18/11/2019

Priče iz Vukovara / Siniša Glavašević

Ostao sam u ruševinama Vukovara,

ali s
ljudima uzdignuta čela.

Mnoge od njih nisam ni poznavao.

Mnogi od njih još jučer

nisu bili ni svjesni svoje snage.

(Priča o neprijateljima)

Teško je stati pred žrtvu Vukovara. Iznaći prave riječi,

odstraniti suvišne. Posegnut ću za riječima jednoga od

onih koji su 1991. živjeli rat u Hrvatskoj. Priče iz Vukovara

Siniše Glavaševića govore o tom ratu. Njegovim

novinskim izvješćima i danas, u vrijeme mira, odjekuju

snažni zvuci detonacija: U ovom trenutku više od

sedamdeset tenkova nadire na Vukovar. A Vukovar

krvari (…). Grada, koji je u svijetu do sada bio simbol
Hrvatske, više gotovo da i nema. (…) Pod stalnim
naletima granata i mina iz svih sredstava, ovdje nema
više mjesta nikakvim iluzijama.

Osim ratnih izvješća, Glavašević je, kako sam kaže,

napisao nešto i za svoju dušu i za dušu Vukovara. Pred

živom slikom krvi, smrti i razaranja − zabilježio je svoje

misli: Čini mi se , jedan sam od malobrojnih sretnika koji

je svoju misao uspio zabilježiti u traganju za izgubljenim,

ili još ne stečenim, svejedno. Svjestan te povlastice, on
piše umjesto onih koji nisu imali tu sreću, a jasno kaže i

kakve su to riječi i kome su upućene: Umjesto njih,

primite i moju prvu riječ, riječ istine i ljubavi. Obraća se i

onima koji su svoj grad napustili: Gdje li su svi oni sada

kad krvari Vukovar? Zašto ne viču? Zašto svojom vikom

ne pomažu plašiti neprijatelja odavde odakle niču svi
njihovi korijeni? Zašto ih nema sada kada je važno zemlji
vratiti davni dug, (…)? Onima koji njegov grad ruše,
poručuje: Je li ovaj grad uvrijedio nekoga od njih svojim

bićem kada ga tako zdušno zatiru? Razgovarao sam s

mnogim borcima koji brane te ruševine; i oni misle isto.
Što će nekome moj grad, osim meni i mojim
sugrađanima i Hrvatskoj? Uvijek se znalo da ne možeš
biti ono što nisi. Tako je i s gradovima. Tako je i sa
zemljom.

I još nešto važno − Glavašević objašnjava zašto sam ne

može otići: Jer, tko će ostati ako se svi odreknemo sebe i

pobjegnemo u svoj strah? Kome ostaviti grad? Tko će mi

ga čuvati dok mene ne bude, dok se budem tražio po
smetlištima ljudskih duša, dok budem onako sam bez
sebe glavinjao, ranjav i umoran, u vrućici, dok moje oči
budu rasle pred osobnim porazom? Poziva i one koji su
ostali u gradu: (…) pridružite se! (…) vaša je prošlost

jednostavno razorena i sada nemate ništa. Morate

iznova graditi.

Grad − to su prijatelji, oni koje volimo, uspomene koje

nosimo, poručuje. Ako sačuvamo Grad, sačuvali smo i

sebe. Drugim riječima, ljubav je odgovornost − prema

sebi, ali i prema drugima. Potvrđuje to i sljedeći navod:

Ne plaše me tišina i koraci, ni noć, nego me plaši

mogućnost da će mi se netko prikrasti i pokušati me
skrenuti s puta na koji sam se odvažio i kojim želim ići
dok ne stignem. Sličnu misao nalazimo u
Dostojevskoga: Bojim se samo jedne stvari: da ne

budem dostojan svoje patnje.

Tvrdnja se može dovesti u vezu s [lozo[jom egzistencije

i u okviru nje osobito s fenomenom graničnih situacija.

Fenomen je istražio njemački [lozof Karl Jaspers. Prema

njemu, četiri su granične situacije: smrt, patnja, borba i

krivnja. Riječ je o situacijama koje su iznimno teške i

neizbježne, ali u kojima se čovjeku otvara mogućnost

nadilaženja samoga sebe. Na posve jedinstveni način,

one su, dakle, i put u slobodu.

Viktor Frankl, bečki neurolog i psihijatar, utemeljitelj

logoterapije (prema nekim autorima riječ je o modernoj

egzistencijalnoj analizi) lijepo je sažeo iskustvo toga

puta: „Iz ruševina se najbolje vide zvijezde.“ Frankl

navodi kako u ekstremnim situacijama nije presudno

iskustvo straha, već je presudno kako će čovjek na to

iskustvo odgovoriti, kako će se prema njemu postaviti. U

tome odgovoru − posljednja je ljudska sloboda. Štoviše,

nastavlja Frankl, samo življenje, ne znači drugo doli biti

− pitan, čitav naš bitak nije drugo doli odgovaranje −

odgovornost pred životom.

