FAKULTET ZA EKOLOGIJU

SEMINARSKI RAD IZ PREDMETA ZAŠTITA HRANE

TEMA: ORGANSKA PROIZVODNJA U VINOGRADARSTVU

Mentor: Student:

Prof. dr Jela Ikanović Branka Kovačić,

Br. indeksa: EK- 306/21

SADRŽAJ

Banja Luka, Jun 2022. godine

UVOD..............................................................................................................................................2

1. EKOLOŠKO VINOGRADARSTVO......................................................................................3

2. DOZVOLJENA SREDSTVA ZA ZAŠTITU BILJA U ORGANSKOM

VINOGRADARSTVU....................................................................................................................4

2.1. ZABRANJENI POSTUPCI U EKOLOŠKOJ PROIZVODNJI.......................................4

3. PODIZANJE EKOLOŠKIH VINOGRADA...........................................................................5

3.1. BEZVIRUSNI KALEMOVI.............................................................................................6

3.2. MINIMALNA OBRADA TLA........................................................................................7

3.3. ZATRAVLJIVANJE MEĐUREDNOG PROSTORA.....................................................7

4. POSEBNA NJEGA..................................................................................................................8

4.1. SREDSTVA ZA ZAŠTITU U EKOLOŠKOM VINOGRADARSTVU........................10

ZAKLJUČAK................................................................................................................................11

LITERATURA..............................................................................................................................12

1
 UVOD

Poljoprivreda, kao najvažnija i strateška privredna grana, ima za cilj proizvodnju

kvalitetne i zdravstveno-bezbjedne hrane. Međutim, svjedoci smo da je prekomjerna,
nekontrolisana, često i nestručna upotreba sintetičkih sredstava za zaštitu i đubrenje u
proizvodnji hrane ugrozila njenu bezbjednost i kvalitet, zdravlje ljudi i životinja, kao i prirodne
cikluse neophodne za opstanak života na zemlji.

Organska proizvodnja u vinogradarstvu datira još od sedamdesetih godina prošlog vijeka.

Njegove osnovne principe i standarde postavili su proizvođači vina iz Njemačke, Francuske i
Švicarske.
Vinogradarstvo po principima ekološke poljoprivrede podrazumijeva proizvodnju
zdravog grožđa i kvalitetnog vina. Poštuju se biološki zakoni, podržavaju i unapređuju prirodna
plodnost i biološki procesi u zemljištu, koristi se njegova mikrobiološka aktivnost, što doprinosi
pravilnoj ishrani vinove loze. Obrada zemljišta je svedena na minimum, a upotreba mineralnih
đubriva i sintetičkih pesticida u zaštiti je zabranjena. Ekološko vinogradarstvo je pokušaj
pronalaženja takvog načina gazdovanja koji će ostvarivati kvalitetne i stabilne prinose, a neće
štetiti plodnosti tla, kvaliteti vode i zdravlju ljudi.
Ciljevi ekološkog vinogradarstva su: održavanje i povećanje prirodne
plodnosti tla, uzgoj zdravih, otpornih biljaka koje su preduslov za proizvodnju bez primjene
sintetičkih sredstava za zaštitu bilja, uzgoj visokokvalitetnog grožđa kao sirovine za kvalitetna
vina, podsticanje raznovrsnosti biljnih i životinjskih vrsta u ekološkom sistemu vinograda,
smanjenje zagađenja zemljišta i vode, izbjegavanje upotrebe biljaka dobijenih genetskim
inženjeringom i stvaranje sigurne ljudske egzistencije zasnovane na povoljnijim i zdravijim
uslovima života.

2
 1. EKOLOŠKO VINOGRADARSTVO

Ekološko vinogradarstvo se od konvencionalnog razlikuje uglavnom u segmentu održavanja

tla i ishrane vinove loze, kao i zaštite od bolesti i štetočina. Mnogi postupci iz organskih
vinograda primjenjuju se i u konvencionalnim, pa je plijevljenje i zatrpavanje tla u vinogradu
postala vrlo raširena i prihvaćena mjera, a upotrebi organskih đubriva ponovo se poklanja sve
veća pažnja i u konvencionalnoj proizvodnji.

Osnovni ciljevi ekološkog vinogradarstva postavljeni su u zapadnoevropskim zemljama, od

kojih su vodeće Njemačka, Austrija i Švicarska, gdje je ekološka svijest visoko razvijena.
(Mirošević, Karoglan-Kontić, 2008).

