Bipolarni tranzistori

1948. godine američki fizičari Berdin i Bretin pronašli su bipolarni tranzistor tačkastog
tipa, pa na taj način pronašli mogućnost pojačanja signala u čvrstom tijelu. Ovim
pronalaskom elektronske cijevi su bile prevaziđene

Novonastali poluprovodnički element zove se transistor, prema engleskim riječima

„transfer“ i „resistor“ koje bi se mogle prevesti kao „otpornost kojom se upravlja“ ili
„prijenosna otpornost“

Bipolarni tranzistori tačkastog tipa imali su poznate negativne osobine (malo

pojačanje, niska gornja granična frekvencija, visok nivo šuma i nestabilan rad) pa je
Šokli pronalaskom spojnog bipolarnog tranzistora sve ove negativnosti eliminirao.

Šokli je najprije razvio teoriju PN spoja, a zatim je napravio bipolarni spojni

tranzistor na bazi PN spoja koji se i danas koristi i predstavlja temelj moderne
elektronike.

Njegove dobre osobine su:

- Male dimnezije

- Niski radni naponi i struje što omogučava i male dimnezije ostalih elemenata
u sklopovima

- Mala potrošnja energije

- Mala osjetljivost na udare i vibracije

- Nizak nivo šuma

- Dobro pojačanje
- Visoka gornja granična frekvencija

- Velika stabilnost u radu

Zove se bipolarni zato što struju kroz njega čine dvije vrste nosilaca naboja i to glavni
i sporedni.

Njegova struktura se sastoji od tri sloja poluprovodnika, dva PN spoja i tri izvoda
(elektrode), E – emiter, B- baza i C-kolektor

Njegova primjena je (pošto je aktivni element) za pojačanje, prekidanje kao

prekidački element i generisanje signala različitih talasnih oblika.

Postoje dva tipa bipolarnih spojnih tranzistora i to, ako strukturu napravimo tako da
krenemo sa slojem N tipa dobivamo NPN tip bipolarnog spojnog tranzistora ili, ako
krenemo da gradimo strukturu sa poluprovodnikom P tipa dobijamo PNP tip
bipolarnog spojnog tranzistora.

Pošto tranzistor ima tri elektrode i pošto je aktivni element, ako bi ga uporedili sa
elektronskom cijevi triodom, onda bi elektrode tranzistora imale svoje ekvivalentne
elektrode:

E- emiter ima funkciju katode kod triode

B- baza ima funkciju rešetke kod triode i

C- kolektor ima funkciju anode kod triode

Rad bipolarnih spojnih tranzistora bazira se na:

- Injektovanju glavnih nosilaca iz emitera u bazu

- Njihov prolazak kroz bazu i

- Sakupljanje na kolektoru

Režim rada
Bipolarni tranzistor može da se koristi kao aktivni element za pojačanje signala i kao
prekidački element. U kojem režimu će raditi tranzistor zavisi od načina polarizacije
njegovih PN spojeva
Ako emiterski PN spoj polarišemo direktno, a kolektorski inverzno on će raditi kao
aktivni element tj. pojačavat će ulazni signal.

Oba tipa bipolarnog tranzistora obavljaju istu funkciju pojačanja signala samo u PNP
tipu, glavni nosioci naelektrisanja su šupljine, a u NPN tipu su elektroni.

Tranzistor će raditi kao prekidački element ako mu emiterski PN spoj

polarišemo direktno, a kolektorski inverzno (zatvoren prekidač) ili ako oba PN
spoja inverzno polarišemo (otvoren prekidač).

Tranzistor u spoju sa zajedničkom bazom (ZB)- znači izvod B je zajednička tačka i za

ulazni i za izlazni napon

Tranzistor u spoju sa zajedničkim emiterom (ZE) –znači izvod E je zajednička tačka za

ulazni i izlazni napon

Tranzistor u spoju sa zajedničkim kolektorom (ZC)- znači izvod C je zajednička tačka

za ulazni i izlazni napon.

Slobodni elektroni koji idu iz E u B nadoknađuju se iz vanjskog izvora Ee. Ta struja

označena je sa IE i to je njen tehnički smjer (a on je suprotan od smjra kretanja
elektrona).

Struju emitera tj. IE čini još i struja I3, a to su ustvari elektroni koji uspiju preći
smjanjenu barijeru iz baze u emiter i oni se veoma brzo rekombinuju sa šupljinama u
emiteru. Ona je veoma mala (I3) i ne zavisi od potencijala emitera, već samo od
temperature tj:

IE=I1+I3

Prema tome ukupna struja kolektora IC= I1-I2+ICB

Spoljašnju struju IB čine elektroni koji „otiču“ kroz izvod baze, na taj način se
nadoknađuju šupljine u bazi izgubljenjeu procesu rekombinacije sa ubačenim
elektronima iz emitera.

