—S——_________—_ x ‘humm mT TET mT IT = » VJEKOSLAV KLAIG BRIBIRSKI KNEZOVI OD PLEMENA SUBIC DO GOD. 1347. 1ZDALA MATICA HRVATSKA. e| 3 2] je ie} @| le e| e e| se e eee ZAGREB 1897. TISAK KARLA ALBRECHTADial 1869-1976. 6 wena jooakih apedala 1868" = <'Yeshrane poems s avodor “7. strkaiée n “Zivav razum | podteno wdcn Preveo feen Deepot > ° Tain a akon Ponéon kainen VIE) Sia Broteo | poptaie Poor font. Sri po: 2 rit z eet ° Aer ass. 6. vo Een" it. ‘obrta | ‘ ‘trrovinl, Kni. T.. se ‘18838, a 1.) Novorjekt front a = not. obrta i trgovini. 7 Ld tee oe paw eng ata moms MAM tt Sabrane repoveat. Rees fl i Termiadihy dana. Pyeame.izvorns | provedene. (Za VIL) muxvins se 7 (339 Bins, Gompotie Satin, ian. ia, en, CDE RAIL a) Se ore in oe mE bai (G7) Gomis Bove naka fo carer: Pretty. (Srl por. Ea) HL) Sh) Elawil r Mvoge aio Ras f (Poe) TE)'> = ih) fai Sika i poops Ho lis pra e | (40) Besea: re a or Si Ste ee ah ree iy Oat a Sera a tat | Bea bees ee Ba, bE ea it Bah Pleat eee ae ta be eek ee ee aiater (67) Senoa: Sabrane pripoviesti. Svezak Setvrti. . Gt Ray ee ae La 5 cua SB Pea owes Sok a a 21 tenn dee eet beminpal ess ; Ge) Ra i RA 2 ce ae aor een : } Ham: Pavne Seale" Prove ab. kaj, CVE —cix} < ° sal rine eres ae aah fT it ees ae it Meets Be vias min © HE he ak ha Aenean SM iar cee a SB) Ee cee eh geen BRE SS) Be Rea fava cxiscxwmy «2S: my benae woe ica wit sutherland ik | ike niviccd Gabe Unk XK CRN ia) ek er ae 1 ae ee ea A TRA ELI pant a. ty HAE Sal i 1. cig, EY a EE i es Si Yt 8 in} ts Fee ie i ee Many i LR at ie eee ‘nitro Svozsk iL ord Posaratls Leap ce bs CLNIX-=CLXXE) Es 3: Mate wap ray pv. Ga CLAS CLXAGY,) 3 Kaye { Rorsne Lit 88: 48) anand hoe nade ab. aan ees (ie?) Petapeate: Pripovieal, (Slacenaka kajnon a SL (144) Beppe: Peele dla. Kaien te SE) RE iotk Eafe! @ ceumnasto sayiew’ Gc i Tijdorbowt, Svecat Ht)ri put mijenja se pozoriste, na kojemu se odi- grava vrlo zanimijiva, vrlo poutna, a gdjekada i yrlo tuéna povijest porodice Bribirskih i Zrinskih Kkenezova od starohrvatskoga plemena Subi¢. Hrvatsko srce i um dira ta povjestnica i zato, Sto je ova kneZevska porodica ¢iste hrvatske krvi, nikla iz hrvatskoga gnijezda, te ostala hrvatska do posljednjega daha svoga. Sto je pak najglavnije: knezovi Bribirski i Zrinski nijesu se nikad stidili porijetla svoga; oni ga nijesu zatajili kao Kréki knezovi, kad su se prometnuli u Frankapane, ni kao Krbavski knezovi, koji su silom htjeli biti potomci rimskih Torkvata. Netko je doduse i Zrinskim tra- Ziti pradjedove medju rimskim Sulpicijima, ali sami kne- zovi Zrinski nijesu nikad drugo bili niti htjeli biti nego zgoljni Hrvati. Kolijevka je te slavne porodice stara Bijela Hr- vatska, danainja Dalmacija. U predjelu izmedju Vran- skoga jezera, rijeke Krke i njezinog slapa Skradinskog buka: ondje se nekad u 2upi Bribirskoj naselilo pleme Subiéa, Pleme se razgranalo i cvalo, a driala ga na okupu porodica, iz koje je pleme biralo svoje starje8ine, svoje Jupane. Zupani su branili i guvali takodjer ple- menski grad Bribir, uz koji je moZda ve¢ u prvo vrijeme stajala tvrda Ostrovica, taj branik i kljué svega primorja yyIv od Zrmanje do uS¢a Krke. Na koncu 12. stoljeda zgodila se medjutim zamasna promjena: kralj ugarski i hrvatski podijelio porodici, koja je dosad po starom hrvatskom prava obavijala Zupansku Gast, citavu Zupu Bribir sa svima gradovima, vesima i plemenom u nasljedno leno. Staro-hrvatski 2upani postali su tako po milosti kra- Ijevskoj feudalni knezovi. U prvoj polovici 13. stoljeéa ti su Bribirski knezovi iza8li na glas. Stoje¢i vjerno uz svoje kralje, sluzeci ih odano oni su ne samo utvrdili svoju teéevinu — Bribirsku Zupu, — nego su takodjer razmakli svoju viast po su- sjednim kotarima. Primakli se pate i primorskim gradovima Daimacije, koji su budnim okom bdili nad svojom autono- mijom, odijukali onamo preko mora s Italijom, te nekako zazirali od Hrvata iza svojih gradskih zidina. Bribirskim knezovima polo je za rukom, te su se udomili u tim gradovima tako, da su ih stali birati za svoje knezove i natelnike. Toga nije bilo ni za viadara hrvatske krvi, pak se je moglo nadati, da ée mo%da kada tada svanuti vrijeme, te ée nestati opreke izmedju romanskih gradjana Dalmacije i hrvatskih plemena u Hrvatskoj. U drugoj polovici 13. stoljeéa, narocito posljednja tri decenija silno se je podigla viast Bribirskih knezova. Kad je Ugarska krvarila za posljednjih Arpadovica, kad je Klonula centralna viast kraljevska, bribirski je knez, veliki ban Pavao I. gotovo kao suveren viadao i Hr- vatskom i Dalmacijom, Njemu se priklonio pate i grad Zadar, dosad ne8to silom, a nesto milom mletatka pred- straza na iztotnoj obali Jadranskoga mora. Tada se jasno dokazalo, da je jedino jaka Hrvatska moguéa obraniti dalmatinske gradove, da je ne poplavi bujica susjedne Italije. Zalibog te toga nijesu spoznali kralji iz porodice Anfuvinaca u 14, stoljecu. Kako bijahu pregnuli — Karlo Robert i Ljudevit I. — da podignu kraljevsku viast nad sve ino, da centralizuju svoje viadanje, oni su se uz ino oborili i na Bribirske knezove, da ih skute iVv ponize. I tako je kralj Ljudevit I. god. 1347. prinudio Bribirske knezove, da mu ustupe tvrdu Ostrovicu, pak im dao u zamjenu grad Zrin u Slovinskoj zemlji. Odkad su Bribirci izgubili glavno uporiste svoje viasti, smala- ksala im viast u Hrvatskoj, a to je kralj Ljudevit i htio. No to se je poslije grozno osvetilo. Momentana sila kralja Ljudevita spravila je doduse god. 1358, svu Dal- maciju izravno pod kraljevsku viast, ali uz poni%enu i oslabljenu Hrvatsku nije se Dalmacija mogla za dugo odriati pod krunom sv. Stjepana. Veé na osvitku 15, stolje¢a postala je Dalmacija plijenom mletatkoga lava, te je odtad sve do danas ostala odkinuta i od Hr- vatske i od krune sv. Stjepana. Prelazom u Zrinj — u Slovinsku zemlju — Bribirski su se knezovi prometnuli u Zrinske (g. 1347). Tu u ubavom kraju izmedju Gline i Une Zivjeli su oni mirno i spokojno, utjecuéi malo ili nimalo u polititke prilike svoga naroda, Mnotili su svoj posjed, otvorili rudokope, page zasnovali i kovnicu novaca. Ali nakon pada Bosne (g. 1463.) trgose se iz idilitkoga pokoja, Nastalo za njih ino vrijeme, jer im bija’e braniti svoj zavitaj i svoju domovinu, U tom herojskom vijeku hrvatskoga naroda, za tih tetkih borba s Turcima podala je porodica Zrinskih Hrvatskoj i Ugarskoj, pate titavomu svijetu najvecega junaka iza Grka Leonide, slavnoga Nikolu Subi¢-Zrin- skoga (f 1566). No veé za toga divnoga junaka gubili su knezovi Zrinski svoju novu postojbinu: gotovo dnevice odkidali im Turci komad po komad njihove zemlje. I njihovom stolnomu mjestu, gradu Zrinju prijetila gotova propast. I tako je turska sila nagnala Zrinske, da trate novi za- vitaj. Kralj Ferdinand I, darovao god. 1546. banu Nikoli Zrinskomu ravno i plodno Medjumurje, na skrajnjemu sjeveru hrvatskoga kraljevstva, upravo na razmedji Hr- vatske i Ugarske. I to je treée pozoriste, gdje nam se prikazuje treéi i posljednji tin u historiji knezova Bri-VI birskih i Zrinskih. Oni i tu slavno nastavijaju borbu s Turdinom, ali poSto su na skrajnoj medji prema Ugar- skoj, oni se sve vise brate s Madjarima. Primaju od njih i za8tiéuju novu vjeru Luterovu; jedan je pate od njih izaao na glas kao madjarski pjesnik, premda se je uza sve to za- Klinjao, da nije odmetaik — veé Hrvat, Zrinski! Napokon je jedan Zrinski uz neke Madjare ustao na svoga zako- nitoga kralja, ato se svr8ilo tragitnim padom i zatorom knezova Bribirskih i Zrinskih (g. 1703.). U ovoj knjizi prikazah knezove Bribirske do gu- bitka Ostrovice god. 1347. Dali éu ih kada dovesti pred Gitatelje na pozorigtu u Zrinju i u Medjumurju, ne znam. Hitio bih, ali obeéati ne mogu. U Zagrebu, na Duini dan 1897. Vj. Klaic.Gdje je sto. Bribirski knezovi od plemena Subié do god. 1347. I. Popriste Bribirekih knesova, — Tijek rijeke Krke od Kaina do Skradin. — Gradine i gradovi uz Krku: Rog i Kamitak; Kljutice, Skradin, — Sibenski zaton { Sibenik. — Cesta od Skradina prema Benkoveu i Zadru, — Podori gradova Bribira i Ostrovice; povjestaica njihova. IL Bribireke aupa 1 njesini fupani, — Polofaj i obseg Bribirske Yope; znatniji gradovi, — Pleme Subiéa i hite njegove. — Bribirski Zapani do konca 12. stoljeéa: Budi (1062,—r06,), Strezinja (1078.—1089.), Mrmonja (1102), Bog- danac (1160.), Miroslav (1180.—1184.), Gregorije (1184.). — Bribirska Zopa postaje nasljednim kneZtvom.. Il. Gregorije I, prvi knez od Bribire (1200,—1234.). — Borbe s knezom Domaldom (1220.—1223.). — Gregorife sviadao svoga strica, kneza Vitana (1 grada Spljeta, — On se boris humskim knezom Petrom, te pomate hercega Kolomana, — Ponovne borbe s knezom Do- maldom (1229,). — Gregorijev sin Marko, knez spljetski. — Gregorijev brat Stjepan i sinovi Stjepanovi.. 5 IV. Btjepko, knex od Bribira 1 Trogira (1239.—1274)- — Stjepko kao knez Trogira pomafe Trogirane proti Spljetu i ostalim neprijateljima kralja Bele IV. — Poveljom od 23. studenoga 1251, potvrdio je kralj Bela IV. knezovima Stjepku 22Vur vitr. Opask i Jakova fapu Bribirsku, — Kez Stjepko postao potestatom 1 Sibenike, — Smrt knees Stjepka (6, kolovors 1274,)..... . Ban Pavao I. (1272.