Južna Europa obuhvaća države s izlazom na Sredozemno

more. Većinom su to romanskinarodi Pirenejskog i

Apeninskog poluotoka te Grci i Albanci. Države koje spadaju u
Južnu Europu su Portugal, Španjolska, Italija, Andora, San
Marino, Malta, Vatikan, Grčka i Albanija. Na prostorima Južne
Europe razvijen je kupališni turizam. Čisto i toplo more, lijepe
obale, bogata povijesna baština i ugodna klima idealni su
preduvjeti za razvoj turizma. Od poljoprivrede ističe se vinova
loza, masline i agrumi.
Srednja Europa prostire se unutar obala Sjevernog i Baltičkog
mora na sjeveru i planinskog masiva Alpa i Panonske nizine na
jugu. Regija ima plodne nizine koje su iskorištene za
poljoprivredu, rudno bogatstvo u Njemačkočeškom
sredogorju koje je iskorišteno za industriju i šumska
prostranstva u Alpama koja uz šumarstvo prednjače i
turizmom. U Srednju Europu spadaju države: Njemačka,
Švicarska, Lihtenštajn i Austrija te države koje su nastale
padom komunizma – Poljska, Češka, Slovačka, Mađarska i
Slovenija. Države koje su nastale nakon pada komunizma
1990-ih godina prošle su gospodarsku tranziciju, ali i dalje je
vidljiva razlika u gospodarskoj razvijenosti u odnosu na
navedene države Srednje i Zapadne Europe.
 Juzna europa
Važan geografski položaj
 Sredozemlje je od antike do doba velikih geografskih
otkrića bilo poveznica triju kontinenata i čvorište
najvažnijih prometnih putova.
 Nakon puštanja u promet Sueskog kanala, otkrića nafte
na jugozapadu Azije i sjeveru Afrike te početaka razvoja
turizma, od druge polovice 19. stoljeća, Sredozemno
more ponovno dobiva na važnosti.
 Snažna litoralizacija od kraja 19. i u 20 stoljeću-
potaknuta razvojem industrije i turizma
 Od druge polovine 19. stoljeća do danas Južna Europa je
najrazvijenija europska turistička regija.
Pretežno planinski prostor
 U Južnoj Europi prevladavaju mlade planine nastale
alpinskim nabiranjem
 Njihovo zajedničko obilježje je raširen krški reljef
 Betijski Kordiljeri, Kantabrijsko gorje, Pireneji, Alpe,
Dinaridi, Šarsko – pindsko gorje
 Planine se u većem dijelu Južne Europe strmo spuštaju u
more pa su obale Sredozemnoga mora uglavnom strme i
teško pristupačne
  Mladost reljefa dokazuju česti potresi i vulkani- Vezuv
kod Napulja, Etna na Siciliju te Vulcano i Stromboli
 Veći dio Pirenejskog poluotoka zauzima Meseta (staro
gorje)
 U Južnoj Europi je malo nizina (Padska, Aragonska i
Andaluzijska)
Prevladava sredozemna klima
 Na klimu Južne Europe najviše utječu geografska širina,
Sredozemno more te nadmorska visina i reljef
 Portugal, jugozapadna i sjeveroistočna Španjolska, otoci
u Sredozemnome moru, istočna obala Jadranskog mora
te područje Albanije i Grčke- sredozemna klima
 Jugoistok Španjolske, dolina rijeke Ebro- stepska klima
 Obale Biskajskog zaljeva, sjever Španjolske, Padska
nizina, primorje sjevernog Jadrana- umjereno topla
vlažna klima
 Najviši dijelovi Pireneja i Alpa- vlažna snježno-šumska
klima
Važni vodni resursi
 Južna Europa karakteristična je po ograničenim
količinama vode na površini kopna. Uzrok tomu je krški
reljef u kojemu je više vode u podzemlju nego na
površini.
  Rijeke najduljeg toka: Tajo, Duoro, Guadalquivir, Po
 Rijeke su strmoga pada i kratkoga toka; vrlo važne za
opskrbu stanovništva te pokretanje hidroelektrana

ŽIVOT NA EUROPSKOM SREDOZEMLJU- STANOVNIŠTVO

Sredozemni (mediteranski) kulturno-civilizacijski krug
 Mnoge sličnosti u povijesnom razvoju, kulturnim i
društveno-gospodarskim značajkama prostora odrednice
su sredozemnog kulturno-civilizacijskog kruga
 U Južnoj Europi su najstariji europski gradovi; gradovi-
žarišta kulture, nositelji gospodarstva i političkog
upravljanja
 Obilježja mediteranskoga grada su: uske ulice, mali
prozori, natkrivena dvorišta i trijemovi, zgrade na više
katova te upotreba kamena kao osnovnog materijala za
gradnju kuća
 Obilježje sredozemnog kulturno-civilizacijskog kruga je i
način života
 U prošlosti su pomorstvo i trgovina bile glavne
djelatnosti, a danas velik dio stanovništva živi od turizma
i aktivnosti povezanih s turizmom
Velike razlike u gustoći naseljenosti
  Među državama Južne Europe velike su razlike u gustoći
naseljenosti
 Najgušće su naseljene male države (Vatikan, Malta, San
Marino), a od površinom većih država Italija

Prirodno i prostorno kretanje stanovništva

 Na obilježja stanovništva Južne Europe utjecala je velika
prostorna pokretljivost
 Do geografskih otkrića prevladavalo je doseljavanje
stanovništva
 Nakon geografskih otkrića iz Južne Europe, na
kontinente Novoga svijeta preselio se velik udio
stanovništva
 Glavni su uzroci iseljavanja u Novi svijet: nedostatak
obradiva zemljišta za sve brojnije stanovništvo, bolesti
na nasadima i siromaštvo
 Iseljavanje se nastavilo i u 20. stoljeću, no glavno
odredište su visokorazvijene države Srednje, Zapadne i
Sjeverne Europe
 Stanovništvo se selilo i unutar država, najprije iz ruralnih
područja prema industrijskim središtima i regijama, a
zatim prema turističkim središtima
  Države Južne Europe nakon 90-ih godina 20. stoljeća
odredište su mnogim doseljenicima iz Afrike i Azije

Strukture stanovništva
 U Južnoj Europi najviše se govori romanskim jezicima
 Grčki i albanski pripadaju posebnoj skupini
indoeuropskih jezika
 U svim državama Južne Europe najzastupljenija religija je
kršćanstvo
 Albanija- dio stanovništva je islamske vjeroispovijesti
 Grčka- 90% stanovništva izjašnjava se pripadnicima
Grčke pravoslavne crkve
 Španjolska, Portugal, Italija, San Marino, Malta-
katoličanstvo