave postav
ljene u manju udubljenu površinu oivičenu ruibnim okvirom. R eljef iz
Županjca—Duvno (br. 19) postavljen je na običnu ploču bez ikakva
ruba.
Na našim reljefima Silva.n je priikara.'n kao šumsko božanstvo i to
u onoj formi koja ga veže za grčkog Pana. Međutim, u ikonografskom
prilkaz;'vanju ovog božanstva na tlu Grčke, (konkretno u Arkađiji, koja
se smatra kolijevkom ovog kulta, postoji znatna (razlika u odnosu na pri
kazivanje u našim krajevima. Na Starijim spomenicima iz Ar.kađije. Pan
se prikazuje potpuno u anitropamorfnom obliku, a tek kasnije, pod u tje
cajem antičke koncepcije kulta i njegove interpretacije u umjetnosti, ovo
božanstvo poprima teiiomorfni lik, pa se javlja kao rogati satir sa koz
jim nogama.2 Naši spomenici nose njegov lik upravo u toj ikonografskoj
predstavi pa se Zbog toga i ne naziva drugačije do Pan, aM epigrafski
spomenici nam govore da je on kod nas izjednačen sa italskim Silva-
nom, čije -ime na nagim spomenicima u nosi ali s kojim ima .najmanje
sličnosti.3
b. S IL V A N I D IJA N A
“ Gilbert Charles Picard, Les Religions >đe 1’ A friq«e, anligne, Pališ 1954,
>p. 129.
43 Cilbert Charles Picard, .0. c., p. 1'51.
44 Ibidem.
45 -Ibidem.
40 A. Grenier, Les Religions etrusque el romaine, ParLs 1948, ip. 137.
1. K U L T O V I D O M A Ć IH BOŽAN STAVA
65
JI?
kao svoju zaštitnicu.47 Općenito se .uzima da je vladala šumom, divljom
prirodom d divljim životinjama.48 U Grčkoj, ona je isto tako zaštitnica
divlje prirode i lova, ipa se na slikama najčešće i prikazuje sa lovačkim
atributima.
Iz ovih navedenih prerogativa Dijane, vidimo (da su postojali svi
uvjeti da se stvori kultna zajednica sa Silvanom, .koji je bio isto tako bo
žanstvo šuma, planinskih proplanaka, pastira ;i 'stada. Dakle, njihove funk
cije se u velikoj .mjeri podudaraju i, jasno, iz .tih razloga otvorena je i ta
kultna zajednica.
Na području naše zemlje, a tako i na teritoriji! BiH otkriven je iz
vjestan broj 'spomenika ikoji su posvećeni isključivo ovoj kultnoj zajednici.
Na našim spomenicima (božanstva redovito “nose'"rimska imena, ali nema
sumnje da se tu radi u Oba slučaja o domaćim (božanstvima. V eć smo vi
djeli da se pod irimskam imenom Silvana -kalije jedno staro i veoma om i
ljeno ilirsko božanstvo, pa će hiti ista stvar i sa (Dijanom. Upravo činjeni
ca Sto se ona javlja u kultnoj zajednikai sa domaćim Silvanom, kojeg su
štovali i kojem su podizali reljefne ili pisane spomenike domaći ljudi,
govori da se pod rimsikian imenom -Dijane na aptjgrafskim spomenicima ili
na kultnim reljefima uz Silvana krije jedno .domaće žensko božanstvo. Iz
ovoga proizilazi da su Iliri imali i jedno staro svoje žensko božanstvo koje
je (imalo ista ili slična svojstva kao .rimska Điljana, i pod rimskim .utjeca
jem ona je i izjednačena sa njihovom Dijanom, dakle, interpretatio Roma
na, upravo čisti slučaj kakav se dogodio sa rimskom Dijanom u odnosu na
grčku Artemidu.
'Sa područja BiH poznato na-in je ukupno 18 spomenika posvećenih
Dijani i njenoj kultnoj zajednici >(K. II.), dok imamo svega sedam posve
ćenih kultnoj zajednici Silvan— Dijana (br. 25, 26, 27, 28, 29, 30, 31). Svi
skupa predstavljaju kultne reljefe s ikonografskim predstavama tih dvaju
božanstava, od kojih su dva popraćena tekstom (br. 27 i 30).
Na našim reljefim a likovi su prikazani jedan pored drugog uvijek u
stojećem -stavu, -okrenuti sučelice. Na .pet reljefa Dijana stoji s lijeve stra
ne Silvana (br. 26, 27, 28, 29, 31), a svega na jednom stoji s njegove desne
Strane (br. 25). Dijana je prikazana u raznim pozama. Na tri .spomenika
prikazana je u trenutku kada vadi desnom rukom strijelu iz tulca a lije
vom, povijenom nukom drži luk, kao na spomenicima iz Graca kodHala-
pića '(br. 25), iz Busije kod Glamoča (br. 27), i Livna (br.29). Upravo na
ova dva spomenika Dijana je prikazana kao boginja lova jer je luk i Stri
jela najibolje u tome karakteriziraju. Na reljefu iz Karau-le likovi su dosta
oštećeni, ali se može razabrati da su ruke Dijanine hiile nečim zaposlene,
kao što je slučaj i na drugim reljefima. Za -nas je osobito interesantan
njen lik sa reljefa iz Opačića na Glamočkom p olju -(br. 26), na kojem je
Dijana prikazana u dosta neobičnoj pozi: nešto raširenih nagu stoji uz
Silvana, obje ruke skupila je u laMovima i podigla ih u visinu ramena,
držeći -u šakama po jednu granu. U nešto sličnoj pozi prikazana je još na
jednom drugom reljefu, s tom razlikom što su joj ovdje ruke spuštene niz
tijelo (reljef iz Ljubuškog, br. 30). D ok na tim reljefim a ona stoji u m ir
nom stavu s uikočenim nogama, dotle je na reljefim a iz Halapića (br. 25),
iz Busije kod Glamoča (br. 27) te iiz Snhače na Livanjskom polju (br. 32)
pmlkazama u jedva prim jetnom pokretu: na sva tri reljefa lako je (naprijed
iskoračila, u jednom slulealju lijevom a u drugom desnom nogom. U jed
nom slučaju, dok u lijevoj ruci drži luk, u desnoj, umjesto da njom vaidi
strijelu iz tulca, drži meki duguljasti predmet, valjda strijelu koja je pri
kazana vaše shematdčno {spomenik iz Sulhače na Livanjskom polju, br. 32).
Od atributa k oji se javljaiju kod ODijane interesamstna je pojava grana koje
ona drži u rukama. Imamo dva slučaja igdje je prikazana skoro u (identič
noj pozi: u uspravnom stavu podigla je o b je ruke do visine ramena u ša
kama drži po jednu granu, kao što je islučaj na spomenicima iz Opačića
(br. 26 i 47). U oba slučaja radi se o istim <giranama, to su palmina i smok
vina grana. .Na svim reljefim a Dijana je prikazana u kratko poitpaisanom
hi tonu. Na reljefu iz Graca kod Halapića {br. 25) ima hiton kratkih ruka
va, visoko potpasam tako 'da jorj dopire iznad koljena. Isti je slučaj ea re
ljefom iz Opačića (br. 26), te iz Livna (br. 29), dok je najkraći prikazan na
dva irdljefa iz Karaule ikođ Duvna (b,r. 40 i 41). K oji put preko ramena
ima prebačen ogrtač kao na spomenicima iE Graca (kod Halapića {br. 25),
iz Karauile (br. 40), i iz Livna (Ibr. 29). 'Na ireiljefu iz Graca kod Ilalapića i iz
Livna, preko prsa se lijepo razaibiire remen k oji je pridržavao tulac na
leđima.49
H svim slučajevim a .boginja je prikazana isa 'bujnom kosom. U jed
nom slučaju valovita kosa joj se rasula po ramenima, kao što >je to na re
ljefim a iz Graca kod Halapića (br. 25) ii iz Busije (br. 27). Na ovom relje
fu iz "Graca, na glavi ima još kapicu.50 K oji put na glavi ima široki veo čiji
joj se krajevi spuštaju na ramena (spomenik iz Opačića, br. 26). Dijana
ima kratku kosu samo na jednom reljefu -— iz Karaule (br. 40).
Na nekoliko reljefa ove (kultne 'zajednice, uz ova dva božanstva su
prikazane i životinje. Na reljefu iz Karaule '(ibr 28), do Dijane « liieve
strane prikazana je košuta u iležećam položaju okrenuta nailijevo. Ima po
dignutu glavu a pogled je uprla prema boginji dok joj se jasno razaibiru
kitnjastd rogovi. Na istom reljefu, s desne strane uz Silvana je prikazana
koza, također u ležećam položaju. Imamo jedan slučaj da se uz Dijanu
ja vlja ju d vije životinje, kao što je na reljefu iz Karaule (ibr. 40). Tiu je s
njene desne strane opet. polegla košuta a s lijeve strane prikazan je pas u
ležećem položaju sa iglavom okrenutom prema boginji.
U svim slučajevima lik D ijane je prikazan dosta plastično ali na pro
vincijalan način i krajnje primitivno. Mada je koji put prikaz pun di-
namđama, rustična obrada i nesposobnost majstora da to umjetnički izrazi
čine da njen lik d jelu je više groteskno, ali daje jak dojam . Prim jer provin-
51 Antički pisci o stočarstvu kod Ilira : Pseudoskimno, 379; Stra.bo-n, VIT, 315;
Polibije, X X X II, 18. Sr. E. Pašalić, Problem okonomsk-og -raavitfca u unutrašnjosti
rimske .provincije Dalmacije, Simpoziijum II, Sarajevo, ANTJBEH, p izd. fenj. V Sa
rajevo 1967, p. 120.
A N T IČ K I KULTNI I V O T IV N I S P O M E N IC I NA PO D RU ČJU B iH
68
zbližavanja i veze i to što su i'h, kao dva svoja omiljena božanstva, Dekna-
■ti ikonografski skupa prikazivali, stvorivši na taj način njihovu kultnu
zajednicu.
Prikaz Dijane uz Silvana na našim reljefim a odgovara u potpunosti
shemi koja je dobila kanonske form e u Grčkoj i Italiji. Grčka Arteimida se
u grčkoj ikonografiji redovito prikazuje kao boginja lova, obučena u
kratki potpasami hiton, lovačke čizme, sa lutkom i strijelom, u pratnji svo
jih žtvoitinja, košute i psa. Kako amo vidjeli, isti Mp Dijane se javlja i na
našim reljefima, pa se m ože povući sasvim bliska paralela između tih
spomenika i onih iz Grčke ili Italije. 'Ne ullazeo', dakako, u umjetničku
ocjenu njihove obrade, m ožem o utvrditi identičnu ikoiiografSku koncep
ciju. Jedino od te paralele oduidara onaj reljef i't Opačića (br. 26) na kojem
je Dijana u društvu sa Si Ivanom data u potpuno drugačijoj predstavi.
Ona tu nema ničeg zajedničkog sa grčkom A-ntemidom ili (rimskom Dija
nom. Jedino što je dovodi u vezu isa prirodom, to su grane (koje drži u
ruci. Nisu prikazane njene životinje, ni luk niti strijela. Da je kojim slu
čajem prikazana bez Silvana, posumnjali bismo da taj lik predstavlja Di
janu. Upravo na tom reljefu vidi se umjetnička koncepcija provincijskog
duha, i to iz doba kada je i domaća umjetnost 'bila u stagnaciji (ili je izgu
bila .mnogo od svoje ranije vrijednosti. U isto vrijeme, 'tu se otkriva ikono-
grafsko shvaćanje umjetnika koji' je .izgradio taj reljef. Izradio je Dijanu
upravo tako kakvu ju je oin zamišljao u svom domaćem ambijentu. To se
vidi i po tome što je Dijana obučena u domaće ženske haljine. Osim toga,
ovaj reljef svojom izradom navodi iposmatraiča na zaključak da je izgrađen
takvom tehnikom koja je karakteristična za duiborez u drvetu, što bi zna
čilo da su Iliri većinu tsvojih umjetnina izrađivali u drvetu, pa tako i kult
ne slike.
S umjetničkog i ikonografskoig pogleda za nas je interesantan mali
fragmenat ovih dvaju božanstava koji je nedavno nađen :u Putićevu kod
Zenice.55 Na fragmentu su sačuvane samo glave, ali su takve izrade đa
i n i n_p A /s ir lim o ? T l? .I nicn ' LI T18. OVOTH p O 'đ fU /Č H L N ? J 'I r ’ 0 . :S i I v ? n n v a a ] ;r v n (1. ip rm e 'l
kao da je prekrivena runom a iz njega izbijaju dva roščića. Njegovo lice
je dosta široko, oči uiDadijive, iznad kojih se nađvija runo. te mu daje
oomalo strašan iagled. Glava Dijane ie skoro identičnog izsdeda. Nneno
lice okružuje bujna valovita kosa, što čini nandan S^lvanovoin runu. Zbog
ovakve izrade, ova i rad bismo mogli stavit; u kasnije razdoblje, vjerojat
no, ootkrai IV stoljeća. Ovai nalaz je izoliran A po mjestu nalaza a i po
analoiTii':. na Ume za nas pređslavlia poseban interes.
Postavlia se Ditanje kada su Iliri stvorili ikomoserafsku predstavu D i
jane ili ove kultne zajednice, i da li je to autohtoni razvoj ili je utjecaj
ca sirane, pri'e svega iz Grčke, odm>'T'® .iz Italije. Već smo naprijed izni-
1e Ii da se Dođ i'mencim Dijane kriie staro eioihor.sko božanstvo, a to znači
da su Hiri imali identično žensko božanstvo koje je odgovaralo grčkoj
c. SILVAN..-DIJANA—.NTMFE
d. SILVAN— NIMFE
Kako smo malo prije vidjeli, nim fe se javljaju u široj kultnoj za
jednici, gdje su bile prikazane sa Silvanom i Dijanom. U ovom slučaju
A K T lC K I KULTNI I VOTTVNI S P O M E N IC I N A POD RU ČJU B iH
74
kakva je veza nimfa i Silvana. Naprijed srno već naveli koji su ih tre
nuci zbližili itako da se prikazuju skupa u ikonografskim predstavama
ih da se štuju skupa. Iz tih razloga, nimfe se najčešće od svih d-rugfih
božanstava prikazuju sa Si'lvanom ili se u natpisima skupa navode. Pre
ma grčkoj legendi, nim fa Driopa je bila njegova majka,62 a po drugoj
legendi on se u neku ođ svojih p ra tlica strastveno zaljubio. Vesela pri
roda ovog šumskog božanstva, uvijek spremnog za ignu i zabavu ili svir
ku (njegov atribut siringa), u potpunosti odgovara šumskim djevojkama
koje se zadržavaju Oko izvora i plahoviiih potoka te se u radosnoj sceni;
igre i zabave najčešće prikazuju u ikonografskkn predstavama združene
s njim. Na našim reljefim a skoro da se redovito pojavljuju po. tri. 'Neki
i’straživači tumače da je to povezano emotivnim vezama Silvana i nim
fa, tj. da se zaljubio u neku od tri nimfe (Eho, Sirinks i Eitis) pa se za
to, tobože, sve i prikazuju s njim e.63 Po našem sudu, razlog toj pojavi
bi bio u drugoj stvari. Nal'.me, nimfe kao božanstva izvora i voda obič
no se zamišljaju i spominju kao zajednica, jer su ljudi u svakom izvoru,
potoku ili kakvoj vodi stajaćici zamišljali', stan nimfa, a kako je tih m je
sta bilo bezbroj, stvorio se pojam njihove zajednice. Valjda se iz tog
razloga i na našim spomenicima, kao što je slučaj r, na 'spomenicima iz
drugih krajeva, nimfe prikazuju u većem broju, npr., na reljefu iz Nad-
voda, na kojem je prikazano čak pet njih. Sto se najčešće prikazuju up
ravo tri nimfe, stvar je stilske prirode koja je prisutna kako u umjet-
nos-tii i religiji tako i u poeziji kod skoro svih naroda.
Sva četiri reljefa ove kultne zajednice koji potječu sa područja
BiH smještena su u udubljen je uokvireno pravilnim Okvirom. U dva slu
čaja (br. 34, 36), reljef je dublji i djeluje plastično, dok reljef iz Jajca
(br. 35) i, osobito, onaj iz Založja djeluju više kao crtež. R eljef iz Nadvoda
(br. 34) za nas je interesantan iz još jednog razloga. Naime, likovna kom
pozicija ovog reljefa prikazana je u pročelju hrama. To je prvi slučaj da
se na Silvanovim spomenicima, kao i na spomenicima ostalih domaćih
božanstava na područni RiH invlin arhitektonski elemenat hrama. Đo
sada smo imali jedino pojavu da se predstave Silvana i nimfa prikazuju
u plitkim nišama, dok se ovdje ikonografska kompozicija Stavlja u okvir
jednog arhitektonskog elementa, odnosno pročelja hrama. To je, svakako,
interesantna pojava, jer smo naprijed vidjeli da se predstave Silvana i
nimfa stavljaju obično u plitke r»še, ili, još češće, u stiliziranu pećinu
koja predstavlja paneion, kakve obično srećemo u primorskim oblasti
ma, kao što je slučaj sa reljefom iz Klisa.01 U ovom pogledu, osobito su
brojni takvi reljefi sa područja Grčke na kojima se Klkovoa kompozi
cija Silvanovih kultnih zajednica prikazuje realistički, u pećinama.** U
stvari, prikazivanje kako samog Silvana tako i njegove kultne zajednice
02 W. A. Kum, Legende i motivi stare Grčke, Sarajevo 1963, p. 93.
M Tumačenje po Reruđiču, o. c., p. 22.
01 D. Reiidić—iMiočević, o. c.. .p, 23, T . IH, 2.
B5 Salainon Reinaeh, Repertoare des retiefs grec.s el. romains, Tom II, ip. 80,
Nr. 358, 359, 360; Weroer Fuehs, Attisehe Nvmphenreliets. MiUheilutigon des deut-
“elien Arehaeologischen Instituls, Athcnische Abteiluing, Banđ 77—1962, p. 242—249,
Beilage 64—69.
I. k u l t o v i d o m a ć ih b o ž a n s t a v a
77
a. D I J A N A S A M A
Iz G alije imamo jedan lijep primjer, teoji inače Ikad nas nije
poznat, kako se epihorska boginja lova ifejednačuje sa rimskom Dijanom
i prima njeno ime, ali je zadržala i svoj6 epihorsko. To je Dijana Arriuina,
a isti slučaj imamo i iz Germamilje, .to je Dijana Abnofoa.95 Ujedno, ovi
primjeni nam mogu poslužiti kao dokaz da se ista stvar dogodila sa lir
skom boginjom lova, čiji nam se epihorski naiziv nije sačuvao nego nam
je poznat samo rimski.
■b. DIJANA—'NIMFE
Sa područja Bosne i Hercegovine imamo svega jedan spomenik
posvećen ovoj kultnoj zajednici. T o je poznati reljef iz Opačića (br. 47),
koji je za nas interesantan iz više razloga. Prvo, ispred seibe imamo lik
Dij4ne u jednom dosta neobičnom njenom ikonografskom prikazu za ko
ji ćemo teško naći analogiju bilo gdje. Na reljefu imamo ukupno prika
zana tri ženska lika u slijedećoj kom poziciji: u sredini, na nekom pos
tolju sličnom žrtveniku, stoji Dijana, a do nje, sa svake sirane, po je
dan ženski lik. Kom pozicija prikazanih likova je takva da se u srednjem
liku gleda jedno -veće žensko božanstvo, za koje se većina istraživača izjas
nila da predstavlja lilk domaće Dijane.
Svi likovi su okrenuti prema gledaocu. Dijana, u sasvim malom ras
koraku, stoji uspravno. Ruke je podigla u blagom luku do visine ramena
i -u šakama drži p o jednu gramu: u desnoj smokvinu (ili vinovu), a u li
jevoj paimovu. Na glavi ima maramu raširenih krajeva koji joj padaju
iza ramena.96 Obučena je u kratku potpasanu tuniku na k ojoj se od pasa
naziru bogati nabori. Oko vrata se vidi neko zadebljanje; da li je to om o
tani šal, kakav pulover uz vrat ili njen anatomski detalj, milje lak'o od
rediti. Ispod vrata, na prsima se primjećuje neki srcoMki detalj, pa se
pitamo da li je to elemenat gornjeg haljetka lili je neka oigrli'ca.97
Do nje, s obje strane, po jedan ženski lilk, koji isu ikonografski pri
kazani potpuno analogno Dijani. Isti elementi odjeće, na iglavi ista ma
rama, jedma razlika jc u rjihov'om držanju. Naime, 'Giba lika, 'lijevi des
nom a desni lijevom rukom, hvataju sku't Dijaniline 'tunike. Druga im
ruka ili nije uopće izrađena ili je drže iza ileđa, jer se na reljefu ne vidi.
Treba još spomenuti jedan detalj smješten na gornjoj lijevoj strani re
ljefa. To je neki crtež ovalnog oiblika koji se obično identificira kao ploška
(plosnata ovalna posuda za vodu),98 ali ima mišljenja da bi to mogao biti
neki kultni predm et,99 što bi (bilo dosta realno. Kako itaj predm et vidimo
na reljefu ove kultne zajednice, možda bi se mogao vezati isključivo za
nju, ili je, pak, to neki atribut prikazanih likova.
121 Ibid em .
4. K U L T B O G A B IN D A
m o biti sigurni da <je bila posvećena istom božanstvu kao i ostale are. Na
ovoj ari timamo dosta interesantnu likovnu predstavu. Naime, na gornjoj
strani, iznad natpAsnog polja, .u pravilno obilježenom polju, imamo likov
nu predstavu koja se sastoji od dva dugoroga jarca okrenuta jedan prema
drugom i između njih nacrtana mala ara, istog olblika kao što je oblik are
u naravi. Ispod natpisa imamo opet predstavu jednog j®rca okrenutog na
desnu stranu.
Što nam govore ove likovne predstave? Brije svega, potrebno je ista
ći da su one sve izrađene tehnikom crteža. Alko pogledamo na druge spo
menike sa likovnim predstavama iz ovog područja vidjeit ćemo đa su iz
rađene istom tehnikom, tj. crtežom, itelo da se radi o spomenicima iz pređ-
riimskog doba ili onim iz zadnjiK’stoljeća postojanja carstva- Ako, npr., po-~
r e d m o crteže -sa tzrv. »japodskih u m i« 122 s crtežom ovih. -ara, vidjet ćemo
da je tehnika potpuno identična, a -to znači da se na tom području razvijao
jedan određeni pravac -u tehničkoj obradi spomenika, odmotsno u načinu
prikazivanja likovnih predstava.
Budući da se u posveti jasno navodi kojem se .božanstvu are podižu,
u crtežu sa spomenika br. 53, al. b, prepoznali ćem o lik toga boga, a t » je
Bind Neptun. Da se radi o tome božanstvu, svjedoče i prikazani atributi:
veslo i delfin, dok na drugoj strani istog spomenika imamo lik tritona sa
veslom. Vijenci iznad ovih likova čisto su omamentalnoig karaktera. Pred
stave jaraca ovdje imaju simbolični kultni smisao pošto su se oni prinosili
na žrtvu -ovom božansttvu.J2s
Na osam spomenika u tekstu imamo punu posvetu božanstvu koja
glasi: »Bindo Neptuno«. U dva slučaja, budući da su are jako nastradale,
nije sačuvana dedikacija božanstvu (br. 53, 58), ali možemo vjerovati da
su dotični spomenici bili posvećeni .istom (božanstvu. Na pet spomenika,
uz ime božanstva nalazi se dodatak »sacrum« .{br. 50, 52, 55, 56, 59), u os
talim tekst je oštećen te ne znamo da li se nalazio. Od 11 spomenika, na
pet se sačuvala cijela ili parcijalna nomenklatura deđikanata. U prvom
slučaju (br. 50), ime đedi'kanla sastoji se o-đ -rimskog k-ognomena Prnrniu.s
i latiniziranog epiihorskog imena Parmanicus. U drugom .slučaju (br. 53),
imamo ikoignomen »Teuda« , m Od gentilicija javlja se Flavius (br. 53). Pre
ma sačuvanom punom tekstu u tri slučaja (br. 50, 52, 53), vidimo da su
spomenike podizali plemenski prvaci koji su nosili titulu »praepositus«
dok se na dva od tih spomenika (br. 52, 53) javlja tiltufla »praepositus et
princeps«. S jednog spomenika koji nismo uvrstili <u naš popis, jer se na
njemu nije sačuvala ni posveta ti: završna formula, ali bi se moglo pret
postaviti da je to dio are, u sačuvanom di jelu tefksta nailazimo titulu dedi-
kanta: »praefectus civitalis«,l2r’ Neke posvete su podigli vojnici legija (br.
isto vrijeme to nam svjedoči da je kult (boga Bluda kod Japoda imao
jaku tradiciju te je stoga i nadalje zadržao svoje epiihorsko ime, što je
rjeđi slučaj ili skoro uopće neipoznat s drugim domaćim božanstvima.
Već smo spomenuli da su Iliri imali i druga božanstva čije su (kul
tne funkcije bile povezane s vodom, kao što su (bile, npr., nimfe. Ovdje
se pitamo za&to se (kod Japoda ne javlja kult nimfa povezan sa Bindoan,
tim prije što kad Rimljana kao i kod -Grka uz mušlka božanstva voda
nalazimo ženske družJbeniee, npr., Tč'tiđu ili iSalasiju. Kult nimfa je kod
Ilira, osobito kod Delimata, (bio dodta razvijen, pa b i se moglo očekivati
da se javlja i kod Japoda, ili samostalno iM povezan sa Bindom.
Pitanje Japoda, odnosno njihove etničke pripadnosti, kao i pitanje
njihovog starijeg staništa ni d o danas n ije u potpunosti “riješeno.133 S ob
zirom na njihov razvijeni kult iboga izvora i voda, mogla bi se ovim
nadalje potkrijepiti ranija tvrdnja da su oni u nekoj svojoj .starijoj po
vijesnoj fazi bili stanovnici morske đbale, pdaikile su ih, u izvjesnom nji
hovom razdoblju, potisnuli Iiibum i u unutrašnjost. T o pitanje postav
ljam o u vezi s njihovim kultom azvora i voda, za k oji smo rekli da je
kad n jih imao jaku tradiciju. Uzgred da se osvrnemo ponovo na nje
govo ikonografsko prikazivanje ma ovim spomenicima. Iznijeli sm o da
je ta ikonografija preuzeta i da u stvari predstavlja rimskog Neptuna,
međutim, ako tu pojavu povežemo s našom pretpostavkom da su Japodi
nekoć faili stanovnici mora, u tom slučaju kult Binđa, n jegovo izjedna
čenje sa Neptunom, prikazivanje atributa m orskog božanstva, dobit će,
p o našem m išljenju, sasvim drugi istmisao. Tom e ibi m ogao poslužiti i
podatalk da se iz neposredne blizine Privilice, na području Japre, nalaze
tzv. »baribarsiki novci« koji ina aversu imaju lik nekog muškarca koji
dirži trozubac, a na reversu je lik dupina.134 To je m otiv k oji zavrjeđuje
pažnju, osobito ako ga povežemo sa kulitom boga Banda. Magli (bismo
oprezno iznijeti m išljenje da su Japodi u vremenu kada su bili stanov
nici morske obale (?) imali jedno svoje božanstvo čija je aktivnost bila
vezana za vodu {more), a kasnije, kada su bili potisnuti u unutrašnjost,
ponijeli su i zadržali su laj kuli, koji su u rimsko doba izjednačili sa
kultom Neptuna.
Ime Binđ, kojim se nazivalo ovo domaće božanstvo, na epigrafskiim
spomenicima je dosta rijetko. Poznato nam je još sa jednog natpisa iz
Norilka kao žensko ime (Bindho).135 Pač je smatrao da je ovo ime iz
vedeno iz teonima, pretpostavljajući po tome da se Bind štovao i u
N oriku,13,i ali to ne bi bio dovoljan razlog za tvrđenje da se taj kult što
vao u toj zemlji, je r nisu pronađeni nikakvi drugi spomenici koji bi pot-
174 Ibid em .
,7S O iL III, 898G.
1,(1 C IL III, 3922. Sr. R. M a n e , o. c., p. 31; J. K lem en c, o. c.. p. 13-6.
