Gradine na Duvanjskom polju

Gradine na Duvanjskom polju su skupina ilirskih građevinskih objekata, smještenih uglavnom

na zadnjim izdancima brda uz rub polja i to najčešće na uzdignutim, prirodno zaštićenim i
strategijski pogodnim mjestima na obodu Duvanjskog polja. Zajedno sa Glamočkim i Livanjskim
poljem, ovo je područje pripadalo plemenu Dalmati, sa jasnom granicom na sjevernim obroncima
u Glamočkom polju. Na zapadu Dalmati su se prostirali do rijeke Krke gdje su im susjedi bili
Liburni. Na istoku su držali Imotsko polje, Posušje i Rakitno. Južnu granicu je teže odrediti zbog
selidbe Dalmata prema Jadranu.

Dalmati[uredi | uredi izvor]

Znatan dio navedene teritorije već tada je imao kraški karakter. U planinama između polja nema
značajnijih rudnih ležišta. Uslovi za intenzivniju zemljoradnju ni tada nisu bili povoljni. To je tipična
stočarska zemlja i stočarstvo je bilo osnovna privredna djelatnost, koja je mogla davati viškove
neophodne za razmjenu kojom se osigzravao dotok bronze i željeza, bilo kao gotovih proizvoda,
ili sirovina za izradu oružja i oruđa. Naročito je gajena sitna stoka, pa otuda i njhovo ime koje
potiče od albanske riječi delme - ovca.[1]

Arheologija[uredi | uredi izvor]

Polja u jugozapadnoj Bosni istraživana su od 1973. godne. Na ova tri polja obavljena su
iskopavanja na 17 gradina i ukupno je registrovano 107 gradino, od toga 34 na Duvanjskom
polju: Mala gradina Mokronoge, Velika gradina Mokronoge, Letke , Vedašić, Oplećani, Srđani,
Mandina gradina, Reze, Ramići, Lončari, Lib, Omolje, Stražnica, Gradina pod Stražnicom, Velika
gradina Petrovići, Mala gradina Petrovići, Gradina Mesihovina, Ćorića gradina, Anića gradina,
Bukovica, Mala gradina Mrkodol, Velika gradina Mrkodol, Brišnik, Cebara, Kovači, Kuk, Veliki
gradac Privala, Stipanjići, Sutulija, Podgaj, Veliki gradac, Vučipolje, Selimovića gradina, Gradac
Vučipolje, Buhovo.[2]

Tokom čitavog razvoja gradinskih naselja na prostoru jugozapadne Bosne, vodeću ulogu imale
su gradine na Duvanjskom polju. Polje je stalno naseljeno sa prostora zapadne Hercegovine i
srednje Dalmacije. Naseljavanje je počelo od bronzanog doba, i to isključivo na Duvanjsko polje,
koje je dio istočnog jadranskog kulturnog kruga, odnosno Sredozemlja u širem smislu. Otada
počinje razvoj Dalmata pa se Duvanjsko polje smatra kao klasično područje etnogeneze
Dalmata.[3]

Gradine[uredi | uredi izvor]

Gradine su najznačajniji ostaci dalmatskog graditeljstva. Njihov broj je oko 400 na teritoriji koja je
pripadala Dalmatima. Na prelasku bronzanog u željezno doba povećava se broj izgrađenih
gradina jer dolazi do povećanja stanovništva dolaskom iz srednje Bosne. Arheološki materijal
pokazuje sličnost sa materijalom iz gradina Varvara kod Rame i Pod kod Bugojna.

Gradine se ne odlikuju nekim višim nivoom fortifikacija. Najčešći oblik dalmatske gradine je
kamena građevina nalik na potkovicu ili mjesečev srp, čiji je istureni, lučni dio, okrenut prema
najpristupačnijoj, najviše ugroženoj strani. Na tom mjestu, bedem je visok i do 10 m, dok se
krajevi nasipa postepeno istanjuju i gube na strmim rubovima brda, odakle je napad neprijatelja
najmanje bio moguć. Ima gradina i drugih oblika: kružnih, ovalnih, izduženih, prilagođenih terenu.
Bedem je uglavnom rađen kao nasip, a djelimično kao suhozid. Tek u sukobima sa Rimljanima,
Dalmati su bolje utvrđivali gradine, koje su se mogle oduprijeti i bolje izvježbanom neprijatelju.
Zna se podatak da Rimljani 34. god. pne. nisu mogli osvojiti utvrđenje Setoviju, sve dok glad nije
prisilila branitelje na predaju.

