4.

ENERGIJA VJETRA

4.1. Teorijska snaga vjetra kroz vjetroturbinu (od energije vjetra)

Oko 1 do 2 posto energije koja dolazi od sunca pretvara se u energiju vjetra - od 50 do 100 puta više
od energije pretvorene u biomasu od svih biljaka na Zemlji.

1 2
Energija vjetra je kinetička energija (ovisi o kvadratu brzine vjetra):W =Ek = mv
2
Ukoliko se masa predstavi kao umnožak mase i volumena onda se za kinetičku energiju vjetra može
napisati sljedeći izraz:
1 2
m=ρV → E k = ρV v
2
Vjetroturbina dobiva ulaznu snagu
pretvaranjem sile vjetra u okretnu
silu koja djeluje na elise rotora.
Količina energije koju vjetar prenosi
na rotor ovisi o volumenu cilinidra V -
umnošku površine kruga A koji čini
rotor u vrtnji, i udaljenosti l.
Količina molekula zraka koje se gibaju
kroz neku površinu A tijekom nekog
vremena t, brzinom v predstavlja
d Ek 1 2 dl
snagu vjetra: P= = ρA v
dt 2 dt
1 3
P= ρA v [W ]
2
Ovisi o o trećoj potenciji brzine vjetrav [m/s], gustoći zraka ρ [kg/m3] te o površini A [m2]
-Izraz je vrlo složen u primjeni kod vjetroelektrana jer
1.Brzina vjetra je iznimno promjenjiva (varijabilna) na lokaciji tijekom vremena u ovisnosti o čitavom
nizu parametara kako slijedi....
2.Brzina vjetra ovisi i o visini (porast brzine vjetra s visinom) –razlog gradnje vjetroelektrana na sve
većim visinama...
3.Gustoća zraka ovisi o temperaturi, nadmorskoj visini, vlažnosti...
4.Istovremeno -što je veći promjer rotora vjetroelektrane veća je i snaga vjetra koja se može iskoristiti
–razlog gradnje se većih rotora (elisa) vjetroelektrana.
4.2. Promjenjivost (varijacije) brzine vjetra u vremenu – ukratko po vremenskim intervalima

Spektar brzina vjetra u

Brookhavenu (New York) kojeg je
konstruirao Van der Hoven
1957.godine na temelju
dugoročnih i kratkoročnih
mjerenja brzina vjetra-Može se
primijetiti nekoliko jasnih
vrhunaca: sinoptički, dnevni i
turbulentni.
Posebno je značajan tzv.
spektralni prekid koji nastupa
između dnevnog i turbulentnog
vrhunca koji pokazuje da se
niskofrekventne sinoptičke i dnevne varijacijemogu smatrati prilično različitim od visokofrekventnih
oscilacija i turbulencija.
Prilike vjetra variraju na lokacijama -Van der Hovenov spektar brzine vjetra nije univerzalno
primjenjiv, no koncept spektralnog prekida je često primjenjiv pri visokim frekvencijama (<10 min) -pri
pretpostavkama o režimu vjetra
Razlikujemo stoga:
1.Dugoročne (višegodišnje) promjene (varijacije) brzine vjetra

Neke lokacije iz godine u godinu mogu biti manje ili više vjetrovite, odnosno da se režimi vjetra na
njima mijenjaju tijekom godina, odnosno desetljeća.
Promjene spore, još uvijek nisu potpuno razumljive i teško ih je predvidjeti i opisatiali postoje
trendovi u dugoročnim varijacijama brzine vjetra –povezane s promjenom temperature.
Razlozi dugoročnih varijacija mogu biti različiti -povezani s globalnim klimatskim promjenama,
promjenama atmosferskih čestica uzrokovanih erupcijama vulkana, promjeni Sunčeve aktivnostii
drugim.
Dugoročne varijacije doprinose nesigurnostipredviđanja brzine vjetra.

2.Godišnje i sezonske promjene (varijacije) brzine vjetra

Mogu se jako dobro opisati brojnim matematičkim razdiobama -najčešće u uporabi Weibullova i
Rayleighovarazdioba. Ove razdiobe daju slabiju procjenu za manje srednje brzine vjetra a
zadovoljavajuće pri većim.
Weibullova razdioba daje dobre rezultate za opis brzine vjetra na mnogim lokacijama, nije
pogodna za lokacije koje imaju izrazito različite klime tijekom ljeta i zime (za koje se koristi bi-
Weibullova razdioba s dva maksimuma).
Weibullova razdioba (i kumulativna funkcija Weibullove razdiobe) opisana je dvama parametrima,
parametrom oblika k i parametrom mjere c. Parametar k je bezdimenzijska veličina dok parametar
mjere c ima jedinicu m/s,

() [ ( )] • f(v) – funkcija gustoće razdiobe

k−1 k
k v v
f ( v )=∆ v exp − • F(V) – kumulativna funkcija
c c c
• v – srednja brzina razreda Δv [m/s]

[ ( )]
k
v • Δv – širina razreda (engl. bin) [m/s]
F ( V ) =p ( v ≤ V ) =1−exp −
c • k – parametar oblika
• c – parametar mjere [m/s].
Funkcije gustoće (a) i kumulativna funkcija (b) Weibullove razdiobe

[ ( )]
Rayleighova razdioba (i kumulativna) je jednostavnija jer ovisi samo o π v π v
2

jednom parametru, tj. o srednjoj brzini vsred. Ona je predstavlja f ( v )=∆ v exp −
2 v 2a 4 v sred
Weibullovu razdiobu koja ima parametar oblika k=2:

[ ( )]
2
π V
F ( V ) =p ( v ≤ V ) =1−exp −
4 v
Primjer Weibullove i
Rayleighove razdiobe

3.Dnevne i sinoptičke varijacije brzine vjetra

Na vremenskoj skali kraćoj od sezonskih varijacija, varijacije brzine vjetra su nešto nasumičnije i
manje predvidljive, ali ipak imaju neke određene uzorke.
Sinoptičke varijacije brzine vjetra povezane su meteorološkim uzorcima na velikih razmjera kao što
su područja visokog i niskog tlaka.
Dnevne varijacije brzine vjetra najčešće su povezane efektom promjene lokalne temperature-
intenzivno zagrijavanje zraka tijekom dana može izazvati intenzivna gibanja zraka koja onda tijekom
noći jenjavaju.

4.Turbulencije
 Turbulencija predstavlja trenutna, slučajna odstupanja od srednje brzine vjetra
Opseg i karakteristike turbulencije ovise o raznovrsnim meteorološkim i geografskim
čimbenicima...
Intenzitet turbulencije se računa za kratkoročna razdoblja (reda nekoliko minuta do sata). Najčešće
se računa za 10-minutna razdoblja.
Definira se kao omjer standardne devijacije σvi srednje brzine vjetra vsred:
σv
I v=
v sred

4.3. Maksimalna snaga vjetroturbine i vjetroelektrane (izraz, koeficijent snage i stupnjevi

djelovanja)

Vjetroelektrane su postrojenja koja kinetičku

energiju vjetra pretvaraju u električnu energiju -
kinetička energija vjetra prenosi se na lopatice
rotora koji pogoni sporookretnu osovinu koja preko
prijenosnika pogoni brzookretnu osovinu i prenosi
mehaničku energiju osovini električnog generatora
koji na svojim stezaljkama daje električnu energiju.

Kod nekih izvedbi vjetroelektrana (ovisno o

konfiguracijskom tipu) prijenosnik može izostati te je na taj način osovina rotora vjetroelektrane
izravno spojena s osovinom generatora
Snaga vjetra ovisi o trećoj potenciji brzine vjetra, onda i snaga vjetroelektraneovisi o trećoj potenciji
brzine vjetra.
Ipak, vjetroelektrana ne može iskoristiti maksimalnu snagu vjetra te je njezina snaga uvijek manja
od snage vjetra.
Snaga koju lopatice rotora vjetroelektrane mogu ostvariti iz snage vjetra jednaka je razlici
kinetičkih snaga mase zraka ispred i iza lopatica vjetroelektrane i nazvat će se snaga rotora
vjetroelektrane PB

1 2
PB = ṁ(v ¿ ¿ 2−v d ) ¿
2

Gdje je:
ṁ - protočnamasazraka[kg/s]ijednakaje:
ṁ=ρ A v b
v–
brzinavjetraispredlopaticavjetroelektrane[m/s]
vd–brzinavjetraizalopaticavjetroelektrane[m/s]
ρ–gustoćazraka[kg/m3]
A–površinakojuopisujulopaticerotora[m2]
vb–brzinavjetranasamimlopaticamarotora[m/
s].

Da bi se odredila maksimalna moguća učinkovitost rotora vjetroelektrane, napraviti će se derivacija izraza za

učinkovitost rotora CP po β i izjednačiti s nulom:
Tada je maksimalna učinkovitost rotora vjetroelektrane 16/27 ili 59,3% i naziva se Betzovim limitom(postavio Albert
Betz 1920. koristeći jednostavne koncepte temeljene na očuvanju mase, impulsa i energije)

Uz maksimalnu učinkovitost rotora u

maksimalni stupanj djelovanja cijele
vjetroelektrane još treba u obzir uzeti i
učinkovitost pogonskog mehanizma i
generatora
Snaga vjetroelektrane na priključnicama
generatora tada je:
1
PVE= ρ A v C P ηm ηe [ W |
3
2
Gdje je: ηm – ukupni mehanički stupanj korisnog
djelovanja pogonskog mehanizma; ηe – stupanj
korisnog djelovanja električnog generatora
Koeficijent snage Cp predstavlja učinkovitost
rotora vjetroelektrane i računa se kao omjer
između ekstrahirane snage na vratilu rotora
vjetroelektrane i dostupne snage vjetra –nije konstantan tj. mijenja se s kutnom brzinom rotora ω!
Koeficijent brzohodnosti λ (engl. tip speed ratio) je bezdimenzijski broj koji određuje koliko je puta veća brzina vrha
rω
lopatice rotora u odnosu na brzinu vjetra λ=
v
Gdje je: r – polumjer rotora vjetroelektrane; ω – kutna brzina rotora; v – brzina vjetra.

Maksimalna (teorijska) snaga

vjetrotelektrane:

Npr. za tipične podatke: η max
pogonskog mehanizma je 0.65 i
η max generatora 0.8 za maks.
energiju vjetroelektrane
maksimalni teorijski stupanj
djelovanja vjetroelektrane iznosio
bi 16/27x0,65x0,8 tj. oko 31%
kinetičke energije vjetra u
proizvodnji električne energije.