—1818,) i njegova braéa Juraj I. 4 Mladin I. — Pavao I, kao kner Spljeta i Trogira, i pri- morski ban, — Bribirski knezovi bore se za Omif — Andrija IIL i Karlo Martel do godine 1295. — Nove borbe za Omil; nex Juraj I. posto ,knezom primorskih gradova* godine 1294. — Bribirski knezovi rade za Karla Roberta, — Ban Pavao postaje gospodar Bosne, — Bribirski knezovi dovedote Karla Roberta u Hrvatsku. — Ban Pavao kao starjetina Bribirskih knezova god. 1300.—1305. — Ban Pavao dobiva Bag i dariva Rab. — Borbe s Trogirom god. 1308, — Ban Pavao obladao Zadrom g. 1311. — Smrt bana Pavla g. 1312. Ban Mledin II, Banté (1312.—1322.). — Prvo wrij Danovanja — Borbe s Mletcima radi Zadra god. 1312. ‘Mladin IL, postaje gradjanin mletatki god. 1314. mirice s Trogirom god, 1315. — Ban Mladin II, prema hr- vatskim knezovima 1316.—1317. — Ban Mladin prema Bosni 4 Srbiji 1319. 1320, — Borba sa Sibenikom god. 1319.—1320. — Saves iemedja Trogira i Sibenika, 24, sijefnja g. 1322. — Sibentk i Trogir se odmetnule god. 1322. — Knez Pavao U1, die se na brata Mladina II, — Kealj Karlo Robert za- robio Mladina I, — Sud o banu Mladinu.. = , Juraj I, Banié, knez Klisa 1 Omiéa (1322,—1320,) ibrat njegov Pavao IL. Banié, knes Ostrovice (1322. 1346.). — Juraj UL, Banié (f+ god. 1330.). — Pavao II, Banié (} god. 1346.). — Knez Pavao II, pomate Mletke proti Zadru i kralja Ljudevitu I, god, 1345.—1346. — Oporuka kneza Pavla IL, god. 1346........00005 : Juraj II. Banié, prvi knes Zrinski (1847.).— Mletci i kner Gregorije II. otimlju se za Jurja I, — Knez Juraj TIT, dobio grad Zrin god. 1347. — Bribirski knezovi uw Hrvatskoj nakon pada Ostrovice (1347—1456.).... Prilog: Rodoslovije Bribirskih knezova ao Stren 130 15) aBRIBIRSKI KNEZOVI OD PLEMENA SUBIC DO GOD. 1347.L Popri&te Bribirskih knezova. Tijeh rijeke Rrke od Knina do Skradina, — Gradine i gradovi uz Krku: Rog i Kamitak; Kljucice, Stradin, — Sibenski saton i Sibenik, — Cesta od Skradina prema Benkoveu i Zadru, — Po- dori gradova Bribira i Ostrovice ; povjestnica njihova, alena, tek 57 kilometara duga rijeka Krka u danas- njoj Dalmaciji, a nekadanjoj Hrvatskoj, na glasu je ne samo sa svojih prirodnih krasota, Sto ih podaje, naro- ito brojnim slapovima, nego i po znamenitosti svojoj u povjestnici. Jo8 za Rimljana, kad se je zvala Titius, bila je medjagna rijeka izmedju Liburnije i prave Dalmacije; u_ srednjem vijeku, u hrvatsko doba, nanizali se na nje- zinim’ bregovima znameniti gradovi i zamci, kojih su gospodari znatno utjecali u sudbinu ditavoga hrvatskoga naroda. Veé tik izpod izvora njezinog, ondje, gdje se u Krku slijevaju Butignica, Radjeljevac i Kosovéica, koti se od davne davnine stari i tvrdi grad Knin, nekad sto- lica viadara hrvatske krvi i hrvatskih biskupa, a poslije kroz stoljeéa sijelo bana i banovaca hrvatskib, poradi kojega se je prolilo mnogo krvi. Osobito zanimljiva postaje Krka tamo, gdje no se sa zapadnoga pravca svraéa na jug, pak se vere i pro-Popriste Bribirskih knezova. bija izmedju strmih bregova. Tu se na desnome brijegu njezinom uzdize pravoslavni manastir reda sv. Vasilija, po imenu Krka ili sv. Arkangjeo, u kojemu su sa- hranjene rijedke knjizevne starine. Nite manastira opet tete rijeka tijesnom, lijepom dolinom, a onda tvori zna- meniti Ro8ki ili RoZki slap. Nema sumnje, Rozki je slap dobio svoje ime od grada Roga, koji je u polovici 14. stoljeéa pripadao kne- Zevskoj porodici Ugrini¢a od staroslavnoga plemena Su- biga. Jo8 se i danas okoli8, gdje je stajao grad, zove Ro- govo, a podor Babingrad kao da je ostatak samoga grada. Nasuprot gradu Rogu stajao je s onu stranu rijeke nekad grad Kami€ak ili Kamiéac, za koji narodno pritanje kazuje, da je bio vrlo jak i da je bio jedini grad, koji Turci nijesu mogli osvojiti. Pripadao je na koncu 15. stoljeéa porodici Utjesenida; god. 1482. rodio se je u njemu glasoviti Juraj UtjeSenié, koji je u prvoj polovici XVI. stoljeéa odlugivao sudbinom Ugarske i Erdelja. Okolicu rijeke Krke do Kamitka opisuje Zlatovié ovako: slapd Kainske gradine w dau polja Krka rijeka je saustavljena medja vrletnim Klisurinama erjenih stijena, koe, rek bi, da su se raztvorile samo, koliko mogu pustiti prolazak rijeci. Malo gdje pri obali ima koja Taka rarmaknutoge poljica, bare, livade ili oranice, Tako se proviadi, kad ‘mira i tihana, kad strma hiteéi i valjajudi, a kadkad i strmoglaveti se niz male vodopade, obrasle sedre gorom i mahovinom, Na njezinim obalama ne ima Ziva stanovnika do malo pravoslavnih kaludjera Vasilijana u Arkandjelu i Franjevaca na Visovcu, Sami orli i divlji golubovi njezini su stanovnici od Knina do Skradina, Kada dodje na Rofki slap, veliki vodopad nad Kamitkom, tm se na dalje rarmiéa brda, ali jednako strma, Jednako strains, Pod vodo- padom Hiri se rijeka do talijanske [] milje, te se opet priokupljaju strane pod razvalinama vrletnoga gradiéa i jedva propuStaju prolaz rijeci udaljiv se jedna obsla od droge samih 30 sefanja, i to sve do pod Babingrad, Glavice okolnih brda difu se od vode do 700 stops u vis, tako strahotno, da bi mogao pomisliti, da su to ciklopske zidine nadvitene nad vodu. Da se 's vrha kamen obori, ne ima gdje zapeti i pao bi mahom u vodu, Na poéetku ovoga tjesnaca, na lijevo) obali, urdite ae iz vode naravai bedem, u podnodja Sirok oko stotinu sefanja sok dvanaest, komu su slogovi od velikih litica tako redovito namjelteni i ravno uklesani, da bi Zovjek mogao misliti, tosu Jjudske rake gradile i ravnale po ugledu velikoga bedema jake tvrdjave; dotim je to sama narav tako slotila i uredno podigla, Povrh ovoga podnof vidi se Jof gdje koji ostatak klaiarde i slofena kamena, Tad se odife silna greda nagnuta k iztoku i naslonjena donekle na brinu BriStansku, ali tako Ierkevita i strma, da ni gorska divokoza ne bi mogla po njoj hodati, Sto se dalje visi, to se Jednako i sufiva k vrhu, dok ne zavr3i u guvno okruglo od 12 seanja popretno, S juine strane brina, na kojoj lei naslonjena silna greda, polotito se odmite od iste, a ona se visi kao silan obelisk nasadjen, do 12 seZanja visine, Taj obelisk je od samoga Jednoga komada kamena, a a wh njega sjedi grad Kamitak, Temelji sami staroga bedema obstoje izokola, a s istoéne strane velik podzid i to razkopanih temelja po Hudima, koji tud trafe blago tobol sakriveno, Od okrugloga gradiéa na vrh klisure Kamitka i zapadu stoji razorena kula, U gradu se vide prigradice i zidovi, ali vetim dijelom razkopani od trafilaca blaga, Budué da s nijedne strane nije bilo moguéega dolacka u gradié, s toga je prokopan a isto} Klisuri lijetom i maljem prolazak, kako mofe samo jedan orjek za drugim urati uu grad, Tad ¢e biti i breno po puteljku bilo, i zatto se pribvatiti, ali danas mora se opremo kao Eetveronofke tuda ulariti, Pod gredom k sjeveru protefe se ravnica do dvije rali zemlje, tud je sada posadjen vinograd, i po njema se vide klaarni temelji starih 2grada; to je samo mjesto, gdje su mogli biti dvori i kuée gospodarske, ostalo je sve sam kr strmenit i divijatan. Kamifak je zsokrofen vetim okolnim brdima i gredama, tako da se s ni- jedne strane ne moze vidjeti, nego kad se nada nj dodje ili poda nj doveze, U doba njegovih gorpodara naravno da ée okolice biti pitomije i obradjenije; danas budué da je ne samo gora poarana, nego { file drveéa podkopane, to je vods sadrla zemlja i ostao sam kamen. Ali taj kamen prikazuje slike kakvim nije primjera, Silne vilinske crljene grede aad vodom viseée, visoki obeliski, cogromne piramide, naravai svodovi, crne podkapine, duboke spilje, Hroke petine, i Sto dobar pjesnik najuzvifenijom maStom ne bi mogao opisatl. Nigdje travke, nigdje grane, nigdje zelena lista, Ista rijeka pod crljenim gredama rek bi da krvava tee crnim Koritom velike dubljine; najfeféa pustol, bet sunca, bez zraka, bez Zive duSe, samo kliktanje orlova i leprianje prestraSenih ivi golubova zapanjena stravi putnika strainom stravom, Kad se irveze pod Babingrad, pone se otvorati Visovatko jezero; tada dua odahne raz- ledajuéi zelene obale, evatuée livade i visoke jablane; Zarobai otok na vodi zmamen je, rek bi, da nakiéena gréka glemija vori se Delu vrliti zavjete veseloga drudtva.