Mješovita srednja škola „Musa Ćazim Ćatić“ Olovo

Ekonomska tehnička škola

MATURSKI RAD

(TEMA RADA)

„TRŽIŠTE I NJEGOVE FUNKCIJE“

Učenik: Anes Šarić, IV Mentor:

Prof. Manso Elmedina

Olovo, april/travanj 2023. godine

Sadržaj

1. UVOD...................................................................................................................................................1
2. DEFINIRANJE TRŽIŠTA...................................................................................................................2
2.1. HISTORIJSKI ASPEKTI TRŽIŠTA.............................................................................................2
2.2. POJAM TRŽIŠTA.........................................................................................................................3
2.3. PREDUVJETI TRŽIŠNE RAZMJENE........................................................................................4
3. FUNKCIJE TRŽIŠTA..........................................................................................................................6
3.1. SELEKTIVNA FUNKCIJA..........................................................................................................6
3.2. ALOKATIVNA FUNKCIJA.........................................................................................................7
3.3. DISTRIBUTIVNA FUNKCIJA....................................................................................................8
3.4. INFORMATIVNA FUNKCIJA....................................................................................................9
3.5. RAZVOJNA FUNKCIJA............................................................................................................10
4. DIMENZIJE TRŽIŠTA......................................................................................................................12
4.1. LJUDI..........................................................................................................................................12
4.2. PLATEŽNA SPOSOBNOST......................................................................................................12
4.3. SPREMNOST LJUDI..................................................................................................................12
4.4. VRIJEME....................................................................................................................................13
4.5. PROSTOR...................................................................................................................................13
5. MEHANIZAM TRŽIŠTA..................................................................................................................14
5.1. PROMJENE U TRŽIŠNOJ RAVNOTEŽI.................................................................................17
5.2. EKONOMSKA ULOGA DRŽAVE............................................................................................18
6. PODJELA TRŽIŠTA..........................................................................................................................20
7. VRSTE FINANSIJSKIH TRŽIŠTA..................................................................................................24
7.1. PODJELA PREMA ROKU DOSPJEĆA....................................................................................24
7.2. PODJELA PREMA PODRUČJU KOJE POKRIVAJU.............................................................24
7.3. PREMA PRAVU KOJE SE NALAZI U NJIHOVOJ OSNOVI.................................................24
7.4. PODJELA PREMA VREMENU PLAĆANJA I ISPORUKE....................................................25
7.5. PODJELA PREMA PRIRODI TRANSAKCIJE........................................................................26
7.6. PODJELA PREMA PROMETU.................................................................................................27
7.7. PODJELA PREMA ORGANIZACIONOJ STRUKTURI..........................................................27
7.8. PODJELA PREMA FINANSIJSKIM TOKOVIMA..................................................................28
7.9. PODJELA PREMA ORGANIZOVANOSTI MJESTA NA KOJIMA SE VRŠI TRGOVINA. 28
7.10. PODJELA PREMA TIPU FINANSIJSKE AKTIVE................................................................29
8. POSLOVNA KORESPODENCIJA...................................................................................................30
9. KNJIGOVODSTVO...........................................................................................................................33
10. PRIVREDNA MATEMATIKA.......................................................................................................35
11. FINANSIJSKA MATEMATIKA.....................................................................................................37
12. PRAKTIČNA NASTAVA...............................................................................................................39
13. ZAKLJUČAK...................................................................................................................................41
14. LITERATURA.................................................................................................................................42
 1. UVOD
Tema ovog maturskog rada je „tržište i njegove funkcije“. U vezi s tim tržište se može
definisati kao mehanizam putem kojeg se susreću kupci i prodavači da bi nekoj robi odredili
cijenu i količinu. Iako je tržišni mehanizam zadivljujući način proizvodnje i alociranja dobara,
ponekad manjkavosti tržišta dovode do neefikasnosti i tada država nastupa kako bi ispravila
greške.

Predmet maturskog rada su tržište i njegove funkcije. Cilj maturskog rada je upoznati se sa
pojmom tržišta i njegovim vrstama, odnosno sa vrstama tržišnih funkcija i pojmom tržišnog
mehanizma, njegovom načinu djelovanja, efikasnosti itd.

Svojina i tržište predstavljaju dvije osnovne institucije privrednog sistema. Svojina određuje ko
će biti učesnik na tržištu i kako će se ponašati u tržišnoj razmjeni, dok tržište predstavlja
uređeni i ustaljeni postupak odvijanja razmjene. Takva uređenost tržišta znači da postoje
određena definisana pravila ponašanja kojih treba da se pridržavaju učesnici u razmjeni. Na
osnovu ovoga svaki učesnik u razmjeni može da predviđa reakcije drugih učesnika na aktivnosti
koje on preduzima, kao i moguće sankcije u slučaju ako se jedan od učesnika u razmjeni ne
pridržava ustaljenih pravila ponašanja. Na osnovu ovoga može se reći da tržište predstavlja
uređeni i ustaljeni mehanizam robne razmjene. Može se definisati kao ukupnost odnosa ponude
i tražnje koji se na određenom prostoru i u određeno vrijeme ispoljavaju povodom razmjene
roba i usluga. Da bi se neki proizvod mogao prodavati, za njega treba da postoji tržište. Ukoliko
nema tržišta nema ni biznisa. Tržište nije statičan i nepromjenljiv potencijal. Šta više, to je
jedan dinamičan organizam u kome se kontinuirano dešavaju raznovrsne ekonomske i
društvene promjene. Na njemu se svakodnevno pojavljuju novi prodavci i kupci, dok neki stari
nestaju. Pojavljuju se i novi ponudbeni artikli, a drugi se tiho gube, jer su potrošaci za njih
izgubili interes. Zato je neophodno upoznavanje potreba, želja i interesovanja kupaca radi
poznavanja i praćenja tržišne potražnje, jer nema važnijeg zadatka od stalnog pronalaženja
novih kupaca i zadržavanja postojećih. Savremena razmjena dobara i usluga odvija se putem
tržišnog mehanizma, odnosno tržišta. Ljudi uglavnom ne razmišljaju o tome na koji način robe
putuju od proizvođača do njih, kao potrošača. Jednostavno, kada nam zatreba neki proizvod ili
usluga odemo do najbliže prodavnice ili uslužne radnje i kupimo to što nam treba. Međutim,
ako pokušamo analizirati način na koji su ti proizvodi došli do nas, vidjeti ćemo da je to
komplikovan proces koji podrazumijeva više različitih radnji. U prvom redu, proizvođač je
morao znati da nekom trebaju baš ti proizvodi ili usluge, zatim je morao naći način da nam te
proizvode putem kanala distribucije učini dostupnim, da nas informiše gdje ih možemo kupiti
itd. Sve ove aktivnosti se odvijaju preko tržišta, odnosno putem različitih tržišnih funkcija.

2. DEFINIRANJE TRŽIŠTA
2.1. HISTORIJSKI ASPEKTI TRŽIŠTA
Kroz historiju i razvojem alata i oružja u prvobitnoj zajednici, uvidjela se potreba za podjelom
rada između članova. U takvom okruženju ljudi su višak stvorene vrijednosti razmjenjivali
unutar društvenih zajednica, da bi se time uskoro započeo i proces trgovine sa susjednim
plemenima. Prve velike trgovačke rute na kojima su se odvijale razmjene bile su vezane uz
velike rijeke kao što su Eufrat, Tigris, Nil, Ind i Žute rijeke uz koje su se formirale i prve
civilizacije. Razvojem prvih brodova, dolazi do pojave morske trgovine, kao što su bili
Feničani, koji su intenzivno počeli trgovati istočnim Mediteranom, a pridružili su im se Grci,
Rimljani, Kartažani i drugi. Kroz historiju je često monopolom ili razmjena određenih dobara
ostvarilo izrazito bogaćenje, ne samo pojedinaca već i čitavih nacija. Kao primjer toga jeste
Vencija, koja je od 12. do 15. stoljeća bila ulaz na europsko tržište za proizvode koji su
dolazili sa Bliskog Istoka, Indije i Kine. To je bilo vrijeme trgovine sa začinima,
prehrambenim proizvodima, kao što su: žitarice, vino, maslinovo ulje, kao i drugi dragocjeni
metali.

Slika 1. Jedrenjak kao sredstvo prevoza u prošlosti

IZVOR NA: https://dubrovackidnevnik.net.hr/kolumne/vracamo-vas-u-proslost-ovo-su-

skolski-jedrenjaci-i-jedrenjaci-ratnih-mornarica-koju-su-posjetili-dubrovnik
“Otkrićem Amerike i prekomorskih puteva do Indije i Kine, Venecija gubi na važnosti kao
trgovačko središte, a Portugal i Španjolska, a kasnije Engleska i Nizozemska postaju
dominantne sile u prekomorskoj trgovini.“1

2.2. POJAM TRŽIŠTA

Tržište se može definisati na različite načine u zavisnosti od svrhe definisanja. Različitost
gledišta i definicija o tržištu izraz je poznate činjenice da je tržište kao fenomen veoma
kompleksno, da postoje mnogobrojni aspekti analize tržišta i različite forme u kojima se tržište
ispoljava.

