ZBORNI K RADOVA

I SLAM SKOG PEDAGOŠKOG FAKULTETA
U ZENI CI
























I L U M
ZBORNI K RADOVA I SLAM SKOG PEDAGOŠKOG FAKULTETA U ZENI CI
I SSN 1840 -4448 UDK/UDC 2 UDK/UDC 3 UDK/UDC 8
Go di št e 7, br . 7, Zeni ca, decembar 2009.

I z davač:
I sl amsk i pedago šk i f ak ul t et Uni ver zi t et a u Zeni ci

Ur edni k :
M ej r a So f t i ć

Uređivački kolegij:
M uj o Sl at i na, Fi l o zo f sk i f ak ul t et Uni ver zi t et a u Sar aj evu
M aw i l Yo usi f I zzi Di en, Uni ver si t y o f Wal es – Uni t ed Ki ngdo m
Esam Al -Ghar eb, Kuw ai t Uni ver si t y – Kuw ai t
Šef i k Ku rdić, I sl amsk i pedago šk i f ak ul t et u Zeni ci
Šukrija Ramić, I sl amsk i pedago šk i f ak ul t et u Zeni ci
Edi na Vej o , I sl amsk i pedago šk i f ak ul t et u Zeni ci
Nusret Isanović, I sl amsk i pedago šk i f ak ul t et u Zeni ci

Lek t o r :
Hazema Ni štović (bosanski)

Pr i j evo d:
Emi na M andr a (engl esk i )
Zuhdija Adilović (ar apsk i )

D T P:
Izet Pehlić

Adr esa Redak ci j e:
Jur aj a Nei dhar t a 15, 72000 Zeni ca, Bo sna i Her cego vi na
Tel /f ax: 00387 32 402-919
e-mai l : i pf zbo r ni k @gmai l .co m
w w w .i pf .unze.ba

Zbo r ni k i zl azi go di šnj e

Št am pa:
"BEM UST" Sar aj evo

I SLAM SKI PEDAGOŠKI FAKULTET
UNI VERZI TETA U ZENI CI















ZBORNI K RADOVA
I SLAM SKOG PEDAGOŠKOG FAKULTETA U ZENI CI















Zeni ca, d ecem b ar 2009.

SADRŽAJ


RIJEČ UREDNIKA.................................................................... 15

SOCIJALNA ISTRAŽIVANJA
Mujo Slatina
ODGOJ KAO FAKTOR PREVENIRANJA GENOCIDNOG
PONAŠANJA ............................................................................ 21
Edina Vejo & Nataša Mirolović-Vlah
MORALNA UVJERENJA I STAVOVI PREMA OBRASCIMA
RJEŠAVANJA SUKOBA U SVJETLU TEORIJE
DRUŠTVENOG KAPITALA..................................................... 45
Elvir Čizmić & Izet Pehlić
INTERPERSONALNI ASPEKTI REFERENTNE MOĆI I
EMOCIONALNE INTELIGENCIJE MENADŽERA KAO
PREDUVJET EFEKTIVNOG VOĐENJA ORGANIZACIJE..... 65
Anela Hasanagić
PROGNOSTIČKA VALJANOST INSTRUMENTARIJA
KORIŠTENOG NA PRIJEMNOM ISPITU ZA UPIS NA ODSJEK
ZA SOCIJALNU PEDAGOGIJU ISLAMSKOG PEDAGOŠKOG
FAKULTETA U ZENICI........................................................... 85
Amina Isanović
UČENJE I POUČAVANJE U MODELU BRAIN-BASED
LEARNING............................................................................. 107
Ahmed Buljubašić
BIOLOŠKI UTEMELJENI OBLICI POUČAVANJA I UČENJA U
NASTAVI ................................................................................ 121

VJERSKE ZNANOSTI
Šukrija Ramić
ISLAMSKI FONDOVI I MIKROFINANSIRANJE U SLUŽBI
REALIZACIJE SOCIJALNE DIMENZIJE ISLAMSKOG
BANKARSTVA....................................................................... 139
Šefik Kurdić
REFORMISTI I NJIHOVA PERCEPCIJA SUNNETA............ 159
Safvet Halilović
ŠEJH SE'ID HAVVA, VJEROUČITELJ I MUFESSIR ............ 179
Bilal Hasanović
MISAONA PORUKA NEKIH AJETA KOJI SADRŽE
IZVEDENICE IZRAZA ZVATI, POZIVATI, TRAŽITI.......... 197
Mensur Valjevac
NEKE PREVODILAČKE DILEME ......................................... 209
Halil Mehtić
ZASTUPLJENOST POEZIJE U HANDŽIĆEVOM
KOMENTARISANJU KUR’ANA............................................ 225
Zuhdija Adilović
ODNOS SVOJSTAVA ALLAHA, DŽ.Š., S NJEGOVIM BIĆEM
(ALAKATU SIFATILLAHI TEALA BI ZATIHI)................... 237
Esmir M. Halilović
KUR’ANSKO-HADISKA ISHODIŠTA HADISKIH
ZNANOSTI .............................................................................. 255
Amel Sarajlić
HISTORIJSKI PRIKAZ POJAVE SLJEDBI I RASKOLA U
ISLAMU................................................................................... 271

JEZIK I KNJIŽEVNOST
Mejra Softić
KARAKTERISTIKE LEKSIKOLOŠKIH ISTRAŽIVANJA KOD
ARAPA– HISTORIJSKA PERSPEKTIVA I SAVREMENI
ARAPSKI JEZIK...................................................................... 293
Amina Pehlić
OSNOVNA AKCENATSKA OBILJEŽJA GOVORA DONJEG
KAMIČKA............................................................................... 311

ISLAMSKA MISAO I CIVILIZACIJA
Elvir Duranović
ISLAM I PREDISLAMSKI OBIČAJI ARAPA – KUR'ANSKO-
SUNNETSKA ANALIZA ........................................................ 327
Sedad Dizdarević
DUHOVNI I INTELEKTUALNI BACKGROUND ILHAMIJE
ŽEPČAKA................................................................................ 345

MENADŽMENT KVALITETA U RELIGIJSKOJ
EDUKACIJI
Nezir Halilović
PROGRAMIRANJE SAMOVREDNOVANJA U ŠKOLI ........ 367
Zukić Melisa
VAŽNOST POZNAVANJA SIRE U FORMIRANJU
ODGOJNOG UZORA.............................................................. 395



CONTENS


PREFACE...................................................................................16

SOCIAL RESEARCH
Mujo Slatina
UPBRINGING AS A FACTOR IN PREVENTING GENOCIDAL
BEHAVIOR FAKTOR............................................................... 21
Edina Vejo & Nataša Mirolović-Vlah
MORAL BELIEFS AND ATTITUDES TOWARDS PATTERNS
OF RESOLVING CONFLICTS IN THE LIGHT OF SOCIAL
CAPITAL THEORY...................................................................45
Elvir Čizmić & Izet Pehlić
INTERPERSONAL ASPECTS OF REFERENTIAL POWER
AND EMOTIONAL INTELIGENCE OF A MANAGER AS A
PREREQUISITES FOR EFFECTIVE ORGANIZATION
MANAGEMENT........................................................................65
Anela Hasanagić
PROGNOSTIC APPROPRIATENESS OF THE SET OF
INSTRUMENTS APPLIED AT THE ENTRANCE EXAM AT
THE SOCIAL PEDAGOGY DEPARTMENT AT THE ISLAMIC
PEDAGOGICAL FACULTY OF ZENICA ................................ 85
Amina Isanović
LEARNING AND TEACHING – BRAIN-BASED LEARNING
MODEL.................................................................................... 107
Ahmed Buljubašić
BIOLOGICALLY BASED FORMS OF TEACHING AND
LEARNING IN EDUCATIONAL PRACTICE......................... 121

RELIGIOUS SCIENCES
Šukrija Ramić
ISLAMIC FUNDS AND MICRO-FINANCING AS MEANS OF
REALIZING THE SOCIAL DIMENSION OF ISLAMIC
BANKING................................................................................ 139


Šefik Kurdić
REFORMERS AND THEIR PERCEPTION OF THE
SUNNA.................................................................................... 159
Safvet Halilović
SHAIH SE'ID HAVVA, RELIGIOUS TEACHER AND
MUFESSIR.............................................................................. 179
Bilal Hasanović
MESSAGE CONVEYED THROUGH SOME AYATS THAT
INCLUDE DERIVED FORMS OF THE TERMS CALL, INVITE,
REQUEST................................................................................ 197
Mensur Valjevac
SOME DILEMMAS OVER TRANSLATION ......................... 209
Halil Mehtić
POETRY IN HANDŽIĆ’S INTERPRETATION OF THE
QUR’AN.................................................................................. 225
Zuhdija Adilović
RELATION BETWEEN ALLAH’S ATTRIBUTES AND HIS
SUPREME BEING (ALAKATU SIFATILLAHI TEALA BI
ZATIHI)................................................................................... 237
Esmir M. Halilović
QUR’ANIC-HADITH ORIGINS OF HADITH SCIENCES..... 255
Amel Sarajlić
HISTORIC STUDY OF THE ORIGIN OF SECTS AND SCHISM
IN ISLAM................................................................................ 271

LANGUAGE AND LITERATURE
Mejra Softić
CHARACTERISTICS OF ARABIC LEXICOLOGICAL
RESEARCH – HISTORICAL PERSPECTIVE AND MODERN
ARABIC LANGUAGE............................................................ 293
Amina Pehlić
MAIN ACCENT FEATURES OF DONJI KAMIČAK
DIALECT ................................................................................ 311



ISLAMIC THOUGHT AND CIVILIZATION
Elvir Duranović
ISLAM AND PRE-ISLAMIC TRADITION OF ARABS – A
QUR'ANIC-SUNNA ANALYSIS............................................. 327
Sedad Dizdarević
ILHAMIJA ŽEPČAK'S SPIRITUAL AND INTELECTUAL
BACKGROUND...................................................................... 345

MANAGMENT OF QUALITY IN RELIGIOUS EDUCATION
Nezir Halilović
PROGRAMMING OF SELF-EVALUATION AT SCHOOL....367
Zukić Melisa
IMPORTANCE OF THE KNOWLEDGE OF SIRA IN
CREATING AN UPBRINGING ROLE MODEL..................... 395




ﺱﺮﻬﻓ ﺕﺎﻋﻮﺿﻮﳌﺍ


ﺮﻳﺮﺤﺘﻟﺍ ﺲﻴﺋﺭ ﺔﻤﻠﻛ ................................ ................................ ............ 17

ﻢﻴﻠﻌﺘﻟﺍ ﻭ ﺔﻴﺑﺮﺘﻟﺍ
ﺭﻮﺘﻛﺪﻟﺍ ﺫﺎﺘﺳﻷﺍ / ﺎﻨﻴﺗﻼﺳ ﻮﻳﻮﻣ
ﻟﺍ ﺔﻴﻋﺎﻤﳉﺍ ﺓﺩﺎﺑﻹﺍ ﺔﻴﻠﻘﻋ ﻦﻣ ﺔﻳﺎﻗﻮﻟﺍ ﰲ ﻲﺳﺎﺳﺃ ﺮﺼﻨﻌﻛ ﺔﻴﺑﺮﺘ ................................ 21

ﻮﻴﻳﻭ ﺔﻨﻳﺩﺃ ﺓﺭﻮﺘﻛﺪﻟﺍ ﺓﺫﺎﺘﺳﻷﺍ & ﺶﺘﻴﻓﻮﻟﻭﲑﻣ ﺎﺷﺎﺗﺎﻧ – ﻩﻻﻭ
ﻝﺎﳌﺍ ﺔﻳﺮﻈﻧ ﺀﻮﺿ ﰲ ﺕﻼﻜﺸﳌﺍ ﻞﺣ ﻂﺑﺍﻮﺿ ﺐﺴﺣ ﺔﻴﻗﻼﺧﻷﺍ ﻒﻗﺍﻮﳌﺍﻭ ﺕﺍﺩﺎﻘﺘﻋﻻﺍ
ﻡﺎﻌﻟﺍ ................................ ................................ ............................. 45

ﺶﺘﻴﻣﺰﻴﺸﺗ ﺮﻳﻮﻟﺃ ﺭﻮﺘﻛﺪﻟﺍ
ﺪﻨﻋ ﻱﺭﻮﻌﺸﻟﺍ ﺀﺎﻛﺬﻟﺍﻭ ﺔﻴﺼﺨﺸﻟﺍ ﺐﻧﺍﻮﳉﺍ ﺔﺤﺟﺎﻨﻟﺍ ﺓﺭﺍﺩﻺﻟ ﻲﺳﺎﺳﺃ ﻁﺮﺸﻛ ﺮﻳﺪﳌﺍ ...... 65

ﺶﺘﻴﻏﺎﻨﺴﺣ ﺔﻠﻧﺁ
ﺔﻴﻋﺎﻤﺘﺟﻻﺍ ﺔﻴﺑﺮﺘﻟﺍ ﻢﺴﻗ ﰲ ﻝﻮﺒﻘﻟﺍ ﻥﺎﺤﺘﻣﺍ ﰲ ﺔﻣﺪﺨﺘﺴﳌﺍ ﻞﺋﺎﺳﻮﻟﺍ ﺔﻴﺣﻼﺻ – ﺔﻴﺑﺮﺘﻟﺍ ﺔﻴﻠﻛ
ﺎﺴﺘﻴﻧﺯ ﺔﻨﻳﺪﲟ ﺔﻴﻣﻼﺳﻻﺍ ................................ ................................ ......... 85

ﺶﺘﻴﻓﻮﻧﺎﺳﺇ ﺔﻨﻴﻣﺃ
ﺝﺫﻮﳕ ﰲ ﻢﻴﻠﻌﺘﻟﺍﻭ ﻢﻠﻌﺘﻟﺍ Brain-Based Learning ................................ ... 107

ﺶﺘﻴﺷﺎﺑﻮﻴﻟﻮﺑ ﺪﲪﺃ
ﺭﺪﺘﻟﺍ ﻕﺮﻃ ﺔﻴﻌﻴﺒﻄﻟﺍ ﺲﻳ ................................ ................................ ....... 121


ﺔﻴﻨﻳﺪﻟﺍ ﻡﻮﻠﻌﻟﺍ
ﺶﺘﻴﻣﺍﺭ ﻱﺮﻜﺷ ﺭﻮﺘﻛﺪﻟﺍ ﺫﺎﺘﺳﻷﺍ
ﻲﻋﺎﻤﺘﺟﻻﺍ ﺐﻧﺎﳉﺍ ﻖﻴﺒﻄﺗ ﺔﻣﺪﺧ ﰲ ﺓﲑﻐﺼﻟﺍ ﺔﻨﺴﳊﺍ ﺽﻭﺮﻘﻟﺍﻭ ﺔﻴﻣﻼﺳﻹﺍ ﺭﺎﻤﺜﺘﺳﻻﺍ ﻖﻳﺩﺎﻨﺻ
ﻲﻣﻼﺳﻻﺍ ﻲﻜﻨﺒﻟﺍ ﻡﺎﻈﻨﻟﺍ ﰲ ................................ ................................ ... 139

ﺶﺘﻳﺩﺮﻛ ﻖﻴﻔﺷ ﺭﻮﺘﻛﺪﻟﺍ ﺫﺎﺘﺳﻷﺍ
ﺔﻨﺴﻟﺍ ﻦﻣ ﻢﻬﻔﻗﻮﻣﻭ ﻥﻮﻴﺣﻼﺻﻹﺍ ................................ ............................ 159

ﺕﻮﻔﺻ ﺭﻮﺘﻛﺪﻟﺍ ﺫﺎﺘﺳﻷﺍ ﺶﺘﻴﻓﻮﻠﻴﻠﺧ
ﺮﺴﻔﳌﺍ ﻢﻠﻌﳌﺍ ،ﻯﻮﺣ ﺪﻴﻌﺳ ﺦﻴﺸﻟﺍ ................................ ............................ 179

ﺶﺘﻴﻓﻮﻧﺎﺴﺣ ﻝﻼﺑ ﺭﻮﺘﻛﺪﻟﺍ ﺫﺎﺘﺳﻷﺍ
ﺕﺎﻤﻠﻜﻟﺍ ﻦﻤﻀﺘﺗ ﱵﻟﺍ ﺕﺎﻳﻵﺍ ﺾﻌﺒﻟ ﺔﻳﻮﻨﻌﳌﺍ ﻞﺋﺎﺳﺮﻟﺍ : ﺀﺎﻋﺩ ،ﺓﻮﻋﺩ ،ﻮﻋﺪﻳ ،ﺎﻋﺩ ........ 197

ﺲﺗﺍﻮﻴﻟﺍﻭ ﺭﻮﺼﻨﻣ
ﺔﲨﺮﺘﻟﺍ ﺕﻻﺎﻜﺷﺇ ﺾﻌﺑ ................................ ................................ ...... 209

ﺶﺘﻴﺘﻬﻣ ﻞﻴﻠﺧ ﺭﻮﺘﻛﺪﻟﺍ
ﳋﺍ ﺪﻤﳏ ﺦﻴﺸﻠﻟ ﱘﺮﻜﻟﺍ ﻥﺁﺮﻘﻟﺍ ﲑﺴﻔﺗ ﰲ ﺮﻌﺸﻟﺍ ﻲﳒﺎ ................................ ....... 225