Osnovni ciljevi i razlike u odnosu na konvencionalno vinogradarstvo su:

 Održavanje i povećanje prirodne plodnosti tla odgovarajućim mjerama obrade, te

izbjegavanje svih onih mjera koje su suprotne ovom cilju, kao npr. obrada tla,
upotreba herbicida i lako topljivih sintetičkih gnojiva
 Uzgoj zdravih i otpornih biljaka kao preduslov uspješne proizvodnje bez upotrebe
hemijsko-sintetičkih sredstava za zaštitu bilja koja zagađuju okoliš i remete
prirodne tokove u vinogradu.
 Podsticanje raznovrsnosti biljnih i životinjskih vrsta u vinogradu u cilju
ublažavanja posljedica monokulturne proizvodnje (uzgoj samo jedne
poljoprivredne kulture, u ovom slučaju vinove loze) i postizanje uslova u
vinogradu sličnih onima u prirodnim ekosistemima.
 Smanjenje zagađenja tla i vode. Konvencionalna poljoprivreda zagađuje zemljište
upotrebom velikih količina agrohemikalija (zaštitnih sredstava, lako topljivih
sintetičkih đubriva). Neke od ovih hemijskih supstanci mogu ostati u tlu veoma
dugo, a njihova interakcija može biti upitna sa stanovišta životne sredine i
zdravlja ljudi. Ispiranjem iz tla zagađuju podzemlje i površinske vode, gdje
najviše problema stvaraju lako rastvorljiva dušična đubriva.

3
  Uspostavljanje zatvorenog proizvodnog ciklusa mješovite poljoprivredne
privrede. Sa stanovišta ekološke poljoprivrede idealna su mješovita gazdinstva, po
mogućnosti sa biljnom i stočarskom proizvodnjom, koja čine cjelinu na način da
se svi organski ostaci ponovno koriste kao gnojivo i da se potreba za unosom
izvana svede na najmanjoj mogućoj mjeri
 Uzgoj visokokvalitetnog grožđa kao sirovine za kvalitetno vino. Ekološke metode
uzgoja ne treba koristiti kao alibi za lošiji kvalitet grožđa ili vina. Osim visoke
nutritivne vrijednosti, proizvodi iz organskog uzgoja mogu i moraju imati
povoljna organoleptička svojstva.
 Kako je čovjek neodvojivi dio prirode, pažljivo upravljanje prirodnim resursima
doprinijeće i stvaranju sigurnije ljudske egzistencije zasnovane na povoljnijim i
zdravijim uslovima života.

2. DOZVOLJENA SREDSTVA ZA ZAŠTITU BILJA U ORGANSKOM

VINOGRADARSTVU

Dozvoljena je upotreba sredstava biološkog, biotehničkog, mineralnog i agroekološkog

sistema: feromona, Bacilllus thuringiensis, biljnih preparata, ekstrakata, čajeva, preparata od
algi, propolisa, mleka i proizvoda od surutke, biodinamičkih preparata, vodenog stakla, kamenog
brašna, rastvorljivi sumpor, preparati bakra, biljna ulja, parafinska ulja, kalijum sapun i alkohol.
Zabranjena je upotreba hemijsko-sintetičkih insekticida, akaricida, nematicida i organskih
fungicida.

2.1. ZABRANJENI POSTUPCI U EKOLOŠKOJ PROIZVODNJI

Zabranjena je upotreba sledećih metoda i sredstava:

- upotreba genetski modifikovanih organizama i proizvoda,

- kratko zagrijavanje na temperature iznad 40 °C,
- proizvodnja slatke rezerve upotrebom velikih količina sumporne kiseline,

4
 - dodavanje šećera u slatku rezervu (obogaćivanje i raskiseljavanje slatke rezerve),
- toplo punjenje vina,
- pomoćna sredstva za filtriranje (filterski slojevi koji sadrže azbest),
- kalijev ferocijanid (žuta krvna so),
- meta i DL vinska kiselina,
- maliteks proces,
- sorbinska i askorbinska kiselina,
- srebrni hlorid,
- bakar sulfat,
- kalijum bitartrat,
- polivinil polipirolidon,
- posuđe od simalena, PVC-a i drugih materijala napravljeno korišćenjem tečnih
omekšivača. ("Narodne novine", broj 12/01)