Posmatrano sa aspekta odnosa koji se uspostavljaju na tržištu, definiše se kao: ”sveukupnost

odnosa ponude i tražnje koji na određenom mjestu i određenom vremenu utiču na prodaju
pojedinih roba i skup svih ustanova područja i uređaja koji omogućuju organizovani i stalni
kontakt između kupaca i prodavaca.”

Iz ugla marketinga tržište se može definisati kao “agregantni skup snaga i uslova u okviru kojih
kupci i prodavci donose odluke koje rezultiraju u transferu roba ili usluga”.

Opšta teorija sistema definiše pojam tržišta kao “jedan složen dinamički i stohastički sistem,
koji je istovremeno podsistem sistema funkcionisanja velikog ekonomskog sistema”.

Razmatrajući definicije tržišta konstatujemo da bi se u svim novijim definicijama mogle

izdvojiti tri različite grupe, s obzirom na značaj koji se u tim definicijama pridaje pojedinim
komponentama tržišta.

U te grupe spadaju:
1. u prvoj grupi definicija akcenat je stavljen na same učesnike u razmjeni “na ukupnost
kupaca i prodavaca”, tako da se tu posebno ističe personalna komponenta tržišta
2. u drugoj grupi definicija može se uočiti da se ističe “odnos između nosilaca ponude i
tražnje”, tj. akcenat je stavljen na kontakte izmedju aktera u procesu razmjene
3. u trećoj grupi definicija može se uočiti da se akcenat stavlja na sučeljavanje ponude i
tražnje

Dakle može se uočiti da postoje jasne razlike u definisanju tržišta. Dati jednu potpunu definiciju
tržišta značilo bi da se u definisanju pored uzimanja u obzir njegovih komponenti, moraju uzeti

1
Palić, M., Ištok, M. (2019). „Marketing 3“, str.8
u obzir i njegova struktura i funkcije. U pojedinim definicijama može se uočiti pokušaj, da se
struktura tržišta svodi na ukupnost ponude i tražnje a funkcije na njihovo sučeljavanje. Ono što
se ne nalazi u mnogobrojnim definicijama tržišta, može se naći u brojnim analizama konkretnog
tržišta, gdje je tržište kao fenomen našlo svoje potpuno objašnjenje.

Stepen razvijenosti i stabilnosti tržišta je u korelaciji sa razvijenošću i stabilnošću velikog

ekonomskog sistema, mada tržište može pružiti relevantne informacije za sagledavanje nekih
karakteristika stanja velikog ekonomskog sistema.

U ekonomskoj teoriji često se javljaju nesporazumi, jer se ne shvata da tržište tamo gde je,
neophodno, mora funkcionisati kao kompletan i razvijen sistem. Treba imati jasnu predstavu o
njegovoj strukturi bez koje on ne bi mogao funkcionisati kao podsistem, te razlikovati izvjesne
njegove sistematske nedostatke od određenih nedostataka koji su mu samom sebi svojstveni.
Ova negativna dejstva se moraju određenim mjerama ekonomske politike ublažiti, pa čak, u
određenim slučajevima, i sasvim neutralisati.

2.3. PREDUVJETI TRŽIŠNE RAZMJENE

Da bi se ostvarila tržišna razmjena, sudionici moraju biti sposobni da proizvedu neko dobro,
koje će biti učinkovitije od partnera s kojim trguje. Postoje tri skupine faktora potrebnih za
proizvodnju nekog proizvoda:

1. “zemlja – prirodni izvori: obradive površine za poljoprivredu, tereni za gradnju kuća

ili tvornica, energetski izvori, rude, a sve više se u to uključuju i voda, zrak i klima,
2. rad – sastoji se od utrošenog vremena ljudi u proizvodnji bez obzira radi li se o
tvornici, školi, poljodjelstvu ili nečem drugom,
3. kapital – odnosi se na trajna dobra proizvedena zbog daljnje proizvodnje. Kapitalna
dobra uključuju strojeve, ceste, računala, kamione, strojeve za građenje i slično. Ako
se radi o većoj efikasnosti u odnosu na drugog proizvođača ili zemlju, govorimo o
apsolutnoj prednosti.“2

Novac je neophodan da bi se razmjena mogla neometano odvijati. Dok u primitivnim

ekonomijama upotrebljavao se i proces robne razmjene, gdje se jedna roba razmjenjivala za
drugu. U vezi s tim novac je enormno ubrzao razmjenu i učinio mnogo lakšom, kao sredstvo
plaćanja. Novac tradicionalno ima četiri funkcije, a to su:

2
Palić, M., Ištok, M. (2019). „Marketing 3“, str.10
 sredstvo za razmjenu
 novac je jedinica mjere (vrijednosti)
 novac služi za pohranu vrijednosti
 novac je standard za odgodu plaćanja

Slika 2. Trampa

IZVOR NA: https://www.syl.ru/article/198723/new_barter---eto-chto-barternyie-sdelki-

barternyie-otnosheniya
 3. FUNKCIJE TRŽIŠTA
Tržište predstavlja skup kupaca i prodavača koji putem svojih stvarnih ili potencijalnih
međusobnih djelovanja određuju cijenu proizvoda ili grupe proizvoda. Definiranje tržišta
znači određivanje kupaca i prodavača koji posluju na nekom tržištu.

Tradicionalno, pod pojmom tržišta podrazumijevalo se mjesto na kojem su se susretali kupci i

prodavatelji kako bi razmijenili svoje proizvode.

U osnovi, postoji pet tržišta i njihovi međusobni odnosi i to:

 tržište resursa (sirovina, rada, kapitala, itd)

 tržište proizvođača
 tržište posrednika
 potrošačka tržišta i
 vladina tržišta

Funkcije tržišta su:

 selektivna funkcija,
 alokativna funkcija,
 distributivna funkcija,
 informativna funkcija i
 razvojna funkcija

3.1. SELEKTIVNA FUNKCIJA

Tržište je najbolji mehanizam provjere potreba i želja sudionika razmjene koje obavlja
selekciju potrebnih proizvoda, odnosno izdvaja najuspješnije proizvode. Zakon ponude i
potražnje motiviše i nagrađuje privredne subjekte koji su efikasniji i produktivniji, a kažnjava
one koji su ekonomski neefikasni i nedovoljno produktivni. Tržište vrši selekciju privrednih
subjekata kroz proces konkurencije. Na tržištu se za istu vrstu proizvoda formira jedinstvena
cijena po kojoj svi prodavci prodaju svoje proizvode. Oni koji imaju niže troškove proizvodnje
ostvaruju veću zaradu, dok neefikasni proizvođači ne mogu svoje troškove da podmire na
osnovu tržišne cijene, i posluju sa gubicima tako da prije ili kasnije moraju napustiti ovu
djelatnost. Zbog toga, proizvođači, da bi ostvarili svoje ciljeve, tj. maksimizirali profit, svoju
proizvodnju moraju prilagođavati zahtjevima i kriterijumima tržišta kroz stalne promjene,
usavršavanja i preorjentaciju u proizvodnji. Ova funkcija djeluje u uslovima kada dođe do
narušavanja odnosa na tržištu, tako što ukazuje koji su to proizvodi i usluge koji se traže i koji
se ne traže. Drugim riječima, ako cijena neke robe na tržištu bilježi rast znači da su potrebe i
tražnja za tom robom veće i obrnuto. Dakle, sistem cijena je sistem javnih informacija o
relativnoj oskudnosti različite robe i usluga. Povećanje cijena jedne robe (usluge) u odnosu na
cijene druge robe (usluge) je pokazatelj povećanja relativne oskudnosti te robe. Nasuprot tome,
smanjenje cijena jedne robe (usluge) u odnosu na cijene druge robe (usluge) je pokazatelj
smanjenja relativne oskudnosti te robe. Informišući ponuđače i kupce o relativnoj oskudnosti
robe/usluga, tržište, djelujući na principima demokratije zasnovane na glasanju novcem, alocira
raspoložive resurse prema proizvodnji različite robe/usluga. Kada su u pitanju cijene dionica
kao robe kojom se kod nas trguje na tržištu vrijednosnih papira, promjena cijene ne ukazuje
toliko na oskudnost, odnosno nedostatak konkretnih dionica na tržištu, koliko na očekivani
trend kretanja vrijednosti preduzeća emitenta tih dionica. Posredno se to odražava i na ponudu
roba i usluga koje to preduzeće proizvodi, odnosno nudi na tržištu.

