UNIVERZITET U SARAJEVU

FAKULTET ZA SAOBRAĆAJ I KOMUNIKACIJE

SEMINARSKI RAD IZ PREDMETA:

Tehnologijski marketing

Tema rada: Uloga i značaj fizičke distribucije u poslovanju kompanije

Predmetni nastavnik: Doc. dr Amel Kosovac

Demonstrator:

Student: Mirza Rizvo

Broj indeksa: 6867
Usmjerenje: CS
Godina studija: III
Rezultat rada:

Sarajevo, Decembar 2017.g,

Sadržaj

Sadržaj………………………………………………………………………………………2

Uvod………………………………………………………………………………………...3

1. Pojam, značaj i uloga distribucije…….……………………………………………..4

2. Fizička distribucija………………………………………………………………….6
2.1.Odnosi u kanalu distribucije…………………………………………………….9
2.2.Upravljanje lancem isporuke…………………………………………………..10
2.2.1. Sadržaj lanca isporuke…………………………………………………………10
2.2.2. Dostava robe od dostavljača…………………………………………………...11
2.2.3. Lokacija skladišta I prodajnih objekata………………………………………..11
2.2.4. Skladištenje robe………………………………………………………………11
2.2.5. Transport robe…………………………………………………………………12
2.2.6. Pakiranje……………………………………………………………………….13
2.2.7. Sustav informisanja u lancu isporuke………………………………………….14
2.3.Troškovi fizičke distribucije…………………………………………………...14
3. Budućnost fizičke distribucije……………………………………………………..15

Zaključak………………………………………………………………………………17

2
 Uvod
U ovom seminarskom radu osvrnut ćemo se na zadanu tematsku cjelinu, značaj i uloga
fizičke distribucije u poslovanju kompanije.

U uvodnom dijelu definirat ćemo osnovne pojmove.

Distribucija je faza koja slijedi proizvodnju dobara od trenutka njihove komercijalizacije

do isporuke potrošačima. Pod distribucijom se podrazumijeva djelotvoran prijenos dobara
(roba ili usluga) od mjesta proizvodnje do mjesta potrošnje uz minimalne troškove i
odgovarajuću razinu zadovoljenja zahtjeva kupaca.

U kontekstu prometnog sustava, distribucija je sastavni dio prijevoznog lanca (eng.

transportation chain), budući da funkcioniranje sustava distribucije uvijek uključuje
određeni oblik prijevoza.

Fizička distribucija predstavlja fizičke tokove odnosno procese dostavljanja, skladištenja,

rukovanja i čuvanja roba.

3
 1. Pojam, značaj i uloga distribucije u poslovanju kompanije
U uvodnom dijelu date su osnovne definicije termina vezanih za zadanu tematsku cjelinu.

Temeljni zadaci distribucije, kao faze opskrbnog lanca koja prethodi potrošnji, općenito se
sastoje u sljedećem:

 skraćenje puta i vremena potrebnog da roba (ili usluga) stigne od mjesta proizvodnje do
mjesta potrošnje

 povećanje konkurentnosti roba

 vremensko i prostorno usklađenje proizvodnje i potrošnje

 programiranje proizvodnje prema zahtjevima (potrebama) potrošača

 plasman novih proizvoda (ili usluga) na tržištu

 stvaranje i mijenjanje navika potrošača

Osnovna svrha distribucije kao djelatnosti je omogućiti dostupnost proizvoda ili usluga
kupcima, u odgovarajućoj količini i asortimanu, u odgovarajućem vremenu i na
odgovarajućem mjestu. Za percepciju kupaca o proizvodu ili usluzi, distribucija je
najvažnija faza opskrbnog lanca, jer ona predstavlja vezu prema kupcima, preko koje oni
doživljavaju i ocjenjuju funkcioniranje opskrbnog lanca u cjelini. Osim tokova roba prema
kupcima, distribucija obuhvata i tokove povrata roba, kao i tokove otpadnog materijala. U
operativnom smislu, distribucija je sustav sastavljen od niza različitih, ali međusobno
povezanih elemenata kao što su: narudžba, isporuka, skladištenje, upravljanje zalihama,
manipulacije, prijevoza, informacionog sustava…, koji ima svoju strukturu, unutar koje se
odvijaju različite djelatnosti, procesi i radnje koje omogućuju dostupnost roba ili usluga
kupcima, bilo da se radi o daljnjoj preradi ili krajnjoj potrošnji.

