Kuran poglavlje 12 Josip sa novim prijevodom

Preveo, zapisao i čita: Sinead Brick Hassen.

1
Ovo su znakovi jasne knjige, koja se objavljuje na Arapskom da biste razumjeli.
Najljepši govor je naveden u ovom Kuranu, a da s tim prije niste bili upoznati. - I
kad Josip reče, o oče moj, vidio sam jedanaest zvijezda, i mjesec i sunce kako mi
se pokloniše ničice. - A on mu odgovori, o sine ne govori o viziji svojoj braći da
ne bi isplanirali spletku protiv tebe, jer Sotona je otvoreni neprijatelj ljudima.
I tako je tebe izabrao gospodar, da te nauči objašnjenju priča i da upotpuni svoju
blagodat tebi i djeci Jakovljevoj, kao što je već prije upotpunio svoju blagodat
Abrahamu i Isaku. Gospodar zna i mudar je. U Josipu i njegovoj braći je znak za one
koji ispituju. I kad rekoše, Josip i njegov brat su draži našem ocu od nas, a nas
je velika skupina. Naš otac je na očiglednoj stranputici. Ubijte Josipa ili ga
protjerajte iz zemlje i zatim će se otac okrenuti jedino vama i biti ćete dobar
narod. - A jedan od njih reče, nemojte ubiti Josipa nego ga spustite u bunar i
netko od putnika će ga uzeti sa sobom. - Oni zatim rekoše, o oče naš, zašto nam ne
vjeruješ glede Josipa, a mi mu iskreno želimo dobro? Pusti ga sutra sa nama da se
igramo i mi ćemo ga dobro čuvati. - On reče, biće mi žao da ga odvedete, a bojim se
takođe da ga vuk ne pojede dok vi budete nemarni glede njega. - A oni rekoše, kako
bi ga vuk mogao pojesti kad je nas velika skupina? U tom slučaju bi bili
stradalnici. - I kad otiđoše sa njim, dogovoriše se da ga spuste u jedan bunar. - I
mi mu zatim objavimo da će ih obavjestiti o ovom slučaju, a da oni to neće opaziti.
I vratiše se uvečer svom ocu plačući. O oče, bili smo se trkali dok smo ostavili
Josipa pored prtljaga, ali ga je vuk pojeo. Znamo da nam nećeš vjerovati iako smo
iskreni. I pokazaše mu košulju umrljanu lažnom krvlju. - A on reče, vi ste olahko
uzeli ovaj slučaj, a ja ću se lijepo strpiti i od Boga tražiti pomoć glede onoga
što iznosite. - I naiđoše putnici i poslaše vodonošu da zagrabi kantu vode, a on
reče, dobre vijesti -
2
tu je jedan momak i oni ga prisvojiše za svog roba. A Bog zna šta su uradili. I
prodaše ga poslije za sitan novac, samo nekoliko srebrenjaka i jedva su čekali da
ga se otarase. - I zatim onaj iz Misra koji ga je kupio, reče svojoj ženi, učini mu
boravak ugodnim, možda će nam biti koristan da ga usvojimo. I tako je Josip bio
situiran na zemlji i naučen objašnjenju govora, a Bog je vladar svog određenja, ali
većina ljudi to ne shvata. - I kad je odrastao, bi obdaren mudrošću i znanjem, tako
se nagrađuju dobročinitelji. - I poče ga zavoditi sebi ona u čijoj je kući bio,
zatvori sva vrata i reče mu, dođi mi. - A on reče, Bože sačuvaj, Moj gospodar me
dobro pazi, a zločinci nisu uspješni. - Ona je želila njega i on bi poželio nju, da
nije vidio znamenje gospodara, da bi se odvratio od nevolje i razvrata, jer je on
iskreni sluga. - I oboje potrčaše prema vratima, a ona mu sa leđa podera košulju, i
sretoše njenog muža pred vratima. - Reče ona, koja je kazna za onoga ko učini
nevolju tvojoj ženi, osim zatvora ili bolne kazne? - A on reče, ona je mene
zavodila. Zatim svjedok posvjedoči iz njene obitelji govoreći, ako je njegova
košulja poderana sprijeda, ona je iskrena, a on laže. A ako je njegova košulja
poderana straga, ona laže, a on je iskren. - I kad su vidjeli da je košulja
poderana straga, on reče, ovo je tvoje lukavstvo. Tvoja je lukavstvo ogromno. -
Josipe, mani se toga. - A ti traži oproštenje jer si zgriješila. - I počeše žene po
gradu govoriti, upravnikova žena je zavodila svog slugu i zaljubila se u njega.