3. PODIZANJE EKOLOŠKIH VINOGRADA

Za uzgoj vinove loze po principima organske poljoprivrede najpovoljnije su blage padine i

padine okrenute prema jugu, jugozapadu i jugoistoku, odnosno brdovita područja do 350 metara
nadmorske visine. Mogu se birati i drugi položaji, ali to zahtijeva dodatna ulaganja u terasiranje i
zaštitu od niskih temperatura (omotanje).
Priprema zemljišta za sadnju počinje potkopavanjem. Preporučuju se podrivači koji imaju
dva ili tri radna tijela i rade na dubini od 70 centimetara. Ovom dubokom obradom ne narušava
se struktura i ne izbacuje se na površinu donji, „mrtvi“ sloj zemlje, već se samo produbljuje
obradivo zemljište. Na ovaj način se poboljšavaju vodno-vazdušna i toplotna svojstva zemljišta,
održava postojeća mikrobiološka ravnoteža i stvaraju povoljni uslovi za razvoj korena vinove
loze. Budući da je tlo za uzgoj vinograda uglavnom siromašno organskom tvari, potrebno je
dodati humus. Naime, za normalan razvoj i dobar rod vinove loze zemljište treba da ima 2,5 - 3%
humusa.

5
 Da bi se sadržaj povećao za jedan odsto, tokom ljeta treba ravnomjerno rasporediti 40-60
tona zrelog stajnjaka po hektaru i odmah preorati na dubinu od 20 centimetara. Toliko stajnjaka
može zamijeniti tri do četiri puta manje treseta, komposta, humusa (kišnjaka) i drugih gnojiva.

Prije sadnje površinski sloj zemlje se usitnjava. Na kraju je mjerenje i obilježavanje mjesta za
sadnju, a zatim i kopanje jama.

Slika 1. Podizanje novog vinograda

Izvor: https://www.agroklub.com/vinogradarstvo/podizanje-novog-vinograda-dobro-pripremite-
tlo-i-lozne-cijepove/58767/

3.1. BEZVIRUSNI KALEMOVI

Za podizanje vinograda koriste se isključivo kvalitetni kalemovi, sa sertifikatom, proizvedeni

pod strogom stručnom kontrolom i testirani na viruse (bez virusa). Uobičajeni standardi kvaliteta
također moraju biti ispunjeni. Donji dio grafta mora imati tri do pet zvjezdasto raspoređenih
osnovnih vena prečnika 3 mm. Korijensko stablo, pravo i neoštećeno, treba da bude prečnika 8-
10 mm, spoj mora biti dobro srasli, a mladica mora biti zdrava i duga najmanje 50 cm.

Reznice se mogu saditi ručno i uz pomoć vodene sadilice. Prečnik jame ne smije biti manji
od 40 centimetara, a optimalna dubina je 35 - 40. Kopaju se ručno ili mašinski. Pri tome se
odvaja prvi sloj zemlje na jednoj, a drugi na suprotnoj strani.

6
 Dno jame je prekriveno pet do deset centimetara sitne zemlje, na koju se lagano gazi. Zatim
se kalem postavlja dijagonalno tako da je tačka spajanja dva do tri centimetra iznad tla. Jama se
do pola napuni zemljom na koju se razlije tri do pet kilograma zrelog stajnjaka.

Na kraju se do vrha napuni zemljom i napravi nasip nekoliko centimetara iznad vrha
rascjepa. Može se saditi i hidromehaničkom sondom, "hidroburom" koji je povezan sa
raspršivačem traktora i kopa jamu pod pritiskom vode. Procedura je jednostavna. Jedan radnik
sondom buši jame, drugi stavlja pripremljene trupce u iskopane jame, a treći ih grli. U
savremenom plantažnom uzgoju vinove loze razmak između redova je 2,5 - 2,8, a u redu 1 - 1,2
metra, što zavisi od bujnosti sorte.

3.2. MINIMALNA OBRADA TLA

U organskoj proizvodnji prerada je minimalna. Česta mehanizacija povećava zbijenost

zemljišta i zaustavlja ili ograničava aktivnost mikroorganizama u dubljim slojevima.
Zemljište se površinski obrađuje prilikom unošenja organske materije i pripreme za sadnju.
Tokom vegetacije može se kombinovati sa plijevljenjem ili malčiranjem. Primjeri skladne
obrade tla bez otvaranja brazdi i narušavanja strukture tla su naizmjenično malčiranje i plitka
obrada svakog drugog međurednog prostora, ali i plitka obrada tla ispod grmlja i
zatravljivanje prostora između redova.

