Kao mjerodavna definicija pojma logistike može se uzeti definicija koju je usvojilo

Vijeće Europe (engl. Council of Europe): "Logistika bi se mogla definirati kao upravljanje
tokovima robe i sirovina, procesima izrade završenih proizvoda i pridruženih informacija, od
točke izvora (proizvođača) do točke krajnje uporabe u skladu s potrebama kupca (potrošača)".

2-Američko vijeće za logističko poslovanje (engl. Council of Logistic Management) 90-ih

godina prošlog stoljeća definiralo je logistiku kao: "proces planiranja, implementacije i
provjere uspješnosti stvarnog tijeka i skladištenja robe, usluga i odgovarajućih informacija, od
mjesta polaska do mjesta potrošnje a sve u skladu sa zahtjevima kupaca".

3-Glavni cilj logistike je nabava i opskrba tvrtke, te kupca (potrošača) pravim materijalom
(proizvodom, sirovinom, robom), odgovarajuće kvalitete, u potrebnoj količini, u pravo
vrijeme, uz što niže troškove i na pravom mjestu.

4-Čimbenici uspješnog razvoja logistike su mnogobrojni, a među najvažnijima čimbenicima

su:
globalizacija i koncentracija proizvodnih i trgovinskih aktivnosti,
ubrzani rast i razvoj znanstvenih spoznaja u svim područjima,
povećanje i jačanje konkurencije,
ubrzani razvoj i modernizacija prometne infrastrukture i tehnologija prijevoza,
razvoj i primjena informacijsko-komunikacijskih tehnologija (ICT),
razvoj robnih terminala, logističko-distribucijskih centara te slobodnih zona,
povećanje kupovne moći stanovništva,
povećani obujam međunarodne trgovine,
ubrzani proces deregulacije, privatizacije i liberalizacije pojedinih gospodarskih djelatnosti,
potreba za i vrednovanje radne snage,
povećani zahtjevi kupaca u pogledu kvalitete i povrata,
briga za okoliš.

5- Logistički procesi mogu se definirati kao svi poslovi i zadaci o kojima ovisi proizvodnja
i realizacija logističkih usluga i proizvoda, unutar samog logističkog sustava.
6- Logistički procesi ili elementi logističkog sustava koji su nužni za uspješnu realizaciju
logističkih usluga i proizvoda su: transport, skladištenje, zalihe, distribucija, manipulacija,
čovjek, informacije i komunikacije, kontrola, te integracije.

7-Ovisno kako se roba i usluge kreću mrežom razlikuje se i "struktura logističkog sustava"
koja može biti:
jedno-stupnjevana struktura,
više-stupnjevana struktura,
kombinirana struktura.

8- Kod jedno-stupnjevane strukture logističkog sustava roba se kreće izravno po mreži bez
zadržavanja i dodatnih procesa skladištenja, sortiranja, prepakiranja i sl., između proizvođača
i potrošača.

9-Više-stupnjevana struktura logističkog sustava karakteristična je po isprekidanom tijeku

robe u jednoj točki (najčešće zbog pregrupiranja u manje ili veće količinske jedinice) od
proizvođača do potrošača, ovaj sustav primjenjuje se kada robu nije moguće isporučiti bez
dodatnih logističkih procesa (sortiranja, prepakiranja, grupiranja i sl.) na točkama
zadržavanja.

10- Kombinirana struktura logističkog sustava karakterizira mogućnost izravnog i

neizravnog kretanja robe od proizvođača do potrošača (jedan dio robe se kreće izravno do
potrošača, a drugi dio se privremeno zadržava u točki prekida da bi se nakon određenog
pregrupiranja nastavio kretati do potrošača).

11-Logistički sustav dijeli se na 5 glavnih podsustava koji su danas prihvaćeni i postavljaju

standarde u suvremenim gospodarskim sustavima:
1. intra logistika,
2. logistika distribucije,
3. logistika nabave,
4. poslije-prodajna logistika,
5. povratna ili zelena logistika.
12- Intra logistika je posebna vrsta logistike u kojem se planiraju i organiziraju sve
aktivnosti kretanja i skladištenja unutar organizacijske jedinice malog, srednjeg ili velikog
logističkog sustava s namjenom optimizacije svih procesa (proces intra logistike počinje
preuzimanjem robe ili sirovina od dobavljača).