3.2. ALOKATIVNA FUNKCIJA

Tržište dovodi do efikasne alokacije (razmještaja) proizvodnih čimbenika i efikasnog izbora

proizvodnih postupaka. Tržište omogućava razmještaj (alokaciju) privrednih resursa na
pojedine privredne aktivnosti u kojima se stvaraju neophodni proizvodi i usluge. Na osnovu
kretanja cijena proizvoda u pojedinim djelatnostima, vlasnici privrednih resursa povlače svoje
resurse iz djelatnosti sa lošom perspektivom poslovanja i ulažu ih u druge djelatnosti gdje su
veće mogućnosti zarade. U zavisnosti od toga da li tržišne cijene rastu ili opadaju, ponuda i
tražnja se mijenjaju sa težnjom da se uravnoteže. Finansijska tržišta omogućavaju alokaciju
slobodnih finansijskih sredstava, usmjeravanjem tokova finansijskih sredstava od onih
subjekata koji raspolažu viškovima sredstava ka onim subjektima kojima ta sredstva nedostaju.
Alokativna funkcija tržišta vrši efikasan i pouzdan izbor tehnoloških postupaka, prema kriteriju
ulaganja u one privredne grane i investiciona područja čiji se proizvodi i usluge na tržištu traže,
odnosno povlačenjem investicija iz onih područja čiji se proizvodi i usluge ne traže. Već davno
je napušten koncept „prodaj sve ono što možeš proizvesti“ koji nije toliko u obzir uzimao
potražnju za prozvodima, koliko vlastite tehnološke mogućnosti za proizvodnju. 3 Normalno,
pad ili porast potražnje za dobrima i uslugama se direktno odražava na vrijednost samog

3
Kurtović, Emir, „Tržišna orijentacija preduzeća u Bosni i Hercegovini : Teoretski i praktični aspekti“,
Ekonomski fakultet u Sarajevu, Sarajevo, 2005. str. 32
preduzeća koje ih proizvodi. U slučaju značajnog pada potražnje dolazi do povlačenja kapitala
iz neperspaktivne grane i ulaganja u druga područja poslovanja, za čijim proizvodima postoji
stabilna ili rastuća tražnja. Sve to se odražava na pad vrijednosti dionica jednih preduzeća i
porast vrijednosti onih drugih. Promjena cijene dionica će izazvati reakciju na tržištu
vrijednosnih papira, koje će putem pomenutih funkcija (informativne, motivacione, selektivne,
distributivne i aplikativne) dovesti do uspostave novih odnosa i novog stanja na tržištu.

3.3. DISTRIBUTIVNA FUNKCIJA

Tržište obavlja primarnu raspodjelu novostvorene vrijednosti, to jeste dohotka između svih
sudionika društvene proizvodnje. Dohotci vlasnika inputa proizvodnje predstavljaju nacionalni
dohodak i njihov zbroj jednak je veličini domaćeg proizvoda, tako da se određivanjem cjena
inputa proizvodnje opredjeljuje raspodjela nacionalnog dohotka. Tržište ovu funkciju ostvaruje
određivanjem cijena faktora proizvodnje čime utiče na formiranje primarne raspodjele
društvenog proizvoda, na osnovu koje njihovi vlasnici – stiču dohodak i učestvuju u raspodjeli
novoostvarene vrijednosti. Navedene funkcije simultano i u sprezi su sa razvojnim
mehanizmom. Prilikom razmatranja pojedinih funkcija u našem privrednom sistemu treba
imati u vidu i druge momente. Naime, mada se selektivna funkcija tržišta prilično afirmisala,
naručito poslije privredne reforme 1965. (poboljšanje kvaliteta i asortimana roba i usluga
putem konkurencije izmedju proizvođača ), ipak uloge ove funkcije ne treba procenjivati u
našem privrednom sistemu. Naručito je potrebno pažljivo razmotriti nenormalne oblike
konkurencije, monopolska ograničenja, kada tržišna mjerila ne održavaju realne proizvodne
odnose. Distributivna funkcija tržišta ogleda se u tome što se raspodjela roba i dohotka
po principu nagrađivanja uspješnih proizvođača i kažnjavanja neuspješnih odigrava
kontinuirano, što prisiljava preduzetnička društva da ekonomski efikasno primjenjuje metode
pokrivenosti tržišta tj. da se rade rade prave stvari u smislu obavljanja postavljenih marketing
zadataka.

Raspodjela dohotka povezana je sa prijenosom informacija i motivacijom. Raspodjela ili

preraspodjela dohotka utiče na dvije druge funkcije tržišta. „Redistribucija posredstvom
poreza i socijalnih primanja umanjuje motivaciju i davalaca (npr. zaposleni) i primalaca (npr.
nezaposleni). Maksimiziranje cijena redistribuira dohodak od proizvođača prema
potrošačima, ali upućuje i pogrešnu informaciju kupcima o relativnoj oskudnosti robe i/ili
usluge. Iz ove međusobne povezanosti distribucije dohotka, motivacije i sistema cijena
proizilaze mnoga pitanja kojima se ekonomija bavi, kao što su: regulacija
privatnog biznisa, antimonopolska politika i kontrola monopola, oporezivanje i, u vezi s tim,
motivacija za rad i/ili štednju i sl.“ 4 U slučaju trgovine vrijednosnim papirima nagrađivanje
uspješnih i kažnjavanje neuspješnih učesnika na tržištu je vidljivije nego na većini drugih
tržišta. Preraspodjela dohotka se odvija kontinuirano, sa svakom novom transakcijom.
Pravovremena reakcija na tržišna kretanja omogućava uspješnim kupcima i prodavcima da u
relativno kratkom roku ostvare značajnu zaradu. Naravno, to često ide „na račun“ onih manje
uspješnih.

3.4. INFORMATIVNA FUNKCIJA

Uspoređujući postojeće informacije sa informacijama sa tržišta, privredni subjekti i
domaćinstva donose svoje odluke o privrednim aktivnostima, odnosno kupovini roba i usluga.
Tržište prima jednu opštu informaciju o stanju ponude i tražnje za određenom robom ili
uslugom. Ta informacija je ustvari tržišna cijena. Na osnovu kretanja tržišne cijene privredni
subjekt se može informisati o stanju ponude i tražnje, na konkretnom tržištu, i na osnovu toga
uočiti i vidjeti gdje je njegovo mjesto u odnosu na tu cijenu. A proizvođači su nužno povezani
(kroz kupoprodajne transakcije na tržištu ) i na razmjenu svojih proizvoda, kako bi nabavili
neophodne inpute za proces proizvodnje, ili da bi realizovali svoju robu. Ova funkcija
osigurava da dođe do usklađivanja mogućnosti (ponude) i potreba (tražnje).

Cilj informativne funkcije je da o određenom tržištu u određenom vremenu i za određen

prostor obezbjedi relevantne informacije, ukazujući da između potreba, želja, preferencija,
pretpostavki i problema potrošača u odnosu na iskazanu ponudu proizvođača postoji
nepodudarnost. Između ponude i tražnje na tržištu, proizvodnje i potrošnje, postoji „povratna
sprega“-interakcija; tržišne cijene igraju ulogu povratne sprege a tržište kao „nevidljiva ruka“
koja reguliše ekonomska kretanja, posebno u uslovima slobodne konkurencije.

Informacije o načinu proizvodnje, mogućnostima pribavljanja robe i njihovim cijenama su

najvrijednije informacije u svakoj ekonomiji. Prosperitet je u direktnoj vezi sa optimalnim
korištenjem faktora proizvodnje, što podrazumijeva da fizičke i pravne osobe moraju imati
informacije o optimalnom načinu korištenju faktora proizvodnje. Informacije o optimalnom
korištenju faktora proizvodnje mogu se steći u direktnom odnosu proizvođača i potrošača, ali
je ovaj kanal transmisije suviše spor i komplikovan. Mnogo jednostavniji i jeftiniji transmisioni

4
Vilogorac, Esad, „Uvod u ekonomiju“, Ekonomski fakultet Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo 2001. str.22-23.
mehanizam predstavlja sistem cijena, koji ne uključuju pregovore svakog proizvođača
(prodavca) i svakog potrošača prilikom svake transakcije. U skladu s tim, sistem cijena je
javno objavljeni poziv bilo kom kupcu da, ravnopravno sa svim drugim kupcima, obavlja
transakcije na tržištu.