6. N E P O Z N A T A B O Ž A N S T V A
dan drugi detalj koji čini specifičnim prikazivanje ovog lika jeste n je
gova odjeća. U svim slučajevima ta osoba je obučena u kratku tuniku.
Tijelo je uvijek okrenuto sprijeda te držanje ruku specifično. Iz ovog
pregleda vidi se da su na svi® reljefim a prikazani likovi ikonograf-
ski predstavljeni identično, tj. da je u svim slučajevima prikazana je d
na te ista osoba. Iako nam je Glamočko polje do sada dalo vile kul
tnih reljefa raznih domaćih 'božanstava ili njihovih kultnih zajednica u
raznim ikanografskim predstavama, ni u jednom slučaju te predstave
ne možemo dovesti u vezu s predstavama s ovih 6 reljefa. Tražiti ana
logiju ovim predstavama u bilo k ojoj grupi spomenika s područja BiH
je uzaludno. Isto tako, mora se odbaciti m išljenje da bi, eventualno, ovi
reljefi pripadali sepulkra-lnoj grupi spomenika, jer je na ovom području
nađen sasvim mali 'broj spomenika te vrste s likovnim predstavama,
a osim toga, predstave na postojećim likovno ukrašenim sepulkralnim
spomenicima, sa Glamočkog polja ili iz ostalih krajeva BiH, i stilski li
kompozicijski odudaraju od predstava s ovih reljefa. To nas navodi
na zaključak da ovi reljefi u stvari predstavljaju kultne spomenike, tj.
likovnu predstavu nekog domaćeg muškog -božanstva s ovog područja.
Prema poznatim likovnim predstavama domaćih božanstava s ovog pod
ručja, predstave is oviih 6 reljefa se ne m ogu dovesti u vezu ni is jednim
ifcomografskim prikazom nekog dom aćeg božanstva, pa smo, istoga, miš
ljenja da su to predstave nekog nama nepoznatog domaćeg božanstva.
S obzirom da su svi reljefi nađeni na jednom mjestu, tj. u ok o
lici Glamoča (K. III), možemo pretpostaviti da je to božanstvo bilo što
vano, ako ne samo, onda u n ajvećoj m jeri upravo u okolici Glamoča,
odnosno na užem regionu Glamočkog polja. K oje je to .božanstvo, m o
žemo samo nagađati. Iliri su, vjerojatno, u svom panteonu imali mnoga
božanstva raznih kategorija i rangova kao i raznog karaktera, isto kao
što su, npr., Rimljani imali razna 'bezlična božanstva koja su tek -u kas
nijem razdoblju počeli likovno prikazivati. Možda je bio isti slučaj i
sa ilirskim 'božanstvima. Pod rimskim utjecajem Hiri su također p o
čeli likovno prikazivati svoja božanstva, pa nije lako dokučiti koje se
njihovo božanstvo krije u predstavama s ovih reljefa.
Nalazi ovih spomenika na Glamočkom polju predstavljaju još jedan
dokaz da je taj region sa svojim konzervativnim ilirskim stanovniš
tvom predstavljao sigurno utočište raznih kultova domaćih božanstava.
O većini njih, prema nađenim kultnim reljefima ili natpisima, imamo
dosta jasne predstave u odnosu na božanstvo koje se javlja na ovih
6 reljefa. Prema karakteru likovnog prikazivanja, ipošto .se lik uvijek
prikazuje u određenom stavu, m oglo bi se pretpostaviti da je taj stav
za njega karakterističan isto onako kao što su pedum ili siringa karak
teristični atributi za Silvana, ili luk i strijela za Dijanu,
Koliko smo obaviješteni, nije nam poznato da se ovakve likovne
predstave nalaze igdje drugdje, bilo to na području BiH ili u drugim
krajevima naše zemlje. Po tome bismo mogli suditi da se u drugim
A N T IČ K I KULTNI I V O T IV N I S P O M E N IC I NA PO D RU ČJU B iH
108
stavu o rimskoj religiji 'i htjeli uli ne, dolazili u situaciju da sami sebi p o
stavljaju pitanje i dovode u vezu religijske osnove svoga gospodara i svo
je zemlje. .Iz svih ovih razloga, mli smo interpretatio Romana ođxeđ'iii više
kao spontani proces. Da je bilo tako, vidi se iz činjenice što je Rim bio
krajnje tolerantan prema religijama i kultovima svojih podložnika. 'Rimski
vojnici podrijetlom Iliiri bili su slobodni podizati zavjete ili čak hramove
svojim domaćim božanstvima, bilo da su se MalaziE u Rimu, Galiji 'ili sje
vernoj A frici. To im inije nitko brainio. Navešoemo jedan među rijetkim
Slučajevima kada se Rim uplitao u pitanje kulta svojih provincija, a to je
zabrana prinošenja ljudskih žrtava u Galiji.182
Ako bism o ovaj problem pokušali svesti na Hire, mada o njihovim
kultovima nemamo spomena kod antičkih pisaca, pa prema Tcfihe ii« mo
žemo mii pratiti kako se taj proces odvijao kod njih, iz opisane komparativ
ne analiize tog problema kod drugih naroda m ožemo pretpostaviti da se
to isto, 'ili barem slično događalo i s .njihovom religijom , odnosno kultovi
ma. Da bi nam problem barem donekle b io jasniji, pokušat ćemo ga do
vesti u vezu sa jednim identičnim procesom, kolji je, istina, Iiz kasniijetg raz
doblja, a to je tzv. »interj.rret.atio Čhristiana«. Kao što su se po interpreta-
tio Romana sve religije i kultovi tumačili prem a shemama rimskog pan
teona i njihovog shvaćanja, tako isto i interpretatio Čhristiana traži i na
lazi u paganskim religijama njihova božanstva koja će identificirati sa
svojim, u ovom slučaju sa đavlkna i drugim zlim demonima. U slučaju ka
da crkva nije bila jaka da potisne pojedina pagainsfea božanstva, ona ih
identificira sa nekim biblijskim ličnostima, a njihove blagdane uJklapa u
crkvene, dok na mjestima Ikoja su kultno imala jaku pagansfcu tradiciju
podiže svoje kapele ili svetišta. Na taj način crkva je, poneki put u potpu
nost' apsorbirala paganske kultne, odnosno religijske preostatike. Svakako
da se u kršćanstvu taj proces odvijao ma sasvim drugim osnovama, i kako
je kršćanstvo bilo nepomirljivo prema paganskim religijama, sprovođemje
te interpretatio Čhristiana bilo je sasv'lm drugačije od interpretatio Roma
n a ali, iu suštini, kao događaj je 'identično.
Iz prethodnog pregleda vidjeh smo da su neka ilirska epuharska bo
žanstva ibiila identificirana s odgovarajućim rimskim. (Najbolji prim jer za
to predstavljaju Siivan i Dijana, za koje ma ni do danas ne znamo kako su
ili Hiri nazivali. Ova dva božanstva su samo pripadnici njihovog velikog
panteona. Možemo pretpostaviti da su Iliri imali mnogobrojna božanstva
kao što su imali Kelti ili Germani, Hi, pak, sami Rimljani u svojoj stari
joj kulturnoj fazi, kada su njihova 'božanstva po karakteru ili funkcijama
bila najbliža božanstvima primitivnih evropskih naroda. Nas, svakako, in
teresira u kojem i u kakvom stadiju su Rimljani zatekli ilirsku religiju.
Ako pogledamo na kulturne prilike koje s l i vladale u to vrijeme kod
Ilira, onda će naim biti jasno da su se i religija i kult nalazili u posve pri
mitivnim formama, koje su odlika života stanovnika čiji se kultni život
tem elji na osnovama prethistorije. Mada su Miri i prije nego što su došli
pod vlast Rimljana održavali kulturne i trgovačke veze sa Grcima, Ilalici-
Medaur ,189 koji se obično identificira kao ilirski bog rata. Međutim, u
veži s ovim ‘b ožanstvom postoje i drugačija mišljenja. Tomašek je, npr.,
tvrdio da je Medaur u stvari ilirski AsMapije, što 'br značilo - da su Iliri
imali jedno božanstvo ikoje je ‘odgovaralo grčkom Asklepiju. Do toga za
ključka spomenuta autor je došao »na osnovu činjenice što su se spomenici
toga boga našli u svetištu posvećenom A sk lepiju .100
U Topuiskom je nađen jedan natpis preko kojeg smo saznali za jedan
par domaćih božanstava, to su Vidasus i Thana,m koje je A, Majer izjed
načio sa Silvanom i Dijanom .192
Iz ovih spomenutih limena,-u većini slučajeva ćem o malo što saznati
o ilirskim božanstvima ili njihovoj religiji. U slučajevima ikada je na
spomenicima navedena interpretatio Romana, tada je stvar teoTiko-toliko---
jasna, ali se odmah postavlja pitanje šta je koje 'božanstvo Ikoje se tu
navodi u interpretaciji u općoj ilirskoj religiji, jer tu su dva slučaja da se
dvije domaće boginje identificiraju sa rimskom Venerom. Ili su Iliri imali
veliki broj takvih boginja, tj. lokalna božanstva, ili se u ovim slučajevi
ma radi samo o nekom epitetu k oji se na natpisima dodaje rimskoj Ve
neri. Po tome bi došlo u pitanje da li je, npr., Ansotiika uopće ime epi-
horske boginje, ili je pod tim imeirima spominju samo lokalna božanstva,
koja se, npr., kod Libum a zvala Ansotifca a kod Istrana trija i si. Isti je
slučaj a sa imenima Vidasus i Thana. Rendić je svojevrem eno dobro prim i
jetio, u vezi s Majerovom interpretacijom, da se pod tim imenima .možda
kriju Silvan 1 Dijana, ali se to ne bi m oglo generalizirati za čitavo ilirsko
podru čje . 193 Generalne zaključke 'U ovom e pitanju je nesigurno donositi
zbog pomanjkanja nalaza, i tem eljeći svoje m išljenje na otkrivenoj građi,
mi smo u velikoj neizvjesnost 3 oko mnogih pitanja kulta i religije Ilira.
Možem-o jedino iznijeti dosta sigurno m išljenje da su Iliri imali širok pan
teon kao i ostal: narodi koji vuku podrijetlo iz jednog etničkog jezgra.
NEP OZ N AT A BOŽANSTVA
1. K U L T O V I D O M A Ć IH BOŽAN STAVA
117
t
ništvo i u rimsko i u pređrimsfco doba omili su Iliri. Ddk su -ostali krajevi
Jugoslavije, iz geografskih razloga, bili izloženi jačem stranom kulturnom
utjecaju, bilo da se radi o Istri, Dalmaciji, Panoniji ili Makedoniji, dotle
je područje BiH, kao brdovita zemlja, ti najvećoj m jeri ostalo izvan ifcish
utjecaja, osobito u poređenju s navedenim pokrajinama. Da kojim sluča
jem Bosna nije predstavljala rudino bogatu zemlju, što je bio razlog da joj
Rimljanli poklone više pažnje, m oglo bi se posItavMi pitanje ikakva bi 'tek
tada bila kulturna situacija u toj zemlji. Prve rimske ceste izgrađene u
BiH bile su tzv. »rudarske«. U vezi s rudarskom eksploatacijom, u Bosni
je osnovan jedini veći rimski grad (Domavia), ista situacija je i u sjever
noj Bosni za područje Sane i Japre. U (krajevima koji su ostali izvan pri
vrednog interesa Rimljana, a to je upravo zapadni 'dio Bosne*,! poglavito
Glaimočko, liva n jsk o i Duvanjdko polje, Iliri su ostali kompaktni u svojim
kulturnim tradicijama, tu je vladala krajnja konzervativnost a rezultat
toga vidi se u njihovim kulturnim tekovinama, (bilo đa se rafdi o arhitektu
ri, načinu života, nošnji i si. Jasno, tu su osnove i odgovori na pitanja zašto
se baš na tom području nalaze najvrijedniji i najinteresantniji kultni spo
menici Ilira. Uz druge tekovine k oje je čuvao domaći čovjek u doba rim
ske prisutnosti, njemu su na prvom mjestu bili njegovi djedovski kultovi,
a koliko je u tome istra jao, vidimo po tome što neki kultni spomenici s
tog područja datiraju iz kasnih stoljeća Rimskog Carstva, što sve skupa
dokazuje duhovnu nepokolebljivost Ilira. '
A N T IČ K I KULTNI I V O T IV N T S P O M E N IC I NA POD RU ČJU B iH
a. JUPITER SAM
Stoca ('br. 94), iz Skettana (br. 105, 110, 123, 126, 126), te po ijedan spo
menik iz Halapića kod Glamoča '(br. 82) i Voljavic-e (kod Srebrenice (br.
114). U svim slučajevima u tekstu je 'navedeno im e vojne jedinice kojoj
su pripadali dedilkantii, to su legija X (br. 124, 125), legija X I (ibr. 81,
105, 110, 114) i legija I Italica (br. 94). Interesantno je da se upravo na
ovim posvetama uz ime božanstva ne navodi nikakav epitet.
U tri slučaja posvete podižu Članovi građisjsog vijeća, u dva slu
čaja đuoviri (iz Rogatice, br. 115, 117), a u jednom slučaju đekuirion
caviitasa iz Delminija (br. 90). Jednu, pak, posvetu iz Zenice podiže vir
egregius (ibr. 99).
Razlog zbog kojih su podizane ove posvete u. većini slučajeva nam
ostaje nepoznat. U jednom slučaju, posveta se podiže »za zdravlje«, od
nosno »đoibro stanje« m unicipija (Domavija, (br. 129), u drugcrn slu
čaju dedikant podiže posvetu za »dobro ®đravlje«, ne znamo čije, »jer
je daljnji tekst oštećen (br. 114). Jedan iđeđiiibant navodii da ‘Sipomemik
podiže »svom bivšem zaišti'tnilku« (br. 84), n ije navedena nomenklatura
pa ne znamo što je on bio, vjerojatno vojnik. Na spomeniku iz Brda kod
Jajca, dedikant navodi da je obnovio hram ovog božanstva ('br. 78). -Uos
talom, svaki građanin je mogao naći razlog ili se smatrao obaveznim
iz bilo ‘k ojih razloga da podigne posvetu tom vrhovnom božanstvu, pa
su stoga dedikanti po nacionalnom iili društvenom podrijetlu tako raz
ličiti. Skoro je redovita pojava da se tekst završava uobičajenom završ
nom formulom, ali imamo devet prim jera gdje ona nije uopće stav
ljena.
■0 dataciji ovih spomenika nije lako donijeti jedan određeni zak
ljučak. Prije svega, tekstualni podaci nam za to, u većini slučajeva, ne
pružaju nikakve podatke. One posvete k oje su podigli beneficij ari spo
menutih legija m oguće je bar približno datirati. Npr., beneficija!- Ro-
gatus (ihr. 81) podiže spomenik u vremenu kada je u provinciji Dalma
ciji bila još stacionirana legija XI, la to je bilo prije 70. godine, dakle
I stoljeće n. e. Takav slučaj je i sa ustalim posvetama na kojima se
spom inju vojn e jedinice. JDalje, ’za dataciiju tnam Isiluži nomenklatura
pojedinih dedikanata, tako bi, npr., oni spomenici koji nose igentilicij
Elije potjecali, jamačno, 'iz II stoljeća. IJ nekim slučajevima ima sigur
nih podataka đa su pojedine posvete podigli Iliri. Tako se za ime <zav-
j-eštaoca »V esii« (br. 80), jer se taj nomen javlja dosta često na spome
nicim a u našim krajevima, kao, npr., sa N eretve,22 iz Zadra,23 Splita,21
itd., i za nomen »Rovom «, koji se isto tako javlja na našim spom eni
cima,2-5 uzima da -predstavljaju epiihorska imena. Javljaju se i dedikanti
čija nomenklatura upućuje da se rađii o 'Grcima ili helenizairanim O rijen-
talcima, kao što je slučaj sa jedne posvete iz Foče, gdje stoji: »Graecus
Fortnnatus« (br. 120).
* CIL IH, 1941, 1042, 1943, 1944, 1946, 1956, 1947. 1948, 8664, 8665, 8666,
KOi.7, 8668, 8669, 8670, 8671, 8672; Sr. Builettino iDalm ato, In d ic e G en era le (za v ol.
I X X I I I . 1903. god.), p. 169, i Bullattiino. X X V I I I (1905), ip. 67; X X X .(1907), p. .39,
118; X X X I (1908), ip. 28; X X X I X (1.91.6), p. 83.
2" J. B ru n šm id , V H A D , I X , ti. s. (1906/7), p. 102, -br. 218; p. 103, br. 1219, 220,
-*’ l ; P- 104, br. 222, itd
* Sr. R. M arić, A n tič k i k u lto v i u n a šo j ze m lji, ,p. 96— 99.
■" Pau-l-M arie D u va l, I,es D ie u x d e la Gaule, p. 172.
A N T IČ K I KULTNI 1 V O T IV N t S P O M E N IC I NA POD RU ČJU B iH
132
b. J U P IT E R — J U N O N A
30 Ib id em .
;1* A. G re n ie r, L es K e l i g i o n s elru scju e et ro m a in e , p . S7; S r. V. B asa n aff, JLes
D ieu x d es R o m a i i L S , p . 44; <N. T u r eh. i, La rel.igione di R o m a a ritica, p. 110 4
XI. R I M S K I KULTOVI 133
*■
miviju.38 Dakle, pod tim epitetom ova boginja se- isto tako štovala i
na .podrulčju današnje Bosne. Pored ove posvete Imamo jog dvije na ko
jima se spominje ova boginja, i to u široj (kultnoj zajednici, svaki p-ut
u društvu s Jupiterom i('br. 123, 124).
Iz nomenklature se može zaključiti da je deđikant bio stranac, v je
rojatno Italik, kao što je slupaj i sa ostale dvije posvete. U tekstu ne
nalazimo nikakvih elemenata ikoji Ibi nam poslužili za.datiranje ove pos
vete.
Nalaz ovog spomenika potječe iz iSrefbrenioe (K. IV), k a o ji ostala
dva iz neposredne njezime okolice, gdje ise Jiunona javlja u široj kult
noj zajednici. što daje mogućnost za pretpostavku da je kultna zaj ednica
Jupiter— Junona na tom područjucimala svojih štovalaca i da su tu živ
jeli građani k oji su obavljali njihov kuilt. Budući da se rađa o svega jed
nom spomeniku te kultne zajednice, ne može se govoriti o nekoj raši
renosti toga kulta, ali ovaj nallaz, toaio očit dokaz te kultne zajednice,
svjedoči da se taj kult obavljao i štovao također na području današnje
Bosne. Da je bio usko vezan za određene .građane, vidi se i po tome što
nalaz potječe iz građa k oji je u svom etničkom konglomeratu također
(imao rimske građane ili tolik e, za koje, svakako, trdba vezati te kultne
zajednice na ovom e području.
Može se reći da spomenici ove kuiltne zajednice nasu česti ni na
drugim stranama Jugoslavije. Pazsnato je svega nekoliko takvih na
laza kao što je onaj iz Siska,35 iz Hume,34 Kosovske Mitrovice,35 dok
su nalazi u kojima se Junona javlja u široj zajednici mnogo češći.30
Pojava da se nalaze svjedočanstva o štovanju te kultne zajednice
proističe iz činjenice što je Junona bila član vrhovnog rimskog trojstva,
pa je kao Jupiterova druga, čije je štovanje predstavljalo službeni kult,
bila isto tako štovana uz njega. Međutim, činjenica je da taj ku'lt na
području BiH nije bio raširen kao što je slučaj i sa ostalim krajevima
Jugoslavije, a listo tako i sa ostalim rimskim provincijama.
c. J U P IT E R — J U N O N A — M IN E R V A
e. J U P IT E R — G E N IJE
127), Halapića kod Glamoča (br. 128) i ara iz iDomavije kod Srebrenice
(br. 129). 'U dva slu'čaja posveta počinje Jupi>terwim punim imenom, dok
se u jednom slučaju Genius loci proširuje epitetom »Conservator«
(br. 128).
Od tri posvete, samo je na jednoj sačuvana puma nomenklatura (br.
127), dđk je na drugoj oštećena te je ne možemo u cjelosti pročitati
(br. 128), a na trećoj uopće nije navedena. U dva slučaja navedeno je za
nimanje dedikanta, kao i razlog zašto se (podiže posveta, fepod toga sli
jedi puna završna formula, dok je ara iz Doma vi je u donjem dijelu ošte
ćena pa ne znam o da ili je bila navedena.
Svojstva Jupitera su nam dobro poznata, pa se pitamo iz. kojeg je
radloga stvorena ova kultna zajednica? Pojava genija u rimskoj religiji
je starog datuma, međutim, n jih ovo štovanje i interpretacija doživjeli su
velike izm jene 'U doba carstva. Tada je stvorena jedna velika kategorija
i Specifikacija toga božanstva, kada se stvara pojam genija raznih stvari,
ličnosti, gradova, pa tako i mjesta. Pod tim pojm om podrazumijevala se
ona snaga k oja obezbjeđuje svako dobro dotičnog mjesta a, dakako, taj
pojam je 'bio ekstenziviiran pa je takav genij smkretkzšrao razne funkcije
drugilh božanstava, te kao takav združen je i sa Jupiterom, (i ikada je dedi-
kant htio podići posvetu kojom će zatražiti pomoć, 'ili iskazati zahvalnost,
on tu posvetu upućuje geniju mjesta gdje je živio, a dakako, ne smije za
boraviti ni vrhovno božanstvo pod čijom je neprekidnom zaštitom, te <u
natpisu spom inje oba, čime je stvorena njihova kultna zajednica. Da
je tako bilo, vidimo i po tome što se posvete uipućene 'tim božanstvima
postavljaju iz razloga koji su 'uslko vezani za dotično mjesto. Tako se, npr.,
posveta iz Dom avije podiže za dobro stanje municipija (br. 129).
Iz sačuvane nomenklature možemo zaključiti da su dedikanti bili
stranci, vjerojatno Italici, a p o zani/manju svi skuipa visoke ličnosti. U
jednom .slučaju to je konzularni beneficijair Gornje Panonije (br. 127),
drugi je pripadnik kohorte VIII Voluntaiiorum, dok na posveti iz Doma
vije, čini nam se da ime dedikanta nije bilo navedeno. U isto vrijeme, ti
podaci nam siuže da daitiiramo ove are. Deđikant iz Halapića je pripadnik
kohorte VIII Voluntariorum. Ova se kohorta u provinciji Dalmaciji nala
zila već u I Stoljeću,'14 i spominje se sve do 245. godine,45 te bi i ta poisveta
datirala iz razdoblja između tih godina, ali kako većina vojničkih natpisa
sa područja Glamoča datiraju upravo iz III stoljeća, bit će vjerovatno da i
ovaj spomenik pripada tom vremenu.
Na posveti iz Banje Luke deđikant je beneficijar Gornje Panonije,
,pa ona potječe, vjerojatno, iz razdoblja od cara Trajana, k oji je izvršio
•razdiobu te provincije na dvirje (Gornju i Donju Panoniju), do konca III
stoljeća, kada je izvršena »ov a razdioba provincija pod Dioklecijanom.
Karta nalaza ovih spomenika (K. IV) upućuje na zaključak đa se
koncentracija njihovih nalaza ne može vezaiti za jedno određeno mjesto,
odnosno ragiom., što je sasvim jasno ako uzmemo u obzir da se radi o bo-
1. Pritoka (Bihać)
2. Golubić (Bihać)
3. G olubić (Bihać)
4. Golubić (Bihać)
5; Jajpra—Blagaj {Bosanski Novi)
6. Blagaj (Bosanski Novi)
7. Mala Rujiška (Bosanski Novi)
8. Briševo (Prijedor)
9. Pecka (M rkonjić— Grad)
10. Brdo (Jajce)
11. Šipovo (Jajce)
12. Gornji Unac (Bosansko Grahovo)
13. Halapići (Glamoč)
14. Halaipići (Glamoč)
15. Gra.di’ na kod Hiafepića ^Glsmoč'
16. Gradina (Glamoč)
17. Pođgrađiina (Glamoč)
18: Btisija (Glamoč)
19. Rudić'i (Glamoč)
20. Prisp (Livarnjsko polje)
21. Letka (Duvno)
22. Mokronoge '(Duvno)
23. Krehin Gradac (Mostar)
24. Trijebanj (Stolac)
25. Stipamići (Mostar)
26. Stolac
« C IL III, 3952; J. B m š m i d , V H A D , n. s, I X .(1906/7), p. 98, br. 212.
47 o n . ITT. 10060: A r c h . ep igr. M itth. VITI (1884), p . 166, br. 255; J. B r u n
šm id. V H A D . n. s. I X (1906/7), p. 90, br. 203; ,p. 92, b r . 204.
48 C IL III, 14957; M. Zanimović, G o d išn ja k , ANtJBiH. knj. V (1967), p. 48.
49 C IL III, 2706, 3321, 3905, 3906, 3907, 9336, 9969, 14634, Ud.
I I. R IM S K I KULTOVI 139
■#f.
27. Hodovo (Stolac)
28. Cerioi (Konjic)
29. Sv-raMno Salo (Sarajevo)
30. Mali Mošunj {Travnik)
31. Zenica
32. Doboj
33. Divić (Zvoraik)
34. Domavija (Srebrenica)
35. Gradina teod Sasa (Srebrenica)
36. SiikMći (Srebrenica)
37. Skelani {Srebrenica)
38. Skeletni (Srebrenica)
39. Skelani '(Srebrenica)
40. Skelani (Srebrenica)
41. Skelani {Srebrenica)
42. Skelani '(Srebrenica)
43. Skelani {Srebrenica)
44. Slkdani — Žigunjevsko ipolje (Srebrenica)
45. Crvića -— Skelani {Srebrenica)
46. Voljavica {Srebrenica)
47. Rogatica
48. Rogatica
49. Rogatica
50. Rogatica
51. Sopotnica (Goražde)
52. Gornje Ocrkavlje — M iljev'na (Foča)
53. Nepoznato m jesto nalaza
a. M IN E R V A S A M A
Kullt boginje Minerve poznat nam je sa područja BiH već iiz kultne
zajednice Jupiter—Junona— Minerva, 'gdje se javlja na dva spomenika.
Međutim, imamo potvrda da je na ovom području bio isto itatoo štovan
njezin samostalni 'kult, kako nam to poikazulju dva otkrivana spomenika.
Jedan je predstavljen reljefnom pločom sa njezinim likom (br. 133), a
drugi predstavlja votivnu posvetu (br. 132). Na tom reljefu boginjin lik je
izveden u udubljenom polju: desnu ruku je naslonila na koplje, lijevu
spustila na ovalni štit, na glavi naši kacigu sa trostrukom perjanicom,
obučena je u naborani bitan i bimatton, na grudama Vidi se gorgoneion sa
krilima. Dakle, ispred sebe imamo jednu standardnu predstavu ove bo
ginje, s;tim što je izvedena dosta primitivno.
Drugi n joj posvećeni spomenik, Ikako smo rekli, predstavlja vativ-
na ara, s- gornje strane dosta oštećena, ali se tekst u cjelosti sačuvao.
Posveta počinje boginjiniim imenom k oje prati dodatak »sacrum«. Kako
prvi spomenik predstavlja reljef, to ne m a m o im e dedikanta, dok na dru
gom čitamo đa je to neki Lucius Publicius Telesphorus. Iz te nomenkla
ture možemo zaključiti đa je deđikant Grk ili helenizirani Orijenta'lac,
što je sasvim shvatljivo ako uzmemo u obzir da je ovo božanstvo bilo
zaštitnik svakog umijeća i obrta, a na području BiH Grci i Orijen’talci su
upravo bili glavnli nosioci tih aktivnosti.57 U isto vrijeme u tekstu se navo
di đa se posveta podiže kao » e x voto«. Čemu je, paik, služila ova reljefna
ploča, nije lako reći. Pač je, na osnovu nekih detalja na ploči, zaključio
da je bila postavljena na nekoj zgradi — na hramu ili -ara septi.
Za datiranje ovih spomenika mogla bi nam poslužiti nomenklatura
dedikanta za k ojeg smo rekli da bi po podrijetlu bio Grk ili heleniziiraini
Orijentalac. Prisustvo Grka ti Orijentalaca na ovom području je dokazano u
mnogim mjestima,58 a osobito u rudarskom rejonu Argentarija59 i Japre,00
i njihovo prisustvo je bilo u uskoj vezi s rudarskom aktivnošću koja se
b. M IN E R V A — J U P IT E R — G E N IJ
kilju'fika đa je, u tom slučaju, samostalni kuli Jupitera morao ornati daleko
veći broj braimova.
