y EYE ee he. PeatCovjek je, dakako, ostao na mjestu mrtav. Ali mora da je dozivio uzasne trenutke izmedu onog »biti ili ne biti«, kad je gurnut pod kotaée podzemne Ze- Ijeznice, Dogodilo se to u 4.08 sati po- slije podne, kad je kompozicija pod- zemne Zeljeznice ulazila u stanicu na uglu 72. ulice i Zapadnog Centralnog parka. Tek jedan sat kasnije drustvo za prvu pomoé izvuklo je iznakazeno tije- Jo ispod kotaéa vlaka. Nekolicina u bi jelo obuéenih stanignih policajaca Su- teGi je stajala kraj policijskog lijegnika, dok su Ijudi iz prve pomoci razodjevali le8. Izmijenili su po koju rije’. Prazna jeka priguieno se odbijala od hladnih Zidova. Rijeti su neugodno odzvanjale. Moj prijatelj Sten Rajder pretrazi- vao je djelove odjeée mrtvog tovjeka. Ja sam za to vrijeme poSao na kraj pe- “rona i sjeo na klupu kraj vlakovode. — Osjegate li se nesto bolje, g. De- lanej?* On_me pogleda. — Da, nesto — odgovori nesigurno. — Prezivio sam uzazne trenutke! Bio je star oko 40 godina, Zdepast, nezdrave bo- je lica. Svetlosive oi sjale su boledivo. — 11 godina, da, veé 11 godina vo- zim tom prugom, a da nisam dosada dozivio ni jednu jedinu nesreéu. I sad mi se to moralo dogoditi. — Sjeéate li se nekih pojedinosti? — Ne... i jedino Sto jo8 Zelim... da i ovo malo, sto mi _je ostalo u podsvi jesti, zaboravim. To mi moiete vje- rovati — Ali vi ne sumnjate, da je govjek gurnut s perona pod vlak? — Dovraga, ne sumnjam. U to sam barem potpuno siguran. Na peronu sam vidio dva Govjeka, gm sam izaiao iz tu- nela, kad Sto sam’ vam veé rekao, Osim te dvojice na peronu nije bilo drugih judi. ‘Najednom jedan od, njih_gurnu Onog drugog. To ‘sve nije trajalo vise od nekoliko sekundi, On zaguti i upre izgubljen pogled wu tamni okvir tunela, — Jedino, sto sam vidio, bio je stra- San pogled covjeka koji je posrtao. Oh, nikada ne ¢u mo¢i zaboraviti izraz nje- govih otiju. — Kad ste vidjeli da ée do¢i do ne- sreée, jeste li odmah zakodili? — Naravno, ali bilo je prekasno. Iz tunela izlazimo obiéno dosta velikom brzinom. To sigurno znate!? Delanej je jo uvijek gledao prema otvoru tunela, Izgleda da jo8 uvijek nije mogao zaboraviti nesre¢u . — Kaiete, da lice onog drugog uop- ée niste vidjeli? — Morao sam ga vidjeti. Ali mi nje- govo lice nije ostalo u sjecanju. Ono me nije podsjeéalo ni na Sta. Ja sam kao zataran piljio u onog drugog, koji je preda mnom lebdio u zraku. Kao da je jednu, dvije sekunde visio totno pred vlakom, raiirenih ruku i nogu. A on- da... onaj straSan izraz lica... Zar se uopée ne sjetate, kako je onaj drugi izgledao? Ne bi li mi mogli barem priblizno reéi njegovu visinu? Delanej zatvori ogi i protrija kapke, — Stvarno se ne sjecam. Sve se do- godilo tako brzo. Covjek je sekundu lebdio preda mnom w zraku. U slijede- éem trenutku lezao je veé na tratnica- mai Viale je projurio Preko njega. — Jeste li sigurni, da je ona druga osoba bila muskarac? Delanej me zatudeno pogleda i tada opet okrene glavu. — Kako to mislite? Naravno da je bio mu8karac! Pa nije mogla biti Zena. — Hoéete rei, da je ona druga oso- ba nosila musku odjecu? “ Vlakovoda zamiiljeno nabra éelo. — Ne... ne, Ne znam totto. Nisam, imao vremena paziti na to. Neko vrijeme je Sutio.— Jedino sto mogu reti je, sve se od- vijalo uzasno brzo, Ne mogu se oslobo- diti pogleda govjeka koji je padao pod vlak. Mogu zamisliti, kako ste se upla- 8ili — nastavim prijateljski. — Ali ipak ste imali neku predodzbu da je druga osoba bila muskarac. Iako ne bi bilo prvi put da je nekoga gurnula pod vial zena. Delanej duboko uzdahne, — Nisam siguran. ‘To nikako ne mo- gu zamisliti, Jedna Zena se ne bi usu- dila uéiniti nesto takva. Kao kroz ma- glu se sjecam, da je druga osoba imala na sebi kisni kaput. Ili neSto sligno. O tome imam jednu... jednu éisto mut- nu predodzbu. — Moida se motete sjetiti jo8 ne- dega? ‘On_potrese glavom. — Ne, nifta vis — Ali sigurni ste, da na peronu nije bilo nikog, osim njih dvoje!? — 0, boze... Pa to sam vam veé re- kao. Naravno da sam siguran da na pe- ronu nije bilo osim njih dvoje nikoga Mi obigavamo letimice pogledati peron kad izlazimo iz tunela, Viakovoda mo- ra uvijek raéunati