ﺭﻮﺘﻛﺪﻟﺍ ﺫﺎﺘﺳﻷﺍ / ﺶﺘﻴﻓﻮﻟﺩﺎﻋ ﻱﺪﻫﺯ
ﻪﺗﺍﺬﺑ ﱃﺎﻌﺗ ﷲﺍ ﺕﺎﻔﺻ ﺔﻗﻼﻋ ................................ ................................ . 237

ﺶﺘﻴﻓﻮﻠﻴﻠﺧ ﲑﲰﺃ
ﺚﻳﺪﳊﺍ ﻡﻮﻠﻌﻟ ﺔﻴﺜﻳﺪﳊﺍﻭ ﺔﻴﻧﺁﺮﻘﻟﺍ ﺭﺩﺎﺼﳌﺍ ................................ .................... 255

ﺶﺘﻴﻠﻳﺍﺮﺳ ﻞﻤﻋ
ﻡﻼﺳﻹﺍ ﰲ ﻑﻼﺘﺧﻻﺍﻭ ﻕﺮﻔﻟﺍ ﺭﻮﻬﻈﻟ ﻲﳜﺭﺎﺘﻟﺍ ﺽﺮﻌﻟﺍ ................................ .... 271




ﺎﺍﺩﺁ ﻭ ﺔﻐﻠﻟﺍ ﻡﻮﻠﻋ
ﺭﻮﺘﻛﺪﻟﺍ ﺶﺘﻴﺘﻓﻮﺳ ﱘﺮﻣ ﺓ
ﺕﺍﺰﻴﳑ ﺕﺍﺩﺮﻔﳌﺍ ﻢﻠﻋ ﻝﺎﳎ ﰲ ﺔﻴﺑﺮﻌﻟﺍ ﺙﻮﺤﺒﻟﺍ – ﺔﻴﺑﺮﻌﻟﺍ ﺔﻐﻠﻟﺍ ﰲ ﻊﺿﻮﻟﺍ ﻭ ﻲﺧﺭﺎﺘﻟﺍ ﺭﻮﻈﻨﳌﺍ
ﺓﺮﺻﺎﻌﳌﺍ ................................ ................................ ........................ 293

ﺶﺘﻴﻠ· ﺔﻨﻣﺁ
ﺔﻴﺑﺩﻷﺍ ﺔﻌﻄﻘﻠﻟ ﺔﻴﺳﺎﺳﻷﺍ ﺕﺎﻴﺻﻮﺼﳋﺍ " ﻡﻼﻛ ﻚﺸﺘﻴﻤﻛ ﻲﻴﻧﻭﺩ ﺔﻳﺮﻗ " .................... 311

ﺎﻬﺘﻓﺎﻘﺛ ﻭ ﺔﻴﻣﻼﺳﻹﺍ ﺓﺭﺎﻀﳊﺍ
ﺶﺘﻴﻓﻮﻧﺍﺭﻭﺩ ﲑﻔﻟﺃ
ﺔﻴﻠﻫﺎﳉﺍ ﺕﺍﺩﺎﻌﻟﺍﻭ ﻡﻼﺳﻹﺍ – ﻋ ﺔﻠﻴﻠﲢ ﺔﺳﺍﺭﺩ ﺔﻨﺴﻟﺍﻭ ﻥﺁﺮﻘﻟﺍ ﺱﺎﺳﺃ ﻰﻠ ................... 327

ﺭﻮﺘﻛﺪﻟﺍ / ﺶﺘﻴﻓﺭﺍﺩﺯﺩ ﺩﺍﺪﺳ
ﻱﻭﺎﺸﺘﺑﺯ ﻲﻣﺎﳍﺇ ﺏﺎﻫﻮﻟﺍ ﺪﺒﻋ ﺔﻴﺼﺨﺸﻟ ﺔﻴﺣﻭﺮﻟﺍﻭ ﺔﻴﻓﺎﻘﺜﻟﺍ ﺔﻴﻔﻠﳋﺍ ........................ 345

ﲏﻳﺪﻟﺍ ﻢﻴﻠﻌﺘﻟﺍ ﰲ ﺓﺩﻮﳉﺍ ﺲﻴﻳﺎﻘﻣ ﺓﺭﺍﺩﺇ
ﺶﺘﻴﻓﻮﻠﻴﻠﺧ ﺮﻳﺰﻧ
ﺔﺳﺭﺪﳌﺍ ﰲ ﰐﺍﺬﻟﺍ ﺪﻘﻨﻟﺍ ﺔﳎﺮﺑ ................................ ................................ . 367

ﺶﺘﻴﻛﻭﺯ ﺔﺴﻴﻠﻣ
ﻮﺑﺮﺘﻟﺍ ﺓﻭﺪﻘﻟﺍ ﻦﻳﻮﻜﺗ ﰲ ﺓﲑﺴﻟﺍ ﺔﻓﺮﻌﻣ ﺔﻴﳘﺃ ﺔﻳ ................................ ................ 395



15
RIJEČ UREDNIKA
Poštovani čitaoci,
sa zadovoljstvom vam predstavljamo sedmi broj Zbornika radova
nastavnika i saradnika Islamskog pedagoškog fakulteta Univerziteta u
Zenici. Po svojoj prirodi, Zbornik radova prezentira rezultate naučno-
istraživačkog i stručnog rada na Fakultetu. Redakcija Zbornika, već od
prvog broja publicirog 2003. godine, pred autore radova postavlja
zahtjeve svojstvene serijskim univerzitetskim publikacijama.
U nastojanju da kvalitet objavljenih radova bude prepoznat u
širokoj akademskoj zajednici, te da oni budu dostupni i međunarodnoj
naučnoj javnosti, Redakcija Zbornika je odlučila da u ovom broju
pokrene proces standardizacije Zbornika radova s ciljem indeksiranja i
uvrštavanja u bibliografsku bazu podataka EBSCO Publising –
Business Source Complete. U odnosu na prethodna izdanja, ovaj broj
ima nastojanje da dosegne standarde propisane procesom evaluacije,
te su u njegovom uređenju uvedene i određene strukturalne inovacije
bitne za referiranje Zbornika unutar EBSCO baze. Time je
unaprijeđen i kvalitet publiciranih radova.
U sedmom broju Zbornika radova objavljujemo 21 rad i to: 11
izvornih naučnih radova, 9 stručnih radova i 1 izlaganje sa naučnog
skupa. Svi radovi su situirani u sljedećim naučno-istraživačkim
oblastima: socijalna istraživanja (radovi iz oblasti odgojnih i
edukacijskih znanosti), vjerske znanosti, jezik i književnost, islamska
misao i civilizacija i menadžment kvaliteta u religijskoj edukaciji.
Urađena je i nova univerzalna decimalna klasifikacija (UDK), koja je
strukturirana tako da pokriva: a) UDK 2 oblast religije i teologije,
b) UDK3 društvene nauke i c)UDK 8 lingvistiku, jezik i književnost.
Nadamo se da će ovo izdanje, uređeno prema propisanim
savremenim izdavačkim standardima, Zborniku radova otvoriti vrata
uspješne evaluacije i tako opravdati naša nastojanja.
Zahvaljujemo se autorima radova, recenzentima, Redakciji
Zbornika i svim drugim saradnicima koji su svojim predanim i
odgovornim radom pomogli pojavljivanju ovog inoviranog broja
Zbornika radova, koji će, nadamo se, opravdati svoje mjesto i biti
prihvaćen od strane čitalaca i u naučnoj javnosti.
Urednica
Doc.dr. Mejra Softić
16
PREFACE

We are pleased to present the seventh issue of the Proceedings
of the Islamic Pedagogical Faculty of the University of Zenica. The
Proceedings presents the results of scientific-research and professional
work at the Faculty. Since the first issue in 2003, the Editorial Board
has imposed requirements for authors in accordance with serial
university publication.
In an effort to make the quality of published works recognizable
to a broad academic community and to make them available to
international scientific community, the Editorial Board has decided to
launch the process of standardization of the Proceedings to ensure
indexation and entering the bibliography database - EBSCO Publising
– Business Source Complete. Unlike the other issues, this one aims to
achieve standards set in the evaluation process, so we introduced
certain structural inovations crucial for refering the Proceeding inside
EBSCO database. This way the quality of the published works is
increased.
The seventh issue of the aproceedings includes 21 paper: 11
original scientific papers, 9 professional papers and 1 scientific-
conference paper. All the papers cover the following scientific-
research fields: social research (educational sciences papers), religious
sciences, language and literature, Islamic thought and civilization, and
religious-education quality management. New universal decimal
clasification (UDK) is incorporated. It includes: a) UDK 2 the field of
religion and theology, b) UDK 3 social studies (humanities) and
c)UDK 8 linguistics, language and literature.
We sincerely hope that this edition, organized according to the
contemporary editorial standards, will be the beginning of successful
evaluation of the Proceedings and so meet our expectations.
We want to express our gratitude the authors, reviewers,
Editorial Board and all the other associates whose dedicated work
enabled the publication of this improved issue of the Proceedings for
which we hope to be recognized and accepted by readers and
scientific community.

Editor
Mejra Softić, Ph.D.
17
ﺔﻤﻠﻛ ﺲﻴﺋﺭ ﺮﻳﺮﺤﺘﻟﺍ
ﺓﺩﺎﺴﻟﺍ ،ﲔﻣﺮﺘﶈﺍ
ﺎﻧﺮﺴﻳ ﻥﺃ ﻡﺪﻘﻧ ﻢﻜﺗﺩﺎﺴﻟ ﺩﺪﻌﻟﺍ ﻊﺑﺎﺴﻟﺍ ﻦﻣ ﺔﻠﳎ ﺙﻮﺤﺒﻟﺍ ﺔﻴﻤﻠﻌﻟﺍ ﺔﻣﺪﻘﳌﺍ ﻦﻣ ﻞﺒﻗ
ﺓﺬﺗﺎﺳﺃ ﺔﻴﻠﻛ ﺔﻴﺑﺮﺘﻟﺍ ﺔﻴﻣﻼﺳﻹﺍ ﺔﻌﻣﺎﲜ ﺎﺴﺘﻴﻧﺯ ﲔﻧﻭﺎﻌﺘﳌﺍﻭ ﺎﻬﻌﻣ ﻦﻣ ﺕﺎﻴﻠﻜﻟﺍ ﻯﺮﺧﻷﺍ .
ﺽﺮﻌﺗﻭ ﺔﻠ-ﺍ ﺎﻬﺘﻌﻴﺒﻄﺑ ﺞﺋﺎﺘﻧ ﺕﺎﺳﺍﺭﺪﻟﺍ ﺔﻴﻤﻠﻌﻟﺍ ﰲ ﺔﻴﻠﻜﻟﺍ . ﺖﻃﺮﺘﺷﺍ ﺔﻨﳉ ﺮﻳﺮﺤﺘﻟﺍ ﻦﻣ ﺔﻨﺳ
٢٠٠٣ ﻡ . ﻰﻠﻋ ﺏﺎﺤﺻﺃ ﺙﻮﺤﺒﻟﺍ ﻁﻭﺮﺸﻟﺍ ﺔﻴﻤﻠﻌﻟﺍ ﺔﻴﳝﺩﺎﻛﻷﺍﻭ ﺓﺩﺎﺘﻌﳌﺍ ﻞﺜﳌ ﻩﺬﻫ ﺔﻠ-ﺍ
ﺔﻴﻌﻣﺎﳉﺍ .
ﺎﺻﺮﺣﻭ ﺎﻨﻣ ﻰﻠﻋ ﺓﺩﻮﺟ ﺙﻮﺤﺒﻟﺍ ﺔﻣﺪﻘﳌﺍ ﻦﻣ ﺔﻠ-ﺍ ﻑﺍﺮﺘﻋﻻﺍﻭ ﻚﻟﺬﺑ ﻦﻣ ﻞﺒﻗ ﺔﻋﻮﻤ-ﺍ
ﺔﻴﳝﺩﺎﻛﻷﺍ ﻰﻠﻋ ﻯﻮﺘﺴﻣ ،ﻲﳌﺎﻋ ﺕﺭﺮﻗ ﺔﻨﳉ ﺮﻳﺮﺤﺘﻟﺍ ﺍﺀﺪﺑ ﻦﻣ ﺍﺬﻫ ﺩﺪﻌﻟﺍ ﺒﻄﺗ ﻖﻴ ﺲﻴﻳﺎﻘﳌﺍ
ﺔﻴﳌﺎﻌﻟﺍ ﺓﺩﺎﺘﻌﳌﺍ ﻞﺜﳌ ﻩﺬﻫ ﺔﻠ-ﺍ ﱴﺣ ﻞﺧﺪﺗ ﰲ ﺓﺪﻋﺎﻗ ﺕﺎﻣﻮﻠﻌﳌﺍ ﺔﻴﳌﺎﻌﻟﺍ ﺔﻓﻭﺮﻌﳌﺍ EBSCO
Publising – Business Source Complete . ﺢﻤﻄﻳ ﺍﺬﻫ ﺩﺪﻌﻟﺍ ﻑﻼﲞ ﺩﺍﺪﻋﻷﺍ
ﺔﻘﺑﺎﺴﻟﺍ ﰲ ﻝﻮﺻﻮﻟﺍ ﱃﺇ ﺲﻴﻳﺎﻘﳌﺍ ﺓﺩﺪﶈﺍ ﰲ ﺔﻴﻠﻤﻋ ﻢﻴﻴﻘﺘﻟﺍ ﻲﺟﺭﺎﳋﺍ ﻞﺧﺩﺄﻓ ﺕﺎﻓﺎﺿﺇ ﺔﻤﻬﻣ
ﻪﻓﺍﺮﺘﻋﻻ ﻦﻣ ﻞﺒﻗ ِ EBSCO ﺖﻨﺴﲢﻭ ﻚﻟﺬﺑ ﺓﺩﻮﺟ ﺙﻮﺤﺒﻟﺍ ﺔﻣﺪﻘﳌﺍ ﻞﻜﺸﺑ ﲑﺒﻛ .
ﻡﺪﻘﻧ ﰲ ﺩﺪﻌﻟﺍ ﻊﺑﺎﺴﻟﺍ ﺓﺩﺎﺴﻠﻟ ﺀﺍﺮﻘﻟﺍ ﲔﻣﺮﺘﶈﺍ ٢١ ﺎﺜﲝ : ١١ ﻦﻣ ﺙﻮﺤﺒﻟﺍ ﺔﻴﻤﻠﻌﻟﺍ
،ﺔﻠﻴﺻﻷﺍ ٩ ﻦﻣ ﺙﻮﺤﺒﻟﺍ ،ﺔﺼﺼﺨﺘﳌﺍ ١ ﻦﻣ ﺙﻮﺤﺒﻟﺍ ﺔﻣﺪﻘﳌﺍ ﰲ ﺮﲤﺆﳌﺍ ﻲﻤﻠﻌﻟﺍ . ﺝﺭﺪﻨﺗﻭ
ﻚﻠﺗ ﺙﻮﺤﺒﻟﺍ ﺖﲢ ﻥﻮﻨﻔﻟﺍ ﺔﻴﻟﺎﺘﻟﺍ : ﺔﻴﺑﺮﺘﻟﺍ ﻴﻠﻌﺘﻟﺍﻭ ،ﻢ ﻡﻮﻠﻌﻟﺍ ،ﺔﻴﻨﻳﺪﻟﺍ ﺔﻐﻠﻟﺍ ،ﺎ·ﺍﺩﺁﻭ ﺔﻓﺎﻘﺜﻟﺍ
ﺓﺭﺎﻀﳊﺍﻭ ،ﺔﻴﻣﻼﺳﻹﺍ ﺓﺭﺍﺩﺇ ﺲﻴﻳﺎﻘﻣ ﺓﺩﻮﳉﺍ ﰲ ﻢﻴﻠﻌﺘﻟﺍ ﲏﻳﺪﻟﺍ . ﺖﻔﻨﺻﻭ ﻚﻠﺗ ﻥﻮﻨﻔﻟﺍ ﺐﺴﺣ
ﻡﺎﻈﻨﻟﺍ ﻑﻭﺮﻌﳌﺍ ـﺑ UDK .
ﻮﺟﺮﻧ ﻥﺃ ﺢﺘﻔﻳ ﺍﺬﻫ ﺩﺪﻌﻟﺍ ﺪﻌﳌﺍ ﻰﻠﻋ ﺐﺴﺣ ﺲﻴﻳﺎﻘﳌﺍ ﺔﻴﳌﺎﻌﻟﺍ ﺔﻌﺒﺘﳌﺍ ﺎﺑﺎﺑ ﻢﻴﻴﻘﺘﻠﻟ
ﰊﺎﺟﻹﺍ ﻖﻴﻘﲢﻭ ﺎﻨﺘﺒﻏﺭ ﰲ ﻚﻟﺫ .
ﺮﻜﺸﻧ ﲔﻔﻟﺆﻤﻠﻟ ﲔﻤﻜﶈﺍﻭ ﺀﺎﻀﻋﻷﻭ ﺔﻨﳉ ﺮﻳﺮﺤﺘﻟﺍ ﻞﻜﻟﻭ ﻦﻣ ﻢﻫﺎﺳ ﻩﺪﻬﲜ ﰲ ﺝﺍﺮﺧﺇ
ﺍﺬﻫ ﺩﺪﻌﻟﺍ ﻦﻣ ﺔﻠ-ﺍ ﻰﻠﻋ ﺍﺬﻫ ﻯﻮﺘﺴﳌﺍ ﻱﺬﻟﺍ ﻮﺟﺮﻧ ﻥﺃ ﺪﳚ ﻪﻧﺎﻜﻣ ﺪﻨﻋ ﺀﺍﺮﻘﻟﺍ ﲔﻴﻨﻌﳌﺍ
ﺙﻮﺤﺒﻟﺎﺑ ﺔﻴﻤﻠﻌﻟﺍ .
ﻊﻣ ﻖﺋﺎﻓ ﻡﺍﺮﺘﺣﻻﺍ
ﺓﺭﻮﺘﻛﺪﻟﺍ ﱘﺮﻣ ﺶﺘﻴﺘﻓﻮﺳ


18




















SOCIJALNA ISTRAŽIVANJA









Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


21
Izvorni naučni rad

Mujo Slatina
1


ODGOJ KAO FAKTOR PREVENIRANJA
GENOCIDNOG PONAŠANJA
Ako rat započinje u glavama ljudi,
i mir tu može naći svoj početak.

