PRIKAZ KNJIGE „KNIGA O DJECI“ autora OSHO

Ime, prezime i akademska titula predavača: prof. dr. Hazim Selimović

Ime i prezime studenta: Arijana Tema
Ime predmeta u okviru kojeg se piše prikaz knjige: Pedagogija II
Ime Fakulteta: Edukacijski fakultet Univerziteta u Travniku
Bibliografski podaci:
Autor: Osho
Naziv knjige: Knjiga o djeci
Izdavač: Osho media international
Datum i godina izdanja: 16.7.2013.
Serijal: Foundation of new humanity
Broj stranica: 273

O AUTORU

Osho je rođen 11. decembra 1931. pod imenom Chandra Mohan Jain(चन्द्र मोहन जैन)
u Kuchwadai,malom selu u Narsinghpur okrugu u indijskoj državi Madya. Rođen je kao
najstariji od jedanaestoro djece lokalnog trgovca tkaninom koji je pripadao džainskoj religiji. Od
njegovog najranijeg djetinjstva bio je buntovni i nezavisni duh, insistirajući na ličnom iskustvu
istine više od slijepog prihvatanja znanja i vjerovanja primljenih od drugih. Osho doživljava prvi
bljesak prosvjetljenja sa četrnaest godina. Tih godina eksperimentiše sa meditacijama. Osho
završava studije filozofije, doktorira 1956. i provodi nekoliko godina predavajući filozofiju na
Univerzitetu u Đabalpuru.Istovremeno je putovao Indijom i držao predavanja,izazivajući
ortodoksne religijske vođe na javne polemike,ispitivao tradicionalna vjerovanja,i sretao ljude
svih životnih pravaca.Intenzivno je čitao sve što je mogao da pronađe,neprekidno težeći da
usavrši svoje znanje o vjerovanjima i psihologiji savremenog čovjeka. Krajem šezdesetih godina
ovoga vijeka, Osho je počeo da razvija svoju jedinstvenu Dinamičku meditaciju. 1974. Osho
otvara ašram u Puni koji postaje Meka za moderne tragaoce za Istinom. Sljedbenici počinju da ga
zovu Bhagwan – Blaženi. Tadašnji predsjednik Indije, Moradži Desaj, tradicionalni indus,
godinama je sprečavao sve napore Bhagwanovih učenika da presele ašram u jedan zabačeni dio
Indije, gdje bi bili u mogućnosti da eksperimentišu sa njegovim učenjem i stvore zajednicu koja
bi se samofinansirala i koja bi živjela u duhu meditacije, ljubavi, kreativnosti i smijeha. Oshovi
govori učenicima i tragaocima širom svijeta objavljeni su u više od šest stotina tomova, i
prevedeni na preko trideset jezika. Pošto je posljednje dvije godine uglavnom držao predavanja o
zenu, istovremeno se usmjeravajući na samu srž svoga učenja, spajajući i poništavajući u sebi
sve tradicije, učenici su ga nazvali Osho, po jednom zen-kaluđeru, što znači “novi čovjek”.

Osho je napustio svoje tijelo 19. januara 1990. Njegova prostrana komuna u Puni, Indija,
nastavlja da bude jedan od najvećih centara za spiritualni rast na svijetu, privlačeći hiljade
međunarodnih posjetilaca, koji dolaze da učestvuju u njenim meditacijama, terapijama, radu na
tijelu i kreativnim programima.

