I SKUP REALNIH BROJEVA R

1.Šta je grupoid?

Neka je S neprazan skup (S≠0) pod binarnom ili algebarskom operacijom na skupu S
podrazumijevamo svaku funkciju o: SxS→S. Uređeni par nepraznog skupa S i binarne
operacije kružić nazivamo grupoid. Npr (N,+), (N,×)

2. Šta je grupa?

Grupoid (G,◦) nazivamo grupom ako on ima sljedeća svojstva:

(G1) binarna operacija kružić je asocijativna tj. Ɐ x,y,z∈ G vrijedi x◦(y◦z)=(x◦y)◦z

(G2) postoji u G tzv. neutralni element e takav da je (∀x ∈ G) x ◦ e = e ◦ x = x,

(G3) Za svaki x ∈ G postoji element x' ∈ G, tzv. inverzni element od x
takav da je
x ◦ x' = x' ◦ x = e.
Za grupu (G, ◦) kažemo da je komutativna ili Abelova ako vrijedi zakon
komutacije, tj. (G4) (∀x, y ∈ G) vrijedi x ◦ y = y ◦ x.

3. Dokazati da √2 nije racionalan broj!

Pretpostavimo suprotno tj. Pretpostavimo da √2 jeste racionalan broj.

𝑚
√2= 𝑛 /2, (m,n)=1*
𝑚
2= 𝑛 /n2

2n2=m2

→m2-paran broj

→m-paran broj

→m=2k, k∈Z

(2k)2=2n2

4k2=2n2/2

2k2=n2

→n2-paran broj

→n-paran broj

→m i n su djeljivi sa 2*
4. Šta je polje?

Uređenu trojku (S,+,×) nepraznog skupa S i binarnih operacija (+,×) definiranig S×S→S
takvu da je

(P1) uređeni par (S,+) komutativna grupa

(P2) (S\{0},×) multiplikativna grupa

(P3) vrijedi zakon distributivnosti množenja naspram sabiranja (Ɐ x,y,z ∈S) vrijedi
x*(y+z)=x*y+x*z

nazivamo polje.

5. Koja svojstva ima relacija uređenja, a koja relacija ekvivalencije?

Bilo koja dva realna broja možemo usporediti. Relacija poretka ima sljedeća svojstva:
(U1) Za svaki x ∈ R je x ≤ x (refleksivnost),
(U2) Ako je x ≤ y i y ≤ z, onda je x ≤ z (tranzitivnost),
(U3) Ako je x ≤ y i y ≤ x, onda je x = y, (antisimetričnost)
(U4) Za bilo koja dva realna broja x, y ∈ R je x ≤ y ili y ≤ x. (zakon trihotomije)

6. Objasniti pojmove majorante, minorante, supremuma i infimuma!

Kažimo da je skup S ⊆ R ograničen odozgo ako postoji realan broj M takav da je x ≤ M za

svaki x ∈ S. Svaki broj M s ovakvim svojstvom nazivamo majoranta ili gornje ograničenje.
Kažimo da je skup S ⊆ R ograničen odozdo ako postoji realan broj m takav da je x ≥ m za
svaki x ∈ S. Svaki broj m s navedenim svojstvom nazivamo minoranta ili donje ograničenje.

Najmanju majorantu skupa S nazivamo supremum (supS). Najveću minorantu nazivamo

infimum skupa (infS).

7. Apsolutna vrijednost realnog broja: definicija, grafik i osobine.

Za svaki realan broj x ∈ R definira se apsolutna vrijednost |x| broja x

formulom:

Za svaki realan broj x ∈ R definira se apsolutna vrijednost |x| broja x

formulom:

|x| ={x, x>0;-x,x<0

Za funkciju |x| vrijede sljedeća svojstva:

1 |x|≥0

2 |xy| = |x||y|
𝑥 |𝑥|
3 |𝑦 | = |𝑦|, y≠0

4 |x + y| ≤ |x| + |y| -nejednakost trougla

5 |x − y| ≤ |x| + |y|

6 ||x| − |y|| ≤ |x − y|

7 |𝑥|≤a (a>0) → −a ≤ x ≤ a

8 |𝑥|≥a (a>0) → x≥a v x≤-a

II MATEMATIČKA INDUKCIJA
8. Kako glasi princip potpune matematičke indukcije?

Neka M ⊆ N podskup od N s ova dva svojstva:

(1) 1 ∈ M
(1) (∀n ∈ N) n ∈ M ⇒ n + 1 ∈ M.
Tada je M = N.

