SVEUČILIŠTE HERCEGOVINA

FAKULTET MEĐUNARODNIH
ODNOSA I DIPLOMACIJE

ROD I EUROPSKE INTEGRACIJE:

Ljudska prava žena

STUDENT: MENTOR:
Anja Maria Došlo dr. Martina Primorac

Mostar, Mart, 2024.godina

SADRŽAJ
1. UVOD............................................................................................................................1
2. LJUDSKA PRAVA........................................................................................................2

3. ŽENE U PRVIM DEMORACIJAMA...........................................................................4

4. UN KONVENCIJA O UKLANJANJU SVIH OBLIKA DISKRIMINACIJE..............9

5. FEMINISTIČKI PRAVCI...........................................................................................11

6. ULOGA FEMINIZMA U SUVREMENOM DRUŠTVU..........................................14

7. ZAKLJUČAK...............................................................................................................1
6

8. LITERATURA............................................................................................................17
UVOD

Postizanje jednakosti između žena i muškaraca i uklanjanje svih oblika diskriminacije žena
temeljna su ljudska prava i vrijednosti Ujedinjenih naroda. Žene diljem svijeta i unatoč tome
redovito trpe kršenja svojih ljudskih prava tijekom života, a ostvarivanje ženskih ljudskih
prava nije uvijek bio prioritet. Postizanje jednakosti između žena i muškaraca zahtijeva
sveobuhvatno razumijevanje načina na koji žene doživljavaju diskriminaciju i uskraćuju im
se jednakost kako bi se razvile odgovarajuće strategije za uklanjanje takve diskriminacije.
UN imaju dugu povijest bavljenja ljudskim pravima žena i u posljednjih nekoliko desetljeća
postignut je veliki napredak u osiguravanju prava žena diljem svijeta. Neke skupine žena
suočavaju se s oblicima diskriminacije na temelju njihove dobi, etničke pripadnosti,
nacionalnosti, vjere, zdravstvenog statusa, bračnog statusa, obrazovanja, invaliditeta i
socioekonomskog statusa, između ostalog.

LJUDSKA PRAVA

Zaštita i ostvarivanje ljudskih prava jedno je od najsloženijih pitanja u međunarodnoj

zajednici. Svi ljudi rođeni su slobodni, s jednakim dostojanstvom i pravima - tako počinje
član 1. Opće deklaracije o ljudskim pravima. Ljudska prava zajamčena su svakom čovjeku na
temelju njegova postojanja kao čovjeka i ona su neotuđiva, što znači da ne mogu nikome biti
oduzeta.

1
1
Ljudska prava poželjna su jer štite ljude kao osobe. Nepoštivanje nečijeg prava ne može se
opravdati čak ni većim dobrim drugih koje bi iz toga moglo proizaĆi. Ljudska prava ne mogu
biti predmetom političkog pogađanja. Ljudskim pravima smatraju se zajamčena prava
pojedinca na zaštitu od države, prava koja mu pripadaju na temelju njegova postojanja kao
čovjeka, prava koja u svakom sluČaju ostaju održiva i država ih ne može ograničavati.

Jezgri ljudskih, odnosno osnovnih, prava pripadaju:

 Dostojanstvo čovjeka

 Pravo na razvoj osobe

 Jednakost pred zakonom i ravnopravnost

 Sloboda religije i rasuđivanja, sloboda učenja

 Sloboda mišljenja

 Sloboda okupljanja, ujedinjavanja, kretanja, izbora zanimanja i sloboda rada

 Nepovredivost stana, jamstvo privatnog vlasništva, jamstvo prava na nasljedstvo

 Pravo na azil i peticiju

U političkom rječniku pojam “ljudska prava” označava cjeloukupnost prava na slobodu koja
pojedinac može zahtijevati na temelju svog postojanja kao čovjeka i koja mu zajednica mora
pravno jamčiti iz etičkih razloga.

