Violina je najmanje gudače glazbalo koje ujedno proizvodi najviše tonove tako što desnom rukom

proizvodimo ton prstima i gudalom, a lijevom rukom određujemo tonsku visinu. Ona se sastoji od triju
osnovnih dijelova: glave,vrata i tijela. Na glavi se nalaze zavinuti dio kojeg zovemo puž.malo ispod puža
nalaze se ključevi pomoću kojih violinisti štimaju svoje 4 žice. Poslije glave se proteže vrat koji na sebi
ima hvataljku, to je dio vrata na kojem violinisti prstima pritišću žice. Kako se žice nebi naslanjale na
hvataljku, tu je također i most ili prazić. Vrat je pričvršćen za šuplje tijelo violine koje sastavljeno od
donje i gornje daske te bočnih dasaka. Unutar tijela violine se nalazi dušica koja spaja i prenosi titraje s
gornje na donju dasku. Na gornjoj dasci nalaze se dva f-otvora i podbradak koji omogućava zaštitu od
direktnog dodira i pritiska brade, a zajedno sa podmetačem omogućava ugodno držanje instrumenta.
Konjić je tu kako bi držao žice u zraku,a na žičnjaku se nalaze mali vijci za precizno ugađanje.

Viola je starije glazbalo od violine jer njena povijest počinje u 15. stoljeću. U baroku je postajala posebna
vrsta viole koja je imala 7 žice, a ispod svake od tih 7 nalazila se još jedna.Viola je malo veće gudaće
glazbalo nego što je to violina (otprilike od 3 do 4 centimetara).Osim u veličini, od violine se razlikuje i u
svojem dubljem tonu kojeg također proizvodi sa 4 žice koje su nešto deblje pa i sporije titraju. Gudalo je
malo kraće od violinina, ali mora vršiti veći pritisak na njene žice. Njeni osnovni dijelovi su i dalje glava sa
pužom na vrhu, a ključevima malo ispod. Vrat je onaj koji na sebi nosi hvataljku i most ili prazić. Tijelo
viole je šuplje sa dva f-otvora i podbradkom. Kod pisanja glazbe za violu koristi se posebni altski ključ.

Naziv za violončelo dolazi iz talijanske riječi koja znači mali violone. Violone je bilo najveće glazbalo koje
se prestalo koristiti krajem 17. stoljeća, ali je prvo violončelo današnjeg oblika izrađeno u 18.stoljeću.
violončelo je 3.po veličini od gudačih glazbala. Dosta je veće od violine i viole pa je i tehnika sviranja
drugačija. Pri sviranju se drži među koljenima uz pomoć drvenog ili metalnog podupirača pa zato i ima
dodatan dio osim rezonantne kutije (tijela) koja je glavni dio instrumenta , vrata i dijelova na njemu
( puž, most,hvataljka..), a to je nožica. Broj žica koje tvore topliji i dublji zvuk se nije promjenio te je isti
kao i kod viole i violine kojima je po svemu osim zvuku i veličini jako sličan. Skladbe za violončelo pišu se
uglavnom u f-ključu.

Kontrabas ili samo bas, najveći je gudački instrument. U početku je ličio na kontrabas, no kasnije mu je
dodjeljena veličina.najveći je visok 1,8m, a onaj najmanji je veličine viole pa iz toga zaključujemo da
nema stroge zapisane dimenzije za razliku od violine. koristi se u simfonijskim orkestrima, jazz glazbi i u
suvremenoj. Svojom građom i osnovnim dijelovima se poklapa sa ostalim gudačim glazbalima. Pa tako
ima 4 debele žice, no ovaj put one tvore bogat i dubok zvuk. Sviranje kontrabasa nije nimalo
jednostavno zbog njegovih velikih dimenzija, a svira se pizzicato ili kratkim gudalom kojeg drži desna
ruka.