Post 42

1
Josipova braća dolaze u Egipat
Kad je Jakov čuo da U EGIPTU IMA ŽITA, reče svojim sinovima: »Što tu zurite jedan u
drugoga? 2 Čujem da ima žita u Egiptu. Otiđite dolje te nam ga odande nabavite da ostanemo
na životu i ne pomremo.« 3 Tako desetorica Josipove braće siđoše da nabave žita iz
Egipta. 4 Benjamina, Josipova pravog brata, Jakov ne posla s ostalima. »Da ga ne bi zadesila
kakva nesreća«, govorio je. 5 Među onima koji su išli nabavljati žito, jer u zemlji kanaanskoj
VLADAŠE GLAD, bijahu i sinovi Izraelovi.

6
JOSIP JE BIO NAMJESNIK U ZEMLJI; on je dijelio žito svemu svijetu. Dođu tako i
Josipova braća i poklone mu se licem do zemlje. 7 Josip prepozna braću čim ih ugleda, ali se
prema njima vladao kao stranac i oštro im govorio. Zapita ih: »Odakle dolazite?« Odgovore:
»Iz zemlje kanaanske došli smo da kupimo hrane.« 8 Iako je Josip prepoznao svoju braću, oni
njega nisu prepoznali. 9 Josip se sjeti snova što ih je o njima sanjao. I reče im: »Vi ste uhode!
Došli ste da izvidite slaba mjesta ove zemlje.« 10 Oni mu odgovore: »Ne, gospodaru! Tvoje su
sluge došle da nabave hrane. 11 Svi smo sinovi jednog oca; pošteni smo ljudi; sluge tvoje
nikad nisu bile uhode.« 12 On će im opet: »Ne, nego ste došli da izvidite slaba mjesta ove
zemlje.« 13 Nato oni uzvrate: »Nas, tvojih slugu, bijaše dvanaestorica braće – sinovi jednog
oca, u zemlji kanaanskoj; najmlađi je sad s ocem, a jednoga više nema.« 14 No Josip im
dobaci: »Onako kako sam vam već rekao: vi ste uhode! 15 Ovako ću vas iskušati: odavde, tako
mi faraona, nećete izići ako vaš najmlađi brat ne dođe ovamo! 16 Pošaljite jednoga između
sebe da vam dovede brata, a vi ostali u zatvor! Tako ću iskušati vaše riječi i vidjeti je li u vas
istina ili nije. Inače, tako mi faraona, vi ste uhode!« 17 Potom ih baci u zatvor na tri
dana. 18 Treći im dan reče Josip: »Izvršite to, i ostat ćete na životu, jer sam ja čovjek
bogobojazan. 19 Ako ste pošteni, neka jedan od vas ostane u zatvoru, a vi ostali idite i nosite
žito svojim izgladnjelim domovima. 20 Poslije toga dovedite mi svoga najmlađeg brata, tako
da se obistine vaše riječi te da ne izginete.« Oni pristanu. 21 Zatim je jedan drugom govorio:
»Jao nama! Stiže nas kazna zbog našega brata; gledali smo njegovu muku dok nas je molio za
milost, ali ga nismo uslišali. Stoga nas je ova nevolja snašla.« 22 Ruben im odvrati: »Zar vam
nisam govorio: Ne ogrešujte se o mladića! Ali vi niste slušali. Sad se traži račun za njegovu
krv.« 23 Nisu znali da ih Josip razumije, jer su se s njim razgovarali preko tumača. 24 On se od
njih udalji te zaplaka. Opet se vrati i razgovaraše s njima. Onda izdvoji Šimuna između njih i
naredi da bude svezan na njihove oči.

1
25
Povratak Jakovljevih sinova u Kanaan
Potom Josip zapovjedi da im vreće napune žitom; da svakome njegov novac metnu u vreću i
da im daju poputninu. Tako im učine. 26 Tada oni natovare žito na svoje magarce i krenu
odande. 27 Kad na prenoćištu jedan od njih otvori svoju vreću da nahrani magarca, opazi svoj
novac ozgo u vreći. 28 »Moj je novac vraćen!« – povika braći. – »Evo ga u mojoj vreći!«
Zadrhta srce u njima. Zgledaše se, uplašeni, i rekoše: »Što nam ovo Bog uradi!«

29
Došavši k svome ocu Jakovu u zemlju kanaansku, kazaše mu sve što ih je snašlo. 30 »Čovjek
koji je gospodar one zemlje«, rekoše, »oštro nam je govorio i optužio nas kao
uhode. 31 Pošteni smo ljudi, kazasmo mu, i nikad nismo bili uhode. 32 Bilo nas je
dvanaestorica braće, sinovi istog oca, ali jednoga više nema, dok se najmlađi sad nalazi s
našim ocem u zemlji kanaanskoj. 33 Ali čovjek koji je gospodar one zemlje reče nam: ‘Ovim
ću doznati da ste pošteni ljudi: ostavite jednoga brata kod mene, a vi ostali uzmite što vam
treba za izgladnjele domove, pa idite. 34 Onda mi dovedite svoga najmlađeg brata, tako da
znam da niste uhode, nego pošteni ljudi. Poslije toga vratit ću vam vašeg brata, i vi ćete se
moći slobodno kretati u ovoj zemlji.’«

35
Kako su praznili svoje vreće, svaki nađe u vreći svoju kesu. Opazivši to, zapadoše u strah –
i oni i njihov otac. 36 »Mene vi ostavljate bez djece!« – reče im njihov otac. – »Josipa je
nestalo, Šimuna nema, a sad biste odveli i Benjamina. Sve se to na me svaljuje!«

37
Onda Ruben reče svome ocu: »Ubij moja dva sina ako ti ga ja natrag ne dovedem! Predaj ga
u moje ruke, i ja ću ti ga vratiti!« 38 »Moj sin neće s vama!« – uzvrati on. – »Njegov je pravi
brat već mrtav, a on je ostao sam. Ako bi ga na putu na koji ćete poći snašla nesreća, u tuzi
biste otpravili moju sijedu glavu dolje u Šeol.«

Post 43

1
Drugi dolazak Jakovljevih sinova u Egipat
STRAŠNA GLAD PRITISLA ZEMLJU. 2 Kad su pojeli hranu koju bijahu donijeli iz Egipta,
njihov im otac reče: »Idite opet i nabavite nam malo hrane.« 3 Nato će mu Juda: »Onaj nam
je čovjek jasno rekao: ‘Ne smijete preda me ako vaš brat ne bude s vama.’ 4 Ako si, dakle,

2
voljan s nama poslati našega brata, mi ćemo otići dolje i kupit ćemo ti žita. 5 Ali ako njega ne
pustiš s nama, onda mi tamo i ne idemo, jer nam je onaj zaprijetio: ‘Ne smijete preda me ako
vaš brat ne bude s vama.’« 6 »Zašto ste mi«, zapita Izrael, »nanijeli jad rekavši onom čovjeku
da imate još jednoga brata?« 7 Oni odgovore: »Čovjek nas je neprestano zapitkivao o nama i o
našoj obitelji: ‘Je li vam još živ otac? Imate li još kojega brata?’ Mi smo mu odgovarali na
pitanja. Kako smo mogli znati da će reći: ‘Dovedite svoga brata!’?«

8
Potom Juda reče svome ocu Izraelu: »Pusti dječaka sa mnom pa da se dignemo i krenemo;
tako ćemo preživjeti, a ne pomrijeti, i mi, i ti, i naša djeca. 9 Ja za nj jamčim; mene drži
odgovornim za nj. Ako ga tebi ne vratim i preda te ga ne dovedem, bit ću ti kriv svega
vijeka. 10 Ta da nismo toliko oklijevali, mogli smo se već i dvaput vratiti.«

11
Njihov otac Izrael reče im: »Kad je tako, neka bude, ali učinite ovo: metnite u torbe
najbiranijih proizvoda ove zemlje i ponesite na dar onom čovjeku: nešto balzama, nešto meda
i mirodija, mirisne smole, pa lješnjaka i badema. 12 Sa sobom uzmite dvostruko novaca, jer
treba vratiti novac koji ste našli u grlima svojih vreća. Možda je ono bila zabuna. 13 Uzmite
svoga brata, krenite i vratite se onom čovjeku. 14 Neka Bog svemogući, El Šadaj, potakne
onog čovjeka na milosrđe prema nama te vam pusti i drugoga brata i Benjamina. A ja, moram
li bez djece ostati, neka ostanem.«

15
Uzmu ljudi darove; uzmu sa sobom dvostruko novaca, povedu Benjamina te siđu u Egipat i
stupe pred Josipa. 16 Kad Josip ugleda s njima Benjamina, reče upravitelju svoga kućanstva:
»Odvedi ljude u kuću, zakolji jedno živinče i pripremi, jer će ovi ljudi blagovati sa mnom o
podne!« 17 Čovjek učini kako je Josip rekao i povede ljude u Josipov dom.