IB=IE-IC=I1+I3-(I1-I2+ICB0)=I1+I3-I1+I2-ICB0
IB=I3+I2-ICB – struja baze

Staticki koeficijent strujnog pojacanja tranzistora sa zajednickom

Ic
bazom ( ZB ) : α = I pri cemu jeU CB =const ,ovdje je a<1 i a iznosiod 0.95 do
B

0.99

Ostale osobine pojačavača u spoju sa ZB su:

- 𝑅𝑢𝑙=10 Ω 𝑑𝑜 50 Ω

- 𝑅𝑖𝑧𝑙=𝑛𝑒𝑘𝑜𝑙𝑖𝑘𝑜 𝑠𝑡𝑜𝑡𝑖𝑛𝑎 𝑘Ω do 10 MΩ

- Pojačanje napona veliko

- Pojačanje struje <1

- Pojačanje snage relativno veliko, ali mnogo manje nego u spoju ZE

- Pojačani napon 𝑢2 je u fazi sa pobudnim naponom tj. nisu fazno pomjereni

Staticki koeficijent strujnog pojacanja tranzistora sa zajednickim

Ic
emiterom ( ZE ) : β=
IB
pri cemu je U CE=const , β >1 (od 150 do 250)

Ostale osobine pojačavača u spoju sa ZE su :

- 𝑅𝑢𝑙=20 Ω 𝑑𝑜 10 𝑘Ω

- 𝑅𝑖𝑧𝑙=50 Ω 𝑑𝑜 50 𝑘Ω

- Pojačanje napona relativno veliko

- Pojačanje struje veliko

- Pojačanje snage najveće

Statički koeficijent strujnog pojačanja tranzistora u spoju sa zajedničkim kolektorom

IE
(ZC) : γ = pri cemu je U CE =const
IB

Ostale osobine pojačavača u spoju sa ZC su :

- 𝑅𝑢𝑙 je vrlo velik i iznosi 100 kΩ i više

- 𝑅𝑖𝑧𝑙 je veoma mali do 200 Ω

- Pojačanje napona je <1, a u idealnom slucaju 1

- Pojačanje struje je veliko

- Pojačanje snage je relativno veliko

- Pojačani napon 𝑢2 je u fazi sa pobudnim naponom tj. nisu fazno pomjereni

Ovaj pojačavač u spoju sa ZC u literaturi još možemo sresti pod nazivom emitersko
sljedilo. To je zbog toga što, ako posmatramo ovaj pojačavač u idealnom slučaju
naponsko pojačanje je 1, što znači da je napon na ulazu i izlazu jednak. Pošto ovaj spoj
ne obrće fazu ulaznog signala, znači ulazni napon samo proslijedi na izlaz. Pošto je
izlazna elektroda emiter, otuda i naziv, emitersko sljedilo.

Zbog osobina u pogledu 𝑅𝑢𝑙 i 𝑅𝑖𝑧𝑙 pojačavače u spoju sa ZB i sa ZC zovemo još i

transformatori impendanse

Statičke karakteristike tranzistora – vrste i definicije

Kod svih osnovnih spojeva tranzistora koje smo spomenuli potrebno je znati
međusobnu zavisnost između ulaznih i izlaznih struja i napona. Ova zavisnost daje se

grafički i naziva se karakteristikama tranzistora.

Najvažnije karakteristike tranzistora su:

- Ulazne

- Izlazne

- Prijenosne

- Povratne

Ulazne karakteristike (Ulazna karakteristika) predstavljaju zavisnost ulazne struje I1

od ulaznog napona U1 pri čemu je izlazni napon U2 konstantan. Ova definicija može se

napisati sljedećim izrazom:

I1=f(U1)/U2=konst.

Izlazne karakteristike (Izlazna karakteristika) mogu se opisati:

I2=f(U2)/U1=konst

Prijenosne karakteristike (Prijenosna karakteristika) mogu se opisati izrazom:

I2=f(I1)/U2=konst.

Povratne karakteristike (Povratna karakteristika) mogu se opisati izrazom:

U1=f(U2)/I1=konst.
 Statičke karakteristike bipolarnog tranzistora u spoju sa ZB

Ulazne karakteristike : Definišemo ih na sljedeći način:

IE=f(UEB)/ UCB =konst. tj. ulazne karakteristike tranzistora u spoju ZB predstavljaju

zavisnost ulazne struje IE od ulaznog napona UEB pri čemi je izlazni napon UCB
=konst. One su date na sljedećem dijagramu:

Izlazne karakteristike tranzistora u spoju sa ZB definišemo:

IC=f(UCB)/IE =konst. tj. možemo ih definisati kao zavisnost izlazne struje IC od

izlaznog napona UCB pri čemu je ulazna struja IE=konst.