Budući đa je ovo jedini nalaz ove kultne zajednice na području BiH
(K. V), moraimo pretpostaviti đa je ona 'bila štovana u većoj mjeri jedino
u tome kraju.
Za dalae!ju ovog spomenika m ožem o jedino 'uzeti u obzir njegovu
stilsku obradu na kojoj se prim jećuje karakter provincijalne umjetnosti
sa naglašenom karakteristikom realizma, što predstavlja obilježje pos
ljednjih decenija II i čitavog III stoljeća na području BrH.70
Ova 'kultna zajednica skoro da je nepoznata u drugim krajevima
naše zemlje, pa da li njezino štovanje na području BiH treba vezati za
specifične Okolnosti zbog naseljavanja raznih etničkih ili društvenih ele
menata koji su tu došli po raznim privrednim službenim dužnostima, iii
to jednostavno smatrati za slučajnu pojavu, stvar je za dublju studiju.
70 Ib id e m .
10 — Antički kultni
4. MA'EiS
*>
spominje legija XIIII Gemina, može ise datirati potkraj Ii ili na početak
III stoljeća, ikada su pripadnici te legije služili u našim krajevima, dok se
posveta iz Skelana, na 'kojoj se spom inje legija V Macedonica, može da
tirati u sredinu III stoljeća, teada su također pripadnici te legije boravili u
tim krajevima.71
S obzirom da sa područja BiH Imamo ukupno 6 spomenika koji su
posvećeni bogu Marsu, možemo -uzeti da je n jegov ikuiit na ovom područ
ju bio dosta raširen. To se može još određenije reći alko je -u pitanju n je
gov samostalni kult, ikako to svjedoče ova četiri nartpisa. - - -.....
Spom injanje jednog svećenika ovog kulta, kao što je slučaj na po
sveti "iz "Zenice (br7137), daje nam da naslutimo da se u tome mjesnu
odvijalo organizirano sprovođenje njegovog Ikulta, a da li je tu ili na
drugim mjestima nalaza njegovih spomenika bilo kalkvo njegovo svetište,
odnosno hram, ne možemo zasigurno reći, mada možemo pretpostaviti.
Prema kartografskom prikazu nalaza (K. V), možemo vidjeti da
su spomenici njegovog samostalnog kulta nađeni na raznim stranama
BiH. A ko jednom od ovih nalaza k oji potječe iz Skelana dodamo i ona
dva nalaza u kojim a se spom inje ovo božanstvo :u kultnoj zajednici sa
Jupiterom (br. 125, 126), to bi nam dalo za pravo da pretpostavimo
da je ibult boga Marsa u tome kraju bio našlo jači, što treba, svakako,
dovesti u vezu sa postojanjem tamošnjeg vojnog logora.
Iz drugih krajeva naše zem lje poznati su mnogi nalazi posvećeni
ovom božanstvu, bilo njegovom samostalnom (kultu ili u druištvu sa dru
gim božanstvima. Spomenici posvećeni samostalnom njegovom ikuitu po
znati su iz Siska,72 Ravne kod iKnjaževoa,73 Brištsna u dolini Krike,74
Salone,75 Topuskog,7* Pfcuja,77 Trojana,78 ibd. Da li se u svim tim m jes
tima štovao isključivo kao bog ra'ta i ratnih aktivnosti, nije nam poz
nato, jer u većini slučajeva imena đeđilkanata nisu sačuvana ili su, pak,
oštećena, kao i navodi njihovih profesija. Međutim, pored što je Mars
bio bog rata, mogao se isto iako štovati kao zaštitnik ratara,75 ili pra
vednih odnosa među ljudima,80 a također i kao božanstvo raznih drugih
funkcija. Na primjer, u Galiji je uz Jupitera bio najštovanije božan
stvo (De bello gallico, VI, 17), pa se iz toga razloga nalaze brojni spo
menici podignuti njemu u čast,81 na kojima nosi razne epitete ikoje je
kođer datira u to vrijem e.122 Obnaženu figuricu je malo teže datirati jer
je stil izrade ,i prikazivanja svojstven jednom dužem periodu a nii de
talji nalaza nisu poimati pa se s >te strane n e možemo pomoći.
Prikaz Venere na reljefu iz Butumvića polja p o svojoj stilskoj iz
radi potpuno odgovara pni!kazain!kn Venerama rimske dobi,123 i ako bismo
tražili analogije bilo u našoj zem lji ili izvan nje, naći ćemo ih mnogo.
P o tipu, našoj Veneri najbolje odgovara nalaz ulomka Venerinog
kipa iz Prozora kod Otočca, koja također u podignutoj desnoj ruci drži
plašt.124 Drugi nalaz sličan našem jeste iz Cavtata, gdje (boginja lijevom
rukom drži plašt a u desnog jabuku.125 Tu ćem o još spomenuti Veneru
iz okolice Ouprije,126 Biiketntice,127 Miša,128 Z-aklopače,129 ifcd. iz drugih
provincijalnih mjesta kao paralelu m ožem o- spomenuti nalaz iz Drez-
dena.130 Tamošnja Venera se od naše razlikuje po itome što u lijevoj
riuci diržti ijabuitau a fea leđa plašt, ikoji nije raširen kao u našem slu
čaju nego je skupljen i prebačen preko lijeve ruke. Tu još dolaze na
lazi iz Bugarske,181 .Mađarske, 132 litđ.
Epigrafslke posveite ovoj boginji u našoj zem lji su doista brojne.
U tome područje Dalmacije opet zinatno prednjači ispred ostalih mjesta:
najbrojniji su nalazi iz Salone,188 zatim iz Splita,184 GMuka,135 Skradi
na,136 Danila,137 zatim iz sjeverne Hrvatske,138 !iz Slovenije,1,9 itd. Na ovim
spomenicima Venera ise spominje sa raznim epitetima: »Augusta«, »Vic-
trix«, »Patrica«, »Bacca« i si. Za mais je u ovom slučaju interesantna po
java nekoliko spomenika iz Dalmacije ii Istre na kojim a je rimska Ve
nera izjednačena s nekim ženskim epMiordkim božanstvom, o čemu smo
već naprijed govorili. To bi značilo da su Iliri imali /jedno božanstvo
r
isffih ilil sličnih svojstava kao rimska Venera nad (kojim je kasnije izvr
šena interpretatio Romana (Venus— Iria, Venus— Anzotica). Možda bi
to objasnilo pojavu većeg broja posveta ovdj rimskoj boginji na pod
ručju naše zemlje, i to prvenstveno u Dalmadijli. Kao boginja proljetne
vegetacije, 'ljubavi, braka i drugih manifestacija,140 bila je obljubljena i
Štovana od svih (Slojeva stanovništva a osobito od žena, ikoje su joj naj
češće li,podizale posvete. U nelkim slučajevima štovana je u tkultaoj za
jednici s drugim božanstvima, tako, npr., u Ptujai s Vulkanom, igdje su
imali posvećen zajednički hram,141 a vjerojatno se jedan njezin thratn na
lazio i u Saloni, odakle potječe najveći broj spomenffika njezinog kulta.
a. L IB ER S A M
%
natpisu iz Rogatice taj dio teksta nije u cjelosti sačuvao pa razlog podiza
nja posvete ne možemo saznati.
Na svega trti natpisa posveta se završava završnom formulom, jed
nom je to »votum solvit«, a d v a puta je »libensposuit«._
Kako smo spomenuli, od devet spomenika posvećenih ovom 'božans
tvu, dva su sa njegovom likovnom predstavom. To je reljef iz Zupanjca
(Duvno, br. 153) i statuettea iz Glamoča (br. 152). Od reljela se sačuvao
samo gornji dio .gdje je bog pr'ikazan nag, sa desnom rukom spuštenom
niz tijelo, dok je lijeva odbijena, pa ne znamo što je njome činio. Na
glavi nosi bršljanov vijenac.sa spuštenim krajevima koji se grana na sve
strane oko glave. Analogija ovoj likovnoj predstavi imamo, kaiko iz same
Bosne tako i iz drugifo krajeva naše zemlje, na što ćemo se još osvrnuti. _
Prema kartografskom prikazu nalaza (I\. V), možemo zaključiti da
siu nalazi ovih spomenika uglavnom koncentrirani u tri regiona na pcrcU
ručju BiH. To je grupa od če*tiri spomenika iz sjeverozapadne Bosne, gru
pa od tri spomenika iz (zapadne H ercegovine (računajući tu i jedan spo
menik iz kultne zajednice sa Liberom), te grupa spomenika iz 'istočne
Bosne. To nam dokazuje da je samastaini kult boga Libera na podruioju
BiH bio raširen poglavito iu ta regiona, a to su upravo lokaliteti koji su
do danas dali najviše spomenika rimskih kultova. Kada smo govorili o
dedikantima ovih spomenika, primij etili smo da su to u dva slučaja bila
vojna lica, a kako se u itim regionima .našlo najviše spomenika čiji su za-
vještaocS bili upravo vojnici, možemo uzeti da su glavni štovaoci ovog kul
ta bila ta ista lica, a to znači stranci.
V eći broj nalaza posveta ovog božanstva dokazuje da je taj kult
na području BiH bio veoma raširen. To nam dokazuje i postojanje dva
hrama samo u jednom mjastu, kao što je sllučaj u Ljubuškom (br. 154,
157), od k ojih je jedan bio posvećen njegovoj kultnoj zajednici isa bogi
njom Liberom. S obzirom na još veći broj nalaza njegovih posveta u oko
lici Bihaća, može ise s pravom pretpostaviti da se i tu nalazilo njegov
hram, a to bi se maglo reći i za istočnu Bosnu, odnosno za Skelane.
Datirali zaSigurriiO možemo samo jedan od ovih spomenika, i to onaj
iz LjuibuSkog, na kojem se spominje legija X I Claudia, pa je po tome
sigurno da taj naitpis potječe iz sredine I stoljeća. Mada se i na spomeni
ku iz Goražda spom inje vojno lice, tj. veteran, nije .navedena njegova
jedinica, pa nemamo ara osnovu čega datirati taj natpis, a listii je slučaj i
sa drugim posvetama s ovog poidročja.
Zibog velikog broja nalaza spomenika ovog božanstva kako na pod
ručju BiH tako i u ckuigiim krajevima naše zemlje, većina istraživača tog
problema je bila mišljenja da se u ovom slučaju radi o jednom domaćem
božanstvu koje je izjednačeno sa rimskim Liberom, odnosno nad kojim
je izvršena interpretatio Romana. Takvog su mišljenja bili Pač,15- Visova
(za dunavske oblasti),153 Domiasevski,154 'Sergejevski,’ 53 i na koncu Paškva-
lim,156 đak je jedini protiv ovakvog m išljenja bio Marić.157 Alko /taj problem
posmatramo samo preko spomenika nađenih na području BiH, vodeći ra
čuna o m jestu nalaza (uz vojne logore), podrijetlu dedilkaniata (stranci) n ji
hovoj profesiji (vojna Ilica), vM jeeemo da nemamo nikalkvdh razloga da
prihvatimo m išljenje da je to interpretatio Romana nekog domaćeg b o
žanstva. Što se javlja veliki broj njegovih spomenika, M io na području
BiH lili u drugim krajevima naiše zemlje, ne daje nam za pravo da tvrdimo
da je to neko domaće božanstvo ‘kolje je štovano pod imenom rimskog Iji-
bera. S vi elementa k oje daju (ti natpisi govore potpuno obrnuto, na njiitma
se javlja im e rim skog božanstva sa nitmtikftm epitetima, dedilkasati su Hbran-
ei i vojna lica, a što se javlja, veliki broj nalaza posljedica je raširenosti i
oM jubljenosti tog (kulta. A ko bism o ise pozivali na rte nalaze, što (bd onda
predstavljali onoliki nalaza spomenika posvećeni bogu Jupiteru ili nekom
drugom rimskom božanstvu. Plrema tome, miSljenja smo da je božanistvo
koje se javlja na našim (spomenicima rilmslki Iib er. Kako je to bio bog vina
i veselja,158 poklonici njegovog kulta m ogli su birtri. brojni i svakovrsni
građani, a osobito ga je prihvatila vojska.
Kaiko sm o istakli, spomenici ovoga božanstva su poznati i ma drugim
stranama naše zemlje. U tom e ise osobito ističe Dailmacfija,15® nekoliko spo
menika potječe sa jadranskih otoka,160 zatim iz drugih krajeva Hrva.t-
ške.101 listo talco su poznati nalazi iz Sitnije,162 Makedonije,183 i drugih
mjesta. Na nekima od oviih spomenika uz Liiberovo ime javljaju se razni
ep!iitetli Ikoje ne nalazimo na posvetama iz BdH, tako: »Capedunensis« (CIL
III, 8354), »D eus« (CIL III, 8248), »Magnus Pater Torclesis« (CIL III, 3093),
ifcđ. Među njima ne nalazimo nijedan fcoiji b i bio epihomskog podrijetla,
što bi, eventualno, bio putokaz đa' se radli o interpretatio Romana.
b. L I B E R — L IB E R A
c. L IB E R — T E R R A M A T E R
Prema tome, i pojava ovog kulta, čije se potvrde inače rjeđe susreću iz
van Italije, ibit će upravo vezana za prisustvo tamošnjih Rimljana.
Pomona je, prije svega, štovana kao boginja plodnosti i zem lje,199
ali isto tako a u nizu drugih funkcija i svojstava, pa 'tako kao boginja
voća, i to osobito maslima i grožđa. Po podrijetlu, to je čisto italsko bo
žanstvo, 'i 'to veoma staro, što se vidi po tom e jer je imala svoga vlas
titoga svećenika (flumen Pomonalis), i fimala !j e posebno mjesto štova
nja — Potmonal, koji se nalazio na cesti za Ostiju.200 Ako postavimo p i
tanje kako se zbilo da se teuilt Pom one prenese d štuje u Domaviji, od
govor ćem o lako naći ako iznesemo neke usputne činjenice. Naime, R i
mljani isu imali jedno posebno 'božanstvo — Terra Materr © je su fun
kcije, između ostaloga, bile usko povezane iza rudarsku .aktivnost, tj. sve
ga onoga što daje zemlja (Terra). K 'tome treba dodati da s>u razni samo
stalni olblici koje je imala Terra Mater zastupani raznim drugim 'božan
stvima, od kojih prije svega Florom, Pomonom itd. Prema tome, pored
toga što je Pomona M a božanstvo spomenutih funkcija, preko 'te veze
sa Terrom Mater ona se također štovala kod rudara, odnosno, štovali su
je svi 'omi k oji su bili vezani na neki naičin sa rudarskom aktivnošću,
i nije ni čudo što potvrde njenog kullta nalazimo i u Domaviji, tom poz
natom rudarskom centru. Da je ovaj kult tu >bio organiziran i da je imao
više štovalaca, svjedoči nam postojanje njezinog svećenika.
Kako se spomenika ovog kulta niije našlo više nigdje na području
BiH, možemo zaključiti da se ku'lt Pom one štovao samo u Srebrenici.
Koliko naim je poznato, potvrde ovog kulta nisu utvrđene ni na jednoj
drugoj strani naše zemlje, a skoro da je slična situacija i u drugim pro
vincijama, i to upravo iz razloga što ise n ije uspjelo u tome da se ovaj ikult
u većoj m jeri prenese iz Italije u druge provincije carstva.
U vezi is ovim, meki od istraživača, npr., Pač, tvrdio je da ise pad ime
nom Armatus u stvari brije jedno domaće božanstvo čije je ime samo
1'atMzirano, .ne jpofculšavajiirći da trnu odredi forntkcije.202 Kao glavna ar
gument za tu tvrdnju « n navodi to što su mu se prinosile žrtve na is
tom mjeStu sa D ijanom i Libeirom, ikoji su, p o njemu, označena kao 'ilir
ska božanstva. Ovakvom m išljenju je bio A la n i Marić,-03 a u najnovije
doiba i PaškvaMn.204 Naime, Paškrvalin je pokušao dati pobližu interpre
taciju ovog božanstva, tvrdeći da bi Armat bio ilirski b og ratnika, tem e
ljeći to nv značenju njegovog latinskog imena pod kojim se ikri je to do
maće božanstvo.205 Na ovaj problem osvrnuo ise ii Visova, pokušavajući
dati interpretaćiju da se to (božanstvo maziva Armat iz razloga što je na
reljefim a predstavljen naoružan^00
Na osnovu nekih naših zapažanja, m išljenja smo da božanstvo pod
imenom Armat ipak ne predstavlja dom aće božanstvo, nego, naprotiv,
neko rimsikio. Do toga miiišO.jenja smo došla <na osnovu slijedećih zapaža
nja. Prvo, slučaj da se žrtveriioi nekog rimskog božanstva nalaze na is
tom mjestu, odnosno u istom svetištu drugih božanstava nije neuobiča
jena pojava, jer se lto često prim jenjivalo, osobito u manjom mjestima,
pa su se u jednom te istom svetištu prinosile žrtve llii postavljali žrtve=-
niei raznim božanstvima, pa prema tome, iako su ova dva žrtvenika
nađena na istom m jestu gdje i Dijamin:i i Liberovi, to ne bi bio razlog
da tvrdiimo da je u ovom slučaju Armat domaće božanstvo, tim prije
što smo napomenuli da se i nađeni spomenici Liibeirovog Ikuilta, po našem
m išljenju, imaju smatrati ikajo spomenici rimskog Libera, a ne nekog ade
kvatnog domaćeg božanstva. Na koncu, mii ne znamo zasigurno da li
su sve te are nađene na ovom mjestu stvarno pripadale istom vremenu,
pa može biti da je to dotično svetište prvo služilo Dijaninom kultu, a
kasnije, Ikada je napušteno, Iblo je posvećeno Armatu. Dalje, iz imena
zavještalaca možemo zaključiti da je jedna od njih strankinja, i bila bi
malo čudna pojava da stranac podiže posvetu nekom epihorskom nepo
znatom božanstvu. Osim toga, na području iDuvanjskog polja našao se
veliki broj kultnih spomenica stranih, prije svega rimskih božanstava,
što je ri shvatijivo, jer se tu nalaaio znatni rimski grad Dekniraij u kojem
je među brojnim stanovništvom bio, vjerojatno, znatan broj stranaca,
odnosno Rimljana koji su štovali svoja 'božanstva, o čemu nam govore
već naprijed spomenuti brojn i njihovi spomenici. Međutim, da postavimo
pitanje ikoje je to rimsko božanstvo? Rekli smo da je ono nepoznato
u rimskom panteonu, ali pod tim imenom bi, svakako, trebalo podra
zumijevati jedno iz vrhovnog panteona. S obzirom na interpretaciju
njegovog imena, i po njegovim likovnim predstavama,207 vjerujem o da
se u ovom slučaju radi o bogu Marsu. U neposrednoj blizini ovog loka
liteta, već su potvrđene potvrde ovog božanstva (br. 135), pa 'bi zna
čilo da ise Mars na ovim žrtvenicima javlja pod svojim malo rjeđim
epitetom, k oji ga doslovno funkcionalno označava, mada među n jego
vim brojnim epitetima ne nalazimo ovaj.208 Ti epiteti su osobito brojni
na području Galije, d izvedena su ili po 'karakteru njegovih funkcija ili
po mjestu svetišta.2011 Prema tome, u ovom 'božanstvu ćemo gledati rim
skog Marsa čije je ime zam ijenjeno njegovim (karakternim epitetom. To
■bi bila svakako interesantna .pojava, tim više što se javlja samo ma jed
nom određenom području naše zem lje, 'jer nam sa drugih strana takvi
natpisi nisu poznati.
*** Na .primjer: M ars Camulus (C IL ITI, 8671); M ars M anm ogiiis (C IL IIT,
30844); M ars h iv io tu s {CTL III, 2803); M a rs Eque.ster (Jahresheft.e đ. osterreich isoh en
a r c a o lo g isc h e n Institutes, VI. (1903). Bbl. 41. br. 48.
Sr. b ilje šk u br. 81 i 82.
15. TERMIN I NJEGOVA KULTNA ZAJEDNICA
a. TBRiMEN S A M
b. T E R M IN — L IB E R — J U P IT E R
414 Ib id e m .
215 L . Ba-nti, E nc. Ital., v ol. X X X I I I , p. 56-2.
219 Ibid em .
C. P atseh, o. c., p. 54.
2,B C IL III, 8370. Sr, C- P atseh, o. c „ p. 53— 54,
A N T IČ K I KULTNI I V O T I V N I S P O M E N IC I N A PO D R U ČJU B iH
182
“ 5 ib id e m .
Ib id e m .
237 Ib id e m .
-~K S p o m e n ik iz V in č e ste ra : J. V e n d ry e s, o. c., p. 276-
17. T E R R A M A TE R
isto štovala božanstva 'gradova. Izgleda da je ovaj kult bio najviše razvijen
na području Galije, jer su pronađene m nogobrojne posvete u ikojima se
spominju personificirana 'božanstva pojedinih (tamošnjih gradova, pa ta
ko Alaunius,217 Vasio,218 A xim us,2t9-Gisacus,2m itd.25t U našem slučaju, radi
se o božanstvu glavnog grada rimske države, što n ije niišta nedbiično, jer
se 'kult toga božanstva proširio i izvan Rima, i to osobito u carsko dolba,
(kada je uspostavljen Kvanični kult Rima i Augusta (Roma et Augustus).
To božanstvo koje se javlja usz Augusta n ije u stvari niišta drugo do ono
personificirano božanstvo igrađa Rima k oje se prije pojave zvamdčnog kulta
Roma et Augustus javlja samostalno, kao što je slučaj na našem spo
meniku. v " ..
Sirenje i štovanje ovog kulta u provincijam a je proisteklo iz odre
đene provincijalne politike <prema-Rimu. Uz ‘iskazivanje štovanja prema
zvaničnim državnim božanstvima (Jupiter ili 'trijada), provincije ili p oje-
dini gradovi su svoju lojalnost isto tako iskazivali preko štovanja kulta
grada Rima. Kakav je značaj ovaj flault imao za provincijalce, odnosno za
pojedine provincije ili gradove, najbolje svjedoči činjenica stvaranja Ikulta
careva, Ikada je prethodno morao preći prelko (kulta grada ©ima da bi se
sjedinio sa carevom ličnošću, a kasnije, kada je ovaj kult ojačao i kada se
potpuno razvio, božanstvo Rima se napušta !i zanemaruje, dok se u išto
vrijem e razvija i obavilja ikult careva.
Po]ava ovog kulta na području današnje Zenice može se protumačiti
činjenicom da se u Zenici nalazio 'jedan znatniji rimski grad u ikojem se
odvijao organizirani život po principu provincijalnih gradova, i u kojem
se iskazivalo dužno štovanje rimskom panteonu kao znak političke lojal
nosti. Ovdje imamo slučaj da se, vjerojatno riz tih razloga, odvijalo štova
n je tog personificiranog božanstva grada Rima. Možemo računati i na
izvjestan broj Rimljana u ovom gradu, mada se u strogom smišlu štova
nje ovog božanstva ne mora veizati za njih, jer je 'to stvar politike provin
cijalnih gradova, ikao što ije, evo, valjda, bio slučaj i u Zenici.
Prema mjestu nalaza (K. V), m ožem o prim ijetiti da je ovo jedini
nalaz i potvrda ovog ikulta na području BiH, a skoro da je isti slučaj i u
čitavoj našoj zemlji. Iz Zenice su poznati brojni nalazi ninske 'kulture
svakojake vrste.252 Na otkrivenim natpisima čitamo da se tu nalazio muni
cipij,253 konstantirano je postojanje jednog hrama,254 što dokazuje da je
postojala sasvim realna mogućnost da se u tamošnjem građu odvija organi
zirano štovanje ovog božanstva o čemu bi nam govorio i ovaj spomenuti
natpis.
m O IL X II , 1517.
518 C IL X II , 1301,
549 C IL X I I , 100.
250 C IL X II , 3197.
551 V id i: J. T o u ta in , o . c., p, 308. i đ.
252 C IL I I I , 12765, 12766. O stali 'nalazi-. C. T n ih e ik a , G Z M , I V (1892), ,p. 349— 350;
C. P atseh, W K B H . V I (1899), ip. 2,1.3. i 217; I X (1904), p. 231— 233; X I <1900), p. 110. 1
115; D, S e r g e je v s k i, S p o m e n ik S K A , L X X X V IT T (1938), 69. p . 13. i 14; E. P ašalić,
R im sk a n a se lja i k o m u n ik a cije u B o sn i i H e r c e g o v in i, p. 44.
253 C IL III, 12765, 12766.
551 C. P atseh, G Z M , X V I I I (1906), p. 159— 160, si, 6 ; W M B H , X I (1900), p.
l i 5— 116, fig . 7.
19. A U G U S T — 'ROMA
nom o nekoliko božanstava kao što su Silvan? Dijana ili Bind, dok za
ostala rimska božanstva, prema našem sudu, nismo naišli na slučaj in
terpretatio Romana. Sada se postavlja pitanje iz 'kojih razloga d o toga
nije došlo, jer smo naprijed prim ijetili da su Iliri također imali širok
panteon božanstava. A ko opet taj slučaj po redimo sa Galijom ili nekom
drugom raizvijenom rimskom provincijom, onda bi se moglo iznijeti sli
jedeće mišljenje: intenzitet romanižacije pojedinih zemalja ili Sarajeva
bio je uvjetovani nizom .bitnih faktora koji su strogo karakteristični za
pojedine te zemlje. Zem lje k oje su ranije i brže potpadale pod romani-
zaciju, istovremeno su iz tih ražioga pretrpjele dalekosežne kulturne, a
prije svega privredne posljedice. T o je uvjetovalo cazvoj gradova, priliv
stranaca, približavanje i angažiranje domorodačkog stanovništva u sve
aspekte suvremenog života, kojem je podloga bila rimska kultura i duh,
i, dakako, to se sve duiboko odrazilo i na duhovnu kulturu. Može se zak
ljučiti da su privredno razvijene provincije ili samo određena područja
biiil mnogo pogodniji za instaliranje rimskih kultova ili općenito rimdke
religije nego, provincije ili poidručja koja su u tome zaostajala, kao što
je bio Slučaj sa područjem današnje BiH.
Prilikom obrade kultnih i votivaiih spomenika sa područja BiH,
primijetili smo da je koncentracija njihovih nalaza najviša u rejomima za
koja se može reći da su bila privredno razvijena, kao što je, mpr., slu
čaj sa rudarskim područjem Srebrenice, Same il.i Japre. Slijedeći važan
faktor koji je -utjecao na instaliranje kultova bio je, kako smo vidjeli,
usko vezan za boravak vojnih jedinica na određenom području, i upravo
na tim mjestima, kao i na gore spomenutim, nalaze se brojni kultni 'spo
menici. Iz našeg osvrta na nomenklaturu dedikanata, zaključili smo da
se u tim slučajevima skoro redovito i isključivo radi o strancima, što je
sasvim shvatljivo. U slučajevima kada se radi o dedikantima domorocima,
riječ je ili o isluženim vojnicima koji su se tkao veterani vratili u svoj
zavičaj, ili, pak, o mjesnim predstavnicima vlasti koji su se smatrala duž
nim da putem kultno-votivnih spomenika demonstriraju svoju lojalnost,
ili jednostavno đ?> u službenim ceremonijama od a j« počast i štovanje ne
kom od rimskih božanstava.
Ako 'bismo uporedili broj nalaza 'kultno-votivnih spomenika na po
dručju BiH sa onim iz drugih krajeva susjednih provincija, mogli bis
mo primijetiti da ovo područje uveliko -zaostaje -u tome iza tih krajeva,
pa se može reći da broj tih nalaza odgovara opravo situaciji kakva je
vladala na području BiH u odnosu na ostale krajeve, osobito ako J e u pi
tanju primorska Dalmacija.