Sažetak
Današnji dugački niz napada na ljudski život (mučenja,
ubijanja, smaknuća, terorizam, zločini, ratovi, genocidi)
poništavaju rezultate znanstvenog i tehnološkog napretka.
Zahvaljujući učenju/podučavanju čovjek kao pojedinac i cio
ljudski rod mogu naći izlaz iz ovakve situacije. Odgoj/obrazovanje
ne samo da pruža sve moguće humanističke alternative, već
predstavlja najkraći put čovjekovog uzdizanja do humaniteta. Zato
ovaj rad autor piše sa željom da se obnovi i osnaži vjera u
obrazovanje kao važan instrument borobe za mir i sigurnost. U
radu su iznesene neke pretpostavke i okolnosti u kojima obrazovnje
može imati snagu preveniranja genocidnog ponašanja.
Ključne riječi: generator genocidnog ponašanja/ etnocentrizam/
odgoj/obrazovanje/ preveniranje genocidnog ponašanja/ pedagogija
mira/ kultura mira/ kultura pravednosti i odgovornosti.
Postavljamo li prava pitanja?
Zašto čovjekova historija nije historija mira već historija
ratova? Može li postojati svijet bez nasilja? Zašto ljudi i najobičniji
i besmislen konflikt često ne znaju riješiti bez sukoba? Zašto
čovjek ispoljava genocidno ponašanje? Ne možemo reći da čovjek
u svojoj povijesti nije sebi postavio ova i njima slična pitnja. A da
li su ovo prava pitanja? Ako su prava pitanja, zašto čovjek nije
pronašao odgovore na njih? Zašto čovjek sebi češće ne postavlja
pitanja iz grupe kojoj, pimjerice, pripadaju ova pitanja: Kako bi

1
Redovni profesor, Filozofski fakultet u Sarajevu, slatinam@bih.net.ba
Socijalna istraživanja


22
svijet izgledao i kako bi se čovjek ponašao da novac koji ulaže u
naoružanje ulaže u vlastitu dobrobit? Zašto čovjek više novca ulaže
u svoje vlastito uništavanje, ili npr. u kozmetiku, u ishranu svojih
kućnih ljubimca, u »industriju potrošnje«, nego li u proučavanje
ljudskog ponašanja, nego li u odgoj/obrazovanje ili zaštitu zdravlja
i okloša, primjerice? Ukoliko je bilo teško dati odgovore na prvu
grupu pitanja, na drugu grupu pitanja mogli su se dati valjani
odgovori. Tamo gdje je, iz bilo kojih razloga, onemogućeno
funkcioniranje saznajnog, moramo dopustiti da funkcionira moralni
um. Ako ne možemo (sa)znati ZLO, možemo ga pre-po-znati. Da li
mi mlade učimo ovom prepoznavanju? Kako da pronalazimo
načine preveniranja genocidnog ponšanja
Genocidno ponašanje ne ide slijedom jednog motiva
Ne postoje nikakvi logički razlozi ili znanstveni dokazi da se
u traganju za pojavom genocidnog ponašanja ide slijedom jednog
motiva. Svako izdvajanje i naglašavanje samo jednog motivacionog
izvora ne može da pretenduje na potpuno objašnjenje genocidnog
ponašanja. Dobar dio genocidnog ponašanja nalazi svoje ležište i
svoje stanište u oblasti antropologije i ljudske psihologije. Da
bismo lakše pronalazili različite oblike preveniranja genocidnog
ponašanja neophodno je dublje zaviriti u proces njegovog
nastajanja, u proces antagonističke akulturacije.
Antagonistička akulturacija – generator genocidnog ponašanja
U proizvođenju svijesti koja pristaje na genocidno ponašanje
bitno utječe proces antagonističke akulturacije. Ovaj proces lakše
ćemo shvatiti ukoliko se prisjetimo pojma »akulturacija«.
Akulturaciju čine sve pojave koje su rezultat direktnog susreta,
dodira i međudjelovanja različitih grupa ili pojedinaca. Ovo
međudjelovanje uzrokuje preoblikovanje izvornih kulturnih modela
(patterns). Neke etničke grupe žestoko se opiru ovom
međudjelovanju.
2
Kako je akulturacija nužan historijski i

2
Postoje različiti sociopsihološki vidovi ovog otpora. Kada bi se sačinio iscrpan
spisak otpora, nepristajanja i odbijanja akulturacije, on bi se itekako poklapao sa
sadržajima etnocentrizma i ograničenosti svake etničke grupe. Naime, svi porivi,
iluzije, fantazmi, netrpeljivosti i mržnje koji se pojavljuju u etnocentrističkoj
svijesti poklapali bi se sa oblicima otpora i odbijanja procesa akulturacije.
Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


23
civilizacijski proces,
3
to je otpor prema njoj ili njeno odbijanje isto
što i pristajanje na suprotni proces, tj. na antagonističku
akulturaciju. Otpor i suprotstavljanje akulturaciji ne samo da tvori
etničku samodovoljnost nego nužno dovodi do etnocentrizma.
Etnocentrizam je opći stav koji pretpostavlja predispoziciju da
pojedinac odbaci pripadnike grupa koje nisu njegove, da veliča
svoju etničku i nacionalnu grupu i da traži prevlast svog etnosa
nad drugim etnosom (v. Kreč, Kračfild, Balaki, 1972). Zato
antagonistička akulturacija tvori slab osjećaj za miješanu zajednicu,
nekontrolirano glorificiranje vlastite historije, etnografije,
književnosti, umjetnosti itd. i uobrazilju etničke superiornosti.
Antagonistička akulturacija gradi etnički identitet na suprotnosti
prema drugom i drugačijem etnosu, na suprotnosti, a ne na
kontrastnosti različitih ili sličnih kultura.
Otpor i suprotstavljanje procesu akulturacije šteti ne samo
kulturnom nego i etničkom i osobnom identitetu. Dugoročna
izloženost antagonističkoj akulturaciji ne tvori u čovjeku samo slab
osjećaj za miješanu zajednicu nego i netrpeljivost, netoleranciju,
kulturnu tjeskobu, osjećaj ugroženosti, rivalstvo, zavist, sujetu,
mržnju i druge karakteristike agresivne ljudske prirode (v. Adler,
1989). Antagonističkom akulturacijom nudi se lanac
socijaliziranja koji bi se mogao ovako predočiti: rivalstvo zavist
sujeta surevnjivost pretjerana osjetljivost mržnja osveta
uništavanje. Kako se ovo praktički realizira?
Antagonistička akulturacija se sprovodi pomoću tri različite
tehnike: regresijom, ostentativnom (samohvalisavom)
diferencijacijom i negacijom. Prva tehnika omogućava vraćanje na
modele ponašanja koji su važili prije dodira sa drugačijom
kulturom (ovim postupkom se stvara nad-prošlost); drugom
tehnikom se stvaraju negativni oblici ponašanja; trećom se stvaraju
običaji kojima se želi kontrirati običajima drugih skupina (v.
Deverux, 1990). Pomoću ovih tehnika stvara se akumulirana i
uskladištena energija negativizma i agresivnosti. Kako?
Prvo, antagonistička akulturacija je noseći proces krivog
oblikovanja svijesti od površinskih slojeva kulture. Dakle, osnovni
materijal za ovo oblikovanje su mitovi. Oni su višestruko pogodni
za krivo oblikovanje svijesti. Mitovi lahko omogućavaju
uskladištenje različitih fantazmi, iluzija, predrasuda, zabluda itd. u

3
Na ovu činjenicu čovjeka podsjeća i religija: “... Na narode i plemena vas
dijelimo da biste se upoznali.” (Kur’an, 49:13).
Socijalna istraživanja


24
ljudsku svijest. Naime, proces antagonističke akulturacije
omogućava da mit i mitotvorstvo budu središnje mjesto kulture.
Pošto se mit ne može olahko uklopiti u suvremenost, on postaje i
ostaje »strano tijelo« u društvenoj strukturi, pa time i u svijesti
pojedinaca. Kada se pomoću antagonističke akulturacije u socijalno
tkivo ubrizgaju velike količine mitskog materijala i kada se u
ljudskoj svijesti stvore velike količine etnocentrističkih naslaga,
onda se počinju javljati i ratnički impulsi etnosa. Zato nije nikakvo
čudo što se različite etnocentrističke naslage nakon dosezanja
kolektivno-psihičkog praga izdržljivosti i, dakako, u pogodnim
društvenim uvjetima, pretvaraju u »vulkansku erupciju«.
Drugo, u antagonističnoj akulturaciji koristi se tzv.
automatski pripisana mistika. Moguće je da neka grupa
spartanski mit o nepobjedivosti, primjerice, automatski pripiše sebi.
Vjerovatno postoji malo automodela etničke ličnosti koji ne
uključuju samopripisivanje »hrabrosti«, ali je “očigledno da nisu
sve etnije u jednakoj mjeri ratničke” (Deverux, 1990:301). Ovo
samopripisivanje po Deveruxu daje iskvaren etnički identitet.
Treće, antagonistička akulturacija dovodi u pitanje i
objektivno važeće vrednote i opću ljudsku prirodu, a to rađa
moralnu retardiranost, moralnu tupost i sljepilo za bilo koju
univerzalnu vrednotu. Time što se suprotstavlja univerzalno
važećim vrednotama, antagonistička akulturacija omoguće
nesmetano funkcioniranje principa: »Ako nema ništa sveto, sve je
dopušteno«, što je rak-rana za ljudsko ponašanje.
Četvrto, procesom antagonističke akulturacije osujećena su
dva osnovna mehanizma društvene prilagodbe - introjekcija i
identifikacija. Ovi psihološki mehanizmi u antagonističkoj
akulturaciji služe za zatvaranje u vlastitu etničku skupinu. Čovjek
izložen antagonističnoj akulturaciji ne samo da postaje
nesposobnim za zajednički život, nego pokazuje želju da nešto
drugom oduzme, da drugog zakine ili omete u njegovim pravima.
Svoju nesposobnost za suživot zamjenjuje svojom »borbenošću«.
Antagonistička akulturacija, ustvari, produkuje borbeno nastrojene
ljude. Psihologija govori da se kod ovih ljudi često nalaze crte
mržnje. Naime, slab osjećaj za zajednički život dovodi do
čovjekove žudnje za nadmoćnošću. Slab osjećaj za suživot je
tačka oslonca za nepodnošljivost i neprijateljstvo. Ako je slab
osjećaj za zajednicu oslonac neprijateljstvu, neprijateljstvo je
oslonac destruktivnom ponašanju.
Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


25
Peto, na proces akulturacije se gleda kao na
jednodimenzionalan i jednosmjeran proces u kojem su samo jedni
primorani da »gube«, da prihvataju elemente druge i drugačije
kulture. Na ovaj način se u ljudsku svijest utiskuju strah i strepnja
od gubljenja etničkog identiteta, tj. razvija se opći osjećaj
ugroženosti. Zato se drugačija kultura, drugačiji običaji i tradicija,
drugačija vjera i drugačiji svjetonazor doživljavaju kao prijetnja,
kao nasilje. S druge strane, permanentni osjećaj ugroženosti traži
stalnu potrebu da se od nekog brani etnički i osobni identitet.
Umjesto da se akulturacijom tvori kulturni identitet, otporom
prema njoj tvori se kulturna tjeskoba, suženo i osakaćeno jedinstvo
etnosa. To je zato što proces akulturacije traži jedne, a proces
antagonistične akulturacije druge forme funkcioniranja ljudskog
duha.
Šesto, ako se ljudima sugerira da im prijeti opasnost da
izgube svoju osobnost i samosvojnost, onda valja pronaći izlaz iz te
sitaucije. Antagonistička akulturacija izlaz iz ove situacije
omogućava svojom tvorbom osjećaja superiornosti. Njome se,
dakle, uporedo razvija osjećaj ugroženosti i osjećaj superiornosti.
Mješavina ovih osjećaja je »izuzetno eksplozivna mješavina«.
Sociolog Ervin Štraub smatra da “egoistični kulturni koncept
naroda uveliko utiče na potrebu za zaštitom kolektivnog
psihološkog egoa. Osjećaj superiornosti, osjećaj da si bolji od
drugih i da imaš pravo da njima vladaš, intenzivira tu potrebu i
stvara predispoziciju čitave grupe za upotrebu nasilja. Suprotan
osjećaj, koji može koegzistirati sa osjećajem superiornosti, je
kolektivna sumnja u sebe – još jedan motiv, dakle, za
samoodbranu. A kada se osjećaj superiornosti kombinuje sa
naglašenom sumnjom u sebe, njihov doprinos mogućnosti pojave
genocida i masovnih ubistava može biti izuzetno velik” (Citirano
prema: Cigar, N, 1998:96/7).
Do osjećaja superiornosti nije teško doći jer se
vas/pitanjem
4
podržava čovjekova težnja za moći (Adler). Svaki
čovjek ima ovu težnju. Antagonistička akulturacija, međutim, ovu
težnju vodi krivim putem. Naime, njome se težnja za nadmoćnošću

4
(Vas)pitanje je mitomanijski odgoj. To je odgoj kojim se pripitomljava nasilje
tako što se djeca i mladi (na)pitaju mitovima i mitomanijom, mađijama i
mađijanjem; to je mitovima i mitomanijom zagađen odgoj. Osnovna pedagoška
svrha vas/pitnja je »žudnja za osvetom bez milosti«. U njemu »lektira nasilja«
prethodi stvarnom nasilju i zločinu.
Socijalna istraživanja


26
usmjerava prema etnocentrizmu kao posebnoj formi težnje za moći,
tvoreći tako autoritarnu ličnost (Adorno i saradnici, 1950). Nikad
se ne smije zaboraviti na potencijalnu mogućnost uplitanja
etnocentrizma u teoriju i praksu odgoja tim prije što je
“autoritarnost oduvijek predstavljala jedan od najosnovnijih
problema ljudskog društva. U svom najspektakularnijem obliku ona
se vidi u političkoj diktaturi, ali ona se može sresti u manje
dramatičnom i često lukavijem obliku u skoro svakom vidu
međuljudskih odnosa i društvenih organizacija” (Kreč-Kračfild,
1973:637; vidi i: Arent, 1998 i Hajzinha,1996).
Sedmo, u sam proces antagonističke akulturacije, nažalost,
uključuje se odgovarajuća književna, umjetnička, historijska,
etnografska, filmska produkcija sa temama paćeništva, progona,
seoba, patnji, nesreća i drugih dramskih prizora koji se, pomoću
školske lektire, različitih agensa socijaliziranja i (vas)pitanja
ugrađuju u svijest ljudi. Ako želimo saznati kako se proces
antagonističke akulturacije odvija u školi i u tzv. »paralelnoj školi«,
dovoljno je zaviriti u školsku lektiru i za ovu svrhu naručene
»didaktičke materijale«.
5


5
Ovdje ćemo podsjetiti na jedan primjer kojeg smo i ranije navodili a koji zorno
ilustrira antagonističku akulturaciju (Petar Petrović Njegoš (1989), Gorski
vijenac Sarajevo, »Biblioteka izabranih djela«, str. 45, 56 i 71):
Nekršću se gore usmrdeše;
Odža riče na ravnom Cetinju
Vrana vrani oči ne izvadi
Brat je Turčin svud jedan drugome
Nego udri dokle mahat možeš.
A ne žali ništa na svijetu.
Sve je pošlo đavolijem tragom
Zaudara zemlja Muhamedom.
No lomite munar i džamiju.
Ovo je štivo lektire za mlade šrednjoškolce koji nisu kadri sa punim studijem
pronići u ovakve i slične književne tvorevine. Ovaj uzrast ne može Gorski
vijenac drugačije doživjeti nego kao ideologizirani ep pomoću kojeg se etnički
individualitet gradi na suprotnostima prema drugima i drugačijem. Gorski
vijenac se tako promiče kao paradigma antagonističke akultuiracije. Ova
paradigma se podržava naručenim knjigama i drugim »didaktičkim
materijalom«. Tako primjerice Predrag Milošević u knjizi Sveti ratnici, Gornji
Milanovac i Priština, Dječije novine (pod. M.S.) i Jedinstvo, 1989, na strani 164
piše: “Njegošev osjećaj za pravdu i pravednost bio je visoko razvijen…(kako)
samo može biti kod pravoslavnog vladara. Tako, on može likvidirati bez milosti
Turke, otjelotvorenje zla i nepravde. Njega i njegove podanike te glave
(muslimana) podsjećaju svakodnevno da se može i mora boriti protiv zla i da je
to najveća kršćanska i ljudska dužnost. Borba protiv zla bila je Njegoševa
Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