s tim, da ima neo- preznih Ijudi koji stoje preblizu traé- nica, U tom sluéaju duzni smo upozo- riti putnike signalom, Izvukao sam svoju biljeZnicu i zapi- sao u nju nekoliko redaka, — Malo je tudno, da bi ta druga oso- ba nosila Kigni kaput — primijetih — kad je danas jedan od najtoplijih dana ovog ljeta. Sluiajte — rege Delanej nestri- pljivo — rekao sam vam veé nekoliko puta, da u to nisam siguran, Mozda je to bio ovjek u kiinom kaputu, a mo2- da nije, Ne mogu tvrditi ni jedno ni drugo, Prokletstvo... po mom nejas- nom utisku mogla je biti i Zena u trié tvrt kaputu ili tako neSto. ZaSto me veé jednom ne pustite na miru? — Sve nam je to neobiéno vatno — umirivao sam ga, — Zar mislite, da meni to nije jas- no? — poviée otajniéki Delanej, — Zar moida trebam imati pripremljenu fo- tografsku kameru, kako bin odmah sli- kao sumnjiva lica na peronu? Sta uop- ée trazite od mene? Spremio sam biljeznicu u dzep i ustao, Delanej se ugrize za usne, — Oprostite — promrmlja, — Nisam opet tako mislio. Mislim, da mozete shvatiti da su jednom éovjeku nakon takva slutaja Zivei krajnje napeti. Potvrdim glavom. — Jo§ nisam naéinio va8u izjavu, g. Delanej, Morat éu vam dosadivati jos koju minutu. ‘Viakovoda baci pogled na Ziéanu kor- pu u kojoj se nalazio les, i koja je e- kala da je odnesu. Odmah zatim okrene glavu u drugom pravcu, — Kako hoéete, Jedino bih Zelio da sam se danas razbolio i da nisam do- Sao na posao. Veé 11 godina vozim ovom prugom i nikoga jo§ nisam ni okrznuo. A danas... Vraéao sam se peronom. Lijeéniéki pregled bio je joS u toku. Stanje leSa otezavalo je da se toéno odredi starost éovjeka. Mora da je imao oko 35 godina. Migiéavo zbijeno tijelo bilo je srednje visine. Mrtvae je imao crne ravne kose, zaéeiljane unazad, vrlo tanke obrve i fine gotovo Zenske crte lica. Policijski lijetnik Kletao je kraj 2i- Zane korpe i promatrao tijelo bez Zivo- ta, Bolnigari su stajali malo podalje i tiho razgovarali sa stanitnom policijom. — Uiasna stvar, Pit — obrati mi se policijski lijegnik. On ustane i obtiSe rukom praginu s koljena. — Gotovo da bih na licu mjesta mo- gao izvrSiti autopsiju bez upotrebe skal- pela. On skine gumene rukavice, slozi ih u plastiénu vreéicu i stavi u svoju torbu. — Da li se u meduvremenu viakovo- da ipak neteg sjetio? —Ne, ne — odgovorih. — Jedina je stvar u koju je potpuno siguran, da je na peronu bilo samo dvoje judi. Ali on se ne mode sjetiti ni jedne jedine pojedinosti, koja bi nam pomogla identi- ficirati zlodinca. On éak nije siguran, da li je onaj drugi bio mu&karac ili Zena. Delanej ima samo nejasnu predodzbu © tome, da je ta druga osoba imala na sebi kigni kaput ili ne8to sliéno. Ali ni u to nije siguran, — Kisni kaput? — Danas, kad je ta- kva vruéina?— Kako sam ti rekao, viakovoda’ je nesiguran u svojim izjavama. — 1 to je sve Sto si doznao? — Da. Policijski lijetnik suzdrZano se ce- rekao. — Tada moiete i ovaj staviti uz osta~ le nerijegene sluéajeve. Izmedu 10 ili 11 milijuna ljudi, koji se u ovo doba da- na vrte po Njujorku, najmanje 8 — 9 milijuna ima kigne kapute. Trebad sa- mo izaéi na ulicu i dohvatiti prvu oso- bu koja, naide, mudkarea, Zenu ili dije~ te. Svi mogu biti zloginci. jquzaiiudl, bael posifednyi pogled na — Sada ne mogu nista vise udiniti, Pit, Hoéete li imati neSto protiv, ako Je bude otpremijen u Velvi? Potvrdio je primitak leSa i poSao pre- ma izlazu, Bolniéari su prebacili gumi- rano platno preko Zitane korpe i pozu- rili za lijegnikom. Spremio sam priznanicu u dep. Pravilo je njujorske policije, da pre- tragu i transport le’a preuzima onaj policajac koji se prvi nade na mjestu zlo%ina, Obiéno je to uniformirani po- licajae, ali je ovaj puta slutaj htio, da smo se Sten Rajder i ja nalazili naj- blize mjestu dogadaja kada smo preko mikrofona dobili obavijest o zloginu, Na mjesto zlogina stigli smo nekoliko mi- nuta prije dezurnog policajca. Posto- jala je minimalna vjerojatnost da ée zlotinae biti jo3 na mjestu zlocina, la~ ko je od momenta samog ubistva pa do nageg dolaska proslo svega nekoliko minuta, ubica je imao dovoljno vreme- na da se izgubi. Modda je samo potréao do drugog