Iz Bosne ii Hercegovine do danas su poznala ukupno 127 spomenika
koja pripadaj'U raznim rimskim božanstvima. U svemu je zastupljeno 20
božanstava, I to: Jupiter, Junona, Minerva, Mars, Merkur, Herikul, Ve
nera, Portuna, Liber, Libera, Dijana, Geniji, Pomona, Armat, Termin,
Terra Hillyrica, Urbs Roma, Roma i August. Od toga broja, 18 božan
stava se javlja u svome samostalnom kultu, dva se javljaju u kultnoj
zajednici (August et Roma i Terra Hillyrica— Jupiter). Pored toga, od
tih nabrojanih božanstava četiri se, osim u samostalnom kultu, javlja-
A N T IČ K I K U L T N I T V O T I V N I S P O M E N IC I N A P O D R U Č J U B iH
198
rra Mater,294 utd. Ovi, nam jerno odabrani primjerci, najbolje nam ilus
£,
j. Spomenica kultne zajednice Liber-Libera
28. Humac (Ljubuški)
29. Zenica
jednog naroda ikoji je i sam ibio iu .istoj političkoj ovisnosti prema Rimu.
Ostali evropski narodi nisu nikada došli u 'takvu političku dili kulturnu
situaciju da .prihvate grčka božanstva ali kultove kao što je to bio slučaj
sa Rimom. A li uzimajući <u obzir činjenice k oje smo označili kao pos
ljedice zibog k ojih je došlo do uvođenja igrčkih kultova u ove krajeve, tu
ipak nalazimo njihove potvrde, mada ne u onom b roju k oji bismo s pra
vom očekivali s obzirom na jednu dugu kulturnu £ političku tradiciju
koja se razvijala između naroda Grčke i Ilira. Ako ee upoređe prilike
k oje su vladale u ovim odnosima, daikako, p rije Timske okupacije, može
se lako izvesti zaključak da su optimalni uvjeti za kultnu manifesta
ciju nastali ‘t ek u vrijem e kada je Rim postao gospodar, kako niaših
zemalja tafco i Grčke, što je te zem lje još; više zbližilo, pa pojavu ovih
kultova u našim krajevima maramo isključivo gledati i pratiti sa toga
aspekta.
Prilikom izučavanja grčkih kultova >na ovom e prostoru, itrelba uzeti
u obzir d jedan problem koji se često .nameće. Naime, često nam nije
lako odrediti da li je neki kultni ili votivni spomenik jednog grčkog
kulta uistinu posvećen .grčkom božanstvu ili adekvatnom rimskom. Ima
mo slučajeva da se kao dedikanti spomenika grčkog kulta javljaju Rim
ljani, ili obrnuto, i u tom slučaju m i ne m ožem o znati da li je, npr.,
neki Grk, podigavši spomenik Eskulapu, mislio na svoga Asklepija, ili
na rimsko božanstvo. Mi sm o se orijentirali doslovno prema imenima
božanstava, pa smo ih prema tom e uzeli za graka ili rimska.
1. A P O L O N
tva.28 Javlja se pod raznim epitetima ikoji im aju razna značenja ii koji
su često izvedeni od naziva mjesta, kao, npr., »Amarcolitanus«,*9 »B orvo«30
»Cobledulitanus«,3} »M aritosgus« , 3 2 i si. Međutim, n ek i njegovi ■epiteti
imaju određeno značenje i karakteriziraju njegove pojedine funkcije,
tako, npr., » Anextiornarus«,s3 u značenju »veliki zaštitnik«, pa »Virotu-
tes«,34 u značenju »zaštitnik lju di« i si. U Galiji su postojala tri velika
epihorslka božanstva zaštitnika zdravlja koja su u doba rimske okupa
cije bila izjednačena, s Apolonom. To je Belenus, što u prijevodu znači
»sunčevi zraci koji liječe«,35 zatim Grannus, osobito štovan u mjestu Gran
(dep. Vogezi), pa .u Eks-4a-5apel (Aquae Granni), gd je se često javlja
združen sa Siranom,3® i s Borvam, k oji se doslovno štuje kao božanstvo
terminalnih izvora^i io^najviše u samoj Galiji. Ime mu znaci »ključala
voda«. N jegove potvrde su nađene u mjestima gdje su se nailazile 'takve
toplice kao u Burtbon-le-Ben, Burbon Lanci, te u Burban-l’ Aršaim-
bo.87 Kako vidimo, iz te zem lje imamo daleko veći broj nađenih spomenika
koji su bili podignuti ovom 'božanstvu nego što je slučaj sa našim /kra
jevima.
*•
Brojni nalazi njezinih posveta u podunavskim provincijama ukazuju
da je kult ove boginje bio osobito razvijen i štovan u tiim pokrajinama.89
U Akvinkumu su također utvrđeni ostaci njezinog hrama.90. Iž ostalih po
dunavskih pokrajina spomenici njezina kulta su poznati još iz Savarija,91
Skaribantija,92 Karnunta,93 Teum ija,94 Virunuma,95 itd. INa nekim od
tih natpisa njezino ime prate razrni epiteti. Na primjer, na našem spome
niku iz Starog Majdana ona nosi epitet »Pia«9S Na drugima, to je »A u
gusta«,97 » Dea«98 »Sancta«99 ili, pak, »Regina«,100 i si.
Većima njezinih posveta podiže se u nečije zdravlje ili čast, većinom
carevo, ili, kao što je slučaj na ovom spomeniku iz Starog Majdana, u
čast udruženja. Ako su jo j posvete podizali kao boginji aigona, tu se
navode drugi razlozi,*"1 kako pokazuju nalazi iz Salone i Stobiija.
89 N . T u r c h i, o. c., p. 242.
»» C IL III, 3484, 3485 = 10442.
91 C IL III, 4161, 10911.
92 O IL III, 4241 = 10939.
“ C IL III, 11124, 11,153; A . E. M . X X , p. 2i36. sa si.
94 C IL I II, 4738.
95 C IL III, 4805.
90 V . P ašk valin , G Z M , 11. s. X X I V (1969), p. 167— 168, b r. 3.
97 C IL III, 151361.
“ C IL III, 4008, 8107, 4108.
99 J a h rb u e h f. A lteirtum skun de, V I I (1913), p. 181, b r. 1.
100 N. V u lić, S p o m e n ik S K A , L X X I (1031), .p. 90, br. 210 i p . 91, br. 211.
101 H. V o lk m a n n , S tu d ie n zu r .NsmasisUcult, A r o h iv fflr R elig ion sw issesch a ft,
X X V I (1923), p. 8; P re m e rste in , N em esis ,und Hire B cd en tu fig fiir dea' A gon e, P h i-
lologus, L I H (1896), p. 400; R osoh er, iM yth ologiseh e L e x ic o n 3, p . 138.
15 — A n tič k i ku ltn i
OPCl POGLED NA GRČKE KULTOVE N A PODRUČJU BOSNE
I HERCEGOVINE
P O PIS N A L A Z IŠ T A S P O M E N IK A G R Č K IH K 'U LT O V A
stvarna, tako, npr., Dioskurima,12 Apolonu,18 ali isto tako i Herosu,14 što
predstavlja osnovni materijal preko k ojeg se ne može preći pri donošenju
nekih teza da se ovi reljefi vežu za neko 'određeno grčko božanstvo, od
nosno r a o kojem je jedan ovakav spomenik posvećen, kako (je bilo
pokulšaja.
O problem u karaktera ovog božanstva dosta je raspravljao i pisao
Vuilić. Govoreći o pojavi da se ovi reljefi posvećuju raznim božanstvima,
on je tvrdio da se ni iu kom slučaju ne sm ije tražiti -neka veza između slike
i teksta, nego bi predstavu Tračkog konjanika trebalo smatrati ikonom,
k oja se magla svakom božanstvu posvetiti.15 Dalje, on je smatrao da je
Trački konjanik grčkog podrijetla i da su ga od Grka preuzeli Tračam,
te da ne predstavlja ništa drugo do heroM ranog pretka, tj. Plerosa.16 Da
kako, time se baivtio i jedan. »od najboljih. poznavalaca ovog problema —•
Kazanov. On je o tome doslovno pisao: »Tračanja, k o ji je najviše volio
rat, lo v d konje, zamišljao je svoje glavne bogove (kao konjanike, i kada
je sv oje nadgrobne ispomeniike ukrašavao slikom Herosa na konju, on je
time ispoljavao svoju nadu da će pokojnik kao blaženi jahač prateći svo
ga b o g a ;MŽivaitd u (besmrtnom i blaženom životu. Iz rimskog doba iz ko
jeg potječu naši spomenici, Trački heros je podzemno božanstvo lova.«11
Ovo je svakako jedna od najodređenijiii formulacija. Iz toga navoda bi se
dalo razabrati slijedeće: Kazairov razlikuje dvije vrste »spomenika sa Hero-
som, prvo one sa votivnim karakterom, na kojim a je prikazano trafiko bo
žanstvo Heros, i druge sa nadgrobnim karakterom na (kojima Heros pred
stavlja heroizaranog pokojnika. O ispravnosti ovoga mišljenja svjedoči
nam činjenica da su ga prihvatili i uvaženi učenjaci.18 Mi bismo dodali
još ovo: ako se pojava ovog konjanika tumači na ta dva načina, onda je
za nas još interesantniji sadržaj samog ikrulta. Možda su vjernici nadahnji-
vaind mčenjem da se svaki vjern ik maikotn snarti izjednačuje sa božanstvom,
pa se ;i na nadgrobni spomenik stavljala likovna predstava toga božanstva
da sim bolizira pokojnog vjernika. Ako bi ovo m išljenje imalo realnu osno
vu, to bi se, možda, m oglo doveisti u vezu s utjecajem nekih orijentalnih
religija i (kultova k oji su (imali upravo taj sadržaj.
Nakon svega iznesenog, sada ćem o pokušati da naš spomenik uklo
pim o u izni jeti problem. Prije svega, naš spomenik karakterizira form a m e
daljona, dok druga spomenici, bilo iz Grčke, Bugarske, Rumiunije, Make
donije ili 'Srbije, svi redam imaju oblik četvrtastih pločica, često sa za-
snieom, Do nje, sa lijeve strane, testa Sola, a sa desne bista Lune. Lijevo,
nešto niže od Sola, nalazi se stol na bojem su tri kruha. Desno od Lime
vide se v rč i još neki predmet. U srednjem pojasu opet je središnja ličnost
žena, a s ob je njene strane nalazi se po jedan jahač prem a njoj okrenut.
Žena iz marame d a je 'konjima hranu. Oba jahaća prikazana su sa uzdig
nutom jednom rukom dok u drugoj drže koplje. Odjeveni su u kratke hla-
mide fcoje lepršaju iza njih. Ispod oba konjanika leži ispružen čovjek.
Lijevo od lijevog (konjanika opet jedna ljudska figura, na desnoj, pak,
strani, četiri kruga i jedna svjetiljka. U trećem , donjem pojasu, u sredini
je stablo o čiju gramu je obješena neka životinja bez glave kojoj čovjek
vadi utrobu, ili je guli. Lijevo od stabla se vidi pijetao, desno kandelabar
i jog metei p r e d m e t . ................— --------- '
U treću grupu naše klasifikacije stavili smo trti preostale pločice, či
ji se ikonografski i kompozicijski sadržaj u potpunosti podudaraju, štavdše,
dvije od 'tili pločica su identične (br. 207, 211), bez sumnje, one su izišle
sa jednog kalupa. Treća pločica iz ove grupe '(ibr. 210) od ovih dviju se sa
svim neznatno razlikuje, i to po nekim sitniim detaljima. Karakter sadr
žaja oive gnupe se sastoji u slijedećem : predstave su uokvirene sa p o dva
stupa k oji drže luk ukrašen jajastim ukrasima. U gornjim kutovima iznad
edikule prikazane su zmije. Predstava unutar luika je podijeljena u četiri
pojasa. U prvom e pojasu, u sredini je prikazan Sol na četveropregu, obu
čen u tuniku i hlamidu. Desnu ruku je podigao, u lijevoj drži kuglu i bič.
Lijevo ti desno od njega prikazan je p o jedan par konja. U (drugome pojasu,
u sredini prokazana je ženska figura, obučena u dugi hiton, koja iz mara
me hrani konje. Opet s lijeve d desne strane prikazan je po jedan konjanik.
Oba im aju uzdignutu desnu ruksu. Ispod lijev og konjanika leži nag mu
škarac, a ispod desnog riba. Iza lijevog konjanika prikazan ije jedan koplja
nik, a iza desnoga žena odjevena u hiton, sa uzdignutom desnom rukom.
U trećem pogasu, u sredini vidi se okrugli stol, na njemu riba, a za stolom
sjede tri mlađe osobe. Lijevo od istola je stablo o čiju granu je obješena
neka životinja, Ikojoj neki muškarac vadi utrobu. Lijevo od staibia je
drugi muškarac, sa obrazinom. U četvrtom pojasu, na lijevaj strani nalazi
se tronožac sa ribom, do njega uzdignuta zmija. U sred;ini pojasa je kantar,
prema njemu, sa lijeve strane, glavom Okrenut, leži lav, a do njega
pijetao.
Iz ovog opisa možemo zaključiti slijedeće: Sve tni grupe ovih p lo
čica su po sadržaju sasvim bliske, njihova razlika se sastoji jedino u potpu
nosti ifconografsfcog I kom pozicionog sadržaja, pa bi na osnovu toga ona
pločica iz Zupanjca '(br. 208) predstavljala najjednostavniji takav prim je
rak između ovih pet spomenika. Pored reduciranog likovnog sadržaja,
tu se zapaža jako rustiiona izrada. Prijelaz itoa savršenoj trećoj grupi naših
spomenika čiini d.ru;ga 'grupa. Sadržaj je m nogo puniji ali nije obogaćen
kao što to pokazuju prim jerci treće grupe spomenika.
Uzimajući u obzir ovu pod jelu, pitamo se da li se tu radi o određenim
tipovima ili o nekoj evoluciji iiikonografelkog prikazivanja dotičnog kulta.
S obzirom na isti idejni sadržaj, mogli bism o reći da, npr., pločica iz
Ljubuškog koju smo (stavili u našu prvu grupu pripada najranijoj fazi
IV. T R A C K I K U L T O V I 243
njegovih dvaju razreda (A, B), čini nama ise da je ova njegova dataeija pri
hvatljivija ma od boje dnuge.
Prema kartografskom prikazu nalaza ovih spomenika (K. VII), može
mo zaključiti da se ne 'radi o 'koncentriranim nalazima, nego uglavnom o
sporadičnim. Ipak fai se četiri od njih (pločica iz Viteza, Halapića, 2u.pan.j-
ca i Ljubuškog) m ogle dovesti u neku prostornu vezu, pa bi, u stvari, sa
m o ona pločica iz sjeveroistočne Bosne, tj. iz Velike Obarske, predstavlja
la potpuno izoliram nalaz, .ali samo u odnosu na područje BiH, dok bi se
prostorno vezala za krajeve izvan BiH, o čemu će još biti riječi. D'akle,
možemo iznijeti da se nalazi ovih spomenika susreću u krajevima srednje,
jugozapadne Bosne, te (u zapadnoj Hercegovini, i na osnovu toga moglo
bi se konstatirati da je kult Dunavskih konjanika bio raširen i -poznat sa
mo u rejonu tih nalaza. Kada je riječ o ovom e kultu na području BiH,
spomeniucenio da je, svojevremeno Sergejevski iznio m išljenje da se ne
može govoriti o njem u kao o raširenom kultu, nego da su to slučajni na
lazi, nađeni na frekventnim saobraćajnacama .32 Nije nam. jasno što je na
velo Sergejevskog na takvo m išljenje kada su već u to vrijem e iz same
BiH bile poznate četiri takve pločice. Te četiri pločice i najnoviji nalaz iz
Velike Obarske, dakle, njih pet, 'ukazuju da nisu posrijedi slučajni nalazi
nego da je taj kult bio 'raširen na području nalaza. Pitanje raširenosti to
ga kulta na ovom e području, tj. njegovih mosilaca i porijekla tih kultnih
utjecaja dosta je složeno, a takav je slučaj i sa drugim zemljama gdje se
nalaze n jegove potvrde. Sto se najveći broj ovih pločica našao u podunav
skim zemljama svjedoči, jamačno, o tom e da je na područje BiH taj kult
došao iz ovih oblasti, tj. iz Panonije, ali nećemo ulaziti u problem prvo
bitne njegove provinijencije, tj. otkuda je došao u Podunavlje. Budući da
na ovim pločicam a nemamo nikakvih natpisa, ne znamo tko su bili sljedbe
nici i štovaoci ovog kulta. S nalazom iz Ljubuškog bi se, eventualno, m o
glo dovesti u vezu vojno lice, jer su dedikamti svih nađenih .spomenika iz
toga mjesta označeni 'kao vojnici, 'dok su ostale četiri pločice nađene na
lokalitetima civilnih naselja, ip bi se ii s p o m e n i c i ve^nli za trgovce. Kako
su 60 uglavnom bili stranci, i pojavu ovog 'kulta vezali bismo za taj sloj
stanovništva, i, po našem sudu, 011 bi malo što imao sa domaćim ljudima.
O čemu nam govore predstave s ovih spomenika? O kojem je kultu
riječ i kakav je njegov karakter? Da na ovo pitanje nije lako odgovoriti,
svjedoči nam činjenica što je i đan-đanas taj problem aktualan i što defi
nitivno nije usvojen jedan određeni naziv za taj kult. Talk« u literaturi
nalazimo razne njegove nazive, 'kao »kult Kabira«,33 »reljef o misterija
ma«,34 »dkonjena božanstva«,35 »traoko-m itrički fcu'lt« ,30 i si., ali je, čini
nam se, konačnu riječ 0 tome dao Tudoir nazvavši ga u svome poznatom
32 D. S e r g e je v s k i, G Z M , L IV 11942), p. 167.
3:1 E. Novvolnv, Z a n im ljiv <reli')ef .0 misterojama u b o s a n s k o -h e r c e g o v a č k o m
Zem aljskom m u z e ju , G Z M . V I (1894), p. 204. i d .
:n C. P ntsch, G Z M . X IV (1902). p. 15.
M. A b r a m ić , S erta H ofSillerian a, p. 297— 306.
V. Paškvalin, K u lto v i u a n tičk o doba na p o d r u č ju Bosne i H erce g o v in e , p.
147.
IV. T R A C K I k u l t o v i
245
3
>
iz:1
t-
s
l—l
o
<
UVOĐENJE ORIJENTALNIH KULTOVA NA PODRUČJE BOSNE
I HERCEGOVINE
jevima naše zemlje. Već ismo spomenuli da kao đedikante nekih spome
nika, kiao ornih iz Btuja, nalazimo rdbove carinske Službe. Na osnovu totga
neiki su istraživači iznijeli m išljenje da su robovi bili. .glavni propagatori
ovoga kulta u Gornjoj Panoniji, a tako i Dalmaciji.26 Po etničkoj struk
turi, podrijetlo đedikanata je razAifiilto, išto bi tznaifiilo da su svi redom stran
ci, mada među štovaocima nalazimo i domaće ljude, kako to pokazuje jed
na ara iz Cačfca.27 Prema tome, kako 'je već naprijed istaknuto, i na pod
ručju B;iH ćemo Štovaoce tražiti među strancima, kako bi to, eventualno,
govorio i onaj epigraMti spomenik Iiz Stoca.
Pregledom spomenika Tzidmog fculta iz naše zemlje, može se lako
ustanoviti da su ti spomenici u najvećem broju likovne predstave boginje,
među koje epada i naš spomenik iz Fojnice. TJ ikonografekom pogledu, da
lje, može se zapaziti da su te njezine likovne predstave dosta izgubile od
izvornih, elemenata, tj. ođ onoga oiblika u kom e ise to božanstvo originalno
pi'ikazivaio. Tu se prim jećuje umjetnički stupanj romanizacije, ikako to
pokazuje i ona ara iz Ravne.
Iziđin kult je bio raširen i u drugim evropskim zemljama. Istima, u
Galiji nešto manje,28 dok je u podunavskim zemljama nađen nešto veći
broj njegovih potvrda. Spomenici iz tih zemalja poznati su iz Vinunuma,29
Savarije,80 Karnuntuima,31 Csica,32 te nekoliko nalaza iz Dakije,33 itd. I u
ovim zemljama ova boginja se javlja u kultnoj zajednici sa Senapisom,
kao što je, npr., slučaj s nalazom iz Karnuntuma,54 dili Alba Julije,35 i
đ:rugih mjesta.
Veći broj nalaza spomenika na .području podunavskih zemalja opet
govori u prilog činjenici da je ovaj fcuit u najvećoj mjeri bio vezan za
vojsku, direktno ili indirektno, tj. bilo da su njezini štovaoci bili sami voj
nica, ili trgovci, robovi, i drugi koji su pratili vojne jedinice.
38 ibidem .
30 L j, Z o t o v ić , o. c., p. 63.
40 R . C a g n a t — V. O h apat, M a n u e l d ’ A rcJietflogie .rom aine I, Pa.ris 1917. p. 423.
41 Sredi rad : B. G avela, Antički spom enici greko-egipatskog s in k relizm a u
našoj zem lji, ip. 44. i d.
48 A. E im a n , o . c., p. 443.
43 T . Momimsen, Romische Geschichte V (1886), ip. 354, f. 1.
14 J . B ru n š m id , V H A D , n. s. V I I I (1905), p. 87— 88, tor. 161 s a s ]„ i p. 88, br.
102. Sr. V . H offiller — B . Saria, P ro le g o m e n a zur A u sg rab u rtg en *n Sirmiiim, V I
Internationaler Kongress fiir Archaologie, B e r lin 1939, p. 525; B . Vaisilić, Lapidarium
g r a d s k o g m u z e ja u S rem skioj M ilr o v ic i, K ad V o jv o đ a n s k ih m u z e ja , sv. I, N ov i Sad
■1952, ,p. 214.
V. O R I J E N T A L N I K U L T O V I 263
M O d a ta e iji tih sp o m e n ik a v id i: i./j. 7.o to vić, Isto rijsk i .uslovi ra zvoja o r ije n
talnih k u lto v a iu rim sk im p ro v in cija m a n a te rito r iji J u g o sla v ije , p. 67.
“ if- C u m on t, P W R E . is. v. J u p ite r D olich en u s, P ariš .1960; S. R einach, D arera-
berg— Saglk), D ictio tia n e des anticjuites, s. v. Doliohemus .derts J u p iter; P. M eiiat,
Ju piter ‘D oliohanu'S, p. ,11.
** P . M erlat, R e p e rto ire d e s in scrip tion s et m o n u m en ts iig u res d u culte de
Ju piter D olichen us, P ariš 1 9 5 1 , p. 3 9 5 — 3 9 7 (.registar im ena).
97 L j. Z o to v ić, o . c., p. 65.
A K T I Ć K I K U L T N I I V O T I V N I S P O M E N IC I N A PO D R U ČJU B iH
270
taviti i naći neki odnos našeg nalaza dz Maslovara s nekim od dole nab
rojanih.
Iz prim orske Dalmacije nisu baš brojn i ovi spomenitoi. D'o danas su
poznati nalazi iz Salone,98 Vida,99 Vrlike,100 Vitailfje,101 Narone102 ite Mu-
njave.103 Da'lje n>a sjever i 'sjeverozapad, nalaze susrećemo u Prozoru,10*
Čakovcu,105 Ljubljani,100 Ptuju,107 Slovengradecu,108 Trebnji109 te Daru
varu.110 Iz drugih krajeva Jugoslavije nalazi su poznati iz Slankamena,111
Suinduka,112 Sremske M itrovice,113 N ovih Banovaea,11* Ko'stolca,lis Brz°
Patente,116 V elikog Gradišta,117 Ravne kod Knjaževca,118 Kumanova,119
Gračanice,120 Pmzrena,121, itd. Među ovim spomenicima nalazimo obično
epigrafsike are, te spomenike s likovnom predstavom božanstva. Pore-
dimo li naš spomenik iz Maslovara -s-nekim drugim ‘k oji nos; također lik
božanstva, uoeit ćem o niz razlika k oje karakteriziraju ovaj spomenik iz
Maslovara. N ajprije, ov o 'je prvi i jedini slučaj da se u našoj zem lji Do-
Jihen u ikonografiji javlja u društvu s nekim drugim božanstvom. N je
gova kultna zajednica sa Kastarom, o kojem je u našem slučaju riječ,
dobro je poznata u drugim zemljama, ’i to više sa epigrafskih spomenika,
kao Što je slučaj iz Maueran-der Urla,122 ili iz Rim a.12i Druga karakte
ristika našeg spomenika sastoji se u tome što je božanstvo prikazano u
bodu nadesno, dok se u ikonografiji obično prikazuje u pokretu nalijevo.
Treća karakteristika se sastoji u izgledu njegove tijare. Ovdje su na njoj
što ta pojava nije usamljen slučaj. Ima više religija ikoje se karakterizi
raju tim sadržajem. Ova vrsta spomenika je poznata i izvan naše zemlje,
p rije svega <u Panoniji i ria Rajni.
Kult boga Atisa je u našu zem lju došao posredstvom Rimljana, kao
što je bio slučaj sa svim strm im kultovima. Mada je taj 'kult došao u Rim
još u vrijem e plinskih ratova zajedno s Kibelom,140 iu većoj m jeri se po
čeo širiti tek za cara Klaudija,111 da bi u doba Antonina doživio najveći
razvoj.142 Time je bio osiguran, n jegov prodotr u sve rimske provincije, pa
je za kratko vrijem e našao veliki b roj štovalaca u Germaniji, Galiji, Spa-
niji, Britaniji, Mezeji dtdv gd je se održao sve do konca IV stoljeća.143 Pro
dor i instaliranje Atisovog faulta u našoj zemlji se obično vežu za legiju
VII, za čije se pripadnike drži da su u tom e pogledu imali posredničku
•ulogu. Kako je ta legija službovala u našim krajevima, i kako je u njezinoj
form aciji služio veliki broj Orijentalaca, jaisno je da su iz svog zavičaja
sobom donijeli i svoje kultove. Boraveći u ovim krajevima od početka I
stoljeća pa sve do odlaska u Meziju, njezini legionari su tijekom tog dužeg
vremenskog perioda ostavili mnoge tragove svoje prisutnosti u raznim
m jestima, a među tim tragovima, dakako, i one kultne prirode. Vremenom,
među poklonicima tog kulta našao se izvjestan broj i domorodaca. Da
je tako bilo, o tome nam svjedoče b rojn i snalazi nadgrobnih spomenika sa
likom Atisa koje su podigli upravo domoroci.
Potvrde Atisovog kulta na području naše zemlje nisu baš tako b roj
ne. Pored ove brončane statuete iz F ojnice,144 poznato je još nekoliko
sličnih nalaza. Takve ili slične statuete poznate su nam iz Salone,145 tri iz
Sinja,140 jedna iz Sremske M itrovice,147 zatim jedna reljefna predstava iz
Kušiljeva148 dok je broj Atisovih predstava sa nadgrobnih ispomenika da
leko veći. One se obično javljaju na jednom određenom prostoru, a to je
srednji tok Drine, i to na bosansko-hercegovaokom području od Srebreni
ce do Višegrada, a u drugim krajevima, južno odavde u dolini Lima, pa
na desnoj obali Drine, i to na području Ljubovije i u okolici Uzica.149 Dalje
na sjever, o v i s p n m p n i r i sp j a v l j a j u n a n n .'ln ir -i; ‘■-lmm M it r o v ip p 150
ali u daleko manjem broju nego na već spomenutim lokalitetima. Još da
lje na sjever, ovi nalazi se manje susreću.
■*;
dedikant bio vojno Tiče [v et (eranus)?] (-br. 243). Prem a ovaj konstataciji,
a to vidimo i u natpisima sa naših spomenika, izuzev navedenog spome
nika iz Rogatice, te potvrde na području BiH ne stoje u vezi sa vojnim
jedinicama, pa ćem o među Mitrinim štovaocima tražiti onaj (društveni
sloj koji je, u neku ruku, bio svjetski, tj. trgovce i robove. Dakako, po
bornika i štovalaca ovog kulta m oglo je biti i m eđu drugim drsuštvenim
slojevima raznog zanimanja. Na natpisu iz Rogatice nalazimo da taj spo
menik podiže »đuumvir et quinquenalis«, dakle, ugledna municipalna lič
nost. O dediikantima mozailčnog društvenog sloja, među ikojima ima oslobo-
đen&a^. upravnih i _ admiiii^ativinih službenika, visokih funkeionera te
■pripadnika visokog istaleža, govore nam i ostali nalazi iz Jugosla
vije.181 To nam istovremeno dokazuje da je kult prodro u sve društvene
slojeve te da je bio blizak i velikašu i prostorni čovjeku, o čemiu nam go
vore i neki bosansko-thercegovački m itreji koji su se nalazili na pustim
mjestima pa, prema tome, nisu stajali u vezi s nekim gradskim centrom.