« Iza Ro8koga slapa i Rogova tete Krka neko vri- jeme dosta uzkim Koritom, dok se najednom ne razSiri u velo prostrano jezero, usred kojega se uzdite maleni ototi¢ Visovac do 46 met. visine. I taj je ototié (castrum Rog et insula) u polovici 14. stolje¢a pripadao knezovimaUgrini¢ima. Usred otoka stoji u hladu vitkih jablana lij samostan otaca Franjevaca, koji se veé oko god. 1400 sf minje (Lapis Alba?), te koji je osobito god. 1645. Ijt nastradao od Turaka, posto ga orobige i dva nemoé Franjevea u njemu pogubise. Izpod Visovea prima Kr s lijeve strane pritok Cikolu, koja dolazi s iztoka od I ni’a, i blizu svoga uSda te’e kraj podora staroga gra Kljuéice, Cikolom nabuja Krka znatno i prometne opet u prostrano jezero, pak svraéa svoj tok od juzno; pravea prema zapadu. Tu tvori i znameniti slap Skr dinski buk, koji se smatra najljepsim prirodnim éuc viStem danainje Dalmacije. Nema putopisca o Dalmaci koji ne bi zanosnim rijeéima slavio divotu toga slapa. ‘Ako hoéeS do slapa ,Skradinski buk" poéi, povezi se uz rijeku Ki barkom do njega, jer ef ga tako lakie pregledati, Voinja trafe od Skrad potev uz vodu po prilici Jedan sat. Sto se slapu blite prikudujeS, sve opaéaS na povriju rijeke milijane bijelih mJehardida, a zatim se ukaz Hiroki i svijet slap, Kako se bijeli iza silaih oblagina, koje se na njegt podnolja digu u vis. Oko ti mofe samo nekoliko trenutaka taj sjaj p- nositi, a zatim se odvraéa od njega, da ga za fas opet gleda i njime imade kuéa, uzdifu se kraj njih visoki jable Tako isto vidimo pad Krke izmedju jablana, koji su uzrasli kraj voden na rtovima i otocima izpod slapa, ‘Ugleday Skradinski bok prvi put, razabires golemu razliku izme njega i alpinskih vodopada, On je Siri nego viti, te je nalik na ogrom Kaskadu, kako ih ima u perivojima, koji su uredjeni na Versaljsku a Fr ccazkoj. Od poznatijih prirodnih pojava slime ruke mogli bis njime sravi slap Rajne i to samo glede oblika, a ne glede obilja vode. Skradin: slap ruBi se preko Sest batrica (stepenica). Uzporediti bi ga mogao s ledn plasinom, koja se sjaji ma podnevnom suncu. Tamniji razmaci, kod lec plasine ponori, jesu ovdje duge erte, gdje stijenje kroz pjenu provire Prilika bila bi podpuna, da slapa ponelto ne zastira oblaci od vodene pa Jutrom medjatim prufa ti slap posve drogu sliku. Tada se Gini dolnja & ‘vodenoga oblaija tamnomodra; Sto dalje u vis see, postaje oblagje : bjelije popat mlijeka, « ize njega jasno razabireS gogolje vodopada. ‘Ako ide kraj vodopada uzbrdice, eto te domala u divljati od brilja mahovinom zastrtih litica, od dudova i maslina, a u nju se ruSi do p deset manjih kaskada s visine od neka 32 metra, Tu tise dua malo razvec — ali namah i razcvili, kad pomisli, kako bi krasna bila ta DalmacGrad Skradin. 7 da joj nijesu neljadi posjekli fume, a time i sve rijeke i potoke unitili, Iz kamene pustare, Koja tek stotina koraka izpred slapa prestaje, doiso si tu u sjenat kraj, iz iztofnoga mrtvila prenijeSe te vile na Wubko mjestance, gdje sve Hive, dite, gdje je priroda fiva i vesela, Iza Skradinskoga buka Krka se opet suzuje, i tete kraj malenoga grada Skradina (Scardona), koji se pro- stire uz desnu obalu njezinu, Skradin se stere u kraju, koji je odasvud gorama okruzen, a sastoji gotovo samo od jedne dugatke i Siroke ulice. U staro doba, za Rim- jana, staja’e tu znameniti grad Scardona, da li upravo na mjestu danaSnjega grada ili blizu njega, nije jo8 usta- novijeno, Grad Scardona (Sxépbov) bijase glavni grad pokrajine Liburnije, i uza to medjatni grad te pokra- jine prema pravoj Dalmaciji na jugu. Za Rimljana po- stade Scardona municipium (Municipium Flavium Scar- dona —Tribu Sergia), te bija’e srediSte konventa (con- ventus), na Koji je spadalo 14 liburnijskih gradova potev od rijeke Rage u Istri do rijeke Krke. Vrlo rano postade Scardona sijelom kré¢anske biskupije, te veé god. 530. bijaSe njezin biskup na crkvenom saboru u Spljetu. U prvoj polovici 7. stoljeéa porugena bi stara Sc: dona, a od njezinih rusevina podigose Hrvati nov hrvatski grad, koji se u prvoj polovici 10. stoljeéa spominje pod imenom Scordona (73 SxépSovz). Na crkvenom saboru u Spljetu god. 925. radilo se je o tome, da bi se obnovila i stara biskupija skradinska. No to se izpuni tek u 12, stoljeéu, kad se je iza pada Belgrada (1125) belgradski biskup sa sveéenstvom i ne8to naroda preselio u Skradin. U 13. stoljeéu postadose gospodarima Skradina Bribirski knezovi od plemena Subié, Godine 1299. dne 7. travnja boravi hrvatski ban Pavao knez Bribirski od plemena Subié ,in castro nostro Scardone“ i osniva samostan Franjevaca sv. Ivana Krstitelja nasuprot varoti Skradinu (ex adverso civitatis Scardone), Bribirskim knezovima ostade Skradin do polovice 14. stolje¢a, naime do pada njihove prevlasti u Hrvatskoj.8 Popriste Bribirskih knezov: Kod Skradina tete Krka suzenim Skradinskim ka. nalom i utjee onda u ofiroki zaton Veliki Prukljan (Prokljan), koji su neki geografi o Dalmaciji krivo na- zvali Prokljanskim jezerom. Veliki je Prukljan skrajnji zaton dubokoga morskoga fjorda, koji se je uvalio u kopno od kanala sv. Antuna, pak se proteze od Sibenika sve do Skradina*. Iza Velikoga Prukljana more se suzuje u kanal (konao), pak se onda kod grada Sibenika opet Siri u prostrani zaton, iz kojega kanal sv. Antuna vodiu otvoreno more. Grad Sibenik imade veoma lijep i slikovit polozaj, posto se gotovo iz mora uzdize sve vise te vise po obronku nevisoka, ali strma i ogoljena brijega. Kuée se nizu vite kuéa, te grad prili¢i tako amfiteatru i veoma je nalik na talijanski grad Genovu. Grad se prostire uz Sibenski fjord, kojega maleni i uzki kanal sv. Antuna spaja s morskom pucinom. Fjord se prostire od jugoiztoka k sjeverozapadu, dug je preko 7 kilom,, a Sirok */, kilometra, te je tako pro- stran, da bi se u njemu mogla smjestiti i velika mornarica. Polozaj Sibenika znatno je doprinio znamenitosti toga grada za proslih stolje¢a. Obéenito se misli, da je veé za Rimljana ili u samome Sibeniku ili tik njega sta- jala rimska naseobina; neki pate tvrde, da se je zvala Siccum. No to nije jo8 izvjestno, Prvi sigurni spomen Sibeniku nalazimo tek za Hrvata, te je s toga vjerojatnije mnijenje onih, koji sude, da je Sibenik sagradjen upravo od Hrvata. God. 1066. nalazimo kralja Petra KreSimira Velikoga u Sibeniku (in Sibinico), gdje u nazotnosti bi- * Petter i za njim drogi zemljopisci Dalmacije drée Veliki Prukljan sa jezero, i kafu, da Krka, protekavli tim jezerom, utjefe kod sela Zatona u more, No prof Brusina dokazuje, da Veliki Prukljan nije nikskvo sladko li bucato (brakifno) jezero, veé fJordska draga, koja se odlikuje Zisto morskom faunom.* (Glasnik hrvat, naravoslovnog druStva, IX. pag. 272-273). Prema tomu mora se predmnijevati, da rijeka Krka utjete u Veliki Proleljan, i da je u njemu nestaje; moglo bi se page uztvrditi, da rijeka Krka prestaje Skradinskim bukom,Povjestnica Sibenika. skupa daje kraljevsku slobodu samostanu sv. Marije u Zadru, sto ga bija8e utemeljila rodjakinja (sestra) njegova Cika, I kralj Dimitrija Zvonimir boravio je vise puta u tome gradu, Oko god. 1089. bio je Sibenik veé utvrdjeno mijesto (castrum), te je tada u njemu kralj Stjepan II. skupio hrvatski sabor, na koji je do8lo plemstvo, puk i svedéenstvo. Izmedju god, 1102, i 1105. zavladao je Sibenikom kralj Koloman, Kad su Mletéani god, 1125. razorili Bel- grad na moru, mnogi su se Zitelji razvaljenoga grada na- stanili u Sibeniku, koji je tako postao ugledan i napuéen. Bio je tada Sibenik ravan dalmatinskim gradovima, te ga je zato i god. 1167. kralj Stjepan IIL, sin Gejze IL, odlikovao tako, da mu je podijelio gradsko pravo i uspo- redio ga time dalmatinskim gradskim ob¢inama. U za- sebnoj povelji dozvolio je Stjepan III. Sibentanima, da si sami iz svoje sredine biraju kneza i sudca (comitem, iudicem), zatim im je obe¢ao, da ne ¢e pla¢ati nikakvog danka, da ne ée nijedan Ugrin bez njihove dozvole pre- bivati u gradu, i drago. God. 1168. zauze Sibenik i druge neke dalmatinske gradove bizantski car Emanuel, te osta- dose u njegovoj viasti dvanaest godina. U to vrijeme po- dado’e se Sibentani gusarstvu, te plijenjahu talijanske i ine brodove. Tako oplijenie oko god. 1167. nekoga Gottfrida sina Bogumirova iz Siponta; papa Aleksander IIL. zahtijevase zato od spljetskoga nadbiskupa Gerarda, neka pozove gusare, da ugrabljeno vrate; ako toga ne uéine, neka ih izobéi iz crkve. No, to je slabo prudilo; pace malo zatim, oko god. 1177. porobi8e sibenski gusari, vodjeni od dva kneza (duo comites ... Nestos et Perlat) istoga papinskoga poslanika Rajmunda. Kad je poslije (1180,) umro bizantski car Emanuel, dodjoSe Sibenéani pod zakonitoga kralja Belu IIL, ali se zato ipak posve ne okani8e gusarenja. Na pogetku 13. stoljeéa spominju se kao knezovi (comites) Sibenika Saracen i sin njegov Domald, potomeikih_knezova, 10 stare hrvatske porodice (od plemena Svatita ili Katia). Domald izradi u kralja Andrije II. dozvolu, da smije Templarima ustupiti svoj Sibenski grad, a da zato od njih prime Klis, kojemu su doslije oni gospodovali. No tomu se oprije’e Sibenéani, Oni utanati8e 25. o2ujka 1221. savez za medjusobnu obranu s gradovima Spljetom, Trogirom i Klisom, zavjerivsi se tom prigodom, da ¢e se u buduce sasvim okaniti gusarenja na moru, Razvalige tada i ka- Steo, u kojemu su doslije knezovi stolovali. U drugoj polovici 13. stoljeéa oblada’e Sibenikom knezovi Bribirski od plemena Subi¢, te obavijahu u njemu kneevsku ast. Kao gospodari Skradina i Sibenika raz- mako8e Bribirski knezovi svoju viast du2 ¢itavoga pri- morja hrvatskoga i dalmatinskoga od Raba i Paga pak sve do Omi8a na u8éu Cetine. No po smrti bana Pavia (1312) stadoSe se Sibenéani otimati sinu njegovu Mladinu IL. S toga planuse borbe, u koje se upletose neki hrv: ski i dalmatinski gradovi. Konac tih borba bijage, da se je Sibenik 1. ofujka 1322. pokorio Mletcima. * * * Od Skradina vodi cesta na sjeverozapad prema Ben- koveu i odanle u Zadar. Ta cesta razstavija prigorje Bu- kovice od ravnih Kotara, Kad je hrvatski narod naselio oblast izmedju Zrmanje i Krke, osnovao je u Bukovici Kotarima éetiri zupe: Luéku, Ninsku, Sidrazkui