Početkom IV vijeka p.n.e dolazi do pomjeranja Dalmata prema jadranskoj obali nakon čega će
početi njihovi sukobi sa moćnom rimskom civilizacijom.
Delminium[uredi | uredi izvor]
Glavni članak: Delminium
Historijski izvori spominju dva naselja pod imenom Delminium. Prvo naselje je iz vremana
dalmatske samostalnosti. Antički natpisi nađeni u Mokronogama doveli su do zaključka da je
najpoznatije dalmatsko naselje Delminium, negdje na Duvanjskom polju. U arheologiji nema
saglasja oko njegove ubikacije. Smatra se da je Delminium gradina na Libu.[4], ili na mjestu
današnjeg Tomislavgrada.

Nakon rimske okupacije izgrađeno je gradsko naselje u Tomislavgradu, koje Strabon naziva
- megale polis (veliki grad). Isti autor navodi podatak da se na dalmatskoj teritoriji nalazi oko 50
spomena vrijednih naselja.

Gradina Petrovići[uredi | uredi izvor]

Na južnom dijelu Duvanjskog polja nalaze se dvije gradine, Velika i Mala gradina Petrovići. Na
Maloj gradini nema nikakvih ostatake kulturnog sloja i služila je kao strateška dopuna u odbrani
naselja. U Velikoj gradini, u gornjem sloju pronađeni su ostaci zidova i nekropola iz kasnijeg
perioda. Pronađena je velika količina keramike (pehari raznih oblika, konične zdjele), životinjskih
kostiju, kameni satirači i žrvnjevi. Keramika je ručne izrade i slična je nalazima na Varvari, što
govori o naseljavanju u kasno bronzano doba.[2]

Gradina Letke[uredi | uredi izvor]

Nalazi se na sjeverozapadnom dijelu polja. Arheološki materijal je cijelom dubinom ispreturan, pa
se smatra da je bila neprekidno naseljena od kasnog bronzanog doba (u fazi Halštat A), cijelo
vrijeme u željeznom dobu i na kraju, u vrijeme rimske dominacije, što potvrđuju dijelovi zida sa
malterom.[2]

Gradina Buhovo[uredi | uredi izvor]

Nalazi se na sjeverozapadnom dijelu polja, u istoimenom naselju. Arheološki materijal je
ispreturan i razasut na padinama pored gradine. Dominira materijal iz kasnog bronzanog doba,
kada je gradina bila i najsnažnija.[2]

Mandina gradina[uredi | uredi izvor]

Ovo je uz Reljinu gradinu na Glamočkom polju, jedna od dvije gradine koja se nalazi u ravni
samog polja. Na jedva primjetnom uzvišenju na kojem dominira tumul, formiran gomilom kamenja
visine do 3 metra. Ispod kamenja nađeni su tragovi gorenja, što govori da je prije gradnje tumula
obavljen određeni ritual uz spaljivanje. Pronađeno je dosta ornamentisane fine keramike slične
onoj na susjednim gradinama. Ovo mjesto nije bilo naseljeno već neka vrsta svetilišta šireg
značaja.[2]

Literatura[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]
1. ^ "Borivoj Čović: OD BUTMIRA DO ILIRA - Delmati, s.239". Kulturno naslijeđe, Sarajevo, 1976.
Pristupljeno 9. 2. 2016.
2. ^ Vrati se na:a b c d e "Blagoje Govedarica -PRILOZI KULTURNOJ STRATOGRAFIJI
PRAHISTORIJSKIH GRADINA U JUGOZAPADNOJ BOSNI" (PDF). ANUBIH, Godišnjak 1982.
Arhivirano s originala (PDF), 12. 2. 2018. Pristupljeno 9. 2. 2017.
3. ^ "Alojz Benac-Đuro Basler-Borivoj Ćović-Esad Pašalić-Nada Miletić-Pavao Anđelić - KULTURNA
ISTORIJA BOSNE I HERCEGOVINE". Veselin Masleša, Sarajevo, 1966. Pristupljeno 9. 2. 2019.
4. ^ "Ivo Bojanovski: BOSNA I HERCEGOVINA U ANTIČKO DOBA". Akademija nauka i umjetnosti
Bosne i Hercegovine, 1988. Pristupljeno 9. 2. 2016.