PRVI SAŽETAK KNJIGE

Teza ili cilj knjige
Teza knjige je Zalaganje za slobodu i inteligenciju nove generacije, te kako biti ono što jesmo.
DRUGI SAŽETAK KNJIGE
Organizacija knjige
Knjiga sadrži 15 poglavlja sa jasnim naslovima koji upućuju na sadržaj poglavlja, svako
poglavlje govori o zasebnoj temi, a sva poglavlja su povezana sa osnovnom tezom zalaganja za
slobodu i inteligenciju nove generacije.
U prvom poglavlju „Kvalitete djeteta“ autor smatra da su svi ljudi rođeni u raju i zatim ga
izgubili, a rajem smatra djetinjstvo i dječije kvalitete nedužnosti, zadivljenosti, ljepote i čiste
svijesti.
U drugom poglavlju „Nestašnost“ autor govori o tome kako odrasli sputavaju prirodnu
nestašnost djece, osuđuju je zbog straha od pobune, kao i straha da će dijete odrasti u buntovnog
mladića koji će živjeti prema svojim težnjama, a ne prema tuđim željama i naredbama, dok hvale
poslušnost.
U trećem poglavlju „Inteligencija“ autor ističe da je inteligencija urođena, nježna, da ima svoju
suptilnu snagu koja se odnosi na snagu pobune i beskompromisnog ponašanja, a sa druge strane
navodi kako društvo koje ne dopušta djeci da budu inteligentna i egoizam uništavaju
inteligenciju.
U četvrtom poglavlju „Nedužnost“ autor navodi da su svi ljudi rođeni nedužni, kao prazna ploča,
kao neznalice, bez prošlosti, a nedužnosti smatra hrabrost, čistoću i neobuzdanost, te se nada da
će u jednom boljem svijetu ljudi učiti od djece.
U petom poglavlju „Trudnoća, rođenje djeteta i djetinjstvo“ autor se bavi pitanjem kada je pravo
vrijeme za roditeljstvo, postavlja pitanja o spremnosti za roditeljstvo, govori o trudnoći, o
roditeljstvu, o kvalitetima koje roditelji trebaju imati da bi odgojili zdravo dijete, o fiziološkim i
emocionalnim potrebama djece, te razvoju seksualnosti.
U šestom poglavlju „Ograničavanje“ autor govori o tome da je ograničavanje ropstvo za dijete, a
da se svako dijete rađa sa velikim mogućnostima i potencijalom, te kad bi dopustili djetetu da
razvije svoje potancijale bez zapreka od strae drugih da bi svijet bio pun genijalaca.
U sedmom poglavlju „Kako biti roditelj novorođenog djeteta“, autor govori o iskonskom obličju
djeteta koje ima po rođenju, te savjetuje roditeljima da ga puste da bude takvo što duže vremena
tako što će mu dopustiti da dijete samo uđe u nepoznato i neotkriveno.
U osmom poglavlju “Sedmogodišnji ciklusi života“, autor opisuje sedmogodišnje cikluse života
svakog čovjeka, šta se razvija, šta je važno u ciklusima koje navodi, te kako ih podržati u razvoju
djeteta.
U devetom poglavlju “Savjet roditeljima“, autor odgovara na pitanja koja roditelji postavljaju o
ljutnji, ljubavi, krivici, požrvovanosti, smrti, odgoju, odgovornostima roditelja, rastavljenim
roditeljima, vezanosti djeteta za roditelja, te neprilagođenom ponašanju djeteta.
U desetom poglavlju “ Tinejdžeri“, autor govori o novoj generaciji tinejdžera, njihovim
potrebama i problemima sa kojim se susreću, te odgovara na pitanja i nedoumice sa kojim se
roditelji često susreću prilikom odgoja tinejdžera.
U jedanaestom poglavlju „Edukacija“ , autor govori o učenju, znanju, intelektu, obrazovanju, o
pet dimenzija edukacije, religiji, inteligenciji, moralu, prosuđivanju, kreativnosti, te o radu sa
djecom predškolske dobi.
U dvanaestom poglavlju “Pomirenje sa roditeljima“, autor odgovara na pitanja koja su djeca
postavljala o izazovima sa roditeljima: o ljutnji prema roditeljima, razočarenju roditelja u dijete,
osjećaju krivice, sumnji i generalno o odnosu između djeteta i roditelja.
U trinaestom poglavlju „Meditacija“, autor govori o značaju meditacije i primjeni meditacije u
dječijoj dobi, uzrastu djeteta za koji je meditacija pogodna, te odgovara na pitanje o mističnom
iskustvu koje dijete može doživjeti, te kako ga percipirati.
U četrnaestom poglavlju „Meditacije“, autor opisuje nekoliko meditacija i daje uputei savjete
kako ih praktično izvesti i primijeniti u svakodnevnom životu.
U petnaestom poglavlju „Ponovo stečeni raj“, autor govori o ponovnom pronalasku izgubljenog
djetinjstva i daje praktične savjete kako ponovo biti dijete.
Značaj knjige za datu oblast
Knjiga je značajna za pedagogiju, jer sadrži dosta autorovih teorija o odgoju djece i tinejdžera,
odnosu roditelja i djece, te obrazovanju i obrazovnom sistemu koji utječu na odgoj djeteta.
Sadržaj nam pomaže da razumijemo djecu i njihovu stvarnu prirodu, te nam daje savjete kako
razumjeti djecu i pomoći im da ostvare puni potencijal. Također čitajući ovu knjigu možemo