Bribirsku. Lutka 2upa obuhvaéala je Bukovicu, a gradu j bio je Karin; Ninska obsezala je okolicu toga grada; Sidratka 2upa prostirala se od Zadra na jug i zapremala je okoli8 Vranskoga jezera, a glavno je mjesto u njoj bio Belgrad na moru; Bribirska Zupa napokon obuhvatala je prijedjel izmedju Vranskoga jezera i rijeke Krke, te je do- pirala do Skradina i Sibenika. U 14. stoljedu bise sve éetiri starohrvatske Zupe sjedinjene u jednu veliku Zupaniju, u Luéku, koja je zapremala éitavo podrudje od srednje Krke i Zrmanje sve do mora i zidina grada Zadra,~Bribir i Ostrovica. Cesta dakle, sto no vodi iz Skradina u Benkovac, prolazi gotovo sredinom starohrvatske Bribirske Zupe, Vozeti se tom cestom od Skradina k sjeverozapadu, eto iza nekoga vremena na.desnoj iztotnoj strani jedno brdo Bukovitkoga prigorja od 300 metara visine, zvano Bri- bir. Na tome brdu stajase nekad grad Bribir, po kojemu je ¢itava Zupa dobila svoje ime. Danas grada vise nema; vide se tek kukavni ostatci njegovi, naime na sjevernom kraju brda razrovani tvrdi bedemi i podanak velike oble kule. Ostalo sve je propalo, Grad je obstojao jamatno veé u polovici X. stolje¢a, posto se tada spominje Bribirska Zupa, a nedvojbeno je bio prostran i dobro utvrdjen, jer je u njemu god. 1245,, u travnju, boravio sam kralj Bela IV. sa svojim kraljevskim dvorom. Na iztoku gradu Bribiru prostire se Banpolje (226 m.), koje svojim imenom podsje¢a, da su nekad u Bribiru stolovali knezovi, koji su takodjer bili bani hrvatski. Izpod brda Bribira prostire se danas malo, ne- znatno selo od nekih 80 ku¢a i oko 400 stanovnika. Iduéi od Bribira dalje na sjeverozapad prema Ben- kovcu, eto maleno selo Ostrovica od 150 Zitelja. Prostire se u vrlo plodnom prijedjelu, a od Bribirstine razstavlja ju bara Ostrovica (116 m.). Vise sela, na podnodju visokoga ‘brda (406 m.), koje dijeli Bukovicu od ravnih Kotara, uz- dize se iz nizine Kotarske ravnice visok o8trljast humac ina vrh njega podor staroga grada Ostrovice. Taj je grad bio nekad 2namenit u povjestnici hrvatskoj, jer se za nj otimahu ugarsko-hrvatski kralji, mletatka obéina i bosanski viadari, posto je bio vaéna totka prema Zadru. Samo sa sjevera zaklanja grad poveée brdo Buko- vitkih visodina, na sve ostale strane pukle su Kotarske raynice, te se zato vidi iz najvecih daljina. Grad se po- kazuje cjelokup, s visokom ogradom naokolo, a iz sre- dine visoko mu se dize krupna, obla kula, Tu cjelokupu tvrdjavu nije gradila Ijudska ruka, nego je rijedak pojav u prirodi: ona je tako stvorena od stanca kamena. Po dolnjem kraju tvrdjave opaza se gdjekoji trag kuénih te-Popriste Bribirskih knezova. melja, tako ina vrhu samogradne oble kule u sredini, uz koju je do vrha naokolo Ijudska ruka prosjekla ste- pene u Zivu kamenu. Prvi put spominje se Ostrovica u drugoj polovici 12, stoljeéa. Gréki povjestni¢ar Cinnamus pripovijeda, kako je god. 1168. bizantski car Emanuel osvojio velik dio Hr- vatske i Dalmacije, te nabraja poimence sva znamenitija mjesta, koja su dosla pod grékoga cara. Uz Spljet, Trogir, Sibenik i Skradin spominje narotito i Ostrovicu (’Oorgoyp- nizl2), po emu sudimo, da je ona ve tada bila zname- nita, posto se je za nju znalo u Carigradu. Drugi put Sujemo za Ostrovicu na koncu 12. stolje¢a. Godine naime 1198, vraéao se je hrvatski herceg Andrija nakon pobjede nad Zahumcima i Srbima u Zadar, pak se je putem uta- borio u ravnici kod grada Ostrovice (post habitam: tum Chulme quam Rasse laudabilem victoriam, cum ad ix dertinam civitatem victor rediret.... cum in planicie secus castrum Ostrouize esset castrametatus). Ostrovica bila je veé tada utvrdjen grad, poito se zove ,castrum'. Kasnije dodje Ostrovica zajedno s ¢itavom Bribirskom Zupom u viast knezova Bribirskih od plemena Subié, te ostade njima do god. 1347., kad je kralj Ljudevit I. pri- nudio kneza Jurja IIL, da predade njemu svoj grad Ostro- vicu, primivSi za nj u zamjenu kraljevski grad Zrinj u Slovinskoj zemlji, Odslije je Ostrovica éesto mijenjala go- spodare. God. 1388.—1391. bijaSe u viasti bosanskoga kralja Stjepana Tvrtka I., poslije se vrati pod ugar- skoga i hrvatskoga kralja Sigismunda, a god. 1407. darova ju kralj Ladislav Napuljski bosanskomu velikomu vojvodi Sandalju Hraniéu. Taj je ne zadria, veé ju 13. travnja 1411, prodade Mletcima. No ni ovi nijesu je dugo imali Veé slijedece godine 1412. osvoji ju opet kralj ugarsko hrvatski Sigismund s pomo¢u plemena Subi¢, kojemu za hvalni kralj za to potvrdi sve posjede, imanja i bastine ne samo u Zupi Ostrovitkoj (Bribirskoj), nego i u Gitavoj tupaniji Luckoj. Odsad upravijahu Ostrovicom kastelaniPovjestnica grada Ostrovice. kraljevski. Godine 1428. spominju se ,Nicolaus de Plani¢ ac Valentinus de Zlat, castellani castri Ostrovizze", a god. 1433. opet ,Petrus Chusac ac Simon Brancovich, vice- castellani castri Ostrovice“. Poslije obladase Ostrovicom Mletéani; no veé god. 1457. radi Krbavski knez Gregorije Kurjakovié, da taj znameniti grad dobije u svoju viast. Ne zna se, dali je to njemu poélo za rukom; no izvjestno je, da je veé god. 1460. Ostrovica bila u rukama hrvat- skoga bana Pavla Speran¢iéa (castellum Ostrovize in po- testatem bani Crovatie venit). Posljednji kr8éanski gospodar Ostrovice bijaSe vitez banié Strbac Koduli¢, kojemu ju predade hrvatski ban. Po njegovoj smrti god. 1523. zaposjedose ju Turci, koji su ju dobro uévrstili, metnuli u nju jaku posadu pjetaka i konjanika, te iz nje uznemirivali mletatke oblasti. Jedno mletatko izvjeSée od god. 1626. kade za Ostrovicu: Citta murata in collina et & fortezza con borgo (Grad zidan na brdu, te je tvrdja s varo’em). Eto sitne slike zemljista, gdje su kroz dva stoljeéa viadali i djelovali knezovi Bribirski od plemena Subic. Rt I. Bribirska Zupa i njezini Zupani. Polotaj i obseg Bribirske dupe; anatniji gradovi, — Pleme Subita i hite njegove. — Bribirski Zupani do konca 12. stoljeca: Budi¢ (1062,—1069.), Stresinja (1078.—1089,), Mrmonja (1102,), Bog- danac (1160,), Mirostav (1180.—1184.), Gregorije (1184, Bribirska tupa postaje nasljednim kneituom. SBpvicia 2upa (i Boedéex — Couravix) spominje se prvi put u polovici 10, stoljeda uz Zupu Kninsku, Sidrazku i Ninsku, Nedvojbeno je Zupa dobila svoje ime od gradaBribira, koji je tada veé stajao, premda se poimence ne izbraja medju naseljenim gradovima hrvatskim onoga doba. Modda je Bribir obstojao jo8 za Rimljana prije do- lazka Hrvata, modda se je tada zvao Arberia ili Var. varia, posto je ondje nadjeno vise rimskih napisa; no sve to nije jo’ ni malo utvrdjeno, Izvjestno je, da je Bri biru na sjeverozapadu u staro vrijeme bilo rimsko mjesto Asseria, koje se u srédnjemu vijeku a i danas joS zove Podgradje. Bribirska Zupa medjagila je veé u prvo vrijeme na sjevero iztoku s Kninskom, a na zapadu sa Sidrazkom. Koliko je obsezala prostora i koja su mjesta osim Bribira u njoj obstojala, ne da se toéno ustanoviti, Vjerojatno je, da je na jugo-iztoku i iztoku dopirala do rijeke Krke, a na zapadu do Vranskoga jezera. Na sjeveru je svakako jo3 obuhvatala Ostrovicu, koja je poslije nadkrilila stari Zupni grad Bribir, a na jugu je valjda pripadao njoj i grad Skradin, Napokon je mofda veé u_ najstarije doba stajao i grad Rog uz Roski slap rijeke Krke. U toj Bribirskoj Zupi nastavalo je od dolazka Hr. vata jedno hrvatsko pleme, koje se u potoi cima zove Subiéi (Subhithi, Subigi, Subici, Subichie vich, Subich, Subych, Swhich). Da li se je to pleme izprva zvalo drugim imenom, ne znamo; jednako ne znamo korijen toga plemenskoga imena. Izvjestno je samo, da je to plemensko ime Zivjelo veé u 12, stoljeéu, posto se v jednoj izpravi od god. 1182, izmedju plemiéa (nobiles) u okolici Zadarskoj spominje ,Tolimir, filius Stephani Su- bici*. Jamatno je taj Tolimir Stjepanov pripadao ple- menu Subi¢a, Svako se je pleme u starih Hrvata dijelilo u vise koljena, a sastojalo je od vise ili manje hia ili kuéa (lat domus, danas zadruga). Koje su hite u najstarije doba bile u plemenu Subiéa, ne znamo; u 14. i 15. stoljeéu bile su hie: Baniéi (od praotca bana), Markoviéi (od Marka), Obradiéi (od Obrada), Ugriniéi (od Ugrina),Miroslaviéi (od Miroslava), Slavogostiéi (od Slavo- gosta) it. d. Svaka od tih hita ili zadruga brojila je vise ili. manje @lanova; svaka je imala svoju djedinu ili ba- 3tinu (patrimonium), ili kako se u hrvatskim spomenicima kate, svoju ,plemendtinu%; svaka je hita imala svoga starjesinu (domagina, lat. senior), koji je upravljao citavom hiZom, te ju zastupao. u javnosti, narocito u plemenskom sboru i plemenskom stolu (sudu). Kao u svih plemena hrvatskih, tako je i u ple menu Subiéa bila jedna hia ili ku¢a (zadruga), iz koje je pleme biralo svoje starjeSine ili 2upane za itavu Zupu Bribirsku. Ta je hiza u Subi¢a bila ona, koja se je u 14. stoljeéu stala nazivati Bani¢i. Kako su u starih Hrvata Zupani bili vojvode 2upne vojske i vrhovni sudci u 2upi, to je hita Baniéa u plemenu Subica veé od prvoga éasa bila i uglednija i jata od ostalih hita plemenskih. Clanovi te hize ne samo da su drtali poradi obrane plemenski grad Bribir; oni su dolazili i na kraljevski dvor, gdje su za- stupali svoje pleme i Zupu i u kraljevskom vijeéu i na kraljevskom sudu. Tako se je upravo hita Baniéa veé od najdavnijih vremena odlikovala, jer su se njezini Clanovi, obnagajuéi éast Zupana, stali ubrajati medju vise plemstvo hrvatskoga kraljevstva, medju velikase hrvatske (primates, principes, proceres regni). Dok su ostale hize (kuée) plemena Subi¢a bile ra- zasute po Citavoj Zupi nastavajudi sela i vesi, hita ili za- druga Baniéa stolovala je nedvojbeno u samom gradu Bribiru ili u podgradju (varo8i) pod njim. Ta Zupanima iz te hite bilo je bditi nad tom stolicom Zupe, jer Bribir bio je ne samo branik, nego i sveti8te ditavoga plemena. No uz 2upni grad imala je 2upanska porodica i svoje viasteoske dvorce (curtes), vise ili manje utvrdjene, kao Sto je nedvojbeno bila znamenita poslije Ostrovica. Prvi poznati Zupan Bribirski i plemena Subié jest Budié (Budiz, Budeg). On je upravijao Bribirskom Zupom za slavnoga kralja Petra KreSimira Velikoga, te se spo-Bribirska Zupa i njezini 2upani. minje u kraljevim poveljama god. 1062.