U širem smislu raspodjele distribucija se promatra u sklopu jedinstvenog društvenog

reprodukcijskog procesa proizvodnje, raspodjele, razmjene i potrošnje. Distribucijom,
općenito možemo označiti strujanje privrednih, materijalnih i nematerijalnih dobara
između proizvođačkih i potrošačkih jedinica odnosno proizvođača i korisnika (potrošača).
Prema općeprihvaćenoj definiciji Međunarodne trgovačke komore, predloženoj 1947.
godine, ˝distribucija je stadij koji slijedi proizvodnju dobara od trenutka kada su ona
komercijalizirana do njihove isporuke potrošačima. Ona obuhvaća razne aktivnosti i
operacije, koje osiguravaju da se roba stavi na raspolaganje kupcima, bilo da se radi o
prerađivačima ili o potrošačima, olakšavajući izbor, kupnju i upotrebu robe.˝ Danas se
distribucija najčešće sagledava s dva aspekta:

4
 s privrednog aspekta pod distribucijom se razumijevaju sve aktivnosti, koje služe
raspodjeli proizvedenih dobara potrošačima, i

 s aspekta pojedinačnoga privrednog subjekta distribucija se odnosi na sve poduzetničke

odluke i radnje koje su povezane s kretanjem proizvoda do konačnog kupca.

U smislu poduzetničkih odluka i radnji distribucija je marketinška funkcija koja upravlja

kretanjima dobara od proizvođača do krajnjih potrošača, preko veletprodajnih,
maloprodajnih, skladišnih i transportnih institucija, kako bi ta dobra bila pristupačna
kupcima kad ih trebaju i gdje ih trebaju i žele. Distribucija je važna jer nije dovoljno samo
postojanje potražnje robe, nego je bitno i da roba određenim kanalima (distribucijski
kanali) dođe do potrošača.

Naime, marketing, kao metoda, predstavlja optimalnu kombinaciju tržišta, proizvoda,

distribucije i komunikacija u okviru principa rentabilnosti. Izraz distribucija je višeznačni
pojam, on primjerice znači: dijeljenje cjeline na dijelove, podjela, opskrbljivanje,
dostavljanje, izdavanje (robe, električne energije i sl.), raspoređivanje predmeta i sl.

Distribucija općenito znači disperziranje, odnosno strujanje materijalnih i nematerijalnih

dobara između proizvođača i potrošača, odnosno proizvođača i korisnika, bez obzira na
prostorne i vremenske dimenzije (mega, globalne, makro i mikrodimenzije), vrstu i
zamršenost distribucijskih kanala, fizičku distribuciju i logističku distribuciju. Distribucija
kao nauka i kao aktivnost najviše se afirmirala u posljednjih stotinjak godina, ponajprije u
visokorazvijenim tržišnim gospodarstvima, i to u sustavu trgovine na veliko i malo.
Nacionalni savjet za upravljanje fizičkom distribucijom Velike Britanije (National Council
of Physical Distribution Management) definira pojam distribucije kao djelotvorno kretanje
gotovih proizvoda od proizvodne linije do potrošača, a u nekim slučajevima uključuje i
kretanje sirovina od mjesta opskrbljivanja do početka proizvodnje. Skladno tome,
distribucija obuhvata mnoge aktivnosti, primjerice: operacije u vezi s predmetima
distribucije, pakiranje, signiranje, vaganje, brojenje, sortiranje, skladištenje, kontroliranje
zaliha, izbor lokacija skladišta, terminala, robnodistribucijskih skladišta, istraživanje
tržišta, obradu narudžbi, aktivnosti servisa za potrošače…

Takvo poimanje distribucije naziva se sustav integralne distribucije. U leksikografiji

distribucija, u širem smislu tog pojma, označava opskrbu, bez obzira na način njene
organizacije, a ponekad označava i raspodjelu društvenog proizvoda. Distribucija
omogućava stavljanje robe na raspolaganje potrošačima na način i u uvjetima koji najbolje
odgovaraju njihovim zahtjevima. Temeljni zadatak distribucije je omogućiti sigurne, brze i
racionalne tokove roba od proizvodnje do potrošnje, da prostorno i vremenski usklađuje
proizvodnju i potrošnju, da povećava sposobnost robe za promet i omogući njezino
neprekidno kretanje, da usmjerava proizvodnju prema potrebama potrošnje, da djeluje na
plasman novih proizvoda te da utječe na promjenu potrošačkih navika i kultura i štiti
interese potrošača.

5
2. Fizička distribucija
Fizička distribucija obuhvaća sve radnje u svezi otpreme, skladištenja, prekrcaja i
dostave robe, što se u operativnom smislu odvijaju u skladištima gotovih proizvoda
kod proizvođača, logističko-distribucijskim centrima (LDC), prijevozu i maloprodajnoj
mreži.

U širem smislu, fizička distribucija uključuje i kretanje sirovina i repromaterijala od

izvora nabavke do početka faze proizvodnje. Fizička distribucija, dakle, uključuje
planiranje, primjenu i kontrolu fizičkih tokova sirovina i finalnih proizvoda od mjesta
nastanka do mjesta upotrebe da bi se uz profit, također zadovoljile i potrebe kupaca.
Fizička distribucija je skup aktivnosti koje omogućuju djelotvorno kretanje gotovih
proizvoda s kraja proizvodnog procesa do potrošača. U pojedinim slučajevima
uključuje i kretanje sirovina od izvora nabavke do početka proizvodne linije.

Aktivnosti fizičke distribucije obuhvaćaju sustav:

 narudžbe i isporuke robe,

 upravljanja zalihama,

 skladištenja,

 manipulacije robom i

 prijevoz.