Prijenosna karakteristika tranzistora u spoju sa ZB definišemo:

IC=f(IE)/ UCB=konst. tj. prijenosna karakteristika tranzistora u spoju ZB definiše se kao

zavisnost izlazne struje IC od ulazne struje IE pri čemu je izlazni napon konstantan i
date su na dijagramu.

Ove karakteristike su linearne i nagib prema x osi je skoro 45⁰ što je i logično jer je
tgϕ=IC/IE=α.

ϕ=arctg α = arctg 0,99

ϕ≈45⁰

Statičke karakteristike bipolarnog tranzistora u spoju sa ZE

Ulazna karakteristika tranzistora u spoju sa ZE:

IB=f(UBE)/UCE=const

Izlazne karakteristike bipolarnog tranzistora u spoju sa ZE:

IC=f(UCE)/IB=const.

Prijenosna karakteristika bipolarnog tranzistora u spoju sa ZE: IC=f(IB)/UCE=const

Ugao koji zatvara ova karakteristika sa x osom u tački M nalazimo tako da u tački M
povučemo tangentu na krivu i ugao koji zatvara ta tangenta sa x osom je ugao krive u
tački M. Najlakše ga je naći preko trigonometrijske funkcije tangens pa imamo:

Tgϕ=IC/IB=β - statički koeficijent strujnog pojačanja trnzistora u spoju ZE

ϕ=arctg β

Statička radna prava i statička radna tačka pojačavača

Ovo je pojačavač sa bipolarnim tranzistorom u spoju sa ZE kojeg smo ranije sreli i
upoznali njegove osnovne osobine. Također, smo vidjeli i kako signal U1 koji se
pojačava ide sa ulaza na izlaz pojačavača.

Šema se razlikuje samo u ulaznom dijelu gdje smo dodali jedan kondenzator C1 koji je
razdvojio kolo baze i ulazni signal u1 koji pojačavamo, na sljedeći način:

- Kada ne djeluje u1 (u1 promjenjivi signal koji se pojačava) tada istosmjerna struja
koja teče u ulaznom dijelu pojačavača ne može da se grana lijevo prema Rg i u1 jer je
C1 beskonačan otpor za istosmjerni signal.

- Kada počne djelovati u1 tada on nesmetano ide kroz C1 jer smo C1 odabrali tako da
predstavlja zanemarivo mali otpor za frekvencije pojačavanog signala u1

Otpor RB služi da ograničava struju baze u statičkom režimu rada, a računamo ga, ako
obiđemo ulaznu konturu po drugom Kirhofovom zakonu:

UBE-UBB+IBRB=0

RB=(UBB-UBE)/IB , UBE je 0,5V, ako se drugačije ne naglasi.

- Ako obiđemo izlaznu konturu prema drugom Kirhofovom zakonu imamo:

UCE-UCC+ICRC=0

UCE=UCC-ICRC , ovo je linearna jednačina po promjenljivim UCE i IC i ako je

grafički predstavimo u familiji statičkih izlaznih karakteristika dobit cemo statičku
radnu pravu ovog pojačavača. U ovom slučaju u1=0 i pojačavač radi u statičkom režimu
rada i on je određen konstantnim naponima UBB , UCC, otporima RC i RB i
karakteristikama upotrebljenog tranzistora.

- Ako imamo jednadžbu prave ona je definisana ako znamo koordinate dvije tačke kroz
koju prava prolazi tj. dvije tačke koje zadovoljavaju jednadžbu radne prave.
Najlakše je uzeti dva krajnja slučaja kako slijedi:

UCE=UCC-ICRC

Tačka (1) UCE=0 0=UCC-ICRC

ICRC = UCC

IC=UCC/R

Tačka (1) kroz koju prolazi radna prava ima koordinate:

1 (0, UCC/RC)

Tačka (2) IC=0 UCE=UCC-0*RC

UCE=UCC

Tačka (2) ima koordinate

2 (UCC,0)

Aktivni režim rada tranzistora nalazi se na dijelu statičke radne prave između tačaka A i
B odnosno tranzistor radi u aktivnom režimu, ako se statička radna tačka nalazi na
statičkoj radnoj pravi između tačaka A i B. Iznad tačke A i ispod tačke B je prekidački
režim rada tranzistora.

Kako bi bili sigurni da se neće desiti izobličenje signala (promjena oblika) onda statičku
radnu tačku postavljamo tačno na sredinu radnog dijela radne prave za aktivni režim
rada.

Tako možemo reći da je statička radna tačka M definisana istosmjernim naponom na

kolektoru UCEM, istosmjernom strujom kolektora ICM i konstantnom ulaznom strujom
baze I BM.