bolje razumjeti roditelje, njihovu ulogu i izazove u odgoju, ali i sagledati sebe i različite odgojne
utjecaje koji su formirali našu ličnost kakva je danas.
Značaj knjige za lično interesovanje studenta
Knjiga mi je bila interesantna i korisna, jer sam kroz nju osvijestila mnoge utjecaje na formiranje
moje ličnosti kroz djetinjstvo. U mnogim dijelovima u kojim autor dijeli svoje iskustvo sam se
mogla poistovjetiti kao osoba koja se uvijek borila za svoju slobodu i autentičnost uprkos
različitim faktorima i vanjskim okolnostima. Knjiga me ohrabrila da nastavim živjeti život
slobodno i autentično prema svojim interesima i afinitetima, te da se nikada ne odričem pravih
kvaliteta koje smo prirodno razvili u djetinjstvu kao što su radost, inteligencija, znatiželja i
ljubav.
Kritika čitave knjige
Knjiga može biti korisna svim čitaocima bez obzira na uzrast, jer govori o temama koje su
značajne za svakog čovjeka kao što su: međuljudski odnosi, odgoj djece, edukacija i obrazovni
sistem, okruženje u kojem odrastamo, razvoj ličnosti i sloboda da budemo ono što usuštini
jesmo. Određena poglavlja kao što su“Meditacije“ i „Savjet roditeljima“ nam daju praktične
savjete i upute koje se lako mogu primijeniti u životu. Međutim, iako se slažem sa većinom
autorovih teorija, mnoge teorije je teško primijeniti u praksi zbog društva i obrazovnog sistema
kakav jeste danas i koji uglavnom ne podržava individualnu slobodu. Kako je i autor sam naveo,
obrazovni i državni sistem ovakve vrijednosti koje autor opisuje doživljava kao problem i
prijetnju, te postoji niz strategija koje se primjenjuju od strane vlade, obrazovnih institucja, pa
čak i roditelja koliko bi osoba pokušala da živi po principima o kojim govori autor, kako bi što
prije odustala od svoje individualne slobode i kako bi se uklopila u društvo po normama koje je
odredila država, zakon i obrazovni sistem. Sadržaj opravdava naslov „Knjiga o djeci“, ali
smatram da ova knjiga govori puno više od toga i da se odnosi na svakog čovjeka, te nas
podsjeća na vrijednosti i kvalitete koje su mnogi od nas zaboravili u procesu odgoja i
prilagođavanja društvu. Podnaslov na novim izdanjima knjige "Zalaganje za slobodu i
inteligenciju nove generacije“ govori mnogo više o samom sadržaju. Smatram da bi naslov
najprije privukao roditelje, prosvjetne radnike, te osobe koje rade direktno sa djecom. Naslovi
poglavlja su jasni i sadržaj odgovara svakom naslovu i podnaslovu. Stil pisanja je jako zanimljiv,
a sadržaj drži pažnju sve vrijeme dok se čita. Napisana je jednostavnim i svima razumljivim
jezikom, te sadrži mnoge primjere iz svakodnevnog života. Svi termini koje autor upotrebljava
su jasno definisani, a autor na svaki problem koji opisuje nudi i rješenje, te objašnjava zbog čega
misli da je upravo to rješenje na navedeni problem. Autorove argumentacije su najčešće zaključci
koji su nastalu iz vlastitog iskustva, vlastitim uvidima i promišljanjem, a u nekoliko
argumentacija autor se oslonio na naučna istraživanja. Smatram da su sve digresije opravdane, a
mnoge od njih sadrže humor. Knjiga većinom odražava subjektivno mišljenje autora, a pristup
autora je filozofski, što je opravdano sa obzirom na autorovu biografiju. Knjiga je zaokružena,
logična i skladna cjelina.
Kritika teze knjige
Teza knjige je jasno izražena i značajna je za studente pedagodije i psihologije, kao i za cijeli
ljudski rod. Teza knjige je uravnotežena, dobro zaokružena i cjelovita.
Kritika razvoja teze
Razvoj teze je jasan, logičan i lako se prati. Pruženi su adekvatni argumenti za svaki dio teze.
Odnos teze sa sadržajem je logičan. Svako poglavlje predstavlja novi argument za tezu.
Procjena primjene sadržaja knjige u sadašnjoj ili budućoj službi
Sadržaj knjige se može iskoristiti praktično u pedagoškom radu sa djecom, kao i za savjetovanje
roditeljima i svima koji učestvuju u odgojnom procesu djeteta u različitim oblastima.
U pedagoškom radu sa djecom kroz primjenu sadržaja iz ove knjige, djeca se mogu ohrabrivati
da ostvare svoj najveći potencijal tako što će se primjenom sadržaja ove knjige podsticati da
razvijaju kreativnost, da pjevaju, plešu, slobodno izražavju ono što osjećaju, da imaju vlastito i
kritičko mišljenje, da ostanu slobodna i autentična.
U radu sa roditeljima, primjenom sadržaja ove knjige, roditelji se mogu savjetovati o roditeljstvu,
o trudnoći, odgoju, o kvalitetima koje roditelji trebaju imati da bi odgojili zdravo dijete, kao i o
potrebama djece.