27
Preveniranje genocidnog ponašanja nije moguće ukoliko se
ne prekine lanac socijalizirnja antagonističke akulturacije, tj.
ukoliko se ne uklanjaju sadržaji kojima se promiče etnocentrizam i
veliča nasilje i rat, kojima se podstiče nesnošljivost i mržnja,
kojima se negiraju vrijednosti drugih i opravdava diskriminacija po
osnovi etniciteta, vjere, spola i sl. Jedan od efikasnih načina ovog
prekidanja je uspostava konfluentnog obrazovanja, prije svega,
procesa enkulturacije i akulturacije (v. Slatina, 2005). Teorija
konfluentnog obrazovanja uspostavlja potreban kontakt s
dijaloškom filozofijom i tako tvori dijalošku pedagogiju i/ili
međukulturalnu pedagogiju. Na ovaj način omogućen je slobodan
protok međukulturalnih vrednota i značenja koja prolaze kroz
grupe, skupine i narode. Dijaloška paradigmatičnost ove teorije
omogućavaju da prevazilazimo antagonističku akulturaciju, a
uspostvljamo interkulturalni dijalog (v. Slatina, 2008). Nema
međusobne tolerancije, poštivanja i razumijevanja bez spremnosti
da učimo jedni od drugih. Otuda nacije, kulture i religije prvo
moraju stupiti u pedagoški dijalog da bi mogli sudjelovati u
političkom, interkulturalnom i religijskom dijalogu. Pedagoški
dijalog direktno vodi u pedagogiju mira i gradi dijalošku zajedinicu
kultura.
Pedagogija mira – od znanja o miru do kulture mira
U preambuli Ustava UNESCO-a iz 1945. godine zapisano je:
“S obzirom na to da rat počinje u glavama ljudi, upravo tamo
moramo da obezbijedimo mir.” Ova tvrdnja ima svoj korijen u
pretpostavci da ljudi mogu naučiti kako se mirno živi sa svojim
susjedima, sa drugim i drugačijim. To dalje znači da
odgoj/obrazovanje ima snagu predupređivanja
6
pojava stereotipa i
predrasuda, netolerancije i netrpeljivosti, surevnjivosti i mržnje,

obaveza prema Bogu. On je žudio za osvetom, osvetom bez milosti… za
Njegoša, osveta je bila sveto, božansko djelo! Da, on je bio za mir i ljubav među
ljudima, ali samo među ljudima; to se nije odnosilo na zvijeri sa ljudskim
licima”. Citirano prema: Norman Cigar, Genocid u Bosni (1998), Sarajevo,
»Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava«, str.
54/5.
6
Odgojem/obrazovanjem nije moguće eliminirati čovjekovo genocidno
ponašanje, zato kažemo »predupređivanja«, a ne »eliminiranja«. Ono što se
odgojem/obrazovanjem nije stvorilo, ne može se njime ni otkloniti. A kakvo bi
to bilo obrazovanje koje sudjeluje u proizvođenju zla? To nije obraz/ovanje nego
indoktrinacija i manipulacija ljudima.
Socijalna istraživanja


28
osvete i nasilja. Iako nije jedini, odgoj/obrazovanje je jedan od
najvažnijih faktora preveniranja genocidnog ponašanja. Zašto?
Ljudska priroda je tako ustrojena da se može razvijati u
različitim pravcima. Zahvaljujući učenju čovjek se može voditi
putevima stvaralaštva, ali i stranputicama destruktivnosti, stazama
istine, ali i provalijama zablude; zahvaljujući učenju čovjek se
može razvijati u okrilju dobra, ali i u okružju zla.
7
Čovjek je biće
koje uči. Zahvaljujući učenju “sirova građa koju on (čovjek, dod.
M. S.) nasljeđuje, može se oblikovati na bezbroj načina” (Olport,
1981:82). Prema tome, moglo bi se reći da ljudska priroda nije
zaštićena od oblikovanja koje može da udaljava čovjeka od njegove
ljudske biti. Upravo zato mu je neophodan odgoj/obrazovanje. Ako
čovjek svojim rođenjem donosi čulnost i strasti, odgojem on
postaje duhovno i moralno biće. Čovjek je na putu od čulnosti do
duhovnosti (Kant), na putu je od individue do ličnosti (Slatina
2005). Zhvaljujući odgoju/obrazovanju čovjeku su pružene sve
humanističke mogućnosti. Odgoj je najkraći put čovjekovog
uzidizanja do humaniteta (Slatina, 2000). Učinak
odgoja/obrazovanja u procesu preveniranja genocidnog ponašanja
ljudi ne može se nadomjesti učinkom nekog drugog preventivnog
faktora. Ovo preveniranje ide od znanja o miru do kulture mira.
Mir je općeljudska vrijednost i uzvišeni cilj kojem čovjek teži
bez obzira što je nasilje ljudska svakodnevnica. U religiji se mir
pojavljuje kao vrijednost kojom se ljudi svakodnevno pozdravljaju.
Svaki način kojim čovjek želi dosezati mir kao ljudsku vrijednost
počinje učenjem i podučavanjem. Mir kao opće i neotuđivo pravo
svakog čovjeka, kao općeljudska vrijednost može i treba biti
obrazovno dobro. Svijest o značaju mira kao vrijednosti koja je
pretpostavka razvoja i dobrobiti, kako pojedinca, naroda tako i
čovječanstva u cjelini, dobar je faktor preveniranja genocidnog
ponašanja. Danas se obrazovanje za mir tretira kao posebno
područje teorije i prakse obrazovanja. Postoje mnoge mirovne
škole i programi u kojima se počinje njegovati kultura mira i
nenasilja. Obrazovanje za mir pojavljuje se pod različitim
nazivima, kao što su: obrazovanje za nenasilje, obrazovanje za
nenasilno rješavanje sukoba, obrazovanje za konstruktivno
upravljanje sukobima, obrazovanje za snošljivost, mirovna
pedagogija, obrazovanje za mir i razoružanje, mirovni studiji,

7
Ovo je tačka u kojoj treba praviti razliku između obraz/ovanja i učenja uopće,
učenja u najširem smislu riječi.
Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


29
studije mira i sukoba, obrazovanje za pomirenje itd. (v. Spajić –
Vrkaš, 2004). Njime se nastoje prevazilaziti konflikti, graditi
kooperativnost među ljudima i poštivati ljudsko dostojanstvo te
preuzimanje odgovornosti za mir. Najvažniji cilj pedagogije mira
je mirno i nenasilno ponašanje. Institut za pedagogiju mira u
Tübingen-u svoj rad zasniva na ideji »čovjek je biće koje uči«. Na
ovom institutu rade Günther Gugel i Uli Jager (1997) koji svojim
radom daju vidne doprinose pedagogiji mira i/ili kulturi mira.
Potreba za obrazovanjem za mir proizilazi iz međuzavisnosti
zemalja i naroda, ali i iz same ljudske prirode.
Gradnja kulture mira je delikatna i složena društvena
zadaća. Ona počiva na odgoju/obrazovanju koji se temelji na
objektivno važećim vrijednostima. Kultura mira potrebuje da se u
učećem društvu svakodnevno promiču vrijednosti života (sloboda,
pravda, demokracija, tolerancija, solidarnost, ljudska prava, aktivan
otpor prema nasilju i etika odgovornosti.
8
S druge strane, kultura
mira pretpostavlja i razvoj umijeća i vještina nenasilnog rješavanja
konflikata i sukoba, razvoj sposobnosti komuniciranja i suradnje te
prihvatanje kulturalnih razlika kao vrijednosti i jačanje osjećaja
solidarnosti kod mladih. Primjena naučenog u svakodnevnom
ponašanju i životu omogućava uspostavu kulture mira i kulture
dijaloga.
Posebna podrška tvorenju kulure mira predstavlja Program
kulture mira (UNESCO, 1994.). Cilj ovog Programa je da se
veličanje fizičkog i simboličkog nasilja zamijeni kulturom mira
(težnja jednakosti, dijalogu i poštivanju drugoga). Postoji i niz
drugih programa podučavanja nenasilju. Ideja o poučavanju
nenasilju je vrijedna hvale, kaže Delors. Tim prije što nam
„iskustvo pokazuje kako nije dovoljno organizirati kontakte i
komunikacije između članova različitih skupina (primjerice u
školama koju pohađaju pripadnici nekoliko etničkih skupina ili
vjera)“ (Delors, 1998: 103). Humana geografija, etnologija, strani
jezici i književnost su predmeti pogodni za realizaciju spomenute
ideje. Dakako, uvid u vrijednosti i obrasce kulturalnog ponašanja
drugih etničkih i vjerskih skupina podrazumijeva da poznajemo
sami sebe. “Želimo li razumjeti druge, moramo poznavati sebe. Da
bi djeci i mladeži prikazalo tačnu sliku svijeta, obrazovanje (u
obitelji, zajednici ili školi) mora im najprije pomoći otkriti ko su

8
Za razvoj kulture mira i kulture dijaloga sve više postaje aktualna etika
odgovornosti (Jonas, 1990).
Socijalna istraživanja


30
oni. Tek će tada biti u stanju uživjeti se u tuđu situaciju i shvatiti
tuđe reakcije” (Delors, 1998:104). Prema tome, nema tvorenja
kulture mira bez odgoja/obrazovanja za vrijednosti. U sistemima
formalnog obrazovanja nisu samo zanemarivane vrijednosti
drugačijih kultura nego i vrijednosti uopće. Otuda potreba da se
odgoj za vrijednosti “stavi u središte formalnog obrazovnog
sistema“ (Spajić-Vrkaš i dr. 2004).
Suština krize odgoja/obrazovanja uopće, nije u tome što ne
osposobljava radnu snagu za potrebe razvoja tržišne ekonomije, ili
što ne prirpema ljude za potrebe razvoja demokratskih društva, ili
što stvara »klasne razlike«, suština krize je u propadanju pojma
(obraz)ovanje. Sve više se iz značenja riječi obrazovanje istiskuje
smisao riječi »obraz«. Njeno mjesto preuzima riječ »škola«.
Školovanje potiskuje (obraz)ovanje. Da bi školovanje bilo faktor
preveniranja čovjekovog genocidnog ponašanja ono mora biti
(obraz)ovanje. Školovanje samo po sebi ne odgaja ljude. Ono ih
nužno ne čini humanijim, moralnijim, plemenitijim, pravednijim.
Napotiv, školovani ljudi mogu poslužiti zlu i to mnogo efikasnije
od neobrazovanih. Čovjek je školovanjem usavršio svoju
destruktivnost (v. Fromm, 1989). Međutim, mi ne smijemo
zaboraviti da odgoj i obrazovanje počinju tamo gdje »ZNATI«
postaje moralnom odlukom (znanje u srcu - internalizacija). Znanje
bi trebalo etički misliti ako želimo da ima snagu preveniranja
genocidnog ponašanja. Učenost može biti stečena na uštrb
moralnog znanja. Danas, više nego ikada ranije, moramo imati na
umu Fihteovu misao kojom se ukazuje da svako bira onakvu
filozofiju kakav je čovjek, a ne kakav je stručnjak.
Lišavanje obrazovanja temeljnih ljudskih vrijednosti, njegova
instrumentalizacija i svođenje na pojam školovanja činjeno je pod
izgovorom da se školski sistem treba osloboditi konzervativizma i
tradicionalizma. Tako i »NE UBIJ« u kognitivnoj školi nije bilo u
duhu vremena, nije bilo savremeno. S druge strane, pod utjecajem
sekularizma (antireligioznosti) potpuno se izgubila ravnoteža
između onog što se označava terminima »javno« i »privatno«. Tako
je i »NE UBIJ« svedeno na puku privatnost (nebi trebalo ovom
podučavati javno i otvoreno nego krišom, u potaji, ili čak i ne
moramo ovom uopće podučavati mlade). Nestao je javni čovjek
(Senet, 1989). Tako i ne htijući čovjek je iz potaje promovirao
princip: Sve ima cijenu, ništa nema vrijednost. Ako nema ništa
sveto, sve je dopušteno, pa i zločin genocida. Odgoj/obrzovanje
čini da religijski zahtjev »NE UBIJ« (zaštita života i zdravlja kao
Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


31
univerzalnih vrijednosti) postane »NEĆU I NE MOGU UBITI«.
Internalizacija ove zapovjedi nije niti će ikad postati
konzervativnom i pukom privatnošću (v. Slatina, 2000). Moralne
crte kao što su pravednost, nepristrasnost, moralna hrabrost,
suosjećanje, poštenje, dostojanstvo i druge crte koje nadilaze i
vremenske razlike, rezultat su uvida u objektivno važeće
vrijednosti. Srce odgoja za vrijednosti jeste obrazovanje za
pravednost. Ovim obrazovanjem gradi se kultura pravednosti i
odgovornosti.
Kultura pravednosti i odgovornosti
Razlika između prava i pravde sugerira nam da ne govorimo
o kulturi prava nego o kulturi pravednosti i odgovornosti. Kultura
pravednosti i odgovornosti je u neraskidivoj vezi s kulturom mira.
Prva uvjetuje drugu i obratno. To je odatle što obje pronose i
prenose pravdu i uzajamno poštivanje među ljudima. Obje kulture
nisu sile kojima se zaustavljaju nasilje, sukobi i/ili rat, nego faktor
njihovog boljeg razumijevanja i preveniranja onog što dovodi, ili
može da dovodi, do narušavanja mira i sigurnosti. Obje kulture
doprinose da se sukobi rješavaju mirnim i nenasilnim putem jer
uklanjaju prepreke koje osujećuju samo njihovo egzistiranje.
Kultura mira nije samo pružanje otpora nasilju nego prakticiranje
kulture pravednosti i odgovornosti. I jednom i drugom kulturom
njeguje se dostojanstvo čovjeka i poštuju ljudska prava.
Kultura pravednosti i odgovornosti pretpostavlja nekoliko
načela:
 oživotvoriti pravo na obrazovanje (IMATI prava);
 sticati znanja o inividualnim pravima (POZNAVATI
prava);
 osjetiti njihovu praktičnu vrijednost i korisnost
(KORISTITI prava);
 povezivati prava i dužnosti (JAČATI prava za dobrobit
svih);
 afirmiranje razlika kao društvene vrijednosti, usklađivanje
individualnih i kolektivnih, trenutnih i dugoročnijih
interesa (ŠTITI prava kao prava svih).
Kultura pravednosti i odgovornosti ima svoje polazište u
maksimi: Od prava na obrazovanje do obrazovanja za ljudska
prava.
Socijalna istraživanja


32
Pravo na obrazovanje
U pravom smislu riječi nije moguće govoriti o obrazovanju za
ljudska prava ukoliko prava na obrazovanje lišavamo ogromni dio
ljudske populacije.
9
Svaki čovjek (dijete) ima prirodno pravo na
odgoj i obrazovanje. Kao što čovjek ima pravo na život, zdravlje,
tjelesni integritet, pravo na slobodu, čast i ugled, pravo na ime i
lični identitet, tako ima i pravo na odgoj i obrazovanje. Zato je
pitanje »Kako svima omogućiti pristup znanju - univezalna zadaća
čovječanstva«, pa time i demokratije. Zato nije slučajnost što se u
deklaracijama i konvencijama pravo na obrazovanje tretira kao
polazna »pretpostavka osiguranja globalnog mira, sigurnosti i
razvoja«. Svako sprječavanje pojedinaca ili gupa u ravnopravnom
korišćenju postojećih obrazovnih resursa, na ovaj ili onaj način, bi
remetilo historijsku i društvenu egzistenciju mira i sigurnosti.

