SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

FAKULTET KEMIJSKOG INŽENJERSTVA I TEHNOLOGIJE

SVEUČILIŠNI DIPLOMSKI STUDIJ EKOINŽENJERSTVO

Kolegij: Bioremedijacija

Dora Hećimović

Bioremedijacija derivata lignina i fenola u otpadnim vodama enzimima koji modificiraju

lignin: stanje, mogućnosti i izazovi

SEMINARSKI RAD

Voditelj: Prof. dr. sc. Marija Vuković Domanovac

Zagreb, ak. god. 2022./2023

UVOD

Onečišćivala okoliša podrijetlom iz drvne, osobito papirne industrije predstavljaju kritični

globalni izazov za postizanje održivog razvoja.1 Procjena je kako po svakoj toni proizvedenog
papira biva otpušteno 150-325 m3 otpadne vode, ovisno o raznim procesnim varijablama. 2 Kako
bismo ove brojeve smjestili u perspektivu, konzervativna je procjena kako Indija koja pokriva
oko 3% svjetske proizvodnje papira proizvodi 2,5 tone pulpe od čega se 60% izbjeljuje klorom i
kemikalijama baziranim na kloru.3 Konvencionalno kemijsko pulpiranje, kao i klasični koraci
izbjeljivanja temelje se na sekvencionalnoj adiciji klora, hipoklorita i klorova dioksida te upotrebi
kiselog sumporovog dioksida za pranje i adiciji natrijeva ditionata kako bi se postigla bijela boja
papira.3 Otpadna voda što ju trenutno proizvodi industrija papira karakterizirana je visokim
sadržajem problematičnih komponenti poput klor fenola, sulfoniranih fragmenata lignina,
sumpornih nusprodukata, anorganskih soli te raznih produkata biološki visokih zahtjeva za
kisikom.4 Procesi pulpiranja i izbjeljivanja glavni su koraci papirne industrije u kojima se događa
tvorba raznih toksičnih onečišćivala poput klor fenola, fenolnih komponenti izvedenih iz lignina,
sulfoniranih supstanci te hlapljivih organokloriranih komponenti.5

IZLAGANJE TEMATIKE

Kako bi se adresirali problemi uslijed otpadnih voda iz papirne industrije, u fokus dolazi
bioremedijacija pomoću oksidativnih lignin modificirajućih enzima. Enzimi u središtu ovoga
novoga smjera uključuju razne enzime koji modificiraju lignin odnosno lakaze i peroksidaze što
ih proizvode razne gljive, bakterije i biljke a kataliziraju reakcije oksidacije ranije navedenih
onečišćivala iz papirne industrije.1

Lignin se sastoji od tri specifične fenilpropanilne jedinice koje bivaju biopolimerizirane u

staničnoj stijenki biljke kako bi funkcionirale kao trodimenzionalni amorfni polimer. 1 U
polimernoj stanici lignina tri se konstitutivna monolignola povezuju C-C i/ili C-O-C vezama. 6
Kao strukturni materijal drva, lignin je vitalan i može sadržavati do 25% suhe biljne biomase. 1
Zahvaljujući tome što je poliaromatičan, eterom povezan hidrofobni polimer, lignin je
vodootporan te poprilično otporan na biološku degradaciju. Upravo zbog tog razloga papirna
industrija koristi se grubim kemikalijama i visokim temperaturama što rezultira stvaranjem
štetnih otpadnih voda iz tvornica papira.7

