Osnovne zagađujuće materije iz pogona drvoprerade i
metode njihovog uklanjanja
Uvod
Današnjica je obilježena sve većom potrošnjom vode, pogotovo u industriji i
urbanism sredinama. Upotrijebljena voda opterećena otpadnim organskim i anorganskim tvarima, odnosno onečišćenjima, ispušta se u vodotoke, jezera ili mora. Onečišćenja ugrožavaju biološku ravnotežu vodnih ekosustava, a ovisno o količini i vrsti onečišćenja mogu dovodi u pitanje i njihov opstanak. Površinske vode napajaju podzemne vodonosne slojeve i tako obnavljaju zalihe podzemne vode koja je najvrijedniji izvor pitke vode za čovjeka. Zato je pročišćavanje otpadne vode već desetljećima nužnost koja daje poticaj istraživanju i razvoju novih tehnologija obrade, kao što je i cjeloviti sustav upravljanja vodnim bogatstvom preduvjet njegovog održanja. Otpadne vode u drvnoj industriji
Tehnologija za pročišćavanje industrijskih otpadnih voda u mogućnosti je
izdvojiti boje kao i škrobna ljepila iz industrijskih otpadnih voda drvne industrije. Tehnologija izdvajanja se koristi za mješovite otpadne vode (otpadne vode koje sadrže boje i ljepila) kao i za otpadne vode zagađene samo jednim onečišćenjem (boje ili ljepila). Tretman industrijskih otpadnih voda bazira se na kemijskoj stabilizaciji, precipitaciji, taloženju te naknadnoj filtraciji i dehidraciji na filter preši. Otpadna voda koja dolazi kontinuirano iz proizvodnog pogona se homogenizira u akumulacijskom spremniku u kojem se mješanje vrši sporohodnom miješalicom. Homogenizacijom se postiže izjednačavanje kvalitete vode. Homogenizirana otpadna voda se prepumpava kroz cijevni mikser u sedimentacijski reaktor. U cijevnom mikseru se doziraju sredstva za koagulaciju, flotaciju kao i alkalna sredstva za korekciju pH vrijednosti. Na ovaj način se postiže potrebna pH vrijednost otpadne vode za daljnje odvijanje procesa pročišćavanja, a samim time i pH vrijednost za ispuštanje vode u kanalizacijsku mrežu. Onečišćenja iz otpadne vode se izdvajaju procesom taloženja koje je potpomognuto dodatkom sredstva za koagulaciju Tehnologija za pročišćavanje otpadnih voda u industriji papira OBRADA INDUSTRIJSKE OTPADNE VODE IZ PROIZVODNJE CELULOZE I PAPIRA Kompleksnost sastava i dokazana toksičnost otpadnih voda nastalih u industriji celuloze i papira predstavlja veliku opasnost za sve sastavnice okoliša. Zbrinjavanje takvih voda je vrlo specifično i složeno te redovito zahtijeva kombinaciju različitih postupaka obrade kako bi se ove vode učinile neškodljive te zadovoljili propisani zakonski kriteriji za ispust u okoliš. Smatra se da je industrija celuloze i papira jedna od najvećih korisnika prirodnih resursa (lignozeluloznog materijala i vode) i energije (fosilna goriva i električna energija), ali i jedna od najvećih onečišćivača okoliša nakon industrije nafte, cementa, kože, tekstila i čelika, koja godišnje u okoliš ispušta oko 100 milijuna tona različitih toksičnih spojeva Ekološki problemi ove industrijske grane ne leže samo u velikoj potrošnji sirove vode, već i u velikim količinama visoko opterećenih otpadnih voda čiji sastav, količina i koncentracija u najvećoj mjeri ovise o vrsti sirovine koja se prerađuje, o procesu i količini vode koja se rabi, stanju opreme, recirkulaciji vode u procesu, vrsti papira koji se proizvodi te kemikalijama koje se dodaju tijekom procesa Prikaz onečišćenja nastalih tijekom proizvodnje celuloze i papira U industriji celuloze i papira ulaže se mnogo napora kako bi se smanjila količina i toksičnost otpadne vode na samom izvoru nastajanja. To se, primjerice, postiže suhim otkoravanjem drveta, regeneracijom kemikalija iz crnog luga, izdvajanjem celuloznih vlakna iz otpadne vode nakon bijeljenja, uporabom manje štetnih kemikalija, odvajanjem tehnološke vode prema njenom opterećenju, uporabom reciklirane vode te zatvaranjem njenog kružnog toka („interna obrada vode“). Postupci koji se pritom rabe su filtracija, flotacija te membranski separacijski procesi. Fizikalno-kemijski procesi obrade PPMW rabe se za uklanjanje suspendiranih tvari, koloidnih čestica, plutajućih i lebdećih tvari, teških metala, postojanih anorganskih i organskih spojeva, boja i toksičnih tvari pomoću konvencionalnih i nekonvencionalnih metoda obrade. Postupci koji se mogu primijeniti su: rešetanje, sedimentacija, flotacija, koagulacija/ flokulacija, neutralizacija, adsorpcija, membranska filtracija, oksidacija, ozonizacija te elektrokemijska obrada. Flotacija je postupak koji je također često u uporabi za obradu PPMW. Rabi se zasebno najčešće za tercijarnu obradu efluenta ili kao nastavak procesu koagulacije/ flokulacije. Glavni nedostatak stimulirane flotacije je velika potrošnja energije, a time i cijene koštanja obrade otpadne vode. Koagulacija/flokulacija je preferirani postupak u industriji proizvodnje celuloze i papira. Ovim se postupkom može ukloniti mutnoća i obojenost vode, smanjiti KPK, TOC te do određene granice AOX. Nedostatak postupka je stvaranje mulja te visoka cijena koštanja njegove obrade, posebice ako se radi o velikim količinama otpadne vode koju treba obraditi. Biološka obrada sama ili u kombinaciji s fizikalnim i/ili fizikalno kemijskim procesima tradicionalno se rabi za obradu PPMW i to zbog svoje isplativosti, veće učinkovitosti te zbog nastajanja netoksičnih ili manje toksičnih produkata razgradnje. Postoje još i aerobni, anaerobni postupci, postupak adsorbcije, postupak elektrokemijskom obradom i mnogi drugi postupci u preradi otpadnih voda iz proizvodnje celuloze i papira. Hvala na pažnji.