13-Logistika distribucije obuhvaća razne aktivnosti koje osiguravaju da se proizvodi stave

na raspolaganje kupcima, olakšavajući izbor, kupnju i upotrebu proizvoda (ova logistika
smatra se posluživanjem kupaca na čiju kvalitetu utječu vrijeme dobave proizvoda,
pouzdanost i sigurnost dobavljača, kvaliteta usluge koju krajnji korisnik traži i želi, te
informacijska potpora o proizvodu ili usluzi).

14- Logistika nabave bavi se koordinacijom svih kretanja i stanja robe od tržišta nabave do
same proizvodnje ili prodaje (nabava robe uključuje transport do skladišta ili proizvodnog
pogona, samo skladištenje te manipulativne procese i radnje s robom).

15- Poslije-prodajna logistika obuhvaća sve servisne usluge koje proizvođač nudi kupcu
svojih proizvoda ili usluga kao što su dostava rezervnih dijelova, probni rad prodanih
proizvoda, reklamaciju, popravak oštećenih proizvoda, i dr. (ova vrsta logistike počinje nakon
prodaje proizvoda kupcu, u tom slučaju robni i informacijski tokovi idu od kupca prema
proizvođaču ili prodavatelju proizvoda).

16- Povratna ili zelena logistika uključuje skupljanje i vraćanje paleta, sanduka, reciklažu
materijala, trajno odlaganje, zbrinjavanje ili uništavanje svih opasnih i otpadnih materijala
koji su opasni za ljude i okoliš, povrat proizvoda, u skladu s unaprijed definiranim zakonskim
regulativama i procedurama (ovaj tip logistike u različitoj literaturi ima i naziv "rasterejuća
logistika").

17-Menadžment logistika je skup logističkih aktivnosti koje osiguravaju razvitak efikasnog

sustava menadžmenta tvrtke, na osnovi različitih odluka i aktivnosti koje omogućavaju
povećanje efikasnosti na svim razinama tvrtke, u cilju što uspješnijeg poslovanja.

18- Informacijska logistika je skup logističkih aktivnosti koje osiguravaju uspješno

prikupljanje, obradu, pohranjivanje, uporabu informacija i podataka, te razmjenu s drugim
sudionicima u logističkom lancu potičući efikasno korištenje informacijsko- komunikacijskih
tehnologija.
19- opskrbni lanac je mreža različitih aktivnosti, ljudi, entiteta, informacija i resursa između
tvrtke i njezinih dobavljača za proizvodnju određenog proizvoda i njegovu distribuciju prema
krajnjem kupcu,

20- Tvrtke razvijaju opskrbne lance kako bi mogle smanjiti svoje troškove i ostati
konkurentne u poslovnom okruženju (uspješnost u postizanju tog cilja očituje se u ostvarenoj
razlici između ukupne vrijednosti utrošenih resursa i ukupne vrijednosti koju proizvod ili
usluga ima za kupca, tzv. "lanac vrijednosti" ili engl. "value chain").

21- Strukturu opskrbnog lanca čine tri glavne razine ili dimenzije u kojima se odvijaju
robni, informacijski, te financijski procesi i tokovi, one su:
 horizontalna dimenzija (broj razina u opskrbnom lancu),
 vertikalna dimenzija (broj opskrbljivača/korisnika unutar svake razine),
 horizontalna pozicija glavne tvrtke (lokacija u blizini početnog izvorišta opskrbe ili krajnjeg
kupca).

22- Svaki opskrbni lanac sastoji se od 4 funkcionalne faze (kroz svaku fazu se dodaje
uporabna vrijednost proizvodu ili usluzi):
 faza nabave (dobavljači sirovina, dijelova ili repromaterijala),
 faza proizvodnje (proizvođači gotovih proizvoda),
 faza distribucije (veletrgovci, maloprodajni trgovci, prijevoznici i drugi subjekti koji
zajednički tvore distribucijsku mrežu),
 faza potrošnje (kupci).