—1069, Ninski tupan bio je tada Adamié, a u Zupi Luci (Bribirskoj m sjeveru) neki Vuki¢, Zupan Budié odlikovao se je od svojih susjeda Zupana tim, &to je uz svoju Zupansku Gast oba Yao i sluzbu na dvoru kralja Petra Kresimira. On je| naime bio posteljnik kraljev (Budes postelnic, berberiensis iupanus), te je s toga morao vise puta i dulje boraviti u kralja nego drugi Zupani, koji nijesu vr8ili nikakve dvor, ske sluzbe. Budiéa nalazimo dva put u gradu Ninu, gdje je kralj Petar Kre8imir imao svoje zasebno svrati8te; prvi put je Budié u Ninu god. 1062, kad kralj dariva manastiru sv. Kréevana u Zadru mjesto Diklo; drugi put god. 1069, kad kralj poklanja istomu samostanu otok Vir (Maun). Potonjom prigodom desi se na kraljevskom dvort vide Zupana: Adamié ninski, Vukié luéki, Petar sidratki, Dragomir cetinski, i sva sila dréavnih i dvorskih ¢astnika Za kralja Dimitrije Zvonimira i Stjepana II. starje fina je Bribirske upe i plemena Subié Zupan Strezi- nja (Stresigna, Stresinna, 1078—1089,). Kad kralj Di- mitrija Zvonimir god. 1078. dariva spljetskoj nadbiskupij zapu Cetinu, svjedok je toj darovnici uz preslavnu kra Hjicu Jelenu i hrvatskoga biskupa Gregorija takodjer Bri- birski Zupan Strezinja. On je nazotan i god. 1088, kod grada Sibenika (apud castrum Sibinico), kad je ondje kralj Stjepan II. sazvao drtavni sabor hrvatskoga kraljestva. Zupan Strezinja doSao je u sukob s opatom Petrom, gla- varom znamenitoga benediktovskoga samostana sv. Ivana u kraljevskom gradu Belgradu. Opat naime kupio je neku zemlju u Miranju od Hranka, sina Ivanova, za trideset rimskih solida; ali na to se die Zupan Strezinja sa svojim rodjacima (Stresinna berberistich suique parentes) i htjede opatu oteti Miranje. Opat s nekoliko svoje braée podje u Nin pred kralja Dimitriju Zvonimira i podite tuzbu proti 2upanu, na &to kralj povjeri svomu tepéiji Domi- niku, da razvidi stvar. Tepdija napokon zemlju dosudi samostanu, na &to privoli i sam 2upan Strezinja sa svojomZupani Strezinja, Mrmonja i Bogdanac. svojtom. Pri toj parnici bili su nazotni ninski 2upan Jura, sidrazki Zupan Ljubomir, i tepéija Jakov sa svojom bra¢om. Malo zatim kupio je nasljednik opata Petra, po imenu Madije, neku zemlju od Pisa¢ana; sad se nije tomu pro- tivio Zupan Strezinja, veé je zajedno s ujcem kralja Zvo- nimira, Strezom, bio glavom svjedok toga kupa. Uz Stre- zinju bilo je tada prisutno pet njegovih vitezova (Stresinna berberistich et quinque suis militibus). Kad je sa Stjepanom II. izumrla porodica hrvatskih kraljeva iz porodice Drdislavovita, nastale su smutnje u kraljevstvu hrvatskom. U to je osudno doba bio Zupan u Bribiru Mrmonja (nobilis sapientior), koji je takodjer bio vojvoda vojske od plemena Subi¢a. On je zajedno sa Zupanima ostalih jedanaest plemena hrvatskih vodio vojsku god. 1102., kad je ono ugarski kralj Koloman provalio u Slovinsku zemlju i Hrvatsku, da njima zaviada kao rodjak Zvonimirove udove Jelene. I 2upan Mrmonja ugovarao je s kraljem Kolomanom, i njegovo pleme Subi¢a priznalo je Kolomana za hrvatskoga kralja. Tako je pleme Subiéa poput drugih jedanaest plemena hrvatskih dobilo od Kolo- mana potvrdu svojih starih plemenskih povlastica, naro- Gito da mote i dalje mirno i slobodno driati i udivati svoju »plemenstinu* u Bribirskoj Zupi, a da zato ne mora ni pleme ni njegovi Ijudi plaéati kralju nikakvog danka ni daée. No zato se je i pleme Subi¢a obvezalo, da ée kralja pomagati u ratu s detom od trideset (deset) konjanika, i to u hrvatskom kraljevstvu (do Drave) 0 svom tro8ku, a u Ugarskoj (preko Drave) na troSak kraljev. O plemenu Subiéa i njegovim Zupanima za prvih vladara iz kuée Arpadove nema kroz pol stoljeéa ni spo- ymena. Tek oko god, 1160, za kralja Gejze II. i za slav- noga hrvatskoga bana Beluga javlja se u Bribirskoj Zupi Bogdanac (Bogdaniz) kao starjeSina plemena Subi¢. U ‘ono je vrijeme Bona, predstojnica samostana opatica sv. Tome u Belgradu povela parnicu proti Glamoganima rai neke zemlje u Mokranima izpod brda Tinja, a na medji Kiaie: Bribinki knezov. 218 Bribirska 2upa i njezini 2upani. plemena Mogorovi¢a. Predstojnica Bona posla na sud pred bana Beluga, koji je dosudio zemlju samostariu, te imenovao Zupana Bogdanca pristavom (pristaldus), da iz vr8i banovu odluku i uvede opatice u posjed dosudjene im zemlje. Malo zatim, god. 1168., osvojio je bizantski car Ema nuel nakon dugog ratovanja velik dio Hrvatske i Dal- macije, te ih pridruzio svojoj dréavi, Za Bribirsku Zupu ne kate se doduse izrijekom, da je i ona dosla pod bi- zantsku viast: no poSto se kae poimence za gradove Skradin i Ostrovicu, da su pripali bizantskoj drzavi, nema sumnje, da se je jednako zgodilo sa Bribirskom Zupom i plemenom Subiéa. Uz bizantsko carstvo ostade Bribirska Zupa zajedno s ostalom Hrvatskom punih dvanaest go dina (1168,—1180). U to se vrijeme bizantskoga viadanja javija i bribirski Zupan Miroslav, sin i nasljednik dv pana Bogdanca. Upravo posljednje godine bizantskoga vladanja, naime to, lipnja god. 1180. izdao je vojvoda Rogerije, namjestnik cara Emanuela, za Hrvatsku i Dalmaciju, u gradu Spljetu povelju spljetskomu nadbiskupu Rajneriju. Tom zgodom okupili se u Spljetu oko vojvode Rogerija gotovo svi duhovni i syjetovni velikasi hrvatskoga kraljevstva, a medju njima bio je i bribirski zupan Miroslav, sin Bog danéev. No kad je iza tri mjeseca (24. rujna) bizantski car Emanuel umro, sva se Hrvatska dize proti bizant skomu viadanju i pristade oduéevijeno uz zakonitoga vir dara svoga, uz ugarsko-hrvatskoga kralja Belu III. Nem “sumnje, da se je tada i Zupan Miroslav s plemenom Su- biéa i s titavom Zupom svojom vratio pod okrilje Belino Miroslav pomaze svima silama kneza Mavra (tocius ma ritime provincie studiosus exercitator), kojega je kralj Bela poslao u Hrvatsku, da preuzme oslobodjeno kre Yjevstvo, i da mu povrati one oblasti i gradove (narotito Zadar), koje bijahu Mletéani za prijainjih burnih vremens ugrabili. Kad je knez Mavro u veljaéi god. 1181. prolazios vojskom po Hrvatskoj, uredjujuci zemlju i dijeleci pravdu u ime kraljevo, pak se s vojskom svojom utaborio u Be- lici nedaleko od Zadra (in predio Desconis, quod Belize vocatur; u 10. stolje¢u +o BeNic%eu), onda su se oko njega skupili hrvatski velika8i i plemena sa svih strana. Prvi od svih bio je upravo bribirski Zupan Miroslav (Miroslao breberiensi juppano); on je bio prvi vijeénik i savjetnik njegov, kad je sudio sud i izdavao povelje. Nedvojbeno je, da je Zupan Miroslav i u ratu, &to ga je kralj Bela malo zatim zapoteo s Mletcima radi Zadra, pomagao svoga gospodara vjerno i uztrajno, kako je to u isto doba inio i kréki knez Bartolome). Naravno je, da je Zupan Miroslav tada dolazio i na kraljevski dvor u Ugarsku, i da su mu i kralj i hrvatski ban povjeravali zamagne poslove u Hrvatskoj. Sada vrai sluzbu banskoga pristava, sad opet izdaje povelje. Evo jedne u hrvatskom prevodu: »U ime Kristovo, Godine od upuéenja tisuéu sto osamdeset i éetvrte, mjeseca otujka, druge indikcije. Za viadanja naSega gospodina Bele, preblagoga kralja Ugar- ske, Dalmacije, Hrvatske i Rame, a u gradu Zadru za nagelnikovanja kneza Damjana Desinje. Svima kao sa- danjim tako i budu¢im hoéu da navijestim, da sam ja Zupan Miroslav Bribirski, sin Bogdanca (jupanus Mi- roslaus brebriensis, filius Bogdanizi) poSao na dvor rete- noga gospodina kralja i svijetloga mu%a Dionizija, bana primorske oblasti, pak sam ondje na8ao Marina, tastnoga opata (samostana) sv. Krevana u Zadru. Taj bijase onamo do8ao radi parnice, koju je podigao Cudonja Krboti¢ poradi nekoga sela kod Brda, u mijestu, koje se zove Slivnik, za koje je pomenuti opat starim privilegijama tvrdo dokazivao, da pripada samostanu sv. muéenika Kr- Sevana. No gore reteni Cudonja ipak je smetao mana- stiru-radi onoga sela, ne pustajuéi da ga ufiva u miru. Page iu ono vrijeme, kad je gore reteni ban do8ao u Zadar, on je razloge opatove totnije razumio, pak jeustanovio za parnicu vise rokova onomu Cudonji. Kad taj ni na posljednji odredjeni rok, na koji bi pozvan po muzevima, nije htio do¢i, onda je gospodin ban po savjett hrvatskih Zupana (de consilio iupanorum