7.3.

MOĆ I SUKOBI U INDUSTRIJI

7.3.1. Sindikati

UNION RIGHTS ARE CHUMAN RIGHTS

Riječ sindikat je latinskog podrijetla i znači isto što i predstavnik ili zastupnik. Stvarno, sindikat
je oblik organizacije koju radnici formiraju kako bi zaštitili svoje ekonomske, socijalne, političke,
profesionalne i druge interese. Iz ovako profilirane definicije proizlaze i osnovne funkcije
sindikata. Jedna od najvažnijih je, svakako, ekonomsko-socijalna funkcija, koja se sastoji u
oblikovanju određene ekonomske politike, u utvrđivanju visine cijene rada, dogovaranju uvjeta
rada, zaštiti standarda radnika, ali i zaštiti bolesnih, starih, te obitelji poginulih i umrlih radnika
itd. Politička funkcija sindikata je u izravnoj vezi s rješavanjem političkih problema radništva.
Na koncu, zabroraviti ne treba ni na obrazovno-kulturnu funkciju sindikata koja se tiče
obrazovnih,

Sindikalna prava = ljudska prava

kulturnih i duhovnih potreba njegovih članova. Što, postavlja se pitanje, stimulira radništvo na
sindikalno organiziranje? Zašto oni uopće pristupaju sindikatima? Razlozi su, dakako, veoma
različiti.

Osjećaj sigurnosti sindikalno organiziranog radnika je, svakako, jedan od najbitnijih. Pripadnost
sindikatu se, drugim riječima, doživljava kao neka vrsta police osiguranja protiv rizika, protiv
nesigurnosti radničkoga života. Različiti su i oblici sindikalnog organiziranja. No, svi oni se daju
grupirati u dvije temeljne skupine

sindustrijske i strukovne sindikate. Uz sva zajednička obilježja, među njima se daju identificirati
suštinske razlike. Za industrijske sindikate je karakteristično da nastoje privući svo industrijsko
radništvo, posebice iz sektora takozvane velike industrije, da on, sukladno tome, prevladava
cjeliničnim, sektorima ekonomije, te da ga, na koncu, odlikuje solidarnost prema radništvu u
dakle poni, dakako, unutar sebe mogu biti organizirani i na takozvanom granskom principu,
relevodnjincipu pripadanja odredenom tipu industrije - rudarstvu, metalurgiji, prehrambenije
Pravovanie sien Strukovni sindikat, međutim, slijedi sasvim drugačiju logiku organizacia života.
Predmet zanimanja mu je, prije svega, zaštita profesionalnih ali ne nostate je primjerice,
sindikat lijevi, odlikuje i partiusa ima liječničku profesiju, ali ne i ostale u zdravstvu zaposlene.
7.3.2. Sindikalna demokracija i birokracija
Sindikat je, svakako, i jedna od sastavnica industrijske demokracije. U različitim zemljama se
Sindikatesti razliciti tipovi industrijske demokracije. Jedan od karakterističnih je i zajedničko
savjetovanje, koje je u Engleskoj uvedeno u vrijeme Prvog svjetskog rata, a kasije se proširilo i
na druge evropske zemlje. Suština mu je u tome da se zaposlenici informiraju o odlukama koje
će se donijeti, ali sami ne sudjeluju u njihovu donošenju. U Njemačkoj je nakon Drugog
svjetskog rata primjenjeno suodlučivanje. Ono se, međutim, brzo proširilo i na cijelu Evropu i u
njoj danas egzistira kao osnovna institucija radničkoga zakonodavstva. Realizira se preko
različitih tipova tvorničkih vijeća kao organa u kojima, uz

predstavnike poslodavaca, i to po principu paritetne zastupljenosti, sjede i predstavnici

radnika. Ti organi imaju određene savjetodavne ovlasti, pa i mogućnost da raspravljaju o nekim
specifičnim pitanjima firme u kojoj rade. Bez obzira na sve razlike koje među njima postoje,
svima im je zajedničko da žele odstraniti, ili barem ublažiti autokraciju poslodavca, bez obzira
je li ona povezana s privatnim vlasništvom kapitala ili ne. Postavlja se, međutim, pitanje na koji
to način ovi organi i rade i kako oni dopunjuju duh sindikalizma, u kojoj mjeri uopće mogu
ostvariti svoju osnovnu svrhu, dakle da unapređuju učešće radnika u upravljanju i
napredovanju poduzeća? Različita evropska iskustva, nažalost, upućuju na zaključak da su
radnici, članovi različitih tipova tvorničkih vijeća, odnosno drugih paritetnih tijela, u pravilu u

predstavnici radnika, ali i nositelji odgovornosti poslodavca. Htjeli ili ne, ta in situacija tjera
dase opredjeljuju ili će se se stati uz interes poslodavca ili uz interes radnika. Veoma je,
nažalost, čest slučaj da, zbog vlastite koristi, prevagne svrstavanje na stranu poslodavaca. U
slučaju, dakako, potpuno izvrće i smisao industrijske demokracije, ona postaje forma zaštite
status ucaju a ne interesa radništva. Jedan od primjenjenih tipova industrijske demokracije je i
i samoupravljanje u