Svetišta Mitrinog kulta su na području BiH otkrivena u većem bro
ju. To su mitrej iz Jajca, Konjica, Rogatice, Pritoke, Crkvine, Goluibića,
Vratnice, itd. K onjički mitrej nam na n ajbolji način predstavlja izgled jed
nog takvog svetiSta, pa možemo pretpostaviti da su tako izgledali i ostali
s ovog područja. Postojanje mitreja nam u isto vrijem e potvrđuje da su
Mitri'ni vjernici bili vjerski organizirani u svoje općine i da je takvih u
ovim granicama bilo nekoliko.
Na području naše zemlje do danas je otkriven veliki broj potvrda
ovog kulta. Nalazi potječu sa raznih strana, p o čemu se može zaključiti
da je kult bio veom a raširen, da je prodro negdje više, negdje manje, i
to kako u gradske centre tako i na sela. Sa područja primorske Dalma
cije ti nalazi su također brojni,185 zatim iz ostalog dijela Hrvatske,180
m ont, II, p, 309— 311, 3:15; iz R iđ e r a : VAH'D, L IH (1960— 1951), p. 216, br. U ; sa
B rača: C IL III, 3095; Raiba: B ulletitino d a lm a to , TI (1870), p. 98; M u ca: B u llettin o
dalm ato, II (1879), jp. 98; G a rd u n a : B u lle ttin o d a lm a to , X X V I (1903), p. 138; B. G a -
b ričev ić, Ioonographie de M itim a ta u r o c to n e dans la p ro v in o e romaine de D al-
m atie, Archaeologia lu g o s la v ic a I, B e o g ra d 1954, p. 37, si. 1; N a r o o a : C IL III, 1788;
1'. C um ont, o . c., 318; n e p o z n a to m jesto n a la z a : C II. III, 3858; F. C um ont, o. c., 352,
353; iz V id a : C IL III, 1783; Z a d r a : M. Suić, Diadara, 3 (1968), p. 92.
,a“ S p o m e n ic i iz Si.ska: C IL TII, 3858, 3959, 3977, 10481; F. C u m oot, o. c „
350— 352; J. B trunšm id, V H A D , n. s. X I I I (1913— 1914), p . 2 2 9 , b.r. 53; P ro z o r a : C IL
ITI, 15085; J. B r u n šm id , V H A D , n. s. I X (1906/7), p. 129, 261; D a lja : J. B ru n šm id ,
V H A D , n. s. .XI (1910), ip. 121, br. 744; M aka: C IL III, 151386; M o d rica : V. Storabar,
L as Mithraeum bei M o đ r ič am Baeliergehi.rge, Stiena Buliciana, Z a g reb — Split
1924, p. 151. i đ ; O s ije k a : M. B u la t, c>. c., p. 6, br. 1, 2 p. 7, br. 3; S u rđ u k a: C IL
III, 15138.
A N T IČ K I K U L T N I I V O T IV N I S P O M E N IC I N A P O D R U Č J U B iH
284
’* F- C um ont, o. c. II, ip. 288, Fig. 139; ,p. 300, Fig. 156; p. 305, Fig. 163.
F. O uincnt, Les M ysteras d,e M lth ra , p. 54.
2,111 ib id e m .
!‘H F. C um ont, o. c., p . 56.
202 F. C um ont, o. c., ip. 70,
**’ c h - P ica rđ , Les R elig ion s de l’A ir:q;u e a.ntiqrue, P ariš 1968, p. 222.
* " F. C um ont, T e x te s et m o n u m en ts fig u re s II. p. 198, Fig. 23, 48, 53, 56, 8-3.
M on. Nr. 6 i N r. 116.
i0‘’ F. C um ont, o, c. Sr. B. G a b riće v ie , o. c., p. 42.
206 F. C um ont, o. c., II, p. 268, Fig. 108.
* ” F - C um ont, o, c., II, p. 362, Fig. 296: p. 384, Fig. 297.
lm F. C um ont, o. c., II, T h racia, p. 271, Fig. 115; M oe=ia superior, p. 276. Fig.
119: p. 277, Fig 120; D acia, p. 293, F ig. 148, p. 304, FLg. 161, p. 305, Fig. 163, p. 309,
Fig. 167, p. 312, Fig. 170, p. 131, Fig. 171; P a n n o n ia su.peri.or, p. 325. Fig. 192, p. 326,
Fig. 193. itd.
A n t ič k i k u ltn i i v o t iv n i s p o m e n ic i n a po d ru čju B iH
286
POPIS N A L A Z IŠ T A S P O M E N IK A ORIJENTALNIH K U L T O V A
nalazom. Ono što smo rekli za nosioce grčkih kultova možemo reći i za na
laze orijentalnih kultova, naime, da njihovi nalazi uglavnom potječu iz
privredno-ftrgovačkih područja. Jedino se potvrde Mitrinog kulta susreću
na čitavom području BiH i stoje nezavisno oid toga budući da se raidi o jed
nom' općeprihvaćenom stranom 'božanstvu, pa su njegovi štovaoci mogli
biti pripadnici raznih društvenih i nacionalnih slojeva, a među njima i d o
moroci, !za razliku od.štovalaca drugih kultova, za koje smo ustanovili đa
su uglavnom ibili pripadnici onih nacionalnosti čiji su to ibili kultovi.
Vremenski najveći njihov broj pripada periodu od II do IV stoljeća,
kao što je slučaj i sa ostalim spomenutim kultovima.
Aiko rezimiramo sve do sada izloženo o toultno-votivnim. spomenicima
sa područja BiH, m ožem o donijeti slijedeći zaključak...Teritorij BiH, kao
sastavni dio rimske provincije Dalmacije, dolaskom pod rimsku vlast po
stao je sudionik svih kulturnih i političkih zbivanja od samog početka te
okupacije pa sve do pada Zapadnog Rimskog Carstva. Jedna od posljedi
ca tih zbivanja bio je i razvoj duhovnog života, 'koji je, vremenom, popri
mio različit intenzitet i formu, što je, opet, bila posljedica niza drugih
faktora. Svakodnevni život antičkog čovjeka, ma k ojoj nacionalnosti pri
padao, bio je n eodjeljiv od duhovnog, -iz tih razloga, svi oni koji su se na
selili na ovo područje ili su se slučajno tu zadržali, počev od domorodaca,
Rimljana, Grka ili Orijentalaea, donosili su sa sobom svoje duhovne ideje,
razvijali ah tu ii njegovali. Najprije su upravno-administrativne potrebe
a zatim eksploatacija privrednih dobara privuikile brojne pripadnike raznih
nacionalnosti, i samim tim 'bili su stvoreni uvjeti da se na ov o područje
uvedu tako brojni strani 'kultovi. Na području BiH, do danas je potvrđeno
štovanje 52 božanstva, odnosno njihovih kultova ili kultnih zajednica, sa
ukupno 277 kultno-voitivniih spomenika. To je, tu svakom slučaju, znatan
broj, ikako po broju kultova tako i po broju njihovih potvrda. Od ukupno
52 kulta i kultne zajednice, imamo 40 samostalnih 'kultova, a to znači da je
štovan toliki broj božanstava, i još 12 kultnih zajednica. Dakako, najveći
broj td'h kultnih zajednica otpada na rimska božanstva Jupitera, Junonu,
Libera, te na neka domaća božanstva, i to poglavito na Savana i Dijanu.
Pojava tolikog broja kultova i kultnih specifikacija govori nam da je u an
tičko doba BiH bila naseljena raznorodnim nacionalnim elementima, za
tim, da se ovo područje, zahvaljujući rudnim bogatstvima i značaju za
tranzit u privrednom i kulturnom pogledu uključilo u ondašnja svjetska
zbivanja, pa su na to područje prenašane sve tekovine duhovne kulture
toga doba, o čemu nam, evo, govore i ovi spomenici. Kada bismo nalaze
svih potvrda tih kultova i kultnih zajednica nanijeli na jednu kartu, do
bili bismo jako šarenu sliku, što znači da su ti nalaza raspoređeni po čita
voj teritoriji, zavisno od pojedinih kultova, ali nam pada u oči da je sje
verni, odnosno panonski dio Bosne u tom pogledu skoro sasvim bez nala
za. Na tu pojavu smo pokušali odgovoriti činjenicom da u tom dijelu
Bosne nije bilo privrednih pogona, većih naselja ili vojnih logora, a time
je to područje bilo lišeno osnovnih elemenata koji su predstavljali uvjet
za uvođenje kultova na jedno određeno područje ili mjesto. Dakle, gdje
nije bilo masovne radne snage, državnih službenika, trgovaca, ili vojnika,
20*
308
A N T IČ K I K U L T N I I V O T IV N I S P O M E N IC I N A P O D R U Č JU B iH
^ £
o >y' S
►
—J. i— i
^ >
Q O
O o
S Oh pq
^ ^ C3
S
K 2> 7 ^
w
i—) ^ Hr i
w <5 ^
N/ i— i
rh i— i
2 § §
^ s g
^ cgo §
^2.
>
*
i
SILVAN
a. Siivan sam
1. Jczerme (Bihać)
Zavjetna ara posvećena Silvanu. Sa desne sićane odbijena. Na gor
njoj sirani ostaci uKrasa, krajnji rubovi uzdignuk. NApis se s.istoji od
!n reda. sa neznatnim oštećenjima slova.
S IL V A N Silvanfo]
O. C. O. F. P o c(. . .} f(. . .) p(osuil)
P. S. S V A pU'o) s(alute) sua
( V. Ruđim skv. GZM. V aa- Ki ) . p 55. si. 37; WMBII. Hl (18(15). p 54 F 34-
U L IH. 10013 = 13271)
2. Granule (Bihać)
Ara od vapnenca, g.ire i dole obrađena. Vismu spomen.ka OkUS. ši
rina 0,23. debljina 0.10 ni. Dosta ošlećena. Natpisno polje ispucano i na
mjestima odbijeno. Nalp.s od uo reda, sa uparanim slo\'irna.
P. S A T V ] U11pf ius) Satu
N1NV (ijn.nu[s
IL V A N O SJ iivanu
k Golubić (Bihać)
Zitven ik p..^vi.-ćco bogu Siivami, io-ma (U’kk Anu:! i A unoia
0.2:35 m. Na gornjem dijeh.i inali sabat iomedu dva ■.., :■■■;. ■■ : o r:t:rn
((dubljenjima u ruod.no oko-;., s cl^;t>>ji ud tri reda ......... o ■, M-'j-
• ..> ^ iaS. .
S. SiL V F
SddJO. S
AM.U-iS. P
AVG. SAC
CALLlMOi;
Pi I\ :5. AVG
a. G r k o v c i (R; Grahovo)
S S smo) s(a.ncii)':’ )
d l:S
S OR
X I iiii'li))
Cl rum)
13. G r a d a c kod Halapića (Glamoč)
Žrtvenik u ohlrku cipu-a o:l krečnjaka. Visok 0.43, širok 0,16, debeo
i). 14 m. Spomenik je znatnu i š.tcćen s lijeve strane pa je teško reći o n j e
govom prvobitnom izgledu. Slova urezana plitko, došla nestručno. Od
čitavog teksta skoro u svim re d ov ’ ma sačuvan samo završetak.
N O IS iiva jno
. Dubravo (Glamoč)
18. Glamoč
Zrtvemilk dosta dobro očuvan, nedostaje gornji dio i djelić don jeg li
je v o g kuta. Visina 0,39, širina 0,28, debljina 0,13 m. Natpis se sastoji od
četiri reda, lijepo je očuvan i čitljiv. Čini se da se u gornjem dijelu spo
menika nalazilo meki reljef, od njega o-stao mali dio koji predstavlja noge
nekog Tka, bez sumnje Silvana.
S1L COR Sil(vaino) oor(. . .)
A EL M A X I Ael(ius) Maxi
MVS P R O C V niuis Proou[lij
NI LIBE S POS ni li-b-e[n|s pos(uit)
(D. S e rg e je v sk i, G Z M , X L (1928), sv . 2, p. 79— 80, br. 1, slika l)
Ara posvećena Silvanu, dosta oštećena, desni gornji i donji but od
bijeni. I u gornjem i donjem dijelu profilacija. Natpisno polje u četiri re
da, neznatno oštećenje. Spomenik je visok 0,88, širok (u sredini) 0,435 m.
SILVA Silvafnio]
SAC sae(rum)
CLM XM VS Ci(audius) Mfa]ximus
V. S. L, Ivi v(otum) s(olvi't) l(,i:ben;s) ■m(erito)
(C. P atseh, G Z M , X I X (1907), ,p. 438. sliika 15)
b. Silvan i Dijana
25. Gradac kod Halaipića (Glamoč)
Reljefna ploča od krečnjaka sa likovima Silvana i Dijane. Visina
0,36, širina 0,34, debljina 0,18 m. Dijana prikazana u svom poznatom sta
vu, sučelice, lijevu nogu izbacila naprijed, desnom rukom vadi strijelu iz
fcu'lca a lijevom drži luk. Obučena je u hiton kratkih rukava, potpasan i
podignut iznad koljena. Preko lijevog ramena prebačen ogrtač. Na glavi
neka vrsta kape ili veo. Duge kose spuštaju joj se niz ramena. Od Silvana
se sačuvala samo desna ruka, kojom drži siringu, i djelić' glave. Čitava
kompozicija bila je smještena u udubljeno polje, -oivičeno uzdignutim
okvirom, od kojeg je preostao samo gotrinjli dio.
(D. S e rg e je v sk i, G ZM , X L (1928), sv. 2. p. 80— 81, br. 2, slika 2)
i * t e 26
ć f .'j n
i ‘ • * ' # V i
■ - '• :® r ,c
« A $‘S -€t- 0 l® H P [s V !
a v , ? 1 7 \ T ) V ^ - V A R '
I I P
2". Karaula (Duvno)
Votivni reljef Silvana i Dijane,, došla oštećen, napravljen od bijelog
mekog vapnenca. Visok 0,20, šnrok 0,305, debeo 0,082 ni. U reljefu prika
zana dva lika a uz njih u istom rasporedu po jedna životinja: sa desne
strane polegla koza, a sa lijeve sirane košuta okrenuta nalijevo prema
boginji. Od Silvanovih a t r i b u t a s a č u v a o se sarno d i o pcđnma.
Patseh. GZM. XVI ( l ! ) 04j. p. 342, s l i ka 55; VVMBH. IX ( 1904). p. :!04
56)
29. Livno
e. i 30. Ljubuški
*»» R eljef sa prikazom Silvana i Dijane, loše očuvan. Boginja ima
štene ruke niz lijelo Gla\'a odbijena. Do nje ie pr •izan Si h an. s rog.
' ' ma na glavi i kozjim nogama. Iznad likova je natp' koji glasi:
DLAN S IL V A N Dianjael 3;ivan(o!
. , AVC AVC Auu(ustavi Angi urUii i
S A C T I.S A C o saui umi -aerliirn!
d. Siivan— nimfe
ijcei
l l i Brh a p 1c a od bijelog mekanog v a p n e n c a , a sok a 0,37, široka
0. }U-i n. Reljefno polje udubljeno i ra odeoo okvirom. U
Ka 7. i Silvan i nimfa Kod Silvana jaroii rogovi. Čini se da
lje j lici ao pedum. Do njega je n'mfa sa a -.puši onom kosam
ra Mi 1a k o m p o z i c i j e je do-'ta p r i m i t i v n a . i uz to i isplakann.
. XII iUt(Kl). p tat—ITT. -Ura :n i (inn-2).
r ;|kiiaoić. (Glanv
od reljel. - u ili i
kt. s il .s 0 e; Sil
o l’ !f!.\ MI
34
35
N UCivi Kul.l'NI , V U n i 'M SI'OMl.NKI NA f ’ u U U U C-f U !S H
DIJAN A
46. Blažuj
Trouglasti ulomak zavjetne reljefne ploče, visine 0,15, širine 0,175,
debljine 0,02, m. Reljef je plilUko izveden, ali dosta vješto. Prikazana je
jedna osoba odjevena u visoko ipotpasani hitom, gornjim dijelom tijela
okrenuta gledaocu. Lijevo do nje neka životinja, vjerojatno pas koji se
zaskočio prema boginji. Na desnoj strani košuta okrenuta nadesno. Ispod
reljefa je natpis u jednom redu koji glasi:
SIL VIA VOT N Silvia vot(«n ) n(imcupavif)
(C. P atsch , G Z M , V I (1894), p. 343, si. 3; VVMBJrl, IV U 896), p. 230, Fig.
b . D ij an a —n im f e
47. Opačići (Glamočko polje)
R eljefna ploča od mekog krečnjaka, visoka 0,51, široka 0,30, debela
0,9 m. U udubljenom polju prikazane su tri osobe: Dijana i dvije ađoran-
tice. Boginja stoji sučelice na jednom postolju, tunika je kratka i potpa-
sana. Na glavi široki veo. Ruke ima uzdignute, lijevom drži palm ovu gran
čicu, desnom opet neiku granu, po svoj prilioi, ođ smokve. Ispod biljke
vidi se neki pljosnat sud. S obje strane boginje stoji po jedan ženski tik,
u istom odijelu kao i boginja. Po veličini su nešto manje od Dijane. Svaka
od pratilja drži jednom rukom rub Dijanine haljine. Druga ruka im se
ne vitli.
(D. S er gej ev sk i, G Z M . X L I (1929), sv. H, p. 98, br. 3, tab. X)
338 A N T IČ K I k c l t n i i v o t iv n i S P O M E N IC I NA PODRUČJU B iH
NIMFE
48. Hiumac (Ljubuški)
Žilfevemik od krečmjaka. D onji dio profiliran, gornji dio znatno ošte
ćen. Visina 0,18, širina (đoie) 0,145, debljina 0,11 m. Natpisno polje od
dva reda sa punim sačuvanim tekstom, Slova su pravilna i dublje urezana.
•NJMPHIS Nvmuphis
SAORVM saonum
(D. Sergejevski, Spomenik S K A , XCII<I (1940.), ,p. 160, br. 28, si. 31)
49. Bugojno
Ara od vapnenca, površina jako ispiaikama. Gornja strana jako profi
lirana, donja oštećena. Visina 0,30, širina 0,14, debljina 0,14 m. Od natpisa
preostala svega jadna, riječ ikoja je teško čitljiva.
NIMPHIS Nymiphiis
(S p o m e n ik se n a la zi u Z e m a ljs k o m m u z e ju <u S a r a je v u , inv. br. 601)
BI.ND NEPTUN
54. P r iv ilic a (B ih a ć )
SEDAT
61. Stari Majdan (Sanski Most)
Žrtvenik od lapora s obrađenim bočnim stranama. Visina 0,97, širina
0,19 m. Obrađen gornji i donji dio. Vertikalno ođl omiljen a profilacija
sinusa i 'baze. Natpis u sedam redova, nekoliko slova oštećeno.
SEDATO Seđato
AUC Aug( usto)
PRO SA pro sa(l(uite))
A VRELI Aureli(i)
VILICI vilici
OOLEG col(])eg(i'um)
V.S. I,. M v(olum) s(olvit) l(ibens) m(erito)
(I. B o ja n o v s k i. Naše Starine, g od. X I (1967), p. 191— 192, si. 9; V . P aškvalin .
G Z M . X X I V (1969), p. 105 166. br. 1. tali. T, si. 1)
iCKl KUi . TFS' i ! VMTIVNl SI i M K N I( ’ [ \' \ !•! ■i >Ul i C 1 i ’ Bi l i
NEPOZNATA BOŽANSTVA
63. Glamoč
65. muc
JUPITER
(ii). Pritoka (Bihać)
Ž r tv e n ik oci laporca, oblika visoko k hcsc. i <iauni '-a -.v ;ii .-.ucm j
Gornji smo, označen sa dvije paralelne urozane crte. Visina 0,55, širina
0.29 m Natpis se sastoji od dva reda i smješten je u kvadra lično označeno
polje
1 n IVI I( o v i ) O(plimo) IVI (a.v i rn< >)
C. T. P C(. . .) T(. . .) P(. . .)
11.) -,1.0 av. GZM n. s VI UD S I) . p o'S p: o ;<>
350 A N T IČ K I K U I.T N I I V O T IV N I S P O M E N IC I NA PO DR U ČJU BIH
I O VI OP lovi o p ( 11riv
MANI M( ) Ma x m io
K 'T lC K 1 K L' i . T N i i Y O T 1 V 1\ 1 S V'O M F 'v NA ! ‘ O I) t t l : C.T U B iK
78. B r d o (Jajce)
Ara od vapnonca, visine 1,0, širine pri temelju 0,63, u sredini 0,49,
debljine pri dnu 0,46, u sredini 0,4 m. Jako profilirana, sa isturenim d o
njim i gorn jim dijelom. 'Natpis u šest redova.
I O M I (ovi) O(ptimo) M.(aximo)
DEPVLSOR.I dcipulsori
AE NE AS Aeneas
P R O C L IA N V S A E Proclianus ae
DEM RESTIT dem restit(uil)
/ / LIBEiNS . . . libens
(C. Pat sch . G Z M . Vr (1894), p. 766— 767, si 3; W M B K . IV {1890). p. 263. Fi?.
34; C. T r u h e l k a , G Z M , IV (1892), p, 320, si. 6)
IO F Io(vi) F(ulgeratori)
(D. S e r g e je v s k i, G Z M , n. s. V I (1951), p. 304, si. 6)
Ara, sačuvana samo u gorn jem dijelu, donji dio je odbijen. Visina
0,38, širina 0,35, debljina 0,45 m. Obrađena je sa svih strana. Gornji sa
čuvani dio profiliran, na stranama nekoliko -ukrasa. Na lijevo-rn rubu,
plastična ruža, na desnoj strani ista takva ali oštećena. Između njih
girlanda. Od natpisa se sačuvala samo posvetna formula sa oštećenim
Q1n v i m A
‘
(D. Sei - KPi r vs k. . CZM. XLV (in;i:S), =v 2. p 8. br, 4, fah, IV. :ii
8B. Prisp (Livanjsko polje)
Ulomak žrtvenika, odbijen sa svih strana. Visina 0,355, širina 0,35 m.
Izrađen od vapnenca. Ođ natpisa su se sačuvala svega dva reda.
I O M l(ovi) 0 (plimo) M(aximo)
SACRVM sac rum
(C. Patsch, G ZM. X V ! ] I (1906), p. 170— 171. si. 19: Vjesln ik (1890). p 79; CIL
UI, 9849)
Ara oci t\u'd.og lapora, dobro očuvana. Gornji i donji dio profilira
ni. Gornji dio iznad sinisa ima akrotenje, između kojih su urezanim
crtama prikazana dva Ušla bršljana. Natpis se sastoji od četiri reda.
Visina are iznosi 0,76, visina gornjeg dijela 0,24. srednjeg U,33, donjeg
0,22 m. Širina gore 0,44, u sredini 0,-31, dolje 0,40 m.
I. CAP Lovi) Cap(ifo-lino)
VICTOR. DEC Viotor(i) dec(uriones)
1)1,0. V. S D(e)l(m i nensi u rn?) c( i vi tat ;s) \1<ilumi
L M sjolve-runl)
94. Stolar.
Žrtven k od bijelog vapnenca, visok 0.60, šonk 0,38, debeo 0,235 m.
Sa d o n j e ; |(rane profiliran, odozgo ravan. Nal.pisno polje od pet re, lova.
slova pravilna, j lijepo urezana.
I O fvi l(ovi) O'ptimo) M(axtmo)
IVL.! HR CV kd(m s) Hercu
LAN\?S lan us
BK..: ti(3S LEG belnel icianus) eo(nj.-i ubus-ci ieq(mii,-.)
I IT|\ I . I 11a 1(:e ae 1
lo; i , ) V|, i ; g( S t o l a e )
' H i C li
100. Doboj
Ulomak od mekog vapnenastog lapora. Sačuvan sauno gornji sred
n ji dio žrtvenika. Natpis sačuvan u nekoliko slova, u dva reda. Čitav
natpis bio uokviren dvjema uparanim linijama.
0. M I(ovi) Oi(ptimo) Ma(ximo)
O o(. . .)
(V. R ad im sk y, G Z M , I I I (1891), p. 255, si. 9; W M B H , I (1893), p. 266, F ig. 10)
1 1i Školam (Srebrenica)
U lom ak žrtvenika od kiećnjaka Odi .)i |on sa - \-1h s i r a n a Visina 0,49,
širi:u s r e d n |esi d i j e l a 0 . 3 9 5 d r b ! |: n a s r e d n jotj d:jela 0.2-1 m. Na i;ornioi
- 1r a n : o s t a c i p r o f i l a c i j e Nalp.s sr sačuvao u tri t r . k r S l o v a velika i pra-
114. V o l j a v i e a (Srebrenica)
Ara od kreeiijaka, vi sok a 1.11, debela u sok lu 0.29 m . Na o b j e strane
profilirani gesans i sokl. Na g o r n j e m dijelu vegelabilni uk ra s, u sredini
plastična rozeta Natpis se nalazi u uskom profiliranom okviru, dosta oš
tećen, sastoji so oci deset redova, u srednjem dijelu slabo čitljiv.
1. O. M l(ovi) O(piirno) M(aximo)
pio j |a i n 1 11-1
NfCICI inču
'NI .ni
III C.NIC [Nj ;j XI C|ij(audiae)
IM
115. Rogatica
116. Rogatica
Ara od vapnenca, -predstavljena malim ulomkom. Visina 0,43, širina
0,35, debljina 0,36 m. Na gornjoj strani ima jedan nastavak koji sa pred
n je strane ukrašavaju glatke prostrane akroterije, a u sredini jedna k o rr-
časta vilica. Natpis, lijevo uklesan, sačuvao se u tri reda.
I O IVI I(ovi) O(p-timo) M (axim o)
M. V L P M(arcus) Ulp(ius)
LJ.O jA:po]!lo[dorus]
i 1 'i Rogatica
I () M i i ■i v . ) i '>( p l i i m i) Al f a x i m- a
P A Kl. Pf ub! ius) Aelfius)
Cl J 'M F . a s C im aais
I! VII! duu vir
V L S i (•>: u m ) l(ibc'ns) sfolvi;)
tiCKi K l . ' 1. r. \ i i \ ( ) T i V r.! I SI'OaiKNlCi N' A P O D K U C.\ M Hl ! !
118. Rugalica
Dvostruki žrtvenik, posvećen Jupiteru i Liberu. Obična ara sa kro
vom, visine 0,27, širine 0,75, debljine 0,37 m. Nalipisno polje je vertikalnom
linijom podijeljeno na dva dijela i svaki za sebe predstavlja poseban žrt
venik, desni je posvećen Jupiteru, lijevi Liberu. Natpis, dosta oštećen,
sastoji se od sedam redova.
I O M I(ovi) Otptimo) M(aximo)
P. AEL. CLEMBN P(ublius) Ael(iu-s) Clemen|sJ
L / / / / / / PO.S 1(. . .) pos(. . .)
n m n o / '/ . . . uo . . .
'//// v /// . . . . v . . .
S. P TAE. LV. E s(. . .) p(. . .) tae lu e
V S L M v(okm i) s(olvit) l(ibens) 'in(erito)
(C. P a lsch , A . E.M.. X V I. p. 39; C IL III, 12754; D.Serge.jpvski. G Z M , X L V III
(1938), sv, 1. p. 12— 13, br, 13. lab. III, si. Hi; I. B ojanovsk.i, Naše starine, X I (1967). p.
148— 149. l.»r. 4, si. 5)
JUPITER—JUNONA
122, Saise— Domavija (Srebrenica)
Ulomak jednog žrtvenika, sa donje strane odbijen, odozgo ostaci
profilacije. Visina 0,40, širina 0,30 m. Natpis se sastoji od pet redova, slova
su lijepo urezana i pravilna.
I. O. M I(ovi) O(ptiimo) M(aximo)
IVNONI. R Iunoni R(eginae)
M ARRIVS Marriiuis
IIANVS I[ul]ianuis
CAVC C(aii) Aug(/uisti)
(V. K a đ k n sk y , G Z M , III (1891), p . 3, si. 4; A . E. M., X V I , p. 91; C IL III,
12725)
JUPITER— JU N ON A—MINERVA
123. Sikeiainii (Srebrenica)
Ara napravljena od krečnjaka, vertikalno napukla, sa gornje strane
sfcroz odbijena, baza oštećena. Oblik kocke. Natpis, isto tako oštećen, sa
stoji se od šest redova.