Ali postoje i tehnička ograničenja:
krivulja snage!
 4.4. Krivulja snage u ovisnosti o brzini vjetra i procjena očekivane prozvodnje VE na lokaciji

Krivulja snage: grafkoji nam pokazuje koliku će snagu i kako razviti

određeni vjetroagregat na različitim brzinama vjetra na određenoj lokaciji
Brzina uključenja –svadavanje tromosti VE; brzina isključenja –određena
granicama dinamičkih naprezanja

1.Brzina uključenja: oko 3-5 m/s

2.Promjena stupnja djelovanja (faktora snage Cp)
3.Instalirana snaga generatora
4.Brzina isključenja: oko 25-30 m/s

Karakteristične točke su:

1.vci–brzina uključenja (cut-in) -brzine vjetra pri
kojoj vjetroelektrana započinje proizvoditi
električnu energiju (oko 3-5 m/s ovisno o tipu VE i
proizvođaču
2.vr–nazivna brzina (rated)-brzina vjetra pri kojoj
vjetroelektrana postiže nazivnu snagu Pr . Za brzine
vjetra iznad nazivne VE regulacijom pokušava
održati izlaznu snagu konstantnom (oko 11-15m/s )
3.vco–brzina isključenja (cut-off) -brzine vjetra pri
kojoj dolazi do zaustavljanja VE. Veće brzine opasne
zbog prevelikih mehaničkih naprezanja (oko 20-25
m/s)
Na temelju poznate razdiobe ili histograma brzina vjetra i krivulje snage vjetroelektrane može se inicijalno i ''ugrubo''
izračunati očekivana proizvodnja električne energije vjetroelektrane na određenoj lokaciji.
Očekivana proizvodnja električne energije vjetroelektrana može se odrediti sljedećim izrazom:
EVE =T ∫ P ( v ) f ( v ) dv
Gdje je:
•P(v) – krivulja snage vjetroelektrane
•f(v) – funkcija gustoće razdiobe brzine vjetra
 Za smjer Materijali:
4.5. Utjecaj terena na izbor lokacije za VE i efekt zavjetrine

Utjecaj terena na izbor lokacije vjetroelektrane

Na većini mjesta na svijetu danju je vjetrovitije nego noću. Vjetar je mnogo turbulentniji danju češće mijenja smjer. Veća
proizvodnja danju je prednost jer je i potrošnja danju veća. Snažne oluje često su popraćene čestim udarima vjetra koji naglo
mijenjaju smjer i brzinu vjetra.

Kopno
Na velikim visinama od oko 1 km, površina zemlje ne utječe previše na vjetar, dok u nižim slojevima atmosfere trenje o
površinu zemlje jako utječe na brzinu vjetra. Za veće nepravilnosti terena, vjetar je više usporen.
Primjerice šume i veliki gradovi, logično će više usporiti vjetar, dok će velike betonske površine tek neznatno utjecati na
brzinu vjetra.
Vodene površine su još više uglađenije od betonskih imaju još manji utjecaj, dok visoka trava i grmlje imaju znatan utjecaj
na brzinu vjetra. Dobra lokacija za zračne turbine je stoga duž obale.
Litica stvara turbulencijui usporava vjetarčak i prije nego što dolazi do same litice, te znatno smanjuje životni vijek turbine
zbog jačeg trošenja uslijed turbulencije. Puno
povoljnije bilo bi kada bi litica bila zaobljena prema moru,
jer bi u tom slučaju došlo do efekta ubrzanja vjetra.
U područjima sa nejednakim izgledom terena, i iza
preprekapoput zgrada, dolazi do turbulencijesa vrlo
nepravilnim tokovima vjetra i vrtlozima.

Pučina
Pošto je nepravilnost na morskoj površinivrlo mala, brzina
vjetra se previše ne mijenja pa visina osovine turbine ne
mora biti visoka kao na kopnu.
Najekonomičnija visina osovine turbine smještene na
površini mora je0,75 puta promjer rotora. Vjetar na moru
je manje turbulentan nego na kopnu, zato turbine na moru
imaju veći životni vijek od onih na kopnu.

Na vjetrovitoj strani zgrada ili planina, zrak se

komprimira i njegova se brzina između prepreka
znatno povećava. Ta je pojava znana kao „efekt
tunela“.Tunel bi trebao biti što pravilniji.
Izbjegavati litice zbog turbulencija.
Postavljanje VE mora biti daleko od prepreka:
najmanje 10x visina prepreke H ili je potrebno
postavljanje visokih stupova.
Efekt zavjetrine
Prilikom izgradnje vjetroparkova, pojedinačne vjetroelektrane se postavljaju u redove. Vjetroelektrane koje se nalaze u
prvim redovima utječu na prilike vjetra koji dolazi do vjetroelektrana u redovima iza.
Dolazi do smanjenja brzine vjetra i povećanja turbulencija kod vjetroelektrana u sljedećim redovima. Ta se pojava naziva
efekt zavjetrine.
Utjecaj efekta zavjetrine na smanjenje brzine vjetra i povećanje turbulencija iščezava kada je razmak između redova
vjetroparka iznosi 20D gdje D predstavlja promjer rotora vjetroelektrane.
Ipak, to bi značilo iznimno povećanje troškova (ekonomski neopravdano -bitno je naći optimum između gubitaka energije i
troškova zemljišta.
Smjernice pri projektiranju vjetroparkova navode da je optimalan razmak između redova vjetroelektrana u dominantnom
smjeru vjetra 9D, a da je optimalni razmak između vjetroelektrana u jednom redu okomito na dominantni smjer vjetra 3D.
Smanjenje u proizvodnji vjetroparka zbog efekta zavjetrine kreće se u rasponu od 2% do 20% ovisno o udaljenostima i
turbulencijama.

Iskustveno pravilo kod vjetroparkova na kopnu koji imaju

uglavnom pravokutni razmještaj vjetroelektrana je da razmak
između vjetroelektrana unutar reda bude 3D do 5D, a između
redova od 5D do 9D.
Razmaci između vjetroelektrana u vjetroparkovima na pučini su
uobičajeno nešto veći, npr. razmak između vjetroelektrana u
vjetroparku Horns Rev u Danskoj iznosi 7D unutar reda i
također 7D između redova
Smanjenje proizvodnje energije je kod vjetroparkova s gušće
postavljenim vjetroelektrana iznosi oko 10% do 15% za drugi red te 30% do 40% u trećem redu.

4.6. Podjela VE s obzirom na os vrtnje (vodoravne i okomite – vrste, prednosti i nedostaci)

Vjetroelektrane se mogu podijeliti na nekoliko načina i to prema sljedećim kriterijima:

1.Prema osi vrtnje se mogu podijeliti na vjetroelektranes okomitom osi vrtnje i vjetroelektrane s
vodoravnom osi vrtnje.
2.Prema snazi se mogu podijeliti na vjetroelektrane malih, srednjih i velikih snaga.
3.Prema vrsti generatora se mogu podijeliti na vjetroelektranes istosmjernim, vjetroelektrane sa
sinkronim i vjetroelektrane s asinkronimgeneratorima.
4.Prema brzini vrtnje se mogu podijeliti na vjetroelektrane sa stalnom brzinom vrtnjei vjetroelektrane
s promjenjivom brzinom vrtnje.
5.Prema lokaciji instalacije se mogu podijelit na vjetroelektrane na kopnu(engl. onshore) i
vjetroelektrane na pučini (engl. offshore).

Podjela VE s obzirom na os vrtnje

Podjela VE s obzirom na os vrtnje

Konstrukcijski gledano, vjetroelektrane se primarno mogu podijeliti ovisno o tome kako je postavljena os vrtnje
vjetroelektrane (osovina)
1.vjetroelektrane s vodoravnom osi vrtnje (engl. Horizontal Axis Wind Turbines -HAWT)
2.vjetroelektrane s okomitom osi vrtnje (engl. Vertical Axis Wind Turbines -VAWT).
1. Vjetroelektrane s vodoravnom osi vrtnje (HAWT)
Kod vjetroelektrana s vodoravnom osi vrtnje osovina leži vodoravno. Na nju je spojen rotor vjetroelektrane čije
su lopatice slične krilu aviona.
Lopatice kod ovog tipa vjetroelektrana tako su aerodinamički dizajnirane da koriste silu uzgona (engl. lift force)
za pokretanje rotora.
Vjetroelektrane s vodoravnom osi vrtnje također se mogu međusobno razlikovati ovisno o tome kakav je tip
rotora.
Rotori HAWT vjetroelektrana
se mogu razlikovati po broju
lopatica (jedna, dvije ili više),
načinu zakretanja gondole
(aktivno ili pasivno),
postavljanju rotora ispred ili
iza stupa vjetroelektrane (uz
vjetar enlg. up wind ili niz
vjetar engl. down wind) te
prema tome ima li rotor
difuzor ili ne.

Vjetroelektrane s rotorom s jednom lopaticom i protutegom do sada su se koristile samo u eksperimentalnoj fazi u
punom opsegu. Ipak, nesimetrija rotora uzrokuje previše problema te zbog toga nije ostvaren komercijalni uspjeh.
Vjetroelektrane s rotorom s dvjema i trima lopaticama rade ''glatko'' u odnosu na one jednom rotorskom
lopaticom. Vjetroelektrane s trima rotorskim lopaticama su općenito nešto tiše nego one s dvjema.
Vjetroelektrane s više lopatica imaju veći startni moment pri manjim brzinama vjetra te se često koriste za
crpljenje vode
Mogu biti s rotorom postavljenim uz vjetar i s rotorom postavljenim niz vjetar, pri čemu rotor uvijek treba biti
postavljen okomito na smjer brzine vjetra.

Vjetroelektrane s rotorom postavljenim uz vjetar se ne mogu samostalno zakretati ''u vjetar''. Za to im je

potreban mehanizam.
Kod vjetroelektrana malih i srednjih snaga čiji promjer rotora ne prelazi 10m zakretanje u vjetar može se vršiti
pomoću ''repa'' koji nalazi u produžetku gondole.
Kod vjetroelektrana s rotorom postavljenim uz vjetar i kod vjetroelektrana s rotorom postavljenim niz vjetar
koje imaju promjer rotora veći od 10m potreban je zakretni mehanizam (engl. yaw) koji će gondolu, odnosno rotor
zakretati u vjetar. Takav zakretni mehanizam ima električni ili hidraulički pogon.
Vjetroelektrane s rotorom postavljenim niz vjetar se mogu samostalno zakretati u vjetar. No ipak kod ovog tipa
vjetroelektrana stup izaziva zavjetrinu i turbulencije što utječe na prilike vjetra na samom rotoru (povećava buku i
fluktuacije)
Konvencionalne vjetroelektrane većih snaga imaju isključivo rotor s tri lopatice koji je postavljen uz vjetar,
odnosno prije stupa vjetroelektrane.