Opća deklaracija o ljudskim pravim (UDHR) je dokument prekretnica u povijesti ljudskih

prava. Sastavljena je od strane predstavnika različitih pravnih i kulturnih podrijetla iz svih
regija svijeta. Deklaraciju je proglasila Generalna skupština Ujedinjenih naroda u Parizu
10.prosinca 1948.godine rezolucijom 217 A (III) Opće skupštine kao zajednički standard
postignuća za sve narode i svi narodi. Po prvi put utvrđuje ljudska prava koja moraju biti
univerzalno zaštićena. Od svog usvajanja 1948., UDHR je preveden na više od 500 jezika -
najprevođeniji dokument na svijetu - i inspirirao je ustave mnogih novih neovisnih država i
mnogih novih demokracija. UDHR, zajedno s Međunarodnim paktom o građanskim i
političkim pravima i njegova dva izborna protokola i Međunarodnim paktom o ekonomskim,
socijalnim i kulturnim pravima i njegovim Fakultativnim protokolom, čine takozvani
Međunarodni zakon o ljudskim pravima.

1 Omejec Jasna, Vijeće Europe i Europska unija: institucionalni i pravni okvir, Zagreb: Novi informator, 2008.,
str.79

2
ŽENE U PRVIM DEMOKRACIJAMA

U antičkoj Grčkoj i zemljama koje su je okruživale, razvio se revolucionarni oblik vladavine

- demokracija. 2Atinska demokracija, koja se ponekad naziva i klasičnom demokracijom,
predstavlja prvi oblik demokracije i jedan od najznačajnijih u antičkom periodu. Ali i pored
toga što je uređenje bilo demokratsko, nisu svi stanovnici antičke Grčke imali ista prava.
Kada je pravo glasa u pitanju, postojala su ozbiljna ograničenja koja su isključivala veliki
broj stanovnika. Pravo glasa uživali su samo građani muškog pola stariji od 18 godina koji su
ispunjavali imovinski cenzus. Žene, djeca, robovi, stranci kao i stranci sa stalnim boravkom u
Atini, nisu imali pravo glasa iako su činili većinu stanovništva. Položaj žena u antičkoj
Grčkoj stoga nije bio ni malo privlačan 3. U djetinjstvu su ih posjedovali očevi, a nakon udaje
njihovom imovinom raspolagali su njihovi muževi, dok je njima dato da vode domaćinstvo i
da brinu o obrazovanju djece. Nisu imale pravo glasa na svoju imovinu. Svim ženama u
antičkoj GrČkoj, bez obzira na starost i klasu kojoj su pripadale, bez obzira na to da li su bile
slobodne ili ne, bilo je zajedničko da nisu imale pravo glasa. One su imale mali broj prava i
imale veoma malo utjecaja na događanja u društvu. Za njih je bila rezervirana privatna sfera,
dok su u javnoj sferi isključivo dominirali muškarci. S obzirom na malu ulogu koju su žene
imale u grčkom društvu, one su se spominjale samo kada je bilo u pitanju svjedočenje na
sudu u slučaju samoubojstva ili kada su prisustvovale suđenjima da bi izazvale sažaljenje.

Za stari Rim bio je karakterističan patrijarhalni koncept koji je bio zasnovan na ulozi oca
porodice. To je bio najstariji muškarac u porodici koji je imao apsolutnu moć nad ostalim
članovima porodice, pa i nad njihovim životima. U početku su samo očevi porodice imali
pravo glasa, budući da su posjedovali imovinu i uživali društveni ugled. S vremenom, niže
društvene klase su se pobunile protiv prava glasa zasnovanog samo na posjedovanju imovine.
Žene su iz ovog prava i dalje bile izostavljene. Njih kao i u Grčkoj ranije, nije bilo u javnoj
sferi. Nisu smatrane sposobnim za obavljanje poslova koji su se odnosili na odlučivanje,
politički angažman, javnu raspravu. Žena je u rimskom pravu vrijedila za nesposobnu, zbog
čega je bila izjednačena s djecom i umno oboljelim osobama. Žena je do udaje bila podređena

2 Omejec Jasna, Vijeće Europe i Europska unija: institucionalni i pravni okvir, Zagreb: Novi informator, 2008.,
str.83
3 Omejec Jasna, Vijeće Europe i Europska unija: institucionalni i pravni okvir, Zagreb: Novi informator, 2008.,
str.89

3
svome ocu, a u braku mužu. Muškarac je imao autoritet da ženu proda, muči, odbaci ili da je
ubije.