Iz fizičke distribucije proizlaze i njezini ciljevi, a oni glase: u pravo vrijeme, na pravom
mjestu, u optimalnim količinama, u odgovarajućem asortimanu i uz najniže troškove.
Temeljna odlika fizičke distribucije jest stalan tok materijala ili proizvoda, time da taj
tok na određenim tačkama doživljava zastoje. Razlozi zastoja mogu biti uskladištenje,
dorada, pakiranje, montiranje i sl.

Fizička distribucija je način dostavljanja robe, skladištenja i čuvanja robe. Fizička

distribucija obuhvata širok krug aktivnosti koje se bave djelotvornim kretanjem gotovih
proizvoda od kraja proizvodne linije do potrošača, kao i kretanjem sirovina od izvora
nabave do početka linije proizvodnje. Cilj fizičke distribucije je postizanje određene
razine usluga isporuke, uz uvažavanje potrebnih troškova za postizanje cilja. Kada se
distribucija promatra i izučava cjelovito, odnosno interdisciplinarno i/ili
multidisciplinarno u najširem smislu riječi, ona obuhvata sveukupne tokove materijala i
sve pripadajuće tokove informacija o ulazu, prolazu i izlazu iz jedinstvenog sustava,
dok se fizička distribucija odnosi na fizičke tokove sirovina, materijala i proizvoda.

6
Smatra se da u visoko razvijenim privredama ukupni troškovi fizičke distribucije
iznose oko 7%, od prihoda ostvarenih prodajom. Ako se ukupni troškovi fizičke
distribucije u iznosu od 8% (od prihoda ostvarenih prodajom), kao vrijednost od 100%,
raščlane na pripadajuće troškove, onda troškovi transporta iznose 37%, troškovi
držanja zaliha 22%, troškovi skladištenja 21% i administrativni troškovi distribucije
20%. U tranzicijskim privredama ukupni troškovi fizičke distribucije iznose oko 25%
od ukupnih prihoda ostvarenih prodajom, što je veoma nepovoljno za sve sudionike u
procesima fizičke distribucije, a najnepovoljnije za proizvođače (polu)proizvoda.

Zasigurno se u području troškova fizičke distribucije mogu ostvariti znatne uštede, a

takvim uštedama bi se povećala konkurentna sposobnost nacionalnih proizvoda na
svjetskom tržištu. Skladno tome, u osmišljavanju procesa fizičke distribucije trebalo bi
posebnu pažnju posvetiti svakoj posebnoj aktivnosti, primjerice: predviđanje prodaje,
vođenje pregovora, nabava sirovina, planiranje proizvodnje, planiranje distribucije,
obrada narudžbi, prihvat i skladištenje robe, unutarnji transport, upravljanje zalihama,
pakiranje i/ili prepakiranje, otprema, vanjski transport (konvencionalni, kombinirani,
multimodalni). Ako se radi o međunarodnoj fizičkoj distribuciji, procesi su takve
distribucije još zamršeniji, jer se u njima pojavljuju i druge mnogobrojne aktivnosti,
primjerice: izvozni poslovi (posebno radnje u carinskom postupku), veterinarski,
fitosanitarni i sanitarni pregledi robe, operacije ukrcaja (utovara), prekrcaja (pretovara)
i iskrcaja (istovara), sortiranja, prepakiranja robe, uvozno carinjenje, tranzitno
carinjenje.

Svaka od navedenih aktivnosti ima svoje posebnosti, svoje posebne zahtjeve,

zakonitosti, pravila, funkcije, koje operacionaliziraju specijalizirani pravni subjekti pa
je iznimno zahtjevno u svladavanju prostornih i vremenskih dimenzija, između
udaljenih mjesta proizvodnje i potrošnje, optimalizirati sustav fizičke distribucije. A
poznato je svim akterima takvih sustava da je temeljni cilj fizičke distribucije:
kvalitetne proizvode u odgovarajućim asortimanima dostaviti na pravo mjesto, u
pravom trenutku, uz najniže uložene resurse i potencijale, a da se pri tome maksimalno
zadovolje zahtjevi ne samo kupaca, odnosno potrošača, nego i drugih sudionika u
sustavu fizičke distribucije. Razumljivo je da se ciljevi fizičke distribucije izvode iz
ciljeva poslovne politike proizvodnog preduzeća i njenih temeljnih potpolitika:
kadrovske, proizvodne, tržišne, financijske i razvojne politike.

Ostvarivanje ciljeva fizičke distribucije, a posebno izbor kanala i sudionika u sustavu

fizičke distribucije, najizravnije ovisi o stepenu obrazovanja, osposobljavanja,
sposobnosti, vještini, organizaciji, motivaciji ljudskih potencijala proizvodnih
poduzeća. To jednako vrijedi za top, srednje i operativne menadžere kao i za ostale
specijalističke stručnjake. Indirektan utjecaj na optimalizaciju funkcioniranja sustava
fizičke distribucije imaju i ljudski potencijali svih sudionika takvih sustava.
Kvalitetnim ljudskim potencijalima trebaju biti na raspolaganja kvalitetne informacije,
odnosno učinkoviti integralni informacioni sustavi, koji će omogućiti djelotvorno
poslovno komuniciranje između svih aktivnih sudionika određenih sustava fizičke
distribucije.