Prednosti vjetroelektrana sa vodoravnom osovinom:

veća učinkovitost
mogućnost regulacije kuta lopatica što omogućava optimalni kut rotorskih lopatica prema vjetru te bolju
regulaciju izlazne snage
visoki stupovi omogućavaju pristup većim brzinama vjetra na većim visinama
ne trebaju dodatni pogon za pokretanje.

Nedostaci vjetroelektrana sa vodoravnomosovinom:

imaju poteškoća s radom pri turbulentnim vjetrovima ''blizu'' tlu (na manjim visinama)
visoki tornjevi i dugačke rotorske lopatice problematične za prijevoz do mjesta instalacije (troškovi prijevoz
mogu biti i do 20% cijene opreme)-za instalaciju su potrebne visoke dizalice koje su skupe
mogu stvarati smetnje aerodromskim radarima
gondola se mora rotirati kako bi rotor uvijek bio okomito postavljen na smjer brzine vjetra.

2. Vjetroelektrane s okomitom osi vrtnje (VAWT)

Vjetroelektrane s
okomitom osi vrtnje imaju
okomito postavljenu
osovinu.

Osnovna prednost
vjetroelektrana s okomitom
osi vrtnje je što mogu
iskoristi vjetar iz smjerova
te, za razliku od
vjetroelektrana s
vodoravnom osi vrtnje, ne
moraju imati sustav za
zakretanje kako bi uvijek bile okrenute ''u vjetar''.

Generator kod ovakve izvedbe vjetroelektrana može biti smještene blizu tla što omogućava lakši pristup
generatoru.

Imaju niži stupanj djelovanja nego one s vodoravnom osi vrtnje. Pogodnije su za urbana područja zbog niže
razine buku, manje brzine vrtnje te neovisnosti o smjeru brzine vjetra.

Postoji nekoliko različitih tipova vjetroelektrana s okomitom osi vrtnji kao što su: Savoniusov tip, Darrieusov tip,
spiralni tip te H –tip. Postoje i druge izvedbe vjetroelektrana s okomitom osi vrtnje...

427

Prednosti vjetroelektrana sa okomitom osovinom:

Nema potrebe za masivnim stupovima te se mogu postaviti blizu tla što omogućuje lakši pristup i jednostavnije
održavanje pokretnih dijelova

Nema potrebe za mehanizmom za zakretanje jer su lopatice postavljene okomito te mogu iskorištavati vjetrove
iz svih smjerova.

Imaju manji omjer brzine vrha lopatice i brzine vjetra TSR (engl. tip speed ratio) što omogućuje lakše kočenje
rotora pri većim brzinama vjetra.

Mogu se graditi na lokacijama gdje je zabranjena izgradnja visokih stupova.

Nedostaci vjetroelektrana sa okomitomosovinom:

Imaju do 50 % manju učinkovitostu odnosu na vjetroelektrane s vodoravnom osi vrtnje.

Ne iskorištavaju prednost većih brzina vjetra na većim visinama jer nemaju stup.
Imaju mali pokretni moment te je zbog toga često potrebno utrošiti dodatnu energiju za pokretanje rotora.
 4.7. Osnovni dijelovi VE, općenita shema djelovanja i načelan princip rada

Osnovni dijelovi vjetroelektrane su: stup, kućište

(gondola), rotor (lopatice i glavčina), pogonski mehanizam,
generator, prijenosnik, sustav za zakretanje, sustav za
zakretanje lopatica (engl. pitch), mehanička kočnica,
anemometar te sustav za upravljanje i nadzor

Ovisno o konfiguracijskom tipu vjetroelektrane, neki

dijelovi kod pojedinih tipova mogu izostati (Detaljnije o
konfiguracijskim tipovima VE u nastavku)

Lopatice(eng. blades)

S obzirom na izvedbu možemo razlikovati:

1. lopatice sa zakretnim vrhovima(kao aerodinamičnim kočnicama) ili

2. lopatice s krilcima(funkcioniraju na način da se krilca odvajaju od površine, smanjujući aerodinamične značajke profila
kod brzine iznad projektne).

Obje izvedbe su ujedno sekundarni kočni sustavi, koji u slučaju otkaza primarnog kočnog sustava (mehanička kočnica)
stvaraju moment kočenja (zakretanjem vrha lopatice ili pomičnom ravnom površinom (eng. spoiler)).

Ako se u obzir uzmu razina buke i vizualni efekt, izvedba s tri lopatice predstavlja najčešće rješenje (oko 90%).

Pored toga, dinamikom rotora s tri kraka je najlakše upravljati. Inercijski moment trokrakog rotora prema tornju ne
mijenja se tijekom okretanja. To rezultira manjim problemima uslijed oscilacija nego kod jednokrakih i dvokrakih rotora.
Uz to je i optički mirniji zbog okretanja na manjoj brzini.

Rotor

Sastavni dijelovi rotora vjetroturbine: glavčine (eng. hub) i lopatice. Ovisno o tome kako reguliramo snagu, rotor može
biti izveden:

1. Tako da se regulacija kuta tijekom rada vrši zakretanjem lopatice, na način da se profil namješta u optimalni položaj
(eng. Pitch).

Ovakva regulacija je složena i rotori ovakve izvedbe su skuplji, ali nužno primjenjivi za lopatice duže od 25-30 m. Također
postoji poseban motor za zakretanje, koji mijenjajući kut lopatice mijenja napadni kut struje zraka.

2. Tako da se regulacija snage vjetroturbine vrši korištenjem aerodinamičnog efekta poremećenog trokuta brzina(eng.
stall).

Dakle, s promjenom brzine vjetra mijenja se na aeroprofilu kut struje zraka, odnosno dolazi do poremećaja trokuta brzina
te do porasta ili gubitka uzgona.Za ovaj slučaj izvedbe rotora lopatice nemaju mogućnost zakretanja. Međutim, kako je
vjetroturbina projektirana za neko područje brzina, u ovom slučaju izvedbe lopatice imaju unaprijed namješten kut za
dotično područje brzina, što omogućuje najveću transformaciju energije vjetra u el. energiju.

Kočnica(eng. brake)

Kada generator ispadne iz mreže, odnosno brzina naleta vjetra prijeđe maksimalnu vrijednost (isključnu vrijednost, npr.
25 m/s) dolazi do izrazitog dinamičkog opterećenja. Zato mora postojati kočni sustav kako bi rasteretio prijenosnik snage,
odnosno zaustavio rotor.

Zadatak ovog sustava je održati projektnu brzinu vrtnje konstantnom, odnosno osigurati sustav čije je djelovanje
dinamički uravnoteženo.

Disk kočnicaje najčešća izvedba kočnog sustava (kojom se na suvremenim strojevima upravlja mikroprocesorski), a
smještena je na sporookretnoj osovini prije prijenosnika ili na brzookretnoj osovini generatora.

Prijenosnik snage(eng. gear box)

Prijenosnik vjetroturbine spaja sporookretnu s brzookretnom osovinom i povećava brzinu vrtnjes oko 30 –60 o/min na
oko 1200 –1500 o/min tj. na brzinu vrtnje, za većinu generatora, nužnu za stvaranje električne energije.

Prijenosnik je u većini slučajeva multiplikator i može biti različitih izvedbi.

Hlađenje prijenosnika se najčešće vrši zrakom, a podmazivanje sintetičkim uljem. Prilikom analiziranja načina na koji se
vrtnja prenosi s vjetroturbinskog dijela na električni generator, naročitu važnost zauzimaju materijali izrade elemenata
sklopa, vrsta prijenosa i prijenosni omjer. Prijenosnik je skup i težak dio vjetroturbine pa zbog toga inženjeri istražuju
mogućnost izravnog pogona generatora bez prijenosnika.

Postotak iskoristivosti energije je 98%, a gubitak energije koji nastaje uslijed trenja zupčanika prijenosnika manifestira
se u obliku topline i buke.

Ukoliko su generatori višepolni niskobrzinski i po mogućnosti sinkroni s uzbudnim namotom ili uzbudnim
permanentnim magnetima, mehanički prijenosnik nije potreban (slučaj kod vjetroturbina novijeg dizajna).

Upravljački i nadzorni sustav (eng. controller)

Mikroprocesorski upravljani sustav je u osnovi zadužen za cjelokupno upravljanje i nadziranje rada vjetroturbinsko-
generatorskog sustava.

Ako ovakav sustav nije u cijelosti smješten na vjetroturbinskoj jedinici (kao što može biti slučaj), već je jednim dijelom na
nekom udaljenijem mjestu onda sustav zahtjeva i posebnu telekomunikacijsku opremu.

Oprema za zakretanje (eng. yaw gear)

Služi za zakretanje turbinsko-generatorskog sustava. Nalazi se ispod kućišta vjetroturbine, na vrhu stupa. Preko pužnog
prijenosa (omjera reda veličine 1:1000) s velikim zupčastim prstenom, učvršćenim na stupu, izravnava se os osovine
rotora s pravcem vjetra. Zakretanje vrši motor.On na sebi ima ugrađenu kočnicu koja onemogućuje zakretanje kućišta
zbog naleta vjetra.
Zakretanje kućišta regulira sustav koji je izvan funkcije kad su poremećaji smjera vjetra manji (u prosjeku -jednom u deset
minuta dogodi se zakretanje kućišta).

Kućište (eng. nacelle)

Kućište s jedne strane štiti generatorski sustav sa svim komponentama od okolišnih utjecaja, a s druge štiti okoliš od buke
dotičnog sustava.

Stup (eng. tower)

Može biti izveden kao cjevasti, konusni, teleskopski, rešetkasti, učvršćeni ili povezani.

Danas se najčešće koristi cjevasta konstrukcija, a prednost joj se nalazi u tome što ju osim visoke čvrstoće karakterizira i
veća otpornost na vibracije.

Prednost rešetkaste konstrukcije nalazi se u jednostavnosti, a budući da ju je moguće rastaviti na manje dijelove
prikladnija je za transport i montažu.

Generator

Za pravilno i sigurno funkcioniranje čitavog vjetroturbinsko -generatorskog sustava, generator mora ispunjavati zahtjeve
kao što su:

1. visok stupanj iskoristivostiu širokom krugu opterećenja i brzine okretanja,

2. izdržljivost rotora na povećanim brojevima okretajau slučaju otkazivanja svih zaštitnih sustava,

3. izdržljivost, odnosno postojanost konstrukcija na visokim dinamičkim opterećenjimaprilikom kratkih spojeva, te pri
uključivanju i isključivanju generatora.

4. Uzimajući u obzir uvjete povećane vlažnosti, slanosti, zatim otpornost na krute čestice, povišenu temperaturu i slične
uvjete, pred generatore se također postavlja zahtjev pouzdanostisa što je moguće manje održavanja.
Načelan princip rada vjetroelektrane:

Vjetroturbina i generator su spojeni pomoću mehaničke spojke za koju se najčešće podrazumijeva da u sebi ima
mjenjačku kutiju s prijenosnikom. Prijenosnik ima funkciju prilagođavanja niže brzine vrtnje rotora vjetroturbine višoj
brzini vrtnje rotora generatora.