Žene u Egiptu uživale su najveći broj prava u odnosu na žene u ostalim antičkim društvima.
One su uživale skoro potpunu ravnopravnost sa muškarcima, imale su punu pravnu i
poslovnu sposobnost. Žene u Egiptu mogle su same voditi poslove, zaključivati ugovore,
imale su pravo na svojinu i mogle su je putem testamenta ostaviti kome god su željele. Mogle
su usvajati djecu, svjedočiti na sudu, zadržati svoje prezime poslije udaje, baviti se poslovima
za koje su kvalificirane. Što se tiče učešća žena u vlasti, važno je napomenuti da je vlast u
Egiptu bila snažno centralizirana i pod jakim utjecajem vrhovnog vladara - faraona. Faraoni
su dolazili na vlast na osnovu svog porijekla, a sa nje odlazili isključivo smrću. Zbog toga ne
možemo govoriti o pravu glasa u Egiptu, ali je bitno istaknuti da je bilo žena koje su se
nalazile na funkciji upravnica provincije, a bilo je i više faraonki4.

Nakon srednjeg vijeka dominirala je crkva i vodeće vjerske dogme. Novi vijek donosi velike
promjene u načinu proizvodnje i društvenom uređenju, uslijed čega nastaju novi slojevi u
društvu i dolazi do izbijanja građanskih revolucija. U to vrijeme čuju se i prvi pozivi za
poboljšanje položaja žena5.

Pitanje prava glasa žena konačno je postala tema u 19.stoljeću, kada se javljaju i prvi
sufražetski pokreti. Sufražetske pokrete činile su žene koje su se borile i na kraju izborile za
pravo glasa žena. Velika Britanija i SAD predstavljaju karakteristične primjere borbe za
žensko pravoglasa u 19. i 20.stoljeću. Odatle se ova borba proširila i na žene u drugim
zemljama i dobila svjetski karakter. Ženski sufražetski pokret dijeli se u dvije frakcije, kada
Emelin Pankhrst sa svojim kćerkama osniva Žensku društvenu i političku uniju (Social and
Political Union) 1903.godine. Drugo krilo ženskog sufražetskog pokreta koje je predvodila
Emelin Pankhrst, nastavlja borbu za osvajanje ženskog prava glasa i ostaje zapamćeno po
svom militantnom ponašanju u ostvarivanju ovog cilja. Emelin Pankhrst je vjerovala da bi,
ukoliko muškarci nisu u stanju saslušati ideje žena, žene bi trebale upotrijebiti silu kako bi ih
na to nagnale. Po povratku Liberalne partije na vlast 1906.godine, sufražetkinje su doživjele
više poraza. U tom periodu doneseno je 7 zakona koji su se odnosili na pravo glasa, ali ga ni
jedan od njih nije priznavao ženama 6. Kao odgovor na to, uslijedile su mnogobrojne nasilne
aktivnosti sufražetkinja: paljenje crkva, vandaliziranje ulica, razbijanje izloga. Prva decenija
20 stoljeća u Britaniji obilježena je ekstremnim nasiljem. Ako bi bile uhapšene, nastavljale su
svj protest štrajkom glađu. U međuvremenu, podrška javnosti sufražetskom pokretu postaje
sve značajnija i u tom smislu se organiziraju mnogobrojne javne demonstracije i povorke.
Sasvim je moguće da bi sufražetkinje postale još agresivnije da Velika Britanija godinu dana

4 Hodak Ljerka Mintas, Europska unija, Zagreb: Mate d.o.o., 2010., str.87
5 Bilušić Pero, Peto proširenje Europske unije, Zagreb: Ministarstvo europskih integracija, 2004., str.97
6 Cerovac Mladen, Hodak Ljerka Mintas, Europska unija, Zagreb, Mate d.o.o., 2010., str.67

4
kasnije nije ušla u Prvi svjetski rat. Doprinos žena u Prvom svjetskom ratu bio je veoma
značajan za britanske ratne napore i učinio je da se javnost svim srcem založi za ostvarivanje
sufražetskog cilja, za pravo glasa za žene. U februaru, 1918.godine, žene su konačno dobile
pravo glasa. Ovo se pravo odnosilo samo na žene stare 30 i više godina. 1928.godine starosna
granica po kojoj su žene dobivale pravo glasa pomaknuta je na 21 godinu života, čime su u
političkim pravima konačno u potpunosti izjednačene sa muškarcima.

