You have downloaded a document from

The Central and Eastern European Online Library

The joined archive of hundreds of Central-, East- and South-East-European publishers,

research institutes, and various content providers

Source: NOVI IZRAZ, časopis za književnu i umjetničku kritiku

NEW EXPRESSION, magazine for literary and art criticism

Location: Bosnia and Herzegovina

Author(s): György Konrád
Title: O ESEJU
On Essay
Issue: 09/2000
Citation György Konrád. "O ESEJU". NOVI IZRAZ, časopis za književnu i umjetničku kritiku 09:171-
style: 174.

https://www.ceeol.com/search/article-detail?id=57747
CEEOL copyright 2024

Esej o eseju

\er| Konrad

O ESEJU

Od svih knji`evnih rodova, esej name}e ponajmanje prinuda. [to ne zna~i

da on ne podlije`e izvjesnim formalnim kriterijumima. To je knji`evni `anr
visokog rizika, obilje`en pe~atom neizvjesnosti: ~ovjek sa njim nikada nije sigu-
ran gdje }e dospjeti. Esej nastaje pod perom, kao pratilac misli, bez unaprijed
utvr|enog plana i bez prethodno planirane mar{rute putovanja. Jedini njegov
protagonist je autor, ~ovjek bez busole, koji nastoji da shvati, da ispita jednu
impresiju, da detaljno istra`i odre|eni pojam, bez obzira da li se radi o tulipanu
ili o ma~ki.
Esejist nastoji da bude jezgrovit, da izbjegava nau~ni `argon, da, klone}i se
terminolo{ke preciznosti, koristi i obi~ni i pjesni~ki vokabular. Me|utim, zabra-
njeno mu je da se ponavlja, da istu rije~ koristi u cijelom tekstu. Od njega se ne
tra`i da dokraj~i svoju misao: on mo`e, ako mu se tako prohtije, mijenjati ugao
posmatranja u svakoj re~enici, pod uslovom da njegov jezik bude razumljiv
svakom ~itaocu, pod uslovom da je, ma i u najmanjoj mjeri, sklon pisanoj rije~i.
Esej je obi~nim smrtnicima pristupa~niji od nau~nih djela vezanih za neku
struku, jer se ne obra}a ekspertima ve} obrazovanom ~itaocu, i onome koji to `eli
da postane. Esejist krivudavim putevima poimanja kora~a nekoliko metara
ispred ~itaoca. Jedan mad`arski esejist je pisao da je esej javno obrazovanje.
Privu~en nekom temom, pisac joj se prilago|ava, pa`ljivo je razgleda sa svih
strana, trudi se da je obujmi, obilazi je, a ~italac ga slijedi sa istim onakvim
u`ivanjem s kakvim bi gledao neku egzibiciju umjetni~kog klizanja ili vazdu{ne
akrobacije.

izraz
novi

jesen 2000., stranica 171.