3.3. ZATRAVLJIVANJE MEĐUREDNOG PROSTORA

Zatravljivanje spriječava eroziju i održava strukturu tla, poboljšava plodnost i smanjuje

prisustvo hloroze, viroze i sive plijesni. Travne mješavine trebaju biti što bogatije vrstama
tipičnim za određeno područje i sadržavati mahunarke. Važno je i prisustvo 14 cvjetnica
jarkih boja (facelija, cikorija, heljda). Ovo ne samo da predstavlja zaštitni znak proizvodnje,
već značajno utiče na očuvanje biološke raznolikosti u vinogradu i postizanje ravnoteže
između korisnih grabežljivih i štetnih vrsta., podstiče se zakorovljenjem, bogatim biljnim
vrstama. Zeleni pokrivač je životni prostor za bogatu floru i faunu.
Da bi se održala raznolikost vrsta i obilnog cvjetanja, zeleni pokrivač treba naizmjenično
koristiti, malčirati ili valjati, a prednost dati košnjivanju i valjanju. Sjetvom odgovarajućih

7
 mješavina tlo se održava u stabilnom strukturnom stanju i snabdjevenosti nutrijentima.
Smjese treba da budu što bogatije vrstama tipičnim za određeno područje i mahunarkama.
Zeleni ugar se preporučuje između čišćenja i ponovne sadnje.
U organskom vinogradarstvu treba izabrati što bogatiju mješavinu, prilagoditi
vrste po mogućnosti prirodnoj vegetaciji regiona i u njih uključiti mahunarke.Pogodna su dva
roka sjetve - rano proljeće i jesen.

Jesenja sjetva ozimih vrsta je jedina opcija za zatravljivanje u aridnim područjima (zone C2 i
C3). Ovdje, pored uobičajenih ozimih kultura za zelenu prihranu, na raspolaganju imamo i vrstu
Trifolium subterraneum (podzemna djetelina), niskorastuću jednogodišnju mahunarku
porijeklom iz mediteranskog basena, koja se u dobrim uslovima samoregenerira.

Slika 2. Ogranska proizvodnja grožđa

Izvor: https://www.vinogradarstvo.com/home/ostalo/ekoloska-i-integralna-proizvodnja/199-
organska-proizvodnja-grozda

4. POSEBNA NJEGA

Kao posljednja mjera, moguće je tretiranje vinove loze preparatima biološkog, biotehničkog,
mineralnog i anorganskog porijekla, ali nije dozvoljena upotreba sintetičkih fungicida i sl.
Pesticidno dejstvo obično potiče od jedinjenja tipa terpena, saponina, alkaloida ili nekih drugih
otrovnih biljnih jedinjenja. Sigurno je da se ne radi o djelovanju samo jedne tvari, već o

8
kombinaciji nekoliko spojeva koji zajedno djeluju na stimulaciju mehanizama unutar biljke koja
se brani ili svojim djelovanjem otežava prodor patogena u tkivo. Osim preslice, biljke koje se
koriste u ekološkoj zaštiti su šibak, luk, bijeli luk, kopriva, kvazija i dr.

Vodeno staklo natrijeve ili kalijeve soli silicijeve kiseline, zbog visokog sadržaja silicijeve
kiseline, preparat mehanički jača epidermu i kutikulu, čime se sprječava prodor gljivičnih hifa, a
zbog visoke pH vrijednosti čini medij nepogodnim. za patogena. Kada se koristi za zimsko
prskanje, djeluje kao zaštitni film, što dovodi do smrti zimskih jaja štetočina i spora gljivica.
Zbog visokog sadržaja silicijumske kiseline, mehanizam djelovanja je sličan onom kod vodenog
stakla.

Sumpor je poznat fungicid i u konvencionalnom vinogradarstvu. Aktivna tvar je elementarni

sumpor koji isparava na visokim temperaturama. Na temperaturama ispod 16°C djelovanje je
slabije, dok se na vrlo visokim temperaturama, zbog isparavanja, sredstvo brže troši, pa je
potrebno često prskati.

Bakar je najpoznatiji fungicid u vinogradarstvu. Dozvoljen je i u organskom vinogradarstvu.