Ukoliko su generatori višepolni niskobrzinski i po mogućnosti sinkroni s uzbudnim namotom ili uzbudnim
permanentnim magnetima, mehanički prijenosnik nije potreban (slučaj kod vjetroturbina novijeg dizajna).

Iznos snage pretvorbe vjetroturbine regulira se pomoću sustava za upravljanje kutom zakreta elise (eng. pitch
regulated), koji također može postojati unutar opreme nekih vjetroturbina ali i ne mora.

Korištenjem tog regulacijskog mehanizma elisa se zakreće oko svoje duže osi i omogućuje regulaciju mehaničke snage,
ovisno o karakteristikama vjetroturbine.

Ako vjetroturbina nema regulacijski sustav zakretanja, naglasak se stavlja na konstrukciju elisa koje se projektiraju
prema aerodinamičnom efektu. Tako je, u slučaju previsokih brzina vjetra, vjetroturbina zaštićena od povišenja snage.

Za smjer Energetska postrojenja:

 4.5. Izbor generatora u VE (sinkroni/asinkroni, konstanta/promjenjiva brzina vrtnje, dominante
konfiguracije)

Praktički, vjetroelektrane mogu biti opremljene bilo

kojim tipom trofaznog generatora, no ipak se koristi
nekoliko osnovnih tipova:
1. Asinkroni (indukcijski) generatori –koji se mogu
podijeliti na:
1.1. Kavezne asinkrone generatore (engl. Squirrel Cage
Induction Generator -SCIG)
1.2. Asinkrone generatore s namotanim rotorom i kliznim
prstenovima (engl. Wound Rotor Induction Generator -
WRIG) koji se mogu podijeliti na:
1.2.1. OptiSlipTM asinkrone generatore (engl. Opti-Slip
Induction Generator -OSIG)
1.2.2. Dvostruko napajane generatore (engl. Doubly Fed
Induction Generator -DFIG).
2. Sinkroni generatori –koji se mogu podijeliti na:
2.1. Generatore s namotanim rotorom (engl. Wound Rotor
Synchronous Generator -WRSG)
2.2. Generatore s permanentnim magnetom (engl. Permanent
Magnet Synchronous Generator -PMSG)
3. Ostali potencijalni tipovi generatora kao što su:
3.1. Visokonaponski generatori (engl. High Voltage Generator -
HVG)
3.2. Generatori s poprečnim tokom (engl. Transverse Flux
Generator -TFG).

Prema kontroli brzine vrtnje razlikuju se vjetroelektrane sa stalnom i promjenjivom brzinom vrtnje
1. VE u izvedbi sa stalnom brzinom vrtnje
•Prednost: Za izravno priključenje na mrežu, omogućena primjena jednostavnih generatora čija je brzina vrtnje određena
frekvencijom mreže.
•Nedostatak: optimalan pogon (maks. djelatnu snagu)samo za jedan omjer između brzine vrha elise i brzine vjetra.

2. VE u izvedbi s promjenjivom brzinom vrtnje

•Prednosti: Ostvariv je optimalan pogon za svaki omjer između brzine vrha elise i brzine vjetra, odnosno za svaku brzinu
vjetra. Pogon s promjenjivom brzinom vrtnje na godinu postiže i do 30% veći iznos predane električne energije od pogona sa
stalnom brzinom vrtnje.
•Nedostatak: Kod VE koje se spajaju na mrežu zahtijevaju se pretvornici frekvencije
•Razlikuju se četiri dominantne konfiguracije vjetroelektrane prema vrsti generatora, prema spoju na mrežu te prema
kontroli snage i brzine vrtnje.

Vjetroagregati s promjenjivom brzinom vrtnje najčešće koriste asinkrone generatore s promjenjivim klizanjem
(promjenjivim otporom rotorskog kruga), dvostrano napajane asinkrone generatore te sinkrone generatore, ali mogu
koristiti i kavezne asinkrone generatore.
  Dvostruko napajani generatori imaju rotor s namotima i
kliznim kolutovima preko kojih se rotor napaja ili daje struju
u mrežu. Povezanost rotora generatora preko kliznih
kolutova omogućuje promjenjivu brzinu vrtnje.

Stator generatora se izravno spaja na mrežu te njegov izlazni

napon i frekvencija
odgovaraju naponu i frekvenciji mreže, dok napon i
frekvencija rotora ne odgovaraju
naponu i frekvenciji mreže. Rotor se spaja preko sklopa
energetske elektronike.
 Ova vrsta generatora energiju u mrežu može davati i preko statorskog i preko
rotorskog kruga. Preko statorskog kruga se prenosi maksimalno do oko 70 %, a preko
rotorskog kruga maksimalno do oko 30 % nazivne snage generatora ovisno o iznosu
klizanja s.
 Rotor generatora, osim što može dati energiju u mrežu, isto tako može i povući energiju iz mreže, a to ovisi o brzini
vrtnje generatora.
 Ukoliko je brzina vrtnje veća od sinkrone brzine
(nadsinkorni rad) tada će se energija predavati u mrežu
preko rotorskog kruga, a ukoliko je brzina vrtnje manja od
sinkrone brzine (podsinkorni rad) tada rotor povlači
energiju iz mreže.
 Kod statorskog kruga smjer energije je uvijek prema
mreži, tj. stator daje energiju u mrežu bez obzira je li
brzina vrtnje rotora veća ili manja od sinkrone brzine

 Sinkroni generator je spojen izravno na vratilo turbine (ali može i

preko prijenosnika) – konfiguracijski tip D.
 Za razliku od vjetroagregata s dvostrano napajanim generatorom,
kod vjetroagregata sa sinkronim genratorom snaga pretvarača
frekvencije mora odgovarati nazivnoj snazi generatora uvećanoj za
gubitke što poskupljuje vjetroagregat. Velika prednost vjetoragregata
sa sinkronim generatorom i pretvaračem frekvencije jest u tome što
može imati promjenjivu brzinu vrtnje u punom rasponu.
4 dominantne konfiguracije VE
1.Tip A: stalna brzina vrtnje, asinkroni kavezni generator i
stall regulacija snage.
2.Tip B: promjenjiva brzina vrtnje u određenom rasponu,
generator s istaknutim polovima, promjenjivi otpor u
rotorskom krugu (promjenjivo klizanje) i pitch regulacija
snage
3.Tip C: promjenjiva brzina vrtnje, generator s dvostrukim
napajanjem i pitch regulacija snage
4.Tip D: promjenjiva brzina vrtnje u punom rasponu,
direktni pogon (izostanak prijenosnika), sinkroni
generator, puni izmjenjivač frekvencije i pitch regulacija
snage.

Izbor generatora –iskustva proizvođača:

Velika većina proizvođača koristi dvostruko napajani
asinkroni generator.Ovaj generator ima niz prednosti kao
što su sposobnost kontroliranja reaktivne snage i
odvojene kontrole aktivne i reaktivne snage s nezavisnim
kontroliranjem uzbudne struje rotora, te on ne mora
nužno biti magnetiziran iz mreže već može biti
magnetiziran i iz rotorskog kruga. Jedini njegov
nedostatak je neizbježna potreba za kliznim prstenima.
On ne koristi pretvarač frekvencije za spoj na mrežu, već
se spaja direktno, što znatno smanjuje troškove.
Generator kojega koriste neki proizvođači kao što su
Enercon i Multibrid je sinkroni generatorkoji je puno
skuplji i mehanički složeniji nego asinkroni generator iste
veličine. Međutim, ima jednu veliku prednost u odnosu na
asinkroni generator, a to je da ne treba reaktivnu struju
magnetiziranja

Izbor generatora –različiti pogledi

Sa stajališta mreže (HEP-a):
Kombinirana primjena generatora s promjenjivom
brzinom vrtnje i statičkog pretvarača frekvencije pomaže
u izbjegavanju problema stabilnosti kuta i regulacije
frekvencije, odnosno njihanja općenito.
Problemi sa stabilnošću mogući jedino pri priključenju
takve VE kao izvora konstantne djelatne snage na
naponski slabu mrežu.
Sa stajališta investitora:
Investitori se uglavnom odlučuju za inicijalno jeftiniju
varijantu, dakle za vjetroelektrane u izvedbi sa stalnom
brzinom vrtnje i frekvencijomuz korištenje asinkronog
generatora u pogonu na krutu mrežu.

4.6. Dvostrano napajani asinskorni generator (DFIG)- prednosti i nedostaci

 4.7. Regulacija snage VE (aktivna i pasivna, gubitak brzine/zakret lopatica)

Osim prema brzini vrtnje vjetroelektrane se mogu

razlikovati i prema načinu kontrole snage (kontroli
lopatica), a to su:
1.Aktivna regulacija kuta zakreta lopatica rotora
(engl. Active pitch control)–to je sustav koji upravlja
zakretom lopatica rotora. Hidraulički ili električni
aktuatori zakreću lopatice rotora oko vlastite osi.
Promjenom kuta zakreta lopatica rotora regulira se
snaga vjetroelektrane. Lopatice rotora se
prilagođavaju brzini vjetra tako da manjim • povećanjem kuta zakreta lopatica rotora smanjuje se
iskorištavanjem većih brzina vjetra izlazna snaga koeficijent snage ta da se maksimum koeficijenta snage
vjetroelektrane prati vlastitu krivulju snage. Većina ostvaruje pri za veće kutove zakreta ostvaruje pri manjem
modernih vjetroturbina većih snaga koristi ovaj koeficijentu brzohodnosti.
sustav kontrole.
2.Pasivna regulacija gubitkom brzine (engl. Passive
stall control) –to je sustav kod kojega nema
zakretanja lopatica rotora. Lopatice rotora su
pažljivo dizajnirane tako da povećanjem brzine vjetra
smanjuju svoju učinkovitost i time prate krivulju
snage.
3.Aktivna regulacija gubitkom brzine (engl. Active
stall control)–to je sustav koji je kombinacija dvaju
prethodno opisanih. Lopatice rotora se zakreću
ovisno o brzini vjetra, dok se kod velikih brzina vjetra
zakreću u takav položaj da ostvaruju gubitak brzine
(stall). Ovaj sustav koristi se za vjetroturbine snaga
većih od 1 MW.
 5. ENERGIJA BIOMASE I BIOPLINA