Od osnivanja SAD-a žene su bile isključene iz prava glasa. Obećanja jednakosti sadržana u
Deklaraciji o nezavisnosti i u Ustavu dugo se nisu obistinila. Pokret za Žensko pravo glasa
javio se u ranim godinama 19.stoljeća, usporedno sa pokretom za ukidanje ropstva. Delegati i
delegatkinje istakli su da žene i muškarci trebaju biti jednaki u svim svojim pravima,
odbacujući podjelu po kojoj su muškarci pripadali javnoj, a žene privatnoj sferi. Proizvod ove
konvencije je deklaracija kojom se poziva na to da se ženama omogući pravo da glasuju, ali i
da im se daju veća prava u obrazovanju i zapošljavanju. Konvencija u Seneka Folsu
predstavlja zvanični nastanak sufražetskog pokreta u SAD-u. U to vrijeme nje se vidio drugi
način za ostvarivanje ženskog prava glasa osim putem amandmana na ustave federalnih
država. Postalo je sasvim jasno da bi najbolji način za dobivanje prava glasa žena na teritoriji
SAD-a bio amandman na Ustav SAD-a. Iste godine, osnovana je Nacionalna asocijacija za
žensko pravo glasa, s ciljem da omogući ženama pravo glasa putem usvajanja ovog
amandmana7. Iste godine osnovana je još jedna organizacija, Američka asocijacija za žensko
pravo glasa na čelu sa Lusi Stoun. Ova asocijacija planirala je da pravo glasa žena ostvari
putem izglasavanja amandmana na ustave federalnih država. Ove dvije organizacije su se
1890.godine ujedinile u jednu. Ta organizacija koju je predvodila Carrie Chapman Catt nosila
je naziv Nacionalna američka asocijacija za žensko pravo glasa. Stvaranjem ove organizacije
obnovljene su i ojačane snage sufražetskog pokreta u SAD-u. Njihova platforma oslanjala se
na umjereni argument po kojem će žene, obnoviti moralni poredak i harmoniju, ako im bude
dozvoljeno da glasaju. Bitno je napomenuti da je Nacionalna američka asocijacija za žensko
pravo glasa podržavala rasističku ideologiju tog vremena. Isključujući žene afro-američkog
porijekla iz svog članstva. Zbog toga su žene afro-američkog porijekla 1896.godine osnovale
svoju organizaciju, Nacionalnu asocijaciju obojenih žena. Do 1910.godine ženski sufražetski
pokret u SAD-u postao je masovan. Do 1915.godine više država popustilo je pred zahtjevima
sufražetskog pokreta, tako da su se žene izborile za pravo glasa u deset federalnih država.
Prvi svjetski rat i uloga koju su žene u njemu imale, značajno je umanjila protivljenje
uvođenju ženskog prava glasa.

Sufražetski pokreti javili su se i u drugim zapadnim zemljama tijekom 19. Stoljeća i ranih
godina 20.stoljeća. Oni nisu bili toliko izraženi kao u Velikoj Britaniji i SAD-u, ali su ispunili
svoj cilj i obezbijedili ženama pravo glasa. U periodu između dva svjetska rata veći broj
7 Maljevac Zoran, Proces širenja Europske unije, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatski studij: odsjek za sociologiju,
2019., str.29

5
zemalja je svojim ustavima dao ženama puno pravo glasa. Manji broj zemalja definirao je
pravo glasa za žene pod specijalnim uvjetima, a bilo je i država koje ovo pravo nisu
ozakonile sve do kraja Drugog svjetskog rata. Poslije Drugog svjetskog rata najveći broj
država svijeta daje ženama puno pravo glasa. Do 1990.godine žene su ostvarile pravo glasa u
najvećem broju država na svijetu. Danas samo nekoliko zemalja još nije odobrilo pravo glasa
nekom dijelu ili svim svojim građanima.

UN - KONVENCIJA O UKLANJANJU SVIH OBLIKA DISKRIMINACIJE

Ljudska prava su prava svojstvena svim ljudskim bićima, bez obzira na rasu, spol,
nacionalnost, etničku pripadnost, jezik, vjeru ili bilo koji drugi status. Ljudska prava
uključuju pravo na život i slobodu, slobodu od ropstva i mučenja, slobodu mišljenja i
izražavanja, pravo na rad i obrazovanje i još mnogo toga. Svatko ima pravo na ta prava, bez
diskriminacije.