9. Dokazati Bernoullijevu nejednakost!

(1 + x)n ≥ 1 + nx.
1◦ (n = 1): Kako je (1 + x)1 = 1 + x, nejednakost vrijedi za n = 1.
2◦ (n = k): Neka je (1 + x)k ≥ 1 + kx.
3◦ (n = k + 1): Množenjem induktivne pretpostavke s brojem 1 + x > 0 dobivamo
(1 + x)k+1 ≥ (1 + kx)(1 + x) = 1 + (k + 1)x + kx2 ≥ 1 + (k + 1)x.
Dakle, principom matematičke indukcije dokazana je Bernoullijeva nejednakost.
III BINOMNI OBRAZAC
10. Definirati binomni koeficijent i binomni član.

11. Navesti i dokazati svojstva binomnih koeficijenata.

12. Formulirati i dokazati teorem o binomnoj formuli.

odakle vidimo da formula vrijedi i za n=k+1. Time je dokazana binomna formula.

IV KOMPLEKSNI BROJEVI
13. Definirati skup kompleksnih brojeva C.

14. Objasniti pojmove: konjugovano-kompleksan broj, modul i argument te dati geometrijsku

prezentaciju.

Modul kompleksnog broja predstavlja udaljenost kompleksnog broja od koordinatnog

početka.

Svaki kompleksan broj z=a+bi možemo predstaviti u ravni koju nazivamo Gaussova ravan.

15. Algebarski i trigonometrijski oblik kompleksnog broja.

Algebarski oblik kompleksnog broja z=a+bi gdje je i=(0,1). Broj a zovemo realni dio i
označava se sa Re(z), a broj b zovemo imaginarni dio i označava se sa Im(z).
Kompleksan broj z = x + iy možemo zapisati u tzv. trigonometrijskom obliku:
z = r(cos φ + i sin φ). Ugao φ zovemo argument kompleksnog broja z i označavamo ga sa
argz.

16. Operacije množenja i dijeljenja kompleksnih brojeva u algebarskom i trigonometrijskom

obliku.

Algebarski oblik:

Množenje:

(a + bi)(c + di) = (ac - bd) + (ad + bc)i

Dijeljenje:

Trigonometrijski oblik:

17. Moavrova formula.

18. Korjenovanje kompleksnih brojeva. Koliko vrijednosti ima 5√𝑧 i šta geometrijski
predstavljaju ti korijeni (skicirati).
V FUNKCIJE
19. Šta je funkcija, domen, kodomen i graf funkcije.

Skup D iz definicije F.1 zovemo domena ili područje definicije a skup K kodomena ili
područje vrijednosti funkcije f.

20. Šta je kompozicija funkcija? Je li kompozicija uvijek definirana?

21. Definirajte pojmove: injekcija, sirjekcija, bijekcija.

22. Kako definiramo inverznu funkciju? Formulirati teorem.

VI MATRICE I DETERMINANTE
23. Objasniti pojam matrice i najvažnijih klasa matrice.

Matrica A formula m×n je pravougaona šema brojeva aij poredanih u m vrsta i n kolona.

Matrice oblika [a11,a12,...,a1n] nazivamo matrica vrsta.

𝑎11
Matrica oblika [ 𝑎21 ] nazivamo matrica kolona.
𝑎𝑚1
Ako je broj vrsta matrice jednak koloni matrice (n=m) za matricu kažemo da je kvadratna.

Matrica kod koje se svi elementi ispod glavne dijagonale jednaki nuli zove se gornja
trougaona matrica. Analogno matrica kod koje su svi elementi iznad glavne dijagonale
jednaki nuli zove se donja trougona matrica.

Matrica koja ima sve 0 osim elemenata na glavnoj dijagonali naziva se dijagonalna.

Ako je svaki dii (i={1,...,n}) takvu matricu zovemo jedinična matrica,označavamo sa I ili E.

24. Osnovne operacije sa matricama.

Da bismo mogli sabirati(oduzimati) matrice one moraju biti istog formata. Neka su date dvije
matrice A=(aij)m×n i B=(bij)m×n

A+B=C, cij=aij+bij

A-B=D, dij=aij-bij

Matricu množimo skalarom tako što joj svaki element pomnožimo tim skalarom.

Da bismo mogli napraviti proizvod dvije matrice broj kolona prve matrice mora biti jednak
broju vrsta drugu. A m×n×Bp×n=Cm×n
25. Šta je transponovana matrica. Navesti osobine transponovanja.