VI. IVNO [To]vi Juno
NI. MINER ni Miner
VAiE. M. VTj P vae M(arcus) Ulip(Lus)
CANIV.S BE Caniuis ibe(meficiarius)
OOSLEGIA co'(in)s(iuilari)s) leg(ionis) I a[dmt(ricis)]
VS LM v(otjum) s(olvit) l(iibens) m-(erito)
(C. P atseh, G Z M , X I X (1907), p . 435, br. 2., s i 5; W M B H , X I (1909), p. 145,
F ig. 42; C IL III, 14218)
AN TIČK I KULTNI I V O T iV N l SPOM ENICI NA PODRUČJU BiB
SHO
JUPITER—M A R S
125. Skelani (Srebrenica)
Ara od vapnenca, visoka 0,87, široka 0,435, debela 0,39 m. Ima oblik
kodke, i gore i dolje obrađena. Na rubovima okrnjena. Natpis je u pet
redova, slova pravilna i lijepo čitljiva.
I O. M I (ovi) O(ptimo) M(aximo)
E MARTI e(t) Mai'ti
M. VLP. VITALIS M(arcus) Ulp(ius) Vitalis -
BFCOS. LEG b(ene)l'(iciariu's) eo'(n)s(ularis) leg(ionis)
X. G. V. S. L. M X G(erninae) v(otum) is(alvit) l(ibens) rn(erito)
(C. P atsch . G ZM , X I X {1907), p. 436. br. 4, si. 7; W M BI1. X I (1909), p. 146.
Kig. 44; C IL III, 14219)
B ........................b(enelieianus)
COS V. S. L. IVI co(n)s(ularis) v(oturn) s(olvit) l(ibens) m(ento)
(C. P a t s c h. G Z M . X I X <1907). p. <136. br. 5. si. 8; WMB1I. X I (1909). p. 146, Fig.
C I L 111, I 42195)
OC; ' ) AN'TICKI i VO'i'IVM S T- i ! i ' '■ i ' . ' 1 X. \ i ’ ( 11") I Č.i L"
J U P IT E R — GENIJI
i 3 ‘l G r a d in i - Domavija (Srebrenica)
Žrtvenik oci bijelog vapnenca, visine 0,465, širine 0,22, debljine 0,23
m. Na gornjoj strani ostaci kor niža sa profilacijom. Na rubovima spome
nik znatno oštećen, osobito u donjem dijelu. Natpis u pet redova, slova
lijepo upa rana, dosta duboko.
DEAE. IVNO Deae luno
NI. SAN CTA ir sanota(e)
ARAMPOSV aram posu
IT. IV NIA it lunia
V AR EN A V arena
KU . Živaljevići (Rogatica)
Ara od sivobjelkastog pješeara, odlomijena preko sredine vodorav
no. Na sredini gornjeg dijela, u plosnatom reljefu izrađena rozeta, a sa
sirana po jedan akroter. Na uskim stranama isti zabat. Visina 0,79, širi
na na danjem zabat u 0,47. na gornjem 0,44, najveća debljina 0,14 m.
Natpis se sasloj: od tri reda i glasi:
IVNON 1 REG I u non i Reg(mae)
MAR. VLP. M A RC fAN Mar(cus) Ulp(ius) Marcian(us)
CVM. SV1.S. L P cum sm.s Kibens) p(osuit)
iG, Pal scl i . G Z M . XI I (1900). p 182 183 si. 12: WMBH, Vili (1902) p. 113.
! u -Kl: C I L III. 14(516!
M INERVA
Sipovu (Jajce)
Ara o d muljevine. visuka 'k-l 7 m , p r o s t e i z r a d e . D o s t a oštećen;
dio potpuno o d b i j e n . D o l j e n a g l a š e n a b a z a . N a t p i s s e s a s t o j i <
ova. S l o v a duboko u r e z a n a , lijepo čitljiva
NERVA IMi |nerva|e|
E X \'0
S.ACR. sacr(um) e x vo(to)
L PVBL1CIVS Idu.M is) P u b l i c : us
T E L E S P H f)V T e l e s p h o jrjujs]
V.S. L M v(uluni) s(ol\':!l UJieiis) inRrito)
T1CKI KIM T S ! I VOT
MA RS
d .ii i: a ■ u n 1/ a a a ivi n a' ji: ša. k 11 ]i se sasl o 11 m.1 i 's■! : i': reda , a 1 a io a d . a
d.-er-
\ i.\ irn Marti
j :1 j e o s j a c r u m I S a : i . u.~a
i\Hi, l.F.G VIII A niil(es) le.” ( a i n i . a V I T I A |: i l; i u -U a; ■) |
V 1, P vi o l u m ) 1(i b e n - 1 ;■>: >-■:.i I )
L
< i
ili. S i o l a c
1.17. Zenica
Dva mala ulomka od jednog žrtvenika čiji ostaci pokazuju da je spo
menik bio kvalitetno izrađen. Optočeni lijepom kimom sa biljnim orna
mentima. Natpis, jako oštećen, sastoji se od šest redova i glasi;
I i Mart) i
0 IAugust|o
II V d u um vir V(. . .)
S ACFRD TI sacerđ(o)ti
DEIM IST de; (Mart)is T(. . . .)
V P P P V G v(ir) p(electissimus) p(i aeses) p(i'ovijieiae)
V (........ ) g (......... )
iC. Trubeikir GZM. IV 11892), p. 345, br. 8)
M E RK UR
139. Donji Unac (Bosansko Grahovo)
R eljefna ploča na kojoj je prikazan bog Merkur (Hermes). Visma
0,012 m. Visina figure 0,365 m. Na licu : na ruci ispod lakta znatna ošte
ćenja. Tijelo se oslanja na desnu nogu, prikazano sprijeda, glava okrenuta
lagano nadesno. Desna ruka ispružena u stranu, od lakta se ne vidi, v je r o
jatno je Merkur u njoj nešto držao. O d jeven u hlamiđu, na glavi petasos.
Hlamida je na desnoj strani prsa visoko skopčana i pada preko leđa i p re
ko lijeve ruke, koja je nešto savijena. U njoj drži svoj k en k e jon koji je
podigao do visine ramena.
(C. P atsch . G Z M , V I (1894). p. 55, si. 3; W M B H . TV (1896). p. 245, Fig. 4)
140. Goražde
Reljefna ploča koja prikazuje Merkura, izrađena od. crvenkastog
mramora. Visina 0,75, širina 0,43, visma reljefa 0.03 m. Lice i genitalije
oštećeni. .Predstava smještena u udubljeno polje, uokvireno pravokutni
kom. Bog stoji na plin ti, prikazan sučelice, odjeven u hlamidu, na glavi
petaso-v na nogama krilalo sandale. Lijevom rukom preko ramena drži
veliki k en k e jon , na kojem se raspoznaju dvije kariko, gore zmijska glava
a -dolje repovi. Spuštenom desnom rukom drži. dolje okrenutu, palicu.
K arik ejon i palica ga karakteriziraju kao Merkura (Hermesa) Psyhopom -
pa, što je dosta rijedak slučaj ovakvog prikazivanja na ovim stranama.
iC. P ntsch. G Z M . VT (1894). p 54 — 55. «! 3; W M B II. IV (1896). p. '245. Fig. .1]
HERKUL
14 1. Gradac kod ITalapića (Glam oč)
-si d e s n o sirane prikazana jedna čaša. Gornji dio spom enika jako oštećen.
d l ' 1’ !. 2 : >-,2a .] h a / a N aipia očuvan dobro. 'AsSoj: <, od pol redova.
144. Zenica
Ara posvećena bogu Hertutlu, visine 0,93, širine 0,35, debljine 0,25
m. Lijepo očuvana, sa donje strane naglašeno .postolje a na gornjoj veliki
sims koji prelazi sa nekoliko profilacija u natpismo poije. Tu se nalazi tekst
■u tri reda i glasi:
HERC v i AV C Hei'cul(i) Aug(usto)
AVR. LICINIV Aur(elhis) Liciniu(s)
II. POSVIT du<um(vir) posuit
(S p om en ik se nalazi u M u z e ju g r a đ a Z e n ice , K a ta log Z e m a ljs k o g m u zeja
br. 100)
VENERA
145. Crni Lug (Bosansko Grahovo)
Brončana statueta ikoja predstavlja Veneru. Boginja je predstavljena
naga, straga ima skupljen plašt koji obavija spuštene ruke. Kosa joj je
uzdignuta. Lijevom rukom se opire o stuipić koji se završava ljudskom fi
gurom koju je boginja prstima obuhvatila. Težina tijela na lijevoj nozi,
desni bok malo izbačen. G'lava u laganom zaokretu na lijevu stranu.
(I, Crem ošni'k, G Z M , n. s. I X (1954). p. 186, tab. II, si. 2)
ii 94 /N i Si''«') M E '
PORTUNA
147. Humac (Ljubuški)
LIBEFi
I B P 14 n
’ ATKI S aciaim)
17) p 4iif ). a. <o
i 49 Brekavica iK
II i 1457 i
396 A N T IČ K I KULTNI I V O T I V N I S P O M E N IC I N A P O D R U Č J U B iH
152. Glamoč
Mala brončana figurica visine 0,131 m. Desna šaka odbijena te
atribut u lijevoj ruci. Duga Ikoisa na tjemenu razdijeljena na istrami, ot
raga svezana u dva manja čvora. U njoj vijenac od bršljanova lišća i
cvijeća. Preko desnog ramena prebačena nebrida, provučena ispod li
jevog pazuha. Visoko uzdignutom desnom rulkom vjerojatno se opirao o
tirs, dok je u spuštenoj lijevoj držao kantar. Oči ispunjene staklenom
masom.
(J . 'B r i m š n i i d , v ilA J J , X ill (iy i3 ), p. 224 , rD.r. ,ta, si. 38)
i f ei
398 A K T I Ć K I K U L T N I X V Ć T IV N T s p o m e n i c i n a po d ru čju B iH
154. Ljubuški
Natpisna ploča, nešto b olje sačuvana, sa punim tekstom u 'kojem
se spom inje obnova hrama ibagaJLilbera. - —
O. PISENIVS. SE ~ O. ■Piseniiuis Se
VERINVS. LEG X I CL verinus le(ianis) X I Cl(auid;ae)
TEMPLVM . LIB. PA T _ Jem plu m Li(eri) Pat(ris) _____
VETVSTATE. COiRRVP . " vetustate corrujp . .•* , .
TV.M PORTICIB. ADIECT tum portiri b(us) adieet(as)
RESTITVIT . . .restitu iL
(M . B oern es, A . E. M., IV , p. 39; C I L I I I , 1789 = 6363 = 8485)
155. Rogatica ^
Žrtvenik od (krečnjaka, visok 0,10-1, širok 0,72, debeo 0,35 m. ‘Spo
menik dosta oštećen. Rad primiti-van, osobito grubo izrađen sokl i ge-
sims. Prednja strana podijeljena vertikalnim dvostrukim urezom motiva
užeta u dva dijela, u ikojem tse nalaze dva natipilsa, lijevi je posvećen
U beru . Natpis <u sedam redova, slova istrošena i teško čitljiva.
L B L(iibero) B(acoho)
P A CLEME P(u!blius) A(eliuB) Cleme<ns)
VETER veter(anus)
E.; AE e ae ....
T SOS t sos
E e
BV1S b(ene) v(otuim) s(olvit)
(C. P a tsch , A . E. M ., X V I , ip. 89; D. S erga jev stei, G Z M , X L V I I I (1936), p. 12,
b r. 13, lafo. III, si. 16; C IL III, 12754)
LEB'BR— LIBERA
157. Humac (Ljmbuški)
Građevni natpis na kojem se spominje hram Li’b era i Lifoere, koji
su popravile jedinice kohorte I belgijske. Natpis je izveden na ploči tipa
taibula »»sata, u udubljenom uokvirenom polju. Slova pravilna,veća, i
lijepo čitljiva. Tekst u osam redova.
TEMPLVM. LIBERI Te&ipium Lifoeri
PATRIS. ET. LIBERAE. VETVS paitri's et Li'berae vetus
TATE. LAĐSVM. RlESTITVIT tate [đi]lalbsum rastituit
COH. I. BEL. ADIECIS. POR — oofa(ors) i Bel[g](aru.m)
TICIBVS. CVRAM. AGENTE adiectis por
PL. VICTORE. LEG. I. ADPF ticibus curarn agente
SEVERO. ET. POMPBIAiNO Fl<avio) Victore [centurione]
II. COS leg(ioniis)
I a'd(iutriciis) p(iae) f(Meilis)
Severo et Pompeiano
iterum co(n)s(ulibus)
(C. P atsch , G Z M , X X V I (1914)), p. 164, si. 28; C IL III, 1790 = 636 2 = 8484)
158. Zenica
Ara od krečnjaka, viisolka 0,11, široka (gore) 0,71, u sredini 0,57 m.
Gore i dolje profilirana gasimsom. Iznad gasknsa volute. U reljefu sa
prednje strane prikazana dva božanstva: Liber i Liibera. Boginja je
obučena u dugi hitan, na glavi ima veo, u desnoj ruci drži tirns. Lijevu
ruku stavila na Lifoerovo rame. On, go, iu ljevici drži dugi tirs, ima dugu
kovrčastu kosu. Oba lika postavljena na m a k plintu.
(D. Sergejevski, GZM, X U V (1932), ip. 38, br. 348, tato. X V III, si. 2)
402
l ib e r —T e r r a m a t e r
(D. S erg eje v sk i, G Z M , ai. s. X I I >(1957), p. L14— 115, br. 7, taib. II, si. 3; G ZM ,
n. s. X V I I I (1963), p. 91, br. 7; C I L - I I I , 13240; A. M erlin , R ev n e des puM ications
e;pigraphiqajes crelatives a l ’antiqajite rom ain e, B avu e -aroM alogique (11958), p. 199)
LIBEiRA
DIJANA
161. Talež (Trebinje)
Brončana stutue.ta koja predstavlja Dijanu. Visina 0,129, visina baze
0,25 m. Boginja u stavu naprijed, obučena u potipaisani hiton, na nogama
ima lovačke čizme. Lijevu rulku ispružila naprijed, vjerojatno je u njoj
držala luik. Desna odbijena. Na leđima tiu'lac za strijele. Na glavi kapa sa
čuperikom na vrhu. Lik je na postamentu. Izrada pokazuje bolji rad, bez
sumnje, uvoz.
(C. P atseh , W M B H , X I I (1912), p. 155— 136, F ig. 97 i 98; G Z M , X X V I (1914),
p. 205, si. 104 i 105)
GENIJI
164. Jezerine (Bihać)
Žrtvenik od fcrečnjalka, visoik .1,30 m. Lijevi gornji kut sačuvam.
R eljef smješten u profilirano polje. Prikazane su tri figure. Gore je pri
kazan satir, dalje dva gola torilata genija. Čitava grupa postavljena na
neko postolje. Između genija neiki sud iz kojeg je izraslo drvo sa dvije
grane, i na prečki između njih stoji satir.
(V. R a đ im sk y , G Z M , V (1«93), p. 54, si. 36; W M B H , III (1895), p. 54, Fig. 33)
406
Kameni blok dug 1,30, širok 0,70, visak 0,70 m. Skoro ci jela donja
polovina odbijena. Na obje pobočne strane po jedan reljef. Na jednoj
strani kriil a ti genije. Lijevom, uzdignutom mfkom drži grozd, a u spuš
tenoj desnoj obrnutu zublju. Liku nedostaju noge. Uokolo Široki okvir
koji je na gornjoj strani izveden ornamentom palm ovog lišća. I na drugoj
strani predstavljen genij. Desnom, uzdignutom pukom drži grozd, lijevom
goruću zublju. Donji dio tijela i lijeva ruka odbijeni.
(D. S e r g e je v s k i, G Z M , X X X I X (1927). sv. 1, ip, 258— 259. br. fi i 7, tab. IV , si. li)
40 8
1 (i9- B u s i j a (Glamoč)
171, Breza
Kocka, načinjena od k r e č n j a k a , koja pripada nadgrobnom spome
niku. Sa prednje strane natpis, a na desnoj pobočnoj prikazan nagi krilati
genije. U desnoj ruci diži o b r n u t u zublju. Uokolo 'profilirani okvir i b o r -
dira od biljnog ornamenta. Dolje su prikazane dvije ptice. Visina spo-
menrka 1.19, širina 1,02, debljina 0,665 m.
( D St’ rni ' j c' v. sk: . Spomen.k SKA. XCIU 11940). r. 72. p 1U — H i. <1 11)
i 72 Zenica
Mali ulom ak od žrtvenika n a k o je m s e o č u v a l o s\ uga n e k o lik o s l o
va, po če m u s e vidi da j e s p o m e n ik b i o p o s v e ć e n g e n i j u
175. Rogatica
Ulomak nagrohnag ci-pusa od zelenkastog (krečnjaka. U reljefu pri
kazan foriiati genije. Visina spomenika 0,67, iširina 0,19, debljina 0,19 m.
lima lijepo profitirani okvir. Desno ikrilo genija prelazi okvir. Genije p re
križio noge,i desnu preko lijeve, .glavu mal-o nakrivio nalijevo, tijelo ii
laigainom zaokretu nalijevo, -g|lava okrenuta naprijed.
(D S e r g o jo v s k i, G Z M , X I ,V H I (1936), sv. 1, tp. 1-1, br. U , tab. II, si! 12; 1.
C ojan-ovski, Mcuint:, X I u967;, ip. in o — -lov, si. 17)
POMONA
179. Gradma-Dornavija (Srebrenica)
Kameni natpis, visok 1.50, širok 0,65. debeo 0,56 m. Jako oštećen,
osobito natpisno polje. Tekst smješten u 21 red. Već; dio, osobito u do
njem dijelu, odbijen, kao i lijeva donji kut.
C. IVL. S1LVANO C(aio) lul(io) Silvano
MELANIONI. EQ Melamoni eq(uo)
PVBL. PLAM ■ N1PO publ(ieo) flam[i|ni Po
M / / NALI •■ VROM ni (o )n a i i (. . . Jurom
N1B VSEQ S ni bus eq(ue)s(tri)
BVSMILIT1IS N’C bus militiis !fu!ncHol
PROCAVC/ proe(uralon) A.uglusl i)
RC. PER. PROV1N (. . .)rc per provin(e;as)
XXIII. PROC' " A VCV X X III proc(uraton) Augu(sti)
TIONIS |ra] tionis
RC1IRO (. . . ,)rcnro
' OCO |,pi'joc(uratori) o( , , .)
/ / IC / : ic
/ MVN1 Ip a t r o n o | m u n i [ c api i
1A VI ANO Dum |avi;uu>(i um )
/ NJ. I ■ ; E . ni i e
PATRONO palrono
' PR ■• OVINC provitic(;ae!
V / 'i ’ '
IVaiail-ikv. ('; O !
M X.V1 i)!!!'!. f a r I
414
ARMAT.
180. Žutpanjac (DarvnoJ
Žrtvenik od pješčanika, oštećen na obje strane. Visok 0,3&, širok u,
struku 0,18, debeo 0,17 im. Slova dublje urezana, velika i lijepo čitljiva,'
Natpi-s u pet redova. '
ARM ATOS Armato s(aerum)
SEST. ONE Ses>t(ia) Qne
SIME. EX sime ex
VOTO. POS vo-to pos(uit)
1^ l(ibens)
(C. P atseh, G Z M , I X (1897), .p. 230, tor.' 6, si, 6; W M B H , V I (1899), ,p. 223,
F ig. 44; C IL III, 143201)
TERMIN
182. Ustikolma (Foča)
Ulomak srednjeg dijela žrtvenika napravljenog od krečnjaika. Od
bijen sa svih strana osim lijeve. Od 'gornjeg đijeia sačuvan samo rub.
Viisiina 0,15, širina 0,265, debljina 0,17 m. Natpis u jednom redu od ne
koliko slova, .lijepo uklesanih i velikih.
TERM Term(ino)
(D. S e r g e je v s k i, G Z M , X L V I H (1936), sv . 1, £>. 5, br. 2, si. 2)
TEtRiRA MATER
186. Lj'Ufoija (Prijedor)
Ara napravljena ad, laporca, sa gornjim i donjim profiliranim d i
jelom. Visina 1,21, širina 0,55, deibljina 0,19 m. Gornji dio iznad simsa
jako otucan. Tu su dva pulsinusa. Donji lijevi tout odbijen. Natpis se
sastoji od 11 redova, od kojih je zadnji urezan u profilaciju. Dosta oštećen,
naročito u donjem dijelu. Jedan red u sredini ilstrugam.
TERRA.E MATRI SAC Terarumae Matri sae(rum)
/RO SALVTE D / N / / / [p];ro saldte) d(am)i;noru!m)
MP L SEP SEVERI P / / R m(ostrorum trium)
AVC ARAB ADIAB P A R / [ijmjpfeTatdns) L(ucii)
M A V R ANTGNINI A VC Sep(timii)
/////////////// Severi pa[t(ris) pat]riae)
IVL1AE AVC M C ET AVC A u gusti) Aralb(ici)
TITI / ERECVNDVS PROC Adiaib(enici) Par[t(hici)]
AVCC ED CALLIM ORPV M M;(arci) Aur(elii) Antonini
VIL FER LENDAS M AIAS Aufl(uisti)
POiMPEIAIANO ET I [et P(uiblii) Sep(timii)
Severi Auig(usti)]
Iuliae Aug(ustae) m(atriis)
o(astrorum)
et Aug(ustoTum)
Ti:ti(uis)? [VJereeundus
proci(urator)
Auiggi(ustoruim) ed
Ca!llimorp(h)u(s) M(. . . .)
vil(icus) fer(rariaruim) [XI KAj
lenidans maias
Pompeiaiano et [Av]i[to
o(onsulitous)]
Ara o d Jaiporca, visine 1,08, širine gore i d o lje 0,50, debljine 0,25 m.
Znatno oštećena, lijeva strana sasvim odbijena. Natpis u devet redova,
slova plitko urezana. Ne*ke riječi kasnije izbrisane (ime cara).
RAE M A T R I (Terjrae Matri
IMP CAES [s(acrum) pro s(aiute)]
EVERI imp(eratoris) Caes(aris)
PI1 FEL AVC [M(arci) Aur(elii) SJeveri
A V C ]Alexanđri] pii lel(icis)
NIC MA Aug(usti)
PROC A V C N let Mamaeael Augfustae)
S VILOFF [s(ub) c(ura?)]
LE AN III ET PIONE II COS N ic[o|ma[ehi]
proc(uratoris) Aug(usti)
n( oštri)
[...........js vil(icus) of(ficinae)
I(errariae)
linipferatcre) A| lefxJan(đro)
III et Dione II co(n)s(u]'bus)
(D. S erge jevsk i. G ZM. n. s X V III ()!>()3). p. HO —f>!. br. (>. si. 4)
A N T I Č K I K U L T N I I V O T I V N I S P O M E N IC I N A PO D R U ČJU B iH
426
URBS ROMA
194. Z e n ici j
Dva sastavljena ulomka jednog nadgrobnog spomenika. Visina 0,66,
širina 0,38 m. Sa svih strana odbijen izuzev donjeg dijela, gdje se sačuvala
lijepa profilacija. Natpis u tri reda, slova velika, pravilna i duboko ure
zana. :i
TI. VfJPlS ROMAE fsacerdoj ii urbis Romae [. . . ,J
SSIM’o :Q 1 VIXIT. [dulcijssimo qfu]i vixit fann(os)]
NIVGI ET. SIB1 VIVA. F. f.......... cojni-ugi et sibi viva f(ecit)
(C. T ru l i’ tka, G Z M . IV. (1892). p . 343. br. 4. sa s lik o m : W M B H . I. (1893). p.
276. P ig. 4, C ; P a tscb , G Z M . X X V I . (1914). p. 191. si. 77; C IL III, 12767.)
ii ■
i; AUGUST— ROMA
APOLON
196. Podgradina (Glamoč)
Gornji dio žrtvenika sa jako izbačenom meraSčlanjesnom najdstrešni-
com. Na gornjoj površini zdjelas'to uduibljenje. Visina spomenika 0,49, Ši
rina 0,223, debljina 0,21 om. Od natpisa su se sačuvala dva reda.
A PO i,! NM PI Apollini ip;[o]
ANCTOS [isjancto s(acrum)
(C. P alsoh , G Z M , X V I I I (1906), p . 1«8, si. 16 ; W M B H , X I (1909), p. 126, Fig. 17)
AFR O D ITA
AS-KLEPIJE
202. Bišće (Mostar)
Brončana statueta koja prikazuje boga Aslklapija. Duga 6,5 om. Bog
prikazan iu svom karakterističnom stavu i sa .svojim uobičajenim atribu
tima. Nađena u ru'ševanama jedne rimske kuće u Bišeu kod Mostara.
(V. R a«lim sky, G Z M , III (1891), p. 168)
ASKLEPIJE— HIGIJA
NEMESA
APEl HONdA:
. t a. \ ' :... 11 a
iu b i j e n o m |.
434 A K T IC K I K U L T N I 1 V O T IV N I S P O M E N IC I NA P O D ft U C jU B ili
DU NAVSKI KONJANICI
207. Halapići (Glamoč)
Olovna pločica sa reljefom , visoka 0,8, široka 0,75 na. R eljef u okviru
koji ima oblik edikule. Sačinjavaju je dva glatka stapa, iznad toga nadvio
se u siploštenom polukrugu luk, u čitavoj površini ukrašen jajastim orna
mentom. Polje je podijeljeno po kompozicijama na četiri vodoravne trake.
U .gornjem je Helije u četveropregu, sučelice, desnu rulku podigao,.iza n je
ga leprša se kraj hlamide. Glava i lijeva nuka boga odlomsljene, U drugom
pojasu odoago, vidim o u sredini olbučeniu žensku osobu, okrenutu naprijed,
i u ispruženim rukama ispred sebe drži maramu. ;S obje strane prema njoj
jaše po jedan konjanik, olbučeni u hlasmiđu koja iza njih leipnša. U jednoj
m c i drže urade a drugu su adorirajuei uzdigli prem a srednjoj figuri. Pod
nogama konja k oji je na lijevoj strani, ispružila se neka ljudska osoba,
položena na leđa. Lijevo od ovoga nalazi se lik jednog junaka u punom
naoružanju koji stoji okrenut nadesno. Desno od junaka je riba (ispod
konja), a na lijev oj strani je neka žena, sa uzdignutom desnom rukom.
U sredini trećeg pojaisa, na polukružnoj klupi vide se tri muškarca. Jelo
stoji na stolu preko kojeg je iprelbačen kiitnjasti stoinjak. U desnom kutu
do stola istoje dva gola muškarca, drže se za ruke stupajući prema stolu.
U lijevom kutu pojasa nalazi se drvo na kojem sa desne strane visi truplo
neke životinje, bez glave, a čovjek, odjeven jedino u ekisomidu, vadi joj
utrobu. Sa druge strane drveta -stoji nadesno okrenuta još jedna muška
oisoba, obučena u neki kratki haljeta'k, a umjesto ljudske glave ima živo
tinjsku obrazinu. U donjem pojasu, na sredini, nalazi se krater sa zm ijoli-
kim ušicama. Desno od njega je lav otvorenih čeljusti, iza kojeg je jedan
kokot. Na drugoj strani -savijena -zmija koja je podigla glavu. Lijevo od nje
nalazi se stol na tri nožice, a na njemu riba.
(E. N o w o tn y , G Z M , V I (1894), p. 201— 208, sa s lik o m ; W M B H , I V (1-896), p.
290— 302, imiit F ig.)
ži 0 1 l a n - K u m p a m j a — ■- V i t e z (Travnik)
IZIDA
,212. Fojmica
Brončana figurica Ikoja prikazuje Iziđu, manjih dimenzija. Rad veo
ma kvalitetan, što, be>z sumnje, predstavlja uvoz. Nađena u blizini Fojinice,
.dugo vremena se nalazila u fojničkoj samostanskoj zbirci, u potonje vrije
me zametnuo joj se trag.
(W . D re jd a r, M ith o lo g is ch e B e itra g e , LeApzig 1890, .p. 50; S h a tzju m , A n tiqu .
