Komunikacija je proces razmjene informacija preko dogovorenog sustava znakova, a ključni elementi

tog procesa su pošiljatelj, poruka i primatelj poruke. Pritom je pošiljatelj osoba koja šalje poruku
drugoj strani jer želi nešto priopćiti i pokušava postići (spo)razumivanje, a također se naziva
komunikator ili izvor. Poruka je „paket“ informacija koji se odašilje tijekom komunikacije, a primatelj je
subjekt kojemu je poruka upućena. Pojam korporativno komuniciranje je sinonim za komunikacijske
aktivnosti jednog poduzeća (malog, srednjeg i velikog).

Organizacijski identitet obuhvaća raznovrsne načine na koje tvrtka izražava svoju jedinstvenu
osobnost. Organizacijski identitet uključuje aspekte dizajna kao što su logo i boja, no isto tako
uključuje i manje opipljive elemente kao što su ponašanje, kultura, vrijednosti, poruke, način
komunikacije i veze (s poznatim osobama, dobrotvornim udrugama, političkim strankama ili drugim
organizacijama) putem donacija ili sponzorstva.
Poruke koje organizacije šalje mogu biti direktne i indirektne. U direktne bi mogli svrstati definiranje
vizije i misije, te unutarnju i vanjsku komunikaciju. Temelj identiteta neke organizacije je njena vizija,
misija i vrijednosti. Indirektne poruke može slati kroz korporativnu kulturu (može predstavljati
vrijednosti kao što su suradnja, fleksibilnost…), vizualni identitet (logo, boja), odnosi sa zajednicom
(može komunicirati društvenu odgovornost).
Logo i boja često se smatraju oblicima neverbalne komunikacije. Logo predstavlja prepoznatljivi znak
organizacije. Kada vidimo neki logo odmah znamo o kojoj organizaciji je riječ. Boje također
neverbalno komuniciraju i izazivaju emocije, ovisno o tome jesu li tople ili hladne mogu u ljudima
stvoriti osjećaj veselja, povjerenja, luksuza, romantike, elegancije... Dakle, logo i boje bez ijedne riječi
govore o organizaciji.
Ponašanje nadređenih i podređenih unutar organizacije izravno utječe na njen identitet. Organizacija
će se percipirati kao mjesto koje cijeni svoje članove ukoliko nadređeni potiču suradnju i stvaraju
pozitivnu radnu atmosferu. Pozitivna radna atmosfera dovest će do bolje produktivnosti zaposlenih te
emocionalno vezanje za uspjeh organizacije. S druge strane, konflikti i nedostatak podrške unutar
organizacije mogu dovesti do slabije produktivnosti i loše radne atmosfere, a samim time i negativnog
utjecaja na organizacijski identitet.
Komunikacija u organizaciji uključuje dijeljenje informacija, primanje i slanje poruka, postavljanje
pitanja… Zaposlenici trebaju biti informirani o poslovnim ciljevima, strategijama, promjenama unutar
organizacije i sl. Način komunikacije u organizaciji odnosi se na to kako se informacije prenose i
razumiju u organizaciji. Stil komunikacije može biti formalan ili neformalan, a to komunicira o
identitetu organizacije (npr. autoritativna ili fleksibilna). Otvorenost i transparentnost komuniciraju
povjerenje.
Ključnu ulogu u stvaranju identiteta organizacije imaju i donacije i sponzorstva. To govori o
vrijednostima organizacije kao i o predanosti i ciljevima prema određenim pitanjima ili zajednicama.
Identifikacija s određenim ciljevima i vrijednostima povezuje organizaciju s ciljnom publikom i stvara
odanost prema organizaciji.
Organizacijski identitet čine različiti elementi koji u cjelini daju prepoznatljiv pečat neke organizacije.
Korporativno komuniciranje je proces prevođenja korporativnog identiteta u imidž i reputaciju.

Organizacijski imidž odnosi se na sliku ili percepciju koju javnost ima o njenim vanjskim ili vidljivim
osobinama. Organizacijski reputacija se također zasniva na svim dojmovima javnosti, ali se za razliku
od imidža stvara se na temelju osobnog iskustva. Korporativno komuniciranje je proces prevođenja
korporativnog identiteta u imidž i reputaciju. Imidž i reputacija igraju ključnu ulogu u dugoročnom
uspjehu organizacije. Dakle dobre komunikacijske aktivnosti dovest će do stvaranja dobrog imidža i
reputacije, a samim time i do boljeg uspjeha organizacije.