S obzirom da se radi o teškom metalu, kako bi se spriječilo nakupljanje i štetno djelovanje u tlu,
njegova upotreba je ograničena na 3 kg/ha godišnje. Za suzbijanje insekata koriste se biljna ulja
(najčešće iz uljane repice) i parafinska ulja. Djeluju tako što stvaraju nepropusni film za zrak i
vlagu za jaja i mlade ličinke, što dovodi do njihove smrti.

Sapuni i alkohol kao insekticidni sapuni obično se koriste kalijumovi sapuni sa različitim
masnim kiselinama. Masne kiseline imaju insekticidno dejstvo koje se pojačava dodatkom
alkohola, a imaju i fungistatsko dejstvo.

Preparati na bazi mikroorganizama koriste mikroorganizme čiji produkti metabolizma

inhibiraju razvoj štetočina. Drugu grupu čine virusi i bakterije koje su uzročnici štetnih insekata
(najpoznatiji su preparati na bazi Baccilus thuringiensis).

Feromoni su složena hemijska jedinjenja koja sintetišu ženke insekata kako bi privukle
mužjake. Takvi umjetno sintetizirani spojevi mogu se staviti u mamce za privlačenje i lov 17
dijela populacije ili raspršiti po cijeloj površini, što dovodi do zabune i dezorijentacije insekata.

Propolis ima antibakterijsko, antifungalno i insekticidno djelovanje, te podstiče rast i razvoj

biljke .

9
 4.1. SREDSTVA ZA ZAŠTITU U EKOLOŠKOM VINOGRADARSTVU

Sredstva za zaštitu u ekološkom vinogradarstvu su:

 Sredstva na bazi bakra: max 3 kg/ha godišnje

 Sredstava na bazi sumpora : 0,2-0,6 %
 Ulmasud: 0,8-1%
 Myco.Sin:0,8-1,5 %
 Vodeno staklo: 0,5 %
 OIKOMB: 0,5 %
 Preparati na bazi Bacillus thuringiensis(Turicid, Biobit)

10
 ZAKLJUČAK

Koncept ekološke proizvodnje hrane razvio se kao odgovor na štetne uticaje konvencionalne
proizvodnje. Za razliku od konvencionalne, ekološka proizvodnja ne djeluje štetno na okolinu i živa bića
u njemu. Štoviše, neki od glavnih ciljeva ove proizvodnje su poštivanje prirodnih sistema i ciklusa te
poboljšanje očuvanja okoline. Kako bi se navedeni ciljevi postigli, u ekološkom uzgoju ne primjenjuju se
pesticidi, hormoni niti bilo kakva ostala sintetska sredstva. Isključivo se primjenjuju sredstva na prirodnoj
bazi.
Ekološko vinogradarstvo je pokušaj da se pronađe takav način gospodarenja koji će postizati
kvalitetne i stabilne prinose, a neće štetiti plodnosti tla, kakvoći voda i zdravlju ljudi. Svake godine sve
više zemalja okreće se ekološkom načinu proizvodnje. Isto tako, sve je više potrošača zainteresiranih za
ekološke proizvode. Ipak postoji jedna značaja prepreka za potrošače, a to je visoka cijena ekoloških
proizvoda.

Bez obzira na to što ekološka proizvodnja ima pozitivan trend u svijetu, nužno ju je stalno
promovisati i podržavati. Ona je jedini način da proizvodnja hrane ne utiče štetno na okolinu i nada da
ćemo tu istu okolinu moći sačuvati i za buduće naraštaje.

11
 LITERATURA

1. Mirošević, N., Karlogan Kontić, J.(2008). „Vinogradarstvo“, nakladni Zavod Globus

Zagreb
2. Znaor, D.(1996). “Ekološka poljoprivreda“, nakladni Zavod Globus , Zagreb
3. „Pravilniko ekološkoj proizvodnji u uzgoju bilja i u proizvodnji biljnih proizvoda“,
Narodne novine”, broj 12/01

IZVORI

1. https://news.cahnrs.wsu.edu/
2. http://agrosavjet.com/izbor-polozaja-za-podizanje-vinograda/

POPIS SLIKA

1. Slika 1. Podizanje novog vinograda

Izvor: https://www.agroklub.com/vinogradarstvo/podizanje-novog-vinograda-dobro-
pripremite-tlo-i-lozne-cijepove/58767/
2. Slika 2. Ogranska proizvodnja grožđa

12
Izvor: https://www.vinogradarstvo.com/home/ostalo/ekoloska-i-integralna-proizvodnja/
199-organska-proizvodnja-grozda

13