SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

UČITELJSKI FAKULTET ZAGREB

ODSJEK U ČAKOVCU

IGRE NAŠIH DJEDOVA I BAKA

Seminarski rad iz kolegija Pedagogija ranog odgoja 1

Ime i prezime studenata: Vanesa Bojko i Dorotea Grabar

Studijski program: Rani i predškolski odgoj i obrazovanje
Akademska godina: 1. akademska godina

Nastavnik: Valentina Bel, mag. praesc. educ.

Čakovec, prosinac, 2023.

Sadržaj
1. Sažetak.........................................................................................................................2
2. Uvod............................................................................................................................3
3. Što je igra?...................................................................................................................4
3.1. Igre s pravilima.....................................................................................................5
4. Igra kroz povijest.........................................................................................................6
5. Važnost dječje igre......................................................................................................7
6. Tradicijske dječje
igre..................................................................................................9
7. Suvremene dječje
igre................................................................................................10
8. Usporedba tradicijske i suvremene igre.....................................................................11
9. Zaključak...................................................................................................................12
10. Literatura....................................................................................................................1
3

1
1. Sažetak

2
2. Uvod

Igra je važan dio djetetova razvoja i odrastanja. Dijete pomoću igre određuje
svoju osobnost te uči razne vještine i tehnike koje će mu biti potrebne tijekom
odrastanja.

Postojanje raznovrsnih dječjih igara djeci daje puno slobode kod odabira igara.
Ovisno o odabiru igre, dijete razvija određene karakteristike koji ga opisuju.

Dijete prema svojim određenim interesima bira koje će igre u kojem trenutku
igrati. Djetetovi interesi, time i određene igre koje su u djetetovom interesu,
mogu se mijenjati vrlo brzo kroz određeno vrijeme ili se jedan određeni djetetov
interes ne mijenja kroz neko vrijeme. Odnosno ovisno o tome koliko je dijete
zainteresirano za neku igru, toliko će se kontinuirano igrati određenu igru ili će
brzo prelaziti iz jedne igre u drugu.

Kroz povijest, interesi djece za određene igre znatno su se promijenili. Na

promjene u igranju igara i na interes djece utjecale su razne promjene u društvu.
Neke od tih promjena su promjene u odgoju i školstvu, promjene u
međuljudskim i obiteljskim odnosima te modernizacija društva odnosno
nastanak i napredak tehnologije.

U današnje vrijeme se dječje igre mogu podijeliti i na tradicijske i suvremene

igre. Ovisno o vrsti dječje igre, postoje sličnosti i različitosti između tradicijskih
i suvremenih igara. Dok neke igre nisu promijenile svoju strukturu, neke igre su
dobile više različitih varijanta igranja. Razlika između tradicijskih i suvremenih
igara je da dječje igre koje su postojale u prošlosti, danas više nisu poznate i
obratno. Odnosno, promjenom društva određene dječje igre iz prošlosti su
zaboravljene i zamijenjene drugim, novim igrama današnjice.

3
3. Što je igra?

,,Igra je spontana, kreativna aktivnost koja se može pratiti u različitim

razdobljima osobe u životu i ne samo u djetinjstvu, pri čemu je igra
prevladavajuća aktivnost djeteta u predškolskom razdoblju. Igra nije samo
osnovna aktivnost, već i potreba svakog djeteta da se normalno psihički i fizički
razvija. Igra ima značajan utjecaj na sva područja djetetova razvoja, posebno u
predškolskom razdoblju. Tako igra utječe na razvoj motoričkih sposobnosti,
kognitivni razvoj(razvoj osjeta i percepcije, razvoj govora, rješavanje problema,
razvoj mašte i kreativnosti, socijalna spoznaja),emocionalni razvoj(doživljavanje
emocija, prevladavanje problema i sukoba, ispunjavanje želja), društveni i
moralni razvoj (razvoj socijalne kompetencije, razvoj samokontrole, usvajanje
društvenih pravila i normi, te razvoj osobnosti(razvoj autonomije i
samospoznaje). Na temelju stečenog iskustva dijete stvara pojmove, uči
razmišljati i pokušava riješiti probleme na koje je naišlo.” (Malić, 2022, str. 3.)

Autorica Klarin ( 2017; prema više autora) igre dijeli na fizičke igre, igre
pretvaranja, jezične igre, igre s pravilima, kreativne igre. Prema Hughesu (2002;
Klarin, 2017)) postoji šesnaest tipova igara, a to su: Simbolička igra, Gruba igra,
Sociodramska igra, Socijalna igra, Kreativna igra,Igra komunikacijom, Dramska
igra, Lokomotorna igra, Duboka igra, Istraživačka igra, Igra fantazije,
Imaginarna igra, Majstorske igre, Igra objektima, Igranje uloga i
Rekapitulacijska igra, a prema Huttu, Tyleru, i Christophersonu (1989; Klarin,
2017) igre se dijele na Epistemičke, Zabavne i Igre s pravilima.

