ELEKTRONIKA 3.

dio
PREDMET: Petar Rajaković mag. ing. el.
ELEKTROTEHNIKA
TRANZISTORI ELEKTROTEHNIKA
Tranzistor je troelektrodna komponenta koja ima daleko
širu primjenu od dvoelektrodnih komponenata, od
primjene za pojačavanje signala do onih u digitalnim
logičkim i memorijskim sklopovima.
Načelo njegova rada temelji se na dovođenju napona
između dvije elektrode kojim se upravlja protokom struje
kroz treću elektrodu.
Stoga se troelektrodna komponenta može primijeniti za
ostvarenje upravljanoga izvora, što i jest temelj za
projektiranje pojačala. U krajnjem, upravljačkim
signalom mogu se proizvesti promjene struje od ništice
do najvećih vrijednosti, te se takva komponenta može
primijeniti kao sklopka. Sklopka je temeljna komponenta
logičkog invertora, a invertor temeljna komponenta
digitalnih sklopova.
Premda je bilo i ranijih istraživanja,
zasluga za otkriće tranzistora pripala
je 1947. godine Williamu Shockleyu.
Prvi tranzistori bili su izvedeni od
dopiranog germanija, dok je prvi
silicijski tranzistor proizveden od
tvrtke Texas Instruments 1954.
godine.
Uslijedio je brz razvoj poluvodičke
tehnologije i brojne vrste novih vrsta
različitih bipolarnih tranzistora. Prvi
unipolarni MOS (Metal Oxide
Semiconductor) tranzistor proizveden
je već 1960. godine.
Bipolarni tranzistori ili
BJT (engl. bipolar
junction transistor) –
vođenje struje ovisi o oba
tipa nosilaca naboja

Unipolarni tranzistori ili

FET (engl. field effect
transistor) – vođenje
struje ovisi samo o
jednom tipu nosioca
naboja
BIPOLARNI TRANZISTOR
ELEKTROTEHNIKA
PRVO SLOVO OZNAČAVA POLUVODIČ
A – germanij
B – silicij

DRUGO SLOVO OZNAČAVA NAMJENU

TRANZISTORA
Europske
C – niskofrekvencijski (npr. BC547) oznake za
D – niskofrekvencijski snažni (npr. BD139) bipolarni
F – visokofrekvencijski (npr. BF199, BFQ57) tranzistor
U – visokonaponski (npr. BU208)
S- prekidački (npr. BSY54, BCX57)

TREĆE SLOVO NIJE STANDARDIZIRANO

AMERIČKE OZNAKE:
2N... – tranzistori (npr. 2N3055)
1N... – diode (npr. 1N4007)

JAPANSKE:
• 2SA..., 2SB... – PNP – tranzistori (npr. 2SA850)
• 2SC..., 2SD... – NPN – tranzistori (npr. 2SC2001)

MNOGE ZEMLJE IMAJU SVOJE OZNAKE

Bipolarni tranzistor je komponenta s tri
elektrode, koja posjeduje svojstvo
pojačavanja u smislu da male promjene
signala između ulazne i referentne
elektrode, dovede do velike promjene
signala između izlazne i referentne
elektrode.
Nazivi elektroda su E – emiter, B – baza, C
– kolektor.
Razlikujemo dvije izvedbe bipolarnog
tranzistora:
o NPN – tranzistor, gdje su emiter i
kolektor N-tip, a baza P-tip poluvodiča
o PNP – tranzistor, gdje su emiter i
kolektor P-tip, a baza N-tip poluvodiča
S obzirom da tranzistor ima tri elektrode (priključka),
jedan se koristi kao ulaz, drugi kao izlaz, a treći je
zajednički ulaznom i izlaznom krugu.
Ovisno o zajedničkom priključku postoje tri vrste spoja:
spoj zajedničkog emitera (slika a)
spoj zajedničkog kolektora (slika b)
spoj zajedničke baze (slika c)
Svaki spoj ima svoje osobitosti koje ga čine prikladnim za
određene svrhe. U praksi se najčešće upotrebljava spoj
zajedničkog emitera.
Načini spajanja bipolarnog tranzistora (ulazne i izlazne
priključnice)
Za praktičnu primjenu tranzistora potrebno je
poznavati odnose između pojedinih struja i napona
tranzistora.
Proizvođači tranzistora daju za svaki tip i osnovni spoj
tzv. statičke karakteristike iz kojih se vide omjeri
pojedinih struja i napona tranzistora.
Za praktičnu primjenu najvažnije su ulazne, prijenosne i
izlazne karakteristike tranzistora (kao primjer uzeti
ćemo spoj zajedničkog emitera).
Statičke
karakteristike
tranzistora
Ulazna karakteristika tranzistora