Sclavonie) ost dom dosudio gore reteno selo samostanu sv. Kréevana, te je Djedomira Sramlenova dao za pristava, da ga uvede u ono selo. No Cudonja je, slijededi stari obitaj, kuSao i proti toj odluci staviti prigovore. S toga je gospodin ban poslije meni tvrdo zapovjedio, da budem pristav opatt za to selo. Ja po nalogu i tvrdom sudu banovom ot tujem, da regeno selo za sve vijeke imade pripadati sv. KrSevanu, pak mjesto sebe dajem za pristava Greg orija, moga sina, pred svjedocima: Juricom Cudonjié i t. dé Umni i pravedni kralj Bela bio je zahvalan onim mr Zevima, koji su mu pomagali obnoviti viast u povraéens Hrvatskoj i Dalmaciji. Junaka Bartolomeja, kneza krékoga, nagradio je tako, da mu je 1193. darovao Zupu Modrute za sve vijeke kao nasljedno knedtvo. U povelji, koju mu tom prigodom izdade, udini ga i sudcem za sva vre mena u njegovoj nasljednoj Zupi, a za sve to zahtije vaSe od njega samo vojenu sluzbu, da ga naime po maze sa deset konjanika (oklopnika) u kraljevstvu, a sa éetiri izvan kraljevstva, kad god bi kralj prema ugo voru hrvatskih plemena s kraljem Kolomanom podigao na noge hrvatsku vojsku. Tako je dakle kralj Bela po uzoru zapadno-evropskog lenskog sustava pretvorio start hrvatsku Zupu Modruge u nasljedno leno i podijelio ga krékim knezovima kao knedtvo (kneZiju) pod pogodbu, da mu u ratu sluze s onoliko momaka, koliko je prije davalo ono hrvatsko pleme, koje je u 2upi Modrugama nastavalo,* ‘Vrlo je vjerojatno, da kralj Bela nije smetnuo s uma ni zasluga Bribirskoga Zupana Miroslava, pak da je na jednaki natin njemu i njegovim potomcima darovao u nasljedno leno onu Zupu, kojom je doslije upravijao kao starjeSina plemena Subi¢a. Ova slutnja postaje jovjerojatnija, ako titamo u spomenicima, da se Miroslav zove vazda Zupanom, a sin njegov Gregorije knezom. Miroslav bio je dakle posljednji upan, a Gregorije prvi knez u Zupi Bribiru* Na koncu XII. stolje¢a zamijenio je u 2upi Bribiru, kao u mnogim drugim hrvatskim Zupama, starohrvatskoga iupanus) feudalni knez (lat. comes). No nije ilo jedino ime Zupnoga glavara. Stari hrvat- ski Zupan bio je izabranik i pouzdanik svoga plemena i time Gitavoga naroda; novi feudalni knez bio je miéenik i vazal (klevetnik) kralja, koji mu je Zupu dao za leno. Prije je Zupan grad Bribir Cuvao za pleme, sad za kralja, te je tako 2upni grad postao kraljevskim gradom, Nekad je Jupan Stitio pleme makar i proti sili kraljevoj, sad je bilo knezu braniti kraljevu viast i ugled i proti drevnim slobodama plemena. Nekad je korijen zupanove viasti bio u ljubavi plemenskoj, sad je kneza obasjavala milost kraljevska. Nekad je 2upana biralo pleme, ali vazda iz odredjene porodice ili hite. Sad je ta porodica postala knezevska i primila Zapu u nasljedno leno, ali samo tako dugo, dok bude kralju vjerna te mu Gini sluzbu. A sto onda, ako se kad pomrse odnosi izmedju kralja i kneZevske hite, ako kralj proglasi vjeru za nevjeru, ako opozove daro- vanje svoje ili svojih predja, te liSi knezove svega, Sto su po milosti stekli? Be22 prvi knez od Bribira. Til. Gregorije I, prvi knez od Bribira. (1200-1234). Borbe s knesom Domaldom (1220—1223). — Gregorije svladao svoga strica, knesa Vifana (1223). — Gregorije postaje knezom grada Spljeta. — On se bori s kumskim knesom Petrom, te pomaie hercega Kolomana, — Ponovne borbe s knezom Domaldom (1229). — Gregorijen sin Marko, knex spljetshi. — Gregorijev brat Stjepan i sinovi Stjepanovi. fe kralja Bele IIL. (+ 1196) zareda’e u hrvatskom kra- Ijevstvu velike smutnje i razmirice. Mladji brat kralja Emerika, hrvatski herceg Andrija, digao se na oruzje protiv brata svoga. Kraj takvog razdora u kraljevskoj porodici ne samo da je opet spao ugled kraljevski, nego je i vlast kraljeva znatno malaksala, Stojedi sad uz kralja a sad uz hercega upravo knedevski rodovi u Hrvata znatno se podigose, te neki gotovo kao kraljiti gospo- dovahu u svojim oblastima, To. bijase zametak oligarhij- skomu viadanju u Hrvatskoj. Uz politiéku nevolju javi se i vjerska. Vjecite borbe izmedju zapadne i iztoéne orkve, kolebanje izmedju Rima i Carigrada, a i druge prilike i neprilike urodise napokon tim, da je u juznih Slavena nikla nova vjera, naime bo- gomilska ili patarenska, Gnijezdo Patarena bila je doduse banovina Bosna, ali i u hrvatskim zemljama od Neretve do Dunava nasla je odziva nova vjera, U to doba polititkoga i vjerskoga razsula javija se na popristu hrvatske povjestnice Gregorije, prvi knez od Bribira. On je god. 1200. veé u muzevnom vijeku svomu; od brace njegove stoji nerazdrutivo uza nj brat Stjepan, tako da se malo kada i spominje jedan bez drugoga, Braéa drie Bribir sa Zupom, koju im je otac namro, No osim brata Stjepana imade Gregorije i sta-Borbe s knezom Domaldom. 23 rijih rodjaka, narodito stri¢eva. Jedan mu je stric, ta- kodjer po imenu Gregorije, duhovnoga staleZa: on je biskup u Kninu, na stolici biskupskoj, koja je nekad obu- hvatala ¢itavu zemlju Hrvata do Drave i do primorskih gradova dalmatinskih, Drugi stric njegov Visan (Buis- senus, Buisenus) dospio je, ne zna se kako, u Liku, i stoluje ondje u tvrdome Zvonigradu na Zrmanji. To je valjda dalo i povoda nekim starijim povjestniéarima, te su uztvrdili, da je citava hiZa Bribirskih knezova sta- rinom iz Like, i da je tek kasnije presla na jug Velebita. Zanimijivi su ti stritevi kneza Gregorija: jedan je sta- rjeSina katolitke crkve u Kninu, a drugi u Zvonigradu na zlu je glasu kao privrtenik Patarena (fautor hereti- corum). Taj je knez Visan u tom pogledu jednak knezo- vima iz plemena Kati¢a, koji takodjer Suruju s Patare- _ nima, tako da se na njih i na njihove podanike moraju dizati kritarske vojske! Ako je knez Gregorije od Bribira ugledan i silan za kralja Emerika, kako se je tek mogao podi¢i za sla- boga i kukavnoga viadanja kralja Andrije II.! No uw prvi mah nije tada Gregorije bio najmoéniji knez u Hr- vata, bilo mu se jo8 dugo otimati za prvenstvo s drugim knezom, naime s Domaldom. © porijetlu kneza Domalda ne zna se mnogo, pate se ne moze ustanoviti ni kojega je bio plemena, Neki kaZu, da je potekao od plemena Kati¢a, drugi tvrde, da je od plemena Svadiéa. Slijepi djed njegov Slovinja (Zo- loyna) drtao je neku plemenitu zemlju izmedju rijeke Krke i grada Zadra, tako da je bio moda i susjed Bri- birskim Zupanima. Od Slovinje bastinio plemen’tinu sin njegov Saracen, otac Domaldov. Saracen je god. 1171. bio tupan u Klisu, a kasnije je postao dosmrtni knez (na- éelnik, comes) grada Sibenika s pravom nasljedstva za svoje potomke, Sve te éasti i viasti ostavi Saracen sinu Domaldu. Veé godine 1200. vrsi Domald kao sibenski knez slutbu pristava, kada herceg Andrija daje samo-stanu sv. Kuzme i Damjana neku zemlju u podgradju Sibenskom. No Domald je tada joS u sporazumku sa po- rodicom Bribirskih knezova, po8to su na darovnici her- cegovoj kao svjedo njegov, knez Grego Malo zatim, a jo8 svedjer za kralja Emerika, knez Domald kroz dvije godine upravija kao knez gradom Zadrom (1203—1204). Kad je na to Zadar dosao u mie tagku viast, a Emerika zamijenio na kraljevskom prijestolju Andrija, planuse Ijute razmirice izmedju velikaSa i kne zova u Hrvatskoj (instans schisma, quod ortum est inter potentes-nobiles Sclavoniae), za kojih se osobito iztiée »presvijetli gospodin knez Domald*, od god. 1209. na telnik grada Spljeta. On je stajao vjerno uz kralja An- driju, te je godine 1210. zarobio u Spljetu poslanike, koje bijahu protivnici Andrijini poslali u Carigrad, da pozovu na prijestolje kraljevi¢a Gejzu, strica Andrijinog. Zahvalni kralj podijeli zato jo8 one godine knezu Do- maldu_povelju, kojom mu darova upu Cetinu s Triljem za sva vremena.® Sad je knez Domald bio na vrhuncu svoje moti i sjaja. Dréao je najznamenitije Zupe i oblasti u Hrvatskoj, bio knezom grada Sibenika i Spljeta. Kao knez i natelnik Spljeta (1209 -1219,) zaratovao je na grad Trogir i da ugodi Spljeéanima, koji su odavna gledali prekim okom Trogirane, i da se nametne za gospodara tome gradu. Tek godine 1217. podje Ponciju de Cruce, magistru tem- plarskoga reda u Hrvatskoj i kraljevu namjestniku za Hrvatsku i Dalmaciju, srecno za rukom, te izmiri s po- moéu hrvatskih knezova (cum nobilibus Croatis — cum consilio multorum nobilium Croatorum) ratujuée stranke. Poncije oslobodio je Trogirane od suda kneza Domalda i njegovog sina (a iudicio tam Domaldi quam eius filii), te je podjedno potvrdio stare povlastice i zemlje Trogi- rana. Od knezova, koji su tada stajali uz bok kraljevskomu namjestniku, narotito se spominju Bribirski knez Grego- ii kninski biskup Gregorije i sinovacPad kneza Domalda. rije s braéom, knez Bodemir, knez Juraj Desivoj iz Like i mnogi drugi. No knez Domald ipak nije mirovao, pate se malo zatim stao opirati i samoj kraljevskoj vlasti. Naravno, da su se na to svi podigli na njega, koji su stajali vjerno uz kralja, A medju njima bili su upravo najodluéniji knez Gregorije sa svojom braéom i stritevima, Godine 1221. skinuse Spljeéani Domalda s knezevske éasti, te izabraSe za svoga kneza Vi8ana iz Zvonigrada, strica Gregorijeva. Sada planu ogoréeni Domald gnjevom na knezove od Bribira, dite vojsku i stade se Ijuto osvedi- vati. On