1945.
1974.
1995.
2000.
obrazovanje za mir i sigurnost
obrazovanje za međunarodno razumijevanje
obrazovanje za međunarodno razumijevanje i suradnju
obrazovanje za međunarodno razumijevanje, suradnju i
mir te poštivanje ljudskih prava i temeljnih sloboda
obrazovanje za razoružanje
kultura mira
obrazovanje za snošljivost
obrazovanje za mir, ljudska prava i demokraciju
obrazovanje za ljudska prava/kultura ljudskih prava
Pr i kaz 1. Pr omj ene nazi va UNESCO-vi h obr azovni h pr ogr ama
1945.
1974.
1995.
2000.
obrazovanje za mir i sigurnost
obrazovanje za međunarodno razumijevanje
obrazovanje za međunarodno razumijevanje i suradnju
obrazovanje za međunarodno razumijevanje, suradnju i
mir te poštivanje ljudskih prava i temeljnih sloboda
obrazovanje za razoružanje
kultura mira
obrazovanje za snošljivost
obrazovanje za mir, ljudska prava i demokraciju
obrazovanje za ljudska prava/kultura ljudskih prava
Pr i kaz 1. Pr omj ene nazi va UNESCO-vi h obr azovni h pr ogr ama


Iako je više desetljeća prisutna borba za mir i sigurnost,
dijalog i demokratiju, učinci ove borbe nisu zadovoljavajući.
Objašnjenja ovog obično se svode na preuske programe i
neadekvatne nazive tih programa. Dakako da promjene naziva
UNESCO-ovih obrazovnih programa ne mogu obrazovanje učiniti
prevenirajućim faktorom genocidnog ponašanja (v. Prikaz 1.
preuzeto: Spajić-Vrkaš i dr., 2004). Važno je da novi programi i
izrada preporuka za rad na ovom izuzetno složenom zadatku
ulijevaju nadu. Novi program, smatra Spajić-Vrkaš, treba da više
istakne temeljne vrijednosti čovječanstva, osobito dostojanstvo

9
U 21. stoljeće ušli smo s prtljagom od skoro milijardu nepismenih ljudi na
planeti Zemlji
Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


33
pojedinca i otvorenost prema drugim kulturama. Obrazovanje koje
promiče ove dvije vrijednosti može dati svoje učinke na planu
preveniranja nasilja i sukoba pa time i genocidnog ponašanja ljudi.
Dostojanstvo daje plemenitost svim ljudskim težnjama i htijenjima,
svakom ljudskom ponašanju i djelanju. Ništa tako ne uzdiže
čovjeka kao dostojanstvo, ništa tako ne omogućava dijalog kao
otvorenost prema drugim kulturama (interkulturalni odgoj).
“Građani pluralnog društva i multikulturalnog svijeta trebali bi biti
spremni prihvatiti činjenicu da je njihovo tumačenje nekog
događaja i problema ukorijenjeno u njihovim osobnim životima, u
povijesti njihova društva i njihovim kulturnim tradicijama te da
stoga niti jedna osoba ili grupa ne posjeduje jedan jedini odgovor
na probleme; da za svaki problem može postojati više od jednog
rješenja. U skladu s tim, ljudi bi trebali razumjeti i poštivati jedni
druge te ravnopravno pregovarati kako bi zajednički došli do
rješenja. Obrazovanje, dakle, mora jačati osobni identitet i
ohrabrivati međusobno približavanje ideja i rješenja što učvršćuju
mir, prijateljstvo i solidarnost među pojedincima i narodima”
(Cjeloviti okvir djelovanja u obrazovanju za mir, ljudska prava i
demokraciju (UNESCO, 1995, prema: Spajić-Vrkaš i dr., 2004).
Treba istaći da je 1974. godine prihvaćena “Preporuka o
obrazovanju za međunarodno razumijevanje, suradnju i mir te
poštivanje ljudskih prava i temeljnih sloboda kao prva
sveobuhvatna strategija razvoja obrazovanja kojim se promiču
međunarodni ciljevi, zbog čega mnogi u istom značenju radije
koriste kraći naziv „međunarodno obrazovanje” (Spajić-Vrkaš i dr.
2004). Međutim, zacrtani zadaci u njoj još uvijek su daleko od
očekivanih rezultata.
Preporuka o obrazovanju za međunarodno razumijevanje,
suradnju i mir te poštivanje ljudskih prava i temeljnih sloboda
Temeljne zadaće obrazovanja:
 uvođenje međunarodne dimenzije i globalne perspektive u
cjelokupno obrazovanje;
 unaprjeđenje razumijevanja i poštivanja svih naroda, njihovih
kultura, civilizacija, vrednota i načina života, uz razvoj vještina
komuniciranja s drugima;
 razvijanje svijesti o sve većoj ovisnosti među narodima i
državama te o potrebi izgradnje trajnog mira;
 razvijanje otvorenosti, kritičke svijesti i društvene odgovornosti;
Socijalna istraživanja


34
 razvijanje svijesti o pravima i uzajamnim odgovornostima
pojedinaca, društvenih grupa i naroda;
 razvijanje spremnosti za uklanjanje predrasuda, nejednakosti i
nepravde;
 promicanje međunarodne solidarnosti i suradnje;
 pripremanje pojedinca da sudjeluje u rješavanju problema svoje
zajednice, države i svijeta u cjelini, uz korištenje demokratskih
postupaka i institucija.
Obrazovanje osjećaja i smisla za pravednost
Da bi obrazovanje uopće, dakle bez obzira na njegovu formu,
imalo snagu preveniranja genocidnog ponašnja ono mora da sadrži
supstancu PRAVEDNOSTI. Zajednica kao pravnomoralni red
(up. Canivez, 1999) predstavlja okružje u kojem može obrazovanje
za ljudska prava poprimiti snagu preveniranja genocidnog
ponašanja. O pravdi kao moralnoj srži državne zajednice
svojevremeno je govorio Keršenštajner (1939). Po njegovom
mišljenju svaki pojedinačni član zajednice ima dvostruku zadaću:
a) da u srazmjeri sopstvene djelatne sposobnosti u određenom
radnom pozivu da svoj dio za održanje cjeline i b) u srazmjeri sa
individualnom obdarenošću posredno ili neposredno sarađuje na
moraliziranju zajednice. Za ove dvije funkcije ljudi se moraju
poučavati i vježbati i zato je Keršenštajner govorio o
državnograđanskom odgoju.
10
Ovo je posebna vrsta odgoja koja
omogućava da ljudi sebe prepoznaju u životu države kao zajednice
vrijednosti. To je onaj odgoj kojim se omogućava da se država kao
zajednica vrijednosti izlije u moralno državno osjećanje ljudi.
11
"Jer
državnograđansko obrazovanje nije ništa drugo nego razvitak
moralnog državnog osjećanja." (Keršenštajner, 1939:220). Ovo
osjećanje može se postići ako državna ideja važi kao puna
vrijednost, ako konkretna država u kojoj se živi za svakoga bude
istinsko dobro i, dakako, ukoliko se njene vrijednosti edukacijski
promiču. Ponovna aktualizacija razvoja moralnog državnog

10
Danas bismo upotrijebili drugi termin, npr. obrazovanje za demokracijsko
građanstvo.
11
Ovo se još nije dogodilo nekim našim političarima. Njihovo moralno državno
osjećanje vezano je za “rezervnu državu” a ne za državu kojom upravljaju –
Bosnu i Hercegovinu. Ovo, nažalost, razvijaju i u mladima o čemu nam lijepo
svjedoče masmediji, i slikom i riječju. Ovo nije ništa drugo do nastojanje da se
uspostavi antagonistička akulturacija.
Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


35
osjećanja itekako bi koristila Bosni i Hercegovini.
12
Ovo bi moglo
imati trosturki značaj: (a) uspostava države BiH kao zajednice
vrijednosti, kao društva s pravnomoralnim redom, (b) povratak
zajedničkom životu i (c) sprečavanje diskrimiancije velikog dijela
stanovništa.
Odgoj za pravednost je u prisnoj sprezi s odgojem za
toleranciju. Njime se smanjuju napetosti i konflikti unutar jednog
pluralističkog društva. Tamo gdje se ljudi mire s konkurencijom i
konkurentnim načinima života, tamo se u njima obrazuje/formira
tolerancija. Međutim, pluralistička društva ne nalaze svoj izlaz
samo u toleranciji nego, prije svega, u odgoju za pravednost.
Naime, pluralistička društva ne samo da tolerišu konkurentne
načine humanog života, moralnog i pristojnog ponašanja nego i
samo njihovo postojanje smatraju važnom vrijednošću.
Karakteristika tolerantnog društva je trpeljivost iz razloga
razboritosti a ne iz principa. Tolerancija je samo dovoljan uvjet za
tolerantno društvo. Ja mogu da priznam vrijednost nekog
konkurentog modela života, a da to ne bude životni model koji bih
usvojio ili poželio da usvoje moja djeca. Pravo na izbor i
samoopredjeljenje za neku vrijednost ne počivaju na toleranciji. Ja
mogu tolerirati neki životni model, a da ga ne smatram vrijednošću.
Otuda tolerantno društvo ne može biti zamjenska vrijednost
pluralističkom društvu.
Prema tome, učenje i vježbanje, kojem su svrhe poštivanje
zakona i pravila kojima se pojedinci humaniziraju i stiču
sposobnost da grade državu kao zajednicu vrijednosti koja je
utemeljena na odbijanju nasilja i samovolje i na slobodi koja se
pravno priznaje i garantira svakome građaninu, možemo nazvati
odgojem za pravednost. Kraće kazano, odgoj za pravednost mogli
bismo pojmiti kao učenje i vježbanje kojima mladi stiču osjećaj i
smisao za pravdu. To je, dakle, odgoj koji mladi dobijaju u
svakodnevnom životu. To znači da se mora organizirati i realizirati
po logici učećeg duštva i/ili učeće organizacije (v. npr. Senge, 1990
i Delors i dr., 1998). Ovo će biti moguće ukoliko stvaramo okružje
koje možemo nazavati »dijaloška zajednica kultura«.

12
Za Bh-trokut (naša zastava) važi teorema bh-nacije, zato se može uništavati
nacionalizom neovisno s koje stranice ovog trokuta dolazi. Državnograđanski
odgoj je zasnovan na teoremi kojom se poštuje svaka stranica ovog trokuta.
Socijalna istraživanja


36
Gradnja dijaloške zajednice
Najvažnija zadaća pedagogije mira i interkulturalnog
obrazovanja treba da bude gradnja dijaloške zajednice kultura.
13
Da
bi ljudi mogli sudjelovati u političkom, interkulturalnom i
religijskom dijalogu, prvo moraju stupiti u pedagoški dijalog
(dijalog kao obrazovna vijednost i kao metoda učenja/podučavnja,
razvoj dijaloške i/ili međukulturalne pedagogije). Pojedinci, nacije,
kulturalne i religijske zajednice moraju se osposobiti u vođenju
dijaloga. Nema sumnje, kultura dijaloga može dati impulse, motive,
inicijative, intelektualne snage za rješavanja mnogih društvenih
konflikata i problema. Sučeljavanjem različitih gledišta pojedinac
može izbjeći skučenost vlastitog mišljenja i pristupiti realističnoj i
konkretnoj koncepciji cjeline problema i interesa zajednice.
Dijaloška zajednica traži obrazovanje kao uzajamnu zavisnost
naroda.
14


Teorijom konfluentnog obrazovanja hoće se obrazovanje
koje će biti u funkciji uzajamne zavisnosti naroda. Njome se želi
nacionalna samodovoljnost zamijeniti svestranom uzajamnom
zavisnošću naroda. Interkulturalni dijalog je važan način
preveniranja genocidnog ponašanja.
Nema dijaloške zajednice i interkulturalnog dijaloga bez
obrazovanja kojim se nudi više od samog znanja. Teorija
konfluentnog obrazovanja nudi više od samog znanja. Pojam
»konfluentno obrazovanje« dolazi od latinske riječi confluere
(konfluencija: 1. stjecanje, stjecište, sjedinjenje, spajanje, spoj).
Učeće društvo je mreža konfluentnih procesa koji su satkani od šest
oblika učenja. Geometriju dijaloške zajednice i interkulturalnog
dijaloga čini šest dimenzija učenja: učiti znati, učiti činiti, učiti

13
Bez ove gradnje (pretvaranja svijeta u dijalošku zajednicu vrijednosti) proces
globalizacije ići će krivim putem. S duge strane, demokracija nema nikakovg
izgleda na uspjeh ukoliko se ne razvija unutar dijaloške zajednice kultura. Izvan
dijaloške zajednice, izvan interkulturalnog dijaloga i obrazovanja, bez dijaloške
i/ili međukulturalne pedagogije demokracija je sumorna i bezizgledna
(Christopher Lasch, 1995).
14
Ne bi se moglo sa sigurnošću ustvrditi da proces globalizacije koji zapljuskuje
današnje obrazovanje ovo poštuje. Interkulturalni odgoj i kao religijska i kao
naučna ideja može biti satrt grubim procesom globalizacije koji, da ovdje uzgred
konstatiramo, nije ponikao u krilu odgoja/obrazovanja već u krilu politike, što
nije bezbačajno. Iako se u strukturi obrazovnih sistema dešavaju mnoge
promjene kako bi se shvatile kulturološke, etničke i dr. razlike, ipak se one
dešavaju pod teškim ideologijskim i političkim pritiscima asimiliranja,
podcjenjivanja, omalovažavanja mnogih kultura i naroda.
Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


37
živjeti s drugima i za druge, učiti biti, učiti vrednovati i učiti
vjerovati. Ovo je srce dijaloške paradigmatičnosti teorije
konfluentnog obrazovanja. Svaki od ovih oblika učenja ima osnovu
u nekom »programu« ljudske prirode. (up.: Gardner, 1993,
Goleman, 1995, Howe, 1999). Ovdje je posebno značajno ono
učenje koje treba da proizvede načine ponašanja koji su smisleni za
održanje ljudskog roda i koje je značajno za razvoj čovjekovog
individualiteta i/ili ličnosti.
Dijaloška zajednica kultura je društvo koje promiče procese
konfluencije. Za interkulturalni dijalog od posebne važnosti su
proces enkulturacija/akulturacija i socijalizacija/internalizacija.
Koncepcija interkulturalnog obrazovanja, naprimjer, počiva na
akulturaciji koja prihvata razlike kao prednosti razvoja ličnosti,
koja čuva identitet i samopoštovanje i istodobno izgrađuje osjećaj
pripadnosti zajednici u kojoj živi više kultura (v. Peroti, 1995). U
kulturalnom pluralizmu, u istinskoj dijaloškoj zajednici kultura
nesmetano i bez nametanja može da funkcionira kulturni i etnički
identitet zato što se promiče ideja pravednosti. U ovom promicanju
može i treba sudjelovati odgoj/obrazovanje. Da bi
odgoj/obrazovanje nosilo supstancu pravednosti, mora da izrasta iz
okružja kojeg možemo nazvati »dijaloška zajednica kultura« (vidi
Prikaz 2.).

Prikaz 2: Pravda kao moralna srž društvne zajednice i
obrazovanja za ljudska prava
Dijaloška
zajednica
kultura
Obrazovanje
osjećaja i
smisla za
pravednost
Pravda kao
moralna srž
zajednice
Dijaloška
zajednica
kultura
Obrazovanje
osjećaja i
smisla za
pravednost
Pravda kao
moralna srž
zajednice

Socijalna istraživanja


38
Sve istine koje se prešute postaju otrovne
(Umjesto zaključka)
U mnogim školama i na univerzitetima izučava se zločin
genocida. On je dio obaveznog programa. Ovo izučavanje ne
pripada samo pedagogiji mira nego i pedagogiji morala. Govor o
zločinu genocida je povratak etici mišljenja. Ukoliko pronevjerimo
pravdu, tj. ukoliko zločin ostane nekažnjen i ukoliko šutimo ili
zabranjujemo govor o njemu, mi time sugeriramo da svijet bude
neljudski, nehuman. Šutnja o zločinu genocida dovodi do miješanja
zla i dobra. Ova mješavina je otrov za humanizam i svako ljudsko
dobro. Šutnja ili bilo koji drugi oblik prikirivanja zločina genocida
je isto što i kap fekalija u čistoj čaši vode. Sve istine koje se prešute
postaju otrovne, upozoravao je Niče. Šutnja o genocidu je znak
pristajanja na bilo koji zločin i znak sudjelovanja u bilo kojem zlu.
Prema tome, šutnjom o genocidu postepeno bismo uništavali
humanističku svijest ljudi i učinili bismo svaku etiku mišljenja
nepotrebnom i besmislenom. Tako mnogi »šutljivci«, i ne htijuću,
ne uče svoje građane miru nego ih od njega (od)učavaju. Na taj
način oni se pridružuju onima koji nastoje lopatama laži sahraniti
istinu o zločinu genocida u Bosni i Hercegovini i onima koji
(zlo)upotrebljavaju svoju političku moć.
Neshvatljivo je da se i nakon holokausta zločin genocida u
Bosni i Hercegovini tretira po principu: "Ako ubijemo jednog
čovjeka, onda je to zločin, ako ubijemo hiljade ljudi, onda je to samo
brojka" (Spenser). Neshvatljivo je da se genocid nad Bošnjacima
tretira kao nesreća, kao prirodna nepogoda. Neshvatljivo je da i
svjedoci zločina nastoje lopatama laži sahraniti istinu o genocidu
samo zbog toga što naspram »zida plača« mora da stoji »zid
srama«.
15
Neshvatljivo je kako ne vide da nije moguće proizvesti
dovoljan broj tih lopata da bi se sahranila ova istina. Neshavtljivo
je da ne vide da je negiranje jednog zločina genocida, negiranje
bilo kojeg koji se u ljudskoj historiji dogodio.
Još su aktivni »stručnjaci« za stvaranje isk(r)varene
geografije. Oni pomoću rata dozivaju mir. Njima milozvuke šalje
Rat(ko) a ne Mir(ko). Oni u svojoj »paralelnoj školi« uče i
podučavaju da je mir opasniji od rata. Ako se u miru gubi ono što
se ratom dobilo, onda se sam mir ljudima predočava kao veća

15
Lektiru za njegovo razumijevanje napisao je Karl Japers, primjerom pokazao
Vili Brant.
Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


39
opasnost od rata.
16
U ovoj »školi« se nudi ovaj način
»preveniranja« genocidnog ponašanja. Bez obzira na izmještanje
masovnih grobnica zločina genocida radi njegova prikrivanja, bez
obzira na postojanje isk(r)varenog prostora po kojem se vide otisci
zločina postoji »škola« koja nudi mir kojem je neophodan pancir.
Ova škola ima svoje »pačiće«. U njoj je najbolji đak, koji i ne
htijući, sam sebi dade nadimak »davljenije«. On je najbolji đak u
ovoj školi, ali i najbolji učitelj za podučavanje isk(r)varenoj
geografiji i za (od)učavanje od geografije koju označavamo
trokutom.
Da bi mir učinili opasnijim od rata ovi »stručnjaci« svoje
odučavanje od mira podržavaju izmišljanjem tradicije (Hobsbom E.
i Rejndžer T., 2002) kako bi izmislili neprijatelje. U svojoj
»paralelnoj školi« oni, ne samo da demonstriraju loše čitanje
tradicije, nego drugima pokazuju da vole nacionalističku mantru
više nego bh-himnu, nude mladima ne samo model sporstkog
navijanja nego i jasan stav da Bošnajci ne mogu biti sudije itd.,
pokazujući da mogu imati svaki drugi identitet samo ne bh-
idnetitet. Ovi turbopolitičari su sa obje ruke prihvatili poklon
Rat(ka) Mladića koji im ga predade »čista« - oslobođenog od
»Turaka«. Oni nisu još pogledali u svoje ruke. Da jesu ne bi uporno
prskali neke bh-dijelove mirisom koji ih razdvaja od drugih. Oni ne
samo da čuvaju ISK(R)VARENI PROSTOR, nego u svojim
školama vrše pripremu za stvaranje novih mitskih prostora (v.
Ćurak, 2002). Nema granica koje ne može prekoračiti
mitskoprostorno mišljenje samo da bi ispunilo svoje drevne
zadatake. Nema istinskog preveniranja genocidnog ponašanja sve
dotle dok se generira mitskoprostorno mišljenje, dok se u svijesti
ljudi stvara simbioza geografskog prostora i mitova, dok se
mitovima uz pomoć antagonističke akulturacije tetovira svijest i
život ljudi (up. Sloterdajk, 1991), dok se stvara rat(o)mir/sko
okružje u kojem se ratom doziva mir. U ovakvom okružju
obrazovanje za ljudska prava ne može poprimiti snagu
preveniranja. Drugim riječima, doklegod je na djelu
mitskoprostorno mišljenje i antagonistička akulturacija kao
osnovna matrica učenja/podučavanja, neće prestati opasnost po
sigurnost i mir bez obzira koje mirovne programe obrazovanja mi
nudili. U ovakom okružju odgoj ne može funkcionirati jer
protivrječi njegovoj biti. Zato bi trebalo posatviti ispravno je