kolosijeka i uskotio u neki vlak koji je upravo polazio u drugom praveu, U viaku su se vozila dva policajea i jedan je od njih udaljavao ljude s pe- rona, a drugi je telefonom obavjesta- vao nadleZne. Kada sam sa Sten Rajde- rom stigao, peron je veé bio ispraznjen. Dok smo éekali na hitnu pomoé pretra~ Hii smo ekaonicu i ostale prostorije gdje bi se eventualno netko mogao sa- kriti. Nakon toga Sten je potrazio pro- davaéa karata na ulazu, a ja sam po- Sao razgovarati s viakovodom, Proda- _vaé karata na ulazu nije primijetio nista neobigno. S njegovog se mjesta izvr- sno vidi cijeli peron, ali prodavati mo- raju raditi brzo i koncentrirang i po- dizu pogled samo ako ih netko zamoli za neku informaciju. Sad je bila takva situacija, da nitko nije barem pola sata prije ubistva zatratio nikakvu informa- ciju. Ljudi su izlazili s perona, ali ni jedan od njih nije pokazivao neleu na- Totitu i neprirodnu Zurbu. Dakle, s izjavom prodavata karata nije se moglo nista zapoveti, a isto ta- ko nis izjavom vlakovode. Jasno je bilo jedino to, da se dogodilo jezivo umorstvo. To je bilo veé drugo umorstvo otka- ko smo premjeSteni u 20. policijsku sta- nicu. Znali smo, da éemo se vratiti u nau staru stanicu u Griniéu, ali se za- sada nije dalo nista udiniti, jer je ne- j u_policijskoj di- palo na pamet, da se namje%te- nici kriminala svakih nekoliko tjedana smjenjuju po rajonima. Berni Fels po- stao je Sef kriminalistitkog odsjeka, a Sten i ja bili smo mu potéinjeni. Rekao sam Sefu stanice, da vlak moze poéi, Sto se nas tite, redovit promet moze opet poteti. Oba policajea iz vla- ka poslao sam da ponovo zauzmu svoja mjesta. Tada sam se pridruzio Stenu koji je pazljivo pretrazivao odjecu mrt- vaca. Sten je radio metodiéki, kao uvijek. Sve Sto je Govjek imao na sebi ili uz se- be bilo je pazljivo unijeto u izvjedtaj. Kada sam pri§ao, Sten nije podigao po- gled. Samo je nesto progundao. Moj je prijatelj mnoge veé iznenadio. Po spoljagnosti nitko ga ne bi smatrao policajeem, Cak i vrlo mladi i vrlo ne- iskusni Ginovnici slitniji su detektivi- ma od Stena Rajdera. Visok je i vitak s kratko podrezanom kosom. Uvijek iz- gleda kao da je zbog netega malo iz- nenaden, ili zauden. ZaSto tako izgle- da, ne znam. Medutim nema toga, zbog éega bi Sten ostao iznenaden ili Sto bi njega moglo zatuditi. On ima otprilike isto toliko godina sluzbe kao i ja. Poli- cajac je, kako se kaze »tvrde pesni- ces. Sten ne zna za strah. — Kako stoje stvari? — upitao sam, Sten bez rijeti potpise izvjestaj i ustane. — Covjek se zove Edvard R. Meklin. — Da li je kod sebe imao netto, sto bi nas moglo navesti na trag?— Takvu sreéu naalost nemamo, Ni- kakvo prijetece pismo, nikakve droge. Naprosto nista. U svakom slugaju upa- da u oi, da njegovo otreano odijelo ne- ma nikakve veze sa sadrzajem njego- vih dZepova. On mi pruti jedan velik omot_u ko- jem su se nalazile sve stvari iz Mekli- novih déepova, — Pogledaj — reve Sten i tada svra- tih painju_na odijelo. — Dugo nogeno jeftino odijelo. Cipele nisu bile skuplje od 7 — 8 dolara. SeSir, koSulja i kra~ vata vrlo su iznokeni. Sve Sto je mr- tvac imao na sebi jeftino je i mora da je kupljeno u nekoj robnoj kuéi, To su iste takve stvari, kakve nosimo ti i ja Pit. Pogledao sam u omot. U njemu se na- lazila lisnica sa 480 dolara. Na teskom mesinganom prstenu nalazila su se tri kijuga, Zatim sam ugledao 71 cent u sitnigu, maramicu, dzepni ée¥alj, kutiju cigareta, jeftini upalja%, kutiju’ aspiri- na. Osim toga karte za kazali8te kuplje~ ne u pretprodaji uz cijenu od 126,50 do- Jara i raéun jednog noénog kluba na 205 dolara. Na kartama i ratunu bila je na- pisana Meklinova adresa: 923 Zapadna 24, ulica, Osim 480 dolara u lisnici se nalazila samo jos liéna legitimacija u Kojoj je stajalo da je Meklinova adre- sa: 631 Zapadna 58 ulica, Zapisao sam adresu u svoju biljeznicu i vratio omot Stenu. — Shvaéam gdje tra¥ig izlaz — re- kao sam. — Da, pred nama je toviek koji je obuéen kao sitan ginovnik, Po njegovu odijelu ne bi se reklo da zaraduje vi- Se od 40 do 50 dolara tjedno. Modda i manie. Usprkos tome on ima uza se do 500 dolara gotovine, i moze odvojiti gotovo 300 dolara za kazaliite i noéne lokale. Sten je namréteno promatrao gomilu ‘otreanih stvari. — Ili je nenadano dobio novac i ni- je jo8 stigao u kupoviny, ili je bolovao od fiksne ideje da potrosi sto: manje na_svoje odjevanje. Stvar bi bila dru- gaéija, ako se uzme da je Meklin bio u jedrom starom odijelu koje je obi- Zavao nositi kod kuée, Medutim to ni- fe tako, jer on ima na sebi bijelu koSu- iju, Ieravatu 1 padljivo o&iS¢ene cipele... 