7
Fizička distribucija je po svom sadržaju i obimu distribucijskih fenomena uži pojam od
distribucije. Općenito, ona, zapravo, predstavlja samo najvažniji podsustav općeg ili
univerzalnog sustava distribucije. Isto tako, fizička distribucija kao sustav je neznatno
uži, manje složeniji i manje dinamičniji od sustava logističke distribucije. Sustav
fizičke distribucije je, također uži, manje složeniji i manje dinamičniji od sustava
distribucijskih kanala.

I završno, sustav fizičke distribucije važan je podsustav mnogobrojnih podsustava

sustava opće ili univerzalne logistike, a to, zapravo, znači da je on znatno uži i znatno
jednostavniji od logističkog sustava koji čine mnogobrojni složeni, dinamički i
stohastički (pod)sustavi.

Naime, u svakom (pod)sustavu sustava opće ili univerzalne logistike može autonomno
funkcionirati na hiljade i milijone sustava fizičke distribucije (npr. u sustavu globalne
logistike autonomno funkcioniše onoliko sustava fizičke distribucije koliko ima
specifičnih proizvođača…).

Fizička distribucija obuhvata širok krug aktivnosti koje se bave djelotvornim kretanjem
gotovih proizvoda od kraja proizvodne linije do potrošača, kao i kretanjem sirovina od
izvora nabave do početka linije proizvodnje.

Može se reći da se sustav fizičke distribucije sastoji od sljedećih elemenata:

 Razina usluge krajnjem potrošaču

 Transport

 Skladištenje

 Obrada narudžbi i upravljanje zalihama

 Pakiranje i rukovanje materijalima

Ovi elementi su u međusobno zavisnom odnosu tako da odluke donesene u jednom

području utječu na efikasnost drugih.

8
 Slika 1. Vidovi distirbucije

2.1. Odnosi u kanalu distribucije

Osnovni cilj svakog kanala distribucije je uspješnost u realizaciji marketing ciljeva, a
naročito prodaje proizvoda. Odnosi u kanalu distribucije mogu biti zasnovani na saradnji i
kooperaciji, s tim da odnosi mogu prerasti i u sukobe.

Saradnja se temelji na zajedničkim interesima više učesnika u kanalu distribucije, pri čemu
oni sarađuju pri realizaciji prodaje. Razvijanje saradnje se naročito očekuje u vertikalnom
kanalu distribucije gdje je uključen proizvođač – trgovac na veliko – trgovac na malo.
Konkurencija u kanalima distribucije se pojavljuje kada se istovremeno koristi više kanala
distribucije. Dok se konkurencija zasniva na korektnoj utakmici između učesnika ona ima
pozitivnu ulogu jer tjera učesnike da poboljšavaju svoju fazu rada kako bi bili uspješniji i
efikasniji u realiziranju prodaje. Međutim, pored konkurencije u poslovanju pojavljuju se
sukobi u kanalu koji se temelje na različitim interesima učesnika u kanalu. ,

Npr. proizvođač sa visokim cijenama ugrožava prodaju, a time u tešku situaciju dovodi
veleprodaju i maloprodaju. Najčešći sukobi u kanalu su u sektoru cijena gdje su pojedini
učesnici nezadovoljni odnosima cijena. Poseban oblik sukoba u kanalu može se pojaviti
kao posljedica konkurencije između kanala u slučaju kada se prodaja nekih proizvoda
obavlja putem konkurentskih kanala koji imaju različite uvjete nabave i prodaje. To se
često dešava u slučajevima kada veći proizvođač ima vlastitu trgovinu na veliko ili
trgovinu na malo pa njoj daje povoljnije uvjete nego drugoj trgovini.1

1
Boris Tihi, Muris Čičić, Nenad Brkić ˝Marketing˝¸Ekonomski fakultet u Sarajevu, 2006.

9
 2.2. Upravljanje lancem isporuke
Pod lancem isporuke podrazumijevamo fizički proces isporuke robe od proizvođača do
kupca. Nakon prodaje robe daje se nalog skladištu da isporuči određenu robu po vrsti,
količini i kvalitetu. Ovu fazu često nazivamo fizička distribucija.

Ona je značajna sa: aspekta kupca, i aspekta troškova fizičke distribucije.

Sa aspekta kupca fizička distribucija je značajna, jer se tek nakon nje zadovoljava potreba
kupca. U dosta primjera fizička distribucija izaziva dodatne napore pa će kupac biti
zadovoljniji ako lanac isporuke organizira prodavac. Isporuka, prevoz i dostava do stana
kupca je kod neke robe komplikovana i kupac će biti zadovoljan ako mu to obavi
prodavac, jer on za to ima prevozna sredstva, radnike i sl. To se odnosi na isporuku
namještaja, bijele tehnike, ogrjeva, građevinskog materijala itd.