Za ženska prava ključna je UN Konvencija o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena.

Generalna skupština Ujedinjenih naroda je usvojila 1979.godine Konvenciju o ukidanju svih
oblika diskriminacije žena. Stupio je na snagu kao međunarodni ugovor 1981.godine nakon
što ga je ratificirala dvadeseta država. Do desete godišnjice Konvencije 1989.godine, gotovo
stotinu zemalja pristalo je da ih obvezuju njezine odredbe. Konvencija je bila kulminacija
više od 30 godina rada Komisije UN za status žena, tijela osnovanog 1946.godine za praćenje
položaja žena i promicanje ženskih prava. Rad Komisije bio je ključan za otkrivanje svih
područja u kojima je ženama uskraćena jednakost s muškarcima. Ti napori za napredak žena
rezultirali su nekoliko deklaracija i konvencija, od kojih je Konvencija o ukidanju svih oblika
diskriminacije žena središnji i najopsežniji dokument.

Među međunarodnim ugovorima o ljudskim pravima, Konvencija zauzima važno mjesto u

stavljanju ženske polovice čovječanstva u fokus pitanja ljudskih prava. Duh Konvencije
ukorijenjen je u ciljevima UN-a - utvrđivanje vjere u temeljna ljudska prava, u dostojanstvo i
vrijednost ljudske osobe, u jednaka prava muškaraca i žena. Ovaj dokument precizira
značenje jednakosti i kako se ona može postići. Na taj način Konvencija uspostavlja ne samo
međunarodnu povelju o pravima žena, već i plan djelovanja zemalja kako bi jamčile uživanje
tih prava.

6
Pravnom statusu žena posvećuje se najveća pozornost. Zabrinutost za temeljna prava
političkog sudjelovanja nije se smanjila od usvajanja Konvencije o političkim pravima žena
1952.godine. Konvencija o državljanstvu udanih žena, usvojena je 1957.godine i integrirana
je u Članak 9 kojim se osigurava državnost žena, bez obzira na njihov bračni status.
Konvencija radi toga skreće pažnju na činjenicu da je pravni status žena često vezan uz brak,
što ih čini ovisnima o državljanstvu svoga muža, a ne o pojedincima u vlastitom pravu.
Članci 10, 11 i 13 potvrđuju prava žena na ne diskriminaciju u obrazovanju, zapošljavanju te
gospodarskim i društvenim aktivnostima. Ovim se zahtjevima daje poseban naglasak s
obzirom na položaj žena na selu, čije posebne borbe i vitalni ekonomski doprinosi, kako je
navedeno u članku 14., zahtijevaju veću pozornost u planiranju politike. Članak 15.,
potvrđuje potpunu jednakost žena u građanskim i poslovnim stvarima, zahtijevajući da se svi
instrumenti usmjereni na ograničavanje poslovne sposobnosti žena “promatraju ništavnim”.
U članku 16., Konvencija se vraća na pitanje braka i obitelji, odnose, promicanje jednakih
prava i obveza žena i muškaraca u pogledu izbora supružnika, roditeljstva, osobnih prava i
zapovijedanja imovinom.

Provedbu Konvencije prati Odbor za uklanjanje diskriminacije žena (CEDAW). Mandat

Odbora i upravljanje ugovorom definirani su člancima 17. Do 30. Konvencije. Odbor se
sastoji od 23 stručnjaka koje su imenovale njihove vlade i koje su izabrale države stranke kao
osobe visokog moralnog ugleda i kompetentnosti u području obuhvaćenom Konvencijom.

FEMINISTIČKI PRAVCI

8
1. SOCIJALISTIČKI FEMINIZAM - određuje se kao feminizam zaokupljen
izazovima kapitalizma i muškoj nadmoći i patrijarhalnosti. Usmjerena je na
pronalaženje veza između klasnih odnosa i odnosa među spolovima u društvu te
povezivanje promjena u ulozi žena s promjenama u ekonomskom sustavu. Utemeljen
je na posjedovanju sredstava za proizvodnju. Proklamira stav da se potpuna
emancipacija žena može provesti jedino unaprjeđenjem njenog javnog i društvenog
života, odnosno ukidanjem ekonomskih i kulturnih izvora obespravljivanja žena.