6 ‘Na to nisam imso nigta primijetiti. Sigurno postoji mnogo objagnjenja, na primjer o dzeparu ili tome sli¢no. Kod ovog se Govjeka sigurno ne radi o die~ paru, jer d¥epari ne nose sa sobom ra- €une, a i lisnicu bi sigurno vet bio ba- cio da ju je nekome ukrao. — Je li viakovoda... kako se ono zvao? Delanej! Imao jo8 neSto novo za dodati? Ispriéao sam mu o Delanejevu utisku, da je onaj drugi tovjek imao na sebi kigni kaput. — Taj Zovjek nije jo8 uvijek dosao k sebi. Njegove su oti bile prikovane samo za izraz Meklinova lica, Sten pogleda na kraj perona gdje je vlakovoda jo8 uvijek sjedio na klupi i izgubljeno gledao pred sebe. — To je odvige premalo da se za- potne. Imamo dakle ofevica koji nam ne moze re¢i ni8ta vise nego da se radi © umorstvu. Ja potvrdim, — Kod toga jo8 nije siguran radi li se 0 mu&koj ili 0 Zenskoj osobi. — Mogao je biti bilo tko. Da se ne- koga gurne pod viak, ne treba odvise snage. To bi moglo uéiniti i dijete. Sten je poteo zamatati krvlju umr- Vane dijelove odijeée, a ja sam otigao do korpe za papir i izvadio jedne no- vine. — Sjeéa8 li se Dima Munija? — upi- tao sam, Sten uze paket pod miku i odgovori: — Déim Muni, tko je to? Ne znam je li jo3 uopée Zivi. Neg- dje tridesetih godina ova je neman ubi- jala jude gurajuéi ih pod viakove pod- zemne Zeljeznice, — Sad sam se sjetio. Slu3ao sam o tome. Sluéaj se uzima kao primjer u policijskoj skoli. — Barni Fels bio je onda jo8 obiéan policajac. Upravo prije nekoliko mje- seci priéao mi je o sluéaju Dzima Mu- nija. Muni je na taj nagin ubio éeti osobe. Kod petog pokuSaja bio je pra- vovremeno uhvaéen. Skrivao se iza ne- ke stare Zene... — Da, sad znam sve — upadne mi u rijeé Sten i pogleda me upitno. — Zar dovodi§ ovo umorstvo u vezu s Mu- nijem? — K vragu, ne, Bar ne joS zasada. Ali novine bi to mogle vrlo lako uéiniti. Upravo prije nekoliko dana pregazio jevlak neku denu. Dosada nije jo8 totno ustanovljeno da li je pala pod viak slu- éajno ili je namjerno gurnuta, Medu- tim im novinari saznaju da je Meklin gurnut pod vlak, mogli bi postaviti pi- tanje, ne radi li se i u sluéaju ove Zene © umorstvu. Peron se punio. Putnici koje je poli- cija dosada zadréavala Zurili su stepe- nicama. — Sten, mislim da je najbolje da se podijelimo, Ti i Delanej otidete u poli- cijsku stanicu radi obavljanja potreb- nih formalnosti, osim toga obavijesti o svemu Barnija’Felsa, — Kakva je situacija s komisijom za umorstva i dréavnim tuzZiostvom, — To éemo prepustiti Barniju. Mo2- da mu uspije da nam jo8 za neko vri- jeme osigura slobodne ruke. — U to se on zaista dobro razumije. — Prije no sto poduames bilo sto dru go, pokusaj ustanoviti, nije li Meklin veé registriran kod policije. — U redu. Jos nesto? — Bilo bi dobro da vlakovodu ispi- tai jo§ nekoliko puta. Naredi da mu do- nesu pivo i sendvite. Postupaj s njime padljivo, Modda ée se sjetiti jo8 nevega. Katkada se na taj nagin moze nesto postigi — Sve ¢e biti u redu — odgovori Sten, — Ti ée8 ispitati obje adrese ko- je smo nagli kod Meklina. — Svakako, i to Sto skorije .. . — Sten, pitaj Barnija, znade li on sta je s D#imom Munijem. On je svoje- vremeno bio smjeten u neki zavod, ali se vile ne sjecam u koji. Mozda je joS uvijek tamo, a modda i nije, Na svaki nagin moramo ustanoviti gdje je. — Sve te momente moramo imati.na umu, 2. poglavije Dvadeset i getvrta zapadna ulica le 2i w ozloglaSenom dijelu grada, Meklin je stanovao u peterokatnici. Ta je zgra- da bila posljednji put maljana prije najmanje 50 godina. Iznad vrata visio je jedva Gitljivi natpis: »Namjestene Sobe s tekuéom vodom — na dane, tjed- ne ili mjesece — poblize kod pazikuée.