Sa aspekta troškova fizička distribucija je značajna jer su ovi troškovi dosta visoki. Boljom
organizacijom rada i kvalitetnijom isporukom moguće je značajno utjecati na visinu ovih
troškova.

Zavisno od klauzula u ugovoru o prodaji precizira se ko snosi ove troškove. Postoje brojne
mogućnosti ko će snositi pojedine troškove, ali se obično koriste dvije mogućnosti. Prvo,
roba se isporučuje fco (franko) skladište kupca, što znači da organizaciju isporuke i
troškove prevoza do skladišta kupca (ili drugo mjesto koje odredi kupac) snosi prodavač.
Drugo, roba se isporučuje fco (franko) skladište prodavca što znači da robu preuzima
kupac u skladištu prodavca i sam organizira prevoz i snosi sve troškove do svog skladišta.
U obje varijante bitno je naglasiti da se troškovi fizičke distribucije u suštini ne ukidaju
nego se samo definira ko će ih snositi – kupac ili prodavač. Ukoliko se roba isporučuje fco
skladište prodavca, prodajna cijena robe bit će niža za planirane troškove prevoza.
Međutim, ako troškove prevoza snosi kupac, on te troškove može tretirati kao zavisne
troškove nabavke i dodati ih na prodajnu cijenu prodavca kako bi dobio nabavnu cijenu.
Upravljanje lancem isporuka podrazumijeva planiranje isporuke, organiziranje isporuke,
realizaciju isporuke i kontrolu isporuke.2

2.2.1. Sadržaj lanca isporuke

Lanac isporuke (fizička distribucija) predstavlja skladištenje robe, čuvanje, manipulisanje,
pakiranje, sortiranje, prevoz robe i kontrolu zaliha.

Fizička distribucija obuhvata sve aktivnosti vezane sa fizičkom manipulacijom robe. U

firmama troškovi fizičke distribucije su dosta visoki radi velikog prometa robe. Troškovi
zaliha, skladištenja, čuvanja robe, pakiranja, sortiranja i prevoza robe do mjesta prodaje,
odnosno kupca, sudjeluju s dosta visokim učešćem u ukupnim troškovima, što omogućava
velike uštede korištenjem racionalnije i efikasnije metode fizičke distribucije.

2
Boris Tihi, Muris Čičić, Nenad Brkić ˝Marketing˝¸Ekonomski fakultet u Sarajevu, 2006.

10
Rješavanje fizičke distribucije zahtijeva značajno učešće matematičkih i statističkih
naučnih dostignuća. Velika frekvencija dostave i prodaje roba zahtijeva i efikasnu, ali i
ekonomičnu fizičku distribuciju.

2.2.2. Dostava robe od dostavljača

Prva faza fizičke distribucije je prevoz robe od dobavljača do mjesta isporuke robe. Ova
faza je značajna jer se njome utiče na ostale faze fizičke distribucije.

Dostava robe od dobavljača može se vršiti na dva načina:

a) putem centralnog skladišta kupca, i

b) direktno na mjesto prodaje.

U prvom slučaju prevoz robe od dobavljača vrši se u centralno skladište kupca, gdje se
roba skladišti, čuva, sortira, pakira i povremeno transportira do mjesta prodaje
(distribucijski centar, stovarište, samoposluga na veliko kod veleprodajne firme i u
prodavnice kod maloprodajne firme). U drugom slučaju prevoz robe od dobavljača se vrši
direktno do prodajnog mjesta, pri čemu se izbjegava međuskladištenje u centralnom
skladištu. Koja će se metoda prevoza roba koristiti, zavisi od vrste robe, veličine firme,
organizacije rada i pristanka dobavljača da vrši prevoz robe na više prodajnih mjesta.
Organizaciju fizičke dostave robe može vršiti:

a) kupac, i

b) prodavac.

Ko će preuzeti organizaciju prevoza robe, zavisi od uslova kupovine robe, pri čemu obično
transportne klauzule opredjeljuju ko, kako i do kojeg mjesta snosi troškove prevoza robe.
Prevoz robe od dobavljača do kupca obuhvata utovar robe, prevoz robe i istovar robe.
Troškovi dopreme robe zavise od količine i vrste robe, prevoznog sredstva i udaljenosti
dobavljača robe do mjesta isporuke.

2.2.3. Lokacija skladišta i prodajnih objekata

Lokacija skladišta i prodajnih objekata utiče na učinkovitost distribucije i visinu troškova.
Osnovni objekti fizičke distribucije su: ƒ

-u proizvodnji: skladište gotovih proizvoda ili skladište repro materijala, ƒ

-u veleprodaji: centralno skladište, distribucijski centri, stovarišta, samoposluge na veliko, i

-u maloprodaji: centralno skladište i prodavaonice raznih vrsta i tipova.

