Audiatur et altera pars!

Neka
se čuje i druga strana!
Cedant arma togae! Neka
odstupi oružje pred togom!
Ante victoriam ne canas
triumphum! Najpre skoči pa
reci hop!
Ne piscem natare docueris!
Ne uči ribu da pliva!
Ab altero exspectes alteri quod
feceris! Očekuj od drugog što
si drugom učinio!
Absit iniuria verbo! Bez
uvrede! ( Neka reč ne vređa!)
Praesenti ne credas fortunae!
Ne veruj sreći ni kada je
prisutna!
Spiritus movens. Duh koji
pokreće.
Omniae quae ventura sunt in
incerto iacent. Sve što će se
desiti je neizvesno.
Feero et igni. Ognjem i
mačem.
De gustibus non est
disputandum. O ukusima ne
treba raspravljati.
Ridendo dicere verum. Kroz
smeh reći istinu.
 Deliberandum est saepe,
statuendum est semel.
Raspravljati treba često,
odlučiti jednom.
Duobus litignatibus tertius
gaudet. Dok se dvoje svađaju,
treći se smeje.
Quidquid fit cum virtute, fit
cum gloria. Šta god nastaje sa
vrlinom, postaje slavno.
Oderint dum metuant. Neka
me mrze, samo neka me se
plaše.
Memento mori! Sećaj se
smrti!
 Audentem forsque venusque
iuvat. Odvažnome pomažu i
Venera i Slučajnost.(Ovidije)
Suum quemque decet.
Svakome svoje priliči. (Plaut)
Fama crescit eundo. Glas
raste u hodu (Vergilije)
Sic itur ad astra. Ovako se ide
do zvezda. (Vergilije)
Sic transit gloria mundi.
Ovako prolazi slava ovog
sveta.
Fiat iustitia, ne pereat mundus!
Neka bude pravde da ne
propadne svet.
 Relata refero. Pošto kupio,
poto prodao.
Fac simile! Načini slično!
(faksimil)
Corporis exigui vires
contemnere noli! Ne preziri
snage slabašnog tela!
Nolens volens! Milom ili
silom.( Hteo, ne hteo.)
Ceterum censeo Carthaginem
delendam esse. Uostalom,
smatram da Kartaginu treba
razoriti.(Katon)
Scio me nihil scire. Znam da
ništa ne znam. (Sokrat)
 Dignum laude virum musa
vetat mori. Muza ne da
čoveku koji je zaslužio slavu
da umre.
Redeunt post tristia nubla soles
iucundi. Posle tmurnih oblaka
vraćaju se lepi dani.
Mendacem memorem esse
oportet. Lažljivac treba da
ima dobro pamćenje.
(Kvintilijan)
Fas est et ab hoste doceri.
Pravo je i od dušmanina
primiti nauk. (Ovidije)
 Qui tacet consentire videtur.
Ko ćuti izgleda da se slaže.
Quare verbis parcam? Gratuita
sunt. Zbog čega da štedim
reči? Besplatne su. (Ovidije)
Cui bono? U čiju korist?
Nunc scio, quid sit amor. Sad
znam šta je to ljubav.
(Vergilije)
Exceptis excipiendis. Izuzevši
ono što treba izuzeti.
Mutatis mutandis. Izmenivši
što je potrebno izmeniti.
 Do ut des, facio ut facias.
Dajem da daš, činim da bi i ti
činio.
Ut ameris, ama. Voli da bi bio
voljen. (Ovidije)
Timeo hominem unius libri.
Bojim se čoveka koji je
pročitao samo jednu knjigu.
(Toma Akvinski)
Ex officio. Po dužnosti.
Credibile quia ineptum.
Verujem jer je besmisleno.
Ut desint vires, tamen est
laudanda voluntas. Makar
 ponestalo snage, ipak treba
pohvaliti volju. (Ovidije)
Ut supra dictum. Kao što je
gore rečeno.
Quot capita tot sententiae.
Koliko ljudi toliko ćudi.
Ex usu. Prema praksi.
Summum bonum. Najveće
dobro.
Imo pectore. Iz dna duše.
Quousque tandem? Pa dokle?
(Ciceron)
Si libet, licet. Ako ti se mili,
dopušteno je.
 Si tacuisses, philosophus
mansisses. Da si ćutao, ostao
bi mudar.
Nihil novi sub sole. Ništa
novo pod suncem.
Quidquid latine dictum sit,
altum videtur. Šta god se kaže
na latinskom zvuči mudro. ☺
☺☺