BIOLAGUNE

Najstariju tehnologiju prečišćavanja otpadnih voda u prirodnim lagunama koristili su

još i stari Grci. Biolaguna ili aeracijsko jezero veliki je i mješoviti aerobni reaktor koji
pospješuje i povećava prirodno opskrbljivanje sistema kisikom. Zbog sličnosti s
kompaktnim uređajima često se naziva i “uređajem za intenzivno pročišćavanje u
lagunama”. U biolagunama se razgrađuju organske tvari, tj. čiste se otpadne vode, uz
aerobnu i anaerobnu izgradnju i razgradnju stanica i uz fotosintezu alga. Biolagune su
mjesta na kojima se odvija pročišćavanje vode u prirodnim uslovima.

Slika : Lagune
To su vodonepropusni zemljani bazeni. Od izuzetne važnosti je kod izgradnje laguna
pripremiti tlo da bude nepropusno kako procjedne vode ne bi ugrozile kvalitetu
podzemnih voda. U lagunama se odvija pročišćavanje vode s malom količinom
mikroorganizama. Iz tog razloga je i zadržavanje vode u lagunama dugo, a količina
tvari koja se razgradi u jednom danu je relativno niska. Ovisno o dubini lagune
pročišćavanje se odvija aerobnim ili anaerobnim procesima. U lagunama koje su
plitke osiguran je dovoljan dotok kisika kroz cijelu lagunu pa je proces razgradnje
organskih tvari aeroban. Osim toga u plitke lagune prodire sunčeva svjetlost što
omogućava odvijanje fotosinteze kroz cijelu lagunu. U dubokim lagunama na površini
se odvija aeroban proces, a u unutrašnjosti anaeroban. Osim biološke razgradnje u
lagunama se, zbog dugog zadržavanja vode odvija taloženje, isplivavanje, isparavanje
i procjeđivanje. Mehanički aeratori osiguravaju dovoljnu količinu kisika u vodi i
održavaju aerobne organizme pomiješanima s vodom kako bi se ostvarila visoka
razina degradacije.
U procesu pročišćavanja otpadnih voda, nakon određenog vremena korištenja laguna
u njima se stvori izvjesna količina mulja. Ovaj mulj je nerazgradivi ostatak i iz laguna
ga je potrebno ukloniti. Mulj uklonjen iz laguna je bezopasan i moguće ga je koristiti
 za obogaćivanje poljodjelskih površina. Osim toga, prisutnost mulja u lagunama
uzrokuje pojavu neugodnog mirisa i skupljanje i razmnožavanje komaraca te je to još
jedan od razloga zbog kojeg je potrebno povremeno uklanjanje mulja. Uklanjanje se
obično provodi svakih pet do deset godina.
Povećano miješanje i aeracija mehaničkih jedinica također znači da jezera mogu biti
veće dubine i podnijeti puno veće organsko opterećenje. Povećana aeracija
pospješuje degradaciju i povećava uklanjanje patogenih organizama. S obzirom da je
zrak uveden u sistem uglavnom mehaničkim procesom, a ne biološkim procesom
(fotosintezom), jezera mogu funkcionirati u sjevernijim dijelovima Zemlje gdje
Sunčeva svjetlost i energija nemaju velik uticaj u prirodnim procesima. Međutim,
korištenje aeratora ujedno povećava kompleksnost sistema i tehnike te je potrebna
energija kako bi sistem mogao funkcionisati. Potrebna je neprekidnost električne
energije i dostupnost zamjenskih dijelova kako bi se izbjegli dugotrajniji prestanci
rada sistema jer pritom postoji opasnost da sistem postane anaeroban.

Slika : Shema procesa u laguni

Prednosti su slijedeće:

 Biolagune prihvataju promjenjiva biohemijska i hidraulička opterećenja sa velikim

rasponom oscilacija
 Stepen pročišćavanja u biolaguni je vrlo visok (do 98%) jer je proces najsličniji
prirodnoj autopurifikaciji vodotoka
 Cijena izgradnje i opremanja biolagune je do 30% niža od konvencionalnog uređaja
 Održavanje biolagune je znatno jeftinije jer praktički nema potrebe obrade viška
mulja
Negativne karakteristike:
 Potrebna velika površina zemljišta
 Skromni rezultati u uklanjanju P i N
 Potencijalna mogućnost širenja neugodnih mirisa

Biolaguna u principu sadržava slijedeće objekte:

 Pogonski objekt sa kompaktnim postrojenjem za fino mehaničko pročišćavanje vode

sa aeriranim pjeskolovom i mastolovom, kompresorima i upravljačkim ormarom
 Prvu aeracijsku lagunu sa aeracijskim sistemom i povratom ili bez povrata aktivnog
mulja
 Drugu aeracijsku lagunu za dovršetak procesa razgradnje organske tvari
 Prvu i drugu taložnu laguna za taloženje viška mulja i prelijevanje čiste vode u
recipijent

Učinkovitost ovisi o:
 Tipu lagune
 Opterećenju i karakteristikama otpadne vode
 Klimi
 Konfiguraciji lagunskog sistema

Slika :Učinkovitost laguna

Ključni kriteriji za dimenzioniranje biolaguna su:

 Organsko opterećenje (po volumenu ili površini)
 Vrijeme zadržavanja otpdne vode
 Oblik
 Karakteristike otpadne vode
 Akumulacija mulja između dva pražnjenja
  Faktori okoline
 Posebni lokalni uslovi.