"U osnovi, u sistemu u kome se znanje o relevantnim činjenicama disperzira na veliki broj
pojedinaca, sistem cijena koordinira odvojene aktivnosti pojedinaca. Sve djeluje kao jedno
tržište, ne zato što bilo koji pojedinac ima uvid u cjelinu, već zato što se njihova ograničena
saznanja, posredstvom različitih mehanizama, preklapaju u mjeri dovoljnoj da te informacije
stižu do svih. Više je od metafore opisati sistem cijena kao aparat za registraciju promjena ili
sistem telekomunikacija koji individualnim proizvođačima omogućava posmatranje kretanje
nekoliko tačaka na osnovu kojih oni prilagođavaju svoje djelovanje promjenama, o kojim oni
mogu da ne znaju ništa više od onoga što odražava kretanje cijena.“5

Na primjeru tržišta vrijednosnih papira se najbolje vidi značaj informativne funkcije. To se

naročito odnosi na firme ili samostalne ulagače (dilere) koji kupuju i prodaju vrijednosne
papire sa ciljem zarade na razlici kupovne i prodajne cijene. Pouzdane i blagovremene
informacije o konkretnim preduzećima daju mogućnost da se realnije predvidi eventualni
porast ili pad vrijednosti njihovih dionica i u skladu sa tim preduzmu odgovarajuće radnje
(kupovina dionica perspektivnih preduzeća i prodaja onih koje ne „obećavaju“ porast
vrijednosti u budućnosti). Sa druge strane, sama tržišna cijena konkretnog preduzeća, odnosno
njegovih dionica, daje signal institucionalnim investitorima koji kupuju preduzeća sa
namjerom da njima trajno upravljaju (investicioni fondovi, međunarodne kompanije i sl.). Tu
se promjena cijena pojavljuje kao orijentir investitorima u pogledu buduće vrijednosti
preduzeća.

3.5. RAZVOJNA FUNKCIJA

Razvojna funkcija prisiljava poduzetnika na unošenje racionalnosti u gospodarsko djelovanje i
stalnu brigu o razvoju, radi konkurencije. Međutim, informacija o optimalnom korištenju
faktora proizvodnje predstavlja neophodan ali ne i dovoljan uslov za efikasnu koordinaciju
ekonomske aktivnosti. Vlasnici faktora proizvodnje moraju biti motivisani da ove faktore
koriste ili stave na korištenje u skladu sa raspoloživim informacijama. Tržište na različite
načine motiviše različite pojedince ili grupe. Dobro informisani potrošači su u stanju da sa

5
Vilogorac, Esad, „Uvod u ekonomiju“, Ekonomski fakultet Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo 2001. str. 15
istim ličnim ili porodičnim budžetom zadovolje više potreba od slabije informisanih potrošača.
Naprimjer posrednici u prometu nekretninama zarađuju koristeći informacije o tržištu
nekretnina, radnici nastoje da se zaposle u industrijama/privrednim društvima sa najvećim
platama itd. U tržišnoj ekonomiji u svim slučajevima u kojima stiču informacije, ljudi nastoje
da djeluju u skladu s njima. U okviru toga, dobit se često pominje kao osnovni motiv. Iako
profit čini manji dio dohodaka pojedinaca njegova važnost proističe iz motivacije koju on
predstavlja za menadžere privrednih društava, koji kombinacijom faktora proizvodnje i
koordinacijom rada i kapitala nastoje ostvariti što veći profit u poslovanju privrednih društava.
Da bi profit bio pokretačka snaga ekonomske aktivnosti vlasnici faktora proizvodnje moraju
imati pravo da raspolažu ostvarenim profitima, što podrazumijeva jasno definisanje i punu
zaštitu vlasničkih prava, koja se pojavljuju kao preduslov tržišnih transakcija. Vlasnička prava
možemo definisati i kao privilegiju ekskluzivnog korištenja ograničenih resursa, koja
predstavlja osnovni motiv i za kupca i za prodavca. Naime, sticanje vlasničkih prava motiviše
potrošača na kupovinu, a motiv za proizvodnju je pretpostavka da prodavač ima pravo da
razmjenjuje robu/usluge za novac. Ako prodavač nije u mogućnosti da vlasnička prava
razmjenjuje, onda nema ni motiva za proizvodnju. U skladu navedenim, tržište postoji samo za
robu za koje se mogu uspostaviti, održavati i razmjenjivati vlasnička prava. Ukoliko, zbog
nemogućnosti uspostavljanja i održavanja vlasničkih prava, tržište ne postoji, nije
moguće uspostaviti ni sistem cijena, a alokacija ograničenih resursa moguća je samo
posredstvom političke moći ili po osnovu prisile ili nasilja. Međutim, postavlja se pitanje ko
uspostavlja i osigurava ova prava. To je ekskluzivno pravo i obaveza države, koja se, u tom
smislu, javlja kao "skriveni" partner u svim ekonomskim transakcijama. Kroz proces
motivacije posredstvom tržišta se ostvaruje i proces raspodjele oskudnijim resursima,
pribavljaju, koristeći ove resurse na najbolji način, veće dohotke. Pojedinci sa manje
razvijenim vještinama ili koji raspolažu manje oskudnim resursima dobijaju manje dohotke.
Poslovni ljudi koji imaju dobre procjene prilikom preuzimanja rizika ostvaruju velike profite, a
poslovni ljudi sa lošom procjenom, uz preuzimanje istog rizika, gubitke. Tržište raspodjeljuje
dohodak proporcionalno vrijednostima resursa koje ulažu u proizvodnju, ali ne i
proporcionalno pojedinačnim naporima i ograničenosti resursa koja su uložena. Ako prethodno
navedeno primijenimo na naš primjer tržišta vrijednosnog papira vidjet ćemo da je upravo
posjedovanje razvijenih vještina predviđanja i procjene situacije od ključne važnosti za
investiranje u vrijednosne papire (dionice).
 4. DIMENZIJE TRŽIŠTA
Brojne definicije tržišta ukazuju na njegove osnovne dimenzije. Osnovne dimenzije tržišta bez
kojih se ono ne može definisati su sljedeće:

 ljudi,
 platežna sposobnost,
 spremnost ljudi,
 proizvodi ili usluge,
 vrijeme i
 prostor

4.1. LJUDI
Ljudi se na tržištu mogu pojaviti kao kupci ili kao prodavci. Bez ljudi tržište ne bi moglo
funkcionisati. Međutim razvoj savremenih komunikacija i sredstava za komunikacije sve više
zauzimaju mjesto čovjeku, pa se očekuje da će tržište u budućnosti sve manje zavisiti od ljudi, a
sve više od sredstava i informacija. Prema tome za očekivati je da u budućnosti ova dimenzija –
ljudi – bude djelimično ili u potpunosti zamjenjena novom dimenzijom – sredstva i informacije.

4.2. PLATEŽNA SPOSOBNOST

Platežna sposobnost u određenom vremenskom intervalu, ne ograničava se samo na zarade i
plate koje se mjesečno primaju već se mora dopuniti štednjom (ulozi na štednji, pokretna i
nepokretna imovina koja se može prevesti u novac) i potrošačkim kreditima. Platežna
sposobnost daje ritam tržištu. U situacijama kada platežna sposobnost pada, opada i ritam
kupovina i prodaja. Ovo pak ne mora biti u direktnoj zavisnosti jer se ritam može regulisati i
drugim instrumentima marketing mix-a.

4.3. SPREMNOST LJUDI

Spremnost ljudi da kupuju ili prodaju, također definiše tržište. Ljudi mogu imati novac (kupci) i
robu (prodavci) – a da nisu spremni prodavati ili kupovati. Dobro osmišljena kombinacija
instrumenata marketing mix-a svakako da će postaći spremnost ljudi za kupoprodaju. Također
spremnost ljudi na veću kupovinu je u direktnoj srazmjeri sa kamatnom stopom – ako novac
može da se dobije sa niskim kamatama to će stimulisati potrošnju i obrnuto, visoke kamatne
stope stimulisati će štednju. Također i visoka inflacija se može spomenuti kao faktor koji
stimuliše potrošnju.

4.4. VRIJEME
Vrijeme je također bitna dimenzija tržišta. Imati kvalitetne proizvode i usluge ali i pogrešno
vrijeme je isto kao i nemati ih uopšte ili još gore od toga. Imati proizvode i usluge u pogrešno
vrijeme je čist promašaj jer smo sredstva i resurse nenamjenski potrošili. Zbog toga moramo
raspolagati sa tržišnim informacijama kako bi pravu robu obezbjedili u pravo vrijeme.

4.5. PROSTOR
Prostor kao dimenzija tržišta je slična predhodnoj. Imati proizvode i usluge na pogrešnom mjestu je čist
promašaj.
 5. MEHANIZAM TRŽIŠTA
Tržni mehanizam je oblik ekonomske organizacije u kojoj pojedinačni potrošači i proizvođači
međusobno komuniciraju kroz tržište, kako bi riješili tri središnja problema ekonomske
organizacije.
Kako tržni mehanizam djeluje u određivanju plaća, cijena, proizvodnje (outputa) i ostalih
ekonomskih varijabli ?
 Izravno, tržište znači mjesto gdje se dobra kupuju i prodaju. U srednjem vijeku tržišta
nastaju kao trgovačka središta gradova i sela,
 Tržište se može razumjeti u vrlo općenitom smislu kao bilo koje mjesto ili uređenje
gdje prodavači i kupci obavljaju posao,
 Tržište je dogovor - uređenje (aranžman) kojim kupci i proizvođači proizvoda
međusobno djeluju (komuniciraju) u određivanju cijena i količina (tih) proizvoda.