1
 Kako bi se proizveo visokokvalitetan papir, lignin i hemicelulozni spojevi moraju se ukloniti.
Za ovu se svrhu pulpa podvrgava tretmanu alkalima, natrijevim sulfidom, klorovim dioksidom,
sulfitom ili disulfitom na temperaturama višim od 150̊ C. Ovaj tretman prekida veze između
hemiceluloze i celuloze te hidrolizira lignin čineći ga topljivim u vodi. Za daljnju razgradnju i
modifikaciju sadržaja lignina pulpa prolazi proces izbjeljivanja. 2 On počinje kisikom i ozonom
nakon čega slijedi tretman izbjeljivačima. Najčešći izbjeljivači sadrže vodikov peroksid, klor te
enzime, a ponajviše endoksilanaze koje su se pokazale iznimno korisnima u procesima
izbjeljivanja drvne pulpe. Tretirana i/ili izbijeljena pulpa pere se natrijevim hidroksidom te
sekvencijalno tretira kemikalijama. Tijekom tih tretmana lignin postaje modificiran što rezultira
generiranjem sulfoniranog lignina ili lignosulfonata kao značajne količine nusprodukta.
Zahvaljujući mnoštvu funkcionalnih skupina lignina kao i velikom broju produkata degradacije
karbohidrata mnogi različiti kemijski produkti mogu nastati tijekom industrijskog procesa
pulpiranja i proizvodnje papira.1

Prisutnost raznih kancerogenih i androgenih komponenata te kloro-lignina u otpadnim vodama

može potaknuti toksikološke učinke na ljudsko zdravlje. Također, poliaromatski ugljikovodici
mogu negativno utjecati na ljudsko zdravlje. Oni mogu izazvati niz negativnih efekata na
reproduktivni sustav i muškaraca i žena, štoviše, detektirani su i nepovoljni učinci na razvoju
ploda. Zdravstveni rizici koji okružuju radnike papirne industrije uključuju rizik od malignih
bolesti, raka pluća, problema s kožom, respiratornih bolesti, autoimunih bolesti te
kardiovaskularnih oboljenja.8 Otpadne vode papirne industrije stoga mogu izazvati mutagene i
genotoksične učinke, akutnu toksičnost, citotoksičnost, nadraženost očiju te nepovoljno djelovati
na endokrini sustav. Također je ustanovljena vodena toksičnost te utjecaj na hranidbeni lanac kao
i letalni utjecaji na pojedine biljne i životinjske organe.1

Bioremedijacija posredovana enzimima obećavajući je pristup jer enzimi prirodno selektivno

kataliziraju konverziju mnogih problematičnih komponenti, čak i ako su one prisutne u vodi u
umjerenoj koncentraciji za kemijsku reakciju. Enzimi koji modificiraju lignin obećavajući su
biokatalizatori za održivo smanjivanje zabrinjavajućih vodenih onečišćivala jer imaju potencijal
razgraditi širok spektar lignina, metiloksiliranih komponenti, fenola, polifenola te nefenolnih
komponenti na ekološki prihvatljiv način. Poboljšan katalitički potencijal i produkciju enzima
koji modificiraju lignin moguće je postići imobilizacijom enzima te mikrobnim inženjerstvom. 9

2
 Mikrobna asistirana remedijacija uključuje korištenje mikroorganizama za kompletnu
razgradnju toksične komponente do vode i ugljikovog dioksida (organska onečišćivala) ili za
katalizu njihove konverzije u manje toksičan oblik. Neki bitni mikroorganizmi koji proizvode
enzime koji modificiraju lignin su Pseudomonas putida, Bacillus subtilis, Staphylococcus lentus,
i Enterobacter lignolyticus.1

Peroksidaze iz biljaka zaokupile su dosada velik interes znanstvene zajednice zahvaljujući

njihovoj sposobnosti za uklanjanje fenolnih onečišćivala iz sintetskih i industrijskih otpadnih
voda. Biljne peroksidaze uključuju one iz soje, ljutoga hrena i repe. Ipak, upotrebu biljnih enzima
uvelike je zamijenila upotreba mikrobnih enzima koje je moguće rekombinantno proizvesti lakše
i jeftinije od biljnih, iako su se biljni pokazali kao efikasni za uklanjanje fenola. 1

