Karlo Uskok, 3.

Prikaz kazališne predstave

Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja

„Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja“ je predstava u režiji Dražena Ferenčine koja se
prikazivala u Hrvatskom Narodnom Kazalištu 9. rujna 2022. godine u Zadru. Predstava je osmišljena
po uzoru na istoimenu grotesknu dramu hrvatskog pisca Iva Brešana, u kojoj se radi o satirično-
tragičnom prikazu društva u ruralnim područjima totalitarne Jugoslavije, koja je namijenjena narodima
te države. Za predstavu sam saznao tijekom nastave u školi kada je profesorica hrvatskog jezika mom
razredu ponudila odlazak u kazalište, a da zauzvrat ne moramo obrađivati lektirno djelo.
Predstava je smještena u selu dalmatinskom zaleđa u doba Jugoslavije, gdje su stanovnici
Mrduše Donje odlučili isplanirati i izvesti poznatu dramu „Hamlet“ pisca Williama Shakespeara sa
svrhom kulturnog osviještavanja niskoobrazovanog stanovništva. Komunističko doba ruralne
Jugoslavije se očituje u ponašanju i izgledu likova te prostora u kojem se nalaze – karakterizirani su
klasičnom seoskom odjećom, vulgarnošću i primitivizmom te odanošću ideji socijalističkog „bratstva i
jedinstva“ koja se prikazuje na samom početku predstave kad su na pozornici stajale dvije velike
zastave: jedna jugoslavenska, a druga na kojoj piše „Radnici svih zemalja, ujedinite se!“. Sukladno
tom svjetonazoru, i manjku obrazovanja, mještani s učiteljem mijenjaju i pojednostavljaju sadržaj
predstave tako da prikaže idealno socijalističko društvo koje se opire kralju. Drama je prikazana u
obliku „predstave u predstavi“ gdje se glavni likovi pripremaju za izvedbu drame, ali se ubrzo u radnji
pojave situacije slične onima u “Hamletu“, na primjer: Joco Škokić, jedan od seljaka, napada glavnog
člana društva Bukaru zbog sumnje da je naredio nepravedno uhićenje njegovog oca. Drama počinje
humoristično – duhovito i stereotipično ponašanje prosječnih dalmatinskih seljaka gledatelje uvodi u
radnju koja se sa svakom sljedećom slikom razvija u tragediju. Pri kraju predstave priča doseže
vrhunac – Joca doživljava slom i odlazi od društva, dok Bukara tjera ostale ražalošćene članove na
pjevanje protiv kralja, stvarajući time izobličenu i lažnu sliku bratstva između članova. Kako
predstava napreduje, tako gluma postaje sve više prisiljena i neiskrena zbog napetih odnosa između
glavnih likova. Takva lažna gluma se očituje u sve većoj skučenosti likova koji izražavaju osjećaj
nervoze svaku probu. Po meni, predstava je odlično odrađena – smiješna atmosfera povukla je publiku
u praćenje teme, a kad je radnja postala ozbiljnija, tenzija se povremeno pokušala razbiti sa duhovitim
ispadima likova. Iako je drama smještena u 20. stoljeću, njena tema je itekako
suvremena u današnjem vremenu, zbog čega preporučam ovo djelo – na satiričan i izrugujući način
prikazuje posljedice ljudskog neznanja i licemjerja. Smatram da je predstava grotesknim humorom
publici uspješno preusmjerila pažnju s pravog problema kojeg su imali seljaci, isto kao što se danas
našem društvu neprestano odvraća pozornost od bitnih stvari, što nas drži u stanju neizvjesnosti.