23- Procesi koji se odvijaju u opskrbnom lancu mogu se grupirati u 4 funkcionalna

ciklusa:
 ciklus prodaje (proces dolaska i upita kupca o odgovarajućoj robi),
 ciklus zaliha (proces nadopunjavanja zaliha na samom prodajnom mjestu),
 ciklus proizvoda (proces narudžbe robe zbog održavanja ili nadopunjavanja stanja zaliha),
 ciklus materijala (proces opskrbe proizvodnog pogona odgovarajućim sirovinama ili
repromaterijalom).
24- Lanac vrijednosti (engl. Value chain) je skup aktivnosti koje tvrtka obavlja kako bi
isporučila vrijedan proizvod ili uslugu na tržištu (svrha lanca vrijednosti je povećati
učinkovitost proizvodnje tako da tvrtka može pružiti maksimalnu vrijednost uz najmanji
mogući trošak).

25- Lanac vrijednosti sastoji se od sljedećih ključnih i pomoćnih aktivnosti koje

osiguravaju tvrtki da vrijednost koju stvori (proizvod ili usluga) bude veća od troškova
povezanih s stvaranjem te vrijednosti:
 ključne aktivnosti su: ulazna logistika (procesi prijema, skladištenja, upravljanja zalihama),
proizvodne operacije (procesi pretvaranja sirovine u proizvod), izlazna logistika (procesi
prijevoza i distribucije), marketing i prodaja (procesi oglašavanja, promocije, određivanje
cijena), te usluga kupcima (procesi održavanja, popravka, povrata novca i zamjene),
 pomoćne aktivnosti su: nabava, tehnološki razvoj, upravljanje ljudskim resursima, te
infrastruktura.

26- SCM je proces planiranja, organiziranja i kontroliranja tijeka robe (sirovina, proizvoda) i
usluga od dobavljača do krajnjih kupca,

27- Upravljanje opskrbnim lancem sastoji se od tri osnovna i međusobno zavisna

elementa u kojima se donose ključne odluke za dostizanje vrhunske konkurentnosti
lanca:
 struktura mreže opskrbnog lanaca (konfiguracija članova i veza između njih),
 poslovni procesi u opskrbnim lancima,
 upravljačke komponente u opskrbnim lancima (komponente koje omogućavaju integraciju,
strukturiranje i upravljanje poslovnim procesima).

28- Globalni forum upravljanja opskrbnim lancem (engl. The Global Supply Chain Forum)
identificirao je 8 ključnih procesa koji čine srž upravljanje opskrbnim lancem, a oni su:
upravljanje odnosa s kupcima, korisničkom podrškom, potražnjom, izvršavanje narudžbi,
upravljanje tijekom proizvodnje, upravljanje odnosima s dobavljačima, razvoj i
komercijalizacija proizvoda, te upravljanje povratima.
29- Informacijski sustavi koji su direktno vezani za upravljanje opskrbnim lancem u
svakoj
tvrtki su sljedeći:
 ERP sustav (Sustav planiranja resursa tvrtke
 SCA sustav (Sustav za analizu opskrbnog lanca,
 VMI sustav (Sustav za upravljanje zalihama od strane prodavača,
 CPFR sustav (Sustav za kolaborativno planiranje, predviđanje i nadopunjavanje

30-Nabava (engl. Procurement) se definira kao poslovna funkcija kojoj je zadatak opskrbiti
tvrtku sa robom (sirovinama, dijelovima, proizvodima) i uslugama uz što niže troškove, koja
se najčešće odvija preko burze, natječaja ili izravnim dogovorom.

31- Za dobro funkcioniranje tima za nabavu ili category managementa nužne su sljedeće
pretpostavke:
 proizvođač i trgovac usklađuju se međusobno i vjeruju u prednosti suradnje,
 voditelj tima raspolaže znanjem o upravljanju ukupnim vrijednosnom lancem i
sposobnostima da provede promjene,
 međusobno su usklađeni logistički i informacijski tokovi između proizvođača i trgovca.