CEEOL copyright 2024

CEEOL copyright 2024

Esej o eseju

Prevashodno subjektivan `anr, esej odra`ava estetske sklonosti svoga auto-

ra, ono {to se njemu vi{e dopada i ono {to mu se ne dopada. Prema Voltaireu,
koji je i sam bio esejist, esej mo`e sebi dopustiti sve osim da bude dosadan.On
mora odra`avati polet sa kojim se autor obru{avao na svoj predmet, njegov
gnjev ili njegovu radost kada je otkrio ne{to zanimljivo, zadovoljstvo koje osje}a
dok posmatra svoj pronalazak. Esej otkriva ne samo odnos autora prema pred-
metu,ve} i prema samom `anru: ~italac nazire kako mu se pokre}u usne, vidi sjaj
njegovog pogleda, ~uje zvuk njegovog glasa. Esej je, isto tako, njegova ars poeti-
ca.
Nau~ne discipline, me|utim, nastoje da se jedna od druge razlikuju tako {to
svaka od njih usvaja svoj posebni jezik, pravu uniformu, neophodnu odoru
odre|enog ceremonijala. Jezik nauke te`i da opravda mjesto svog korisnika u
njegovoj radnoj sredini, da mu potvrdi status na javnoj funkciji, kao i penziju
koju }e dobivati kada bude penzionisan. Nau~nik se bavi nekim ozbiljnim
poslom, dok esejist dopu{ta svom umu da jurca i da se opija vlastitom, ina~e
sasvim relativnom, slobodom.
Esej ovla{}uje autora da se otarasi svakog predubje|enja i svake obaveze, da
otklanja sve opasnosti koje se isprije~e pred njim, da se odupre isku{enju preuzi-
manja uloge nau~nika, proroka, politi~ara ili sve}enika ili bilo koje dru{tvene
uloge, da elimini{e svaki vanknji`evni element (kao na primjer strah da }e izgu-
biti svoju poziciju), koji bi mogao izvitoperiti ili opteretiti njegov izraz. Esej,
daleko od toga da bude monolog, jeste dru{tveni ~in: pisac ~asti svoje goste time
{to u~estvuju u njegovom poduhvatu.
Koriste}i svima razumljivi jezik, esej se neposredno obra}a svakom ~itaocu,
svakom subjektivitetu. Njegov autor nema u vidu ni naciju, ni parlament niti bilo
koje konstitutivno tijelo, ve} se obra}a samo onima koji su voljni da ga slijede.
Esej je {etnja konjem, tragom njegovog autora.
Put mo`e biti krivudav,a kas drmusav. Esejist mo`e, ako mu se prohtije, i}i
desno, zatim lijevo, mo`e skakati sa predmeta na predmet, ~as udaljavaju}i se od
teme ~as joj se vra}aju}i.
Esejist nikada nije siguran da li to nije “istinito laganje”, da li je pogodio u
metu, da li je postavio univerzalno va`e}e probleme. Njemu je dopu{teno da
puca ~ak i ne ciljaju}i, oru`ja jo{ priljubljenog o bedro, rizikuju}i da proma{i
metu. ^injenica da je razmotrio sve vidove problema, ne}e ga sa~uvati od
proma{aja. Ali, njemu zatim ostaje bar zadovoljstvo da je do`ivio jednu lijepu
avanturu, upravo kao kad ~ovjek sebi priu{ti dobru pijanku ili bje`anje sa {kol-
skog ~asa.
Rizik proma{aja je svojstven ovom knji`evnom `anru: pisac ide tragom neke
intuicije. Vra}ao se praznih ruku ili natovaren ulovom, ovaj lovac uvijek mo`e
biti ponosan {to je pratio tragove svoje lovine. Esejist nije nau~nik; on je

izraz
novi

jesen 2000., stranica 172.

CEEOL copyright 2024

CEEOL copyright 2024

\er| Konrad O eseju

knji`evnik, pa prema tome nije obavezan da pru`a dokaze za ono {to tvrdi.
Njemu mo`e biti dovoljno da prebaci poneki most prema ~itaocu kako bi mu
omogu}io da bolje prati njegovo, ponekad haoti~no, razmi{ljanje.
Obra}aju}i se {irokoj publici esejist ne o~ekuje odobravanje specijalista. Esej
je duhovna hrana inteligencije, potro{a~a odnjegovane kulture. Daj nam, Gos-
pode, esej na{ svagdanji.
Od eseja se ne tra`i da se u potpunosti oslanja na stvarnost. Kao ne{to {to je
kadro da nahrani misao, da je podstakne, on je sam po sebi jedna realnost, real-
nost koja se mo`e prosu|ivati jedino ar{inom njene mo}i ubjedljivosti. Eto, upra-
vo po tome on pripada knji`evnosti.
U eseju se otkriva li~nost, a ne funkcija. Suprotno od informativnog biltena
u kome se susre}emo samo sa funkcijama, esej treba da odra`ava odre|enu indi-
vidualnost, a tokom njegovog odvijanja treba da se ocrtava u odre|eni profil.
Ukoliko nije tako, onda je esej proma{io.On ne bira samo na{ um, na{e srce ili
na{a osje}anja da bi im se obratio, ve} se usmjerava naizmjeni~no na sve troje,{to
izaziva podsticajno vibriranje teksta. Ovaj `anr zahtijeva uravnote`enu mje{a-
vinu apstraktnog i konkretnog: njegova originalnost proisti~e iz lako}e s kojom
autor prelazi od apstraktne demonstracije na anegdotu ili na metaforu, i obrat-
no. Otud, ponekad, proizlazi i izvjesni paradoksalni naboj unutar jedne iste
re~enice.
Koliko god slo`enost nekih nau~nih tekstova mo`e odbijati ~itaoca, toliko ga
jednostavnost eseja mo`e privla~iti. Stoga pisac dobro pazi da ne optere}uje
tekst nepobitnim dokazima i obrazlo`enjima, jer bi te metode ovdje izgledale
neprikladne. U stvari, radi se prije svega o tome da se razbudi um, da se pod-
stakne na razmi{ljanje, otkrivaju}i neslu}ene odnose izme|u pojava.
Esej omogu}ava u isti mah percepciju i poimanje. Ja ovdje govorim o
knji`evnom eseju, razli~itom od nau~nog, koji je usmjeren na predstavljanje
neke nau~ne teze u pristupa~nijem obliku. Ja, naime, govorim o onim esejima
koje je, zato jer spadaju u knji`evnost, mogu}e procjenjivati samo na osnovu njoj
primjerenih kriterija. Knji`evni esej ne govori obavezno o knji`evnosti. On je
sam po svom obliku, dakle po svom sustavu, knji`evnost. Njegov jedini sudac je
vrijeme. Knji`evan je onaj tekst koji nad`ivi svoj predmet, bio on: ma~ka, tulipan
ili ne{to drugo.
Esej je prema definiciji drska provokacija. Eto, tamo se neko dokopao nekog
nezgodnog problema pa ga ~ere~i. Polaze}i ni od ~ega, i bez jasnog cilja,
inspirisan samo - ~udesnom - `eljom za izricanjem, on se hvata uko{tac i nosi se
s tim, odbacuju}i sve {to bi moglo opteretiti njegovu misao. A to }e mu omogu}iti
da postigne pobjedu, koliko efemernu toliko i iluzornu. Kada se, pokoravaju}i se
nekom tajanstvenom zovu, upregao u svoj posao, nije jo{ uvijek znao o ~emu }e