18
Ljudi se pobojaše kad su bili povedeni u dom Josipov te rekoše: »Zbog novca koji se našao
u našim vrećama prvi put vode nas unutra tako da nas napadnu i zajedno s našom magaradi
uzmu za robove.« 19 Stoga se primaknu upravitelju Josipova doma te mu, na ulazu u kuću,
reknu: 20 »Oprosti, gospodaru! Mi smo i prije jednom dolazili da nabavimo hrane; 21 i kad smo
stigli na prenoćište i otvorili svoje vreće, a to novac svakoga od nas ozgo u njegovoj vreći, naš
novac, ista svota. Sad smo ga donijeli sa sobom. 22 A ponijeli smo i drugog novca da kupimo
hrane. Mi ne znamo tko nam je stavio novac u naše vreće.« 23 »Budite mirni«, reče im on. »Ne

3
bojte se! Bog vaš i Bog vašega oca stavio je blago u vaše vreće. Vaš je novac k meni stigao.«
Potom im izvede Šimuna.

24
Čovjek zatim uvede ljude u Josipovu kuću; dade im vode da operu noge, a njihovoj
magaradi baci piće. 25 Potom priprave oni svoje darove za dolazak Josipov o podne, jer su čuli
da će ondje ručati.
26
Kad je Josip došao u kuću, dadu mu darove koje su sa sobom donijeli i do zemlje mu se
poklone. 27 Upita ih on za zdravlje te će dalje: »A je li dobro vaš stari otac o kome ste mi
govorili? Je li još dobra zdravlja?« 28 »Sluga tvoj, otac naš, dobro je i JOŠ JE DOBRA
ZDRAVLJA«, odgovore i duboko se naklone iskazujući poštovanje. 29 Podigavši svoje oči,
Josip opazi svoga brata Benjamina – sina svoje majke – te upita: »Je li ovo vaš najmlađi brat
o kome ste mi govorili?« Onda nastavi: »Bog ti bio milostiv, sine moj!« 30 Josip se poslije
toga požuri van jer mu se srce uzbudilo zbog brata; bilo mu je da zaplače. Uđe u jednu sobu i
tu se isplaka. 31 Onda opere lice, ponovo se javi i, svladavajući se, naredi: »Poslužite
ručak!« 32 Staviše njemu napose, njima napose, a napose opet Egipćanima koji su s njim jeli.
Egipćani ne bi mogli jesti s Hebrejima, jer bi to Egipćanima bilo odvratno. 33 I kad posjedaše
pred njim, najstariji prema starosti svojoj, a najmlađi prema mladosti svojoj, samo se
zgledahu. 34 I naređivaše on da jela ispred njega nose njima, a obrok Benjaminov bijaše pet
puta veći od svih ostalih. I pili su i gostili se s njim.

Post 44, 1 – 45, 15

1
Posljednja kušnja
Onda Josip naredi upravitelju svoga kućanstva: »Napuni vreće ovih ljudi hranom koliko
mogu ponijeti, a novac svakog stavi u grlo njegove vreće. 2 A moj pehar – onaj od srebra –
stavi u grlo vreće najmlađega, zajedno s njegovim novcem za žito.« On učini kako mu je
Josip naredio.
3
Kad je svanulo, otpreme ljude i njihove magarce. 4 Tek što su izišli iz grada – nisu bili
odmakli daleko – kad Josip reče upravitelju svoga kućanstva: »Na noge! Pođi za onim
ljudima! Kad ih stigneš, kaži im: ‘Zašto uzvraćate zlo za dobro? 5 Zar iz onog pehara ne pije
moj gospodar i ne čita iz njega proricanje? Zlo ste učinili!’«

6
Stigavši ih, ponovi im te riječi. 7 Oni odgovore: »Zašto nam gospodar govori tako? Daleko

4
bilo od slugu tvojih da učine takvo što! 8 Čak i novac koji smo našli u svojim vrećama donijeli
smo ti natrag iz zemlje kanaanske. Kako bismo onda mogli ukrasti srebra ili zlata iz kuće
tvoga gospodara! 9 Onaj u koga se od tvojih slugu nađe, neka se usmrti, a mi drugi postat
ćemo robovi tvome gospodaru.« 10 »Premda je ono što predlažeš pravo«, preuzme on, »ipak
će samo onaj u koga se ukradeno pronađe biti moj rob, a ostali bit ćete slobodni.«

11
Brže spustiše vreće na zemlju i svaki svoju otvori. 12 On je pretraživao, počevši s najstarijim
i završivši s najmlađim. Pehar se nađe u Benjaminovoj vreći. 13 Nato oni razdru svoje haljine;
svaki ponovo natovari svoga magarca i vrate se u grad.

14
Kad su Juda i njegova braća ponovo stupili u Josipov dom, još je on bio ondje. Bace se
preda nj na zemlju. 15 Onda im Josip reče: »Kakvo je to djelo što ste ga učinili? Zar ne znate
da se čovjek kao što sam ja bavi proricanjem?« 16 Nato Juda odgovori: »Što bismo mogli reći
svome gospodaru? Što možemo kazati, čime li se opravdati? Bog je otkrio zlodjelo tvojih
slugu. Evo nas za robove svome gospodaru – jednako nas kao i onog u koga se našao
pehar.« 17 »Daleko od mene da učinim tako!« – odgovori. »Nego, onaj u koga se našao pehar
bit će moj rob, a vi drugi pođite mirno k svome ocu!«

18
Judino posredovanje
Onda mu se Juda primače i reče: »Gospodaru moj, molim te, dopusti sluzi svojem da rekne
riječ ušima gospodara svojega i neka se tvoja srdžba ne razlijeva na tvog slugu. Ta ti si ravan
faraonu. 19 Pitao je moj gospodar svoje sluge: ‘Imate li oca ili još kojega brata?’ 20 Svome smo
gospodaru odgovorili: ‘Imamo stara oca; on još ima jednog sina, rođena u njegovoj staračkoj
dobi. Taj je najmlađi. Njegov je pravi brat umro, tako da je on jedini ostao od svoje majke.
Njegov ga otac osobito voli.’ 21 Potom si rekao svojim slugama: ‘Dovedite mi ga ovamo da ga
vide moje oči!’ 22 A mi smo odgovorili svome gospodaru: ‘Dječak ne može ostaviti oca; kad
bi ga ostavio, njegov bi otac umro.’ 23 Nato si rekao svojim slugama: ‘Ako vaš najmlađi brat s
vama ne dođe ovamo, više ne smijete preda me.’ 24 Kad smo se vratili tvome sluzi, ocu mome,
kazali smo mu riječi moga gospodara. 25 Naš nam je otac rekao: ‘Idite opet i nabavite nam
malo hrane!’ 26 Odgovorili smo: ‘Ne možemo onamo. Samo ako s nama pođe naš najmlađi
brat, sići ćemo, jer ne smijemo pred onoga čovjeka ako ne bude s nama naš najmlađi
brat.’ 27 Tvoj sluga, otac moj, odvrati nam: ‘Kako znate, žena mi je rodila dva sina. 28 Jedan je
nestao, te sam zaključio: sigurno je rastrgan! Odonda ga više nisam vidio. 29 Ako i ovoga od
mene odvedete pa ga kakva nesreća snađe, moju ćete sijedu glavu s tugom strovaliti dolje u

5
Šeol.’ 30 Ako sad dođem k tvome sluzi, ocu svome, a mladić – čiji je život tako povezan s
njegovim – ne bude s nama, 31 on će svisnuti kad vidi da dječaka nema s nama; tako će tvoje
sluge strovaliti u tuzi sijedu glavu tvoga sluge, oca našega, dolje u Šeol. 32 Jer tvoj je sluga
zajamčio ocu svome za dječaka, rekavši: ‘Ako ti ga ne vratim, bit ću kriv svome ocu svega
vijeka.’ 33 Zato, molim te, neka tvoj sluga ostane kao rob mome gospodaru, a dječak neka ide
natrag s braćom. 34 Jer, kako mogu k svome ocu ako dječaka nema sa mnom! Ne bih mogao
gledati jad što bi snašao moga oca.«

1
Josip se očituje braći
Josip se više nije mogao svladavati pred onima koji su ga okruživali pa povika: »Neka svi
odstupe!« Tako nitko nije ostao s Josipom kad se očitovao svojoj braći. 2 Briznuo je u glasan
plač, da su ga i Egipćani mogli čuti. Doznalo se za to i na faraonovu dvoru.
3
»Ja sam Josip«, reče Josip svojoj braći. »Otac mi je, dakle, još na životu!« Ali mu braća nisu
mogla odgovoriti, toliko se zapanjiše pred njim. 4 Onda će opet Josip svojoj braći:
»Primaknite se k meni!« Kad su se primakli, nastavi: »Ja sam Josip, vaš brat; onaj koga ste
prodali u Egipat. 5 Ali se nemojte uznemirivati i prekoravati što ste me ovamo prodali; jer Bog
je onaj koji me pred vama poslao da vas održi u životu. 6 DVIJE SU VEĆ GODINE ŠTO JE
GLAD DOŠLA NA ZEMLJU, A JOŠ PET GODINA NEĆE BITI NI ORANJA NI ŽETVE U
ZEMLJI. 7 Zato me Bog poslao pred vama da vam se sačuva ostatak na zemlji te da vam život
spasi velikim izbavljenjem. 8 Tako niste vi mene poslali ovamo, nego Bog; on me postavio
faraonu za oca, gospodara nad svim njegovim domom i vladaocem nad svom zemljom
egipatskom.