Nagib statičke radne prave prema x osi možemo odrediti kao:

tgϕ=IC/UCC=(UCC/RC)/UCC=1/RC, što je RC veći, tgϕ i ϕ je manji

 Tranzistor kao četveropol
Svaki pojačavač sa tranzistorom ima 2 ulazna i 2 izlazna kraja zato za njega kažemo da je četveropol.

Linearni aktivni četveropol je kolo koje u svom sastavu ima pasivne elemente (otpor, induktivnost,
kapacitivnost) i generatore napona ili struje, i dva ulazna i dva izlazna kraja.

GLAVNA DEFINICIJA AKTIVNOG ČETVOROPOLA: Prema tome možemo dati definiciju bilo kojeg aktivnog
četeropola: to je mreža sa dva para pristupnih krajeva, dva ulazna i dva izlazna, koja ulazni signal
pojačava po amplitudi na izlazu, ali mu ne mjenja oblik.

GLAVNA DEFINICIJA PASIVNOG ČETVOROPOLA: Analogno tome možemo dati definiciju i pasivnog
četveropola: to je mreža sa dva para pristupnih krajeva, dva ulazna i dva izlazna, koja ulazni signal
zadržava na istom nivou na izlazu ili ga slabi.

Pošto se radi o linearnom četveropolu, četiri veličine koje određuju taj četveropol
u1,i1, u2 i i2 mogu se povezati sistemom linearnih jednačina, a koeficijenti koji
povezuju ove veličine zovu se parametri tranzistora, pa prema tome možemo pisati
npr: u1=f(i1, u2 ) i2=f(i1, u2), koeficijenti proporcionalnosti u jednačinama ovog oblika
zovemo „h“ parametri pa možemo pisati: u1=h11i1 + h12u2 i2= h21i1 + h22u2

„h“ parametri tranzistora (linearnog aktivnog četveropola)

Sistem linearnih jednačina koje povezuju u1, i1, u2 i i2 ovog linearnog aktivnog
četveropola napisan u obliku:
u1=f(i1, u2 ) i2=f(i1, u2)
gdje su zavisno promjenjive u1 i i2 , a nezavisno i1 i u2 zovemo sistem jednačina
linearnog aktivnog četveropola sa „h“ parametrima. To je zato što su koeficijenti
proporcionalnosti između ovih struja i napona „h“ parametri, a jednačine izledaju:
u1=h11i1 + h12u2
i2= h21i1 + h22u2
Npr. ako ove jednačine primjenjujemo na tranzostor u spoju sa ZE (linearan aktivan
četveropol) onda one glase:
u1=uBE
u2=uCE
i1= iB
i2= iC
pa imamo:
uBE=h11iB + h12uCE
iC= h21iB + h22uCE
Posto imamo 4 parametra, a dvije jednadžbe, ne možemo ih nadi analitičkim putem, pa
ih određujemo eksperimentalno na sljededi način:

Vidimo da ovi parametri nemaju istu prirodu i jedinice u kojima se izražavaju i zovemo
ih još mješoviti ili hibridni parametri.

Kao što smo ranije rekli, njihova vrijednost zavisi od položaja od polozaja statičke radne
tačke, temperature i vrste spoja tranzistora. Zbog toga se u indeksu parametra često
stavlja još jedno slovo, koje nam kaže o kojem spoju se radi ,npr h11B. Ako se radi o
spoju sa ZE onda ne stavljamo uz parametar nikakav indeks jer se ovaj spoj najvise
koristi. Na osnovu jednačina sada možemo nacrtati ekvivalentnu čemu linearnog
četveropola sa „h“ parametrima.
Ako posmatramo parametar h21 na njemu je najlakše objasniti kako parametri
tranzistora zavise od vrste spoja tranzistora, temperature i položaja statičke radne
tačke.

h21= /u2=0 -- izlaz kratko spojen, to je strujno pojačanje linearnog aktivnog

četveropola.

Ako se radi o tranzistoru u spoju sa ZE to je statički koeficijent strujnog pojačanja β i on

je mnogo vedi od 1, ako se radi o istom tranzistoru,ali ovaj put u spoju sa ZB, onda je to
α (h21B) i on je manji od 1, a ako se radi o zajedničkom kolektoru onda je to γ, mnogo
vede od 1 (h21C).

Znači isti parametar u tri različita spoja istog tanzostira ima različite vrijednosti.

Vrijednosti struja i2 i i1 za pojedine spojeve tranzistora uzimaju se u statičkoj radnoj

tački, pa prema tome ovi parametri de onda zavisti od položaja statičke radne tačke.

Kako smo ranije vidjeli, statički koeficijent α, β i γ zavise i od temperature, neki manje,
a neki više.