5.1. Vrste (podjela) i svojstva biomase

Biomasa su sve biorazgradive tvari biljnog i životinjskog porijekla, dobivene od otpada i ostataka poljoprivredne i
šumarske industrije.
1. Drvna biomasa 2. Energetski nasadi
1.1. Šumska biomasa: Biljke bogate uljem ili šećerom, s velikom količinom suhe
Ostaci i otpad iz drvne industrije, nastali redovitim tvari (ugljik C), kao što su:
gospodarenjem šumama, prostorno i ogrjevno drvo. ‐ brzorastuće drveće i kineske trske s godišnjim prinosom
Održivo korištenje – međunarodni koncenzus od 17 tona po hektaru,
Hrvatska 44% površine pod šumama, godišnji prirast 9.6 ‐ eukaliptus: 35 t suhe tvari,
milijuna m3 ‐ zelene alge s prinosom od 50 tona po hektaru,
1.2. Biomasa iz drvne industrije ‐ biljke bogate uljem ili šećerom,
Ostaci i otpad pri obradi drveta u drvnoj industriji: piljenju, ‐ u Hrvatskoj se najveći prinosi postižu s
brušenju, blanjanju... topolama,vrbama i
Gorivo u vlastitim kotlovnicama i kogeneracijama, sirovina jablanima, te u novije vrijeme i paulovnijama
za proizvode, brikete,, pelete... Često otpad koji opterećuje Svojstva: Kratka ophodnja, veliki prinosi.
poslovanje drvne industrije. Jeftinije i kvalitetnije gorivo od Ekološki prihvatljivi: korištenje otpadnih voda, gnojiva i
šumske biomase. taloga (vegetacijski filtri), .izbjegavanje viškova u
poljoprivrednoj proizvodnji.
3. Poljoprivredna biomasa 4. Biomasa sa farmi životinja
Ostaci godišnjih kultura: slama, kukuruzovina, oklasak, _ Gnojnica, stajski gnoj i različiti organski otpad koji
stabljike, ljuske, koštice... nastaju na farmama ‐ za dobivanje bioplina u procesu
Svojstva: heterogenost, niska ogrijevna moć, visok udio anaerobne digestije (uz dodatak silaže, tj, poljoprivredne
vlage, različite primjese (npr. Na, Cl) biomase) koji se energetski iskorištava u bioplinskim
Primjer: Nakon berbe kukuruza na obrađenom zemljištu kogeneracijama ili predajom plina u distributivnu mrežu.
ostaje kukuruzovina, stabljika s lišćem, oklasak i komušina. _ Prednost ovakvog iskorištavanja biomase s farmi
Budući da je prosječni odnos zrna i mase (tzv. žetveni omjer) životinja je korištenje obnovljivog izvora energije se
53% : 47%, proizlazi kako biomase približno ima koliko i jedne strane, a s druge strane u velikoj mjeri se
zrna. Ako se razluče kuruzovina i oklasak, tada je njihov rješava problem emisije stakleničkih plinova koji
odnos prosječno 82% :18%, odnosno na proizvedenu 1 t zrna nastaju na farmama životinja, posebice metana
kukuruza dobiva se i 0,89 t biomase kukuruza što čine 0,71 t (bioplin sadrži oko 65 % metana) koji ima 25 puta
kukuruzovine i 0,18 t oklaska. veći staklenički efekt nego CO2.
Iako je neosporno kako se nastala biomasa mora _ Također još jedna prednost energetskog iskorištavanja
prvenstveno vraćati u zemlju, preporučuje se zaoravanje biomase s farmi životinja jest i mogućnost iskorištavanja
između 30 i 50% te mase, što znači da za energetsku digestata (humusa) nakon procesa anaerobne digestije.
primjenu ostaje najmanje 30%.
5. Biogoriva 6. Gradski otpad
Etanol (alkoholno gorivo) nastaje hidrolizom molekula “Zeleni dio” recikliranog kućnog otpada, biomasa iz
škroba enzimima u šećer koji fermentira u alkohol (šećerna parkova i vrtova, mulj iz kolektora otpadnih voda.
trska, melasa, kukuruz, drvo, poljoprivredni ostaci). Deponijski plin (metan) i spaljivanje otpada (krutog
Za proizvodnju metanola mogu se koristiti sirovine s visokim otpada) u spalionicama. Veliki investicijski troškovi
udjelom celuloze kao što je drvo i neki ostaci iz poljoprivrede. (4000$/kW), ali uz zbrinjavanje otpada – ekološki
Sirovina se najprije konvertira u plinoviti međuproizvod iz prihvatljivo!
kojeg se sintetizira metanol. Biodizel nastaje esterifikacijom
biljnih ulja s alkoholom (uljana repica, suncokret soja,
otpadno jestivo ulje, loj) Svojstva slična motornim gorivima
(miješanje ili uporaba u čistom obliku)
Svojstva biomase
1. Obnovljivost
_ Sve vrste biomase su obnovljive (dotok se ne smanjuje za ljudsko
poimanje vremena), s tim da je za ogrjevno drvo uvjet obnovljivosti neprekidno pošumljavanje prostora barem toliko da
godišnji prinos bude jednak godišnjem iskorištenju drvne mase.
2. Ogrjevna moć biomase
_ Osnovna karaktreristika: nehomogenost, kao posljedica različitih udjela vlage i Pepela

3. Utrošak energije za pridobivanje

_ Izravno kod šumske biomase: npr. za sječu drvne mase, za pošumljavanje i uzgoj
šume, za transport od mjesta sječe do mjesta korištenja te za pripremu drveta za
korištenje. Moguća neracionalnost uporabe (utrošak energije > proizvedene
energije).
_ Poljoprivredna, životinjska i biomasa iz drvne industrije, te otpad: moguće izostaviti
utrošak pridobivanja jer se odvija neovisno od energetskog korištenja: npr. slama kao
rezultat poljoprivredne proizvodnje pšenice (ili će istrunuti ili energetski iskoristiti).
4. Emisije štetnih plinova pri sagorijevanju
_ Emisija plinova eventualno manje štetnih od konvencionalnih goriva jer praktički
nema sumpora. Ipak emisija ostalih plinova je nešto veća nego li iz konvencionalnih
postrojenja (manji stupanj djelovanja, manje jedinice).
_ Emisija kod korištenja otpada može biti i opasna ako se prethodno iz otpadaka
(smeća) ne izdvoje štetni sastojci.
5. Kumulativna CO2 neutralnost
_ Kumulativna neutralnost: u ukupnom lancu – od pridobivanja energije, izrade i
montaže pog. uređaja, do korištenja i zbrinjavanja.
_ Ipak, misli se na neutralnost prilikom pretvorbe u iskoristljiviji oblik (tada
jeispunjeno!).
_ Za biomasu: ispunjeno samo ukoliko je godišnje iskorištavanje mase jednako ili
manje od godišnjeg prirasta nove mase. Tada će emisija CO2 pri korištenju te
biomase biti jednaka imisiji CO2 prilikom fotosinteze te biomase.

6. Površinska raspodjela i energetska gustoća

_ Relativno ravnomjerno raspodijeljena, no vrlo male (energetske) površinske gustoće:
npr. na 1 km2 slama ima energetski sadržaj oko 2 kWh/god.
_ Usporedba: na 1 km2 oko 1.000 kWh/god Sunčeva zračenja (geog. Širina HR) ili naftna bušotina s godišnjim iscrpkom
od npr. 100 tisuća tona čiji je energetski sadržaj otprilike 1 milijarda kWh/god, a zauzima površinu od par stotina m2!
7. Mogućnost transportiranja i skladištenja
_ Biomasa se da transportirati na razumno veliku udaljenost (jer bi pretjerana udaljenost tražila više energije za
transport od energetskog sadržaja tvari koja se prevozi) te se da uskladištiti i koristiti prema potrebi.
_ Bitna prednost npr. pred energijom Sunčeva zračenja ili vjetra.
Prednosti:
_ Glavna prednost u korištenju biomase kao izvora energije su obilni potencijali, ne samo u tu svrhu zasađene biljne
kulture već i otpadni materijali u poljoprivrednoj i prehrambenoj industriji. Plinovi koji nastaju korištenjem biomase
mogu se također iskoristiti u proizvodnji energije.
_ Prednost biomase u odnosu na fosilna goriva je i neusporedivo manja emisija stakleničkih plinova. Računa se da je
opterećenje atmosfere s CO2 pri korištenju biomase kao goriva zanemarivo, budući da je količina emitiranog CO2
prilikom izgaranja jednaka količini apsorbiranog CO2 tijekom rasta biljke ‐ ukoliko su sječa i prirast drvne mase u
održivom odnosu (kumulativna CO2 neutralnost)..
_ Korištenje biomase omogućava i zapošljavanje (otvaranje novih i zadržavanje postojećih radnih mjesta), povećanje
lokalne i regionalne gospodarske aktivnosti, ostvarivanje dodatnog prihoda u poljoprivredi, šumarstvu i drvnoj industriji
kroz
prodaju biomase‐goriva.
Nedostaci
_ Biomasa je uvjetno obnovljivi izvor energije. Ukoliko se biomasa koristi na održiv način, odnosno da je godišnja
potrošnja biomase manja ili jednaka od godišnjeg prirasta (dotoka) nove biomase, tada se ona smatra obnovljivim
izvorom energije.
_ Spaljivanjem biomase stvaraju se i drugi zagađujući plinovi te otpadne vode. Samo je u velikim pogonima isplativa
izgradnja uređaja za reciklažu otpada, dok u manjim to nije isplativo pa se postavlja pitanje koliko je to u ekološkom
smislu profitabilno/opravdano.
_ Osim toga, prikupljanje, transport i skladištenje biomase vrlo je skupo i često energestki neodrživo što je još jedan
nedostatak ove tehnologije.

5.2. Biokemijske pretvorbe biomase (vrste, opis)

5.3. Termokemoijske pretvodbe biomase (vrste, opis)

5.2. Istovremeno spaljivanje ugljena i drvne biomase (vrste, opis)

Istovremeno (su)spaljivanje (co‐firing)

ugljena i drvne biomase
• Biomasa se može iskorištavati i u
kotlovima na ugljen u kojima uz ugljen
istovremeno
izravno izgara i drvna biomasa . Udio
biomase u ukupnoj količini goriva prilikom
izgaranja može iznositi do 15 %. Na taj se
način dolazi do smanjenja emisija
stakleničkih plinova jer dio ugljena zamjenjuje biomasa. Uz 15 % udjela drvne
biomase može se postići smanjenje emisija stakleničkih plinova od 18 %, dok se
učinkovitost pretvorbe u električnu energiju kod takvih postrojenja kreće od 33 – 37 %.