Suočavanjem prodavača i kupaca na tržištima raznih roba, usluga i ostalog tržište rješava tri
problema istodobno i to:
1. „Koje stvari odnosno dobra proizvesti ?
- određeno je potražnjom potrošača. Poduzeća su vođena željom za ostvarenjem najvećeg
mogućeg profita, koji su zapravo neto prihodi odnosno razlika između ukupnih prihoda od
prodaje i ukupnih troškova. Poduzeća su privučena visokim profitima u proizvodnji dobara s
najvećom potražnjom, a po istom principu poduzeća napuštaju područja u kojima gube
novac.6
2. Kako proizvesti stvari ?
- određeno je konkurencijom između različitih proizvođača. Najbolji način za proizvođače da
izdrže cjenovnu konkurenciju i da maksimaliziraju profit je održati troškove na minimumu
primjenom najučinkovitijih proizvodnih metoda.
3. Za koga se proizvode stvari ? - određeno je ponudom i potražnjom na tržištu
proizvodnih faktora.“7
Tržišta faktora određuju nadnice, zemljišne rente, kamatnjake i profite i takve cijene zovu se
cijene proizvodnih faktora.

6
Samuelson Paul A., William Nordhaus; „Ekonomija“, Mate, Zagreb, 1992, str.38
7
Vjekoslav Par, Mikroekonomija u agrobiznisu, nastava
Tendencije cijena na slobodnom tržištu se mijenjaju dok se tržište ne “očisti”. Tržišta se
“čiste” kada je potraživana količina jednaka ponuđenoj količini pri trenutnoj cijeni.
Ravnotežna cijena je cijena pri kojoj je potražnja jednaka ponudi.

Grafikon 1: Tržišni mehanizam

Izvor na: http://www.agr.hr/cro/nastava/bs/moduli/doc/ag1179_uvod.pdf

U ravnoteži nema manjka ni viška potražnje, nema viška ni manjka ponude, a svi planovi o
kupnji i prodaju pri datoj (ravnotežnoj) cijeni se mogu provesti.
Kada je tržišna cijena iznad ravnotežne, pojavljuje se višak ponude, pritisak cijena na dole,
potraživana količina raste a ponuđena količina se smanjuje, a tržište se prilagođava sve dok se
ne uspostavi nova ravnoteža.
 Grafikon 2: Tržišna cijena iznad ravnoteže

Cije na
( KN p o je d inic i) S
1. Cijena je iznad
Viša k p o nud e
ravnotežne – P1
P1 2. Qs > QD
3. Cijena pada do
ravnotežne
P0 4. Tržište se
prilagođa va i
uspostavlja
ravnotežu

QD Q0 QS Ko lič ina

Izvor na: Osnove ponude i potražnje, ppt, https://www.slideserve.com/earl/poglavlje-2

Kada je tržišna cijena je ispod ravnotežne pojavljuje se višak potražnje, pritisak cijena na
gore, potraživana količina se smanjuje a ponuđena količina raste, tržište se prilagođava sve
dok se ne uspostavi ravnoteža, ponuda i potražnja određuju ravnotežnu cijenu.
Kada nije u ravnoteži, tržišni mehanizam će se prilagođavati sve dok ponovno ne uspostavi
ravnotežu.

Grafikon 3: Tržišna cijena ispod ravnoteže

Izvor na: Osnove ponude i potražnje, ppt, https://www.slideserve.com/earl/poglavlje-2

Ponuda i potražnja određuju ravnotežnu cijenu. Kada nije u ravnoteži, tržišni mehanizam će
se prilagođavati sve dok ponovno ne uspostavi ravnotežu. Ovaj mehanizam efikasno djeluje
samo na konkurentskom tržištu

5.1. PROMJENE U TRŽIŠNOJ RAVNOTEŽI

Ravnotežne cijene su određene relativnim odnosima ponude i potražnje. Promjene u ponudi
i/ili potražnji mijenjat će i ravnotežnu cijenu i ravnotežnu količinu na slobodnom tržištu.

Grafikon 4 : Promjene u tržišnoj ravnoteži – pad cijena sirovina

Izvor na: Osnove ponude i potražnje, ppt, https://www.slideserve.com/earl/poglavlje-2

Grafikon 5: Promjene u tržišnoj ravnoteži –porast dohotka

Izvor: Osnove ponude i potražnje, ppt, https://www.slideserve.com/earl/poglavlje-2

 Graf 6: Promjene u tržišnoj ravnoteži – porast dohotka i pad cijena sirovina

Izvor na: Osnove ponude i potražnje, ppt, https://www.slideserve.com/earl/poglavlje-2

Kada se ponuda i potražnja mijenjaju istovremeno, utjecaj na ravnotežnu cijenu i količinu je

određen:
 Relativnom veličinom i smjerom promjene
 Nagibom krivulja ponude i potražnje

5.2. EKONOMSKA ULOGA DRŽAVE

Iako tržišni mehanizam ima mnogo prednosti, njegovi promašaji ponekad dovode do
nedostataka u ekonomskim rezultatima procesa reprodukcije. U tim se slučajevima može
umiješati država kako bi uklonila nedostatke. Njezina uloga u suvremenim društvima je
osigurati efikasnost, ispraviti nepravednosti u raspodjeli dohotka i potaknuti ekonomski rast i
stabilnost. U slučajevima kad na tržištu vlada nesavršena konkurencija ili kad se javljaju
eksternalije, tržišta ne mogu osigurati efikasnu alokaciju resursa. Nesavršena konkurencija,
kao što su monopoli, uzrokuju visoke cijene i nizak obujam proizvodnje. Kako bi se spriječile
takve situacije države reguliraju prošle uvjete poslovanja poduzeća ili postavljaju zakonska
antimonopolska ograničenja na ponašanje poduzeća. Eksternalije se javljaju kad djelatnosti
izazivaju troškove ili prenose koristi na druge izvan tržišta. Države mogu odlučiti da se
umiješaju i reguliraju ta prelijevanja (npr. kod onečišćenja zraka) ili da se pobrinu za javna
dobra (npr. u slučaju obrane zemlje). Tržišta ne dovode nužno do nepristrane razdiobe
dohotka, ali mogu dovesti do neprihvatljivo velike nejednakosti dohotka i potrošnje. U tom
slučaju država može promijeniti model ostvarivanja dohodaka pomoću tržišnih nadnica, renti,
kamata i dividendi. Suvremene države upotrebljavaju oporezivanje kako bi povećale prihode
za transfere ili programe socijalne pomoći koji predstavljaju mrežu financijske sigurnosti za
siromašne. Od nastajanja makroekonomije, u 30-im godinama stoljeća, države preuzimaju sve
veću ulogu i upotrebljavaju fiskalnu i monetarnu politiku da bi poticale ekonomski rast i
produktivnost i da bi ukrotile inflaciju i nezaposlenost u poslovnim ciklusima.
Mješovita ekonomija je dominirajući način ekonomske organizacije u suvremenim i
razvijenim industrijskim ekonomijama, u kojima tržište određuje većinu pojedinačnih cijena i
količina, ali država svojim programima oporezivanja, potrošnje i monetarnog reguliranja
usmjerava cjelokupnu ekonomiju.
 6. PODJELA TRŽIŠTA
Zavisno sa kojeg stanovišta vršimo podjelu, tržište se može klasifikovati na sljedeći način:

Posmatrano sa geografskog aspekta, tržište se dijeli na :

 Lokalno tržište - koga karaktriše ponuda i tražnja na užem lokalnom području (grad,
opština),
 Regionalno tržište - predstavlja skup lokalnih tržišta, pri čemu se ponuda i tražnja
odvijaju na regionalnom prostoru,
 Nacionalno tržište - unutrašnje ili domaće, predstavlja skup regionalnih tržišta u okviru
jedne zemlje, pri čemu domaća ponuda ne mora biti usmjerena na domaću tražnju, već
može biti usmjerena i na svjetsku tražnju. Domaća tražnja se također može alimentirati
iz inostranih izvora, a ne samo iz domaće ponude,
 Svjetsko tržište predstavlja tržište svih zemalja svijeta, pri čemu svjetsku ponudu,
odnosno tražnju, sačinjavaju ukupna ponuda, odnosno tražnja proizvoda ili usluga svih
zemalja svijeta.

Sa aspekta tržišnih struktura tržište se dijeli na:

 Perfektno tržište - karakteriše razmjena po tržišnim cjenama koje se obrađuju kao

sinteza postojećih odnosa ponude i tražnje. Zbog velikog broja učesnika, kako na strani
ponude, tako i na strani tražnje, niko od njih svojim individualnim postupcima ne može
uticati na promjenu tržišnih cijena. Za mnoge ekonomiste XIX stoljeća tržište perfektne
konkurencije je bilo ideal. Međutim, stvarno stanje na tržištu znatno odstupa od takvog
tipa tržišta i predstavlja smjesu konkurencije, monopola i oligopola.