Ulazne karakteristike tranzistora pokazuju

međusobnu ovisnost struje baze IB i napona
između baze i emitera UBE za određeni napon
između kolektora i emitera UCE.
Iz karakteristike se vidi da struja baze IB počinje
teći tek kad napon UBE ima određeni iznos (za
silicijske iznosi 0.5V).
Prijenosna karakteristika
tranzistora
Prijenosna karakteristika prikazuje međusobni
odnos struje kolektora IC i struje baze IB uz stalni
napon UCE. Ona prikazuje da struja kolektora IC jako
ovisi o struji baze IB (što je struja IB veća, veća je i
struja IC).
Iz prijenosne karakteristike vidi se da mala
promjena ulazne struje, tj. struje baze IB uzrokuje
znatnu promjenu izlazne struje, tj. struje kolektora
IC, što znači da je tranzistorom moguće postići
pojačanje struje.
Omjer struje ulaza i izlaza uz stalan napon UCE
naziva se faktor istosmjernog strujnog pojačanja
β.
Omjer promjene struje kolektora ∆IC i promjene
struje baze ∆IB koja je uzrokovala promjenu struje
kolektora naziva se faktorom izmjeničnog
strujnoga pojačanja:
hfe = ∆IC / ∆IB
Izlazna karakteristika tranzistora

Izlazna karakteristika pokazuje ovisnost

kolektorske struje IC o naponu između kolektora i
emitera UCE i o struji baze IB.
Povećanjem napona UCE preko određene
vrijednosti uzrokuje nagli porast struje kolektora
koja prekomjerno grije tranzistor pa dolazi do
proboja u unutarnjoj strukturi tranzistora, što
može dovesti do njegova uništenja.
Naponska ograničenja su povezana s dozvoljenim
vrijednostima napona spojeva kod kojih dolazi do proboja.
Maksimalna dozvoljena toplina rada tranzistora izravno
utiče na tzv. ograničenja snage, a maksimalna dozvoljena
snaga utiče i na ograničenje struje.
Postoje još i frekvencijska ograničenja, ali ona su vezana uz
dinamička svojstva tranzistora.

PODRUČJA RADA BIPOLARNOG TRANZISTORA:

• normalno aktivno područje rada
• inverzno aktivno područje rada (probojno područje)
• područje zapiranja
• područje zasićenja
PRIMJENA
BIPOLARNOG
TRANZISTORA
ELEKTROTEHNIKA
Bipolarni tranzistor koristi se u analognim sklopovima kao
pojačalo za pojačanje napona i struje, te u impulsnim i
digitalnim sklopovima kao upravljiva sklopka (stanje
jedinice i nule).
Pojačalo s jednim tranzistorom djeluje u osnovi kao
pretpojačalo i može se izvesti kao pojačalo u spoju
zajedničke baze, kolektora ili emitera.
Pojačalo u spoju zajedničke baze ima:
 izrazito mali ulazni otpor (u pravilu manji od 10 Ω)
te velik izlazni otpor,
 strujno pojačanje AI nešto manje od 1 (tipično 0,99-
0,995),
 veliko naponsko pojačanje AU za mali izmjenični
signal, koje ostaje konstantno i na visokim
frekvencijama tako da se visokofrekventna pojačala
rade u pravilu u spoju zajedničke baze.
Pojačalo u spoju zajedničkog kolektora ima:
 izrazito velik ulazni otpor (tipično 100 kΩ i više)
te izrazito mali izlazni otpor (u pravilu manji od
10 Ω),
 veliko strujno pojačanje AI jednako faktoru
strujnog pojačanja za mali signal hfe,
 naponsko pojačanje AU nešto manje od 1
(tipično 0,99-0,999)
Pojačalo u spoju zajedničkog emitera je na izvjestan
način kompromis između pojačala u spoju
zajedničke baze i zajedničkog kolektora te se zbog
svojih svojstava koristi vrlo često u
niskofrekventnim ulaznim stupnjevima pretpojačala
i pojačala snage.
Za pojačalo u spoju zajedničkog emitera vrijedi da
ono ima:
 prihvatljivu veličinu ulaznog otpora (red veličine 1
kΩ) i izlaznog otpora,
 veliko strujno i zadovoljavajuće naponsko
pojačanje za mali signal unutar frekvencijskog
područja karakterističnog za spektar frekvencija
tonskog signala.
1. Definirajte što je tranzistor i koje su osnovne podjele.
2. Kako se označava bipolarni tranzistor na europskom tržištu?
3. Objasnite strukturu NPN i PNP bipolarnog tranzistora.
4. Definirajte spojeve bipolarnog tranzistora (ulaznu, izlaznu i zajedničku
elektrodu).
5. Što predstavljaju statičke karakteristike tranzistora?
6. Objasnite što prikazuje ulazna, prijenosna i izlazna karakteristika.
7. Koja su područja rada bipolarnog tranzistora?
8. Potražite gdje se sve bipolarni tranzistori primjenjuju.
9. Koje su sličnosti i razlike između pojačala u spoju zajedničkog emitera i
baze?
10. Koje su sličnosti i razlike između pojačala u spoju zajedničkog emitera i PITANJA ZA
kolektora?
Odgovore na pitanja pošaljite nastavniku na način koji ste dogovorili ili mu
PROVJERU
predajte pri povratku u školu. ZNANJA
Hvala na pažnji!