Neka je data matrica Am×n transponovana matrica matrice A je matrica AT=(aji)n×m koju
dobijamo iz polazne kada odgovarajuće vrste zamijene mjesta sa odgovarajućim kolonama.

1° (A+B)T=AT+BT

2° (AT)T=A

3° (A×B)T=BT×AT

26. Objasniti pojam determinante i navesti razliku između pojma matrice i determinante.

Determinanta A → det A je funkcija definirana na skupu svih kvadratnih

matrica, a poprima vrijednosti iz skupa skalara. Razlika između pojma matrice i determinante
je ta što rješenje matrice je uvijek matrica a rjeđenje determinante je uvijek skalar.

27. Objasniti Sarrusovo pravilo i kada se ono može upotrijebiti.

Sarrusovo pravilo se koristi za izračunavanje determinti koje odgovaraju matrici trećeg reda i
to na nacin da se dopišu prve dvije kolone iza treće kolone, tako da na kraju dobijete pet
kolona u redu. Tada se saberu proizvodi sa dijagonala koje idu od vrha ka dnu, a oduzmu
proizvodi sa dijagonala koje idu od dna ka vrhu. Sarrusovim pravilom mogu se izračunati
samo determinanta koje odgovaraju kvadratnoj matrici trećeg reda. U slučaju kada treba
izračunati vrijednost determinante višeg reda Sarrusovo pravilo se ne smije koristiti.

28. Šta je minor i algebarski kofaktor?

Izostavljanjem i-te vrste i j-te kolone determinanta n-tog reda u čijem se presjeku nalazi
element aij dobijamo subdeterminantu koja se naziva minor elementa aij i označava se sa Mij.

Algebarskim komplementom ili kofaktorom elementa aij determinante odnosno matrice A

nazivamo element Aij=(-1)i+jMij

29. Navesti teorem o Laplaceovom razvoju pri izračunavanju determinante.

30. Navesti osobine determinante.

1) Determinanta matrice A jednaka je determinanti A T.

2)Ako dvije vrste(kolone) međusobno zamijene mjesta determinanta promijeni predznak.

3)Determinanta je jednaka nuli ako svi elementi jedne vrste(kolone) jednaki nuli.
4)Determinanta je jednaka nuli ako su svi elementi jedne vrste (kolone) proporcionalni svim
elementima neke dvije vrste(kolone). Specijalno ako determinanta ima dvije iste vrste
(kolone) vrijednost determinante jednaka je nuli.

5) Determinantu množimo brojem tako što joj tim brojem pomnožimo sve elemente samo
jedne vrste(kolone).

6) Vrijednost determinante se neće promijeniti ako elementima jedne vrste (kolene)dodamo

elemente druge vrste (kolone) prethodno pomnožene nekim brojem.

7)Neka su A i B kvadratne matrice tada determinante proizvoda računamo kao proizvod

det(A*B)=detA*detB.

31. Definicija i osobine inverzne matrice.

Neka je A kvadratna matrica reda n. Ako postoji kvadratna matrica C reda n za koju vrijedi
A*X=C*A=In tada matricu X zovemo inverznom matricom matrice A i označavamo sa A-1.

Osobine:

1) (A-1)-1=A
2) (AT)-1=(A-1)T
3) (AB)-1=B-1×A-1

32. Objasniti pojmove linearne zavisnosti i nazavisnosti matrica.

Neka su date matrice vrste(kolone) A1,A2,..,An. Kažemo da su date matrice vrste(kolone)

linearno nezavisne ukoliko postoje realni brojevi α1, α2,.., αn takvi da iz relacije
α1A1+α2A2+...+αnAn=0 slijedi α1=α2=..=αn. U suprotnom za matrice vrste(kolone) kažemo da
su linearno zavisne.

33. Pojam ranga matrice. Objasniti način izračunavanja ranga matrice.

Neka je data matrica formata Am×n pod rangom matrice A podrazumijevamo maksimalan broj
linearno nezavisnih vrsta. r(A)=rang(A)=r≤min{m,n}

Prilikom određivanja ranga matrice koristeći tzv. elementarne transformacije koje

podrazumijevaju sljedeće:

1.množenje elemenata svih vrste (kolone) nekim realnim brojem različitim od nule

2.zamjena mjesta dvaju vrsta (kolona)

3.dodavanje elementima jedne vrste (kolone) elemente druge vrste (kolone) prethodno
pomnožene nekim realnim brojem različitim od nule.
VII SISTEMI LINEARNIH ALGEBARSKIH
JEDNADŽBI
34. Napisati opći oblik sistema od m linearnih algebarskih jednadžbi sa n nepoznatih.
Objasniti pojam saglasnosti rješenja tog sisitema. Koliko rješenja može imati taj sistem?