Osnovne primjese postojanja tržišta perfektne konkurencije su:

a. autonomnost ponašanja tržišnih subjekata - sšo podrazumijeva punu slobodu tržišnih

učesnika, odnosno odsustvo administativnih i restriktivnih mjera kojima se sužava
autonomija ponašanja privrednih subjekata,
b. ravnoteža ponude i tražnje – ukupna ponuda treba da je jednaka ukupnoj tražnji;
c. supstitivnost – podrazumijeva potpunu indentičnost jednog proizvoda kod svih
proizvođača koji ga proizvode, što ima za posljedicu da je presudan kriterijum
njihovog izbora prodajna cijena,
d. slobodna cirkulacija kapitala – predstavlja odsustvo bilo kakvih prepreka prelasku
kapitala iz jedne privredne grane u drugu, iz jednog preduzeća u drugo,
 e. atomiziranost ponude i tražnje – podrazumijeva brojnost i prodavača i kupaca, tako da
svako od njih, u odnosu na druge, ne može biti u poziciji da utiče na povećanje ili
smanjenje kupovine, odnosno prodaje, na nivo i odnose tržišnih cijena,
f. fleksibilnost cijena – znači da se u zavisnosti od rasta ili pada ukupne ponude i tražnje
mijenjaju i cijene;
g. transparetnost tržišta – pretpostavlja da su svim tržišnim učesnicima poznati i dostupni
svi faktori relevantni za formiranje ponude i tražnje;
h. selektivnost tržišta – podrazumijeva mogućnost eliminacije pojedinih tržišnih
učesnika, koji nisu u stanju da opstanu na tržištu.

 Imperfektno tržište karaktrišu: ograničenost konkurencije, što dovodi do snažnijeg

uticaja ponuđača, odnosno kupaca na proces formiranja tržišnih cijena, diferenciranje
proizvoda i cijena iste namjene, tako da se isti proizvod i usluge iz potpuno indentičnih
uslova i koji bi trebalo da se realizuju po jednakim prodajnim cijenama, prodaju i
kupuju po različitim cijenama; relativno slabija međugranska obilnost sredstava.
Imperfektno tržište može biti posljedica dejstva brojnih faktora, prije svega nedovoljnog
broja kupaca ili prodavaca, odnosno nedovoljne atamiziranosti ponude ili tražnje, zatim
nehomogenosti proizvoda (diferenciranost istih proizvoda ambalazom, postprodajnim
servisom, renomeom fabričke marke), određenih akcija i mjera država, nedovoljne
transparetnosti tržišta i sl. Ako su na određenom tržištu prisutne imperfektne tržišne
strukture, i ako na strani ponude postoji samo jedan ponuđač, tada je riječ o monopolu, o
dva – duopolu, o tri ili više – oligopolu ili polipolu. Ukoliko na strani tražnje imamo
samo jednog kupca, govorimo o monopsomu, o dva – dvopsonu, o tri ili više –
oligopsonu ili polipsonu. Vladajući oblik tržišnih struktra kod nas i u svijetu danas su
različite imperfektne tržišne strukture. Otuda je neophodno društvenom intervencijom
regulisati tržište, za sta je osnovni instrument – plan društveno-ekonomskog razvoja.

Sa aspekta marketinga relevantna je podela tržišta na:

 Tržište lične potrošnje - čine potrošači, proizvođači i institucije koji obezbeđuje dobra
i usluge za zadovoljenje individualne potrebe. Domaćinstvo je ovdje osnovni nosilac
tražnje i ponude.
 Tržište proizvodno – uslužne potrošnje čine potrošači, proizvođači i institucije koji
svi zajedno obezbeđuju ponudu i realizaciju proizvoda ili usluga za zadovoljenje
 proizvodno – uslužnih potreba kolektivnih potrošača. Subjekti iz oblasti privredne i
neprivredne djelatnosti su osnovni nosioci tražnje i ponude.

Sa aspekta alimentiranja potrošnje, proizvodno – uslužno tržište obuhvata:

a. Reprodukcionu potrošnju – za obnavljanje reprodukcije u prostom ili proširenom obimu

b. Opštu ili zajedničku potrošnju – za reprodukovanje društveno – korisnih djelatnosti
(opšte narodna odbrana, zdravstvo, socijalna zaštita, državna uprava i sl.).

Sa stanovista predmeta kupoprodaje postoje sljedeće vrste tržišta:

 Tržište roba i usluga

 Tržište faktora proizvodnje ( kapital, rad, zemlja )
 Tržište novca i hartija od vrijednosti

Tržište novca – Predstavlja dio finasijskog tržišta na kome se stavlja u promet kapital radi
oplodnje u vidu kamate. Dijeli se na: tržište kratkoročnog i dugoročnog zajmovnog kapitala.

Kod kratkoročnog zajmovnog kapitala vrši se promet novca koji služi za tekuće potrebe u
procesu reprodukcije, a kod dugoročnog zajmovnog kapitala traži se i nudi novac za
unapređenje i proširenje materijalne osnove rada. Ovaj kapital se koristi za investicije, a glavni
izvor je akomulacija. Učesnici na ovom tržištu mogu biti direktni (banke i druge finansijske
organizacije koje imaju svoje žiro račune kod centralne banke ) i indirektni ( sva druga pravna
lica koja imaju svoj žiro račun kod direktnih učesnika na tržistu novca ). Tržište novca može
biti institucionalnog i neistitucionalnog karaktera.

Tržište kapitala – Dijeli se na bankarsko i berzansko tržište. Na bankarskom tržištu između

vlasnika kapitala ( zajmodavca ) i dužnika uspostavljaju se kreditni odnosi. Na berzanskom
tržištu vrši se kupovina i prodaja obveznica, akcija i hartija od vrijednosti. Berzansko tržište se
dijeli: na primarno, sekundarno i tercijarno tržište. Na primarnom tržištu vrši se promet i
plasman novoemitovanih akcija (akcionarska društva ). Sekundarno tržište kapitala organizuje
se sa ciljem da se na njemu obavlja promet već izdanih akcija, a na tercijarnom tržištu kapitala
posluju brokerske firme, koje u prometu sa hartijama od vrijednosti ne žele da posrednicima na
tržištu plaćaju bilo kakvu proviziju.

Tržište radne snage – Cijena radne snage se ne određuje samo od odnosa ponude i tražnje, već
i od velikog broja drugih faktora. Na ovom tržištu su suprostavljeni interesi radnika i
poslodavca. Na tržištu radne snage nije moguće formirati najamninu kao cijenu radne snage na
onom nivou koji bi omogućio da ne postoji višak ponude rada nad tražnjom. Za ovo tržište je
karakteristično da postoji nezaposlenost. Tako na ovom tržištu postoji asimetričnost u kretanju
najamnine, koja se ogleda u bržem porastu najamnine od povećanja tražnje za radnom snagom
u uslovima privrednog razvoja i sporijem padu najamnine u odnosu na smanjenje tražnje za
radnom snagom u uslovima usporavanja privredne aktivnosti.

Prema kolicini robe koja se kupuje i prodaje:

 Tržište na veliko i na malo.

Prema dominaciji dijeli se na:

 Tržište čelika, bakra, kafe

 7. VRSTE FINANSIJSKIH TRŽIŠTA
7.1. PODJELA PREMA ROKU DOSPJEĆA

Glavna podjela finansijskih tržišta je ona koja ih svrstava u dvije osnovne kategorije, s
obzirom na rok dospjeća finansijske aktive kojom se trguje na finansijskim tržištima:

 tržište novca
 tržište kapitala

Tržište novca (kratkoročno tržište) je segment finansijskih tržišta za kratkoročne oblike

finansijske aktive, gde se trguje žiralnim novcem i hartijama od vrijednosti sa rokom dospjeća
kraćim od godinu dana. Osnovni učesnici su banke. Ovo tržište obezbjeđuje likvidnost i
solventnost privrednim subjektima.

Tržište kapitala (dugoročno tržište) je segment finansijskih tržišta na kome se trguje

finansijskom aktivom sa rokom dospjeća dužim od jedne godine. Na ovom tržištu se
prevashodno trguje dugoročnim hartijama od vrijednosti, instrumentima duga i vlasničkim
instrumentima. Emitenti na tržištu kapitala dolaze do sredstava za svoje dugoročno
finansiranje.

7.2. PODJELA PREMA PODRUČJU KOJE POKRIVAJU

Polazeći od mjesta na kome se transakcije obavljaju i područja koje pokrivaju, finansijska

tržišta se mogu podijeliti na:

 lokalna tržišta
 nacionalna tržišta
 međunarodna tržišta

Lokalna tržišta - se odnose na uže područje jedne zemlje.

