Allah, dž.š.

, kaže: “Allah, zaista, naređuje pravdu, dobročinstvo i pomaganje bližnjih, a razvrat,

nevaljalštine i nasilje zabranjuje; On vas savjetuje da biste pouku uzeli.” (En-Nahl, 90)

El-Alai u komentaru ovog ajeta kaže da je pravda umjerenost a dobročinstvo činjenje dobra prema
onome ko ti čini zlo, razvrat su ružna djela i ružne riječi a nevaljaština je ono što ne postoji u sunnetu i
šerijatu dok je nasilje nepravedno i neprijateljsko napadanje drugih.

Poslanik, a.s., je rekao: „Nepravda je tama na Sudnjem danu.“ ‫الظلم ظلمات يوم القيامة‬

Ibn-Asakir bilježi predaju da je Poslanik, a.s., rekao: „Vaš Gospodar govori: Tako mi moje veličine,
osvetiću se nasilniku i prije i kasnije i osvetiću se onome ko može da pomogne onome kome se čini
nepravda a to ne učini!“

Među Benu Israilom su bila trojica sudija koje je Allah, dž.š., htio da iskuša pa im je poslao dvojicu
meleka. Jedan je bio na konju a pored konja je hodalo ždrebe. Drugi je hodao sa kravom pa je u jednom
trenutku počeo da priziva ono ždrebe i ono mu je prišlo i počelo ići za njim. Vlasnik konja je govorio: To
je moje ždrebe a vlasnik krave je govorio: To je moje tele. Požalili su se sudiji da im presudi, međutim,
vlasnik krave je dao mito sudiji pa je on presudio da je to njegovo tele. Isto se desilo i sa drugim sudijom.
Kada su otišli kod trećeg on im je rekao: „Dobio sam hajz!“ Kako čovjek da dobije hajz – upitali su ga. A
on im odgovori: Kako da krava rodi ždrebe!?“ Prva dvojica kadija su u vatri a treći je u Džennetu.

Poslanik, a.s., je rekao: „Ko bude postavljen na mjesto sudije ili bude sudio među dvojicom, kao da je
zaklan tupim nožem.“

Poslanik, a.s., je rekao: „Tri su nepravde: nepravda koja se ne oprašta, nepravda preko koje se ne prelazi
i nepravda preko koje će Allah možda preći.“

Nepravda koja se ne oprašta je širk. Nepravda preko koje se neće preći je nepravda prema ljudima. Dok
se ne poravnaju računi čovjek se neće ni pomjeriti sa mjesta na Sudnjem danu. Nepravda preko koje će
Allah, dž.š., možda preći je nepravda koju čovjek učini sam sebi.

Imam el-Bejheki bilježi predaju da je neki čovjek prodavao mlijeko ali ga je miješao sa vodom. Krenuo je
na hadždž i dok su tako plovili morem neki majmun je dohvatio njegovu kesu sa novcem, popeo se na
jarbol i počeo prebirati i mirisati one njegove zlatnike pa sve jedan vrati u kesu a jedan baci u more.
Narod se pokupio da nekako spusti majmuna sa jarbola ali onaj čovjek se sjetio u čemu je problem pa
kaže: Pustite ga, voda u vodu a mlijeko na hadž.“

Spominje se da je neko selo zadesila glad. Stanovnici su onda otišli kod jednog njihovog mudraca da ih
posavjetuje šta da rade. On im je rekao da na sred sela postave jedno veliko bure i da svako od njih
donese po jednu čašu mlijeka i naspe u to bure, ali kada to radi da bude sam. Svi su se ređali, sami, jedan
po jedan. Sutradan, kada su otvorili ono bure vidjeli su da je ono do vrha napunjeno vodom a ne
mlijekom. Svi oni su mislili da će drugi sipati mlijeko i da se neće ni primetiti ako on naspe čašu vode a
zadrži mlijeko za sebe. Rezultat toga je bio da su svi pomrli od gladi.