(**)

Svaka n-torka realnih brojeva (φ1, φ2,..., φn) koja uvrštena u sistem (**) na način da umjesto
X1 uvrstimo φ1, umjesto X2 uvrstimo φ2, umjesto Xn uvrstimo φn prevodi sistem u skup tačnih
brojnih jednakosti naziva se rješenje sistema, Ukoliko sisitem ima rješenje kažemo da je
saglasan ili rješiv. U suprotnom kažemo da je protivrječan/nesaglasan/nerješiv. Ukoliko je
sistem saglasan razlikujemo dvije solucije:

1) sistem ima jedinstveno rješenje(određen)

2) sistem ima beskonačno mnogo rješenja(neodređen)

35. Formulirati Kronecker-Capelliev stav. Napisati kada sistem ima jedinstveno rješenje i
kada nema jedinstveno rješenje.

𝑎11 𝑎12 𝑎1𝑛 𝑋1 𝑏1

[ 𝑎21 𝑎22 𝑎2𝑛 ]×[𝑋2]=[𝑏2] A*X=B (*)
𝑎𝑚1 𝑎𝑚2 𝑎𝑚𝑛 𝑋3 𝑏𝑛
𝑎11 𝑎12 𝑎1𝑛 𝑏1
Ap=(A|B)=[ 𝑎21 𝑎22 𝑎2𝑛 𝑏2]
𝑎𝑚1 𝑎𝑚2 𝑎𝑚𝑛 𝑏𝑛
Sistem(*) je saglasan ako r(A) jednak r(Ap)

Razlikovat ćemo sljedeće dvije situacije

1) r=n –sistem ima jedinstveno rješenje

2) r<n –sistem ima beskonačno mnogo rješenja.

36. Koje metode koristimo za rješavanje kvadratnih sistema? Formulirati matrični metod.

Koristimo:

1)Gaussov metod

2)matrični metod

3)metod determinanti (Cramerovo pravilo)

Matrični metod:

(1)

(2)

A*X=B

Ukoliko je matrica A regularna tada je sistem oblika (1) odnosno matrična jednačina oblika
(2) ima jedinstveno rješenje.

37. Objasniti Gaussov metod rješavanja sistema linearnih jednadžbi.

Neka se nakon elementarnih transformacija proširena matrica može svesti na sljedeći oblik:

Ap=

Ovaj način svođena se naziva Gaussov metod i time se siste svodi na trougaoni.
38. Formulirati Cramerov teorem sa objašnjenjem pojedinih oznaka u formulaciji teorema.
Objasniti na koji način se koristi u diskusiji rješenja sistema sa parametrima.

Ako je determinanta matrice A sistema (1) različita od nule tada sistem ima jedinstveno
𝑑𝑒𝑡𝐴𝑘
rješenje (X1,X2,..,Xn) oblika Xk= 𝑑𝑒𝑡𝐴 , k=1,2,3,...,n pri čemu se determinanta Ak formira tako
što se k-ta kolona detA zamijeni kolonom slobodnih članova tj matricom B. Vrlo često se
Kramerova metoda koristi u diskusiji rješenja sistema sa parametrima:

1) Ako je determinanta sistema A≠0 tada sistem ima jedinstveno rješenje oblika.
2) Ako je detA≠0 onda se zapitamo kakve su det Ak i barem za Ak≠0 onda za sistem
kažemo da je protivrječan/nema rješenja.
3) Ako je detA=detA1=detA2=...=detAn=0 tada sistem može imati ili eskonačno mnogo
rješenja ili nemati rješenja što provjerimo direktnim uvrštavanjem parametra u
postavljeni sistem odnosno primjenom CC stava.

39. Pojam homogenog sistema linearnih algebarskih jednadžbi(napisati opći oblik). Objasniti
pojam trivijalnog i netrivijalnog rješenja ovog sistema. Kada homogeni sistem ima i
netrijavlnih rješenja?