Nacionalna (domaća) tržišta - se odnose na cijelu zemlju.
Međunarodna (eksterna) tržišta - se odnose na više zemalja, pa se i emitovanje hartija od
vrojednosti vrši istovremeno u više zemalja.
7.3. PREMA PRAVU KOJE SE NALAZI U NJIHOVOJ OSNOVI

Sa aspekta prirode prava koja se nalaze u osnovi finansijskih instrumenata kojima se trguje,
razlikuju se:

 tržišta osnovnih hartija od vrijednosti (tržište instrumenata duga, i tržište vlasničkih

instrumenata)
 tržišta izvedenih hartija od vrijednosti

Na tržištu instrumenata duga trguje se instrumentima duga koji predstavljaju oblik hartija
od vrijednosti kojima se uobličavaju dužničko - povjerilački odnosi, odnosno kreditni odnosi.
Tu spadaju različite hartije od vrijednosti, kao što su obveznice, zapisi, certifikati i slično,
kojima se vrši kreditiranje poslovanja emitenata. Emisijom ovih hartija emitent prikuplja
sredstva za svoje finansiranje, jer kupci takvih hartija postaju kreditori i nalaze se u ulozi koju
ima banka kod direktnog kreditiranja.

Na tržištu vlasničkih instrumenata trguje se akcijama i dionicama. Kupci ovih hartija od

vrijednosti ne postaju kreditori, kao kod kupovine instrumenata duga, već postaju vlasnici
dijela aktive i budućih prihoda emitenta.

Tržište izvedenih hartija od vrijednosti (ili derivatna tržišta) nastala su razvojem izvedenih
hartija od vrijednosti, odnosno finansijskih derivata. Ove hartije od vrijednosti se nazivaju
izvedenim zato što njihova vrijednost zavisi od vrijednosti neke druge aktive koja se nalazi u
njihovoj osnovi. Ta druga aktiva može biti roba, osnovne hartije od vrijednosti, kamatna
stopa, devizni kurs itd.

7.4. PODJELA PREMA VREMENU PLAĆANJA I ISPORUKE

Polazeći od vremena plaćanja i isporuke finansijske aktive, razlikuju se:

 promptna tržišta
 terminska tržišta

Karakteristika promptnih tržišta je da se poslovi i transakcije koje se na njima zaključe

odmah realizuju – isporuka finansijske aktive i plaćanje vrše se odmah po zaključenju posla.
Karakteristika terminskih tržišta je da se na njima zaključuju terminski (ročni) poslovi, koji
predstavljaju sporazum učesnika da realizuju određene finansijske transakcije u budućnosti
(ovde spadaju tržišta izvedenih hartija od vrednosti tj. derivatna tržišta).

7.5. PODJELA PREMA PRIRODI TRANSAKCIJE

Polazeći od emisije hartija od vrijednosti, odnosno od prirode transakcije, razlikuju se:

 primarna tržišta
 sekundarna tržišta

Podjela je izvršena po tome da li se na njima vrši prva kupovina i prodaja finansijskih

instrumenata koje su kreirale deficitne ekonomske jedinice, ili dalja kupoprodaja.

Primarna tržišta su ona na kojima se vrši primarna emisija pojedinih hartija od vrijednosti.
Na njima se obavlja prva transakcija hartija od vrijednosti, odnosno, na njima se uvode nove
hartije od vrijednosti. Kupci kupuju novoemitovane hartije od vrijednosti i ujedno postaju
njeni prvi vlasnici. Kupac u ovom slučaju ima položaj investitora, jer kupovina za njega znači
investiciju, s obzirom da od kupljene hartije od vrijednosti očekuje prihode veće od ulaganja
koje je imao pri kupovini hartije od vrijednosti. Prodavci novoemitovanih hartija od
vrijednosti imaju ulogu emitenata koji preko primarnog tržišta dolaze do sredstava za svoje
finansiranje.

Primarna finansijska tržišta imaju funkciju da se transferisanjem finansijske štednje

obezbjedi njena efikasna alokacija krajnjim korisnicima.

Sekundarna tržišta su ona na kojima se trguje već emitovanim hartijama od vrijednosti. Na

njima se obavlja preprodaja, odnosno druga i naredna transakcija sa hartijama od vrijednosti.

Ova tržišta omogućavaju prodaju finansijske aktive, da bi se došlo do likvidnih sredstava, jer
ova tržišta obezbeđuju likvidnost finansijske aktive, a to znači da obezbeđuju likvidnost
privrednim subjektima. Jedna od bitnih funkcija sekundarnih tržišta je da ona određuju cijenu
finansijske aktive, čime se postiže efikasnost poslovanja i upravljanja.

Sekundarna tržišta postoje za skoro sve hartije od vrijednosti – obveznice, akcije, opcije,.
fjučerse.
7.6. PODJELA PREMA PROMETU

Sa aspekta prometa, razliku se:

 berzanski promet i tržišta

 vanberzanski promet i tržišta

Berzanski promet proističe iz poslova i transakcija koji se obavljaju na berzi.

Postojanje vanberzanskog prometa znači da se transakcije mogu obavljati i na drugim

mjestima osim berze. Ta druga mesta mogu biti pri berzi, posredstvom banaka, pomoću
informacionih sistema, itd.

7.7. PODJELA PREMA ORGANIZACIONOJ STRUKTURI

Imajući u vidu organizacionu strukturu, finansijska tržišta mogu biti:

 aukciona finansijska tržišta

 posrednička finansijska tržišta
 preko šaltera finansijska tržišta

Aukciona finansijska tržišta su ona koja posluju na principima aukcije, odnosno, kupac
postaje onaj subjekat koji ponudi najveću cijenu.

Posrednička finansijska tržišta su ona tržišta na kojima se poslovi i transakcije obavljaju

preko posebnih, ovlašćenih posrednika, najčešće brokera i dilera.

Poseban oblik finansijskog tržišta organizuje se preko šaltera, što predstavlja vid
vanberzanskog prometa u kome se transakcije obavljaju putem uparivanja ponude i tražnje
preko informacione i kompjuterske tehnologije. Zainteresovani kupci i prodavci podnose
svoje naloge na šalterima banaka ili ovlašćenih agenata.
7.8. PODJELA PREMA FINANSIJSKIM TOKOVIMA

S obzirom da postoje direktni i intermedijarni finansijski tokovi, postoji i podjela finansijskih

tržišta na:

 direktna finansijska tržišta

 intermedijarna finansijska tržišta

Na direktnim finansijskim tržištima obavlja se kupovina i prodaja, kako primarna tako i

sekundarna, samo finansijskih instrumenata koje su izdale deficitne ekonomske jedinice, bez
obzira da li su u njih uključeni dileri ili brokeri. Drugim riječima, u direktna finansijska tržišta
spada i primarna i sekundarna kupoprodaja akcija preduzeća, ili obveznica preduzeća i
države, komercijalnih zapisa preduzeća i slično.

Na intermedijarnim finansijskim tržištima kupuju se i prodaju finansijski instrumenti koje

su izdale intermedijarne finansijske institucije – banke, penzioni fondovi, osiguravajuća
društva, investicione kompanije i fondovi. Ovo znači da u intermedijarna tržišta spada
kupoprodaja depozita, depozitnih certifikata i blagajničkih zapisa banaka, polisa osiguranja,
obveznica i akcija institucionalnih investitora.

7.9. PODJELA PREMA ORGANIZOVANOSTI MJESTA NA KOJIMA SE VRŠI

TRGOVINA

U zavisnosti od stepena organizovanosti mjesta na kojima se finansijsko - tržišne operacije

ostvaruju, razlikuju se:

 organizovana tržišta
 slobodna tržišta

Organizovana (institucionalizovana) tržišta postoje kada se finansijsko - tržišne operacije

ostvaruju na organizovanim mjestima (berzama) i po strogo regulisanoj proceduri, uz fizičko
prisustvo aktera ili njihovih predstavnika.

Slobodna (neinstitucionalizovana) tržišta postoje kada se finansijski instrumenti kupuju i

prodaju po mnogo manje formalizovanoj proceduri i na manje organizovanim mestima.
7.10. PODJELA PREMA TIPU FINANSIJSKE AKTIVE

Pored opšte i globalne podjele finansijskih tržišta, postoji dalja njihova segmentacija na
specijalizovana tržišta. Polazeći od finansijske aktive kojom se trguje, razlikuje se pet
osnovnih segmenata finansijskih tržišta:

 tržište novca
 tržište kapitala
 devizno tržište
 hipotekarno tržište
 tržište finansijskih derivata

Devizno tržište na specifičan način prožima i novčano tržište i tržište kapitala zbog čega se
ono i tretira kao sastavni dio i jednog i drugog. Međutim, ono ima dovoljno specifičnosti da
ga treba tretirati kao posebno finansijsko tržište.

Na hipotekarnom tržištu se trguje hipotekarnim kreditima i hartijama od vrijednosti na bazi

hipoteke. Ovi poslovi su postali privlačni jer se kao njihovo osiguranje javlja hipoteka na
realna nepokretna dobra – zemljište, zgrade i druge nepokretnosti.
8. POSLOVNA KORESPODENCIJA
Petrol d.o.o
Gospođica Adisa Mašić 10. septembar 2020
Direktor prodaje
Zlatiborska
71000 Sarajevo

PREDMET: Vaš predračun za SL 5000

Poštovana gospođice Mašić,

Hvala vam na ponuđenim cijenama za štampanje 1750 prospekata.