Kod tradicionalnih igara, najčešća vrsta dječje igre je igra s pravilima.

4
3.1. Igre s pravilima

Igra s pravilima vrsta je igre koja se igra prema unaprijed određenim

pravilima i koja najčešće ima element natjecanja. (Klarin, 2017, str. 17.)
Primjer igri s pravilima su npr. školica, gumi-gumi, skrivača, ivice ivice
koliko je sati, ide maca oko tebe, školica i drugi.

,,Gumi-gumi” igra je koja se najčešće igra u trojkama i to tako da dva

igrača drže gumu oko gležnja, dok treći izvodi zadatke. Igru može igrati i
jedan igrač, postavljajući krajeve gume na noge stolca. U slučaju
neparnog broja, igrač koji je višak, naziva se „kvisko“ i njegova je
zadaća, da u tri pokušaja pomogne svakom igraču kako bi lakše savladao
zadanu razinu i prešao na sljedeću. Svaka pojedina varijanta igre se igra
u nekoliko razina, visina na koje se postavlja guma, u visini: gležnja /
listova / koljena / ispod stražnjice / struka / pazuha (ispod ruku) / na
laktovima u uzručenju / držeći ju dlanovima u uzručenju. Za izvođenje
zadataka iznad visine struka igrač si pomaže rukom, povlačeći ju prema
tlu, kako bi lakše preskočio gumu na zadani način.
(Ivkovčić, 2017, str. 7.)

5
4. Igra kroz povijest

Prema Kraljić (2021.) grčki filozof Platon promatra igru kao kretanje i oblik
učenja, te osmišljava sistem predškolskog odgoja za djecu do sedme godine
starosti. Također, smatra da igra ne smije biti previše jednostavna niti previše
komplicirana.

,,Igra i igračke datiraju iz razdoblja daleke prošlosti čemu svjedoče brojni

arheološki nalazi. Prema povjesničarima postojale su i igre od drveta, kože,
vune, tekstila, slame i sl. koje nisu sačuvane zbog klimatskih uvjeta te
propadanja.
U prapovijesti prevladavaju igračke od keramike(pečene gline) jer je glina
prirodni i lako dostupni resurs toga vremena, može se modelirati, a nakon
pečenja postaje čvrsta pa joj se produljuje trajanje. Omiljena zabava za djecu
bile su keramičke zvečke različitih oblika, uglavnom u obliku životinja u koje su
umetani kamenčići radi postizanja zvuka. Djeca su se igrala pijeskom,
oblutcima, školjkama, travom, cvijećem, manjim životinjama.”(Kraljić,2021,
str.2.).”

Prema Kraljić (2021.) o igrama antike svjedoče freske, mozaici, figuralna

plastika i oslikane vaze.
U srednjem vijeku pojavljuje se pučka igra s elementima poganskih običaja koja
je nekad bila viteška igra. Doba renesanse obilježava vedru i svečanu maskeradu
ukrašenu kreativnom i idealnom prošlošću koja prikazuje pravi sjaj renesanse.
Humanizam je razdoblje koje obilježavaju ozbiljne ideje s formuliranim životom
i obrazovnim idealom.
U razdoblju baroka igra je sredstvo izražavanja, a samo razdoblje ispunjeno je
filozofijom i politikom. Razdoblje industrijske revolucije je razdoblje općeg
društvenog napretka, a napušta se filozofija, politika i umjetnost.

6
5. Važnost dječje igre

„Dječja igra je mnogo više od zabave, ona je vitalni dio dječjeg intelektualnog,
socijalnog i emotivnog razvoja.“ ( Petrović-Sočo, 1999, str. 10.)

Prema Petrović-Sočo (1999.) igra može na razne načine pomoći u razvoju i

odrastanju djeteta. Navodi da dijete preko igre može naučiti razumjeti svijet u
kojem živi, kako da se osjeća moćnijim i uspješnijim u društvu kojem se nalazi
te kako može lakše razumjeti druge osobe koje se nalaze u njegovom okruženju.

Autorica, prema doktorici M. Segal, razvojnoj psihologici s Nova Sveučilišta u

Floridi, navodi da igra koja uči djecu razumjeti svijet jest zapravo imaginarna
igra. Zapravo, imaginarna igra pomaže djeci da svoju senzorno-motornu
inteligenciju razviju u apstraktno mišljenje koje razvijaju promatranjem odraslih.
Odnosno, takva igra potiče djecu da se razviju iz ponašanja kao što su bacanje,
trganje, guranje, udaranje u ponašanje kojim kontrolira svoje osjećaje u
određenim situacijama. Također se navodi mišljenje doktorice M. Segal putem
kojeg ona objašnjava kako djeca, koja već u ranoj dobi imaju razvijenu
sposobnost zamišljanja, mogu razviti kreativno i fleksibilno mišljenje koje će im
poslužiti u budućnosti.