« Bilo je otprilike Sest sati poslije pod- ne. Djeca su se igrala na plotniku. Pred vratima na pragovima sjedili su_mus- karci, koji su se liladili pivom prije no Sto podu na veteru u svoje sparne sta- nove. Jedan od najtoplijih dana ove godine priblizavao se kraju. Pozvonio sam. Nisam dugo éekao. ‘Vrata su se naglo otvorila, tako da sam sasvim instiktivno ustuknuo malo una- trag. Velika debela Zena, stara otprilike pe- deset godina, gledala me ispitivacki ‘Nepoteéljana kosa visjela joj je u sivim ‘pramenovima. Bila je obuéena u plave raine tilage i mu8ku kogulju. ‘Na noga- ‘ma je iméla prijave teniske cipele. —+ O, nebesa — nemojte rei da..... — Ja sam detektiv Selbi — predsta- vio sam se. — Zelio sam — To sam odmah pomislila, Policajac. Zar mislite, da nemam oti? — Rado bih govorio s pazikuéom. — Upravo govorite s njim. Ja sam gospoda Dzadson. Ona je premjestila svoju znatnu te- éinu na drugu hovu i upitala me zna- tiZeljno: — Sto ielite? Soba praznih nemam. Pustio sam Zenu neka éeka i mirno sam pripalio cigaru. — Stanuje li kod Vas Edvard Me- klin? Ona je skupila ofne kapke i upitala me: — ‘Sta je uéinio? —_Nisam rekao, da je bilo Sto uti- nio. Kada ste ga posljednji put vidjeli? _Ona je slegla svojim moénim rame- nima. — Mofda prije nekoliko dana, Ne sjeéam se toéno. Ionako ga nisam ov- dje ba’ prevesto vidala. Dolazio je i odlazio. "Ponekad su znala proti i tri do éetiri dana, a da ga nisam vidjela.Za¥to? — Bit éemo mnogo prije gotovi: ako Prepustite meni da ja postavijam pita- nja. Da li je gospodin Meklin Zivio ov- dje sam? — Naravno. Sta Vi mislite. Jo& je trenutak oklijevala prije ne- go li se sklonila s vrata kako bih uiao. — Mi ne Zelimo davati susjedima besplatne predstave. Povela me slabo osvijetljenim i vlainim hodnikom, koji je bio prenatrpan raznom starudijom. Intenzivno je smrdjelo po matkama i pokvarenim masno¢éama. — Dakle? — rege gospoda Dzadson. — Primijetila sam da je govjek u po- sljednje vrijeme bio nekako potisten i zabrinut. — Kako to mislite? — Vidjelo se na njemu. Kada sam ga posljednji put srela, ostavljao je utisak kao da se boji smrti. — To je bilo prije nekoliko dana? — Upravo sam tako rekla, — Znadete li, Sega se bojao? — Ne. Ali sasvim je sigurno, da se netega bojao. Dakle? Sta je s njim? — Pitanja éu i dalje postavijati ja —rekao sam. — Kakva mi obavjestenja mo%ete dati o gospodinu Meklinu? — A Sta se tu ima ispriéati? On je isto tako stanar kao i svi ostali. On svoju najamninu plaéa toéno i ured- no. Ne pusta preglasno radio. Ne tura svoj nos u stvari drugih Ijudi. Zena je ponovo slegla ramenima. — Ali me nemojte pogresno razumjeti. Ne Zelim ga opisati boljim no sto je bio. Ukoliko je doSao u sukob sa zakonom, neka ne ogekuje od mene nikakvu po- moé. Ja mu nisam kriva, sam si je kriv. — Kako on izgleda, opigite mi ga. — Treba li to biti Sala. Zelite li me uvjeriti, da ne znate kako izgleda? — Ipak mi moiete reéi, nije li tako? — Srednje je visine, ima crnu kosu, lijepo glatko lice kao djevojka. Jeste li zadovoljni? Kimnuo sam. Opis je sasvim odgo- varao. — Rekli ste, da je éesto bio na putu? — Toéno. Ja uglavnom nemam ni- Sta protiv stanara koji su éesto na putu, Oni mi usteduju mnogo truda oko spre~ manja soba. Najradije bih, da su svi stanari na putu. ca — Znate li da li je odenjen? — 0 tome ne znam nifta. Ja se ne brinem za privatne stvari svojih: sta~ nara. — Kako stoji s posjetama? —.Vi Zelite znati, dovodi li k -sebi zene? To ne znam, Tako dugo dok mi moji_stanari plataju redovito najam- ninu i ne razbijaju jedan drugome nos, ne brinem se o njima. Gore idem samo kada je zaista potrebno. S Meklinom nisam’jo8 nikada imala teSko¢a. — Znadete li, na koji je nagin za- radivao? — O tome uopée nemam pojma. — Da li najamninu pla¢a u gotovu sli Sekom? ~— U gotovu. Uvijek ostavi novac na stolu... ja veé shvaéam, sto bi vi htjeli od mene saznati. Ali time vam ne mo- gu pomoéi. Ne znam nigta o éovjeku ine Zelim znati, On je ovdje optrilike godinu i pol, a ja sam ga u to vrijeme vidjela mozda jedan sat. Ponekad je platio i za cijeli mjesec unaprijed. Kao Sto sam rekla, nismo gotovo uopée raz- govarali. Smrad od mataka bio je toliko jak, da mi se potelo