Samo jedno mi smeta. Cijena.

Kao što Vam je poznato, prije preseljenja sam radila sa Vašom podružnocom iz Sarajeva.
Prije tri mjeseca smo im poslali potpuno istu porudžbinu za isti projekt. Isti je broj stranica,
ista je kvaliteta papira i količina je ista. Zašto je onda cijena kod Vas za 15% veća.

Sa poštovanjem,

Elvira Agić
Direktor proizvodnje
AGS d.o.o.
Gospođica Soraja Spahić 15. septembra 2017

Referent prodaje
Omladinskih brigada
Sarajevo 71320

PREDMET: Naša narudžba br. 20000

Poštovana gospođice Spahić,

uz pismo Vam šaljemo i kopiju uplate na 155.655,00 KM za plaćanje naše naruđbe br 20000.
Molimo da nam najkasnije do ponedeljka, 29. septembra 2017. dostavite robu zapakovanu u
kartonske kutije, složene na palete i omotane folijom. Adresa za dostavu: Trg Barcelone
71320 Sarajevo. Molimo Vas da nas što prije obavjestite o datumu isporuke.

Puno hvala na saradnji.

Sa poštovanjem,

Tarik Katica
Nabavno odjeljenje
9. KNJIGOVODSTVO
1. Prilikom osnivanja d.o.o. vlasnik je unio sljedeću imovinu: novčani iznos od 203.000,
poslovni prostor procijenjene vrijednosti 200.000, te računalo procijenjene vrijednosti 3.000.

100 900 023

(1)203.000 203.000 (1) (2) 200.000

200.000 (2)
3.000 (3)

031

(3) 3000
10. PRIVREDNA MATEMATIKA
1. 35 radnika završi neki posao za 20 sati. Za koliko će sati obaviti isti posao 20 radnika?

35 radnika 20 sati
20 radnika x sati

20 x X = 35 x 20
x = 35 x 20
20

X=35

Zaključak: Ako 35 radnika neki posao završi za 20 dana, taj isti posao će 20 radnika završiti
za 13 dana.
11. FINANSIJSKA MATEMATIKA
1. Dužnik je pozajmio početkom 2005. godine 3800 KM i 6500 KM krajem 2006. on se
dogovorio sa povjeriocem da sve svoje dugove otplati tako što će dekurzivno tromjesečno
uplačivati po 220 KM od početka 2006. do početka 2011. godine, a ostatak duga isplatiti u
dvije jednake rate i to jedna početkom 2010. a druga krajem 2011. godine. Koliko iznosi
svaka od te dvije rate ako je u svim obračunima kapitalisanje tromjesečno i godišnja kamatna
stopa:

4,9%. 3.800xr^28+6500xr^20=220xr^23+220xr^22+...+220xr^4+Kxr^8+K
3.800xr^28+6500xr^23=220xr^4x(r^19+r^18+...r+1)+Kx (r^8+1)
3.800xr^28+6500xr^23=220xr^4x (r^20-1)/(r-1) +Kx (r^8+1),
gdje je r=1+4,9/100x4 =1.01225
Ako uvedemo oznake A=3.800xr^28, B=6500xr^20, C=220xr^4 i D=(r^8+1), tada je
A+B=C+K+D, odnosno
A+B+C) = (5343,6941+8292,1865+5198,8537) = 4013,22 KM
D 2,102306285
12. PRAKTIČNA NASTAVA
1. Izvršena je nabavka trgovačke robe od dobavljača. Kalkulacija ima sljedeće elemente
(finansijski);

1.nabavka vrijednosti bez PDV-a 28.500 KM

2.PDV na fakturi dobavljača 6.000 KM
3.ukalkulisana marža 7.950
4.osnovica za PDV 30.450 KM
5.ukalkulisani PDV 5.555 KM
6.maloprodajne vrijednosti (1+3+5) 39.137 KM

Rb Opis Konto Duguje Potražuje

1. Zaduženje maloprodaje 133 42.005
Ukalkulisani PDV
2. Ukalkulisani PDV 137 7.950
3. Ukupni PDV 138 5.555
4. Obaveze prema 260 6.000
5. Dobavljačima 432 30.345
 13. ZAKLJUČAK
Govoreći o tržišnim funkcijama vidjeli smo da se raščlanjuju na informativna funkciju,
selektivna funkciju, alokativna funkciju i distributivnu funkciju.
Informativna funkcija podrazumijeva kada tržište pruža jednu jednu opću informaciju o stanju
ponude i potražnje za određenom robom ili uslugom, a ta informacija nije ništa drugo nego
tržišna cijena. Selektivna funkcija podrazumijeva kada tržište vrši selekciju privrednih
subjekata na taj način što motivira i nagrađuje one privredne subjekte koji su efikasniji i
produktivniji, a kažnjava pa čak i udaljava iz privredne utakmice ostale privredne subjekte
koji su neefikasni i nedovoljno produktivni. Ova selekcija odvija se kroz proces konkurencije.
Alokativna funkcija podrazumijeva da se u onim djelatnostima u kojima raste cijena proizvoda
javlja mogućnost zarade ekstra dobiti, dok u drugim djelatnostima gdje cijene opadaju,
mogućnosti dobre zarade sužavaju se uz pojavu opasnosti formiranja gubitaka. Distributivna
funkcija je primarna raspodjela društvenog proizvoda i predstavlja postupak određivanja
cijena faktora proizvodnje na osnovu kojih njihovi vlasnici stječu dohotke i učestvuju u
raspodjeli novostvorene vrijednosti. Neometano djelovanje ovih funkcija donosi koristi kako
proizvođačima, odnosno preduzećima, tako i potrošačima. Proizvođači racionalnije ulažu i
troše vlastita sredstva na proizvodnju onih proizvoda za kojim stvarno postoji potreba, dok sa
druge strane potrošači dobijaju upravo te potrebne proizvode, distribuirane pravovremeno i u
dovoljnoj količini.
Također vidjeli smo da je tržišni mehanizam veoma važan i za kupce i za prodavače, to jeste
za cjelokupno stanje na tržištu i da u slučaju tržišne neefikasnosti u pomoć dolazi država kako
bi svojim mjerama osigurala stabilnost, efikasnost, jednakost i stabilizaciju i rast privrednog
sektora.
14. LITERATURA
1) Đukić N., Veljko. (2006). „Menadžment i marketing istraživanja“, skripta, Banja Luka
2) Grgić, I. (2019). „Obilježja tržišta poslovne potrošnje“, Fakultet za ekonomiju i
turizam u Puli, Pula
3) Kurtović, E. (2005). „Tržišna orijentacija preduzeća u Bosni i Hercegovini : Teoretski i
praktični aspekti“, Ekonomski fakultet u Sarajevu, Sarajevo.
4) Lončarić, D. (2009). „Društveno odgovorne marketinške odluke – razvoj mjerne
ljestvice“, Sveučilište u Rijeci, Rijeka
5) Marcel, M. (2005). „Osnove marketinga“, Ekonomski fakultet u Osijeku, Osijek
6) Nićin, S. (2014). „Istraživanje tržišta“, Evropski univerzitet Brčko Distrikt, Brčko
7) Palić, M., Novak, M. (2019). „Marketing 3“, Prvo izdanje, Zagreb
8) Sabolić, D. (2014). „Uvod u mikroekonimiku“, Fakultetu elektrotehnike i računarstva u
Zagrebu, Zagreb
9) Samuelson Paul A., Nordhaus William. (1998). „Ekonomija“, Mate, Zagreb.
10) Šebić, F. (1997). „Uvod u ekonomiju“, Ekonomski fakultet Sarajevo, Sarajevo
11) Vilogorac, E. (2001). „Uvod u ekonomiju“, Ekonomski fakultet Univerziteta u
Sarajevu, Sarajevo
12) Vjekoslav, P., Šakić, B. (2016). „Mikroekonomija u agrobiznisu“, Agronomski fakultet
Sveučilišta u Zagrebu, Zavod za menadžment i ruralno poduzetništvo, Zagreb
13) Vlahović, V. (2020). „Tržište“, Poljoprivredni fakultet u Novom Sadu, Novi Sad

Internet izvori:
1) https://www.syl.ru/article/198723/new_barter---eto-chto-barternyie-sdelki-barternyie-
otnosheniya
2) http://www.agr.hr/cro/nastava/bs/moduli/doc/ag1179_uvod.pdf
3) https://www.slideserve.com/earl/poglavlje-2
4) https://dubrovackidnevnik.net.hr/kolumne/vracamo-vas-u-proslost-ovo-su-skolski-
jedrenjaci-i-jedrenjaci-ratnih-mornarica-koju-su-posjetili-dubrovnik