Homogeni sistemi uvijek imaju trivijalno rješenje tj. Rješenje svih nula. Ako je determinanta
sistema različita od nule homogeni sistem ima samo trivijalno rješenje a ako je jednaka nuli
homogeni sistem ima rješenja različita od trivijalnog(njih beskonačno mnogo).

VIII VEKTORI U PROSTORU

40. Pojam vektora, operacije sa vektorima.
41. Skalarni proizvod vektora: formulacija i osobine.

Skalrni proizvod vektora 𝑎⃗ i 𝑏⃗⃗ u oznaci 𝑎⃗×𝑏⃗⃗ je skalar(realan broj koji se dobije kao proizvod
intenziteta vektora a i b i kosinusa ugla koji zaklapaju međusobno 𝑎⃗ i 𝑏⃗⃗.

, 0≤φ≤ 𝜋

1) 𝑎⃗*𝑎⃗ ≥ 0 – uvjet nenegativnosti

2) 𝑎⃗*𝑎⃗=0 ⇔ 𝑎⃗=0 ⃗⃗ –pozitivna definitivnost
3) 𝑎⃗*𝑏⃗⃗=𝑏⃗⃗*𝑎⃗ – zakon komutativnosti
4) λ(𝑎⃗*𝑏⃗⃗)=(λ*𝑎⃗)*𝑏⃗⃗ –osobina homogenosti
5) (𝑎⃗+𝑏⃗⃗)*𝑐⃗=𝑎⃗*𝑐⃗+𝑏⃗⃗*𝑐⃗ –osobina aditivnosti

42. Vektorski proizvod vektora: formulacija i osobine.

Vektorski proizvod dva vektora 𝑎⃗ i 𝑏⃗⃗ u oznaci 𝑎⃗×𝑏⃗⃗ je novi vektor 𝑐⃗ koji ima sljedeće osobine:

1) vektor 𝑐⃗ je ortogonalan/okomit na vektore 𝑎⃗ i 𝑏⃗⃗

2) intenzitet vektora 𝑐⃗ jednak je površini paralelograma konstruisanog nad vektorima 𝑎⃗ i
𝑏⃗⃗
3) vektor 𝑐⃗ sa vektorima 𝑎⃗ i 𝑏⃗⃗ formira trojku iste orjentacije kao bazni vektori 𝑖⃗,𝑗⃗,𝑘⃗⃗.

Osobine:

1. 𝑎⃗×𝑏⃗⃗=-𝑏⃗⃗×𝑎⃗

2.

3.
 4. Vektorski proizvod dva vektora jednak je nuli ako je barem jedan od vektora jednak
nuli ili ako su vektori a i b međusobno kolinearni.

43. Mješoviti proizvod vektora: formulacija i osobine.

-uvjet komplanarnosti.

IX ANALITIČKA GEOMETRIJA U PROSTORU

44. Prava u prostoru. Vektorski, kanonski i parametarski oblik jednadžbe prave.

Vektorski oblik:

𝑟⃗=𝑟⃗+λ𝑎⃗

Kanonski oblik:
𝑥−𝑥 𝑦−𝑦 𝑧−𝑧
= = (=𝜆)
𝑎 𝑏 𝑐

Parametarski oblik:

x=xo+λax

y=yo+λay

z=zo+λaz

45. Jednadžbe prave kroz dvije tačke. Opći oblik jednadžbe prave.
𝑥−𝑥 𝑦−𝑦 𝑧−𝑧
= = –jednačina prave kroz dvije tačke
𝑥−𝑥 𝑦−𝑦 𝑧−𝑧

-opšti oblik jednačine prave

46. Međusobni položaj dvije prave.

Neka su date dvije prave

𝑥−𝑥 𝑦−𝑦 𝑧−𝑧
p1= = = P1(x1,y1,z1) p1=(l1,m1,n1)
𝑙 𝑚 𝑛
 𝑥−𝑥 𝑦−𝑦 𝑧−𝑧
p2= = = P2(x2,y2,z2) p2=(l2,m2,n2)
𝑙 𝑚 𝑛

𝑙 𝑚 𝑛
p1||p2 ⇔ 𝑝⃗||𝑝⃗ ⇔ = = (=k)
𝑙 𝑚 𝑛

p1⊥p2 ⇔ 𝑝⃗⊥𝑝⃗ ⇔ 𝑝⃗×𝑝⃗=0 ⇔ l1l2+m1m2+n1n2=0

47. Ravan u prostoru.

Ax+By+Cz+D=0 –opšti oblik jednadžbe ravni

48. Međusobni položaj dvije ravni. Međusobni položaj prave i ravni.

X NIZOVI REALNIH BROJEVA
49. Definicija niza i granične vrijednosti niza. Objasniti pojam konververgencije i
divergencije niza.