G ra ec. et R o m a n ., Tato. I. si. 9')
SERAPIS
213. Nepoznato mjesto nalaza
Bista Serapisa, izrađena ođ pečene zemlje. Sada se nalazi u Franje
vačkom samostanu u Sinju, inv. br. 46. Visina 0,72, širina kod ramena 0,5
m. Na okrugloj bazi, koja je profilirana sa dva prstena, nalazi se Serapi-
sovo poprsje, "Bog je odjeven u hi ton sa karakterističnim trokutastim is
ječkom ispod vrata. Preko ramena mu pada plašt. Glava lagana okrenuta
nadesno, lice zaraslo u bradu. Na čelo pala četiri karakteristična njegova
čuperka "kose, iznad tilh pramenova diže se frizura i na tjemenu završava,
kao i obično kod Serapisa: na sredini razdijeljena, na vrhu glave visoki
kalate. Na prednjoj njegovoj strani shematično prikazane grančice sa
lišćem.
(N. C am bi, V A H D , L X V - L X V I I (1963— 1965), p. 1 0 0 -1 0 1 , tab. X X V T )
213
A K T IC K I KULTNI I V O T IV N I S P O M E N I C I NA PODRUČJU BIH
4 4 0
SABA2IJE
2 1 4 . Sase ( S r e b r e n i c a )
ćeno. Oba božanstva stoje na isti način a jednako su i obučeni. Imaju pot-
pasanu tuniku sa rukavima, a preko loga ogrtač. Na glavama su im visoke
tri jare >u obliku gradskog bedema. Lica su im jednaka, brade šil jaste, oči
duguljaste i ukošene. Dolihen zamahnuo dvosjeklom sjek'rom a lijevom
rukom podigao palrnovu granu. Kastor u objema rukama drži po jednu
istu granu. Gore na sim.su nalazi se posvetna formula, a u donjem dijelu
spomenika nalazi se ostali dio teksta koji se sastoji od tri reda i glasi:
l O M I) E T C A S7 l(ovi) O(p ti m o ) M(aximo)
M A V RF L A VSS 1 D(olicheno) et Cas[to(r>)]
M D V S I, IVI M(areus) Aur(elius) Flav(ius)
s (a ce rd o s) l(o v i) [O (u p tim o )]
M(axiini) D(olicheni) v(otum)
s(olvil) l(aetus) m (erito)
(D. Sergi ' i i " . fc! GZM n. s. X X UiifiSi p 7--14. si. 1; V. Pask\; . n: n. GZ M. n.
X X V MOTO). p 1!) J o. s.i s l i k o m )
442 A N T I Č K I K U L T N I I V O T 1 V N I S P O M E N IC I NA PO D R U Č JU B ili
ATIS
216. Fojmica
Staitueta od bronce, visine 0,09, najveće širine 0,038, debljine 0,007
m. Predstavljen A tis sprijeda okrenut, prebacio lijevu nogu preko desne,
dok se lijevom rukom podnimio, Obuven u cipele, ima priljubljene anaksi-
ri'đe, opasan hiton s rukavima. JNTa lijevom ramenu nabran himation, na
•feuđravoj kosi frigijska kapa. Izrada dosta kvalitetna. Atis je prikazan u
■svom poznatom istavu, sa svim svojim atributima. Tu je njegova zublja
koju spuštenu drži u desnoj ruci.
(C. Patsch, G ZM , V II (1695), p. 239, br. 1, si. 1)
;T> Si-rt-e K ' v a n . Spomeni k SKA. I , „ XXVI I (1934). sv 2 p II. Ijr. 16. si. 16:
A N T IČ K I K U L T N I I V O T IV N I S P O M E N IC I N A PO DR U ČJU B ili
446
MITRA
228. Pritoka (Bihać)
Žrtvenik od pješčara, visok 0,84, širok sprijeda 0,36, odzada 0,405,
debeo 0,28 m. Na gornjem dijelu,pomoću urezanih crta,prikazan zabat
i po dvije volmte sa strana. Natpissesastojiodpet redova,uokviren je
crtom.
I. M. S I(nvioto) M(ithrae) s(acrum)
C. O. C. C(aiuis) 0 ( ........... ) C(.......... )
PRO. S pro s(alute)
SVA. V sua v(otum)
L. P ~ l(ibens) p(oisuit)
(D. Sergejevski, GZM, LI (1939), sv. 1, p. 8, br. 1. tab. V. si. 4)
229. Pritoka (Bihać)
Reljefna ploča od pješčara, visoka 1,26, široika 1,03, debela 0,18 m.
Prikazan Mitra u svom poznatom stavu — tauroiktonije. Gore gavran,
sunce, mjesec, na stranama Kautes i Kaurtoipates (lijevo). Pored biika pseto
koje je skočilo na njegove prednje noge, tu je još zmija, te škorpion. Re
ljef je bez natpisa.
(D. Sergejevski, GZM, LI (1939), sv. 1, ip. 8—9, br. 2, si. 1)
230. Golub'ć— Bišće (Bihać)
Kodka od bijelog vapnenca, bez ikakva ukrasa i okvira. Visina 0,31,
širina 0,30, debljina 0,316 m. Od natpisa su sesačuvala dva nepotpuna
reda. Slova suvelika, ona u drugom redu izvedena sistemom ligature a
u značenju monograma.
F O Fo(nti)
~f r\ ,
*......... >
(W. Tomaschek, A. E. M„ VIII (1884), p. 176. br. 289; V. Rađimsky, GZM, V
n 89.3), ,p. 57, si. 39; B. Gabričević, GZM, n. s. VIII (1953), p. 141—142; CIL III,
10042 = 13276)
231. Golubić— Bišće (Bihać)
Kocka od bijelog vapn en ca, bez ikakva ukrasa j okvira. Visina 0,28,
širina0,32, debljina 0,30 m. Natpis u dva reda, potpuno očuvan. U prvom
redu stoji Leoni, u drugome rnonogram.
LEGNI Leoni
ns (......>
(W. Tomaschek, A. R. M., VIII (1884), p. 176, br. 289; V. Radimskv. GZM.
V (1893). p. 57. si. 38; B. Gabričević, GZM , n. s. VIII (1953), p. 141—142.; CIL III,
10042)
450 A N T IČ K I K U L T N I I V O T I V N I S P O M E N IC I N A PO D R U ČJU B ili
233. Jajce
R eljef Mitre tauroktona uklesan u živicu koja sftrši iz zemlje. Re
lje f je izrađen dosta nevjesto. Na njem « su se sačuvali mjestimice tragovi
boje kojom je reljef bio obojen. Sa gornje strane kompozicija je nadsvo-
đena trokutastim zabatom koji je plastično ornamentiran. Mitra je li
cem otorenut ka gledaocu, obučen u kratku tuniku koja je bila plavo
obojena, a hlače i ogntač crvenom bojom. Kompozicija reljefa je obična.
Mitra ubija bika. prisutni su tnj sceni, kao i obično, pseto, zmija, škor
pion i gavran. Sa straina su dadofori, gore u kutovima bista Sunca i M je
seca. Na lijevom podijumu ležao je kip Kautopatesa, dok Kautesov nije
pronađen. Visina spomenika iznosi 3,15, širina cea 1 m. R eljef je bez
natpisa.
(D. S e r g e je v sk i, G Z M , X L I X (1937), s v . 1, p. 13— 14, T af. V)
234. Jajce
Epigrafska ara, posvećena bogu Mitri. Visina 0,175, širina 0,145, de
bljina 0,95 m. Sa obje strane lijepo profilirana prema natpisnorn polju.
Na gorn joj plohi (kružno udubljenje. Od natpisa preostala svega tri slova,
čini se da se drugo nije ni nanijelo.
I N V lev(icto)
(S p o m e n ik se nalazi u la p id a riju a b irk e fr a n je v a č k o g sam ostan a u J a jcu , K a
ta log Z e m a ljs k o g m u zeja , br. 82)
A N T IČ K I K U 1.TM ! I V O T I V N I S P O M E N IC I H A P O D B U C JU B ili
452
238. Konjic
Reljefna ploča od vapnenca ikoja na obje strane ima kultne- slike. V i
sina 0,59, širina 0,825, debljina 0,10 m. Strane .pravilno tesane širokim dli
jetom . Prednja strana (si. a) prikazuje Mitru'tauroktona. U ipećini, nadsvo-
đenoj lukom, Mitra ubija svetog bika. Tu je još škorpion, zmija i pas. Na
lijevoj fitrani stoji Kautapates sa sipuštenom zubljom, a na desnoj Kautes
sa vitsoiko uzdignutom. Na luku iznad ove scene stoji natpis izveden u jed
nom redu, a iznad luka, u desnom Iku'tu je poprsje Liune. L ijevo iznad Mit-
rine glaive, na luku, nalazi ise gavran. Spomenik je jaiko oštećen pa se ne
moigu razabrati cetali detalji ikoji se javljaju u ovakvim scenama. On nat
pisa se sačuvalo slijedeće:
DEO SOLI INV O METER “ Deo Soli inv[ict]o Metar [i]
Ovaj glavni prizor ipqpraćem je s nekoliko slika k oje stoje sa strana glavine
scene. Na desnoj strani nalazi se jedam mladić, obučen u orijentalnu noš
nju, na leđima nosi ovna kojem se glava i prednje noge povlače po zemlji.
Isti moftiv ponavlja se i na suprotnoj strani. <Na desnoj strani, iznad ove
scene, nalazi Be druga slika koja prikazuje žrtvu. Jedan m ladić stoji ispred
žrtvenika ma kojem plamti vatra. Od četvrte pobočne islilke (na lijevoj
strani) ostalo-je sasvim malo, može se primijetiti da je ta osoba bila u
pokret u nadesno.
Stražnja strana (si. to.)
Na ovoj strani ima samo jedna slika sa prikazom u zatvorenom p ro
storu. Sa strana su stupovi koji su nosili luk što se nadvio nad cijelim pri
zorom. Nasred jedne prostorije nalaizi se klina za kojom su dvije muške
osobe. Klina je presvučena ovnujskim runom. Osobe su obučene u hitane,
upiru se lijevom rukom o jastuk dok desnicu visoko uzdižu. Ispred njih je
stol sa tri usukane noge. Lijevo od stola je jedna životinja, lav ili vepar.
Prema stolu, s obje strane, kreću po dvije osobe, jednako obučene. Svi
imaju ispružene ruke naprijed. Prvi do likova ikoji leže nose u rukama p o
sude, lijeva osoba nosi riton, desna veću zdjelu. Osobe koje su' bile bliže
stupovima imaju životinjsku ubiažiui'u, ureća, koja je lice okrenula gledao
cu, na glavi ima frigijsku kapu, dok je četvrta gologlava. Po svemu sudeći,
slika prikazuje početak blagovanja k oje se uklapa u kul't Mitre.
(C. Pafcsch, G Z M , IX (1897), ,p. 030— 641, taib. II i III; G Z M , X X V I (1914), p.
194— 197, si. 85 i 87; W M B H , V I (1899), p. 186— 191, T af. X I u. X I I .; C IL III, 14617)
A N T IČ K I KULTN I I V O T IV N I S P O M E N IC I N A PO D B U CJ0 BiH
4 5 6
239. Konjic
Ara od vapnenca, visine 0,76, širine 0,36, debljine 0,26 m. Na pred
njoj strani ima gladak temelj i jednostavan članlkoviti vijenac, odbijen na
dba (kuta. Na gornjoj strani obvira naziru se ostaci u reljefu izrađenih or
namenata na način akroterija. Gornja desna pdbočna strana jednostavno
je o'tesana. Na prednjoj površini nalazi se lijepo čitljiv natpis od četiri
reda, sa lijepo urezanim slovima.
S I M S^oli) i(nvicto) M(ithrae)
V F T V R " V[e]tur(ius)
L V C I V S Lucius
V S v (o tu m ) š (o lv it )
(C. P a tsch , GZM, IX ((1897), p. 644— 645, si. 8; WMBH, Vr (1899), p. 199— 201,
F ig. 27; C IL I i l , 142221)
243. Rogaiticj
Votivna ara posvećena Mitri. Visina 0,99, širina 0,59, debljina 0,29 m.
Razdijeljena u 'tri dijela: bazu, natipisno polje i krov. Na prednjoj strani
nalazi se spiralna plastična rozeta a sa strana urezan po jedan brš'ljanov
list. Natpis j^ od šest redova.
INV1CTO MTTR Invicto Mit(h)r(ae)
P AEL CLEMENS P(ub'lius) Ael(ius) Clemens
1VNIOR iunior
VTR E T QQ [duumjvir et q(uin)q(uenalis)
TI V I*!"' j......... ]ti vet(eranus)
V Si L M v(o>tum) s(olvi-t) l(ibens) m(erito)
(I. B ojaiiD vsk i, Č lan ci i građa, krnj. V I I (1967), p. 47— 48, isl. 5)
Ara od mulji'ke, širine 0,24, visine 0,27, debljine 0,3(5 m. Lijeva gor
nja strana odbijena. Natpis potpuno eridiran p a s e ne zna kojem je božan
stvu bila posvećena.
U. Ci ' c mo &ni k. G Z M . n. s. X l i {U>f)7). p. 309, br. 17)
l'i
v ^ A ^ V 'K •
■V ’■• V■•""'■
v - u i ■',' A ' i - . ' . i m i ■
4 6 2
A N T IČ K I KULTNI I V O T IV N I S P O M E N IC I NA PO D R U ČJU BiH
b. TITVIT [resl'tituit
ID IVLI id[ibus] Iuli[s]
IiMP DN C im peratore) d(oimino) n(ostro) C(aesare)
GORDI ANO Gordiatno
A VC II ET Auig(usto) II et Pompeiano
POMPEIANO co-(n)s‘('Ullilbuis)
. COS
(C. JPaitsch, G Z M , X (1898), p. 496— 499, si. 4 i 5)
252. Jajce
Anepigrafiska ara, načinjena od krečnjaka, visine 0,825, širine 0,35,
deibljine 0,255 m. Gornja 'kao i donja strana lijepo izrađene. Na gornjem
vrhu plastični ukrasi izvedeni u stilu palmovog lišća, a sa strana laticama.
Prednja strana je lijepo obrađena, glatka, ali bez natpisa. Po .svoj prilici,
ara je bila pripremljena kao zgotovljen materijal ali tekst nije nikada bio
nanesen.
(D. S e r g e je v s k i, G Z M , X L I X (1937), &v. 1, p . 14, br. 1, si. 3)
253. Jajce
Ara od krečnjaka, lijepe izrade, bez nafbpisa je. iNa oba kraja l’ijepo
izrađena. Na gornjoj strani nalaze se plastični ukrasi. U sredini je jedan
polutrokut, u njemu rozeta. Iznad strana polutrckuta, po jedna plastična
rozeta, a 'U kutovima plastični polumjesec. Visina spomenika 0,45, širina
0,27, debljina 0,17 m. Ara je, bez sumnje, predstavljala zgotovljen materi
jal na koji nije nanesen tekst.
(D. S e rg e je v sk i, G Z M , X L I X (1937), ev. 1, p. 14, br. 3, si. 4)
254. Jajce
Ara od fereonjaka, visine 0,72, debljine 0,21 m. Dosita oštećena. Pred
stavlja anepigrafsku aru. Ukrašena plastičnim ukrasima na gornjoj pred
njoj strani.
(D. Sergejevski, G Z M , X L I X (1937), sv. 1, p. 14, br. 2)
263. C r v e n i c a (Duvno)
Vot;vna ara. u gornjem dijelu odbijena. Visina (l,32. širma 0,52. de
bljina H2a ni. Lijepo izrađena [ i donjem, sačuvanom dijelu nekohko j j r■ ■-
filac.ia koje prelaze u bazo Natpis je sačuvan u li - roda. ud eetia u e :e-
i’ i -'.i >amo donji red sa završnom lornrulom.
IVI i v:
T A KL. O V i N T(itu>) Ael(ius)Qu n ( a i . ri -}
V. S. L. M v(Diuni) s(olvit) I( i b e n - s ) n i i e i i l e )
A N T I Č K I K U L T N I I V O T IV N T S P O M E N IC I N A P O D R U Č J U B iH
470
264. Bugojno
AnepigraM ca ara, sa obrađenim gornjim i donjim dijelom. Slabi os
taci rprofilacija. Površina sva isplatama pa se ne može (primijetiti da li je
bio nanesen natpis.
(K a ta lo g Z e m a ljs k o g muzeija, tar. 602)
267. Stolac
Ara od krečnja’ka, sa manjim tragovima iprofi'lacije. Na prednjoj
strani lijeipo sačuvani mailipis koji se sastoji od pet redova i glasi:
SEXTVS Sexiws
CAESI Caasi
NIVS ROMANVS ni us Roimanus
BF COS LEG XIIII G b(ene)f(iciarius) leg(ionis) XTIII G(eminae)
V. S. L. M v(otum) s(olvit) l(ibens)m(erito)
(L. Zore, Slovimac, III (1880), ,p. 416; CIL ITI, 8435)
AK T1CK I K U L T N I I V O T I V N I S P O M E N IC I N A P O D R U Č J U B iH
472
268. Stolac
Ulomak are načinjene od forečnjaika, visine 0,63, širine 0,21, debljine
0,14 m : Spomenik je jače oštećen, osobito na desnoj strani. Od natpisa se
sačuvalo sasvim malo, sadržano u šest redova.
milili i'K [(........ )jik
MC. OB mc ab
DICATI Dirati
M (v(otum) s(olvit) l(ibens)] m(erito)
iiiiiii ..............................
//////// ...................
— D. D [l(oco) d(ato)] d(eourionum) d(ecreto)?
(F. F iala, G Z M , V (1893), p . 517; C IL III, 13874)
275 R o g a tic a
276. Rogatica
Žrtvenik obrađen sa tri strane. Krov od korpusa odvaja dvostruka
profilaeija. Sa strana ukrašen [plastičnim alkroterijima. U sredini plastični
ukras u obliku diska. Visina spomenika 1,09, širina 0,37, debljina 0,35 m.
Materijal vapnenac. Bez ikakvog je natpisa.
(M. H o e r n e s , A . E . M , I V ( 1 8 8 0 ) . p. 4 6 ; C . Patsch, A . E . M ., X V I ( 1 8 9 3 ) , p. 9 0 ,
,\fr 6 ; I . B o j a m o v s k i , N a š e starine, g o d . X I ( 1 9 6 7 ) , p. 1 5 2 — 1 5 3 , h r . 7 , s i . 11)
277. Rogatica
Anspigrafska ara, bolje izrade, znatno oštećena. Lijepo profilirana.
Visina 1,08, širina 0,44, debljina 0,34 m. Sa obje strane siatns.
(K a ta log Z e m a ljsk o g m u zeja , br. 135)
RESUME
MONUMENTS CULTUELS ET VOTIFS ANTIQUES SUR LE TERRITOIBE
DE LA BOSNIE-.HERZEGOVINE
Le culte et la religion des DIyriens nous sont tres peu coranus. Ce que
nous en savoras deja est principalemant base sur les monumente cultuels et
votiifs decouverts j.usqu’a present, mais l’on remarque immediatement que
le nombre des divinites et des cultes illyriens ne correspond en aucune fa?on
a celui qu’exiigerait -l’etat reel de Ja vie spirituelle des Illyriens. Cette ques-
tion se pose .necessairememt a tous les. chercheurs, mais U n’est pas facile d’y
repondre. II y a la plusieurs explications. Pour certains, par exemjple, ce
n’ etait aucunemeat l’halbitude chez les lllyriens de ipresenter l’effigie de leurs
divinites. Selon d’autres, ees effigies existaieait, mais seulement executžes dans
le bois, et ce materiau etant perissatole ii est evident que les vestiges de
semblaiblds monuments n’ant pas pu etre conserves jusqu’a nos jours. Eu
egard a la teehnique d’execution des monuments illyriens qui datent de
l’epoque romaine, on peut facilement voir la une consequenoe liee a la tec-
hnique du travail du bois, et cette opinion nous paralt valaible. ‘Presque tous
les monuments cultuels et votiifs il.lyriens remontent a l’epoque de la pre-
sence roimaine, sous l’influence de laquelle ils commencent de plus en plus
a representer les divinites ou a les mentionner epigraphiquement. Mais, l’exa-
men de ces monuments nous permet egalemant de eonstater qu’ils ne men-
tionnent ipas, ne rapresentent pas toutes les divinites qui peupiaient leur pan-
theon. Ce qui signifie que seules les divinites auxquelles ils elevaient ces
monuments nous sont connues. Ce probleme en entraine sans aucun doute
plusieurs autres de meme nature auxquels, dans la plupart des cas, ii est
Cii.i L* ae iiTi•?i urič i’Gpoiise deteriTiinse. ' drfficiiltc?, sst cl ciuttiTit plus
granđe que les sources litteraires, les đonnees foumies par les ecrivains
antiques, sont rares. On peut se rendre compte de tla valeur de ces donnees
litteraires, concernant les iproblemes du culte epiehorien de la population, par
les exemples qui se raipportent aux Germains et aux Gaulois. Alors que pour
1’ etude des problemes cultuels de la Gaule et de la Germanie nous avons
d’un cote des oeuvres litteraires de valeur đ ’ecrivains antiques, en premier
lieu de Taeile et de Cesar, ii exiiiste d’autre part de nomibreux monuments ou
rfbjets cultuels et votifs ainsi que des constructions qui se raportent au culte.
La situation est un peu differente dans les autres pays, par exemple en
Hispanie ou en Afrique du nord, sans parler des pays orientaux; mais en
Yougoslavie cette situation est entierement differente. Quelques breves notes
das ecrivains antiques sur la religion et le culte des Illyriens ne sauraient
constituer des materiaux suffisants, et les recherches archeologiques n’ont pas
foumi suffisamment de materiaux pour permettre une etude systemalique
des problemes cultuels ou meme du probleme des Illyriens. Ces remarques
31 — Antički kiultni . . .
482
oes voisines, nous remarquons que de ce point de vue cette region reste tres
loin derriere celles-ci, et l ’cm peut dire que ce nomibre correspond precisement
a la situation qui regnait sur le territoire de la B. H., a la difference des
autres regions, en particulier de la Dalmatie littorale.
Jusqu’a prćsant on a clenombre en Bosnie-Herzegovme 127 monuments,
dedies a diverses divinites romaines. 19 de celles-ci sont, en tout, representees:
citons Jupiter, Junon, Minerve, Mars, Mercure, Hercule, Venus, Fortuna, Li-
ber, Lilbera, les Genies, Pomone, Anmatus, Terminus, Terra Hillyrica, Unbs
Roma, Roma et Auguste. 18 d’entre eliles font l’oibjet d’un culte independant,
deux omt un culte commun. En outre, quatre de ces divinites sont a la fois
honorees independamment et en commun avec d’autres. Nous possedons done
en tout 27 specifications cultuelles de dđviniites romaines sur ce territoiire:
C’est au culte de Jupiter et aux communautes cultuelles de celui-ci que sont
dedies le plus grand nombre de monuments, 61 en tout; 53 d’entre eux
sont dedies a lui setil, 8 autres honorent en meme temps une autre divinite.
En deuxieme place, par le nomibre de monuments, vient le Genie, (15
monuments), Terra mater occuipant la troisieme place, avec 8 monuments.
Les localites, ou les regions, les plus ridh.es en monuments de ce genre
sont les suivantes: en premier lieu, la partie orientale de la Bosnie — region
de Srefbrenica et de Skelan, puis la region de Goražde, Rogatica et Foća, dans
la partie sud-ouest de la Bosnie, et le sudouest de la Bosnie avec la region
de la Sana et de la Japra. Entre ces regions nous remarquons encore deux
poiats particuliers presentant un gramd nombre de monuments: le sud-ouest
de l’Herzegovine (region de Ljulbuški) et les environs ide Jajce avec Sipovo.
On constate que deux regions de la B. H. sont partieul'ieremant ipauvres en ves-
tiges de monuments cultuels et votifs: e’est la Bosnie du nord tout entiere,
autrement dit la Posavina, et le centre de la Bosnie avec la region qui s’etenđ
autour de Sarajevo, avec Fojnica, Kiseljak, Kreševo, Visolko, et celle qui se
trouve au nord jusqu’a Zenica, au no,rd-est jusqu’a Tuzla et a l’est jusqu’a
Vlasenica. C’est la un fait particulierement interessant. La raison en est-elle
qu’il n’y a pas eu sur ce territoire de camps militaires ni de centres uribains
i'miportants, ou bien cela provient-il des commumications, de la eomposrtion
pl.hnlanp mi d ’aiitr« ehose7 A notre avis ce sont surtout ces điffcrents fac--
teurs qui exipliquent l’absence de monuments de ce genre.
Les 127 monuments qui representent les cultes romains dans cette re
gion revelent que dans la plupart des cas ii s’agissait la d’un culte reguli er
et organ-ise. Čeci est confirme par le texte meme figurant sur ces monuments,
qui mentionnent l’existence de nomlbreux temples, ou les pretres qui cele-
braient les differen'ts ault.es. C’est a'inei que sur Pinstription relevee a Agić,
sur la Japra, pres de Bosanski Novi, nous lisons que le temple qui se tro-
uvait la fut restaure sous le Tegne de l’empereur Gorđien. Nous avons des
cas semblables a Ljuibuški, Zenica, Jajce, etc. Nous savons avec certitude, po
ur certains d’entre eux, a quelles divinites ils etaient consacres: eelui de Lju-
bulški etait voue au dieu Liiber, celui de Jajce a Jupiter depulsor, eelui de
Šipovo au culte joint de Minerve-Jupiter-Genie, etc.
Dans oette region, les cultes grecs sont beaucoup rnoins nombreux que
les cultes romains. On en a releve 7 en tout. Si nous songeons aux circonstan-
487
ces dans lesquelles ces cultes ont ete introduits, au fait que leur celebration
etait etroitement liee aux elements ethniques grets, et qu’il s’agit de cultes
pratiques par un peuple qui eta.it lui-imeme pc>liitiquement depandant des
Romains, comme c’etait ie cas des IIlyriens, ce petit nombre de cultes s’expli-
que aisement. On retrouve dans la plupart des cas les preuves de leur exis-
tence dans les localites ou l’on sait que des Grecs ou des Orientaroc lielle-
nises ont sejourne, ce qui permet de eonelure que la plupart des adeptes de
ces cultes etaient des- Grecs, pour la simple raison que les ressortissants
d’autres nationalites avaient deja leurs divinites nationales, qu'ils honoraient
et auxqelles ils elevaient des monuments. En outre, dans certaines circons-
tances, ils s’adressaient plus valontiers a une divinite appartenant au p'antiheon
romain dont nous savons qu’il etait presque identique au pantheon grec.
Nous avons deja mentionne plus haut que les monuments appartenant
a l’un ou a l’autre culte sont, igeographiquement, etroitement lies; c’est ai.nsi
que les temoignages de l’existence de cultes grecs sont tbeaucoup plus nom-
breux dans la partie orientale de la (Bosnie, alors que c ’est ie contraire en
ce qui coruceme les cultes romains. L’-on po-urrait pourtant supposer, etant do-
nne la position geographique de la Bosnie-Herzegovine, que les influences a
cet egard se neutralisent; mais si nous examinons le nomibre de monuments
appartenant a l’un et a l’autre culte nous pouvons constater que tel n’est pas
le cas. On n’a decouvert jusqu’a present sur le territoire de la Bosnie-IIertze-
goviine que 10 monuments voues a des divinites grecques. Si nous comparons
ce nombre a eelui des monuments consacres a des divinites romaines, 127 en
tout, la difference đ’intensite de cultes, en faveur des divinites romaines, est
nettement visiible. Čeci resulte de tou-te une serie de causes, -dont ii a deja ete
question.
Pour la ipqpula;tion de la partie occidentale de motre pays, le panbheon
romain etait foeaucoup iplus proehe et eomjprehensiible que le grec. C’est
ainsi que lorsqu’il s’agit d’une meme divinite figurant sur une inscription,
nous trouverons la variante latine de son nom. Meme dans les regions est de
l’empire, les Grecs ou les Orientaux eux-memes ajoutaient a leurs divinites
nationales le nom de la divinite romaine correspondante, ce qui souliigne l’in-
fiuc-r.cc poI:tique, aux đ«pens dim e eventuelle interpretation Romana.
Parmi les cultes grecs pratiques sur ce territoire, nous rencontrons les
cultes suivants; eelui đ'Apollon, d’Aphrodite, d’Esculape, d’Hygie, d’Herades
et đ’Hesione, de Nemesis. Ces temoignages sont concentres, d’une maniere
generale, dans qualre regions: la partie nord-ouest de la Bosnie (region de
Bihać, de la Sana et de la Japra), la Bosnie centrale avec Ilidža, Ja Bosnie
orientale (region de Srebrenica), plusieurs vestiges provenant de Prnjavor et
de Glamoč. Presque tous ces elements proviennent des localites qui, nous
l'a v o n s dit, etaient habitees par un certain nombre d’Orientaux hellenises,
attires la par l’exploitation miniere (c’etait le cas de la Sana, de la Japra et
de Srebrenica), o<u faisant metier de cornmercants dans certaines boiurgades.