8 Hodak Mintas Ljerka, Europska unija, Zagreb, Mate d.o.o., 2010., str.73

7
2. MARKSIZAM - pripisuje ugnjetavanje kapitalističkom/privatnom sustavu vlasništva
i priznaje da su žene potlačene. Smatra da je jedini način da se okonča ugnjetavanje
žena rušenje kapitalističkog sustava. Socijaistički feminizam rezultat je susreta
marksizma s radikalnim feminizmom. Ukazuje se na značajne razlike između
socijalističkog feminizma i marksizma. Marksisti i socijalisti često se nazivaju
“radikalnima”, ali taj se izraz koristi za potpuno drugačiji “korijen” društva:
ekonomski sustav.

3. RADIKALNI FEMINIZAM - razvio se u drugoj polovici 1960-ih u SAD-u, kasnije

se širi po ostalim zapadnim zemljama te analizira odnose u društvu s aspekta
spola/roda. Njegove sljedbenice bile su nezadovoljne načinom na koji su ostali
društveni pokreti, tretirali ženske probleme, kao i rodnom diskriminacijom unutar
samih pokreta. Odbacuju stav prema koje će se podređenost žena riješiti promjenom
zakona, odnosno ukidanjem klasnih razlika. Karakterizira prosvjedovanje protiv
nasilja nad ženama, silovanja, pornografije i prostitucije. Radikalni feminizam gleda
na patrijarhat kao na podjelu društvenih prava, privilegija i moći prvenstveno duž
linija spola, i kao rezultat toga ugnjetavanje žena i privilegiranje muškaraca. Protivi se
postojećoj političkoj i društvenoj organizaciji jer je inherentno vezan uz patrijarhat.
Radikalna feministica za cilj ima demontirati patrijarhat, a ne prilagođavati sustav
zakonskim promjenama. Protivi se patrijarhatu a ne muškarcima. Radikalnom
feminizmu pripisuje se korištenje grupa za podizanje svijesti o ugnjetavanju žena.

4. CYBERFEMINIZAM - koristi se za opisivanje ženskog prisustva i aktivizma na

“mreži” i kompjuterskoj tehnologiji. Ostao je problematičan okvir feminizma jer nitko
nije posve siguran šta on znači i na što se točno odnosi. Može uključivati objektivno
polje cyberprostora, institucije industrijskog dizajna, obrazovne institucije. Prije
pojave cyberfeminizma, feminističko proučavanje tehnologije težilo je ispitivanju
tehnološkog razvoja kao društveno i kulturno konstruiranog. Jedan od glavnih
argumenata bio je da je tehnologija pozicionirana kao dio muške kulture - nešto za što
su muškarci zainteresirani, u čemu su dobri i stoga sudjeluju više od žena. Iako su
žene bile uključene u stvaranje i razvoj računala, njihov je doprinos uvelike bio
marginaliziran, a njihovo sudjelovanje često ignorirano ili ispisano iz povijesti.

5. OSTALI FEMINISTIČKI PRAVCI - lezbijski feminizam, feminizam crvenih

čarapa, anarho feminizam, liberalni feminizam, crni feminizam, eko feminizam,
psihoanalitički feminizam, uradi sam feminizam, konzervativni feminizam, dianic
feminizam te kulturni feminizam. EKO FEMINIZAM - temelji se na sljedećim
tvrdnjama, između potlačivanja žene i potlačivanja prirode postoji značajna
povezanost odnosno dominacija nad prirodom i ženama proizvod je istog društveno-
ekonomskog mehanizma, razumijevanje naravi tih povezanosti važno je za

8
 razumijevanje potlačenosti žena i prirode te feministička teorija i praksa moraju
uključivati feminističku perspektivu. Posebnost ove vrste feminizma je da eko-
feministice ističu da su u “zapadnoj misli” žene bile asocirane s prirodom, emocijama
i tijelom, dok su muškarci asocirani s kulturom, razmišljanjem i umom.