9
Žurite se k mome ocu te mu recite: ‘Ovo ti poručuje tvoj sin Josip: Bog me postavio
gospodarem nad svim Egiptom; siđi k meni bez oklijevanja. 10 Nastanit ćeš se u kraju Gošenu.
Tako ćeš biti blizu mene: ti, tvoja djeca, tvoja unučad, tvoje ovce i goveda i sve što je
tvoje. 11 Ondje ću se za te brinuti, jer će glad potrajati još pet godina. Tako nećeš oskudijevati
ni ti, ni tvoja obitelj, niti itko tvoj.’ 12 Ta svojim očima možete vidjeti, kao što vidi i moj brat
Benjamin, da vam to moja usta govore. 13 Pripovjedite ocu o mome visokom položaju u
Egiptu i sve što ste vidjeli; i brzo mi ovamo oca dovedite!«

14
Potom zagrli brata Benjamina te zaplaka; a plakao je i Benjamin obisnuvši mu se oko

6
vrata. 15 Izljubi zatim svu svoju braću, u naručju im se rasplaka. Poslije toga njegova braća
zađu s njim u razgovor.

Post 42 Post 43 Post 44, 1 – 45, 15

- Jakov - Izrael (Jakov)
- Josip
- sinovi (Ruben, - sinovi (Juda,
- upravitelj doma
Šimun) bez Benjamin, Šimun)
Likovi - sinovi (Juda,
Benjamina - Josip
Benjamin)
- Josip - upravitelj doma
- Egipćani
-tumač - Egipćani
- zemlja kanaanska
- Josipov dom - Josipov dom
- Egipat
Mjesto radnje - Egipat - tek što su izašli iz
- zatvor
- zemlja kanaanska grada
prenoćište
- u zemlji
- dvije godine što je
kanaanskoj vlada - strašna glad
glad došla, a još pet
glad pritisla zemlju
Vrijeme radnje godina neće biti ni
- u Egiptu ima žita - otac još dobra
oranja ni žetve u
- Josip namjesnik u zdravlja
zemlji
zemlji
Prvi dolazak Drugi dolazak
Tema ili glavna Kušnja i Josipovo
Josipove braće u Josipove braće u
radnja očitovanje braći
Egipat Egipat

Argument za delimitaciju Post 43 i povezanost Post 43 sa svojim kontekstom

Usporedbom likova, mjesta i vremena radnje te tema samih perikopa uočljiva je povezanost
Post 43 sa tekstovima Post 42 i Post 44, 1 – 45, 15. Tema Post 42 je prvi dolazak Josipove
braće u Egipat. Radnja se događa u zemlji kanaanskoj, u Egiptu, zatvoru i prenoćištu na putu
između Egipta i Kanaana. Post 43 započinje radnju u zemlj kanaanskoj, potom Josipova braća
odlaze u Egipat i susreću se s Josipom na objedu u njegovom domu. Odlomak Post 44, 1 – 45,
15 kao temu ima kušnju Josipove braće i njegovo očitovanje.

7
Likovi koji se pojavljuju u sva tri odlomka su Josip i sinovi (bez Benjamina u Post 42). Ostali
likovi pojavljuju se u Post 42 i Post 43 ili u Post 43 i Post 44, 1 – 45, 15. Ne postoje likovi
koji se pojavljuju samo u perikopi Post 43.

Vrijeme radnje svih triju perikopa usko je povezano. Sva tri odlomka se odvijaju za vrijeme
velike gladi u Kaananu i Josipova namjesništva u Egiptu. Posljednji odlomak donosi točno
određenje o kojem vremenu je riječ, dakle - dvije godine od kako je glad došla, a još pet
godina neće biti ni oranja ni žetve u zemlji.

Teme odlomaka su usko povezane, bez Post 43 razumijevanje Post 42 i Post 44, 1 – 45, 15 ne
bi bilo moguće jer radnja započeta u Post 42, prenosi se na Post 43 gdje doživljava svoj zaplet
te se u Post 44, 1 – 45, 15 događa vrhunac i rasplet. Iz svega navedenog moguće je zaključiti
kako navedeni odlomak Post 43 ne predstavlja zasebnu tekstualnu jedinicu.

Zaključak

Post 43 predstavlja ovisnu cjelinu koja se ne može samostalno tumačiti. Navedenik odlomak
tek u kombinaciji s Post 42 i Post 44, 1 – 45, 15 čini cjelinu koja ima svoj uvod, zaplet,
vrhunac i rasplet.

8
2. Vrijeme

Post 43
1
Strašna glad pritisla zemlju. 2 Kad su pojeli hranu koju bijahu donijeli iz Egipta, (…) (?)
njihov im otac reče: »Idite opet i nabavite nam malo hrane.« 3 Nato će mu Juda: »Onaj nam je
čovjek jasno rekao: ‘Ne smijete preda me ako vaš brat ne bude s vama.’ 4 Ako si, dakle,
voljan s nama poslati našega brata, mi ćemo otići dolje i kupit ćemo ti žita. 5 Ali ako njega ne
pustiš s nama, onda mi tamo i ne idemo, jer nam je onaj zaprijetio: ‘Ne smijete preda me ako
vaš brat ne bude s vama.’« 6 »Zašto ste mi«, zapita Izrael, »nanijeli jad rekavši onom čovjeku
da imate još jednoga brata?« 7 Oni odgovore: »Čovjek nas je neprestano zapitkivao o nama i o
našoj obitelji: ‘Je li vam još živ otac? Imate li još kojega brata?’ Mi smo mu odgovarali na
pitanja. Kako smo mogli znati da će reći: ‘Dovedite svoga brata!’?« 8 Potom Juda reče svome
ocu Izraelu: »Pusti dječaka sa mnom pa da se dignemo i krenemo; tako ćemo preživjeti, a ne
pomrijeti, i mi, i ti, i naša djeca. 9 Ja za nj jamčim; mene drži odgovornim za nj. Ako ga tebi
ne vratim i preda te ga ne dovedem, bit ću ti kriv svega vijeka. 10 Ta da nismo toliko
oklijevali, mogli smo se već i dvaput vratiti.« (→) 11 Njihov otac Izrael reče im: »Kad je tako,
neka bude, ali učinite ovo: metnite u torbe najbiranijih proizvoda ove zemlje i ponesite na dar
onom čovjeku: nešto balzama, nešto meda i mirodija, mirisne smole, pa lješnjaka i
badema. 12 Sa sobom uzmite dvostruko novaca, jer treba vratiti novac koji ste našli u grlima
svojih vreća. Možda je ono bila zabuna. 13 Uzmite svoga brata, krenite i vratite se onom
čovjeku. 14 Neka Bog svemogući, El Šadaj, potakne onog čovjeka na milosrđe prema nama te
vam pusti i drugoga brata i Benjamina. A ja, moram li bez djece ostati, neka ostanem.« (→)
15
Uzmu ljudi darove; uzmu sa sobom dvostruko novaca, povedu Benjamina te siđu u Egipat i
stupe pred Josipa. (…) 16 Kad Josip ugleda s njima Benjamina, reče upravitelju svoga
kućanstva: »Odvedi ljude u kuću, zakolji jedno živinče i pripremi, jer će ovi ljudi blagovati sa
mnom o podne!« 17 Čovjek učini kako je Josip rekao i povede ljude u Josipov dom. 18 Ljudi se
pobojaše kad su bili povedeni u dom Josipov te rekoše: »Zbog novca koji se našao u našim
vrećama prvi put vode nas unutra tako da nas napadnu i zajedno s našom magaradi uzmu za
robove.« (→) 19 Stoga se primaknu upravitelju Josipova doma te mu, na ulazu u kuću,
reknu: 20 »Oprosti, gospodaru! Mi smo i prije jednom dolazili da nabavimo hrane; 21 i kad smo
9
stigli na prenoćište i otvorili svoje vreće, a to novac svakoga od nas ozgo u njegovoj vreći, naš
novac, ista svota. (3/1) Sad smo ga donijeli sa sobom. 22 A ponijeli smo i drugog novca da
kupimo hrane. Mi ne znamo tko nam je stavio novac u naše vreće.« 23 »Budite mirni«, reče im
on. »Ne bojte se! Bog vaš i Bog vašega oca stavio je blago u vaše vreće. Vaš je novac k meni
stigao.« (?!) Potom im izvede Šimuna. (?!) 24 Čovjek zatim uvede ljude u Josipovu kuću; dade
im vode da operu noge, a njihovoj magaradi baci piće. 25 Potom priprave oni svoje darove za
dolazak Josipov o podne, jer su čuli da će ondje ručati.
26
Kad je Josip došao u kuću, dadu mu darove koje su sa sobom donijeli i do zemlje mu se
poklone. (←) 27 Upita ih on za zdravlje te će dalje: »A je li dobro vaš stari otac o kome ste mi
govorili? Je li još dobra zdravlja?« 28 »Sluga tvoj, otac naš, dobro je i još je dobra zdravlja«,
29
odgovore i duboko se naklone iskazujući poštovanje. (←) Podigavši svoje oči, Josip opazi
svoga brata Benjamina – sina svoje majke – te upita: »Je li ovo vaš najmlađi brat o kome ste
30
mi govorili?« Onda nastavi: »Bog ti bio milostiv, sine moj!« Josip se poslije toga požuri
van jer mu se srce uzbudilo zbog brata; bilo mu je da zaplače. Uđe u jednu sobu i tu se
isplaka.
31
Onda opere lice, ponovo se javi i, svladavajući se, naredi: »Poslužite ručak!« 32 Staviše
njemu napose, njima napose, a napose opet Egipćanima koji su s njim jeli. (Egipćani ne bi
mogli jesti s Hebrejima, jer bi to Egipćanima bilo odvratno.) (?) 33 I kad posjedaše pred njim,
najstariji prema starosti svojoj, a najmlađi prema mladosti svojoj, samo se zgledahu. 34 I
naređivaše on da jela ispred njega nose njima, a obrok Benjaminov bijaše pet puta veći od
svih ostalih. (?!) I pili su i gostili se s njim.