Kako bi se maksimizirala degradacija i povećao njen tempo nedavno je veoma napredovala

primjena naprednih biotehnoloških metoda koje uključuju razvoj genetički modificiranih
organizama (GMO), metaboličko inženjerstvo, „in silico“ modeliranje te predviđanje i proteinsko
inženjerstvo kako bi se ciljano poboljšala učinkovitost i robusnost. Uz GMO, vrijedno je
spomenuti ostale inovativne tehnike koje su također trenutno u upotrebi za čišćenje od
onečišćivala te restauraciju ekoloških niša, poput fotokatalize i napredne oksidacijske tehnike
(AOPs).10

Prednosti koje donosi bioremedijacija su mnoge. Prvenstveno jer je to prirodni proces koji
štedi vrijeme jer je metoda obrade otpadnih komponenti pogodna i za opasne tvari. Mikrobi su
sposobni razgraditi onečišćivala te kad su oni pomno odabrani njihov će se broj povećavati u
prisutnosti onečišćenja. Ostatci tretmana su obično bezopasni ili manje opasni. Ovaj proces
izbjegava prijenos otpada sa mjesta nastanka te tako i potencijalnu štetu okolišu i ljudskom
zdravlju. Ona može biti uspješno implementirana te je isplativija nego ostale konvencionalne
tehnologije. Često pridonosi smanjenju kontaminanata te se mnoge opasne komponente mogu
prevesti u bezopasne supstance. Ova karakteristika također eliminira potencijalnu labilnost pri
tretmanu i odlaganju kontaminiranog materijala. Nema opasnih kemikalija kojima se ova metoda
koristi, a dodani nutrijenti i gnojiva aktiviraju i potiču mikrobni rast. Onečišćivala se uništavaju, a
ne prenose u druge okolišne medije. Ova je metoda neinvazivna što omogućava kontinuiranu
upotrebu na mjestu onečišćenja te ju je relativno lako implementirati. 1

3
 Glavni je nedostatak ove metode što se ne mogu sve opasne supstance brzo i potpuno ukloniti.
Potrebna je i postojanost mikrobne zajednice te adekvatna razina nutrijenata i onečišćivala kako
bi se postigao održivi rast u okolišnim uvjetima. Teško je iz malih i pilot istraživanja
ekstrapolirati podatke u realnu provedbu. Potrebno je i istraživanje kako bi se razvile i kreirale
tehnologije za bioremedijaciju lokacija s kompliciranom mješavinom onečišćivala koji su
različito distribuirani u okolišu, obzirom da onečišćivala mogu biti u krutom, kapljevitom i
plinovitom stanju. Također, često je sporija od ostalih alternativnih tretmana. I dalje postoji
nesigurnost u regulatornom okviru u pogledu prihvatljivih kriterija izvedbe bioremedijacije jer
nije dana prihvaćena definicija „čistog“ te je izazov procijeniti učinak bioremedijacije.
Kompletne informacije u pogledu toksičnosti i okolišne sudbine svih transformiranih komponenti
ne mogu se dobiti na ovaj način što je značajna mana bioremedijacije.1

Iako se proizvodnja papira oslanja na upotrebu obnovljivih sirovina, trenutačna praksa njihove
obrade generira značajnu količinu otpadne vode koja sadrži toksična onečišćivala koja je
potrebno ukloniti iz okolišnih i medicinskih razloga. Uzimajući u obzir dosadašnji status i praksu
bioremedijacije, postoje još mnoge prepreke koje je potrebno zaobići, a ponajprije njenu
implementaciju na širem području djelovanja. Valja se još fokusirati i na poboljšanje
preživljavanja pojedinih vrsta u određenim okolišima, odnosno okrenuti se što više novim
tehnologijama.