Vidimo da je na očiglednoj stranputici. - I kad je ona čula za njihovo lukavstvo,
pozva ih sebi i pripremi im gozbu, i dade svakoj po nož i reče, iziđi pred njih. I
kad ga ugledoše, zadiviše se i posjekoše se noževima i uzviknuše, savršenosti
Božije. Ovo nije čovjek već čestiti anđeo. - Reče, a to je onaj zbog kojeg me
krivite. - Zavodila sam ga sebi ali se odupro. Ako se ne pokori mojoj naredbi, biće
zatvoren i osramoćen. - A on reče, gospodaru moj,
3
više volim zatvor, nego to čemu me pozivaju. Ako ne ukloniš njihova lukavstva,
možda im se priklonim i postanem neznalica. - I odazva mu se gospodar i otkloni
njihova lukavstva. On čuje i zna. - Potom su odlučili nasuprot dokaza da ga zatvore
na određeno vrijeme. Zajedno uđoše sa njim dvojica mladića. Jedan od njih reče,
vidio sam kako cijedim grožđe, dok drugi reče vidio sam kako na glavi nosim kruh
koji su ptice jele. Obavijesti nas o značenju, jer vidimo da si dobročinitelj. -
Reče, neće vam još doći hrana koju ćete jesti, a da vam neću objasniti prije nego
što je pojedete. Tome me je poučio moj gospodar. Ja ne slijedim vjeru naroda koji
ne vjeruje u Boga i koji ne vjeruju u drugi život, već slijedim vjeru naših očeva
Abrahama, Isaka i Jakova. Oni Bogu nisu pridruživali nikoga. To je blagodat Božija
nama i ljudima, ali većina ljudi nije zahvalna. - O moji drugari zatvorski, jesu
li gospodari mnogobrojni bolji od Boga jednoga i svemogućeg? - One koje služite
pored njega nisu ništa drugo osim 'imena' koja ste im vi nadjenuli i vaši očevi.
Glede toga Bog nije objavio nikakav autoritet. Presuda o tome je jedino Božija.
Odredio je da ne služite nikoga osim njega. To je ispravna religija, ali većina
ljudi to ne poznaje. - O moji drugari zatvorski, glede jednog od vas, on će svog
gospodara služiti vinom, a što se tiče drugog, on će biti razapet i ptice će mu
kljucati glavu. To je određenje o kojem ste upitali. - I reče onom koji će biti
oslobođen, spomeni me svom gospodaru, ali Sotona učini da ga zaboravi spomenuti
gospodaru, tako da je ostao u zatvoru nekoliko godina. - I reče kralj, vidio sam
sedam debelih krava kako proždire sedam mršavih, i sedam zelenih čokuta i sedam
suhih. O poglavari, objasnite mi moju viziju, ako znate vizije objašnjavati. - Oni
rekoše, zbrkani snovi i mi ne znamo objašnjavati snove među ljudima. - I u tom
trenutku jedan od dvojice zatvorenika koji je bio oslobođen i nakon određenog
vremena se sjetio, reče: Ja ću vam donijeti objašnjenje
4
i samo me pošaljite. - Josipe o ti istinski, objasni nam o sedam debelih krava koje
proždiru sedam mršavih i sedam zelenih čokuta i sedam suhih pa da odem javiti
ljudima da saznaju. - On reče, sijaćete 7 godina neprekidno, a ono što uberete
spremićete u čokutima osim onoga što ćete jesti, jer će poslije doći sedam godina
suše koje će uzeti ono što ste sačuvali, osim vrlo malo od toga. Poslije toga doći
će obilna godina prepuna kiše da ćete moći i grožđe cijediti. - I kralj reče,
dovedite ga meni. I kad pred njega dođe poslanik, reče mu: vrati se gospodaru svom,
pa ga upitaj o slučaju mnoštva žena što posjekoše svoje ruke, jer moj gospodar
njihova lukavstva poznaje. - On reče, što se vama to desilo dok se zavodile Josipa?
One rekoše, savršenosti Božije, mi nismo znale o njemu ništa loše. Reče žena
upravnikova: njegova priča je istinita. Ja sam ga zavodila sebi i on je iskren.
Zato neka se zna da nisam bila nevjerna u tajnosti i da Bog ne upućuje lukavstva
varalica. Ja ne pravdam sebe, jer sopstvo navodi na loše, osim kome se smiluje
gospodar. Gospodar oprašta i milostiv je. - Reče kralj, dovedite mi ga, jer ga
uzimam sebi. - I kada su zajedno popričali reče: ti ćeš od danas među nama biti
častan i vjeran. - On reče, postavi me za nadzornika skladišta na zemlji jer čuvati
znam. - I tako je Josip bio situiran na zemlji i mogao je da boravi gdje god hoće,
jer dodirujem milošću svojom koga hoću. I ne dopuštam da nagrada propadne
dobročiniteljima, dok je nagrada na drugom svijetu još bolja za one koji vjeruju i
pažljivi su. - I zatim se pojaviše braća Josipova i dođoše kod njega i on ih
primjeti, a da ga oni ne prepoznaše. - I kad im dade njihove namirnice, reče im:
dovedite mi svog brata koji je ostao sa ocem, jer zar ne vidite da dajem punu mjeru
i da sam najbolji domaćin? Ako mi ga ne dovedete, nema vam više namirnica kod mene
i nećete mi više moći pristupiti. - Pokušaćemo da ga uzmemo od njegovog oca i dobro
ćemo se potruditi glede toga. - A on reče svojim slugama,
5
vratite im novac u njihov prtljag da ga ugledaju kad stignu svojim obiteljima i
tako da se ponovo vrate. - I kad dođoše pred svog oca rekoše, o oče, neće nam više
dati namirnice ako ne pošalješ našeg brata sa nama, a mi ćemo ga čuvati. - Zar da
vam povjerim njega, kao što sam vam povjerio njegovog brata već od prije? Bog je
najbolji čuvar. On je od milostivih najmilostiviji. - A kad otvoriše svoj prtljag,
nađoše unutra vraćen novac i rekoše, o oče, što više možemo poželjeti? Evo novca
koji nam je vraćen. Donijećemo namirnice svojim obiteljima i čuvati svoga brata, i
dobiti još dodatan prtljag za jednu kamilu. To je lahko obaviti. - Neću ga poslati
sa vama, sve dok ne date čvrst zavjet pred Bogom da ćete mi ga vratiti, osim ako ne
budete potpuno savladani. - I kada mu dadoše zavjet, reče: Bog je glede onoga što
smo ugovorili nadzornik. - I on reče, o djeco, nemojte ući svi odjednom na glavni
ulaz, već se razdvojite i uđite na različite ulaze, a ja ne mogu spriječiti ništa
glede vas ako Bog nešto hoće da vam se desi, određenje ne pripada nikom osim Bogu.
U njega se uzdam i u njega se uzdaju uzdanici. - I kada su ušli na ulaze onako kako
im je otac odredio, to im kod Boga nije ništa pomoglo spriječiti ni najmanje, osim
što je ispunilo sopstvenu volju Jakovljevu da se obistini. A on je posjedovao
znanje kojem je naučen, ali većina ljudi to ne poznaje. - I kad pristupiše pred
Josipa, on smjesti svog brata kod sebe i reče mu, ja sam tvoj brat i zato se ne
žalosti zbog onoga što su počinili. - I nakon što im je dao namirnice, stavio je
čašu u prtljag svog brata i zatim glasnik obznani: o vodiči kamila, vi ste
kradljivci. - Rekoše, okrenuvši se prema njima: što vam nedostaje? - Reče,
nedostaje nam kraljeva čaša i tko je pronađe dobiće prtljag kamile i ja za to
jamčim. - Rekoše, tako nam Boga, znate da nismo došli činiti nered na zemlji i da
nismo kradljivci. - Reče, a kakav je obračun glede ovog ako lažete? - Rekoše,
6
obračun glede ovoga je sa onim kod koga pronađete ukradeno. Tako se mi obračunavamo
sa zločincima. - I tako prvo pregleda njihov prtljag, prije provjere prtljaga svog
brata gdje pronađe čašu. Takvo je bilo lukavstvo Josipa, jer on nije mogao uzeti
svog brata po vjeri kraljevoj, osim u slučaju ako Bog hoće. On podiže za stepen
koga hoće i nad svakim znalcem ima znalac. - Rekoše, ako je ukrao, pa i njegov brat
je takođe krao već od prije. - Suzdrža se Josip u sebi i nije im se otkrio. Reče,
vi ste daleko u zlu većem i Bog zna to što tvrdite. - Rekoše, o upravniče, mi imamo
oca veoma ostarjela, pa zadrži nekog od nas umjesto njega jer vidimo da si
dobročinitelj. - Reče, sačuvaj Bože da zadržim nekoga drugog umjesto onoga kod koga
je pronađena čaša, jer u tom slučaju bi bio zločinac. - I kad izgubiše nadu,
povukoše se ustranu radi dogovora. - Reče najstari među njima, zar ne znate da je
otac od nas uzeo zavjet pred Bogom, a već smo od prije zakazali glede Josipa. Zato
neću napustiti ovu zemlju, sve dok mi to moj otac ne dozvoli ili dok Bog ne odredi.