Legenda: normalno = sažeci (VT < VP); podcrtano = dijalozi (VT=VP); kurziv = dugački
opisi, izuzetno usporavanje ritma (VT > VP); (u zagradama) = umetak, digresija, komentar
(VT bez VP); (…) = elipsa (VP bez VT); (?) = nevažna praznina, blanks; (?!) = važna
praznina, gap, paralipsa; (→) = prolepsa; (←)= analepsa; (≈) = simultano pripovijedanje;
(!...!) = repriza; (1/3) = iterativno pripovijedanje; (3/1) = repetitivno pripovijedanje…

10
Vrijeme priče i vrijeme teksta u Post 43 su u određenim dijelovima različiti, a u određenim
identični. U dijalogu (rr. 2-14, 16, 18, 20-23, 27-29, 31) vrijeme teksta i vrijeme priče su
identični. Ostali dijelovi teksta su narativni sažetci u kojima je vrijeme teksta neusporedivo
kraće od vremena priče. U Post 43 ne postoje dugački opisi, nema usporavanja ritma u kojem
je vrijeme teksta puno duže od vremena priče. U pripovijesti moguće je uočiti digresiju,
komentar (r. 32b). Vrijeme priče staje, a vrijeme teksta se nastavlja. Narator svojim umecima
intervenira u tekst. Ovaj komentar nije bitan za sam tijek radnje i za pripovijest, njegova je
intencija pojasniti čitatelju okolnosti u kojima se radnja odvija. Vrijeme priče bez vremena
teksa tj. elipsa uočljiva je u retku 15. Narator izostavlja događaj koji se događao kroz duži
vremenski period. Naime, nije poznato što se događalo na putu od Kannana do Egipta.
Razlika između praznine i elipse nije uvijek jasna što je vidljivo u r. 2. Gledajući navedeni
redak kao elipsu, narator izostavlja što se događalo u Jakovljevoj kući kroz period od povratka
iz Egipta, pa do trenutka kada više nije bilo hrane koju su donijeli zato što su ti događaji
nevažni. Međutim, redak je moguće promatrati i kao prazninu u naraciji. Narator uskraćuje
informaciju koju čitatelj očekuje kao primjerice kakva je atmosfera vladala u kući između
Jakova i njegovih sinova, koliko je vremena prošlo od njihovog prošlog odlaska u Egipat.

Vrijeme teksta u Post 43 traje 49 redaka, a vrijeme priče se mjeri u danima. Put od Kannana
do Egipta tj. Josipova doma trajao je nekoliko dana hoda.

Ritam pripovijedanja u gotovo cijeloj pripovijest je spor, u dijalozima između Josipove braće
i njihova oca, Josipa i upravitelja njegova doma, Josipove braće međusobno, Josipove braće i
upravitelja Josipova doma te Josipa i njegove braće. Veći dio poglavlja su dijalozi što upućuje
na njihovu veliku važnost.

U odlomku pripovijedač preskače opis putovanja Josipove braće od njihova doma do Egipta.
Za pripovijedača najvažniji je dijalog između Josipove braće i njihova oca. Jakov šalje svoje
sinove ponovno u Egipta kako bi nabavili još hrane. Braća odbijaju otići ako ne mogu povesti
svoga brata Benjamina sa sobom. Jakov na nagovor Jude popušta i dopušta im da povedu
Benjamina sa sobom u Egipat.

11
Juda se u imperativu obraća ocu: „Pusti dječaka sa mnom pa da se dignemo i krenemo; tako
ćemo preživjeti, a ne pomrijeti, i mi, i ti, i naša djeca.“ Juda govoreći u futuru iznosi dva
moguća ishoda problema koji je pred njima. U imperativu predlaže ocu rješenje i kao dodatni
poticaj nudi sebe kao krivca ukoliko Benjamina ne vrati kući: „Ako ga tebi ne vratim i preda
te ga ne dovedem, bit ću ti kriv svega vijeka.“ Riječ je o egzortativnom govoru jer se bavi
budućnošću, Juda govori u imperativu i potiče na buduće radnje.

Redoslijed

Redoslijed događanja u tekstu većinom odgovara redoslijedu događaja u priči. Izuzetak su

dijalozi. Judine riječi Jakovu predstavljaju prolepsu (rr. 8-10, 11-14). Juda govori Jakovu što
će se dogoditi ako dopusti da povedu Benjamina u Egipat: „Pusti dječaka sa mnom pa da se
dignemo i krenemo; tako ćemo preživjeti, a ne pomrijeti, i mi, i ti, i naša djeca.“ Jakov govor
isot upućuje na događaj koji je ispričan unaprijed: „A ja, moram li bez djece ostati, neka
ostanem.“ Prolepsu postoji i u r. 16 u kojem Josip govori upravitelju da povede njegovu braću
u njegov dom jer će tamo ručati s njim. Josip otkriva događaj koji će se dogoditi tek kasnije –
ručak. Također, prolepsu imamo u dijalogu između Josipove braće (r. 18): „... vode nas unutra
tako da nas napadnu i zajedno s našom magaradi uzmu za robove.“ Pretpostavljaju što će se s
njima dogoditi međutim, njihovo predviđanje se ne ostvaruje.

Praznine

U pripovijesti Post 43 može se primjetiti nekoliko praznina koje čitatelj mora kompletirati da
bi imao cjelovitu priču.

1. Nije poznato koliko je vremena prošlo do kad su pojeli svu hranu. Informaciju o
ovome donekle može se pronaći u prethodnom i sljedećem poglavlju. Poslije prvog
odlaska po hranu u Egipat te do dvije godine od kako je glad pritisnula zemlju.
2. Nije poznata reakcija ostalih Jakovljevih sinova na očev zahtjev da se upute prema
Egiptu kako bi nabavili hrane. Znamo samo za Judinu reakciju. Judi ovo već drugi put
da se zauzima za nekog od svoje braće, zauzimao se i za Josipa kad su ga braća htjela
ubiti.
3. Nepoznata je reakcija Josipove braće i Šimuna kad se ugledaju nakon određenog
vremena. Vjerojatan razlog je pripovjedačeva narativna štedljivost jer čitatelj može
pretpostaviti njihovo ponašanje.

12
 4. Nepoznata je reakcija Josipove braće na upraviteljeve riječi neka budu mirni. Jesu li
razumjeli o čemu upravitelj uopće govori? Govori im da je Bog stavio novac u njihove
vreće, a onda da je novac stigao k njemu.
5. Nije poznata reakcija Josipove braće na Josipovu odluku da Benjaminov obrok bude
pet puta veći od ostalih.

Osim praznina koje su važne za naraciju u Post 43 imamo i praznine koji nisu važne za samu
naraciju. Npr. opis puta od Kannana do Egipta. Nepoznato je kako su Egipćani reagirali na
Hebreje.