ZAKLJUČAK

Derivati lignina i klorirane fenolne komponente prevladavajuća su onečišćivala otpadnih voda

iz papirne industrije. Problematične su komponente uglavnom produkti koraka pulpiranja i
izbjeljivanja papira. Mnogi spojevi koji tako nastaju i bivaju ispušteni u okoliš pokazuju akutnu
toksičnost te dovode do ranih negativnih učinaka na biljke i vodni okoliš, a samim time i na
cjelokupne ekosustave. Neke komponente otpadnih voda papirne industrije pokazuju i znakove
mutagenosti i genotoksičnosti dok poliklorirane komponente mogu i izazvati poremećaje
endokrinog sustava. Kako bi se ovi učinci spriječili, znanstvena je zajednica uspjela pronaći
rješenje u korištenju lignin-modificirajućih enzima poput lakaze i peroksidaze kao okolišno
neutralnih biokatalizatora koji mogu eliminirati čitav niz spomenutih onečišćujućih tvari. Stoga je
već djelomično raširena svjetska praksa upotrebljavati odabrane biljke, bakterije i gljive u svrhu
oporavka onečišćenih voda i tala pogođenih papirnom industrijom. Danas se također

4
implementiraju i razvijaju i nove tehnologije poput „in silico“ pristupa, proteinskog inženjerstva i
genetičkog modificiranja organizama kako bi se još bolje predvidjela, provela i raširila upotreba
bioremedijacije kao puta ka zdravom i održivom suživotu industrije i okoliša.

LITERATURA

1. Singh, Anil & Bilal, Muhammad & Iqbal, Hafiz & Meyer, Anne & Raj, Abhay. (2021).
Bioremediation of lignin derivatives and phenolics in wastewater with lignin modifying enzymes:
Status, opportunities and challenges. Science of The Total Environment. 777. 145988.
10.1016/j.scitotenv.2021.145988.

2. Hubbe, M., Metts, J., Hermosilla, D., Blanco, A., Yerushalmi, L., Haghighat, F., Lindholm
Lehto, P., Khodaparast, Z., Kamali, M., Elliott, A., 2016. Wastewater treatment and reclamation:
a review of pulp and paper industry practices and opportunities. Bioresources 11, 7953–8091.

3. Malhotra, R., Prakash, D., Shukla, S.K., Kim, T., Kumar, S., Rao, N.J., 2013. Comparative
study of toxic chlorophenolic compounds generated in various bleaching sequences of wheat
straw pulp. Clean Techn. Environ. Policy 15, 999–1011.

4. Choudhary, A.K., Kumar, S., Sharma, C., 2015. Removal of chloro-organics and color from
pulp and paper mill wastewater by polyaluminium chloride as coagulant. Desalin. Water Treat.
53 (3), 697–708.

5. Du, X., Li, J., Lindström, M.E., 2014. Modification of industrial softwood kraft lignin using
Mannich reaction with and without phenolation pretreatment. Ind. Crop. Prod. 52, 729–735.

6. Munk, L., Sitarz, A., Kalyani, D., Mikkelsen, J.D., Meyer, A., 2015. Can laccases catalyze
bond cleavage in lignin? Biotechnol. Adv. 33, 13–24.

7. Kamimura, N., Sakamoto, S., Mitsuda, N., Masai, E., Kajita, S., 2019. Advances in microbial
lignin degradation and its applications. Curr. Opin. Biotechnol. 56, 179–186.

8. Torén, K., Persson, B., Wingren, G., 1996. Health effects of working in pulp and paper mills:
malignant diseases. Am. J. Ind. Med. 29 (2), 123–130.

9. Azad, M.A.K., Amin, L., Sidik, N.M., 2014. Genetically engineered organisms for
bioremediation of pollutants in contaminated sites. Chin. Sci. Bull. 59 (8), 703–714.

5
10. Carbajo, J., Bahamonde, A., Faraldos, M., 2017. Photocatalyst performance in wastewater
treatment applications: towards the role of TiO2 properties. Mol. Catal. 434, 167–174.