32- Odgovornost voditelja tima ili menadžera nabave u procesu nabave proizvoda ili
usluga od dobavljača može biti sljedeća:
 odobravanje naredbi,
 traženje pouzdanih dobavljače ili dobavljača koji će osigurati kvalitetnu robu ili usluge po
razumnim cijenama,
 pregovaranje o cijenama i ugovorima,
 pregled tehničkih specifikacija za robu (sirovine, dijelove, proizvode) ili usluge,
 utvrđivanje i praćenje količine i vremena isporuke,
 predviđanje nadolazeće potražnje za robom ili uslugama,
 nadzor osoblja.
33- Proces nabave roba ili usluga uključuje sljedeće aktivnosti: prepoznavanje
(identificiranje) potrebe za određenom robom ili uslugom (tek kada se prepozna potreba za
određenom robom ili uslugom mogu slijediti ostali koraci u procesu nabave), izbor, selekcija i
pregovori s dobavljačem, naručivanje i isporuka, provjera isporučene robe ili usluge, i proces
plaćanja.

34- Prednosti nabave robe ili usluge od jednog dobavljača su sljedeće: jača poslovna veza
između naručitelja i dobavljača, prioritetna nabava, cjenovni i/ili količinski popusti, bolja
kontrola kvalitete, niži troškovi prijevoza i držanja zaliha, lakša komunikacija, smanjena
administracija, i jednostavnije procedure za redovne nabave.

 Rizici nabave robe ili usluge od jednog dobavljača su sljedeći: neizvjesnost u situaciji
manjka tražene robe, štrajka i požara, povećanje cijene robe ili usluge, te smanjena kvaliteta
isporučene robe.

 Prednosti nabave robe ili usluge od više dobavljača su sljedeće: konkurencija među
dobavljačima snižava cijene, prekidi u isporuci se mogu izbjeći promjenom dobavljača, lakše
se izlazi na kraj sa promjenama u potražnji, uključivanje većeg broja dobavljača daje pristup
većoj količini znanja i informacija, veća mogućnost inovacija i usavršavanja, te nema
oslanjanja na povjerenje jednom dobavljaču.

35- Voditelji odjela ili tima nabave tvrtke kupuju različitu robu ili usluge od jednog ili
više dobavljača, gdje se vrste nabave mogu svrstati u 4 sljedeće kategorije: nabava za
potrebe proizvodnje, nabava za ne-proizvodne potrebe, nabava dijelova i usluga, te nabava
gotovih proizvoda.

 Navedene 4 kategorije nabave mogu se svrstati u 4 različite kupovne situacije:

 rutinske narudžbe (česte nabave iste robe i uhodane procedure),
 proceduralni problemi (ne-rutinske nabave često zahtijevaju da zaposlenici nauče koristiti
proizvod),
 problemi u izvedbi (ne-rutinske nabave zamjenskih proizvoda čije kvalitete se
moraju testirati),
 politički problemi (ne-rutinske nabave proizvoda čija uporaba utječe na mnoge
odjele unutar tvrtke, gdje su mnogi ljudi uključeni u proces odlučivanja).
36- Sustav nabave "Upravo na vrijeme (engl. Just In Time (JIT))" je sustav
pravovremene nabave sirovina ili repromaterijala (odgovarajuće kvalitete i bez grešaka) do
proizvodnog pogona točno u vrijeme kad je potrebno na proizvodnoj liniji tako da nije
potrebno držati sigurnosne zalihe.

37- zalihe su količina robe koja je prikupljena i skladištena zbog trajne opskrbe, vremenski i
prostorno, bliže ili daljnje proizvodnje ili osobne potrošnje,

38- Zalihe robe u skladištu predstavljaju glavni preduvjet za odvijanje poslovnih

aktivnosti tvrtke, a mogu se podijeliti prema sljedećim glavnim čimbenicima:
 vrsti robe koja se skladišti, mogu biti: zalihe sirovina i materijala, dijelova i poluproizvoda,
te gotovih proizvoda,
 s obzirom na plan i stvarno stanje robe u skladištu, zalihe mogu biti: planirane i stvarne
zalihe.

39- S obzirom na planirani normativ (planirane zalihe), kao i pretpostavku za

kontinuirano odvijanje procesa proizvodnje ili prodaje, zalihe u skladištu mogu biti:
minimalne, maksimalne, optimalne, prosječne, sigurnosne, špekulativne, sezonske,
nekonkurentne, signalne, cikličke, mrtve, procesne, promocijske, i prekomjerne.