Slične misli zaokupljaju i Glavaševića u vukovarskim

ruševinama: Još do jučer mnoge geste, pojedine riječi i

znakovlja kojima smo se oholo koristili, sada, u vrtlogu
smrti, postali su jasniji. Vukovar je zasigurno najiskreniji
grad na svijetu, jer se svaka riječ može gotovo isti tren
ogledati u srcu. Više vam se u Vukovaru ne može
dogoditi da vam netko poželi dobar dan, a da to i ne
osjeća. Kada vas pitaju za zdravlje, ne misle na prehladu,
reumu ili što slično. Oni zapravo misle o vašem životu i
ranama koje ste mogli dobiti čak i kada disciplinirano
sjedite u podrumu.

Na drugome mjestu (Priča o zagrljaju) autor piše: Tek

kad smo ostali goli i bosi pred strašnom životnom

neumitnošću, kada smo skinuli sa sebe sve prljave
navike koje smo navlačili svako jutro pred zrcalom, a
zaboravljali ih skidati, kada smo se riješili svega onog
što nas čini opasnima, tek tada smo se onako jadni, i
opet mali, pod zvijezdama zagrlili.“

Posljednja sloboda Siniše Glavaševića sastoji se u

preuzetoj odgovornosti za svoj Grad. U tome je ujedno i

njegova veličina. Za ono u što vjeruje, položio je svoj

život i sebe u cijelosti, uzdignuvši se, na taj način, iznad

vlastite sudbine. Kako sam kaže u Priči o velikim i malim

ljudima: Onaj tko uspravno hoda podnoseći sebe cijela,

rast će i više. Bit će veći dajući se i gledajući naprijed.

(Slika preuzeta sa stranice: http://www.hrv.hr/hrv/o-

nama/domovinski-rat)

Autorica: Melanija Ivezić Talan

Categories: O hrvatskim pjesnicima

NEBESKE KNJIGE

ZIMSKE PREPORUKE

KATEGORIJE

Budi pismen – budi svoj! (11)

Citati koji nas inspiriraju (5)

KaFFe s knjižničarima (9)

Književni razgovori (1)

Knjižnica FFZG (21)

Knjižničari na službenom putu! (2)

Naslovna (38)

O hrvatskim pjesnicima (6)

O knjigama i knjižnicama! (6)

Prstohvat preporuka (40)

Stručenje (4)

ZADNJE OBJAVE

Kako u novu godinu ući – bolji? 21/12/2022

Život nije let kroz prosiku* 12/11/2022

Članstvo Knjižnice Filozofskog fakulteta u

SPARC Europe 12/09/2022

(bez naslova) 20/07/2022

Valentinovo 2022. i 5. rođendan bloga!

14/02/2022

ZADNJI KOMENTARI

Knjiški Božić - Knjižničarski imaginarij o Božić

dolazi :)

Zimske preporuke - Knjižničarski imaginarij o

Muriel Barbery: Život vilenjaka

Proljetne audio preporuke - Knjižničarski

imaginarij o UČITE, OBRAZUJTE SE

Obavezno štivo: Voditeljica najveće

fakultetske knjižnice u Hrvatskoj preporučuje

pet knjiga koje morate pročitati o Višnja

Novosel: Knjižnica mora biti mjesto susreta,

razmjene i potpore

Prerazmišljavanje: 12 najknjiga 2018. godine

– Bosonoga o Muriel Barbery: Život vilenjaka

ARHIVA

prosinac 2022 (1)

studeni 2022 (1)

rujan 2022 (1)

srpanj 2022 (1)

veljača 2022 (1)

studeni 2021 (2)

rujan 2021 (1)

svibanj 2021 (1)

travanj 2021 (3)

ožujak 2021 (3)

veljača 2021 (1)

siječanj 2021 (2)

prosinac 2020 (3)

studeni 2020 (1)

listopad 2020 (2)

rujan 2020 (3)

lipanj 2020 (3)

svibanj 2020 (8)

travanj 2020 (9)

ožujak 2020 (3)

veljača 2020 (1)

siječanj 2020 (3)

prosinac 2019 (1)

studeni 2019 (1)

listopad 2019 (2)

rujan 2019 (3)

kolovoz 2019 (1)

srpanj 2019 (1)

ožujak 2019 (4)

veljača 2019 (3)

siječanj 2019 (2)

prosinac 2018 (2)

studeni 2018 (4)

rujan 2018 (2)

lipanj 2018 (1)

veljača 2018 (4)

prosinac 2017 (2)

listopad 2017 (1)

rujan 2017 (5)

srpanj 2017 (1)

travanj 2017 (1)

ožujak 2017 (2)

veljača 2017 (9)

PRETRAŽIVANJE

Search …

All Rights Reserved | Mega Blog by Theme Palace