Također, u Post 43 postoje prolepse i analepse. Prolepsa – kada je neki događaj ispričan
unaprijed, prije nego što bi to trebalo biti po kronološkom redoslijedu (rr. 10, 14, 16, 18).
Analepsa – kada neki događaj nije ispripovijedan točno u trenutku kada bi to trebalo biti po
kronološkom redoslijedu, nego se o njemu govori naknadno (rr. 26, 28). U r. 26 je riječ o
analepsi jer se braća klanjaju Josipu u r. 26 „...do zemlje mu se poklone.“ I redak 28 „...
duboko se naklone...“ Josip je u svojim snovima vodio snopove njegove braće koja mu se
klanjaju. Braća su to osporavala i odbacivala. Također, usnuo je san u kojem mu sesunce,
mjesec i 11 zvijezda klanjaju. Taj san zvučao je kao da će on vladati nad svojom obitelji što je
dodatno razljutilo njegovu braću. U r 26 i 28 vidimo ostvarenje Josipovih snova.

Repetativno pripovijedanje je pripovijedanje koje događaj koji se u priči dogodio jedanput

više puta pripovijeda (rr. 20 i 21). Prvi put taj događaj navodi narator kada Josipova braća
pronađu novac u vrećama dok su bili u prenoćištu, zatim kad su praznili vreće, svaki u svojoj
vreći nađe novac. U r. 12 Jakov govori sinovima da ponesu dvosdtruko novca kako bi vratili
novac koji su našli u vrećama.

Pripovijedanje u pripovijesti je singularno, događaj koji se događa jednom, jednom se

pripovijeda.

3. ZAPLET

Pripovijest dijelimo na scene po kriterijima delimitacije tj. prema promjeni vremena ili mjesta
radnje, promjeni likova i/ili promjeni u narativnom zapletu. Prema navedenom kriteriju Post

13
43 možemo podijeliti na pet dijelova: rr. 1-14, 15-17, 18-23, 24-30 i 31-34. Pripovijest se
sastoji od uvoda i pet prizora.

rr. 1-14: Izrael šalje svoje sinove u Egipat po hranu (r. 2). Međutim Juda odbija otići ako ne
mogu sa sobom povesti Benjamina jer je to bio uvjet koji je Josip postavio pred njih (rr. 3-7).
Juda predlaže rješenje: Izrael dopusti Benjaminu da ide s njima u Egipat jer će tako jedino
preživjeti. Juda obećava jamčiti za njega (rr. 8-10). Otac popušta i prihvaća sudbinu, moli
Boga da potane Josipa na milosrđe te da puti i Šimuna i Benjamina (rr 11-14).

rr. 15-17: Izraelovi sinovi uzimaju darove i novac te zajedno s Benjaminom krenu prema
Egiptu (r. 15). Kad ih Josip ugleda zapovijedi upravitelju svoga doma da povede njegovu
braću u njegovu kuću te neka im se pripremi objed (rr. 16-17).

rr. 18-23: Upravitelj Josipova doma razgovaraše s njegovom braćom ispred kuće, oni mu
pokušavahu objasniti što se to dogodilo prošli put kad su kupovali žito i kako su ovaj put
donijeli novac koji su ostali „dužni“ prošli put (rr. 18-22). Upravitelj smirivaše Josipovu braću
te im pusti brata Šimuna (r. 23).

rr. 24-30: Upravitelj uvede Josipovu braću u njegovu kuću. Braća predadoše darove koje su
ponijeli (rr. 24-26). Josip ih ispitivaše o ocu i najmlađem bratu Benjaminu (rr. 27-29). Josip
odlazi u drugu sobu (r. 30).

rr. 31-34: Josip naredi da se posluži ručak. Braća posjedaše za stol po starosti od najstarijeg
do najmlađeg. Josip je naredio da se hrana koja je ispred njega nosi njegovoj braći.
Benjaminov obrok bio je pet puta veći od svih ostalih (rr. 31-34).

1
Uvod ili ekspozicija Strašna glad pritisla zemlju.

1. prizor rr. 2-14 2

Kad su pojeli hranu koju bijahu donijeli iz Egipta, njihov im
otac reče: »Idite opet i nabavite nam malo hrane.« 3 Nato će
- ishodište zapleta
mu Juda: »Onaj nam je čovjek jasno rekao: ‘Ne smijete preda
(rr. 2-5)
- komplikacija me ako vaš brat ne bude s vama.’ 4 Ako si, dakle, voljan s
(rr. 6-7) nama poslati našega brata, mi ćemo otići dolje i kupit ćemo ti
- preokret žita. 5 Ali ako njega ne pustiš s nama, onda mi tamo i ne
(rr. 8-10) idemo, jer nam je onaj zaprijetio: ‘Ne smijete preda me ako
- rasplet i narativni program vaš brat ne bude s vama.’« 6 »Zašto ste mi«, zapita Izrael,
(rr. 11-14) »nanijeli jad rekavši onom čovjeku da imate još jednoga

14
 brata?« 7 Oni odgovore: »Čovjek nas je neprestano zapitkivao
o nama i o našoj obitelji: ‘Je li vam još živ otac? Imate li još
kojega brata?’ Mi smo mu odgovarali na pitanja. Kako smo
mogli znati da će reći: ‘Dovedite svoga brata!’?«

8
Potom Juda reče svome ocu Izraelu: »Pusti dječaka sa mnom
pa da se dignemo i krenemo; tako ćemo preživjeti, a ne
pomrijeti, i mi, i ti, i naša djeca. 9 Ja za nj jamčim; mene drži
odgovornim za nj. Ako ga tebi ne vratim i preda te ga ne
dovedem, bit ću ti kriv svega vijeka. 10 Ta da nismo toliko
oklijevali, mogli smo se već i dvaput vratiti.«

11
Njihov otac Izrael reče im: »Kad je tako, neka bude, ali
učinite ovo: metnite u torbe najbiranijih proizvoda ove zemlje
i ponesite na dar onom čovjeku: nešto balzama, nešto meda i
mirodija, mirisne smole, pa lješnjaka i badema. 12 Sa sobom
uzmite dvostruko novaca, jer treba vratiti novac koji ste našli
u grlima svojih vreća. Možda je ono bila zabuna. 13 Uzmite
svoga brata, krenite i vratite se onom čovjeku. 14 Neka Bog
svemogući, El Šadaj, potakne onog čovjeka na milosrđe
prema nama te vam pusti i drugoga brata i Benjamina. A ja,
moram li bez djece ostati, neka ostanem.«

15
Uzmu ljudi darove; uzmu sa sobom dvostruko novaca,
2. prizor rr. 15-17 povedu Benjamina te siđu u Egipat i stupe pred
Josipa. 16 Kad Josip ugleda s njima Benjamina, reče
- zaključak
(r. 15) upravitelju svoga kućanstva: »Odvedi ljude u kuću, zakolji
- narativni program jedno živinče i pripremi, jer će ovi ljudi blagovati sa mnom o
(rr. 16-17) podne!« 17 Čovjek učini kako je Josip rekao i povede ljude u
Josipov dom.

18
Ljudi se pobojaše kad su bili povedeni u dom Josipov te
3. prizor rr. 18-23 rekoše: »Zbog novca koji se našao u našim vrećama prvi put
vode nas unutra tako da nas napadnu i zajedno s našom
- zaplet
(r. 18-22) magaradi uzmu za robove.« 19 Stoga se primaknu upravitelju
- djelomičan rasplet Josipova doma te mu, na ulazu u kuću, reknu: 20 »Oprosti,
(r. 23) gospodaru! Mi smo i prije jednom dolazili da nabavimo
hrane; 21 i kad smo stigli na prenoćište i otvorili svoje vreće, a
to novac svakoga od nas ozgo u njegovoj vreći, naš novac,
ista svota. Sad smo ga donijeli sa sobom. 22 A ponijeli smo i
drugog novca da kupimo hrane. Mi ne znamo tko nam je

15
 stavio novac u naše vreće.«

4. prizor rr. 24-30
- rasplet/zaplet
(rr. 24-30)
5. prizor rr. 31-34
- rasplet/zaplet
(rr. 31-34)
23
»Budite mirni«, reče im on. »Ne bojte se! Bog vaš i Bog
vašega oca stavio je blago u vaše vreće. Vaš je novac k meni
stigao.« Potom im izvede Šimuna.
24
Čovjek zatim uvede ljude u Josipovu kuću; dade im vode da
operu noge, a njihovoj magaradi baci piće. 25 Potom priprave
oni svoje darove za dolazak Josipov o podne, jer su čuli da će
ondje ručati.
26
Kad je Josip došao u kuću, dadu mu darove koje su sa
sobom donijeli i do zemlje mu se poklone. 27 Upita ih on za
zdravlje te će dalje: »A je li dobro vaš stari otac o kome ste mi
govorili? Je li još dobra zdravlja?« 28 »Sluga tvoj, otac naš,
dobro je i JOŠ JE DOBRA ZDRAVLJA«, odgovore i duboko
se naklone iskazujući poštovanje. 29 Podigavši svoje oči, Josip
opazi svoga brata Benjamina – sina svoje majke – te upita:
»Je li ovo vaš najmlađi brat o kome ste mi govorili?« Onda
nastavi: »Bog ti bio milostiv, sine moj!« 30 Josip se poslije
toga požuri van jer mu se srce uzbudilo zbog brata; bilo mu je
da zaplače. Uđe u jednu sobu i tu se isplaka.
31
Onda opere lice, ponovo se javi i, svladavajući se, naredi:
»Poslužite ručak!« 32 Staviše njemu napose, njima napose, a
napose opet Egipćanima koji su s njim jeli. Egipćani ne bi
mogli jesti s Hebrejima, jer bi to Egipćanima bilo
odvratno. 33 I kad posjedaše pred njim, najstariji prema starosti
svojoj, a najmlađi prema mladosti svojoj, samo se
zgledahu. 34 I naređivaše on da jela ispred njega nose njima, a
obrok Benjaminov bijaše pet puta veći od svih ostalih. I pili su
i gostili se s njim.