•Izravno: preko 1 (priprema biomase) i 5 (torrefaction = zapeći biomasu) za zajedničko mljevenje i spaljivanje u
plameniku
•Izravno: preko 2 (prethodno zasebno mljevenje) i 3 (odvođenje u plamenik) za zajedničko spaljivanje
•Neizravno: preko 4 (rasplinjavanje biomase u rasplinjaču) prije odvojenog izgaranja plina i predaja topline u
Kotlu

Priprema biomase
• Prije izravnog spaljivanja u ložištima s
usitnjenim (mljevenim) ugljenom.
• Obično uključuje usitnjavanje na veličinu
(granulaciju) od 1‐2 mm (u usporedbi s
ugljenom <100 μm). Naime, biomasa
ima vlaknastu strukturu što je čini
neprikladnom za usitnjavanje u mlinu.
Moguće je i nepotpuno izgaranje
biomase .
• Pri izravnom istovremenom mljevenju s
ugljenom (i poslije spaljivanja)
dozvoljava se njezin udio do 10%
(komercijalno 5‐8%)
• Previsoki udio može znatno smanjiti
učinkovitost mljevenja, a u ovisnosti o
sastavu biomase i povećati abrazivno
trošenje (prljavština, zemlja…)

“Pečenje biomase” (torefakcija,

torificiranje)
• Rezultira u gorivu sličnijem ugljenu.
Proces se sastoji od grijanja biomase
u nezapaljivoj atmosferi na nisku
maksimalnu temperaturu od 300 °C.
• Rezultat: čvrsti, jednolični proizvod
manje vlage i veće ogrjevne
vrijednosti.
• Potpuno “torificirana’” biomasa
izgubi vlaknastu strukturu, a to ju
čini pogodnom za uporabu u
mlinovima za ugljen.
• Moguće je peletiranje. Više vrsta
toref. reaktora: od rotirajućeg
bubnja, vijka, peći fluidiziranog sloja,
mikrovalova…

Prilagodba plamenika
• Biomasa se razlikuje od ugljena u uglavnom višoj vlazi (potrebno sušenje prije
izgaranja), manjem udjelu pepela, manjem udjelu dušika, višem udjelu hlapljivih
sastojaka i manjoj ogrijevnoj vrijednosti
• Lakše zapaljiva, proizvodi manje čvstog ugljika, s većim otporom izgaranju. (mogu
se/trebaju paliti veće čestice u ložištima s usitnjenim gorivom).
• U ovisnosti o udjelu biomasu u sustavu plamenika:
do 15% bez ili minimalne preinake plamenika
do 50% značajnije preinake u dovodu zraka za izgaranje
preko 50 % u pravilu potpuna zamjena plamenika
Čišćenje plinova i rukovanje peplom
• Onečišćenja i šljaka na stjenkama kotla i izmjenjivača topline dovodi do smanjene
učinkovitosti, a taloženje pepela (s visokom udjelom klora) dovodi do korozije.
• Predstavlja značajan problem, potrebno čišćenje, više kod rasplinjavanja drvne
biomase.

5.3. Male kogeneracijske elektrane (prednosti, nedostaci, isplativost, vrste)

Zbog ograničenja i prikupljanju i prijevozu biomase u pravilu se koriste postrojenja manjih snaga u usporedbi s fosilnim
gorivima, osobito ugljenom.
Male i srednje kogeneracije (na biomasu i bioplin)
_ Male i srednje kogeneracijske elektrane su višenamjenski objekti, koji iz (fosilnih goriva
i) biomase postupkom kogeneracije proizvode električnu i toplinsku energiju, a u
određenim slučajevima proizvodi se i hladna voda za potrebe hlađenja.
_ Odgovarajuće toplinske snage ovise o vrsti energetskog agregata i kreću se u rasponu
od 50‐30.000 kWe.
Prednosti malih kogeneracija (na biomasu i bioplin)
_ Osnovna prednost malih kogeneracija u odnosu na odvojenu proizvodnju električne i
toplinske energije je smanjenje troškova goriva (povećanjem učinkovitosti), a time i
smanjenje zagađenja okoliša.
_ Modularna izvedba ‐ veličina malih kogeneracijskih objekata može se prilagoditi
porastu potrošnje električne i toplinske energije stupnjevitom izgradnjom odnosno
dodatnim modulima.
_ Postojeće toplane i rezervni električni agregati mogu se dograditi, odnosno
rekonstruirati u male kogeneracije.
_ Relativno mala dodatna ulaganja isplativa za nekoliko godina ‐ lokacija je redovito u
okviru industrijskog, poljoprivrednog ili javnog objekta što olakšava ishođenje dozvola,
kao i kratak rok izgradnje (i zbog modularne izvedbe).
Nedostaci malih kogeneracija (na biomasu i bioplin)
_ Osnovi nedostatak: otpada prijenos energije na veće udaljenosti, jer se toplina i struja
proizvode okolišno prihvatljivo u težištima potrošnje. Toplina se predaje izravno u
objektu ili u obližnju toplinsku mrežu (rijetko!). Električna energija se također koristi u
objektu, a višak se isporučuje u postojeću lokalnu NN ili SN distribucijsku mrežu
(uvijek!).
_ Kogeneracija stoga nije isplativa u svim uvjetima već samo za odgovarajuću
kombinaciju potrošnje električne i toplinske energije ‐ ako toplinsko opterećenje traje
više od 3000‐5000 sati godišnje za očekivati je isplativost kogeneracije.
Primjena malih kogeneracija:
_ Najzanimljiviji objekti za primjenu kogeneracije kod kojih se toplinska energija troši što
stalnije i duže tijekom dana, tjedna i godine (npr. industrija, te gdje postoje otpadna
goriva kao različite vrste bioplina (deponijski, muljni, destilacijski i sl.) (npr. farme,
kolektori), te drvni otpad (npr. drvna industrija)
 5.4. Male parnoturbinske kogeneracija (shema i značajke, sušenje drvne biomase)

Mala parnoturbinska kogeneracija na krutu

biomasu
_ Ima opravdanja za korištenje krutog goriva:
ugljena, drvnih otpadaka i biomase, ali kao
lokalnih izvora, tipične
snage do 20 MW.
-Kogeneracija u drvno prerađivačkim
industrijama je najisplativiji način proizvodnje
električne energije, s tim da je u većim
industrijama isplativost znatno naglašenija
-Kotlovi za proizvodnju pare u sustavu
parnoturbinskog postrojenja dijele se na:
kotlove
ložene ugljenom, drvnim otpatcima, ili
biomasom u vrtložnom ložištu, ili s roštiljnim
loženjem.

Drvna biomasa – svojstva i potreba za sušenjem

_Drvna se biomasa obrađuje kemijski i mehanički kako bi se u obliku cjepanica, drvne
sječke, briketa i peleta mogla koristiti za dobivanje toplinske (a potom i električne)
energije.
_Drvna biomasa u prethodno navedenim oblicima se dobiva direktnom sječom drva u
obliku cjepanica ili kao otpad iz drvne industrije nastao u postupcima piljenja, blanjanja ili
brušenja. Peleti i briketi nastaju dodatnom obradom otpada iz drvne industrije.
_Prilikom pojedinih procesa obrade drveta od 100 % početne ulazne sirovine otpad može
iznositi čak i od 35 do 40 % što je znatna energetska vrijednost i predstavlja dodatan
energetski potencijal koji osim o količini otpadne drvne biomase ovisi i ogrjevnoj
vrijednosti.
_Donja ogrjevna vrijednost drveta puno više ovisi o količini vlage nego li o vrsti drveta. jer
se dio oslobođene topline prilikom izgaranja drveta mora utrošiti na isparavanje vode
(vlage).
_ Crnogorične vrste drveta imaju općenito veću donju ogrjevnu vrijednost po jedinici
mase nego li bjelogorične vrste zbog većeg udjela lignina te smole. Bjelogorične vrste
drveta općenito imaju veću gustoću nego li crnogorične pa ukoliko se promatra donja
ogrjevna vrijednost po jedinici volumena mogu imati imaju i veću ogrjevnu vrijednost.
_ Drvna biomasa: velik i promjenjiv udio vlage (do 60 % za svježe drvo), velik udio
hlapljivih sastojaka (do 80 %), potrebne posebne vrste peći (u odnosu na one za ugljen)
_ Smanjenjem vlažnosti biomase ogrjevna vrijednost se uvelike povećava. Iz tog je
razloga, za što bolje iskorištenje energije, korisno sušiti biomasu.
_ Modul osigurava volumen skladišta biomase od 50 m3 čime je osigurana zaliha u
skladištu za 30 ‐ 35 sati rada postrojenja sa maksimalnim kapacitetom ‐ što
omogućava dopunjavanje skladišta biomase jedan puta dnevno. Kompletan sustav
manipulacije sa biomasom u okviru modula je vođen mikroprocesorski.
_ Za rad postrojenja ‐ predviđena je usitnjena drvna biomasa do veličine od 50 mm
(kora, sječka pilanskog i finalnog drvnog otpada, te usitnjena šumska biomasa) ili
usitnjena poljoprivredna biomasa (oklasak i usitnjene stabljike kukuruza i suncokreta).
_ Sušenje se provodi sa toplim zrakom temperature cca 100oC ‐ iz toplovodnog
izmjenjivača. Topla voda koja zagrijava zrak za sušenje dovodi se iz vodom hlađenog
ložišta zagrijača zraka za turbinu. Navedeni sistem sušenja omogućava skidanje vlage
biomase za oko 20 %. Moguće je izvršiti dogradnju kanala za dovođenje dimnih plinova
za sušenje (oko 220oC) čime se može dodatno povećati sušenje uz povećanje en.
vrijednosti biomase do 20 %.
_ Poljoprivredna biomasa: briketi, peleti ‐ mala energetska gustoća, slama – veći udio
Na, Cl, K (korozija), manja temperatura taljenja pepela (taloženje). Gradski otpad:
veliki investicijski troškovi (4000 US$/kW), negativna percepcija javnosti, primarni cilj
nije proizvodnja energije već zbrinjavanje otpada.

5.5. Male termomotorne kogeneracije (shema i značajke)

_ Vrlo česta primjena kod proizvodnje bioplina, deponijskog plina i plina iz mulja kolektora, kao i sintetičkog plina iz
drvne biomase ‐ manje osjetljivi na nečistoće (bio)plina
_ Termomotorne kogeneracije se primjenjuju u širokom rasponu snaga od 10 kWe do nekoliko MWe. Temperaturna
razina korisne topline za primjenu termomotora je do maksimalno 115°C, a najpovoljnije je oko 80°C. Pozitivne osobine
termomotora u kogeneraciji su:
_ visoka električna učinkovitost kogeneracije (do 50 %)
_ velika pouzdanost
_ jednostavno održavanje
_ mala težina i potrebni prostor
_ paketna izvedba
_ dobro ponašanje kod djelomičnih opterećenja
_ kratko vrijeme do pune snage.