provali u njihovu Zupu, te ju nemilo opustosi. Odatle se rodi obéi rat u Hrvatskoj. Nemoguéi Domald sam se odriati, pozove pomoéne éete iz stranih zemalja iv artava (viribus exterorum regnorum requisitis), te ha- rae po oblastima kraljevih. privrenika. No napokon ipak nadjata kraljevska stranka, na telu joj knez Gregorije. Domald bi svladan na koncu godine 1222., a njegovo mjesto zapremi glavni protivnik njegov, knez Gregorije. Namah godine 1223. izdade zahvalni kralj Andrija Bri- birskim knezovima povelju, u kojoj doslovce ovako go- vori: ,Saznavéi za nevjeru naSega podanika (jobagio) Domalda iz Hrvatske, koju je podinio proti kraljevskoj kruni, to smo po savjetu svih nasih sluzbenika neku njegovu zemlju, koja zapotinje kod rijeke Krke, te se spusta k moru do Zadra, podijelili vjernim nasim knezo- vima Gregoriju i Stjepanu i bra¢i njihovoj radi njihovih neprekidnih i vjernih sluzba, koje su nam éinili neprestano i neumorno; a najvi8e zato, 8to je spomenuti Domald zemlju reéenih vjernih nasih Gregorija i Stjepana, dobaviv sile iz stranih dréava, s vojskom opustosio. Za naknadu tolikih zasluga dajemo njima i po njima njihovim baétinicima i nasljednicima bastinika vjegitim zakonom (retenu zemlju) u_ posjedovanje*. Padom kneza Domalda silno se je podigao knez Gre- gorije i njegov rod. Dok se je knez Domald, izgubivaiGregorije I., prvi knez od Bribira, milost kraljevu i velik dio svojih posjedovanja, sklonio nekamo u zabit, moida u Sibenik, izéekujuéi opet srecnije dane, knez je Gregorije preuzeo ne samo velik dio njegovih zemalja, nego i prvenstvo izmedju hrvatskih knezova. Hrvatski Ijetopisac Toma arcidjakon spljetski u svojoj povjestnici solinske ili spljetske nadbiskupije crta nam kneza Gregorija u ono doba ovako: ,Bijase mut moéan i bogat, upravljajuéi poslove bijase dosta razborit i okretan, Sreéa mu se smijala svagdje: imao je obilato potomstvo i dobar uspjeh u svima stvarima. Nije bilo u Hrvatskoj nikoga, da bi se mogao podititi tolikom via8¢u kao on, Svladao je bo sve svoje protivnike, pak nije bilo nikoga, te bi se usudio posegnuti rukom za stvarima njegovima ili braée njegove.** Upravo u onaj mah, kad se je hita Bribirskih kne- zova tako znatno ojaéala, planu borba izmedju kneza Gre- gorija i njegovog strica Visana, gospodara Zvonigrada u Lici i kneza u Spljetu. Ne javlja se uzrok ni povod raz mirici, ali bit de, da se je radilo o tome, tko ¢e biti sta- rjeSina u rodu, da li najstariji ¢lan njezin ili prvorodjeni sin Zupana Miroslava? I Vi8an je bio muz plemenit, bogat i moéan (uir nobilis, diues et potens); opreka izmedju strica i sinovea trajala je veé odavna; bilo je i ljutih okr8aja, od kojih su obje stranke stradale. Cinilo se ipaky da ée napokon stranka Visanova pretegnuti. Bilo je to godine 1223. Knez Vi8an skupio vojsku i osvanuo neoéekivano pod gradom Bribirom, Opasao sa svih strana Gregorija u njegovoj tvrdinji tako, da nije nitko mogao iz grada iza¢i ni u nj uéi. No Gregorije nad- mudri svoga strica. Kako je bio domialjat i lukav, stavi jednom rano u prozorje zasjede, kad strate Vi8anove ni- jesu dosta budno pazile, pak provali iznebuha u logor njegov. Cete Visanove bile su tom neotekivanom pro- valom tako smetene, da se nijesu mogle ni braniti, Ve- liko mnoitvo neprijatelja bude sasjeteno, sam ViSan bude tiv zarobljen. Kad su ga doveli pred Gregorija, stade gazaklinjati, da mu se smiluje i Zivot mu daruje. Ali Gre- gorije bijase strog i tvrda srca, pak se ne dade smekéati rijetima molecega zarobljenika, ,Skinite s njega oklop*, rete naokolo stojecim vojnicima, pak kad oni to izvréise, pograbi Gregorije ma¢ i turi mu ga u sred crijeva govo- reci: ,Ova milost budi ViSanu, koji mi je toliko puta za- prijetio neprijateljskim oruzjem*. Smréu kneza Visana (1223.) jo8 se vise dite ugled i viast kneza Gregorija i njegove braée. Od Zvonigrada u Lici do Bribira i Skradina, od Knina do Belgrada na moru dopirala je njegova posredna i neposredna viast. Samo jedno jo mu je trebalo. Veé od Kkonca 12, stoljeéa bio je prevladao u gradovima Dalmacije obitaj, da su tamoinji gradjani birali za svoje knezove ili nagelnike veéinom hrvatske velikase, Cinili su to pak zato, i da se obrane od sile mletatke, koja je vazda na njih vrebala, i da se za8tite s kopna od hrvatskih 2upana. Tako je nedavno knez Domald bio knez ili naéelnik Zadra, i onda Spljeta; tako je i knez Vian do smrti bio navelnik Spljeta. I knez je Gregorije zatelio, da pribavi sebi i svojo] bra¢i nagelnitku ili kneZevsku ¢ast u dalmatin- skim obéinama, najprije u Spljetu, onda u Trogiru, a napokon iu primorskim gradovima hrvatskim: Ninu i Sibeniku, koji su imali jednake povlastice i uredbe, kao i dalmatinske ob¢ine. Nema sumnje, da je knez Gregorije namah nakon smrti svoga strica Vi8ana poradio, da ga zamijeni kao knez u gradu Spljetu. Ali mu to ne podje za rukom. Cini se, da je tada medju svjetovnjacima u Spljetu bilo mnogo privrienika patarenske vjere, pak su oni proglasili knezom Petra, gospodara i kneza u Humskoj zemlji, muza moéna i ratoborna, ali privrtenika patarena. Upravo radi toga izbora dodlo je u Spljetu do nasilja. Kad je naime knez Petar stigao u Spljet, ne htjedose ga svetenici pri- miti ni pustiti u stolnu crkvu; no svjetovnjaci otese silom crkvene kljuce i uvedo8e Petra u hram. Kad je za to tuopapinski legat Akoncije, kazni grad Spljet interdiktom. Uza sve to ostade Petar knezom i dalje kroz dvije go- dine (1223.—1225.). No kako je vise boravio u Humskoj zemiji, nego u Spljetu, to je taj grad ostao bez obrane, te je narotito mnogo stradao od kneza Domalda, Koji se je stao opet micati, te je iz tvrdoga Klisa, koji je oteo Spljeéanima, poteo udarati na sam grad. Knez Gregorije nije godine 1223. postao knezom u Spljetu, kako je Zudio, pak zato nije ¢udo, da je zamrzio na sre¢nijega takmaca svoga, na humskoga kneza Petra, koji je k tomu bio jo8 pataren i protivnik kralja Andrije. No ni Spljetu nije bilo koristi od Petra. Gradjanstvo je bilo razdvojeno radi njega, a knez Domald prijetio dnevice iz Klisa. K tome je grad udaren crkvenom kletvom iu nemilosti kralja Andrije! Kraj takih prilika nije éudo, da je naskoro planuo i o@iti rat izmedju humskoga kneza i Gregorija. Rat se je vodio valjda god. 1224. i 1225. po kopnu i moru. Knez Gregorije, da bi lakse svladao svoga takmaca a kraljevog protivnika, utanatio savez s Dubrov- nikom. Obetao obéini, da ne ée dirati u stvari njezine i njezinih podanika, koje bi zatekao u Humu budi na kopnu budi na otocima. Borba mora da je bila zestoka; sam se Gregorije poslije hvali, da je Stete nanosio svomu nepri- jatelju Petru, gdje je samo mogao. Jedino ako bi njegovi judi Sto nehotice i neznajuéi oteli dubrovaékim podani- cima, to se je namah povratilo i popravilo. Rat se je svr8io pobjedom kneza Gregorija. Petar, izabrani doduse knez spljetski, nije vise zalazio u one strane. Malo vrijeme proslo iza rata, a kralj Andrija ime novao za hercega mladjega sina svoga Kolomana, kralja halitkoga. U polovici god. 1226. do’ao novi herceg u primorske strane (ad partes maritimas), te se vet 1. kolo voza desio u Splietu, gdje se je nastanio u nadbiskupskoj palagi, Tu su se uz njega skupili poglaviti duhovni i svjetovni velika’i hrvatski, a medju njima Bribirski kne zovi Gregorije i brat mu Stjepan. Tom je prigodom hercegpostade knezom u Spljet Koloman darovao trogirskomu biskupu Treguanu mjesto Drid i ukinuo sve odredbe, koje bijase zaveo humski knez Petar s dozvolom starijega brata Kolomanovog, prijas- njega hercega Bele. Pristavom pak, koji ée biskupa uvesti u darovani posjed, imenovao je kneza Stjepana. Mladomu hercegu Kolomanu bio je odsad knez Gre- gorije desna ruka, Upravo u to umro je u Humu knez Petar, koji i onako u posljednje doba nije mnogo mario za Spljet; a obéina na to izabere svojim knezom moénoga i odluénoga Gregorija. Tako se izpuni knezu Gregoriju davna Zelja njegova, Ved 14. travnja god. 1227. spominje se Gregorije (,illustrissimi comitis*) uz nadbiskupa Gun- cela u izpravama grada Spljeta. On je veé u prvi mah po- vratio ob¢ini tvrdi Klis, da joj bude branikom od nepri- jatelja njezinih na kopnu hrvatskom. A umah zatim po- vjeriée knez Gregorije i citava obéina spljetska tvrdinju Klis (castellum de Clissa) nekomu Petru (Petrus filius quondam zupani Ursici), da ju dr#i na ¢ast krune ugarske i za za8titu gradova Spljeta i Trogira‘, te da ju brani od svakoga ¢ovjeka. Za veéu sigurnost moradose neki rodjaci i prijatelji Petrovi poloziti jaméevinu od 1000 per- pera; sam gradjanin spljetski Madije, tast spomenutoga Petra, dade u zalog 150 perpera. Osim toga moradoSe za nj prise¢i u nazotnosti kneza Gregorija, gradskih su- daca i drugih svjedoka. Malo zatim, dne 11. svibnja god. 1227, spljetski knez Gregorije zajedno s nadbiskupom Guncelom rjeSava parnicu izmedju vitezova Bodjaka i Spljeéanina Formina radi neke zemlje, koja je pripadala crkvi sv. Petra, Za uprave kneza Gregorija, piSe arcidjakon Toma, mogli su Spljeéani neko vrijeme dosta sigurno obradjivati svoja polja i pasti svoja stada, No posto je Gregorije bio zaokupljen mnogim poslovima (multis negotiis implicatus), nije mogao vazda