Nakon ekspozicije tj. uvoda u r. 1 prvi prizor započinje u Kannanu u Izraelovoj kući. Događa
se dijalog između Josipove braće i njihova oca Izraela (rr. 2-14). Drugi dio započinje na novoj
lokaciji, u Egiptu, pojavljuju se novi likovi – upravitelj Josipova doma i Josip (rr. 15-17). U
trećem dijelu Josipova braća razgovaraju s upraviteljem Josipova doma i ponovno se susreću
sa Šimunom. Radnja se odvija ispred Josipova doma (rr. 18-23). Četvrti dio poglavlja donosi
razgovor između Josipa i njegove braće u njegovom domu (rr. 24-30). Završni dio govori o
ručku Josipa, njegove braće i Egipćana u Josipovom domu (rr. 30-34).

16
 r. 1: uvod ili ekspozicija

r. 1 opisuje okvir radnje i okolnosti pripovijest koja slijedi: glad u zemlji.

PRVI PRIZOR: rr. 2-14

rr. 2-7: ishodište zapleta i komplikacija

Prvi prizor uvodi lik oca i Josipove braće, konkretnije Jude. U ovim redcima se očituje
problem, a problem je glad što predstavlja ishodište radnje. Potrošili su svu hranu koju su
donijeli iz Egipta, a u Kannanu nema hrane. Kako bi preživjeli trebaju otići u Egipat i kupiti
još hrane od Josipa. Međutim, Josip im je naredio da se ne vraćaju bez najmlađeg brata
Benjamina što stvara komplikaciju. Jakov ne želi izgubiti još jednog sina, a Juda ne želi ići u
Egipat ako Benjamin ne ide s njima.

rr. 8-10: preokret

Juda predlaže rješenje kako ne bi umrli od gladi. Predlaže ocu da pusti Benjamina da pođe s
njima na put u Egipat kako bi nabavili hrane i na taj način sačuvali život. Ovaj prijedlog je
ključan za daljnje razvijanje pripovijesti. Prijedlog donosi napetost hoće li se Jakov dati
nagovoriti da pusti Benjamina. Dolazi do preokreta i raspleta jer Jakov dopušta da Benjamin
ide s njima.

rr. 11-14: rasplet i narativni program

Otac odobrava Judi da povede Benjamina s njima u Egipat što predstavlja rasplet. Jakov ih
šalje po hranu, ali s darovima poput badema, lješnjaka, meda itd. te dvostrukim novcem kako
bi sve dobro prošlo i kako bi se vratili sa Šimunom i s Benjaminom te s hranom što iz
Jakovljeve perspektive predstavlja narativni program. Ovaj narativni program će se
djelomično ostvariti u razgovoru između Josipove braće i upravitelja Josipova doma. Riješiti
će se problem s novcem, ali ne na način na koji je Jakov predvidio.

DRUGI PRIZOR: rr. 15-17

rr. 15-17: drugi dio – zaključak i narativni program

Drugi dio sastoji se od dva dijela: odlaska u Egipat te razgovora Josipa i njegova upravitelja.
Zaključak prethodnog prizora (mini zapleta prvog prizora) nalazi se u r. 15, otac je odobrio da

17
povedu Benjamina sa sobom u Egipat, uzeli su darove i novac za Josipa i uputili se prema
Egiptu. Međutim, glavni problem je glad i njihov odlazak u Egipat ima za cilj rješavanje
problema gladi. Razgovor upravitelja Josipova doma i Josipa predstavlja Josipov narativni
program. Josip se njime želi približiti svojoj braći, želi ručati s njima, želi da ga prepoznaju. U
Post 43 postoje dva narativna programa (Jakovljev rr. 11-14 i Josipov r. 16).

TREĆI PRIZOR: rr. 18-23

rr. 18-23: treći dio – zaplet i djelomičan rasplet

Radnja se događa na ulazu u Josipov dom. Zabrinutost Josipove braće predstavlja novi zaplet.
Do sada sve je išlo glatko, međutim, umjesto da im prodaju hranu i puste Šimuna iz zatvora,
oni ih odvode prema Josipovom domu. U braći se odmah javlja sumnja da je to zbog novca
koji su našli u vrećama. Stara napetost iz prijašnje pripovijesti koja nije imala rasplet. Kako bi
se zaštitili obraćaju se upravitelju Josipova doma i govore mu kako imaju novac za hranu od
prošlog puta kao i za novu hranu. Djelomičan rasplet događa se kada im upravitelj govori
kako se ne trebaju brinuti jer je Bog njihov i Bog njihova oca stavio novac u njihove vreće te
kako je njihov novac stigao k njemu. Rasplet nije potpun jer odgovor ostaje misteriozan,
nerazumljiv za Josipovu braću. Nakon toga im pusti Šimuna.

ČETVRTI PRIZOR: rr. 24-30

rr. 24-30: četvrti dio – rasplet/zaplet

Prilikom predaje darova i odgovaranja na Josipova pitanja braća se duboko nakloniše

iskazujući mu poštovanje što upućuje na Josipove snove iz 37 poglavlja Knjige Postanka.
Josip razgovara s njima. Zanima se za njihova oca, a poseban efekt na njega ima susret s
Benjaminom. Odlazu u drugu sobu i plače. Braća su udobrovoljila Josipa.

PETI PRIZOR: rr. 31-34

rr. 31-34: peti dio – rasplet/zaplet

U petom dijelu ostvaruje se Josipov narativni program – njegov plan da jede sa svojom
braćom. Na ručku ih je poredao po starosti, a posebnu pažnju posvetio je najmlađem,

18
Benjaminu. Josip ne jede s Egipćanima nego se izdvaja od njih ukazujući da nije Egipćanin.
Sve ovo predstavlja tolike znakove koje Josip upućuje svojoj braći kako bi ga prepoznali.
Međutim, oni se samo čude te jedu i piju. Budući da se Josipov plan da ga braća prepoznaju
po znakovima koje im daje ne ostvaruje, ovaj dio naziva se zapletom bez raspleta. Iz
perspektive Jakovljevog narativnog plana čini se da će se sve glatko ispuniti: riješili su
problem s novcem, Šimun je oslobođen, Josipa su naizgled udobrovoljili jer jede i pije s
njima. Za očekivati je da će ih sve zajedno pusti s hranom da se vrate u kući, u Kanaan.
Očekuje se rasplet sa sretnim završetkom. No u Post 44 Josip će začeti novi narativni plan
koji će dovesti konačno do njegova samoočitovanja braći.

U pripovijesti Post 43 razlikujemo dvije vrste zapleta, jedan zaplet je gledano iz perspektive
Josipove braće, a drugi iz perspektive Josipa. Gledajući iz perspektive Josipove braće i oca
Izraela riječ je akcijskom zapletu. Jakov i njegovi sinovi prolaze od nesreće prema sreći. Od
gladi prema sitosti. Promatrajući iz perspektive Josipa riječ je o spoznajnom zapletu. Josip
nastoji na sve načine da ga braća prepoznaju, ali bez obzira na sav njegov trud oni ga ne
prepoznaju.

Ova pripovijest spada u pripovijest s jedinstvenim zapletom jer navedena epizoda ovisi o
sljedećoj. U Post 43 stvari se još više zapliću, unatoč Josipovoj želji da dođe do raspleta.
Braća nakon susreta s Josipom ostaju zbunjena i začuđena. Raspliće su stvari vezane uz
hranu, Šimuna i Benjamina te novac.

4. PRIPOVJEDAČ I ČITATELJ

U pripovijesti Post 43 uglavnom prevladava prikazivanje, u prvom dijelu to je dijalog između

oca Jakova i sinova, u središnjem dijelu dijalog upravitelja doma i Josipove braće, dok
posljednji dio donosi dijalog Josipa i njegove braće. Na taj način pripovjedač naglašava
važnost događaja.

Glas pripovjedača prepoznatljiv je u narativnom uvodu (rr. 1-2), brojnim opisima (rr. 15, 24-
26, 30, 33-34) te komentaru (r. 32).