Toiut ceci permet de eonelure que les. cultes greos etaient piratiques en Bosnie-
-Henzegovine d’une maniere organisee, ce qui coostitrue un temoignage intere
ssant sur l’aspeet cultuel de la Bosnie-Herzegovine antique, car la presence
d’un culte dans une region đeterminee s’aecomipagnait de loute une serie de
488
m anifestationE armexes qui iiniluenijaient tous 4es aspeets de la vie des ha-
bitants d ’u n e region donnee ou de localites partieulieres.
Le probleme des cultes tfaraees est beaucoup plus simple. En effet, l’ex-
istence de deux cultes seulement a ete ici iprouvee, ce qui ne diminue pas d ’a i-
lleurs leur importance, car ces deux cultes precisement, celui du Cavalier
tihrace et celui des Cavaliers du Danulbe, comptent parmi les plus connus et
en meme temps parmi eeux qui soulevent le plus de prolblemes de tous les
cultes thraoes. Leur presenee dans cette rćgioin egalement prouve leur puissan-
ce d’expansion, puisqu’ils parvinrent a l’emporter, par leur prestige, sur tant
d’autres cultes pratiques par des peuiples divers. En ce qui concerne le CavalieT
thraee, nous ne saurions guer.e parler đ ’une nette penetration — etant donne
que nous ne ipossedons qu’un seul temoignage de son exis,terace; mais Celle du
culte des cavaliers du Danube est pleinement confirmee par les cinq monu
ments qui lui sont vou£s, Bien que six monuments soient un petit nombre
lorsqu’il s’agit d ’apiporter une coniclusion definitive sur le caraetere de ce
culte sur ce territoire, du fait qu’il s’agit de cultes specifiques du peuple en
question, qui ne joua aucun role culturel important et eneore moins un role
politique, c’est justement la qu'dl laut reoheroher l’importance de sa penetra
tion dans les autres pays, entre autres en Bosnie-Herzegovine, eu agard aux
caracteristiques deja mentionnees de ce territoire. II faut de nouveau ’lier ce
phenoimene a l ’exploitation economique qui exiplique la presenee des trois
elements sociaux essentiels grace auxquels les cultes etrangers se sont insta-
lles sur ce territoire: l'armee, qui jouait le role de proteeteur des exrploitations
economiiquies, tune nombreuses maim d’oeuvre de natiomalites diverses, un grand
nombre de coimnergants. C’est ipourquoi nous ne ipouvons pas imputer a un
simple hasard la presenee d’wn monument cultuel votlf precisement dans les
aigglomerations ou se trouvait jadis un poste imilitaire, dans une region d’ex-
ploitation miniere ou dans les ruines d’une sation commerciatle. Cela nous
revele en meme temps que nous ne trouverons pas non plus en ce eas parmi
les adeptes de ce culte les gens du pays, mais des etrangers, appartenant aux
professions ci-deasus.
La đćccuverte ds monuments appaiteuani a u x cuiles ihraces dans cette
region souligne le fait que ces memes monuments n’apparaissent pas a l’est
de la Bosnie, coimme on pourrait s’y attendre en raison de la position geograp-
hique, tenant compte du pays d’ou ces cultes etaient venus, mais que nous les
rencontrons dans les regions et les localites que čeci ne concerne aucunement.
Cela nous prouve, comme ii a deja ete demontre, que ces influences cultuelles
sont venues d’autres regions, de deux direetions: de la Pannonie au nord, et de
la Dalmatie au sud. Ce fait est eorrobore par la typologie des monuments de
couverts, qui portent la marque tres nette de ces deux influences.
Parmi les monuments dedies a ce culte, celuii du Cavalier thraee de Sara
jevo est particulierement interessant; ii est avant tout caracterise par sa forme
insolite, tres rare dans des autres pavs, ce qui souleve nombre de prolblemes et
de questioins auxquelles nous essaieronis de trauver une reponse.
En ce qui concerne les cultes orientaux sur le territorie de la Bosnie-Her-
zegovine, on a đenombre dans cette region sept cultes en tout, representes par
32 monuments. II s'agit des cultes de Lsis, Serapis, Sabazios, Dolichenus, Atys,
489
*
Mithra, et d’uin tamodgnange de l ’ex3stence d’un monotheisme juidaiique. Ces
cultes ont laisse plus ou moins de traces. C’est ainsi que ceux d ’Isis, Serapis,
Sabaizios, Dolichenus et le monotheisme judaique n’ont laissž chacun qu’uo seul
temoignage, alors que les deux autres en ont laisse plusieurs. Le ćulte d’Atys
est represente par douize de ces vestiges, celui de Mithra par 16. Čeci nous
permet de conclure que les deux derniers cultes etaient les plus repandus et
groupaient le plus grand nombre d’adeptes. Du fait qu’il s’agit precis&nent du
culte du dieu Mithra, le nombre des .monuments dedies a ce dernier s’explique
parfaitement: ii est comnrun a tous les pays qui etaient places sous la domina-
tion roiriaine, et sa presence sur le territorie de la Bosnie-Hereegovine re nž-
cessite pas un examen particulier.
ILen est tout autrement en ce qui coheerne le culte du dieu Atys. Sur
les douze vestiges de ce culte decouverts en Bosnie-Herzegovine, un seul, celui
ple Fojnica, presente un caractere purement cultuel, alors que les autres, om§s
de l’effigie de ce dieu, appartiennent a des monuments funeraires. En ćtudiant
ce probleme, nous avons souligne que la presence de l’effigie de ce dieu sur
cette sorte de monuments etait etroitement l'iee a san culte, et nous voyons
egalement lsi avant tout un reflet cultuel.
En ce qui concerne les cultes orientaux, ii n’existe qu’un seul temofignage,
mais nous pouvons dire que celui-ci, malgre tout, est d’une grande valeur. S’il
ne s’agissait que d’un culte confirme par un seul temoignage, ce dernier ne
serait pas pour nous d’un interet particulier. Mais comme ii s’agit de oinq ve
stiges diifferents representant cinq cultes differents nous voyon>s la une preuve
reelle de l’existence de ces memes cultes sur le territoire ou ils ont ete de
couverts.
Si nous examinons la carte ou figurent les vestiges des cultes orientaux
decouverts en Bosnie-Herzegovine, nous remarquons que ceux~ei parviennent
pour la pluipart de l’est de la Bosnie. Seuls les monuments du culte de Mithra
sont repandus sur tout le territoire, etant moins nomtoreux dans la partie ori-
entale de la Bosnie. Au nord-ouest de celle-ci nous relevons seulement, en ce
qui eoncerne les cultes orientaux, des vestiges du culte de Mithra et de Doliche-
iiuK. En Bosnie centrale, nous possedons des preuves de i'existence ces cultes
d’Atys et d’Isis, alors que le seul vestige relatif au monotheisme judaique
provient du sud de l’Herzegovine.
La presence des cultes orientaux sur ce territoire est parfaitement justi-
fiee. Ce territoire, en effet, est situe entre des provinces tres developpees (la
Pannonnie et la Dalmatie), qui comptaient plusieurs villes ou la culture et le
commerce florissaient. La route allana de Salont a Siscia ou a Siromun traver-
sait en tout cas les regions de la Bosnie-Herzegovine et, outre les autres voya-
geurs etrangers, rl y avait oerrtainement aussi des Orientaux qui devenaiient de
ce faiit les propagateurs de leurs proipres cultes. De plus, rexploitati»n economi-
que ilnten'siive des riohesses de cette regi'on entraina, corame nous l’avons dit,
l'emiplod d’autres etrangers mais aussi celui d’Orientaux dont certains s’dmstalle-
rent dains les agglomerations romaines foindees sur ce territoire. II faut egaie-
ment memtionmer le grand nombre de conumergantis, d ’esdlaves, de soldate qtui,
potentieMement, contriihuaient .to**s a l ’exipansion de ces cuiltes. Sur pkisieurs
des monuments mentioranes nous avons oonstate que leurs donateurs appartena-
490
ient precisement a des nationaMtes orientales. Meme sans cela, ii est tout a fait
normal que nous cherehions parmi les adeptes de l’un ou l’autre de ces cultes,
surtout s’il s’agit de cultes sans expansion, les personnes dont c’etait la le
culte naitional. II en va tout autrement en ce qui concerne les cultes romains ou
grecs, consideres d’une oertaine fagon comme .des cultes d’Etat pour tous les
citoyens romains. Le fait que nous trouvons iparmi les adeptes des cultes ori-
entaux egalement des autoahtones, c’est-a-dire des Illyriens, est pour nous un
cas tres rare. C’est le cas du dieiu Atys mais seulement sunles monuments fu-
neraires.
En prouvant l’existence de ces sept cultes orientaux em Bosnie-Henzego-
vine, nous avons constitue, pour cette region, un talbleau compact, complet.
Ces monuments nous ont permis de eonelure qu’aueun de ces cultes n’est par-
venu la spontanement; tous soint etroitement lies a toute une serie đe conditions
diverses qui ont permis leur installation.
Presentons pour finir un zahleau detenmme de tout ce proibleme. Tout le
territoire de la Bosnie-Herzegovine, en tant que partie integrante de la pro-
vince romaine de Dalmatie, a participe lors de l’arrivee des Romains a tous les
evenements culturels et politiques et a ceux qui ont commence a se succeder
depuis le đebut de l’occupation jusqu'a la ehute de l’empire Occidental romain.
L’une des consequences de ces evenements fut le đeveioppement de la vie cul-
turelle quii prit avec le tremps une intensite et une forme differents, consequen-
ce, egalement, de divers autres facteurs. On a pu iprouver qu’en Bosnie-Her-
zegovine on honorait et tout 52 divinites, qu’-il s’agit de cultes indiviđuels ou
de cultes communs, representees par un total de 277 monuments cultuels et vo-
tifs. Ce sont la des chiffres imposants. Sur ces 52 cultes, 40 sont imdependants
(honora.nl done 40 divinites particulieres), et 12 s’ađressent a une communaute
de divinites. C’est evidemment aux divinites romaines qu’etaient voues les
cultes communs: Jupiter, Junon, Liiber, puis venaient eertaines divinites auto-
chtones en particulier Sylvain et Điane. Ce nombre eleve de cultes et de spe-
cifications cultuelles nous prouve que dans l’antiquite le territoire de la Bo
snie-Herzegovine d’aujourd’hui etait peuple d’elements de nationalites diver
ses, que, du point de vue economique et culturel, cette region participait a tous
les evenemens mondiaux d'alors, en raison de ses ri«hesscs iiniilčrea et ue suu
importance an tant que region de transit, et que par oonsequen.ee elle aissimila
toutes les acquisitions de la culture spirituelle de l’epoque, ce dont ces monu
ments font egalement foi.
Nous avans tenu compte dans notre etuđe uniquement des vestiges cultu
els concrets, c’est-a-dire des monuments cultuels et votifs. Lorsqu’il s’agit ee-
pendant d’apporter des conclusions plus generales sur les reflets cultuels dans
une region domnee, nous pouvons egalement nous servir d’autres monuments,
relies, d’une facon secondaire, aux differents cultes. II s’agit la de divers ofojets
transporlables, amulettes, bijoux ornes de motifs cultuels, ornements presen-
tant des motifs cultuels, etc, que nous n’avons pas pris direetement en consi-
dera-tion mais qui renforcent indubitablement nos conelusionrs lonsqu’Ll s’asgit
d’un culte quelconque, autochto'ne ou etrangers. De pliuis, nous avons egalement
range dans la categorie des monuments cultuels et votifs ceux qui sont grave-
ment endommages, et cela le plus souvent dans le texte de leur inscription, ce
491
qui empeche de savior a quelle divinite ils etaient consacres. De tels monu
ments sont assez nombreux, et prouvent en fait que*les materiaux de docu-
mentation permettant eventuellement d’apporter des conculsions precises en ce
qui ooncerne les differents cultes, sont abondants. Cela signiifie en meme temps
que nos conclusions peuvent. etre etayees par des preuves plus fortes et plus
larges, et non seulement par celles sur lesquelles nous sommes appuyes I o t s
de notre etude.
Nous vovons dans la presenee des cultes etrangers dans ce territoire la
co n s e q ie e n c e , avant tout, des evenements politiques entraines par la c o n q u e t e
romaine et l’assujettissement des Illyriens e t de leur pays. La co<nquete roma
ine, la mise en place de l’ađmmistratioin et des autorites romames ont cree les
conditions optimales pour l’instauration de la religion et des cultes non seule
ment de l ’e n v a 'h is s e u r mais aussi des autres peuples d o n t la p o s it io n p o lit iq u e
a l ’e g a r d de Rome etait id e n t iq u e a celle des Illyriens e u x -im e m e s . La p a c if ic a -
t io n finale entraina une c o n s e q u e n o e logique: parmi les autres n o r m a t iv e s q u ’il
a im p o s e e s , le conquerant introduit egalement le culte de ses p r o p r e s divini
tes. Nous avons deja dit que cela me resultait pas d’un đecret ou d’une interven-
t io n ađministrative q u e lc o n q u e , ce f u t la ptatot un processus spontane et ii
fallut un certain temps pour que d if f e r e n t s cultes r o m a in s , propages au debut
par les Romains e u x m e m e s , f.ussent adoptes par la ipopulatiioin a s siu je ttie . Mais
plus tard les cultes romains ne sont acceptes que par ceux q u i se sont, d ’u n e
m a re ie re ou d’une autrre, integres d a n s les institutions d’Etat romaines, en
premier lieu les militaires, puis les divers employes de l’adminiistration. De tel-
les personnes estimaient de leur d e v o ir de manifester leur loyaute envers
leur maitre en honorant les divinites et les cultes de celui-ci, en premier
lieu eeux qui etaient officiellement reconnus. Ce qui e x p l iq u e que l’on a
retrouve 61 monuments cultuels votifs đedies a Jupiter, la divinite romaine
supreme, et au culte de celui-ci en ooomimun avec une autre divinite, alors q u e
les autres divinites romaines sont parfois representees par un o u đeux monu
ments seulement. C’est la precisement ce qui nous aide a c o m p r e n d r e ce q u e
les cultes etrangers representaient pour les autochtones. Lorsque c e u x - c i d e -
vaient manifester leur loyaute, ils le tfaisaient, elevant entre autres des monu
ment? đedies aus divinites supremes d e I’Etat. mais ils n e p ra fc iq u a ie n l Dal le
culte des divinites romaines de s e c o n d rang, qu’ils c o n n a is s a ie n t mal, et ne
leur consacraient pas de monuments. C’est pourquoi lorsque nous rencontrons
des monuments d e d ie s a ces memes divinites sur ce territorie, nous pouvons
dire qu’ils ont ete eleves par des e t r a n g e r s , qu’il s’agisse des Romains eux-me-
nnes, las Italiques, ou d’autres att'ires dans ces regions pour des raisons et par
des fonetions differenles. La nomenelature figu ran t sur ces monuments nous
prouve e g a le m e n t q u ’ ils o n t e te e le v e s par d e s etrangers e t n o n par les autoch
tones, alors que nous trouvo.ns egalement des IIlyriens parmi les noms de ceux
qui dedierent des monuments a Jupiter.
P r e s q u e c in q cents ans de p r e s e n e e romaine dans ces regions đevaient
fatalement marquer fortement la vie spirituelle de loute la population de la
Bosnie-Herzegovine antique. Les divers elements sociaux et: natio:naux qui se
sont installes la prov-iso-i remen t ou defi.nitivement, honorant ou pratiquant des
cultes divers, o n t laisse des traees tres n e t t e s d e c e tt e a p p a r t e n a n c e cultuelle.
492
Bauer, 32. C
Baumefeter, 73.
Beyet J., 258. Cremošmik G., 33, 48.
Belenus, 214. Cremešnik J., 19, 58, 88, 156, 199, 328,
Belasinius, 143. 392, 394, 396, 460.
Benac A., 24, 25, 36. Cović B„ 25, 36.
Bengston H., 25.
Benin D., 25.
Beker, 266. D
Betz A ., 21, 44.
Bind, 54, 95, 96, 97, 98, 99, 100, 101, 115, Dalmati, 17, 30, 31, 32, 40, 41, 42, 43,
118, 197, 338, 340, 342. 48, 61, 62, 68, 69, 70, 71, 72, 73, 85,
Bindho, 100, 101. 97, 115.
Binlđuis Nepturnus, 96, 303, 338, 340, 342, Palm a tik. 41.
Baorsi, 30, 40, 48.
Bindus saciiuan, 96, 338, 340, 342.
D ’ Aribois de Juibakivillle, 26.
BJimkenberg, 264, 265, 266.
Dasiius Gemelli, 316.
Bđber Pb Pray., 63.
Dea Augusta, 148.
Boeokh A ., 216. Dea Matrona, 94.
Bojanovskii I., 16, 61, 68, 282, 324, 332, Dea Sequan:*'i, 94.
344, 358, 366, 372, 374, 376, 386 410, Dabnusky V., 237, 238, 239.
442, 458, 476. Demetra, 208.
Bojničić, 153, 246. Demetrije Faranin, 40.
Bora'a, 113. Derijci, 33.
Breuci, 104. Deriapi, 33.
Brunšniiđ J., 59, 62, 86, 93,131,133141 Dessa, 104.
147, 153, 154, 156, 159, 162, 163’ 165,’ Deurd, 33.
167, 174, 213, 216, 218, 220, 222, 224 Diana Atanoba, 88.
259, 262, 275, 283, 396, 450. Diana Augusta, 68, 84, 169, 332, 334,
Buday A ., 237. 404.
Bulat, M., 19, 281. Diana Augusta Sacnurn, 169, 404.
B'uMć F., 87, 288, 289. Diana Arduina, 88.
Bulini, 27. Diama Dea Deliia, 170.
Diana Nemorensis, 170.
Diana Saerum, 84, 332, 334, 336.
C Dies loviis, 132.
Dinidani, 32.
Cadđeo R., 37. Diođlor, 27.
( : / 1; ■
.f n ^ 223 262 Dioklecijan. 21. 45, 136. 218.
Calfcnorphius (vil.), 185, 187, 312, 418, Diomed, 53.
422. Dion (oos), 424.
Cainfoii N., 19, 261, 263, 438. Dion Kasije, 27, 31, 32, 44.
Casius Aurelius, 316. Dionis, 59, 208, 266, 267, 276.
Diostouiri, 208, 238.
Celea, 183.
DioViis, 132.
Cerauni, 33.
Ditioni, 32, 48.
Cerinanović-Kuzmanfovie A ., 240. Dđbiaš J., 28.
Čemu nos, 63. Dolsihen, 256, 268, 269, 270, 271, 281, 290.
Cezar, 42, 109, 111, 143, 151, 192. Domaszeivski A ., 21, 44. 102, 103, 152,
Cha-pot V., 262. 161, 163, 060, 266.
Charmides, 210, 428. Domicijan (car), 97, 258.
Claudiuis Maxiimus, 322. Drexler W ., 16, 18, 259, 260, 263, 438.
Cocclia M axim a, 169, 170, 404. Driopa, 76.
Coinisa E-, 25. Dumonlt A., 237, 238.
Conis I I ., 31. Dunavski konjanici, 241, 244, 245, 248,
Cossitiianus Firrnus, 402. 249.
C u im o n t F., 19, 98, 247, 25 8 , 2 66, 269, Duvale P. M., 63, 131, 154, 163, 218, 260.
275, 28 1 , 28 3 , 28 4 , 285, 450. Dva us, 132.
497
»
E Gaius Iulius Silvanus Melanianus, 175.
Gaius Marciuis Fiigulo, 40, 41.
Eho, 76. ' Gaiius Trosius Crispus, 152.
Egipćani, 262. Galen/uis, 352.
Eia, 113. Gali, 101, 109, 132, 151, 209, 218.
Elije, 130. Galijen (car), 171, 406.
Enhelejci, 27. Garašamki M., 25, 26, 28.
Erat'osten, 27. Grrvin de Beer, 110.
Eravisći, 104. Genije, 126, 135, 139, 144, 171, 197, 198,
Erman E., 2S8, 262. 202, 203, 222, 276, 382, 386, 404.
IKkulap, 210. Geriiije Dioklecijana, 174.
ESlcvilin, 187. Genije gradova, 174.
Etrurci, 143. Genije kohorte, 171, 410.
Genije kolonija, 174.
F- Genije legija, 174.
Genije Maksimijana, 174.
Fabianus (aas), 422. Genije mjesta, 135, 136, 171, 174, 382,
Festus, 53. 406, 408.
Fiala F., 15, 38, 472. Genije provincija, 174.
Fitz J., 186. Genius Anigemius, 174.
Flor (hdst.), 187. Genius Conservator, 136, 171.
Flora, 176, 187. Gemtije, 30, 40.
Flavije Viktor, 164. Germani 99, 109, 110, 112, 188, 209.
Flavius Albaoius, 374. Genmanik, 32, 44.
Flaviirus Marcellus, 452. Geta (car), 185.
Flavius Marcelllanus, 452. Giannelli G., 173, 224.
Flaviius Proculus, 350. Gnaeus Titus, 470.
Flavius Seneoa, 364. . Gniea Seda Augusta, 424.
Flavius Titus, 470. Gnaj Fulvdje Centumal, 39.
Flaviiis Victor, 400. Goois C., 260, 263.
Fortuna, 158, 197, 202, 394. Gorđijan (car), 152, 199, 390, 462.
Fortuna Aeteraa, 158. Graecus, 209.
Fortuna Augusta Sacrum, 158, 394. Graecus Fortunatus, 130, 376.
Fortuna Coinservatrix, 158. Grailldt H., 275.
Fortuna Dea, 158. Granmus, 214.
Fortuna DomeStica, 158. Graselus, 101.
Fortuna Magma, 158. Grbić M., 156.
Fortuna Ruđex, 158. Grdi, 20, 26, 36, 37, 38, 100, 110, 130,
F ortun a T y ch e, 224. 112 11° 119 20^ 203 210 215 21?
Foot Maor G., 162, 208. 218^ 223’ 226’ 227’ 238,’ 239^ 255’ 262’
Frank S., 153. 306, 307.
Purine, 187. Gremier A ., 64, 132, 135, 147, 176, 187,
Furtwangler A ., 153. 193.
Grevs R. R., 221.
G H
Gabričević B., 17, 236, 240, 278, 282, 283, Harmonija, 37.
284, 289, 448. Hađaezefc K., 93.
Gabričević M., 18, 243, 438. Hatnpel J., 246, 247.
Gabinije Aul, 42. Hekatej, 26, 27.
Gabrovec S., 34. Helije, 434.
Gaius, 448. Heliođorus, 185, 187, 209, 420.
Gadits Aemilius Ingenujus, 370. Heralkle, *37, 59, 154, 221, 222, 432.
Gaius Iuliius Agathopus, 422. Hercules Andossus, 154.
Gaius Iulius Heraulanus, 219, 430. Hercules Auiguistus, 152, 390.
Gaius Iuliarius Rogatus, 356. Heroules Augustus Sacrum, 152, 390,
Gaius Iulius Silvaraus, 412. 392.
32 — A n tič k i kultni
» 498
L LJ
U Z a n in o v ić M „ 31, 163.
Zeu s, 132, 262, 266.
Ura, 101. Zingeirle, 266.
U rbs R o m a , 183, 189, 190, 191, 192, 197,
Z ip p e l G., 20, 28, 29, 31, 43.
199, 204, 426.
Ulienisi, 284. Z o r e I.., 470.
U lpiu s, 364. Z o lo v ić L j. 19, 62, 128, 156, 163, 259
U lp iu s S atu rn in u s, 312. 260, 262, 269, 272, 276, 279, 281, 282
U rsus, 171, 382. 283, 284.
V
2
V a lt r o v ić M ., 275.
V sTon, 27, Z g a n e r B., 26.
V a silie B „ 262. Zupam ić, 233.
508
P R
P anik a, 199. R a b , 194, 283.
P an on ija, 8, 21, 22, 25, 32, 34, 35, 43, R a đ a n je , 25.
47 , 87, 103, 104, 117, 136, 150, 169, R a g ođ eša , 240.
175, 166, 192, lfl3, 244, 245, 248, 255, R a jn a , 239, 272, 275, 284.
258, 260, 275, 281, 284, 29-1, 404. R aša, 7, 21, 40.
P araćin, 213, 239, 240. R a tia rij, 102, 104, 105.
Pedka, 126, 136, 352. R a v n a (k o d K n jažev ca ), 147, 240, 259,
Peć, 151, 218, 221, 263. 260, 263, 270.
P elješa c, 27. R a ž a n j, 276.
Pergarn, 192. R e n a n ije , 93.
Petrova G ora, 20. Reti'ja, 20, 104, 272.
Petrovarad iii, 2o4. R id e r, 60, 283.
Pfttnz, 103, 104. R im , 39 , 40, 41, 42, 43 , 62 , 64 , 99, 110,
Pha-rofS, 29, 207. 111, 123, 132,135, 140, 143, 158, 187,
P ire j, 25«. 190, 192, 208,253, 254, 258, 270, 275,
P irin eji, 143. 281, 285, 306.
P irot, 266. Risainjsiki za lje v , 29.
Pljeiševica, 7, 21. R isn ja k , 21.
P lje v lje , 128, 174. R ižoti, 37, 39.
P odbrežje, 199, 400, 470. R o g a tica , 48, 130,131, 139, 140, 160, 161,
Podgradina (kod Glam oča) 213, 229 172, 173, 198,202, 203» 273, 274, 277,
316, 346, 348, 358, 428. 282, 283, 293,297, 298, 300, 305, 374,
Podgradina K am en, 59, 81, 118, 138, 210 376, 384, 339,410, 412, 444, 458, 474,
Podosoj, 128. 476.
Pod unavlje, 244, 245, 259, 284, 285. R o m a n ija , 22.
Poetoviio, 156. R on a , 282.
P o m o r a v lje , 28. R ožen ac, 283.
Ponio,nal, 176. R-udići, 127, 138, 199, 358.
Pont du G ard, 101. R u d n ik (k od Čačka), 166, 188.
Portugal, 280. R u d o, 273, 293, 446.
Posavina, 198. R u m a, 128, 133.
510
9-
POPIS KARATA
33 — A n tičk i kultni
515
SADRŽAJ
Predgovor .................................................................................................. ^
U v o d ............................................................................................................... 9
Historijat istraživačkih r a d o v a ................................................................. 13
Geografski u v j e t i ........................................................................................... 20
Etnička s l i k a ..................................................................................................24
Historijski u v j e t i ........................................................................................... 36
a. Veza Ilira sa grčkim s v i j e t o m .......................................................... 37
b. Odnos ilirskih plemena i R i m a ........................................................... 39
Uprava i v l a s t ........................................................................................... 47
1. TRAČKI K O N J A N I K .............................................................................236
2. (DUNAVSKI KONJANICI .... ...............................................................241
Z a k l j u č a k ................................................................................................248
Popis nalazišta spomenika tračkih kultova . . . . . . ■ 249
V. ORIJENTALNI KULTOVI
1. I Z I D A ...................................................................................................... 257
2. S B R A B I S ................................................................................................261
3. S A B A Z I J E ................................................................................................264
4. KULT JUPITERA DOLIHENA—K A S T O R A ......................... . 268
5. ATIS ...................................................................................................... 273
6. KULT BOGA M I T R E ................................................................ 277
518
A N T IČ K I K U L T N I I V O T I V N I S P O M E N IC I N A P O D R U Č J U B iH
Izd ava č
IP »V escH n M a sleša «., O O U R Izd a v a čk a d jelatn ost, S a ra jev o
Za izd a v a ča
B o risa v V id o v ič
R ecenzent
D r A lo jz B en a c
Prev-od rezim ea
B o riseta B eg ić
T e h n ič k a o p re m a
A h m e d M u h u m e d a g ič
N a slo v n a strana
Ž e l j i co M a r j a n o v i ć
K o r e k to r
M ir ja n a M a s t ilo v i ć
Š ta m p a
N IS P » O s l o b o đ e n j e « , S a ra je v o
Z a šta m p a riju
G ra f. inž. P e t a r S k e r l