16
Jedno takvo »ogledno predvanje« održano je nedavno u Banja Luci.
Socijalna istraživanja


40
pitanje: Kako zatvoriti bukvar: »U MIRU SE GUBI ONO ŠTO SE
RATOM STEKLO« a otvoriti početnicu: »Ako rat započinje u
glavama ljudi, i mir tu može naći svoj početak«.
LITERATURA
Adler, A. (1989), Poznavanje čovjeka, Novi Sad, »Matica srpska«.
Adorno i saradnici (1950), The authoritarian personality, New
York: Harper.
Arent, H. (1998), Izvori totalitarizma, Beograd, »Feminstička
izdavačka kuća 94«.
Banks, (1988), Multiethnic education - theory and practice,
Boston, allyun & bacon.
Camilleri, C.(1985), Anthropologie culturelle et education,
lausanne: delachaux & niestle, and unseco, paris: puf.
Canivez, P.(1999), Odgojiti građanina, Zagreb, »Durieux«.
Cigar, N. (1998), Genocid u Bosni, Sarajevo, »Institut za
istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog
prava«.
Ćurak, N. (2002), Geopolitika kao sudbina (Slučaj Bosna:
Postmodernistički ogled o perifernoj zemlji), Sarajevo,
Fakultet političkih nauka.
Delors, i drugi (1998), Učenje blago u nama, Zagreb, »Educa«.
Deverux (1990), Komplementaristička etnopsihoanaliza, Zagreb,
»August Cesarec«.
Fromm (1989), Anatomija ljudske destruktivnosti, knjiga I i II,
Zagreb, »Naprijed«.
Gardner, (1993), Multiple intelligences: The theory in practice,
New York, basic books
Goleman, (1998), Emocionalna inteligencija, Beograd,
»Geopoetika«
Gugel, G. Jäger, U. (1997), Gewalt muss nicht sein. Eine
Einführung in friedenspädagogisches Denken und Handeln.
3. Aufl., Tübingen; Internetversion:
http://www.friedenspaedagogik.de/themen/f_erzieh/fe3.htm]
Hajzinha (1996), Nacionalizam i patriotizam u Evropi na kraju xx
veka, Prometej, Novi Sad – tersit, Beograd.
Hobsbom, E. i Rejndžer, T. (ur. 2002), Izmišljanje tradicije,
Biblioteka XX vek, Beograd,.
Jaspers, K. (1999), Pitanje krivice, Beograd, Samizdat free b 92, .
Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


41
Jonas, H. (1990), Princip odgovornosti-pokušaj jedne etike za
tehnološku civilizaciju, Sarajevo, »Veselin Masleša«.
Kant, I. (1991), Kritika moći suđenja, Beograd, BIGZ.
Keršenštajner, G. (1939), Teorija obrazovanja, Beograd, »Geca
Kon a.d.«.
Kreč, D., Kračfild, R. i Balaki (1972), Pojedinac u društvu,
Beograd.
Kreč, D. i, Kračfild, R. (1972), Elementi psihologije, Beograd.
Lasch, C. (1995), The revolt of the elites and the betrayal of
democracy, New York.
Olport, G. (1991), Sklop i razvoj ličnosti, Bugojno.
Perotti, A. (1995), Pledoaje za interkulturalni odgoj i obrazovanje,
Zagreb, "Educa".
Peter Sengi, Peta disciplina – Umijeće i praksa organizacije koja
uči, Novi Sad, 2003.
Senet, R. (1989), Nestanak javnog čovjeka, Zagreb, Naprijed
Slatina, M. (1997), Obrazovanje u Bosni i Hercegovini između
različitih političkih htijenja i zahtjeva budućnosti, u:
Obrazovanje u Bosni i Hercegovini (1997), Sarajevo,
Međunarodni okrugli stol, Zbornik radova
Slatina, M. (2000), Odgoj - najkraći put čovjekovog uzdiznja do
humaniteta, Sarajevo, Radovi, Knjiga, XII, Filozofski fakultet
u Sarajevu, str. 365-384.
Slatina, M. (2005), Od individue do ličnosti – Uvođenje u teoriju
konfluentnog obrazovanja, Zenica, Dom štampe
Slatina, M. (20008), Konfluentno obtrazovanje – geometrija
dijaloške zajednice i interkulturalnog dijaloga. Pregled,
XLXI (11), 111-132, Sarajevo.
Sloterdajk, P. (1991), Tetovirani život, Gornji Milanovac, Dečje
novine
Spajić-Vrkaš i dr.(2004), Poučavati prava i slobode-priručnik za
učitelje osnovne škole, Zagreb, Istraživačko obrazovni centar
za ljudska prava i demokratsko građanstvo.


Socijalna istraživanja


42


UPBRINGING AS A FACTOR IN PREVENTING
GENOCIDAL BEHAVIOR FAKTOR
Mujo Slatina, Ph.D.

If war begins in human minds
then peace can be found there as well.

Summary
Contemporary long line of attacks on human life (torture,
killing, execution, terorism, crimes, wars, genocides) annuls the
results of scientific and technological development. Thanks to
learning/teaching a man as an individual as well as the entire
human rase can find a solution to the situation.
Upbringing/education not only provides all possible humanistic
alternatives but also represents the shortest way to a person's rising
to humanity. Writing this paper the author aspires to renew and
strenghten a belief in educetion as an important instrument in
fighting for peace and security. Some hypotheses and
circumstances in which can have the power of preventing genocidal
behaviour are presented in this paper.
Key word: genocidal behavior generator, ethnocentrism,
upbringing/education, prevention of genocidal behavior, peace
pedagogy, peace culture, juctice and responsibility culture.
Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


43


ﺔﻴﻋﺎﻤﳉﺍ ﺓﺩﺎﺑﻹﺍ ﺔﻴﻠﻘﻋ ﻦﻣ ﺔﻳﺎﻗﻮﻟﺍ ﰲ ﻲﺳﺎﺳﺃ ﺮﺼﻨﻌﻛ ﺔﻴﺑﺮﺘﻟﺍ
„ ﺎﻬﻴﻓ ﻪﺘﻳﺍﺪﺑ ﺪﳚ ﻥﺃ ﻦﻜﳝ ﻢﻠﺴﻟﺎﻓ ﺮﺸﺒﻟﺍ ﻝﻮﻘﻋ ﰲ ﺃﺪﺒﺗ ﺏﺮﳊﺍ ﺖﻧﺎﻛ ﺍﺫﺇ "
ﺫﺎﺘﺳﻷﺍ ﺭﻮﺘﻛﺪﻟﺍ / ﻮﻳﻮﻣ ﺎﻨﻴﺗﻼﺳ
ﻮﻔﻴﻳﺍﺮﺳ ﰲ ﺔﻔﺴﻠﻔﻟﺍ ﺔﻴﻠﻛ
ﺔﺻﻼﳋﺍ
ﻡﻮﻴﻟﺍ ﺔﻳﺮﺸﺒﻟﺍ ﺓﺎﻴﳊﺍ ﻰﻠﻋ ﺔﺳﺮﺸﻟﺍ ﺕﺎﻤﺠﳍﺍ ﻦﻣ ﺔﻠﻳﻮﻄﻟﺍ ﺔﻠﺴﻠﺴﻟﺍ ) ،ﺐﻳﺬﻌﺘﻟﺍ
ﺍ ﺓﺩﺎﺑﻹﺍ ،ﺏﻭﺮﳊﺍ ،ﻢﺋﺍﺮﳉﺍ ،ﺏﺎﻫﺭﻹﺍ ،ﻡﺍﺪﻋﻹﺍ ،ﻞﺘﻘﻟ ( ﺞﺋﺎﺘﻨﻟﺍ ﻰﻠﻋ ﻲﻀﻘﺗ
ﻲﺟﻮﻠﻨﻜﺘﻟﺍﻭ ﻲﻤﻠﻌﻟﺍ ﻡﺪﻘﺘﻠﻟ ﺔﻴﺑﺎﳚﻹﺍ .
ﺓﺮﻫﺎﻈﻟﺍ ﻩﺬﳍ ﻞﳊﺍ ﺪﲡ ﻥﺃ ﺀﺎﻌﲨ ﺔﻳﺮﺸﺒﻠﻟﻭ ﺎﺴﻧﻺﻟ ﻦﻜﳝ ﻢﻠﻌﺘﻟﺍ ﺓﺮﻫﺎﻇ ﻞﻀﻔﺑ .
ﻢﻠﻌﺘﻟﺍ ﺔﻴﻠﻤﻋ / ﻞﺻﻮﺗ ﻖﻳﺮﻃ ﺮﺼﻗﺃ ﻞﺜﲤﻭ ﺔﺒﺳﺎﻨﳌﺍ ﻞﺋﺍﺪﺒﻟﺍﻭ ﻝﻮﻠﳊﺍ ﻡﺪﻘﺗ ﻢﻴﻠﻌﺘﻟﺍ
ﱃﺇ ﻥﺎﺴﻧﻹﺍ ﻪﺘﻴﻧﺎﺴﻧﺇ . ﺔﻳﻮﻘﺗ ﰲ ﻪﺘﺒﻏﺭ ﻦﻣ ﺚﺤﺒﻟﺍ ﺍﺬﻫ ﺚﺣﺎﺒﻟﺍ ﺐﺘﻜﻳ ﺍﺬﻟ
ﻥﺎﻣﻷﺍﻭ ﻡﻼﺴﻟﺍ ﻖﻴﻘﲢ ﻞﺋﺎﺳﻭ ﻢﻫﺃ ﻦﻣ ﻢﻴﻠﻌﺘﻟﺍ ﻥﺄﺑ ﺩﺎﻘﺘﻋﻻﺍ . ﺚﺣﺎﺒﻟﺍ ﺮﻛﺫﻭ
ﺔﻳﺎﻗﻮﻟﺍ ﰲ ﻢﻴﻠﻌﺘﻠﻟ ﲑﺒﻛ ﺭﻭﺩ ﺎﻬﻴﻓ ﻥﻮﻜﻳ ﻥﺃ ﻦﻜﳝ ﱵﻟﺍ ﻑﻭﺮﻈﻟﺍﻭ ﺐﻧﺍﻮﺟ ﺾﻌﺑ
ﺔﻳﺮﺸﺒﻟﺍ ﺓﺩﺎﺑﻹﺍ ﺓﺮﻫﺎﻇ ﺪﺿ .
ﺔﻴﺳﺎﺳﻷﺍ ﺕﺎﺤﻠﻄﺼﳌﺍ : ﺎﺑﻹﺍ ﺓﺮﻫﺎﻇ ﺏﺎﺒﺳﺃ ﻢﻠﻌﺘﻟﺍ ،ﺓﺩ / ﺓﺮﻫﺎﻇ ﻦﻣ ﺔﻳﺎﻗﻮﻟﺍ ،ﻢﻴﻠﻌﺘﻟﺍ
ﺔﻴﻟﻭﺆﺴﳌﺍﻭ ﻝﺪﻌﻟﺍ ﺔﻓﺎﻘﺛ ،ﻢﻠﺴﻟﺍ ﺔﻓﺎﻘﺛ ،ﻢﻠﺴﻟﺍ ﺔﻴﺑﺮﺗ ،ﺓﺩﺎﺑﻹﺍ







Socijalna istraživanja


44

Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


45
Izvorni naučni rad

Edina Vejo
1

Nataša Mirolović-Vlah
2

MORALNA UVJERENJA I STAVOVI PREMA
OBRASCIMA RJEŠAVANJA SUKOBA U SVJETLU
TEORIJE DRUŠTVENOG KAPITALA
Sažetak
Svrha rada je davanje doprinosa razumijevanju teorijskog
konstrukta društvenog kapitala. Društveni se kapital pri tome
razumijeva kao jedan od relevantnih prognostičkih konstrukata za
ishod tranzicijskih, ali i integrativnih procesa u našim društvima
Uz ocjenu da je prostor u kojem živimo evidentan i po procesu
(re)aktiviranog religioznog interesa čija je temeljna intencija
odgoj moralnosti, pokušali smo takve procese dovesti u relaciju s
jednim od bazičnih parametara društvenog kapitala - prirodom
rješavanja socijalnih sukoba. Rad prezentira rezultate
komparativnog istraživanja stavova studenata iz Zenice i Rijeke
prema moralnim uvjerenjima i obrascima rješavanja socijalnih
sukoba. Prvi cilj istraživanja bio je utvrđivanje postojanja razlika
između riječkih i zeničkih studenata u iskazivanju stavova prema
moralnim uvjerenjima proizašlim iz religijskih koncepata i u
iskazivanju stavova prema obrascima rješavanja socijalnih
sukoba. Drugi je cilj bio utvrditi postoji li kod studenata pojedinog
grada povezanost između moralnih uvjerenja proizašlih iz
religijskih koncepata i načina iskazivanja stavova prema
obrascima rješavanja socijalnih sukoba. Mjerni instrumenti
korišteni u istraživanju bili su Stavovi prema obrascima rješavanja
socijalnih sukoba, adaptiran prema Uzelac i Žakman (2000) i
Upitnik moralnih uvjerenja, adaptiran prema Pajević, i Hasanović
(2007). Za testiranje hipoteza korišten je t-test, diskriminacijska
analiza i Pearsonova korelacijska analiza. Rezultati istraživanja su
interpretirani u kontekstu Kohlbergove teorije moralnog razvoja i

1
Vanredni profesor, Islamski pedagoški fakultet Univerziteta Zenici,
edina.vejo@gmail.com
2
Diplomirani socijalni pedagog, Rijeka – Republika Hrvatska,
natasa.mirolovic@ri.t-com.hr
Socijalna istraživanja


46
koncepta suvremene teorije rješavanja sukoba gdje su razlike
poželjna stanja u društvu.
Ključne riječi: društveni kapital, obrasci rješavanja sukoba,
moralna uvjerenja, studenti, multikulturalnost, razlike
1. Uvod
Obrasci rješavanja sukoba su teorijski konstrukti za opis
najčešće primjenjivanih ponašanja u socijalnim sukobima. Kod nas
je poznat teorijski koncept prema kojemu su obrasci rješavanja
socijalnih sukoba klasificirani sukcesivno prema razinama
korisnosti za dugoročne odnose sudionika u sukobu (Weeks, 2000).
Prema njemu, najviša razina ili suradnja je dosegnuta kad obje
strane u sukobu da nađu rješenje u kojem se susreću neke
individualne i zajedničke potrebe, što rezultira u zajedničkoj koristi
i zacrtava daljnje odnose. Srednja razina je dosegnuta kada strane
u sukobu dođu do zajedničkih prihvatljivih sporazuma koji
rješavaju pojedinačni sukob za određeno vrijeme i malo
poboljšavaju trenutačne brige. U ovu se razinu ubrajaju prilagodba
i kompromis. Najniža razina se dostiže kada jedna strana pokori
drugu, kada se jedna strana podredi zahtjevima druge strane ili
kada se odnosi prekinu na zajedničku štetu. Obrasci izbjegavanja i
nadmetanja karakteristični su za ovu razinu rješavanja sukoba.
Korištenjem obrazaca na najnižoj razini ugrožavaju se budući
odnosi među sudionicima u sukobu i smatra se da je u tom smislu
nužno osvještavanje načina kako se ponašamo u sukobima. Zato se
smatra da je u demokratskim društvima nužno učenje takvih
socijalnih i komunikacijskih vještina koje doprinose
konstruktivnim izborima u sukobima (Weeks, 2000; Wilmot i
Hocker, 1998; Rijevec i Miljković, 2002) .
Kao jedan od bitnih elemenata za razumijevanje i uspješno
upravljanje sukobima zadnjih se godina u svijetu sve više pažnje
poklanja istraživanjima sociodemografskih i kulturalnih razlika i
specifičnosti (Brigg, 2003; Holman, 2002).
Multikultularnost u globalizacijskim uvjetima zahtijeva
pažljivo uočavanje faktora etniciteta i socijalnih sistema vrijednosti
u različitim regijama i na različitim kontinentima. Istraživanjem
Polkinghorna i Byrnea (2001) na uzorku studenata, provedenom
dok su trajali etnički sukobi u njihovim regijama, ukazuje se na
specifičnosti stavova i ponašanja u socijalnim sukobima vezano uz
različite kulture. Ispitanici su bili studenti i studentice, starosti
Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