Implicitni autor želi od implicitnog čitatelja idealnog primatelja pripovijesti, onoga tko će biti
sposoban razumjeti i dešifrirati poruku koju pripovjedač šalje. Kroz pripovijest implicitni
čitatelj se postupno gradi odgovarajući na određena pitanja. Implicitni autor poziva
19
implicitnog čitatelja da podijeli određeno iskustvo, da uđe u kontakt s određenim
vrijednostima, osjećajima, odlukama i pogledima na svijet.

Implicitni autor želi naglasiti žestinu gladi koja je vladala u zemlji – strašna glad je pritisla
zemlju, Jakovi i njegovi sinovi nisu imali drugog izbora nego ponovno potražiti hranu u
Egiptu.

Nagašava i Jakovovo nezadovljstvo, ali i razumijevanje. Jakov ne želi pustiti Benjamina u

Egipat kako ga ne bi izgubio, ali shvaća da je to jedini način da i on sam ne umre od gladi.

Pripovjedač donosi osjećaj zabrinutosti i straha kod Josipove braće kad ih upravitelj doma
povede u Josipov dom.

Također, naglašava poštovanje koje su braća imala prema Josipu ne znajući tko je on. Kad su
mu predali darove poklonili su mu se, isto su učinili kad su odgovarali na Josipova pitanja.

Pripovjedač donosi osjećaje koje Josip gaji prema svojoj braći, pogotovo prema bratu
Benjaminu. Naglašavajući na taj način da Josip ne osuđuje svoju braću zbog njihovih djela.

U pripovijesti Post 43 nema nepouzdanog pripovjedača. Implicitni autor donosi vrijednosti i

poglede na svijet s kojima se slaže.

Implicitni odnosno idealni čitatelj je čitatelj kojeg je autor imao u vidu dok je pisao
pripovijest. Implicitni autor pretpostavlja kod implicitnog čitatelja da je upoznat sa
pripovijestima koje prethode ovoj pripovijesti. Pretpostavlja da je čitatelj pročitao i razumio
čitavu Josipovu povijest te da razumije razloge ponovnog dolaska Josipove braće u Egipat.
Također, pretpostavlja da čitatelj može protumačiti Josipovo djelovanje.

Pripovjedač je ekstradijagetski, pripovijeda priču, a njegovo pripovijedanje je

heterodijagetsko jer pripovijeda o nekome drugome.

Metadijegetska pripovijest vidljiva je u rr. 18-22. Josipova braća objašnjavaju upravitelju

kako su oni došli kupiti hranu i kako su donijeli novca i od prošlog puta.

Znanje čitatelja veće je od znanja Josipove braće, a podjednako zanju Josipa i upravitelja
doma. Znanje likova kroz pripovijest se ne mijenja, tj. braća ne saznaju ništa novo u odnosu
na početak pripovijesti.

20
U pripovijest je visljiva dramatska ironija. Konstrast između pogrješnog shvaćanja situacije
od strane Josipove braće i realnog shvaćanja situacije od strane čitatelja i Josipa. Nema
ironičnih imena likova. Interes čitatelja u ovoj pripovijest je estetski, želja za pozitivnim
završetkom i kognitivni, želja za istinom i pravdom.

5. FOKALIZACIJA

Post 43

1
Drugi dolazak Jakovljevih sinova u Egipat
STRAŠNA GLAD PRITISLA ZEMLJU. 2 Kad su pojeli hranu koju bijahu donijeli iz Egipta,
njihov im otac reče: »Idite opet i nabavite nam malo hrane.« 3 Nato će mu Juda: »Onaj nam
je čovjek jasno rekao: ‘Ne smijete preda me ako vaš brat ne bude s vama.’ 4 Ako si, dakle,
voljan s nama poslati našega brata, mi ćemo otići dolje i kupit ćemo ti žita. 5 Ali ako njega ne
pustiš s nama, onda mi tamo i ne idemo, jer nam je onaj zaprijetio: ‘Ne smijete preda me ako
vaš brat ne bude s vama.’« 6 »Zašto ste mi«, zapita Izrael, »nanijeli jad rekavši onom čovjeku
da imate još jednoga brata?« 7 Oni odgovore: »Čovjek nas je neprestano zapitkivao o nama i o
našoj obitelji: ‘Je li vam još živ otac? Imate li još kojega brata?’ Mi smo mu odgovarali na
pitanja. Kako smo mogli znati da će reći: ‘Dovedite svoga brata!’?«

8
Potom Juda reče svome ocu Izraelu: »Pusti dječaka sa mnom pa da se dignemo i krenemo;
tako ćemo preživjeti, a ne pomrijeti, i mi, i ti, i naša djeca. 9 Ja za nj jamčim; mene drži
odgovornim za nj. Ako ga tebi ne vratim i preda te ga ne dovedem, bit ću ti kriv svega
vijeka. 10 Ta da nismo toliko oklijevali, mogli smo se već i dvaput vratiti.«

11
Njihov otac Izrael reče im: »Kad je tako, neka bude, ali učinite ovo: metnite u torbe
najbiranijih proizvoda ove zemlje i ponesite na dar onom čovjeku: nešto balzama, nešto meda
i mirodija, mirisne smole, pa lješnjaka i badema. 12 Sa sobom uzmite dvostruko novaca, jer
treba vratiti novac koji ste našli u grlima svojih vreća. Možda je ono bila zabuna. 13 Uzmite

21
svoga brata, krenite i vratite se onom čovjeku. 14 Neka Bog svemogući, El Šadaj, potakne
onog čovjeka na milosrđe prema nama te vam pusti i drugoga brata i Benjamina. A ja, moram
li bez djece ostati, neka ostanem.«

15
Uzmu ljudi darove; uzmu sa sobom dvostruko novaca, povedu Benjamina te siđu u Egipat i
stupe pred Josipa. 16 Kad Josip ugleda s njima Benjamina, reče upravitelju svoga kućanstva:
»Odvedi ljude u kuću, zakolji jedno živinče i pripremi, jer će ovi ljudi blagovati sa mnom o
podne!« 17 Čovjek učini kako je Josip rekao i povede ljude u Josipov dom.

18
Ljudi se pobojaše kad su bili povedeni u dom Josipov te rekoše: »Zbog novca koji se našao
u našim vrećama prvi put vode nas unutra tako da nas napadnu i zajedno s našom magaradi
uzmu za robove.« 19 Stoga se primaknu upravitelju Josipova doma te mu, na ulazu u kuću,
reknu: 20 »Oprosti, gospodaru! Mi smo i prije jednom dolazili da nabavimo hrane; 21 i kad smo
stigli na prenoćište i otvorili svoje vreće, a to novac svakoga od nas ozgo u njegovoj vreći, naš
novac, ista svota. Sad smo ga donijeli sa sobom. 22 A ponijeli smo i drugog novca da kupimo
hrane. Mi ne znamo tko nam je stavio novac u naše vreće.« 23 »Budite mirni«, reče im on. »Ne
bojte se! Bog vaš i Bog vašega oca stavio je blago u vaše vreće. Vaš je novac k meni stigao.«
Potom im izvede Šimuna.

24
Čovjek zatim uvede ljude u Josipovu kuću; dade im vode da operu noge, a njihovoj
magaradi baci piće. 25 Potom priprave oni svoje darove za dolazak Josipov o podne, jer su čuli
da će ondje ručati.
26
Kad je Josip došao u kuću, dadu mu darove koje su sa sobom donijeli i do zemlje mu se
poklone. 27 Upita ih on za zdravlje te će dalje: »A je li dobro vaš stari otac o kome ste mi
govorili? Je li još dobra zdravlja?« 28 »Sluga tvoj, otac naš, dobro je i JOŠ JE DOBRA
ZDRAVLJA«, odgovore i duboko se naklone iskazujući poštovanje. 29 Podigavši svoje oči,
Josip opazi svoga brata Benjamina – sina svoje majke – te upita: »Je li ovo vaš najmlađi brat
o kome ste mi govorili?« Onda nastavi: »Bog ti bio milostiv, sine moj!« 30 Josip se poslije
toga požuri van jer mu se srce uzbudilo zbog brata; bilo mu je da zaplače. Uđe u jednu sobu i
tu se isplaka. 31 Onda opere lice, ponovo se javi i, svladavajući se, naredi: »Poslužite
ručak!« 32 Staviše njemu napose, njima napose, a napose opet Egipćanima koji su s njim jeli.
Egipćani ne bi mogli jesti s Hebrejima, jer bi to Egipćanima bilo odvratno. 33 I kad posjedaše
pred njim, najstariji prema starosti svojoj, a najmlađi prema mladosti svojoj, samo se
22
zgledahu. 34 I naređivaše on da jela ispred njega nose njima, a obrok Benjaminov bijaše pet
puta veći od svih ostalih. I pili su i gostili se s njim.

vanjska fokalizacija (normalno)

unutarnja fokalizacija (crveno)

nulta fokalizacija (podcrtano)

U pripovijesti Post 43 dominantna je vanjska fokalizacija koja se izmjenjuje s unutarnjom i

nultom fokalizacijom. U pripovijesti postoje pokazatelji promjene perspektive, a to su glagoli
percepcije poput opaziti, čuti, ugledati. Izmjena perspektive omogućava čitatelju bolje
razumijevanje samog teksta i okolnosti u kojima se likovi nalaze te njihovu važnost. Koristeći
unutarnju perspektivu narator omogućava čitatelju da uđe u misao likova te otkrije njihove
misli i namjere. Vanjskom fokalizacijom mnoge stvari neizbježno ostaju neobjašnjene.
Preuzimanjem različitih perspektiva narator utječe na čitatelja i na taj način ga oblikuje.
Svojim sveznanjem može pokazati i ukazati na pogriješku pojedinog lika, može naglasiti
važnost nekog događaja, može pripraviti čitatelja za slijedeću epizodu itd. Izmjenom
fokalizacija autor naglašava važne trenutke, iznosi misli i osjećaje likova, primjerice Josipa
kad ugleda svog brata Benjamina.