Zalihe robe se nalaze u svim objektima fizičke distribucije. Lokacija skladišta i drugih
objekata fizičke distribucije orijentira se prema kupcima da bi se osigurala brža isporuka
robe i minimalno držanje zaliha kod kupca. Što je prodajni objekt bliži kupcima, a
udaljeniji od proizvođača, povećavat će se troškovi prevoza robe od dobavljača do
11
prodajnog punkta, ali će se smanjivati troškovi prijevoza od prodajnog punkta do kupca. U
veleprodaji uvijek se postavlja pitanje da li treba imati više prodajnih objekata? Općeg
odgovora na to pitanje nema. Optimalni broj skladišta i prodajnih punktova na veliko se
dobiva nakon analitičkog razmatranja:

a) efikasnosti novog prodajnog punkta, i

b) ekonomičnosti troškova distribucije po alternacijskim rješenjima.

2.2.4.Skladištenje robe
Skladištenje robe je izuzetno značajna funkcija. Ono podrazumijeva prijem, smještaj,
čuvanje, otpremu i drugo rukovanje s robom. Skladištenje robe u trgovinskim firmama,
pored osnovnog zadatka čuvanja robe, sve više poprima i funkciju centra za preradu i
prepakiranje radi prodaje.

Osnovne funkcije skladišta su: ƒ

Preuzimanje robe od dobavljača vrši se u skladu s odredbama ugovora o kupovini i

ugovorenim transportnim klauzulama. Preuzimanje robe se vrši po kvaliteti i kvantitetu i, u
slučaju odstupanja od ugovora, pravi se zapisnik kao dokaz za odstupanje od ugovora.

Prijem robe u skladište i šifriranje obuhvata fizički prijem robe u skladište, ispostavljanje
dokumentacije o prijemu robe, provjeru tačnosti i ispravnosti dokumentacije dobavljača i
šifriranje robe. Šifriranje robe olakšava praćenje i kontrolu robe jer se šifrom identifikuje:
vrsta robe, dobavljač, godina nabavke, mjesto lagerovanja u skladištu i drugi neophodni
podaci.

Čuvanje robe obuhvata pravilno skladištenje robe i sprečavanje kvara, rastura i loma robe.
Poseban oblik čuvanja robe je čuvanje od krađe, atmosferskih nepogoda, požara i sl.

Manipulisanje robom podrazumijeva premještanje robe u skladištu i isporuku robe.

Manipulisanje robom zahtijeva posebna tehnička sredstva i prostor. Razvoj paletnog
sustava i odgovarajuća tehnička oprema olakšavaju ovaj dosta težak i naporan fizički
posao.

Izdavanje robe podrazumijeva određenu dokumentaciju i tehniku pri otpremi robe iz

skladišta. Roba se može izdavati eksternim kupcima i vlastitim prodajnim objektima.
Neophodno je imati propisanu i ustaljenu dokumentaciju i metodologiju izdavanja robe.

Evidencija zaliha obuhvata podatke o ulazu, izlazu i stanju zaliha. Razvojem

informacionog sustava omogućava se vrlo efikasna evidencija zaliha po svim interesantnim
oblastima, samo na osnovi dva osnovna dokumenta: ƒ ulaz robe, i ƒ izlaz robe. Unosom
podataka u ulaz ili izlaz robe kompjuter samostalno obavlja sve ostale programirane
zadatke (stanje zaliha, ulaz, izlaz, po robama, po dobavljačima, po cijenama, dnevni
promet ulaza i izlaza i dr)

12
 2.2.5. Transport robe
Transport robe predstavlja prenos robe od prodavca do kupca. Tok transporta može imati
sljedeće oblike:

a) transport robe od proizvođača do skladišta veleprodaje i maloprodaje,

b) transport od proizvođača do prodajnog mjesta,

c) transport od skladišta veleprodaje do kupca,

d) transport od skladišta maloprodaje do prodajnog mjesta, i

e) transport od prodajnog mjesta do stana krajnjeg potrošača.

Roba ima najmanje jedan transportni tok, a često dva pa i više transportnih puteva. Promet
robe se zasniva na cirkulaciji robe od proizvođača do kupca, što zahtijeva transport robe.
Transportni troškovi u ukupnim troškovima sudjeluju relativno visoko, što zavisi od vrste
robe, lokacije prodavača, lokacije prodajnih objekata i lokacije kupca. Troškovi transporta
povećavaju prodajnu cijenu robe jer se prebacuju na krajnjeg potrošača. Isporuka robe od
proizvođača sa naznakom „franko skladište kupca“ ne znači da je kupac izbjegao te
troškove. Proizvođač ih ukalkuliše u svoju prodajnu cijenu. Iz toga razloga uvijek treba
razmotriti prodajnu cijenu franko kupac i franko prodavac i usporediti dva rješenja uz
dodavanje troškova transporta na cijenu franko prodavac i prihvatiti povoljnije rješenje.

2.2.6. Pakiranje robe

Pakiranje robe podrazumijeva vanjsku zaštitu robe u kojoj se ona isporučuje kupcu.
Vanjski zaštitni omotač se naziva ambalaža. Ambalažu možemo podijeliti na: ambalažu
koja je vezana uz proizvod i koja se pri prodaji robe predaje kupcu zajedno s robom
(komercijalna ambalaža), i ƒ ambalaža koja služi za transport robe (transportna ambalaža).