40- Upravljanje zalihama (engl. Inventory ili Stocks management) je jedna od najvažnijih
zadaća menadžmenta tvrtke čiji je glavni cilj da one budu što manje, ali i dovoljne za
održavanje stalnog procesa proizvodnje ili prodaje (podatci za upravljanje zalihama dolaze iz
predviđanja potražnje i cijene robe).

41- Cilj upravljanja zalihama je smanjiti troškove držanja zaliha koliko je moguće, i
istovremeno zadržati razinu usluge koju zahtijevaju kupci (udio troška upravljanja zalihama
čini 30% do 50%, stoga odluke o zalihama znatno utječu na ostale troškove).

42- Strategije koje se koriste za bolje upravljanje stanjem zaliha u skladištu su sljedeće:
"Just in Time" sustav nabave, ekonomična količina narudžbe, minimalna količina narudžbe,
selektivno upravljanje zalihama (ABC analiza), sustav upravljanja "First-In, First-Out" (prvo
došlo – prvo otišlo), sustav upravljanja konsolidacijskih pošiljaka robe, te sustav upravljanja
"Drop Shipping" (čim se roba naruči odmah se dostavlja i isporučuje).
43- Korištenje računalnog programa za upravljanje zalihama omogućuje tvrtki sljedeće
koristi: veće i bolje točne podatke o stanju robe na skladištu, smanjenje rizika od prekomjerne
nove nabave, uštedu na troškovima, izbjegavanje držanja viška zaliha, praćenje trenda prodaje
i potražnje, prepoznavanje zastarjele robe, bolje pregovaranje s dobavljačima, veću
produktivnost radnika, povećavanje zarade i dobiti, bolju organizaciju skladišnog prostora, i
veće zadovoljstvo korisnika.

44-Troškove držanja zaliha na skladištu možemo podijeliti u četiri kategorije:

 trošak uloženog kapitala (cijena plaćena za svaki proizvod + carine i porezi + prijevozni
trošak + bilo koji drugi trošak direktno povezan s kupnjom),
 trošak skladišnog prostora (varijabilni troškovi najamnina, komunalija i skladišnog prostora
bilo proizvodnog, vlastitog, javnog ili unajmljenog),
 troškovi servisa zaliha (osiguranja i poreza na zalihe, fizičkog rukovanja zalihama, te
energije),
 troškovi rizika zaliha (zastarijevanja, kvarenja, uništenja, oštećenja, krađe, te premještaja).

45-U teoriji i praksi razlikujemo sljedeće sustave i tehnike planiranja, kontrole i

upravljanja zalihama:
 tradicionalni sustav planiranja
 ekonomična količina narudžbe
 planiranje materijalnih potreba
 planiranje proizvodnih resursa
 planiranje resursa distribucije

46-Osnovne zadaće skladištenja robe u opskrbnom lancu su savladavanje razlika između

dospijeća robe i vremena njezine upotrebe ili otpreme s ciljem opskrbe kupca potrebnom
količinom, određene kvalitete uz minimalne troškove.

47-Logistički centar (engl. Logistic center (LC)) je najveći stupanj integracije logističkog
sustava, aktivnosti, korisnika i nositelja logističkih usluga, on povezuje najmanje 2 grane
prometa, omogućuje sve transformacije tokova makro-distribucije i mikro- distribucije,
koncentrira veliki broj sudionika, pored osnovnih logističkih usluga pruža prateće i dopunske
usluge koje povećavaju vrijednost i kvalitetu logističkog proizvoda ili usluge.
48- Logistički centri u opskrbnom lancu su distribucijska skladišta gotovih proizvoda
koje treba prevesti na drugo mjesto, igraju ključnu ulogu u optimizaciji lanca opskrbe jer
određuju koliko dobro organizirate otpremu, distribuirate zalihe i učinkovito ispunjavate
narudžbe maloprodajnih i veleprodajnih tvrtki.