izraz
novi

jesen 2000., stranica 173.

CEEOL copyright 2024

CEEOL copyright 2024

Esej o eseju

govoriti; on to saznaje usput, jer je na po~etku pisanje bilo jedini izvor njegove
misli. I, eto, upravo u tome le`i njegova slabost.
Esejist slijedi svoju inspiraciju, koja je me|utim, veoma nepouzdana jer
intelektualni zanos nije uvijek tu kada se za njim posegne. Spremna na uzlet,
njegova misao te`i da se izrazi. Pisanje je razmi{ljanje, meditacija. Ono podsje}a
na neku naizgled besciljnu {etnju, iz koje, me|utim, mo`e izbiti iskra.
Govoriti o eseju, zna~i govoriti o eksperimentisanju, riziku, mogu}nosti
proma{aja. Zavisno od okolnosti, on se dogodi ili se ne dogodi. Me|utim, upra-
vo ta neizvjesnost ga ~ini neposrednim. Reference i citati tu mnogo ne}e pomo}i.
Esejist ima samo jednu jedinu referencu: sebe. U tom pogledu je sli~an lirskom
pjesniku ili romansijeru. Zar PEN klub ne objedinjuje u tri slova svoje skra}enice
pjesnike, esejiste i naratore? Esejist je odgovoran za svaku svoju re~enicu.
Polazi{te nam je potpuno neznanje. Ni{ta se ne pretpostavlja kao poznato. A
to ni{tavilo }e omogu}iti izranjanje. Naravno, izroni}e esej, i ni{ta drugo.
Esej je srodan poeziji u vi{e vidova. Autor se sam suo~ava sa predmetom koji
je li~no izabrao. On mo`e i mora da govori sopstvenim glasom, da mijenja
stavove bez upozorenja, kao kanale na daljinskom upravlja~u. Ono {to ~italac
cijeni u eseju, jeste pokretljivost misli. U tome je on nalik gledaocu nekog baleta,
neke egzibicije u umjetni~kom klizanju, konjske trke ili koride. Tu je esej da
na{em umu omogu}i malo plesa. Mirno tapkanje je svojstveno drugim `anrovi-
ma. Esej budi. Njegova du`ina ne bi smjela prelaziti du`inu trajanja nekog pre-
davanja: trebalo bi da ga mo`emo pro~itati u jednom mahu.
Izuzetna sloboda koju esejist u`iva, ima svoju cijenu. On je istjeran iz raja
akademskog svijeta. Lakomislenom cvr~ku nije mjesto u mravljem raju. Po{to je
esejist umjetnik koji ne `eli da se izra`ava visokoparno, on ne}e imati ni platu ni
penziju profesora.
Slobodni strijelac, slobodni posmatra~ stvari ovoga svijeta, on ponekad
zaranja u njega da bi nas otud izvijestio, a zatim nastavio svojim putem. I on se
nalazi u tom zamje{ateljstvu koje nazivamo `ivotom, o ~ijim nam peripetijama
pripovijeda.

S francuskog prevela: Sada Tahmi{~i}

izraz
novi

jesen 2000., stranica 174.

CEEOL copyright 2024