ELEKTRIČNI OTPOR

Vidjeli smo da je za protjecanje el. struje neophodan električni napon, tj. razlika u
naelektrisanju “+” I “-” pola. Ali i pored njega moramo spojiti “+” i “-” pol izvora
provodnikom.
Da ponovimo, provodnici su materijali koji imaju slobodne elektrone koji će učestvovati
u usmjerenom kretanju elektrona ako se njegovi krajevi priključe na izvor.
U idealnom slučaju na provodnicima se ne gubi energija, kažemo da ne pružaju
nikakav otpor pri proticanju struje (elektrona) kroz njega, već služe samo za prenos
energije.
Primjer:
Neka el. izvor proizvodi 100J energije u sekundi. U slučaju idealnih provodnika potrošač
(npr. grijalica) će trošiti čitavih 100J u sekundi, dok provodnik neće trošiti ništa jer
idealan provodnik nema nikakvu otpornost.

Međutim, realni provodnici ipak troše jedan dio energije tako da će u gornjem primjeru
npr. grijalica trošiti recimo 90J/s dok će sami provodnik trošiti 10J/s, što ukupno daje
100J/s koliko izvor i donira. Ova potrošnja energije na provodniku se dešava zbog
prirodnog svojstva bilo kojeg materijala da se protivi proticanju struje kroz njega,
pružajući otpor. Ovaj otpor zavisi od fizičkih karakteristika provodnika (žice).

Mjerenja pokazuju da se na provodniku troši energija:

 2
E=A=I ∙ R ∙ t
Kao što se vidi iz izraza, ako provodnik nema otpor, na njemu se ne troši energija.
Odnosno, otpor provodnika je razlog trošenja dijela energije iz izvora na njemu. Ova
energija se troši u vidu zagrijavanja provodnika (pretvara se u toplotu). Dakle, realni
provodnici predstavljaju male grijalice.
Električni otpor je fizikalna veličina koja predstavlja svojstvo nekog materijala da pruža
otpor prolasku električne struje. Jedinica za električni otpor je om (Ω).

Zašto provodnik pruža otpor pri prolasku struje kroz njega?

Elektroni koji učestvuju u struji se sudaraju sa atomima kristalne rešetke provodnika, pa
usporavaju elektrone struje, smanjuju njihovu brzinu, a time slabe i jačinu el. struje (I).
Elektroni pri ovim sudarima predaju kinetičku energiju atomima kristalne rešetke. Ova
kinetička energija se pretvara u TOPLOTU. (pričali smo o konverzijama energije). Ovdje
se električna energija pretvara u toplotnu.
Električna_energija  Toplotna_energija
Dakle, svaki materijal, ma kako on bio dobar provodnik, pruža otpor prolasku električne
struje. Električni otpor nastaje zbog međudjelovanja slobodnih elektrona i jona (zašto
jona?) u kristalnoj rešetki provodnika. To međudjelovanje ometa nesmetano kretanje
elektrona, pa djeluje slično kao trenje. Zbog toga se provodnik zagrijava prilikom
prolaska električne struje.

Pri jednakim uslovima, nemaju svi provodnici isti broj slobodnih elektrona, odnosno
neki provode el. struju bolje, a neki slabije. Eksperimenti su pokazali da el. otpor nekog
provodnika zavisi od njegove dužine, površine poprečnog presjeka i vrste materijala.
1. Dužina provodnika utiče na otpor. Ako je otpor rezultat sudara između čestica sredine i
naelektrisanih čestica, više sudara će se dogoditi u dužem provodniku. Duži provodnik
stvara više otpora.

2. Poprečni presjek provodnika utiče na količinu otpora. Ista količina naelektrisanih čestica
lakše će da prolazi kroz širi nego kroz uski provodnik. Otpor u širem provodniku je
manji.
3. Vrsta materijala provodnika utiče na količinu otpora. Provodna sposobnost različitih
materijala je različita. Neki materijali su bolji provodnici, neki su lošiji. Recimo srebro je
jedan od najboljih provodnika, ali se nikada ne koristi kao provodnik u domaćinstvima
zbog njegove visoke cijene. Bakar i aluminijum su jeftiniji materijali a relativno su dobri
provodnici pa su pogodni za široku upotrebu.

Električni otpor je u nekim slučajevima koristan, a u nekim štetan. Kada pretvaramo

električnu energiju u toplotnu i svjetlosnu energiju, električna otpornost je korisna. Ona
nam to upravo omogućava. Primjer su grijalice na struju i sijalice. Medjutim, kada želimo
 brz protok električne struje u provodniku (koji će služiti samo za povezivanje u
električnom krugu), bez gubitaka, električni otpor je štetan. Primjer su dalekovodi i
instalacije u kućama.

Svaki materijal ima svoj specifični otpor. Specifični otpor supstance je električna
otpornost provodnika dužine 1m i površine poprečnog presjeka 1m² na
temperaturi od 20° C. Označava se sa ρ (čitaj: ro).
Na osnovu svega rečenog, možemo zaključiti da je otpor provodnika:
 proporcionalan njegovoj dužini; povećanjem dužine provodnika, povećava se i njegov
otpor
 proporcionalan specifičnom otporu
 obrnuto proporcionalan poprečnom presjeku žice. Povećanjem poprečnog presjeka
provodnika, smanjuje se otpor.

R – Električni otpor provodnika

l – Dužina provodnika

S – Površina poprečnog presjeka provodnika

ρ – Specifični otpor provodnika

Možemo navesti poređenje provodnika sa ulicom na kojoj stoje ljudi (koji odgovaraju
atomima kristalne rešetke provodnika), dok djeca koja pokušavaju da trže duž ulice
predstavljaju elektrone struje.
Duža ulica će izazvati više sudara djece i ljudi koji stoje (duži provodnik, veći el. otpor).
Uža ulica će izazvati više sudara (manja površina poprečnog presjeka, veći el. otpor).
Ako su ljudi u istoj ulici gušće raspoređeni, više je sudara (veći specifični otpor, veći el.
otpor.)

Jedinica za specifičnu otpornost

Na sljedećem linku možete povećavati i smanjivati iznose dužine provodnika, njegovog
poprečnog presjeka, te specifični otpor, te vidjeti kako to utiče na električni otpor R (da li
se smanjuje ili povećava)
https://www.stem.ba/fizika/tutorijali/item/79-elektricni-otpor

Električna provodnost
Električna provodnost je recipročna vrijednost električnoj otpornosti

G=
[
1 1
R Ω
=S
]
Jedinica je Simens (S).
Izvodimo izraz za el. provodnost:

Specifična provodnost se označava grčkim slovom kappa (χ). Jedinica za specifičnu

provodnost: