„Velika odaliska“ akt je francuskog slikara Jeana Augestea Dominiquea Ingresa iz 1814. godine.

Tehnika u
uporabi je ulje ulje na platnu. Na slici su prikazana naga leđa ženske figure, žena leži u raskošnoj,
orijentalnoj postelji i naizgled promatra recipijenta, no pogled joj je odsutan. Slika me je privukla jer je
ona, kao subjekt, u svojoj odsutnosti hipnotična. Ogoljena je i okružena očaravajućim tkanjem i
posteljom duboko plavih boja, ali kao da nije ovdje, nego u stanju polu budnog sna. Na slici su upečatljive
i zavjese, intenzivno plave. Slika je neporecivo erotična, ali ništa na njoj nije posebice erotizirano. Ono
erotično zasniva na već postojećim koncepcijama, na intrigi. Okrenuta je, samo leđa su joj naga. Postelja
koja ju okružuje ne doima se kruto, doima se izrazito mekom. Plave zavjese kao da su baršunaste.
Možemo razlučiti različite materijale što slici daje senzoričku kvalitetu. Odsutnost njenog pogleda
pridodaje percipiranju erotike kao nešto duhovno, misleno, a ne nužno tjelesno. Time što erotika nadilazi
tijela postaje sveukupna. Na slici „ Velika odaliska“ erotika je još stvorena i naglašavanjem egzotičnost i
raskošnosti ( lepeza od paunovih perja, turban, biserje, nargile). Dubina prostora je vidljiva, ali nije
naglašena. Postiže se tonskom modulacijom modrih boja te u drugome planu i primjenom kontrasta
svjetla i sjene. Slika pripada razdoblju neoklasicizma. Vidno crpi antičke motive, odmah nas asocira na
Veneru.

Ono što ovoj slici daje vrijednost, po meni, je upravo ta prikrivena erotika koja je unatoč tome što nije
konkretno primjetna itekako prisutna. S obzirom na kontekst, zanimljiv je i njen pogled koji bi se mogao
odnositi na dubinu ženskih osjećaja. Unatoč tome što je ona gola, njen pogled kao da dočarava žensku
perspektivu. Ona nije nužno predmet žudnje. Subjekt je u kojeg gledamo, ali nastojim je i vidjeti i
razumjeti. Ne mislim da je ovo slika koja pobuđuje jake emocije, niti s kojom bi se moglo rezonirati, ali
ima neporecivu estetsku vrijednost. Slika mi se je osobno dojmila.