Zadaci ambalaže su: zaštita robe, olakšanje upotrebe robe, olakšanje skladištenja robe,
olakšanje transporta robe, omogućavanje identificiranja robe, privlačenje pozornosti
potrošača, osiguranje teksta upustva o korištenju robe, isticanje reklamne poruke i sl.

Potrošači dolaze u kontakt s komercijalnom ambalažom i s tog aspekta se ambalaža sve

više koristi pored obezbjeđenja zaštite i za promociju prodaje i u oglašavanju. Transportna
ambalaža obuhvata pakiranje robe za potrebe transporta (unitizacija). Cilj unitizacije je
uvođenje takvog transportnog pakiranja da se smanje troškovi transporta, skladištenja i
manipuliranja. U tom smislu najveći značaj imaju palete i kontejneri. Palete su takav oblik
pakiranja gdje se više individualnih paketa objedinjuje u jednu cjelinu – paletu, koja je
podesna za transport, skladištenje i manipuliranje. Kontejner je objedinjavanje više
industrijskih paketa (paleta) u jednu cjelinu koja se može smjestiti u jedan kontejner. On je
fizički odvojiva ambalaža i služi samo za transport roba od prodavca do kupca, bilo da se
koristi jedan oblik transporta ili više različitih transportnih sredstava.

13
Primjena unitizacije zavisi od vrste robe i njenih karakteristika, a cilj joj je maksimalna
zaštita robe uz postizanje najveće moguće uštede na troškovima prevoza, skladištenja i
manipuliranja.

2.2.7. Sustav informisanja u lancu isporuke

Sustav informisanja u lancu isporuke treba biti dio ukupnog informacionog sustava
organizacije. Lanac isporuke je složen posao, naročito u varijanti većeg broja prodajnih
objekata koji su po pravilu udaljeni od sjedišta firme.

Informacioni sustav lanca isporuke je jedan od najvažnijih podsustava ukupnog

informacionog sustava. On osigurava tri grupe osnovnih informacija za poslovanje firme:
ƒ

-podatke o kupljenoj robi koja je ušla u skladište po željenim podacima: dobavljač, vrsta
robe, količina, fakturna cijena i sl., ƒ

-podatke o isporučenoj robi iz skladišta: po kupcima, po prodajnim objektima, vrstama

robe, količini, prodajnim cijenama, realizaciji i sl, i stanje zaliha robe po svim strukturama.

Kvalitetno postavljen informacioni sustav uz savremena tehnička pomagala, može vrlo

uspješno riješavati informacijski sustav lanca isporuke svake firme bez obzira na njenu
veličinu i brojnost prodajnih mjesta.

2.3. Troškovi fizičke distribucije

Troškovi ukupne fizičke distribucije obuhvataju troškove svih funkcija fizičke distribucije:

a) transportne troškove dopreme robe od dobavljača do skladišta kupca, koji imaju tretman
zavisnih troškova i zajedno s fakturnom vrijednošću dobavljača čine nabavnu vrijednost
kupljene robe,

b) troškove vezane uz dopremu robe (osiguranje, istovar, utovar, pretovar, i sl) koji imaju
tretman zavisnih troškova,

c) troškove carinjenja i drugih uvoznih dadžbina ukoliko se roba nabavlja iz uvoza. I ovi
troškovi imaju tretman zavisnih troškova,

d) troškove skladištenja robe (amortizacija zgrade i opreme, troškovi održavanja skladišta,

troškovi energije i troškovi zakupnine ako se koristi skladište druge firme),

e) troškove ambalaže i pakiranja robe,

f) troškove prevoza robe od skladišta do prodajnih objekata ili do skladišta kupca ako je
ugovorom o prodaji predviđena transportna klauzula franko kupac,

g) troškove radne snage (u transportu, u skladištu i dr), iskazane kao bruto plaće,

14
 h) opće troškove skladišta, odnosno prodajnog objekta (kancelarijski materijal, struja,
grijanje, investicijsko održavanje, amortizacija i sl),

i) troškove kamata na angažirana obrtna sredstva u zalihama robe u skladištu itd.

Troškovi fizičke distribucije mogu imati fiksni i varijabilni karakter. Dio troškova
(amortizacija, zakupnina, plaće režijskog osoblja i sl) ima fiksni karakter i ne mijenjaju se
zavisno od obima prometa. Drugi dio troškova (transportni troškovi, kamate na obrtna
sredstva i sl) imaju varijabilni karakter i ovise o obimu prometa kroz skladište. Polazeći od
visine i značaja troškova fizičke distribucije, za rezultate ukupnog poslovanja potrebno je
ove troškove planirati po nositeljima i mjestima nastajanja i kontrolisati njihovo izvršenje,
iznalazeći optimalna riješenja sa aspekta visine zaliha, transportnih puteva i vrste
transporta.

Već smo ukazali da su troškovi fizičke distribucije visoki i znatno povećavaju prodajnu
cijenu.

U pravilu veća, odnosno kabasta roba, a koja je jeftina, ne može podnijeti duže transporte
zbog visokih troškova transporta.