boraviti u Spljetu, nego je u gradu ostavio namjestnika (dimisso suo vicario), koji je vrsio njegova prava, Sam pak Gregorije desio se u mjestima,koja su mu bila 2godna. Ako je pak kada dozvan do8ao u grad, 8to se je vrlo rijedko zgadjalo — kudi ga Toma — nije se toliko brinuo za stanje obéine, koliko se je poglavito borio za svoje dohodke. Uslijed toga ostala je obéina kao udovica bez upravitelja, te je vise nazadovala nego napredovala. Krivo Gini latinskim duhom opojeni povjestnitar, kad bijedi kneza Gregorija s nemara za povjerenu mu obéinu. Gregorije nije doduse vazda boravio u Spljetu, ali nije zanemarivao toga grada. Nije bio on kriv, Sto je u Spljetu veé prije njega bilo smutnja izmedju gradjana, a najmanje, sto je svedjer u gradu postojala stranka, pro- tivna kralju Andriji, a sklona nevjernomu knezu Domaldu. Gregorije je Ginio, Sto je u onim prilikama mogao. Prvo mu je bilo, da posve izmiri grad Spljet sa starim protiv- nikom Trogirom. To mu je po’lo za rukom, paée i to, da su Trogirani izabrali svojim knezom Stje pana, mlz djega brata njegovog. Odsad ne samo da su braéa radila sloino za dobro svojih obéina, nego su i ob¢ine stajale jedna uz drugu, pomatuéi hercega Kolomana i bana Julu, da se vrati mir i red u hrvatskom kraljevstvu. No to je bilo gotovo nemoguée, da se poluti. Najprije planu ljuta razmirica izmedju Bodjaka u Vrani i opata Roberta u Rogovu poradi nekih zemalja izmedju Rogova i zemljista, na kojemu je nekad stajao kraljevski grad Belgrad, Rogovskoga opata zastupao je trogirski knez Stjepan od Bribira. Tu2akalo se pred kra- Ijem i hercegom Kolomanom, pred banom Julom, ali do rijeSenja parnice nije do8lo. Tom je zgodom knez Stjepan u ime svoje i svoga brata, spljetskoga kneza Gregorija, kao i u ime svoje bra¢e i rodjaka tvrdo izjavio, da zem Ijite nekadanjega grada Belgrada pripada Bodjacima (Templarima), ida radi toga ne ée pomagati rogovskoga opata proti vitezovima. Zamaénije su bile smutnje, koje je u to doba ponovo pokrenuo knez Domald. Premda bijase izgubio svoju djePonovne borbe s knezom Domaldom. dovinu i poslije tvrdi Klis, ipak se podize i proti hercegu Kolomanu i proti Bribirskim knezovima. Domald je taj put naSao zaklona i pomo¢i kod plemena Kati¢a, kojih su knezovi stolovali u gradu Omi8u i odanle gospodovali ne samo Krajinom izmedju Cetine i Neretve, nego i su- sjednim otocima. Kadi¢i bijabu tada na zlu glasu gusari i odluéni privrzenici patarenske vjere. Nijesu htjeli da znadu ni za kralja Andriju ni za hercega Kolomana, pak su objerucke prigrlili i pomagali nevjernika Domalda, koji je mozda bio od njihovog plemena i sjemena.* Stranka Domaldova u Spljetu mora da je u to znatno ojatala, jer god. 1229. podje njegovim privrienicima za rukom, da su Gregorija od Bribira skinuli s knezevske Zasti (tune eiecerunt Gregorium de comitatu) i proglasili _ knezom Domalda (et fecerunt comitem Domaldum). To prinudi hercega Kolomana, te napisa jo one godine Splje- ¢anima ovo pismo: ,Koloman po BoZjoj milosti herceg Hrvatske i Dalmacije spljetskomu knezu, kao i svemu puku toga grada pozdravljenje i milost. Vasoj vjernosti, koja drii uz kraljevsku Yast, zapovijedamo tvrdo, da se dostojno pripravite sa svima svojim brodovima tako ma- lima kao i velikima, pak kad poSaljemo k vama glasnika, da nam namah priteéete u pomoé proti Domaldu, nepri- jatelju kraljevu. Da se takodjer ne usudite ista od stvari toga Domalda primiti u svoju pohranu‘. Ne ima vijesti, kako se je rat vodio. No izvjestno je, da je knez Gregorije veé god. 1231. opet stolovao u Spljetu, 1 da je ondje Zast kneZevsku obnaiao jo8 u lipnju god. 1234. Cini se dakle, da je pretegnula stranka kra- Tjevska u Hrvatskoj. Gregorije je paée postao i knezom Sibenskim, gdje je doslije upravljao Domald. U to vri- jeme god. 1231.—1234. — knez Gregorije bio je ved starac, mo2da i preko sedamdeset godina, — pisao je on pismo dubrovatkoj obéini i njezinomu knezu Zan Dandulu. U pismu govori ovako: ,Presvijetlomu i velemoZnomu muzu, vitezu i gospodinu Zan Dandulu, revnomu knezu, sud-32 Gregorije I., prvi knez od Bribira. cima i ditavomu vijeéu grada Dubrovnika.Gregorije, knez Spljeta i Sibenika, sudci i vijednici sa svim gradjanstvom toga grada kao prijateljima i predragim rodjacima po- zdravijenje, i da vez ljubavi ostane nerazrjesiv. Posto je savez zajednice i prijateljstva veé od starine s Bozjom pomoéu medju nama utvrdjen, ini se posve spodobno i suglasno razlogu, da bude isto éustvo volje i kod obav- Yjanja pravednih posala. Jer kako mudrac veli: tvrdo pri- jateljstvo sastoji u tome, da (prijatelji) jedno isto hoée i jedno isto ne ée. Ne pristoji se odvratiti uhom srca, ako smo ikad &ta koristno ili povoljno za vas udinili, Sto ée medjutim vasa obzirnost bolje razabrati. Vjerujemo, da se jo8 sjedate rata, koji je bio izmedju nas i kneza Petra, od kojega nijesmo htjeli imati nikakvih vasih stvari, page smo rekli i vama obznanili, da éemo sve éuvati (neostedeno), Sto bi vaiega bilo na otocima ili u njegovoj oblasti, Jer mi smo reéenomu neprijatelju nasemu, knez Petru, nastojali nauditi, gdje smo samo mogli, i nismo ni8ta Stedili osim vasih stvari, I ako je tko od nagih &ta ne znajuéi udinio, te uzeo od vasih stvari, tosu namah titavo vama povratili. A i vi ste jednakim naginom ono, Sto su vaSi naSima oduzeli, dali povratiti. Sto se tuzite na kralja, vaSega neprijatelja, da vam danomice zasjede Gini, vrlo éemo se radovati, ako mu uzmognete odoljeti. S toga Saljem k vagoj blagohotnosti gospodina sudca Ivana s istim gospodinom Cazettom, kojemu su stvari otete, moledi, da ih prijazno primite i povjerujete, sto vam kaZu. Neka znade vaSa mudrost, da éemo, ako naie molbe usligate u tome pogledu, u zgodno vrijeme i vasim (molbama) udovoljiti*. Posljednji put spominje se knez Gregorije u jednoj spljetskoj izpravi u lipnju god. 1234. Poslije toga ne nalazi mu se vite traga. Vjerojatno je, da je tada i umro. Tek Sto silnoga Gregorija nestade s obzorja, opet se dize stari protivnik njegov i porodice njegove, Domaldo, koji je god. 1235. opet postao knezom u gradu Spljetu. AJi mu slavaKnezovi Marko i Stjepan. 33 ne potraja dugo. Veé god. 1237. pretegnu opet u Spljetu stranka kraljevska i Bribirskih knezova, koji nakon Ze- stokih borba zbaci Domalda i uzvisi na kneZevsku éast Marka, sina kneza Gregorija (rursus eiecto Domaldo fe- cerunt comitem Marcum, filium Gregori). Kneza Gregorija ide slava, da je polotio temelj ka- snijoj modi i sjaju Bribirskih knezova od plemena Subi¢. On je vazda vjerno stajao uz zakonitoga kralja Andriju i hercega Kolomana, pak je time ne samo razSirio ple- menstinu svoga roda, nego i pribavio sebi knezevsku ast u gradu Spljetu i Sibeniku, a bratu Stjepanu u Trogiru. Toma arcidjakon ka%e za nj, da je imao obilato potom- stvo; no osim sina Marka ne mote se ustanoviti za iz- vjestno nijedan sin ni kéi njegova, A i sina Marka ne- staje namah s vidika, tako da je starjedinstvo u rodu Bribirskih knezova preslo na Stjepana, mladjeg brata Gregorijevog, i na njegove sinove. Knez Stjepan, mladji brat Gregorijev i vjerni po- magaé njegov, spominje se kao ,slavni knez“ (inclitus comes) Trogira god. 1232. i 18, veljate god. 1234. Poslije toga ni njega vise nema u poznatim spomenicima. Znade se za izvjestno, da je za sobom ostavio dva sina: Stje- pana i Jakova, Starljega su sina Stjepana za raz- liku od staroga otca od miloste prozvali Stipko ili Stjepko. Taj je Stjepko i preuzeo starjesinstvo u hiti Bribirskih knezova, ae Kiaié: Bribiraki knerovi a34 Stjepko, knez od Bribira i Trogira. Iv. Stjepko, knez od Bribira i Trogira. (1239.—1274.) Sijepko kao knes Trogira pomate Trogirane proti Spljetu i ostalin neprijateljima kralja Bele 1V, — Poveljom od 23, studenoga 1251. potordio je hralj Bela IV. knesovima Stjephu i Jakovu iufu Bribirsku, — Knes Stjepko postao potestatom u Sibeniku, — Smrt knesa Stjepha (6. kolovosa 1274.) Weser-ee, razsipnoga kralja Andriju naslijedio je sin Bela IV. (1235.—1270). On je na8ao drtavu. svoju u najveéem neredu, te je bila prva zada¢a njegova i njegovog brata Kolomana, hercega hrvatskoga, da povrati red i mir, Narodito bilo mu nastojati, da skuéi premoéne veli- kaSe i da vrati kruni ogromna imanja, koja bijade ili otac njegov razdao ili su ih svjetovna i duhovna viastela razgrabila. U to doba javija se na popristu hrvatske povjestnice knez Stjepko, sin kneza Stjepana, a sinovac kneza Gregorija. Kako je uz kneza Gregorija vazda vjerno stajao brat Stjepan, tako je Stjepku nerazdrutiv drug brat Jakov. Dok Stjepko stoluje i knezuje u Trogiru, dotle po svoj prilici brat Jakov upravija plemenitinom u Bribiru. No uz tu braéu spominju se i drugi élanovi iz porodice Bribirskih knezova: tu su Pribinjini sinovi: Gregorije i Daniel, koji potonji obnaSa kneZevsku éast u Sibeniku; tu je knez Budislav, zet kneza Gregorija, tu je Obrad, kojemu ne znamo ni za otca ni za zanimanje. Svima ovima je starjeSina knez Stjepko. Stjepko spominje se kao knez od Trogira prvi put u svibnju god. 1239. Gotovo u isto vrijeme postao je nadel- nikom u gradu Spljetu, gdje je pretegla latinska stranka pod povjestnigarom arcidjakonom Tomom, neki Talijan