47
između 18 i 30 godina (95%), iz Južne Afrike (N=99), Izraela
(N=123), Bosne i Hercegovine (N=89) i Sjeverne Irske (N=73).
Studenti su ispitivani o tome kako oni sagledavaju nasilje, sukob i
stvaranje mira kao svoj osobni stil ponašanja u sukobu. Koristila se
modificirana verzija upitnika (Lieber's, 1994, prema Polkinghorn i
Byrne, 2001) "Sukob, nasilje i stvaranje mira: koje je tvoje
mišljenje" (Conflict, Violence and Peacemaking: What's Your
Opinion) s petostupnjevanom Likertovom skalom opredjeljivanja
između slaganja i neslaganja na 24 čestice. Promatrano je pet
stilova ponašanja u sukobima: izbjegavajući, prilagođavajući,
kontrolirajući, kompromitirajući i suradnički (avoidance,
accommodator, controller, compromiser i collaborator). Rezultati
su ukazali na postojanje statistički značajnih razlika među
preferiranim stilovima ponašanja u sukobu u odnosu na religijsku
pripadnost. Naprimjer, muslimani su češće preferirali izbjegavanje
od katolika i protestanata, za prilagodbu su bili spremniji katolici i
protestanti u Sjevernoj Irskoj nego drugi. Uočena je značajna
razlika kod obrasca kontroliranja, kod kojeg najviše rezultate imaju
muslimanski studenti, dok su manje tome skloni protestanti i
židovi. Suradnja u sukobima (koja je u najvišem postotku kod svih
pozitivno vrednovana, a najviše kod muslimana) statistički je
značajno zastupljenija u stavovima irskih protestanata nego
katolika. Autori u diskusiji, uz zaključak da religija bitno utječe na
izbor osobnog stila rješavanja sukoba u okruženju nasilja,
naglašavaju da je kulturološki kontekst vezan i za druge faktore
koji nisu uzeti u obzir u istraživanju.
Teorija društvenog kapitala (social capital) pojavljuje se
među najutjecajnijim i veoma popularnim konceptualnim
uobličavanjima proisteklim iz društvenih znanosti (Coleman, 1998,
Putnam,1993, Woolcock, 1998, Fukuyama, 2000, Adler i Kwon,
2002, prema Štulhofer,2003). ”Društveni se kapital sastoji od tri
dimenzije: povjerenja koje prelazi okvir obiteljskih i prijateljskih
veza, spremnosti na udruživanje i zajedničko djelovanje s drugima,
te od poštivanja normi” (Štulhofer,2003:79). Dakle, kulturni
sistem, specifične norme i navike određene zajednice mogu biti
prepreka ili generator njenog razvoja. Očito, socijalni kontekst
može imati pozitivan/negativan utjecaj na djelotvornost zajednice.
Društvene vrijednosti i norme koje se oslanjaju na kulturnu
tradiciju su temelj socijalnog konteksta. Procesi razumijevanja
tradicije iz koje se kontinuirano razvijamo i načini na koje
interpretiramo norme pod direktnim su utjecajem socijalizacijskih
Socijalna istraživanja


48
procesa, između ostalih i odgoja i obrazovanja. Socijalizacijskim
procesima je uspostavljena direktna relacija između prirode
moralnosti i socijalnog kapitala jedne zajednice. Paradigmatski
model za razvijanje ovakve interpretacijske parabole je
Kohlbergova teorija moralnog razvoja (Terhart, 2001:179).
Pojedinac i društvo se, u procesima organiziranja razvoja
moralnosti, određuju pozicijom preuzimanja odgovornosti
moralnog prosuđivanja. Na taj način, u fokus interesa dolazi
priroda aranžiranog iskustva, u smislu odgojnog uplitanja u
društveni razvoj, u procesima moralnog rasuđivanja, dakle, način
moralnog prosuđivanja (različiti načini pronalaženja odgovora na
etička pitanja o Dobrom).
2. Svrha rada
U kontekstu naglašavanja važnosti društvenog kapitala kao
prognostički, možda i najrelevantnijeg konstrukta za ishod
tranzicijskih procesa u našim društvima, pokušale smo ponuditi
istraživački prilog potpunijem razumijevanju ovog konstrukta. Ako
je prostor u kojem živimo evidentan i po procesu (re)aktiviranog
religioznog interesa čija je temeljna namjera odgoj moralnosti,
važno je takve procese dovesti u relaciju s jednim od bazičnih
parametara društvenog kapitala - prirodom rješavanja socijalnih
sukoba.
3. Ciljevi i hipoteze
Prvi je cilj utvrditi postoje li razlike između riječkih i
zeničkih studenata u iskazivanju stavova prema moralnim
uvjerenjima proizašlim iz religijskih koncepata i u iskazivanju
stavova prema obrascima rješavanja socijalnih sukoba.
Drugi je cilj utvrditi postoji li povezanost između moralnih
uvjerenja proizašlih iz religijskih koncepata i stavova prema
obrascima rješavanja socijalnih sukoba kod studenata pojedinog
grada.
Prema ciljevima istraživanja postavljamo tri hipoteze
istraživanja kako slijedi.
H1 Postoje razlike između riječkih i zeničkih studenata u
iskazivanju stavova prema moralnim uvjerenjima proizašlim iz
religijskih koncepata i u iskazivanju stavova prema obrascima
rješavanja socijalnih sukoba.
Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


49
H2 Postoji povezanost između moralnih uvjerenja proizašlih
iz religijskih koncepata i stavova prema obrascima rješavanja
socijalnih sukoba kod riječkih studenata
H3 Postoji povezanost između moralnih uvjerenja proizašlih
iz religijskih koncepata i stavova prema obrascima rješavanja
socijalnih sukoba kod zeničkih studenata.
4. Metoda istraživanja
4.1. Način prikupljanja podataka.
Podaci su prikupljani u decembru 2007. godine dobrovoljnim
grupnim i anonimnim ispunjavanjem jedinstvenog upitnika
“Upitnik za studente – društveno razvojne, etičke i međuljudske
relacije”
3
. Prije iskazivanja stavova o moralnim uvjerenjima, u
upitniku se studentima pismeno uvodno reklo da “se ovdje radi o
10 moralnih principa, odnosno kognitivno-biheivioralnih obrazaca
koji se mogu naći iskazani kroz različite forme i u najstarijim
pisanim spomenicima ljudske povijesti kao što su Deset Božijih
zapovijesti, Propovijedi na Gori Božjeg poslanika Isusa, Hadisi
Božjeg poslanika Muhammeda a.s.. Svaki čovjek, bio on religiozan
ili ne ima neki svoj stav prema svakoj od ovih tema. Mi ovdje ne
želimo prosuđivati koji je stav ispravan a koji nije. Molimo Vas da
se prema vlastitom intimnom uvjerenju pismeno opredijelite za
jednu od ponuđenih pet opcija. Također je, prije iskazivanja
stavova o obrascima rješavanja sukoba studentima uvodno pismeno
rečeno kako se „sljedeća pitanja odnose na konflikte (sukobe)
među ljudima u kojima se inače svaki čovjek ponekad nađe. Sukobi
mogu biti različiti npr. jedan čovjek protiv drugoga, jedan čovjek
protiv skupine ljudi, ili pak jedna skupina ljudi protiv druge
skupine. Različiti ljudi nastoje sukobe riješiti na različite načine.
Izgleda ipak da se čovjek s vremenom navikne ponašati po nekoj
svojoj stalnoj shemi, u nekom svome stilu, pa se gotovo na isti
način ponaša u svim sukobima bez obzira na to s kime je u sukobu,
gdje, zbog čega i tako dalje” te da istraživače zanima kakvo je
njihovo iskustvo i što misle o svemu tome.

3
Radi se o projektu “Društveno- razvojne, etičke i međuljudske relacije
studenata” čiji su segmenti vezani uz održivi razvoj autorice ovog rada
prezentirale na sljedećim znanstvenim skupovima: Cjeloživotno učenje za
održivi razvoj, Plitvice, maj, 2008 (Zbornik radova) i Kvalitet 2009, juni,2009,
Neum (Zbornik radova)
Socijalna istraživanja


50
4.2. Mjerni instrumenti
Prvi mjerni instrument je preuzeta i adaptirana skala stavova
Stavovi prema obrascima rješavanja socijalnih sukoba SOS
originalnih autora Uzelac i Žakman (2000). Autori su skalu
formirali prema teorijskom konceptu D. Weeksa (2000). Ovu skalu
sačininjava ukupno 5 stavova prema pet obrazaca rješavanja
socijalnih sukoba. Studentima su postavljana pitanja kako slijedi:
Pitanje u upitniku: Obrazac:
Je li dobro bilo kako zakrpati, tj. izgladiti sukob? PRILAGODBA
Je li dobro čekati da vrijeme učini svoje, pa da se
sukob pomalo zaboravi?
IZBJEGAVANJE
Je li dobro pogađati se sa suparnikom u sukobu, tj.
tražiti neko srednje
rješenje (kompromis) u kojemu će svaka strana
morati malo popustiti?
KOMPROMIS
Je li dobro nastojati do kraja pobijediti (poraziti
suparnika u sukobu?
NADMETANJE
Je li dobro zalagati se da iz jednog (istog) sukoba
obje strane iziđu
zadovoljne?
SURADNJA
Ponuđeni su im sljedeći odgovori: A to je uvijek jako dobro,
B to je gotovo uvijek dobro, C to je ponekad dobro, a ponekad
loše, D to je gotovo uvijek loše, E to je uvijek jako loše. U obradi
rezultata su afirmativni odgovori prema kompromisu i suradnji te
negacijski odgovori prema izbjegavanju, prilagodbi i nadmetanju
vrednovani pozitivno.
Drugi mjerni instrument je Upitnik moralnih uvjerenja –
UMU autora Pajević i Hasanović (2007). Čini ga set od 10 čestica
varijabli kojima se mjere stavovi prema kognitivno-bihevioralnim
obrascima moralnih uvjerenja proizašlih iz triju svjetskih religija,.
Riječki su studenti iskazivali svoje stavove prema jezično
adaptiranoj varijanti upitnika na česticama UMU5, UMU7 i UMU
8, ali je smjer vrednovanja odgovora ostao isti kao i kod
originalnog upitnika. Radi se o sljedećim česticama:
UMU1-Ispravno vjerovanje u Jednog Boga predstavlja najveću
vrijednost koju čovjek može imati
UMU2-Roditelje treba poštovati, paziti i pomagati
Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


51
UMU3-Umjetni prekid trudnoće (abortus) bez opravdanog
medicinskog razloga nije daleko od ubojstva bespomoćne i
nevine osobe
UMU4-Seksualno zadovoljstvo treba tražiti isključivo u zakonskoj
bračnoj zajednici muškarca i žene
UMU5-Zapravo je pametno biti iskren i inzistirati na istini i pravdi
UMU6-Čovjek se treba koristiti isključivo zaradom stečenom
vlastitim trudom
UMU7-Zakonom propisana smrtna kazna i nije čak ni u nekim
slučajevima opravdana
UMU8-Civiliziranom društvu jest primjereno ograničavanje
seksualne slobode
UMU9-U laži su kratke noge
UMU10- Uvijek se treba kloniti opojnih sredstava (alkohola,
droge)
Ponuđeni su odgovori: 1. nikako se ne slažem, 2. ne slažem
se, 3. ne mogu se odlučiti, 4., slažem se, 5. potpuno se slažem. Viši
stupanj slaganja je u obradi zastupljen većim vrijednostima.
4.3.Način obrade podataka
Za testiranje hipoteza su korišteni t-testovi, dvije
diskriminacijske analize i Pearsonove dvosmjerne korelacijske
analize.
5. Istraživački uzorak
Studenti su podijeljeni u dva, prema spolu statistički značajno
izjednačena, subuzorka. U prvom je 100 studenata i 100 studentica
druge godine studija Univerziteta u Zenici. Drugi čine po 25
studenta i 25 studentica prve, druge, treće i četvrte godine studija
Sveučilišta u Rijeci.
Tablica 1: Dobne relacije između riječkih i zeničkih studenata
Grad M SD t-test Sg
Rijeka (N=200) 5,31? 1,41 35,28 0,00
Zenica (N=200) 4,92? 1,10
Legenda: M= aritmetička sredina, SD= standardna devijacija, t-test=
test značajnosti razlikovanja aritmetičkih sredina dobi, Sg= statistička
značajnost dobne razlike između riječkih i zeničkih studenata
Prema tablici 1 postoji statistički značajna razlika između
studenata dva grada na način da su riječki studenti stariji.
Socijalna istraživanja


52
Interpretacija rezultata je ograničena činjenicom više razine dobne,
a implikativno i socijalne zrelosti riječkih studenata.
6. Rezultati istraživanja
6.1. Razlike između riječkih i zeničkih studenata
6.1.1. Manifestne razlike
Tablica 2: Razlike aritmetičkih sredina manifestnih varijabli
upitnika SOS i UMU između riječkih i zeničkih studenata
manifestne R I Z E t-test Sg
varijable M SD M SD
PRILAGODBA 2,49 ,91 2,67 ,93 -2,007 ,045
IZBJEGAVANJE 3,15 ,87 3,24 ,88 -1,033 ,302
KOMPROMIS 3,82 ,99 4,11 ,90 -3,120 ,002
NADMETANJE 3,31 1,00 3,37 1,08 -,672 ,502
SURADNJA 3,96 1,14 4,23 ,99 -2,485 ,013
UMU1 3,23 1,41 4,60 ,85 -11,724 ,000
UMU2 4,72 ,48 4,88 ,35 -3,798 ,000
UMU3 3,10 1,40 4,19 1,16 -8,425 ,000
UMU4 2,17 1,19 3,89 1,33 -13,586 ,000
UMU5 3,99 ,95 3,79 1,14 1,908 ,057
UMU6 4,02 ,99 4,33 ,77 -3,352 ,001
UMU7 3,13 1,17 2,64 1,36 3,874 ,000
UMU8 2,56 1,05 3,21 1,29 -5,609 ,000
UMU9 3,86 1,26 4,47 ,72 -6,343 ,000
UMU10 3,41 1,26 4,50 ,87 -10,116 ,000
Legenda: RI= riječki studenti, ZE= zenički studenti, M= aritmetička
sredina, SD= srednje raspršenje rezultata, t-test= test značajnosti
razlikovanja aritmetičkih sredina na manifestnoj razini, Sg= statistička
značajnost t-testa
Prema tablici 2 je vidljivo da je t-test na promatranim
varijablama riječkih i zeničkih studenata statistički značajan kod
dva stava o obrascima rješavanja sukoba i kod devet stavova o
moralnim uvjerenjima. Prema dobivenim statistički značajnim
razlikama zenički studenti češće odbacuju prilagodbu, ali i češće
nego riječki zastupaju kompromis i suradnju. Što se tiče
izbjegavanja i nadmetanja u sukobima, nisu dobivene statistički
značajne razlike na manifestnoj razini. Dalje, dobiveno je da
Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


53
zenički studenti češće nego riječki zastupaju gotove sve stavove iz
seta varijabli o religijskim uvjerenjima osim jednoga gdje nema
razlika i jednoga gdje riječki studenti imaju viši rezultat. Riječani
statistički češće zastupaju jedino stav prema kojemu ni u kom
slučaju ne opravdavaju zakonsko propisivanje smrtne kazne. Naši
se studenti iz dva grada ne razlikuju u stavovima o pitanju
zastupanja iskrenosti, istinitosti i pravednosti. Trebalo bi reći i da
su gotovo sve prosječne vrijednosti na pozitivnom polu slaganja sa
tvrdnjama.
Dakle, rezultati na manifestnoj razini upućuju da zenički
studenti češće nego riječki iskazuju prihvaćanje normi proizašlih iz
religijskih koncepata, te da imaju društveno i teorijski poželjnije
stavove prema ponašanjima u sukobima nego riječki.
6.1.2. Latentne razlike
Tabica 3: Temeljni rezultati diskriminativne analize riječkih i
zeničkih studenata u odnosu na promatrani manifestni prostor
varijabli SOS
DF % r Wilks l. Hi df p RI ZE
1 100 ,214 ,954 18,606 5 ,002 -,219 ,219
Legenda: r=koeficijent kanoničke korelacije, Wilks l.= test značajnosti
kanoničke diskriminacije pomoću Wilksove lambde, Hi= hi-kvadrat test,
df= stupanj slobode, RI= centroid za riječke studente, ZE= centroid za
zeničke studente
Iz tablice 3 je vidljivo da je diskriminativnom analizom u
skupu varijabli stavova prema obrascima rješavanja socijalnih
sukoba s obzirom na riječke i zeničke studente izlučena jedna
statistički značajna diskriminativna funkcija. Iz koeficijenta
diskriminacije se može uočiti da promatrane varijable ovog
prostora mogu s gotovo 5 % vjerovatnosti diferencirati ispitanike
prema gradu u kojem žive i studiraju.
Tabica 4: Diskriminativni koeficijenti i korelacije varijabli SOS s
diskriminativnom funkcijom
koeficijenti korelacije
KOMPROMIS ,671 ,713
SURADNJA ,350 ,568
PRILAGODBA ,616 ,458
IZBJEGAVANJE ,139 ,236
NADMETANJE ,049 ,154