U igri koja pomaže djetetu da se osjeća moćnijim, autorica navodi da dijete u

igri ima slobodu izražavanja svojih osjećaja. Djeca u igri oponašaju situacije s
kojima su se susreli te iskušavaju ulogu odraslih i pokušavaju rekreirati reakcije
odraslih u različitim situacijama. Takva igra omogućuje djeci da nauče
kontrolirat svoje emocije, odnosno uči ih kako najbolje emocionalno reagirati u
određenim situacijama.

Kod trećeg načina igre u kojem dijete uči razumjeti druge, autorica navodi kako
je to igra u kojoj djeca oponašaju odrasle osobe te se uživljavaju u njihove
emocije i probleme. Djeca u takvoj igri mogu oponašati svoje roditelje, liječnike,

7
policajce i druge osobe s kojima su se susretali u životu. Putem te igre djeca
stvaraju osnovnu empatiju i razumijevanje drugih osoba.
Primjer igre kod takvog načina igranja je zapravo igra uloga. U igri uloga, uz to
što dijete oponaša druge osobe, također se udružuje i igra s drugom djecom.
Djeca se u toj igri podjele u uloge koje mogu biti iste ili različite. Odnosno djeca
mogu odabrati da više njih ima istu ulogu u igri ili se mogu podijeliti tako da
svako dijete ima svoju posebnu ulogu u igri. Autorica navodi kako takav oblik
igre djeci zadaje izazovi kao što su komuniciranje o svojoj ideji s vršnjakom,
traženje drugog djeteta za suradnju, međusobno dogovaranje uloga te
upravljanje konfliktom. Ti izazovi pomažu djeci kod socijalnog i emocionalnog
razvoja te kod razvijanja kreativnosti i imaginacije.

8
6. Tradicijske dječje igre

Tradicionalne dječje igre su igre koje su se većinom provodile vani na

otvorenom prostoru. Igre na otvorenom pomažu kod pravilnog tjelesnog i
mentalnog razvoja djeteta. Odnosno, kod takvih igara djeca razvijaju svoje
motoričke sposobnosti na čistom i svježem zraku te samim time održavaju svoj
tjelesni i mentalni razvoj zdravim.

Većina tradicionalnih dječjih igra je preuzeto iz narodne tradicije te se one

prenose svakoj sljedećoj generaciji. Igre se prenose djeci neformalnim putem
preko obitelji ili formalnim putevima kao što su vrtići i osnovne škole.

Prema autoru Tufekčiću (2010), igra je najefikasnije sredstvo

Autorice Mariana Norel, Gabriela Necula i Lenuta Enache (2010) razvile su

projekt u Rumunjskoj kojim potiču djecu na igru tradicionalnih igara na
otvorenom. Cilj tog projekta je bio da se sačuvaju tradicijske vrijednosti i da se
prenose pomoću raznih aktivnosti u kojima su sudjeluju predškolska djeca,
odgajatelji, stručni suradnici i roditelji. Ovaj projekt kombinira elemente
prirode, poetike, melodije, gesta, igara i narodnih nošnja te ih sve zajedno spaja
u jedno strugu kolektivnu cjelinu. Projekt je namijenjen djeci u dobi od 5 do 7
godina starosti, njihovim roditeljima i odgajateljima.

9
7. Suvremene dječje igre

Suvremene igre najčešće su igre današnjeg doba. Sve više djece

provodi vremena pred računalima i mobitelima. ,,Suvremene igre
danas se pojavljuju sve češće te postaju sve važniji dio djetinjstva.
Korištenje digitalnih sredstava ima pozitivne i negativne učinke.
Pozitivni učinci su
da korištenje edukativnog softvera koji sadrži vizualne elemente
povećava
djetetovu pažnju i motivaciju. Primjerice, uporaba videoigara
omogućuje djetetu da u virtualnom svijetu nauči važne situacije s
kojima će se susresti u realnom svijetu, a omogućit će mu lakše
snalaženje i donošenje odluka.” (Bruneta, 2019, str. 14.)

“Nedostaci suvremenih igara su umor, glavobolja, bolovi u

kralježnici, izolacija, očni problemi, trošenje novca itd.” (Kraljić,
2021, str.3.)

10
8. Usporedba tradicijske i suvremene igre

11
9. Zaključak

12
10. Literatura
1. Klarin, M. (2017). Psihologija dječje igre. Zadar: Sveučilište u Zadru.
2. Norel, M.; Necula, G.; Enache, L. (2010). Tradicijske igre na otvorenom za
dobrobit djece. Djeca u Europi: zajednička publikacija mreže europskih
časopisa, 2 (4), 14-15
3. Petrović-Sočo, B. (1999). Važnost igre. Dijete, vrtić, obitelj: Časopis za odgoj i
naobrazbu predškolske djece namijenjen stručnjacima i roditeljima, 4 (16), 10-
12

13