komeéati u utrobi, Pri- palio sam cigaru i pustio dim lagano kroz nos, To je pomoglo, ali samo za kratko. i — Ja zaista nemam cijeli dan vre- mena — prigovorila mi je g4a. Dzadson, — Bili vam bilo te&ko da mi pokazete njegovu sobu? — Naravno da bi mi bilo te&ko, Uspi- njem se stepenicama samo onda kada se to nikako ne da izbje¢i. Dréim, da moiete i sami poti gore. Ona izvadi kijué iz déepa i dade mi ga: — Ovaj otvara sve sobe, Meklin stanuje u tre¢em katu vrata broj 9. Pokao sam, — Donesite mi kijué prije nego li ode- te—viknula je gda. Déadson za mnom. Soba Edvarda Meklina bila je upravo onakva kakvu sam u ovoj kuéi i ofe- kivao. Zelena je boja veé odavno pre- stala biti zelenom. U jednom je uglu bio uski metalni krevet. U drugom se na- lazila mala komoda, éija je gornja plo- %a bila puna mrlja. Pred prozorom sta- jao je prastari pleteni stolac. To je bio Sav namjestaj. Nije bilo ni slika na zi- dovima ni zavjesa na prozoru,U lice mi udari ustajali vrudi_zrak. Otvorio sam prozor. Zatim sam otpoteo pretragu. Poteo sam od ormara. ‘Na dnu je lezao jeftini kovéeg, imi- tacija koze. Na unutarnjoj strani vra~ ta visjelo je nekoliko zamrljanih kra- vata. Nista drugo. Otvorio sam kovéeg. Bilo je u njemu ne&to prljavog rublja, prazna boca od viskija i kutija sibica. Zatvorio sam kovéeg, stavio ga u or- mar i pre’ao na komodu. Nije me iznenadilo 3to su ladice bile ipak, u_najgornjoj ladici naSao sam dvije diste koSulje. Tu je bila i pid- Zama, koja je jo8 bila u celofanskom omotu, zatim tri para éarapa, pola ku- tije cigareta i puna boca Kings Ransom viskija. U uglu ladice bio je sasvim mali radio. Kad sam pomaknuo radio ugledao sam kodnati stalak za slike velitine do- pisnice, Bio je-to onaj dvostruki stalak za dvije fotogratije. Desni je dio bio prazan, a u lijevom se nalazila slika u boji zaista lijepe djevojke s dugom cr- nom kosom, upadno plavim ogima i iz- nenadujuée’bijelom koZom, Izvadio sam sliku. Na poledini se na~ lazio petat fotografske radnje i broj serije, Oboje sam zapisao u notes. Ta- da sam skinuo kaput, otkoptao gornje dugme na koSulji i bacio se na posao. Pretrazio sam svaki kvadratni centi- metar sobe. Zavirio svagdje gdje sam pretpostavijao da bi se neSto moglo sa- kriti. Nigdje nisam pronaSao ama baé nista. Obukao sam kaput i napustio sobu. Ako niSta drugo, postalo mi je jasno, da Meklin nije stanovao u ovoj sobi. Naravno, plaéao je najamninu. Mozda je proveo ovdje i poneku veéer. Ali sa- svim je sigurno da je stanovao negdje drugdje. Ova soba ovdje sasvim sigurno nije bila Meklinov dom. Ovaj je tovjek na’ svaki nagin vodio dvostruki Zivot. Dolje na ulazu u kuu nalazio se mali stol na kojem je leZala poSta za stanare. Pregledao sam adrese i ustanovio, da za Meklina nema ni pisma ni karte, ni bilo kakve poste, Na’ao sam gdu. Dzad- son kako pokugava zakrpati stari polo- miljeni stolac pomoéu komada Zice. Gledala me ljutito: — No? — rekla je. — Jeste li na’li ono &to ste trazili? Zanijekao sam glavom i dao joj kljué. — Mogu li Vam malo pomoti? — re kao sam i pokuSao uzeti stolac u ruke. — Samo Vi to ostavite — obrusila je. — Nije mi potrebna nidija pomoé. Osim toga, ja éu to sigurno bolje sa- ma uéiniti, bolje od Vas. Nebo znade kako éesto popravijam ove stolice. Ponovo sam upalio cigaru. — Ne gini li Vam se gudno, da je Meklin plaéao sobu, a da je gotovo nije upotrebljavao — upitao sam. — Cudno? Zaito? Veé sam Vam re- kla, da nisam nikada stavljala nepotreb- na pitanja. Ima mnogo muzeva koji se sa svojim Zenama ne podnose i traze utogigte u namjeStenoj sobi. Mozda ste i Vi @uli za to. Jesam li Vas ja to pi tala? Ne, nisam. I isto tako nisam ni Meklina ‘pitala, za8to plaéa sobu kada u njoj ne stanuje. — Vi dakle ne znate nista, sto bi za mene moglo biti zanimljivo? Ona je odgurnula stolac prema zidu, — Mislim da Vam to ne ée puno zna- &ti, ali ovaj Meklin ima naviku da u svojoj sobi pjeva. Jednog je dana do- nio sobom i gitaru, To je zaista bilo previge. Odmah sam se uspela i nila mu dalje pjevanje. Otada nikada pjevao. Prije toga uvijek je svi- rao i pjevao kaubojske pjesme, To me iznenadilo. Sasvim je sigurno, da Me- klin