Niz je preslikavanje skupa prirodnih brojeva u skup realnih brojeva tj. a: N→R definiramo
kao a(n)=an.

Za realan broj a kažemo da je granica ili limes niza n ako za svako malo proizvoljno 𝜀 postoji
prirodan broj no koje ovisi o tom 𝜀 tako da za svaki prirodan broj n>no vrijedi |an-a|<𝜀

lim 𝑎n =a
𝑛→∞

50. Monotoni nizovi: definicija, tehnike ispitivanja monotonosti, teoremi.

Th. I: Monotoni niz je ili konvergetan ili određeno divergentan.

Th. II: Monoton i ograničen niz je konvergetan.

 1
51. Pokazati da je niz xn=(1+𝑛)n monotono rastući i ograničen odozgo.Šta je njegova
granica?

52. Teorem o „lopovu i dva policajca“.

53. Stolzov teorem.

XI Limes funkcije. Neprekidnost

54. Navesti definiciju tačke nagomilavanja.

Neka je D podskup skupa R. Tačka a je tačka nagomilavanja skupa D ako za svaki ma kako
mali broj 𝜀>0 interval (a-𝜀, a+𝜀) sadrži barem jednu tačku različitu od a.

55. Definirati limes funkcije. Šta je lijevi, a šta desni limes funkcije i kakve veze vrijede
između njih?

Ako xϵ(a, a+δ) kažemo da se x sa desne strane približava broju a, a funkcija ima desnu
graničnu vrijednost ili desni limes i pišemo

Ako xϵ(a-δ, a) kažemo da x teži ka realnom broju a sa lijeva što predstavlja lijevu graničnu
vrijednost funkcije ili lijevi limes i pišemo

Čimes funkcije postoji ukoliko postoji i lijevi i desni limes i jednaki su:

56. Osnovni teoremi o graničnim vrijednostima funkcije.

Th. I: Pretpostavimo da postoje limesi lim 𝑓(𝑥), lim 𝑔(𝑥) (pri čemu a može biti konačan ili
𝑥→𝑎 𝑥→𝑎
𝑓(𝑥)
beskonačan broj) tada postoje i lim (𝑓(𝑥) + 𝑔(𝑥)) , lim (𝑓(𝑥) ∗ 𝑔(𝑥)) , lim ( 𝑔(𝑥)),
𝑥→𝑎 𝑥→𝑎 𝑥→𝑎
𝑝
lim [𝑓(𝑥)]
𝑥→𝑎
Th. II: Ako za funkcije f(x), g(x),h(x) vrijedi f(x)≤g(x)≤h(x) , xϵD(f) i ako je
lim 𝑓(𝑥)=lim ℎ(𝑥)=A pri čemu A predstavlja ovako sad def. domena tada postoje lim 𝑔(𝑥) i
𝑥→𝑎 𝑥→𝑎 𝑥→𝑎
vrijedi lim 𝑔(𝑥)=A.
𝑥→𝑎

𝑠𝑖𝑛𝑥
57. Dokazati da je lim =0.
𝑥→∞ 𝑥

58. Kosa asimptota.

59. Horizontalna i vertikalna asimptota.

Horizontalnu asimptotu tražimo tako što puštamo da x→∞ i kao rezultat očekujemo konačan
broj.

Vertikalnu asimptotu tražimo u tački prekida domena funkcije f i ukoliko je a tačka prekida
funkcije f i vrijedi lim 𝑓(𝑥)=±∞ (1) , lim 𝑓(𝑥) = ±∞ (2)
𝑥→𝑎 𝑥→𝑎−
(1),(2)→ x=a

60. Kad za funkciju kažemo da je neprekidna.

Kažemo da je funkcija f: (a,b)→R neprekidna u tački Xo(iz (a,b)) ako ona u tački Xo ima
limes koji je jednak vrijednosti funkcije f(xo) tj. lim 𝑓(𝑥)=f(xo). Da bi funkcija bila
𝑥→𝑥𝑜
neprekidna mora vrijediti sljedeće:

1)tačka Xo mora pripadati domenu funkcije

2) moraju postojati lijevi i desni limesi i međusobno su jednaki L(Xo)=D(Xo)

3) limesi funkcije moraju biti jednaki vrijednosti funkcije u datoj tački.