ULOGA FEMINIZMA U SUVREMENOM DRUŠTVU

Feministička teorija ne promatra samo rodnu moć i ugnjetavanje kako bi razumjela kako se
iskustva žena razlikuju od iskustava muškaraca. Istražuje kako sustavi moći i ugnjetavanja
međusobno djeluju. Kako bi se razumjelo rodno ugnjetavanje, mora ga se kontekstualizirati u
smislu načina na koji se presijeca s drugim čimbenicima, kao što su strukturalni rasizam,
klasne podjele i sustav koji koristi radno sposobnim pojedincima, između ostalog.
Feministička teorija daje analitički okvir, dok u isto vrijeme utire put političkoj praksi. Borba
protiv nejednakosti i ugnjetavanja zahtijeva predanost političkoj svijesti i aktivizmu.
Potrebno je razviti strategije za oslobađanje društva od seksističkih i mizoginističkih
struktura nejednakosti i ugnjetavanja - a feministička teorija nudi alate za to.

9
Koncept feminizma odražava povijest različitih borbi, a pojam se tumačio na potpunije i
složenije načine kako se razumijevanje razvijalo. Feminizam se može promatrati kao pokret
za zaustavljanje seksizma, seksističkog iskorištavanja i ugnjetavanja te za postizanje pune
ravnopravnosti spolova u zakonu i praksi.

U većini društava žene su tradicionalno bile zatvorene u kući kao kćeri, supruge i majke, a
često su ljudi svjesni žena u povijesti samo zbog njihovog odnosa prema slavnim
muškarcima. Organizirani ženski pokret započeo je tek u 19.stoljeću, iako su aktivistice i
borba za jednakost uvijek bile dio svih ljudskih društava.

Prava žena ne treba smatrati posebnim pravima - ona su ljudska prava sadržana u
međunarodnim ugovorima o ljudskim pravima i drugim dokumentima, a uključuju prava kao
što su sloboda od diskriminacije, pravo na život, sloboda od mučenja, pravo na privatnost,
pristup zdravlju, pravo na pristojne životne uvjete, pravo na sigurnost i mnoge druge.

Cilj feminizma je osporiti sistemske nejednakosti s kojima se žene svakodnevno susreću.

Feminizam ne podržava seksizam prema bilo kojem spolu. Feminizam je usredotočen na
jednakost a ne na ženskoj superiornosti.

10
ZAKLJUČAK

Ljudska prava štite ljude kao osobe. Nepoštivanje nečijeg prava ne može se opravdati čak ni
većim dobrim drugih koje bi iz toga moglo proizaći. Ljudska prava ne mogu biti predmetom
političkog pogađanja. Onaj koji ima ljudsko pravo može odlučiti o tome hoće li ga izvršavati
ili će ga se sasvim odreći.

Za ženska prava ključna je UN Konvencija o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena.

Generalna skupština Ujedinjenih naroda usvojila je 1979.godine Konvenciju o ukidanju svih
oblika diskriminacije žena. Feminizam je naziv za pokret koji je nastao davnih godina i donio
bitne promjene u društvu. Feministička teorija ne promatra samo rodnu moć i ugnjetavanje
kako bi razumjela kako se iskustva žena razlikuju od iskustava muškaraca. Istražuje kako
sustavi moći i ugnjetavanja međusobno djeluju. Prava žena ne treba smatrati posebnim
pravima - ona su ljudska prava sadržana u međunarodnim ugovorima o ljudskim pravima i
drugim dokumentima, a uključuju prava kao što su sloboda od diskriminacije, pravo na život,
sloboda od mučenja, pravo na privatnost, pristup zdravlju, pravo na pristojne životne uvjete,
pravo na sigurnost i mnoge druge. Cilj feminizma je osporiti sistemske nejednakosti s kojima
se žene svakodnevno susreću. Feminizam radi na jednakosti a ne na ženskoj superiornosti.

LITERATURA

1. Kolednjak M., Šantalab M., 2013., Ljudska prava treće generacije, Tehnički glasnik

2. Ukropina D., 2002., Zaštita izbornog prava, CeSID, Beograd

11
3. Avramović S., 2000., Opšta pravna istorija - stari i srednji vek, Pravni fakultet
Univerziteta u Beogradu, Beograd

4. Markov S., 2001., Pravo glasa žena, CeSID, Beograd

5. Vrcelj S., Mušanović M., 2011., Kome još (ne) treba feministička pedagogija ?,
Hrvatsko futurološko društvo, Rijeka

6. Https://www.womeninworldhistory.com/form6.html

7. Https://www.crystalinks.com/greeklaw.html

12