Tako, na primjer, građevinski materijali (šljunak, pijesak, blokovi i sl) mogu se

transportirati maksimalno do 100 km. Slično je sa mlijekom, pakiranim vodama, kruhom i
sl. Smatra se da pivo može cijenom podnijeti troškove transporta do 200 km, pa
proizvođači piva dislociranjem punionica piva u veće potrošačke centre snižavaju troškove
transporta. U tom slučaju prevoze samo ekstrakt za proizvodnju piva, a ne voze vodu i
ambalažu. I u budućnosti troškovi fizičke distribucije će rasti radi poskupljenja energije
kao i dužih transportnih puteva pa je neophodno maksimalno angažovanje na ekonomiji
troškova fizičke distribucije.3

3. Budućnost fizičke distribucije

Istraživanja ukazuju da će se u budućnosti obim kretanja robe povećati, što će dovesti do
rasta obima fizičke distribucije kao i troškova fizičke distribucije. Brojni su razlozi koji
dovode do povećanja fizičkog obima cirkulacije robe.

Navest ćemo nekoliko najvažnijih faktora koji djeluju u tom pravcu.

Obim fizičke proizvodnje razne robe se povećava, što dovodi do povećane cirkulacije
razne robe (sirovina, poluproizvoda i gotovih proizvoda).

3
Vesna Babić – Hodović, Munira Šestić - Serdarević, ˝Marketing menadžment praktikum˝, Sarajevo 2006.

15
Porast broja stanovnika povećava broj kupaca kojima treba zadovoljiti potrebe. Sam fizički
porast broja stanovnika povećava obim potrošnje raznih proizvoda.

Globalizacija tržišta omogućuje veću pokretljivost robe i ona tržišta koja su bila zatvorena
(Kina i dr) brzo se otvaraju što dovodi do povećanog prometa roba.

Ukidanje i smanjenje carina omogućuje veću konkurenciju, a time i slobodniji protok robe
preko državnih granica.

Razvoj informacionih tehnologija i elektronsko trgovanje dovodi do povećanih kupovina i

prodaje u sve dijelove svijeta, što povećava troškove fizičke distribucije.

Sve navedene tendencije razbijaju lokalna tržišta, a dostupnost ponude i izbora se

povećava. Cijena robe sa nekih tržišta je znatno niža, pa i udaljeni transporti uz povećanje
troškova fizičke distribucije omogućuje da ukupna nabavna cijena bude prihvatljiva. U
budućnosti fizičkoj distribuciji i njenim troškovima morat će se pridavati još veći značaj,
jer će se roba prevoziti na udaljenije relacije, te će troškovi biti izuzetno značajni pri odluci
o kupovini.

16
 4. Zaključak
Distribucija kao upravljačka varijabla obuhvata odluke i aktivnosti koje određuju
dostupnost proizvoda ciljnom tržištu. Za preduzeće – proizvođača drugi važan aspekt
distribucije jeste fizička distribucija ili marketing logistika koja obuhvata aktivnosti koje se
odnose na fizičko kretanje proizvoda(prijevoz proizvoda), rukovanje proizvodima, obradu
narudžbe, skladištenje proizvoda, upravljanje zalihama - aktivnosti koje utiču na korisnost
proizvoda (vremenska korisnost i korisnost posredovanja).

Marketing kanal distribucije povezujemo s funkcijom izbora kanala prodaje i dostave

proizvoda od proizvođača do potrošača.

Fizička distribucija podrazumijeva na koji i kakav fizički način će se izvršiti dostava robe
od prodavca do kupca. Fizička distribucija obuhvaća sve aktivnosti vezane za skladištenje
robe, čuvanje, manipuliranje, pakiranje, sortiranje, prevoz robe i kontrolu zaliha robe.

I završno, sustav fizičke distribucije važan je podsustav mnogobrojnih podsustava sustava

opće ili univerzalne logistike, a to, zapravo, znači da je on znatno uži i znatno jednostavniji
od logističkog sustava koji čine mnogobrojni složeni, dinamički i stohastički (pod)sustavi.

˝Strategija marketinga je serija međusobno povezanih aktivnosti koje dovode

do održive konkurentske prednosti˝

John Scully

17
Literatura
Boris Tihi, Muris Čičić, Nenad Brkić, ˝Marketing˝, Ekonomski fakultet u Sarajevu,
Sarajevo, 2006.

Hasan Hanić, ˝Principi marketinga˝, Beogradska bankarska akademija, Beograd, 2007.

Vesna Babić – Hodović, Munira Šestić - Serdarević, ˝Marketing menadžment praktikum˝,

Sarajevo 2006.

Dražen Hojsak, ˝Uloga i značaj procesa distribucije˝, Sveučilište sjever, Varaždin, 2015.

Internet izvori:

https://www.slideshare.net/maritzzechnas/physical-distribution-26194249
https://drive.google.com/file/d/1xt4F7gLV6flwX-yrLztJTuMJbbRt2qTF/view

https://drive.google.com/file/d/198vIcJuf0W7Kb15OU23kXgv6U-D1kFfh/view

18