61. Objasniti pojmove: otklonjivi prekid, prekid I i prekid II vrste.

Otklonjivi prekid

Lijevi i desni limes funkcije postoje i jednaki su (u tački XoϵD(f)) međutim različiti su od
vrijednosti funkcije u toj tački. Ovu vrstu prekida zovemo otklonjivi prekid.

Prekid I vrste

Ako funkcija f u tački Xo iz njenog domena ima i lijevu i desnu graničnu vrijednost ali su one
različite tada kažemo da funkcija f u tački Xo ima prekid prve vrste.

Prekid II vrste

Ako funkcija f u tački Xo nema jedan od limesa (L ili D limes) kažemo da u tački Xo imamo
prekid druge vrste.

62. Osnovni teoremi o neprekidnim funkcijama.

Th. I: Neka su date dvije neprekidne funkcije f i g u talki Xo. Tada su neprekidne i sljedeće
𝑓
funkcije f±g ; f*g; 𝑔,g≠0. Vrijede i sljedeće: Kompozicija dvije neprekidne funkcije je
takodje neprekidna funkcija.

lim 𝑓(𝑔(𝑥)) =f( lim 𝑔(𝑥))=f(g lim 𝑥)=f(g(xo))

𝑥→𝑥𝑜 𝑥→𝑥𝑜 𝑥→𝑥𝑜

Th. II (WEIERSTRASS teorem): Neka je funkcija f neprikdna na zatvorenom intervalu (a.b),

tada je ona na njemu i ograničena i dostiže svoju minimalnu i maksimalnu vrijednost.

Th. III: Neka je f neprekidna funkcija na zatvorenom intervalu (a,b) koja ima različite
predznake na rubovima intervala. Tada funkcija f u intervalu (a,b) ima barem jednu 0.
XII DIFERENCIJALNI RAČUN

63. Definicija izvoda funkcije jedne varijable.

64. U kakvom su međusobnom odnosu pojmovi diferencijabilnosti i neprekidnosti? Objasniti!

Svaka diferencijabilna funkcija je ujedno i neprekidna u posmatranoj tački xo. Obrat tvrđenja
ne vrijedi.

65. Osnovna pravila diferenciranja.

Neka su funkcije f(x) i g(x) diferencijabilne na intervalu [a,b] tada vrijedi:

1) [f(x)±g(x)]'=f'(x)±g'(x)
2) [f(x)*g(x)]'=f'(x)*g(x)+f(x)*g'(x)
𝑓(𝑥) 𝑓′ (𝑥)∗𝑔(𝑥)−𝑓(𝑥)∗𝑔′(𝑥)
3) [𝑔(𝑥)]'= ,g(x)≠ 0
𝑔2(𝑥)

66. Geometrijsko značenje izvoda funkcije.

M(xo,f(xo)) –fiksna tačka
∆𝑦
tgβ= ∆𝑥

∆𝑦
lim 𝑡𝑔𝛽 = 𝑡𝑔𝛼 = lim = 𝑓′(𝑥𝑜)
∆𝑥→0 ∆𝑥→0 ∆𝑥

Izvodom se opisuje nagib tangente na funkciju. Izvod je koeficijent pravca tangente u datoj
tački. Izvod funkcije f u tački xo jednak je tg ugla koji obrazuje tangenta na grafik funkcije
f(x) u tački M(xo,f(xo)) sa pozitivnim smjerom x ose.

67. Izvod parametarski zadane funkcije.

Neka nam je data funkcija y=f(x),xϵ(a,b)

x=φ(t) ,y=ψ(t), tϵ(α,β) ,φ(α)=a, φ(β)=b

Neka su funkcije φ(t) i ψ(t) diferencijabilne na intervalu (α,β), φ(t) strogo monotona i različita
od nule na intervalu (α,β). Izvod funkcije f' definiramo kao:
𝑑𝜓
𝜓′(𝑡) 𝑑𝑡
f'(x)=𝜑′(𝑡) = 𝑑𝜑
𝑑𝑡