Vanjska perspektiva

Korištenjem isključivo vanjske fokalizacije autor želi naglasiti upravo ono što se dogodilo,
ono što svi mogu vidjeti i znati jer to je ono važno. U perikopi Post 43 u prvom dijelu autor
donosi dijalog između Jakova i njegovih sinova. Postoji samo vanjska perspektiva jer se
naglašava njihov odnos, važnost je u onome što oni govore. U prvom prizoru događa se važna
promjena, Juda vodi glavnu riječ, preuzima kontrolu, uvjetuje odlazak u Egipat. Juda
preuzima odgovornost, sebe daje kao jamstvo. Iz njihovog dijaloga odnosno zaključka
rasprave razvija se radnja. U prvom dijelu autor stavlja naglasak na sam događaj koji svi
prisutni vide i u kojem svi aktivno sudjeluju. Drugi dio nešto je zamršeniji. Autor upućuje
čitatelja u događaj, ali svi likovi ne posjeduju jednako znanje.

Unutarnja perspektiva

23
Redak 16 predstavlja unutarnju perspektivu samo ako se želi reći da je Josip prepoznao
Benjamina bez da su mu ga braća predstavili. Upućuje i da su Josipova braća ispoštovala
dogovor od njihovog prošlog susreta u Egiptu. Pripovjedač u r. 16 ne govori o tome kako se
Josip osjećao kad je ugledao Benjamina. Josipove osjećaje i ponašanje donosi u rr. 29 i 30.

Redak 18: „Ljudi se pobojaše kad su bili povedeni u dom Josipov...“ Iz r. 18 vidimo unutarnje
stanje braće. Unatoč tome što su napravili sve kako treba, poveli su brata Benjamina, kako im
je bilo i rečeno, te dvostruko novca kako bi platili hranu za ovaj i za prošli put ipak osjećaju
strah. Na ovaj način biva potvrđeno da nisu prepoznali svoga brata Josipa, odnosno da ga se
kao upravitelja Egipta silno boje.

Josip zna da su to njegova braća, ali braća ne prepoznaju Josipa, misle da su pozvani u
Josipov dom kako bi bili kažnjeni. Redak 29 otkriva da je Josip prepoznao Benjamina bez da
su mu ga braća predstavila. Pripovjedač to naglašava riječima „…sina svoje majke…“ Redak
30 donosi Josipovo unutarnje stanje, srce mu je zaigralo od sreće i radosti kad je nakon dugo
vremena ponovno ugledao svoga brata. Od silnog uzbuđenja zaplakao je od radosti.

Unutarnjom fokalizacijom autor želi da čitatelj participira u iskustvu Josipa (rr. 29 i 30). Želi
da čitatelj shvati pozadinu Josipovog ponašanja, njegove hladnoće prema braći. Iza tog
vanjskog, krutog stava unutarnjom fokalizacijom otkriva se njegovo stvarno, unutarnje stanje,
stanje njegove duše koja čezne za braćom, koja želi da ga braća prepoznaju. Unutarnjom
fokalizacijom pripovjedač želi postići suosjećanje kod čitatelja, želi da čitatelj razumije Josip.

Totalna perspektiva

Nulta fokalizacija nalazi se u r. 32: „Egipćani ne bi mogli jesti s Hebrejima, jer bi to

Egipćanima bilo odvratno.“ Ova digresija je vrlo važna jer pripovjedač upućuje čitatelja u
okolnosti u kojima se radnja odvija. Josip nije bio Egipćanin nego Hebrej i on hranu koja je
bila njemu donesena daje svojoj braći. Josip ne jede s Egipćanima. Pripovjedač želi podijeliti
svoje sveznanje s čitateljem kako bi mu dao do znanja da je to jedan od znakova kojima Josip
ukazuje svojoj braći da nije Egipćanin, nego da je jedan od njih.

6. KARAKTERIZACIJA LIKOVA

24
Likovi koji se pojavljuju u pripovijesti Post 43 su: Josipov otac – Jakov (Izrael), Josipova
braća kao masa iz koje su posebno istaknuti Juda, Benjamin i Šimun, Josip, upravitelj
Josipova doma i Egipćani. U ovom radu obradit ću Josipa, Josipovu braću (Judu) i njihova
oca Jakova.

Josip je dinamičan lik. Na početku pripovijesti predstavljen je kao razmaženo derište,

međutim do kraja pripovijest oblikuje se u odgovornog brata i velikog državnika. Juda,
Josipov brat predstavlja vođu, on je onaj koji vodi razgovor s ocem, koji predlaže ocu što
učiniti, koji pristupa upravitelju i razgovara s njim. Ove karakteristike govore da je Juda
zaštitinički nastrojen te da voli svu svoju braću, također vrlo je razuman što je vidljivo iz
razgovora s ocem. Ne izlaže ostalu braću nevolji, nudi sebe u zamjenu za Benjamina, zauzima
se za Josipa kad su ga braća htjela ubiti itd. Iz toga se može zaključiti da je Juda statički i
plošni lik, jednako reagira i u Josipovoj mladosti, jednako reagira i sada kad je Josip državnik,
jedanko se zauzima za svoju braću.

Kontrastna karakteristika likova vidljiva je kod Josipove braće. Prije nego su ga prodali u
Egipat mrzili su ga, a kad im se razotkrio u Egiptu, braća ga prihvatiše kao jednog od njih,
više nema mržnje iako postoje osnove za to. Josip je postao državnik kako je govorio u
tumačenje svojih snova, upravljao je braćom. Juda u 37. poglavlju predlaže da se Josipa proda
u Egipat, međutim kad braća dolaze pred oca Jakova, Juda se skriva u masi, među braćom, ne
preuzima ulogu vođe kako bi objasnio ocu što se dogodilo. Dok u 44. poglavlju preuzima
odgovornost, staje ispred braće i nudi sebe kako bi spasio Benjamina, ispunjava obećanje koje
je dao ocu. Josip od razmaženog djeteta postaje veliki državnik s velikom odgovornošću.
Jakov iz zadovoljstva i sreće nakon gubitka sina Josipa, a zatim i Šimuna prelazi u
ogorčenost, tugu, nezadovoljstvo. Ponovnim pronalaskom Josipa ponovno uspostavlja svoj
unutarnji mir. Iz navedenog vidljivo je unutarnje stanje likova. Josipova braća su bila
ljubomorna na Josipa jer je Jakovu bio draži od njih te je uvijek bio u centru pažnje zato su ga
se odlučili riješiti, međutim nisu bili svijesni koliko će ražalostili oca.

S obzirom na zaplet likovi imaju uloge protagonista – Josip, sporedni likovi – Josipova braća,
upravitelj Josipova doma, Jakov i statisti – Egipćani. Prema semiotičkom modelu Jakov
predstavlja pošiljatelja, objekt je hrana koju treba kupiti i Šimun kojeg treba osloboditi i
vratiti kući. Subjekt su Josipova braća jer oni ostvaruju narativni program. Primatelj je Josip.

U pripovijesti ne postoje direktni opisi niti jednog lika jer je pripovijest dio veće pripovijesti.
Judino zauzimanje mjesta vođe i preuzimanja odgovornosti za Benjamina upućuju na njegovu

25
želju za iskupljenjem zbog svojih djela. Josipova djela i riječi upućuju na to kako želi da ga
braća prepoznaju, ali ih želi potaknuti i na kajanje, želi im djelomično „vratiti“ za ono što su
mu učinili. U pripovijesti nema Božjih intervencija.

Iako svi to nerado priznajemo, a često toga nismo ni svjesni, možemo se identificirati s
Josipovom braćom. Redovito nam smeta kad se nekome pruža više pažnje i brige nego nama
samima. Javlja se osjećaj manje vrijednosti i zbog toga smo spremni učiniti gotovo sve kako
bi bili voljeni, primjećeni, prihvaćeni. Josip je kod svoga oca uživao veliku pažnju zbog toga
su braća bili ljubomorna i zbog te ljubomore koja ih je zaslijepila otišli su tako daleko da su
čak htjeli ubiti Josipa.

26