On je najbolji sudija. - Vratite se svom ocu i recite mu: o oče, tvoj sin je ukrao
i mi ti ne svjedočimo osim onoga što znamo i nismo se od nepoznatog uspjeli
sačuvati. - Raspitaj se u gradu ili pitaj vodiče kamila sa kojima smo bili i
vidjećeš da smo iskreni. - Reče, naprotiv već ste vi olahko uzeli sebi ovo
određenje. Strpiću se na lijep način. Ako Bog da ih sve vrati meni. On zna i mudar
je. - Zatim se okrenu od njih i reče, o tugo moja za Josipom dok mu oči zasuziše
zbog žalosti koju je potiskivao. - Rekoše, tako nam Boga, ti nećeš prestati
spominjati Josipa sve dok se ne razboliš i umreš? - Reče, ja se glede svoje žalosti
ne obraćam nikome osim Bogu i ja znam od Boga ono što vi ne poznajete. - O moja
djeco, idite i raspitajte se glede Josipa i njegovog brata i ne gubite nadu u
milost Božiju. U milost Božiju gubi jedino narod nevjerni. - I kad pristupiše pred
njega rekoše,
7
o upravniče snašla nas je nevolja i siromaštvo, pa smo donijeli nešto malo novca i
podari nam milosrđe. Bog nagrađuje milosrdne. - Reče, je li znate kako ste
postupali sa Josipom i njegovim bratom dok ste bili neznalice? - Rekoše, jesi li ti
Josip? - Reče, ja sam Josip i ovo je moj brat. Bog je blag prema nama. Za one koji
su pažljivi i koji su strpljivi, Bog neće dozvoliti da propadne nagrada
dobročiniteljima. - Rekoše, tako nam Boga, odlikovao te je Bog iznad nas i mi smo
zgriješili. - Reče, nema ukora za vas danas. Oprostio je Bog vama. On je od
milostivih najmilostiviji. - Odnesite ovu košulju i stavite je na očevo lice. Zatim
će progledati i potom mi ih dovedite sve zajedno. - I kada pođoše vodiči kamila,
njegov otac reče, osjećam povjetarac od Josipa, samo ne recite da sam posenilio. -
Rekoše, tako nam Boga, ti si i dalje u zabludi staroj. - I kada donositelj radosnih
vijesti dođe i stavi košulju na njegovo lice: on progleda i zatim reče, zar vam
nisam rekao da znam od Boga ono što vi ne poznajete? - Rekoše, o oče, zatraži
oprost za naše grijehe jer smo zgriješili. - Reče, zatražiću oprost za vas od
gospodara. On prašta i milostiv je. - I kad pristupiše pred Josipa, on smjesti
svoje roditelje kod sebe i reče, boravite u Misru ako Bog da u sigurnosti. - I on
postavi svoje roditelje na prijestolje i oni mu se na tlu pokloniše. - I reče, o
oče, ovo je objašnjenje moje vizije od prije i gospodar ju je ispunio istinom. On
je bio dobar prema meni kad me je spasio iz zatvora i vas je doveo nakon što je
Sotona izazvao neslogu između mene i moje braće. Gospodar je blag prema onome kome
hoće. On je taj koji zna i mudar je. - "Gospodaru, ti si mi podario udio u
kraljevstvu i naučio me objašnjenju govora. Pravitelju nebesa i zemlje: ti si
zaštitnik na ovom i drugom svijetu. Uzmi mi dušu pokornom i pridruži sa dobrima." -
To su vijesti iz nepoznatog koje ti se objavljuju, a ti nisi bio među njima kada su
odlučili svoju namjeru i poslužili se lukavstvom.
8
A većina ljudi neće vjerovati, bez obzira koliko se ti trudio da povjeruju. Ti od
njih ne tražiš nikakvu nagradu, već je ovo samo podsjetnik za svjetove. A koliko je
znakova na nebesima i zemlji pored kojih prolaze okrećajući im leđa. I većina njih
ne vjeruje u Boga, osim da mu pridružuju druge. Zar su sigurni da ih neće snaći
patnja zbog kazne Božije i da ih iznenada ne snađe čas bez da predosjete? - Reci,
ovo je put kojim pozivam Bogu, koji ja pratim i oni koji me slijede. I slava Bogu
kojem nikoga ne pridružujem. - A nije poslat prije tebe nijedan čovjek a da mu nije
objavljeno među stanovnicima naselja. Zar niste putovali po zemlji i vidjeli kakav
je bio kraj onih prije vas? A prebivalište na drugom svijetu je bolje za one koji
su pažljivi. Zar ne razumijete? - I kada bi poslanici postali očajni i bili
odbačeni kao lažovi, došla bi pomoć i spasio bi one koje hoće, a nevolja ne bi
zaobišla narod nepravedan. U ovoj povijesti je pouka za razumne. Ovo nije govor
koji je izmišljen, već je potvrda onoga od prije, objašnjenje o svemu, uputa i
milost za narod vjeran.