Kogeneracijski moduli na bazi dizel motora izvode se u

širokom rasponu električnih snaga od 25 kWe do 5000 kWe. U području manjih snaga obično su paketne izvedbe.
Moguća primjena kod biodizela.
 5.6. Bioplin (anaerobna digestija) (opis procesa i svojstva bioplina, sheme sustava)

Anaerobna digestija (truljenje, razgradnja) ‐ proizvodnja bioplina

Anaerobna digestija biokemijska je pretvorba kojom se proizvodi bioplin: metan,
ugljični dioksid, nešto vodika i ostalih plinova u tragovima, vrlo malo topline i konačni
proizvod (gnojivo) sa većom količinom dušika nego što se proizvodi pri aerobnoj
fermentaciji.
Anaerobna digestija se odvija
samo u specifičnim uvjetima
među kojima su ulazna pH
vrijednost ulazne mješavine
između 6 i 7, potrebna
temperatura od 25‐35 oC te
određeno vrijeme zadržavanja
mješavine u digestoru
(bioreaktoru).
Količina bioplina i energije dobivena iz životinjskog otpada ovisi o vrsti
životinje (količini i sastavu otpada,bioplina i ogrievnoj vrijednosti)
_ Bioplin: sastav
‐ metana CH4 (50‐75 %),
‐ ugljičnog dioksida CO2 (25‐45 %)
‐ vode H2O (2% pri 20°C – 7% pri 40°C)
‐ <2 % kisika i dušika, te < 1% amonijaka, vodika, U prijemni spremnik dolazi gnojnica s farmi životinja (tekuća
sumporovodika ugljikovog biomasa) koja se miješa kako bi se dobila homogena smjesa.
monoksida CO…). Biomasa se iz prijemnog spremnika doprema u digestor gdje se
• Svojstva i sastav bioplina ovise o tipu supstrata, dodaje silaža i gdje se odvija proces anaerobne digestije
načinu proizvodnje (vrsti (dobivanje bioplina). Digestor (u sustavu dva u jedan) je ujedno i
postrojenja), temperaturi na kojoj se odvijao proces, spremnik u kojem se nakuplja bioplin. Na dnu digestora ostaje
trajanju retencije, volumenu ostatak gnojnice. Bioplin je u digestoru pod tlakom.
digestora i ostalim čimbenicima. Iz digestora se bioplin vodi do kogeneracijskog agregata
• Energetska vrijednost bioplina ovisi o metanu i (kogeneracija) ‐ bioplin izgara u plinskom motoru koji pogoni
prosječno iznosi oko 21 MJ/Nm3, vratilo generatora koji proizvodi električnu energiju ‐ za vlastite
prosječna gustoća iznosi 1,22 kg/Nm3 (s 50% udjela potrebe postrojenja (crpke, motori za miješanje i dr.), a višak
metana), a težina je slična zraku proizvedene električne energije se predaje u mrežu ili se (u
(1,29 kg/Nm3) sustavu poticaja) kompletna proizvedena električna energija
_ Temperatura zapaljenja mu je između 650 i 750 predaje u mrežu.
oC, a gori čisto plavim plamenom. Otpadna toplina izgaranja iskorištava se u izmjenjivaču topline
_ Postrojenje za proizvodnju bioplina naziva se za dobivanje korisne toplinske energije (staklenici, sušare,
digestor. Budući da se u njemu zagrijavanje vode, grijanje prostora i sl.)
događaju različite kemijske i mikrobiološke reakcije,
poznat je i kao fermentator, te
bioreaktor ili anaerobni reaktor. Glavna mu je
funkcija da pruži anaerobne uvjete
(nepropustan za zrak i vodu).
Kompletni digestorski sustav se sastoji od jame
(cisterne) za sakupljanje gnojiva,
spremnika za miješanje, cijevi za odvođenje,
digestora, spremnika i sustava za
iskorištavanje plina.

Deponijski (bio)plin
_ U industrijskim zemljama nastaje 300‐400 kg smeća godišnje
po osobi. Deponijski plin nastaje anaerobnom razgradnjom
organskih supstanci pod utjecajem mikroorganizama. U središtu
deponije nastaje nadpritisak, pa plin prelazi u plinske sonde
sabirnog sustava.
_ Prosječan sastav deponijskog plina je 35‐60 % metana, 37‐50 %
ugljen‐dioksida i u manjim količinama se mogu naći CO, N, H2S,
F, Cl, aromatični ugljikovodici i drugi plinovi u tragovima.
_ Koncept: postavljanje vertikalnih perforiranih cijevi u tijelo
deponije (bunari, trnovi, sonde) i njihovo horizontalno
povezivanje. U kompresoru
deponijski plin se isisava, suši i usmjerava ka plinskom motoru. Iz
sigurnosnih razloga preporučuje se ugradnja visokotemperaturne
baklje koja
 5.7. Rasplinjavanje drvne biomase (opis procesa i tehnologije, učinkovitost)

_ Ovim se procesom od krute biomase (ili

ugljena…) dobiva smjesa plinova poznata
kao sintetički (generatorski ) plin, koji u
svom sastavu sadrži CO, CH4 i H2 i ima
sljedeće prednosti obzirom na kruta
goriva: lakša i učinkovitija regulacija snage
utermoelekranama, korištenje goriva s
ekološko prihvatljivijim emisijama i
povećanje energetske učinkovitosti
procesa

Uobičajen proces rasplinjavanja biomase odvija se u slijedećim koracima:

1. Pregrijavanje i sušenje
Prosječna vlažnost svježe posječenog drva kreće se između 30% do 60%, a za proizvodnju goriva sa relativno visokom
energetskom vrijednosti potrebna nam je biomasa vlažnosti između 10 i 20%.
2. Piroliza
Toplinski raspad većih ugljikovodičnih molekula biomase u manje molekule plina bez reagiranja sa nekim od reagensa
koji se koriste pri rasplinjavanju.Važan nusproizvod pirolize je katran koji se stvara kondenzacijom pare proizvedene u
procesu. Zbog svoje ljepljivosti on nam stvara velike probleme u industrijskoj uporabi proizvoda rasplinjavanja.
3. Rasplinjavanje ugljenizirane biomase
Kemijske reakcije između ugljikovodika u gorivu i pare, ugljikovog dioksida, kisika, i vodika u reaktoru
(reagensi), kao i reakcije koje se događaju između samih plinova. Od svega nabrojanog najvažnije
je rasplinjavanje ugljenizirane biomase koja nije nužno čisti ugljen. Ona sadrži određenu količinuugljikovodika koji
uključuje vodik i kisik.
4. Izgaranje
•Redoslijed reakcija pri
rasplinjavanju drvne biomase u
određenoj mjeri ovisi o vrsti
korištenog goriva i rasplinjenog
plina, te vrsti korištenog reaktora.
•Razlikujemo:
1. Reaktore s pomičnim ležištem (s
uzlaznom i silaznom ozrakom)
2. Reaktore sa ključajućim
fluidiziranim ležištem (slojem)
3. Reaktore sa raspršujućim slojem

Ukupna učinkovitost u proizvodnji el. en. iz biomase (snage oko 1

MW)
 6. GEOTERMALNA ENERGIJA

6.1. Osnovne značajke geotermalne energije (temp. gradijent, moguća primjena)

_ Geotermalna energija je toplinska energija unutrašnjosti zemlje ‐ zemljinoj jezgri

uslijed radioaktivnog raspada izotopa posebice kalija, urana i torija.
_ Po svojoj prirodi geotermalna energija je neobnovljivi izvor energije, ali za ljudsko
poimanje vremena smatra se obnovljivim izvorom energije.
_ Prosječni temp. gradijent Zemlje: 1 [K] / 33 [m]; a kore 0.3 [K] / 33 [m], visoki temp.
gradijenti u područjima jakih seizmičkih aktivnosti
_ Dva načina prijelaza topline:
1. Kondukcija (litosfera): prijelaz topline bez pomicanja materije
2. Konvekcija (omotač): prijenos topline gibanjem materije
_ Iskorištavanje geotermalne energije za proizvodnju električne energije, a i u druge
energetske svrhe odvija se na geotermalnim izvorima (ležištima).
_ Geotermalnim izvorom (ležištem) smatra se toplinski spremnik unutar Zemlje iz kojeg
se toplinska energija može ekonomično (u usporedbi s konvencionalnim izvorima
energije) eksploatirati za proizvodnju električne energije ili za toplinske primjene u
stambenom, turističkom, industrijskom ili poljoprivrednom sektoru. Toplinski
spremnik može biti u obliku vrućih stijena ili geotermalnih fluida koji ispunjavaju
pukotine.
_ Procijenjena toplina koja je sadržana u unutrašnjosti Zemlje iznosi 1,3∙1031 J, a gubici
te energije koji dopiru do površine zemlje iznose u prosjeku oko 80 mW/m2.
_ Ispod skoro 90 % površine zemlje prosječni toplinski gradijent varira od 10 0C/km do
60 0C/km. (srednji oko 30 0C/km, odnosno temperaturna razlika kroz zemljinu koru
iznosi oko 1000 0C).
_ Takav toplinski gradijent dovodi do zaključka su potrebne bušotine od nekoliko
kilometara kako bi se dosegla područja gdje je temperatura geotermalnog spremnika
oko 100 0C. Takva bi postrojenja imala izuzetno nisku učinkovitost te je ekonomska
opravdanost upitna.
_ Napretkom tehnologije bušenja, smatra se da su ekonomične bušotine do 5 km
dubine uz temperaturu toplinskog spremnika od 200 0C do 300 0C.
_ Svakako je važno napomenuti da često nije dovoljno napraviti samo bušotinu nego je
potrebno ekstrahirati toplinsku energiju, što često značajno utječe na cijenu.
_ Iako je svaki geotermalni izvor je specifičan i razlikuje se od ostalih, oni se ipak mogu
svrstati u sljedeće kategorije:
1. geotermalni izvori (suhe) pare (engl. vapor‐dominated)
2. geotermalni izvori vruće vode (engl. hot water)
3. geotermalni izvori tople vode pod visokim tlakom (engl. geopressured)
4. geotermalni izvori vrućih suhih stijena (engl. hot dry rock)
5. geotermalni izvori magme (engl. magma).