uvjetima kojeg o politici poduzeća. Taj tip industrijske demokracije je razvijan u bivšoj
jugoslavenskoj državi. No on se, iako je interes za njega u svijetu bio relativno razvijen, iz niza
razloga nije i održao. No, takav tip industrijske demokracije danas postoji u još nekem
zemljama - Izraelu, Španjolskoj, te u mnogobrojnim proizvođačkim zadrugama širom svijeta.
Jedan od problema sindikalnog djelovanja, međutim, je i sindikalna birokracija, posebice ako
je, kao u nekim zemljama, nedopušteno snažna. U tom slučaju ona dovodi pod znak pitanja
demokratsku organizaciju, odnosno minimum decentralizacije i slobod slobode izražavanja
unutar ove radničke organizacije. Drugim riječima, problem odnosa vodstva i članstva nameće
potrebu iznalaženja rješenja kako održati vezu povjerenja između njih, ali i osigurati kontrolu
vodstva od strane članstva. Pristupi i su različiti. Za sada, međutim nije pronađen i onaj koji
osigurava optimum i povjerenja i kontrole, i koji bi mogao biti općeusvojen.

radnici u potpunosti odlučuju

7.3.3. Štrajkovi kao forma radničke borbe

Štrajk nije samo spektakularna epizoda u sukobu između radnika i poslodavaca nego i
posljednje

sredstvo zaštite, i najefikasnije sredstvo kojim radnici uopće raspolažu. No,

on je i najgrublja forma

borbe radništva za svoja prava jer za posljedicu ima prekid radnog procesa, obustavu rada. Kao

takav on je čin protesta, ali i čin pobune protiv određenog stanja. Za radništvo, međutim, on
ima i dodatno značenje jer oblikuje njihove kolektivne stavove, stvara im zajedničku svijest, u
funkciji je njihove integracije i transformacije iz stanja mase u stanje "zajednice". Štrajk se, u
pravilu, dovodi u vezu sa sindikalnim pokretom. lako u tome nema ničeg neobičnog, istina je da
sindik da sindikati nisu uvijek uzročnici, organizatori štrajka. Naprotiv, rijetki nisu ir i
nesindikalni, odnosno spontani štrajkovi. Takvi, dakle štrajkovi kojima je strana svaka
sindikalna inicijativa, su

bili osobito česti koncem XIX. i početkom XX. stoljeća. U to su vrijeme takvi štrajkovi bili žešći
od štrajkova koji su vođeni u organizaciji sindikata. No, te vrste štrajkova nije oslobođeno ni
suvremeno radništvo. Dakako, iako sindikati ne organiziraju takve štrajkove oni, kad štrajk već
izbije, rijetko i ostaju strani. U suvremenim su društvima, međutim, mnogo češći od sindikata
organizirani štrajkovi. No

veoma su različite tehnike njihova izvođenja. Koja konkretna tehnika će biti primijenjena ecim
o tome da li je sindikalizam u konkretnoj zemlji jak ili slab, a brojem faktora je i ali i od drugih
činitelja. U vezi s većim i vrijeme trajanja štrajka. Ono je, među ostalim, u izravnoj vezi sa
solidarnošću, ali i sa vanjskom pomoći koju štrajkaši uživaju.

Naravno, evo detaljnije priče o Paterson štrajku:

Paterson štrajk dogodio se 1913. godine u gradu Patersonu, New Jersey, koji je bio centar
tekstilne industrije u Sjedinjenim Američkim Državama. Radnici tekstilne industrije, većinom
imigranti iz različitih dijelova svijeta, suočavali su se s teškim radnim uvjetima, niskim plaćama i
nedostatkom sindikalnih prava.

U siječnju 1913. godine, radnici u Patersonu, inspirirani uspjesima drugih štrajkova i sindikalnih
borbi u SAD-u, odlučili su se organizirati i stupiti u štrajk. Glavni zahtjevi štrajkaša bili su
povećanje plaća, smanjenje radnog vremena, bolji uvjeti rada i pravo na sindikalno
organiziranje.

Štrajk je postao masovan, uključujući tisuće radnika koji su proglasili štrajk u različitim
tvornicama tekstila diljem grada. Štrajkaši su organizirali prosvjede, marševe i masovna
okupljanja kako bi istaknuli svoje zahtjeve i pridobili podršku javnosti.

Međutim, kompanije su reagirale brutalno. Unajmile su privatnu vojsku i nasilno suzbile štrajk,
koristeći taktike poput suzavca i fizičkog nasilja protiv štrajkaša. Ova brutalna represija privukla
je pažnju medija i javnosti diljem zemlje.

Štrajk je trajao nekoliko mjeseci, ali na kraju je slomljen. Radnici su se suočavali s brojnim
izazovima, uključujući nedostatak financijskih sredstava i podrške teških radnih uvjeta, a njihovi
su zahtjevi ostali neispunjeni.

Unatoč tome što je Paterson štrajk završio neuspjehom u smislu postizanja svojih ciljeva,
ostavio je trajan pečat na američkoj povijesti radničkih prava. Bio je to primjer hrabrosti i
odlučnosti radnika da se bore za svoja prava i dostojanstvo, te je potaknuo daljnje sindikalno
organiziranje i borbu za radnička prava širom zemlje.