Tehnološko-tehnički problemi i nedostaci:

 Nedostatak miješanja,
 Nejednolika akumulacija mulja(sludge rafting),
 Povećanje mrtvih zona i stvaranje tečenja prečacem,
 Gomilanje ulja, masti i drugog plivajućeg otpada,
 Preobilni rast algi,
 Prebrzo punjenje laguna zbog izraženog rasta algi,
 Konstrukcijski problemi.

Biolagune se mogu podijeliti na više tipova. One mogu biti:

- fakultativne
- aerobne
-anaerobne
-aerirane.
U prva tri tipa navedenih laguna količina raspoloživog otopljenog kisika ovisi o
otapanju iz atmosfere i procesima fotosinteze, a u aeriranu se lagunu kisik dodaje
različitim sistemima ozračivanja(to su često plivajući aeratori).

Slika :Aerirana laguna

Oblik i dubina laguna prilagođavaju se uvjetima na mjestima građenja, a uobičajena je
dubina od 2 do 4 metra. Obrada mulja ne predstavlja problem kod ovih sistema jer se
ukupni volumen vode i mulja nakon aeracije prebacuje u posebne (naječešće dvije)
taložne lagune koje se međusobno izmjenjuju u funkciji.
U aerobnim lagunama, koje su redovito plitke, Sunčeva svjetlost prodire do dna, pa i
procesi fotosinteze teku po cijeloj dubini lagune.

Fakultativne biolagune
Sistem fakultativnih biolaguna sastoji se od aerobne zone blizu površine vode i
anaerobne zone koja se nalazi na većoj dubini. Krupnije čvrste tvari talože se na
muljevitom dnu, dok lakše i manje čvrste tvari isplivaju na površinu. U fakultativnim
biolagunama dolazi do recirkulacije aktivnog mulja, što je njena najveća razlika u
odnosu na aerirane biolagune. Kisik potreban za aerobno pročišćavanje vode
uglavnom fotosintezom stvaraju alge, kultivacija koja čini veliki faktor u projektiranju
biolaguna. S druge strane, u aeriranim lagunama visokog učinka kisik se oprskrbljuje
preko mehaničkih aeratora pa je potrebna količina algi manja. Glavna dva kriterija
prilikom projektiranja su HRT (vrijeme zadržavanja) i srednja dubina jezera. Za
fakultativne biolagune vrijeme zadržavanja kreće se u granicama od 4 do 10 dana, a
srednja dubina trebala bi biti projektovana tako da se uzima u obzir usklađenost s
aeracijskim sistemom i potreba za aerobnim slojem, otprilike 2 metra dubokim, kako
bi plinovi nastali anaerobnim raspadom iz muljevitog dna mogli oksidirati. Uglavnom
se srednja dubina može kretati od 1 do 2,5 metra. Količina kisika kojom aeratori
opskrbljuju sistem za aerobnu degradaciju/stabilizaciju organskih tvari treba u pravilu
biti jednaka ukupnoj konačnoj biološkoj potražnji kisika influenta.

Aerirane biolagune
Aerirane su biolagune u pravilu aerobne. Aeratori osim što osiguravaju oksigenaciju
sredine služe i održavanju suspendiranih čvrstih čestica raspršenih u tekućoj sredini.
Za razliku od fakultativnih biolaguna, u ovom sistemu ne dolazi do recirkulacije
aktivnog mulja i kao što je već navedeno, aerirane biolagune fokusiraju se na
proizvodnji kisika mehaničkim putem, pomoću aeratora. Površinski zahtjevi su
najmanji od sistema biolaguna. Uglavnom se projektuju s manjim vremenom
zadržavanja od fakultativnih biolaguna, to jest, od 2 do 4 dana koje je dovoljno za
zadovoljavajuće uklanjanje suspendiranih čvrstih čestica. S obzirom da kvaliteta
otpadne vode iz aeriranih biolaguna nije zadovoljavajuća za izravno ispuštanje u
okolinu, često je sistem popraćen taložnim jezerima.
Prosječne vrijednosti postignute u različitim tipovima laguna, kada se otpadna voda
dovodi bez prethodnog taloženja, iznose kako je prikazano u tabeli .
Tabela : Podaci za razne tipove laguna
Troškovi ulaganja u izgradnju biolaguna najčešće su umjereni do visoki i potreban je
stručno izveden projekt. Velik trošak predstavlja potrošnja električne energije koja je
neophodna za kontinuirani rad aeratora i miješanje, a uz potrošnju, potrebno je
redovito održavanje i pravilno rukovođenje strojevima sistema. Sami aeratori
pridonose kompleksnosti izgradnje i funkcionalnosti biolaguna, samim time povećan
je rizik i osjetljivost, ranjivost na tehničke kvarove i nedostatke. Zato je nužno imati
dovoljno rezervnih dijelova. Prema tome, troškovi biolaguna veći su od troškova
biljnih uređaja za pročišćavanje.