Uporaba geotermalne energije

_ Najčešće korištenje geotermalne energije ostvaruje se konvektivnim prenošenjem
topline pomoću fluida, koji je obično topla voda ili smjesa vrele vode i pare, uz
nazočnost raznih primjesa (plinovi, soli, minerali … ).
_ Geotermalna energija se energetski može iskorištavati na nekoliko načina. Mogu se
razlikovati tri osnovna načina iskorištavanja geotermalne energije:
1. Izravno korištenje geotermalne energije – geotermalni izvor se koristi izravno za
grijanje prostora, voda i sl. primjerice u toplicama, turizmu ili poljoprivredi.
Geotermalna energija se također koristi za grijanje zgrada pomoću područnog
sustava grijanja. Topla voda blizu zemljine površine se može izravno cijevima
dovesti do zgrada ili industrija za grijanje.
2. Proizvodnja električne energije ‐ Elektrane za proizvodnju električne energije
zahtijevaju vodu ili paru na visokim temperaturama (od 150 0C do 370 0C).
3. Geotermalne toplinske crpke ‐ Koriste konstantnu temperature tla ili vode blizu
zemljine površine za grijanje.
6.2. Geotermalno grijanje (podjela na izravno i neizravno, vrste, primjena)
_ Energija geotermalnog
izvora
se izravno ili preko
izmjenjivača topline
(ovisno o
čistoći geotermalnog
fluida)
dovodi do potrošača
topline.
_ Za potrebe dogrijavanja
ili
potrošnje u vršnim satima
koriste se toplinske crpke
ili
kotlovi na klasična goriva.
 6.3. Toplinske crpke zemlja (toplinski množitelj, princip rada, vrste i sheme sustava)

Toplinske crpke
Jedan od glavnih parametra koji se veže uz toplinske crpke je toplinski
množitelj koji je definiran izrazom:
qK φK
ε G= =
w Pkomp
Gdje je:
_ φK – učinak grijanja (kondenzatora) koji je
jednak φK= φ0+Pkomp
_ Pkomp ‐ snaga kompresora
Prosječni toplinski množitelj, ovisno o
temperaturama toplinskog izvora i ponora, često doseže vrijednosti od
2,5 do 4 pa i više. To znači da za 1 kW privedene snage kompresoru,
učinak grijanja na kondenzatoru može biti i nekoliko puta veći.
Toplinske crpke
Toplinska crpka je termodinamički sustav koji se može načelno opisati
Carnotovim kružnim procesom (proces s najvišim stupnjem korisnosti)
h1, h2,h3 ‐ entalpija sustava tj. količinu toplinske energije sadržane u
radnom mediju. Kružni proces toplinske crpke za radni medij HFC 134a,
za zagrijavanje prostorije početne temperature 0 ºC.
A‐B Izobarni porast temperature (izmjenom topline medija s zemljom
preko stijenki cijevi)
B‐C Kompresija (kompresor)
C‐D Predaja topline potrošačima
D‐A Ekspanzija u spremniku
Od navedenog toplinskog množitelja za vrednovanje energetske
učinkovitosti
sustava dizalice topline relevantniji je godišnji toplinski množitelj
(Sesonal
Σ QK
performance factor): SPF=
ΣE
koji je definiran kao omjer stvarno proizvedene toplinske energije
dizalice topline
tijekom godine (ΣQK) kroz ukupna godišnja energija utrošena na pogon
kompresora, pumpi, ventilatora, te sustav odleđivanja isparivača (ΣE).
Toplinske crpke ‐ zemlja
_ Mogućnost crpljenja topline iz okoline korištenjem kružnog
termodinamičkog procesa često se primjenjuje za grijanje (i hlađenje) u
razvijenom svijetu.
_ Tzv. toplinske crpke često se spominju zajedno sa geotermalnim
izvorom energije.
_ Dok se vanjska prosječna mjesečna temperatura zraka, za naše
kontinentalno
područje, kreće u rasponu od ‐5 do +25 oC temperatura tla ostaje
približno konstantna (ovisno o podneblju od 6 do 8 oC) tijekom cijele
godine već na dubini od 8 do 10 m.
_ Razlika prema zraku je iskoristiva i na dubini od2 m gdje je godišnji
raspon od 3 do 10 oC za suho tlo i par stupnjeva šire za vlažno tlo.
_ Takav odnos temperatura u tlu i potrebne unutrašnje temperature u
kući ili zgradi predstavlja potencijal za isplativo i racionalno zagrijavanje
(hlađenje) s
koeficijentom djelovanja od 3 do 6 (omjer dobivene toplinske energije i
uložene el. energije).
_ Ukupna djelotvornost ovisi pokraj stalne manje razlike temperatura i o
korištenoj tehnologiji a posebno o konkretnoj izvedbi (vodoravno,
okomito, podzemne vode i drugo).
_ Korištenje toplinskih crpki u razvijenom svijetu na daleko je većoj razini
od situacije u Hrvatskoj . Razlog: početno jeftiniji klima uređaji sa
mogućnošću crpljenja topline iz zraka ali koji imaju relativno mali
koeficijent djelovanja.
Vrste toplinskih crpki
Postoje dva osnovna sustava za iskorištavanje geotermalne energije
pomoću toplinskih crpki.
_ Zatvoreni (sustav s zatvorenim krugom) sustav koristi ukopane
izmjenjivače topline tako da radni medij nikad nije u izravnom doticaju s
tlom.
_ Otvoreni sustav koristi geotermalni fluid kao radni medij (podzemne
vode) iz jedne bušotine te ga nakon procesa vraća u drugu bušotinu.
 6.4. Geotermalne elektrane na suhu paru (shema, opis, T-s dijagram)

_ Najkvalitetniji geotermalni izvori daju suhu paru visoke

entalpije (temperature oko 240 oC) na ulazu u postrojenje. •
Na svijetu ima malo primjera koji koriste izvore suhe pare
(Lardarellou Italiji, Matsukawa u Japanu, Geysers u SAD i
Kamojang na Javi).
_ Takva postrojenja se po svojoj izvedbi i snazi (reda 100
MW) ne razlikuju značajno od klasičnih termoelektrana.
_ Specifičnosti su:
1.Centrifugalni separator nečistoća prije turbine i
2. Parni ejektor za uklanjanje nekondezibilnih plinova iz
kondenzatora (do 10% mase; CO2, NH4 i H2S).
_ Vodena para se pod tlakom iz geotermalnog izvora kroz
separator nečistoća dovodi na lopatice turbine i nakon Točka 1 ili 1’: stanje pare na ulasku u parnu turbinu: 1 -
kratke adijabatske ekspanzije odvodi u kondenzator. Za ukoliko se radi o geotermalnom izvoru sa zasićenom
smanjivanje potrebnog rashladnog protoka tlak u parom (na desnoj graničnoj krivulji zasićenja), odnosno 1' -
kondenzatoru je relativno visok (~135 kPa) i to, uz relativno ukoliko se radi blago pregrijanoj pari (desno od desne
male temperature, dodatno umanjuje termički stupanj granične krivulje).
djelovanja prema klasičnim postrojenjima. • Ukoliko se radi o zasićenoj pari,korisni rad se odvija od 1
_ Nakon kondenzacije i hlađenja voda iz rashladnog tornja – 2 ekspanzija ili 1- 2s adijabatska ekspanzija) te 2-3(3s)
se pumpama utiskuje u utisnu bušotinu te ta voda dolazi kondenzacija
do geotermalnog spremnika toplinske energije. • Ukoliko se radi o blago pregrijanoj pari korisni rad se
Budući da se kod elektrana na suhu paru radi o otvorenom odvija od 1’ – 2’ekspanzija ili 1’ - 2s’ adijabatska
procesu najčešće je uz kondenzat potrebno u utisnu ekspanzija) te 2’ - 3’ (3s’) kondenz
bušotinu pumpati
dodatne količine
vode.
_ Ovo je
najjednostavniji i
najekonomičniji
proces proizvodnje
električne energije
iz geotermalnih
izvora.
 6.5. Geotermalne elektrane sa separiranjem mokre pare (shema, opis, T-s dijagram)

_ Geotermalne elektrane sa separiranjem pare koriste

se kod geotermalnih izvora vruće
vode koji su mnogo češći nego izvori suhe pare. Kod
ovakvih geotermalnih izvora voda
je još uvijek u tekućem stanju jer je pod velikim tlakom.
Izvlačenjem takve vode na
površinu dolazi do pada tlaka te vrenja vode i na
površini se dobije mješavina vode i
vodene pare (mokra para). Temperatura fluida je preko
200 oC s velikim salinitetom
(do 280e3 ppm).
_ Po izlasku iz proizvodne bušotine mješavina i vode i
vodene pare dolaze u ciklonski
separator u kojem se još jedan dio vode pretvara u
vodenu paru koja se zatim odvodi
parnoj turbini kao i kod elektrana na suhu paru, dok se Točka:
voda koja nastaje u 1 - mokra para iz proizvodne bušotine.
ciklonskom separatoru vraća natrag u utisnu bušotinu 2 - separacija vode i vodene pare.
zajedno s kondenzatom koji 3 - separirana voda vraća se u utisnu bušotinu
nastaje u kondenzatoru nakon procesa ekspanzije. 4- suha para dolazi u parnu turbinu
_ Postoje izvedbe elektrana kod kojih se proces 4 - 5 ekspanzija u parnoj turbini (ukoliko se radi o adijabatskoj
isparavanja može ponoviti više puta ekspanziji onda se ona odvija od 4 - 5s).
(elektrane s dvostrukim, odnosno trostrukim 5 (5s) - 6 kondenzacija vodene pare koja se nakon toga zajedno
isparavanjem) te se na taj način može sa separiranom tekućinom šalje u utisnu bušotinu.
ostvariti veća snaga i učinkovitost no to s druge strane
povećava investicijske
troškove.
_ Elektrane sa mokrom parom su manjih snaga (10‐50
MWe) i koriste se u SAD, Japanu,
Novom Zelandu, Meksiku i na Islandu.
 6.6. Geotermalne elektrane s binarnim Organskim Rankineovim ciklusom (shema, opis, T-s
dijagram)

_ Osim ORC‐a kod elektrana s binarnim

ciklusom se često koristi i Kalina ciklus –
razlikuje su u izboru radnog fluida ‐ koristi
mješavinu dvaju različitih radnih fluida, a
najčešće se koristi mješavina amonijaka i
vode (amonijak 70 % i voda 30 %) koja ima
nisku temperaturu kondenzacije.

_ Najveća razlika: dovođenje topline i

dovođenje topline kod Kalina ciklusa odvija
pri promjenjivim temperaturama i to u fazi
promjene stanja (isparavanje i kondenzacija)
zbog mješavine radnih fluida, što omogućuje
dovođenje topline pri većoj temperaturi, a
odvođenje topline pri nižoj temperaturi nego
kod Rankineovog ciklusa te to teorijski
omogućuje veću učinkovitost Kalina ciklusa.

_ Ipak, voda u kondenzatoru mješavine je vrlo

niske temperature, a hlađenje vode na tako
niske temperature nije ekonomično – može se
povećati smanjenjem udjela amonijaka pa se
radni medij s većom koncentracijom
amonijaka nakon ekspanzije u turbini miješa
s onim manje koncentracije amonijaka koji
dolazi iz separatora. te u kondenzator ulazi
radni medij sa ''srednjom'' koncentracijom
amonijaka, ali nižom nego na izlasku iz
turbine, s većom temperaturom kondenzacije
– tada se može koristiti ''obična'' voda za
hlađenje, odnosno nije ju potrebno dodatno
hladiti te ulagati dodatnu energiju.