68. Izvod implicitno zadane funkcije F(x,y)=0.

69. Izvod funkcije oblika h(x)=f(x)g(x).

y=f(x)g(x)/ln

lny=lnf(x)g(x)

lny=g(x)ln(f(x))
1 1
*y'=g'(x)*ln(f(x))*f(x)+g(x)* 𝑓(𝑥)*f'(x)
𝑦

70. Pojam diferencijala funkcije jedne varijable.

Neka je funkcija y=f(x) diferencijabilna u tački xo. Diferencijal funkcije u tački xo računamo
kao dy=df(xo) =f'(xo)*∆x pri čemu je ∆x mali priraštaj nezavisno promjenljive. Neka nam je
data tačka M(xo,f(xo)) jednadžu tangente u tački M tražimo kao y-yo=f'(xo)(x-xo)

71. Izvodi i diferencijali višeg reda.

Ako je funkcija f'(x) diferencijabilna na intervalu [a,b] i njen prvi izvod f'(x) diferencijabilan
na intervalu [a1,b1] koji je podskup intervala [a,b] tada su funkcije (f'(x))' naziva drugi ozvod
funkcije f(x) i označava sa f''(x). U oznakama
𝑑2𝑦
f''(x)= 𝑑𝑥2

𝑑(𝑛)𝑦
f(n)(x)=𝑑𝑥(𝑛)

d2y=d(dy)=d(f'(x)dx)=f''(x)dx2

d(n)y=d(dn-1y)=d(fn-1(x)dxn-1)=f(n)(x)*(dx)n

Svaka pravila koja smo naveli vrijede za izvode vrijede i za diferencijale.

72. Fermatov teorem.

Neka je funkcija y=f(x) definisana na intervalu [a,b] i neka ima lokalni ekstrem u tački C iz
intervala I. Ako je funkcija diferencijabilna u tački C tada vrijedi f'(C)=0.

73. Rolleov teorem.

Neka funkcija y=f(x) zadovoljava sljedeće uvjete:

1. funkcija je diferencijabilna na intervalu (a,b)

2. funkcija je neprekidna na segmentu [a,b]
3. funkcija ima iste vrijednosti na krajevima intervala tj. f(a)=f(b) tada postoji tačka C iz
intervala (a,b)(bar jedna) takva da je f'(c)=0.

74. Lagrangeov teorem.

Neka funkcije y=f(x) zadovoljava sljedeće uvjete:

1. f(x) –diferencijabilna na intervalu (a,b)

2. f(x)- neprekidna na [a,b]
𝑓(𝑏)−𝑓(𝑎)
3. tada postoji tačka C iz intervala (a,b) takva da vrijedi =f'(c)
𝑏−𝑎

75. Chauchyev teorem.

Neka su nam date funkcije f(x) i g(x) koje zadovoljavaju sljedeće uvjete:

1. f-je su diferencijabilna na intervalu (a,b)

 2. funkcije su neprekidne na segmentu [a,b]
3. funkcija g(x)≠ 0, ∀xϵ[a,b] tada postoji tačka c iz intervala (a,b) takva da vrijedi
𝑓(𝑏)−𝑓(𝑎) 𝑓′(𝑐)
=
𝑔(𝑏)−𝑔(𝑎) 𝑔′(𝑐)

76. L'Hospitalovo pravilo (navesti dva teorema)

77. Na koji način praktično ispitujemo monotonost funkcije na nekom intervalu (navesti
odgovarajući teorem)?

Neka je funkcija y=f(x) definirana na intervalu [a,b] i neka je diferencijabilna na intervalu

(a,b). Ako je f(x)>0 tada je funkcija f(x) strogo rastuća (tangenta je rastuća f-ja),a ako je
f(x)=0 funkcija je strogo opadajuća na intervalu [a,b].

Dokaz: Pretpostavimo f(x)>0. Želimo dokazati da je u tom slučaju funkcija rastuća. Izaberimo
x1 i x2 proizvoljne tačke iz intervala [a,b], x1<x2. Na osnovu Lagrangeove teoreme postoji
𝑓(𝑥)−𝑓(𝑥)
tačka c iz [a,b] takva da vrijedi =f'(c)
𝑥−𝑥

f(x2)-f(x1)=f'(c)(x2-x1)

f(x2)-f(x1)>0

f(x2)>f(x1) => f(x) rastuća funkcija

78. Navesti definiciju lokalnih ekstrema funkcije jedna varijable i definiciju stacionarne tačke
funkcije.
79. Navesti test prvog izvoda i testove izvoda višeg reda pri određivanju lokalnih ekstrema.

80.Definicija (strogo) konveksne (konkavne) funkcije.

81. Navesti teorem koji govori o načinu praktičnog ispitivanja konveksnosti(konkavnosti)

funkcije pomoću izvoda.