ne potjege sa sela. Bilo je dovoljno vidjeti ga pa da éovjek u to postane sasvim siguran. Gospoda Diadson privukla je drugi stolac i uzela u ruke ieu, — Imao je sasvim ugodan glas. Kada éujem te tuz~ ne kaubojske pjesme dode mi uvijek da se rasplaéem: Izvukao sam sliku ernke i pokazao je pazikuéi, — Jeste li ikada vidjeli ovu djevojku? Géa. DZadson promatrala je sliku neko vrijeme: — Ne — rekla je. — Ne Spijuniram svoje stanare. Na svaki na- Gin, ne mnogo. Svaki je od njih prema tome u moguénosti, da dovodi svoju prijateljicu. Svakako najmanje od svih mogao si je jednu takvu prijateljicu privétiti Meklin. On je jedan sasvim siromagan momak. Izgleda kao da si ne moie dozvoliti ni nekoliko Za8a pive. — Gospodin Meklin je mrtav, gospo- 40 Diadson — rekao sam. — Trebamo nekoga, tko ée ga identificirati.Gospoda Diadson ispustila je stolac iz ruku, — Moj boze, o moj boze! Cekao sam. — Vi Zelite regi, da on gore lezi mr- tav. Da li si je prerezao vrat ili... ka- ko je to uéinio? — Ne gdo. Diadson, Meklin je ubi- jen u gradu. Netko, tko gé liéno pozna, mora do¢i u mrtvaénicu da ga identi- ficira. Gospodi Diadson povratila se boja. — Zaista ste me bili ustrasili. Mislila sam, da si je neto udinio gore u sobi. — Kako ‘stojimo_s identificiranjem? Ona me napala, Dodavola s njim. Ka- ko Vi uopée dolazite na to, da sa mnom tako govorite? — Razgovarali ste sa mnom tako, kao da on jos Zivi — Ponekad moramo tako postupiti — umirivao sam je. — Na svaki naéin trebamo nekoga, tko ée potvrditi iden- titet. — Kada ste veé znali toliko, da ste pronaéli put ovamo, sigurno znadete i to tko je mrtvac. — U diepovima ubijenoga naéli smo neke podatke, ali svakako trebamo da netko, tko ga poznaje, potvrdi da je to zaista on. — Ja ne Zelim sa cijelom tom pro- kletom stvari imati nikakve veze. Slegao sam ramenima, — Na svaki nagin hvala Vam, Sto ste mi omoguéili da pregledam sobu. Na¢i éemo nekoga da ga identificira. — To je upravo tako, kao da sam je nagla na’ ulici, Zastao sam na vratima i upitao — Sto? Ona je asak skupila usta, — Mekli novu najamninu. On je platio za cijeli mjesec unaprijed. To znaéi, da sada mo- gu sobu po drugi put iznajmiti i za pre- ostale dvije nedjelje dobiti dvostruku najamninu, — Stvar se moze i tako promatrati. Sada se ona nasmijala, — Ne budite tako sentimentalni cijenjeni gospodine. Stvar se i moze samo tako promatrati. Napustio sam kuéu i nastojao da se Sto prije izgubim odavde. Ovdije su sta novali judi koji su mogli sasvim si gurno razlikovati policajca u civilu od svakog drugog gradanina, Sa svih su me strana pratili bijesni pogledi. Jedna je grupa mladiéa posla tako kao da mi preprijeciti prolaz. USao sam u jed- 10 nu trgovinu, U njenom se zadnjem di- jelu nalazio telefon. Odatle sam nazvao fotografa, ¢ije je ime bilo naznaeno na poledini slike. Bilo je veé skoro se- dam sati i bojao sam se da je veé dav- no zatvorio radnju. Iznenadio sam se, kada je veé na prvi signal podigao slugalicu. Javio se umoyni muski glas. Covjek mi je odmah objasnio, da je njegov atelije za danas zatvoren. Smeo sam ga kod rada u tamnoj komori, Kada sam se predstavio kao sluzbenik kriminala, postao je malo susretljiviji. Zamolio sam ga da u svojim listama pronade i da mi javi ime i adresu ernke diju sam sliku nagao u Meklinovom stanu, Ona je stanovala na broju 629 Istogne 47. ulice, a njen je telefonski broj bio Mu- rej Hil 9 — ‘981. Smjesta sam nazvao taj broj. Namje- ravao sam da odmah spustim sluSali- cu, im se gospodica Marcija Kelbert javi. S pozivom sam samo htio utvrditi, nalazi li se kod kuée. Pustio sam da aparat pozvoni jedno dvadesetak puta, a onda sam objesio sluSalicu. Nakon ‘toga nazvao sam ured i kartoteku delikvenata i zamolio ko- lege da ustanove, nije li gdica, Kelbert policiji veé poznata. Tamo se u to vri- jeme upravo nalazio jedan od mojih najboljih_ prijatelja, Dzoni Valas, koji — Zato mi nije potrebno da prevr- éem akta, Pit — rekao je. — Sta ima sa gdiconi, Kelbert? — 0, za boga, Pite, pa gdje ti Zi- vi8? Marcija Kelbert je vjerojatno naj skuplja djevojia u cijelom gradu, Od- mah Se vidi, da se ne kreéeS u boljem drustvu. — Sta ima