49- Ciljevi razvoja logističkog centra na nekom području bez razvrstavanja po

interesnim grupama i društveno-gospodarskim područjima mogu biti sljedeći:
racionalno i ekonomski opravdano investiranje u prometnu infrastrukturu svih grana prometa,
optimalna preraspodjela rada prilikom obavljanja prijevoznih usluga, bolje i optimalnije
iskorištenje prijevoznih sredstava, razvoj regionalnog gospodarstva koje gravitira centru,

50-U cilju poboljšanja opskrbnog lanca između dobavljača i kupca, u logističkim

centrima se odvijaju sljedeći ključni poslovni procesi: primanje robe, skladištenje
unutarnji prijevoz, odabir robe upravljanje zalihama, te otprema robe

51-Ovisno o mjestu gdje se nalaze te uslugama i zadacima koje izvršavaju, logistički

centri (LC) kao objekti unutar velikih industrijskih područja mogu se razvrstati na
sljedeće:
▪ logistički centri u unutar vodne luke,
▪ teretna sela,
▪ logistička čvorišta,
▪ logističke platforme,
▪ logistički centri unutar industrijskih parkova ili zona.

52- Ovisno o njihovoj lokaciji, veličini, te obilježjima robnih tokova, logistički centri
mogu se razvrstati na sljedeće:
▪ mikro logistički centar (opslužuje robne tokove na području manjeg grada, županije, regije),
▪ makro logistički centar (opslužuje robne tokove velikih gradova, više županija i regija),
▪ nacionalni logistički centar (opslužuje nacionalne robne tokove unutar jedne države),
▪ međunarodni logistički centar (opslužuje međunarodne robne tokove između više država),
▪ globalni logistički centar (opslužuju robne tokove na glavnim međunarodnim
koridorima između više država i kontinenata).
53- S obzirom na ulogu u e-trgovini (naručivanje, kupovina, ili prodaja robe preko
interneta) logistički centri mogu se razvrstati na sljedeće:
▪ centri za ispunjenje,
▪ distribucijski centri,
▪ skladištenje na zahtjev,
▪ mračne ili tamne trgovine.

54- Sustav upravljanja skladištem (engl. Warehouse Management System (WMS)) je

računalni sustav za upravljanje poslovanjem skladišta koji ima za cilj praćenje, kontrolu, te
optimizaciju procesa kretanja i skladištenja robe.

55- Pozitivni učinci uvođenja WMS-a u skladišno poslovanje su sljedeći: automatska

identifikacija roba, bolja organizacija i iskorištenost prostora, kapaciteta i opreme skladišta,
bolja i povećana kontrola stanja zaliha, smanjenje potrebne papirnate dokumentacije, te veća
produktivnost djelatnika.

56- Identifikacijski podsustav WMS-a za prepoznavanje roba u skladištu uključuje

primjenu i korištenje "Bar-kod tehnologije", i "tehnologije Radio-Frekvencijske
IDentifikacije (RFID)".

✓ Bar-kod tehnologija je jedna od najraširenijih i najpouzdanijih tehnologija za

prepoznavanje robe u postupku bilo kakvog kretanja kroz određeni prostor, obuhvaća sustav
kodiranja podataka koji je optički očitan, tiskanje simbola na naljepnicama pomoću pisača,
verifikatore koji provjeravaju ispravnost otisnutih Bar-kod simbola, skenere i optičke čitače
koji čitaju simbole i pretvaraju u digitalne podatke razumljive i prikazane na računalu.

✓ Tehnologija Radio-Frekvencijske IDentifikacije (RFID) za automatsku identifikaciju

roba koristi radio-frekvencijske valove kako bi se razmjenjivale informacije između
prijenosnih uređaja i središnjih računala.
57- Komunikacijski podsustav WMS-a za komuniciranje sa središnjim računalom
obuhvaća primjenu i korištenje odgovarajuće "radio-frekvencije", "glasovne
tehnologije" te sustava "pick to light".

✓ Glasovna tehnologija je tehnologija komuniciranja koja uključuje tehnologiju

prepoznavanja glasa i sinteze govora, radi na način da djelatnik skladišta noseći na
glavi slušalice s mikrofonom, preko glasovnog terminala za pojasom komunicira s
središnjim računalom putem radio veze.

✓ Sustav "Pick to light" predstavlja tehničko rješenje za usmjereno uzimanje ili

dodavanje male pojedinačne količine ili broja robe, svjetlosni zasloni precizno
prikazuju stanje proizvoda (broj ili količinu) te zahtijevaju potvrđivanje svake uzete
robe.