protiv nje? — Ne mnogo. S devetnaest godina bi- la je zatvorena zbog krade u robnoj keudl’ Medutim do osede nije doslo, jer je ona stvari odmah platila. Otada je u roku od godine dana bila dva puta za- tvarama, jer je na ulici zaustavljala muskarce. U toku proile godine bila je osumnjiéena da se povezala s krugovi- ma krijuméara droga. Doni je jedno vrijeme uéutao, a on=_ da nastavio: — Prije kratkog vremena nazvao je Sten Rajder i tako znam da se ona dovodi u vezu sa slugajem umor-stva Meklina. Sten je htio znati da li nam je Meklin otprije pozat. — No, Sta se ustanovilo? — Ni8ta, Pite. Za nas je Meklin nei- spisan atak papira, Trazi8 li vezu izme- du njega i Mareije Kelbert? — Moida. On je imao njenu foto- grafiju. — Imao je svakako dobar ukus, — Zna8 li dime se sada bavi? — Njen specijalitet da sklapa_poz- nanstva s bogatim ljudima. Kao tako- zvana pratilica, ona putuje s njima 4 Nijami, Las Vegas i Akapulko, — Ona sigurno ima neki poslovni za- Stitni_ogrtaé. — Normalno. Ona katkada radi kao fotomodel. Ponekad se moze vidjeti i na televizijskom ekranu u reklamnim emi- sijama. Ti je sigurno nisi jo8 nikada vidio? — Ne, pa ti znai, da ja gledam sa- mo sportske programe. — Kelbertova ne trosi na svoje na- vodno zanimanje ni jedne minute pre- vise. — Ima li ona bilo kvakve veze s pod- zemljem? — Moida, ali posljednja ispitivanja u tom praveu nisu dala nekih rezultata, — Je li to sve, Sto 0 njoj znas? — Da, sve. Za mene je jasno, da je na§ Meklin morao biti do koljena “u zlatu, kako bi mogao osigurati jednu takvu prijateljicu. Da nije bilo tako, ne bi Marcija Kelbert za njega imala ni trenutka vremena. — Sasvim razumijem, Puno ti hvala, Doni, — Cekaj samo dok vidig malu, Bag me zanima, kako ée§ reagirati, — Dobit ée8 pismeni izvjestaj — na- smijao sam se i spustio slugalicu, Nazvao sam Barnija, svog poruénika, On je stari policijski lisac koji je o&tar kao pretpostavijeni, ali zato izvanre- dan prijatelj. — Sten Rajder mi se javio u medu- vremenu u vezi sa slugajem Meklin. Kako to da nisi vlakovodu kao glavnog svjedoka zadrza0? — Ne bi imalo nikakve svrhe, Barni, Covjek nam ne moze pomoéi, — Tako? Ti dakle nemag pojma o to- me, kako nekoliko sati samoée mogu éovjeku osvjeziti paméenje, Barni je pripadao u red onih poli- cajaca koji bi zatvorili i svoga rodenog brata, kada bi se nadali da ée na taj nagin do¢i do vazne informacije. To je vrlo o’tra metoda i ja se nisam nikada s njom mogao sloziti u pot- punosti. — Mislim, da vlakovoda govori isti- nu, Barni, Sasvim je sigurno, da bi nam on rekao kako je izgledao ubica, kada bi se _mogao sjetiti pojedinosti. — U redu, u redu — odgovorio je Fels razdrazeno. Istraga je tako i tako tvoja stvar. Ako ne bude’ ni ja éu te jednostavno smjeni do sada pronagao? Iznio sam u kratkim ertama_ sve Sto sam do sada saznao o Edvardu Meklinu. Barni je neko vrijeme Sutio. — Taj je Meklin zaista neka komié- na figura. Obuéen je u jeftino odjelo, au dZepu nosi otprilike 500 dolara go- tovog novea. Stanuje u sirotinjskoj so- bi, a ima u njoj flaiu Kings Ransom vi- skija, koji je jedan od najskupljih. Po- vrh svega jo8 i sliku Zene koja se druZi samo s milijunagima. — U sobi, koju sam_pretrazio, on si- gurno nije stanovao. To Sto ima sliku Marcije Kelbert ne mora znaciti nista posebno... — Je li to originalna fotografija? — Da, ali. — Tako nesto ne moze govjek kupiti svagdje, kao sliku neke filmske zvijez- de. Je li Sten Rajder u uredu, Barni? — Da, sjedi u predsoblju s vlakovo- dom i slu’a Sto taj ima sve za ispridati © sebi, svojoj Zeni i kéerki, Smatram, da je to izgubljeno vrijeme. — MozeS li me spojiti s njim? — Svakako, i slugaj sinko. Savjetu- jem ti da poZuris. Novine su izgladnje- le, jer se veé mjesec dana nije desio ni jedan sluéaj umorstva. Imam osjeéaj, da ée to biti velika stvar. — Barni, ja. = U redu, spojit éu te s Rajderom, Zatuo sam pucketanje u sluSalici i javio se Sten. Bio sam siguran, da je Barni Fels ostao u vezi, ne radi toga da nas prisluskuje, veé zato, sto se nadao da ¢e iz naSeg razgovora razabrati nesto Sto smo mi predvidjeli. — Sto si ustanovio u vezi s adresom? — pitao je Sten. ut