Socijalna istraživanja


54
Prema korelacijama varijabli s diskriminativnom funkcijom i
diskriminativnim koeficijentima (tablica 4) se može vidjeti da u
strukturi diskriminativne funkcije sudjeluju slijedeće varijable:
kompromis i suradnja. Riječ je o teorijski i društveno poželjnim
stavovima o sukobima prema kojima se studenti dva grada
razlikuju. Ovu smo funkciju nazvali funkcija poželjnog
ponašanja u sukobima.
Prema položaju grupnih centroida (tablica 3) je uočljivo da su
Zeničani u pozitivnom odnosu s funkcijom poželjnog ponašanja u
sukobima, dok su Riječani u negativnom odnosu s tom funkcijom,
premda su razlike toliko male da se ne bi moglo reći da Riječani
imaju negativne stavove prema poželjnom ponašanju u sukobima.
Dakle, kada uspoređujemo studente ova dva grada, zenički
studenti iskazuju statistički značajno pozitivnije stavove prema
poželjnom ponašanju u sukobima dok riječki studenti imaju
statistički značajno negativnije stavove prema takvom ponašanju,
premda su razlike veoma male.
Tablica 5: Prikaz temeljnih rezultata razlikovanja riječkih i
zeničkih studenata na latentnoj razini razlikovanja u odnosu na
promatrani manifestni prostor varijabli UMU
DF % r Wilks l. HI. df p RI ZE
1 100 ,652 ,574 217,929 10 ,000 -,859 ,859
Legenda: r=koeficijent kanoničke korelacije, Wilks l.= test značajnosti
kanoničke diskriminacije pomoću Wilksove lambde, Hi= hi-kvadrat test,
df= stupanj slobode, RI= centroid za riječke studente, ZE centroid za
zeničke studente
Iz tablice 5 je vidljivo da je diskriminativnom analizom u
skupu varijabli stavova prema moralnim uvjerenjima s obzirom na
riječke i zeničke studente izlučena jedna statistički značajna
diskriminativna funkcija. Iz koeficijenta diskriminacije se može
uočiti da promatrane varijable ovog prostora mogu s 43%
vjerojatnosti diferencirati ispitanike prema gradu u kojem žive i
studiraju.
Prema korelacijama varijabli s diskriminativnom funkcijom i
diskriminativnim koeficijentima (tablica 6) se može vidjeti da u
strukturi diskriminativne funkcije sudjeluju slijedeće varijable:
UMU4, UMU1 i UMU10. Riječ je o stavovima moralnog uvjerenja
proizašlih iz dominantnih religijskih koncepata prema kojima se
studenti iz dva grada najviše razlikuju. Ovu smo funkciju nazvali
funkcija predane duhovne i fizičke samokontrole.
Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


55
Tablica 6: Diskriminativni koeficijenti i korelacije varijabli UMU s
diskriminativnom funkcijom
koeficijenti korelacije
UMU4 ,537 ,791
UMU1 ,418 ,683
UMU10 ,219 ,589
UMU3 ,077 ,491
UMU9 ,183 ,369
UMU8 -,032 ,327
UMU7 -,213 -,226
UMU2 ,025 ,221
UMU6 -,080 ,195
UMU5 -,250 -,111

Prema položaju grupnih centroida (tablica 5) je uočljivo da su
Zeničani u pozitivnom odnosu s funkcijom predane duhovne i
fizičke samokontrole, dok su Riječani u negativnom odnosu s tom
funkcijom. U ovom su slučaju razlike dovoljno velike da bi se
moglo govoriti o latentnim razlikama između studenata u Zenici i
Rijeci na način da su prvi skloni predanosti u smislu duhovne i
fizičke samokontrole dok drugi nisu.
Dakle, Zeničani su, statistički češće ispoljavali stavove prema
kojima seksualno zadovoljstvo treba tražiti isključivo u zakonskoj
bračnoj zajednici muškarca i žene, ispravno vjerovanje u jednog
Boga predstavlja najveću vrijednost koju čovjek može imati i da se
uvijek trebalo kloniti opojnih sredstava (alkohola, droge) dok su
stavovi Riječana prema istome bitno suprotni od navedenih.
6.2. Povezanost obrazaca rješavanja sukoba i moralnih normi
kod riječkih i zeničkih studenata
Talica 7: Relacije između stavova o obrascima rješavanja sukoba i
stavova o moralnim uvjerenjima kod riječkih studenata (N=200)
UMU1 UMU2 UMU3 UMU4 UMU5 UMU6 UMU7 UMU8 UMU9 UMU10
P r
p
-,106
,135
-,038
,592
,005
,943
-,065
,364
-,08
,250
,009
,903
-,041
,568
-,025
,722
-,057
,423
-,112
,113
I r
p
-,086
,229
-,089
,210
-,037
,602
-,005
,948
,039
,587
,036
,610
-,019
,785
,096
,177
,039
,580
,040
,547
K r
p
-,005
,940
-,069
,334
,006
,931
-,072
,311
,041
,564
,030
,672
,226
,001
,070
,322
,114
,109
,037
,603
N r
p
,124
,081
,097
,172
,103
,147
,071
,317
,088
,216
,243
,001
,078
,275
,177
,012
,152
,032
,270
,000
S r
p
-,016
,820
-,039
,582
,081
,253
-,006
,930
,000
,996
,125
,078
,019
,788
,023
,747
,076
,287
,149
,036
Socijalna istraživanja


56
Legenda: P= prilagodba, I= izbjegavanje, K= kompromis, N=
nadmetanje, S= suradnja; r= dvosmjerne pearsonove korelacije,
p=statistička značajnosti korelacija, uz p>0,05

Prema tablici 7 postoje šest statistički značajnih korelacija
između stavova prema obrascima rješavanja sukoba i stavova
moralnih uvjerenja.
Prema dobivenim rezultatima utvrđujemo sljedeće relacije
1) Stav da je dobro pogađati se sa suparnikom u sukobu, tj.
tražiti neko srednje rješenje (kompromis) u kojemu će svaka strana
morati malo popustiti je u pozitivnoj korelaciji sa stavom da
zakonom propisana smrtna kazna nije čak u nekim slučajevima
opravdana
2) Stav da je loše nastojati do kraja pobijediti (poraziti)
suparnika u sukobu je u pozitivnoj korelaciji sa stavovima da se
čovjek se treba koristiti isključivo zaradom stečenom vlastitim
trudom, da je civiliziranom društvu primjereno ograničavanje
seksualne slobode, da su u laži kratke noge i da se uvijek treba
kloniti opojnih sredstava (alkohola, droge)
3) Stav da je dobro zalagati se da iz jednog (istog) sukoba
obje strane iziđu zadovoljne u pozitivnoj je korelaciji sa stavom da
se uvijek treba kloniti opojnih sredstava (alkohola, droge)
Tablica 8: Relacije između stavova o obrascima rješavanja sukoba
i stavova o moralnim uvjerenjima kod zeničkih studenata (N=200)
UMU1 UMU2 UMU3 UMU4 UMU5 UMU6 UMU7 UMU8 UMU9 UMU10
P r
p
-,034
,630
-,097
,170
-,064
,365
-,035
,625
,067
,346
-,108
,127
-,033
,966
,076
,284
-,055
,437
-,166
,016
I r
p
-,215
,002
,017
,816
-,009
,896
-,084
,238
,066
,355
-,078
,270
-,033
,646
,083
,242
-,003
,971
-,074
,296
K r
p
-,132
,062
,141
,047
,024
,738
,015
,836
,057
,425
-,015
,828
,049
,491
-,154
,029
,068
,336
,121
,887
N r
p
-,038
,589
,113
,112
,001
,994
,020
,782
,101
,154
,112
,114
,034
,629
,126
,075
-,058
,415
,097
,170
S r
p
-,042
,559
,038
,590
,068
,335
-,007
,923
,135
,057
,048
,500
,161
,023
-,069
,331
,043
,546
,141
,046
Legenda: P= prilagodba, I= izbjegavanje, K= kompromis, N=
nadmetanje, S= suradnja; r= dvosmjerne pearsonove korelacije,
p=statistička značajnosti korelacija, uz p>0,05
Prema tablici 8 postoji šest statistički značajnih korelacija
između stavova prema obrascima rješavanja sukoba i stavova
moralnih uvjerenja.
Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


57
Prema dobivenim rezultatima utvrđujemo sljedeće relacije:
1) Stav da je loše bilo kako zakrpati, tj. izgladiti sukob je u
negativnoj korelaciji sa stavom da se uvijek treba kloniti
opojnih sredstava (alkohola, droge)
2) Stav da je loše čekati da vrijeme učini svoje, pa da se
sukob pomalo zaboravi je u negativnoj korelaciji sa stavom
da ispravno vjerovanje u jednog Boga predstavlja najveću
vrijednost koju čovjek može imati
3) Stav da je dobro pogađati se sa suparnikom u sukobu, tj.
tražiti neko srednje rješenje (kompromis) u kojemu će svaka
strana morati malo popustiti u pozitivnoj je korelaciji sa
stavom da roditelje treba poštovati, paziti i pomagati , a u
negativnoj korelaciji sa stavom prema kojemu je
civiliziranom društvu primjereno ograničavanje seksualne
slobode
4) Stav da je dobro zalagati se da iz jednog (istog) sukoba
obje strane iziđu zadovoljne u pozitivnoj je korelaciji sa
stavovima da zakonom propisana smrtna kazna i nije čak ni
u nekim slučajevima opravdana i da se uvijek treba kloniti
opojnih sredstava (alkohola, droge)
Dakle, postoji povezanost kod riječkih studenata između
stavova prema kompromisu, izbjegavanju, nadmetanju i suradnji i
nekih uvjerenja koji potječu iz religijskih koncepata. Ona može
predstavljati korisnu informaciju o utjecaju religijskog odgoja na
tendencije njihovog ponašanja u socijalnim sukobima. Kod
zeničkih studenata postoji povezanost između stavova o prilagodbi,
izbjegavanju, kompromisu i suradnji i nekih uvjerenja koji potječu
iz religijskih koncepata. Ta povezanost, kao i kod riječkih
studenata, upućuje na uzajamnost visoko pozicioniranih etičkih
vrijednosti s teorijski i društveno poželjnim ponašanjima u
socijalnim sukobima. Pri tome ističemo osobito korisnim za
praktičnu odgojnu primjenu rezultate koji govore u prilog
povezanosti ustezanja od korištenja sredstava ovisnosti i
istovremenog odbacivanja pobjeđivanja i prihvaćanja suradnje kao
društveno poželjnih obrazaca ponašanja u sukobima.
7. Diskusija
Prihvaćamo hipoteze istraživanja. Postoje razlike između
riječkih i zeničkih studenata u iskazivanju stavova prema
obrascima rješavanja socijalnih sukoba i u iskazivanju stavova
Socijalna istraživanja


58
prema moralnim uvjerenjima proizašlim iz religijskih koncepata.
Postoji povezanost između moralnih uvjerenja proizašlih iz
religijskih koncepata i stavova prema obrascima rješavanja
socijalnih sukoba kod svake grupe studenata posebno: kod Riječana
i kod Zeničana. Rezultati potvrđuju opće postavljeno teorijsko
polazište da su sociodemografske razlike i pretpostavljene
kulturalne specifičnosti u vezi sa specifičnostima ponašanja u
socijalnim sukobima (Polkinghorn i Byrne, 2001; Brigg, 2003;
Holman, 2002). Rezultate ne možemo usporediti sa sličnim
istraživanjima na identičnim prostorima. Analizirale smo ih
oslanjajući se na teorijske koncepte društvenog kapitala i društvene
poželjnosti ponašanja u socijalnim sukobima, povezujući ove
koncepte Kohlbergovom teorijom moralnog razvoja.
Moguće je da se matrica razumijevanja dobivenog rezultata
povezanosti obrazaca ponašanja u socijalnim sukobima i uvjerenja
o moralnim normama, promatrana iz kapaciteta religijskog
fundusa, razvija u ravni tradicijske intelektualnosti prema kojoj
činjenje Dobra nije samo način obavljanja posebnih djela, već je to
sam način čovjekovog bivanja, odnosno identiteta (Kahteran,2003;
Cerutti, 2006). Odsustvo ovakve interpretacije tradicije iz
modernog diskursa jedan je od ozbiljnih simptoma devijacije u tom
diskursu. Pri tome se ideja praktične moralnosti, kao što je moralno
ponašanje prakticirano empatijom i altruizmom u međusobnom
komuniciranju pa i u socijalnim sukobima, prožima i izvan granica
same religioznosti i postaje općekulturno obilježje identiteta
društva i zajednice. Povezanost između moralnih uvjerenja,
shvaćenih kao generalnih etičkih mjerila međuljudskih odnosa i
sklonosti društveno poželjnim ponašanjima u socijalnim sukobima
sugerira
4
da se priroda odgojne podrške religioznosti projicira kroz
koncept i praksu odgoja moralnosti. Prepoznavanje karaktera
razvojnog stadija moralnosti dozvoljava prognozu niza relevantnih
kriterija osobnog i društvenog funkcioniranja. Kod Lawrenca
Kohlberga (1927-1987) razvijanje odgojnih procesa podrške
moralnom rasuđivanju potiče uspostavljenje ekvivalencije između
moralnog rasuđivanja i moralnog ponašanja. Posebno značajna
razina u ovako shvaćenom razvoju moralnosti je postkonvencijska

4
Premda bi longitudinalno istraživanje utvrđivanja uzročno-posljedičnih veza
između dva navedena konstrukta dalo pouzdane odgovore na sugeriranu
problematiku.
Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


59
u kojoj pravo korespondira s dužnošću, u smislu njihove potpune
međusobne integriranosti.
Razlike između ljudi i grupa ljudi se u suvremenoj teoriji
rješavanja sukoba (Wilmot i Hocker, 1998; Weeks, 2000)
promatraju kao mogućnost razvoja i napretka. Ukoliko pojedinac u
društvu ali i društvo u cjelini ima kapacitet da razlike s kojima se
susreće uspješno prevlada, može na osnovu tih razlika ostvariti
osobni i društveni rast i razvoj. Razlike među studentima, koje se
uočavaju iz rezultata ovog istraživanja objašnjavamo unutar
koncepta razumijevanja i konstruktivnog interpretiranja razlika i
različitosti (Mihelj, 2001; Trimarchi i Papeschi,1995). Mihelj
(2001) smatra da je, budući da su različite kulture u neminovnom
dodiru, opstanak identiteta pojedine kulture u globalizacijskim
procesima pitanje nužnosti određivanja pojedine kulture na način
da se ona mora definirati i raspoznavati. Ali, sve kulture prema
autorici treba da zadrže svoje tradicije i ne treba postojati imperativ
tzv. masovne kulture u kojemu je svako jednostavno prisiljen da
bude sličan drugima. Globalizacijskim, ali i tranzicijskim su
procesima kod nas razlike postale „sine qua non suvremenog
multikulturalnog, turbulentnog društva, nesporazumi i sukobi
smatraju se toliko samorazumljivima da su gotovo nevidljivi, pa se
čak i ne čine vrijednima refleksije i nitko ih ne nastoji prevladati“
(Mihelj, 2001:152).
O tome koliko je važno da se identiteti u multikulturalnim
društvima jasno određuju, definiraju i razlikuju pri čemu je
neizostavna komunikacija, razmjena mišljenja, slaganje ili
neslaganje jer će tako sukobi, koji su neminovni i prirodni, postati
reguliranima i samorazumljivima, potvrđuje i istraživanje
Trimarchi i Papechi (1995). Autorice su multidisciplinarnim
empirijskim istraživanjima najviših funkcija ljudskog mozga
pokazale da je pojam tolerancije (kod ovih autorica shvaćen kao
vanjski nametnut, i za dugoročne međuljudske odnose štetan,
pritisak da se bezuvjetno prihvaćaju različiti stavovi, ljudi,
djelovanja i sl.) zapravo u proturječju s poštivanjem ljudskih prava
s obzirom na to da „čin toleriranja ne stvara istinsko uzajamno
prihvaćanje pojedinaca, već samo stanje podnošenja, koje
pokušava zatomiti inače negativan odgovor prema drugoj osobi
koja u tom trenutku izražava različite ideje, mišljenja i stavove.
Takva situacija u unutrašnjosti mozga stvara napetost koja je
upravo proporcionalna snazi spontane reakcije prema različitosti i
koja preko određene granice eksplodira u pravo nasilje, dovodeći
Socijalna istraživanja


60
pojedinca u situaciju da više nije odgovoran za vlasite postupke“
(Trimarchi i Papechi, 1995: 324). Autorice ovaj neuropsihološki
mehanizam nazivaju fiziološkim obrambenim mehanizmom
ljudskog mozga i pitaju se kako je moguće pojedince i narode
dovesti u situaciju da surađuju i poštuju međusobne etničke, rasne i
kulturološke situacije. Odgovor razvijaju u porodičnom odgoju za
takve obrasce rezoniranja i ponašanja koji isključuju mržnju prema
određenim načinima života, osobama ili modelima i njeguju ljubav
i povjerenje. U tom smislu primjećuju da je Deklaracija o ljudskim
pravima koja promovira razumijevanje i prihvaćanje različitosti tek
mrtvo slovo na papiru jer se citira tek kada „demagoški može
koristiti ciljevima koji nisu u skladu sa biti njenog sadržaja“
(Trimarchi i Papechi (1995: 325). Na makro razini se može učiniti
više u operativnom smislu (politika, pedagogija, psihologija) kako
bi ideja iz deklaracije da se sva bića rađaju slobodna i jednaka po
dostojanstvu i pravima i realizirala u praksi. Takva bi društvena
praksa, aproksimativno, vodila ka tzv. nadnacionalnom identitetu
za kojega Cerutti (2006) kaže da mu se danas tek razabiru značajke
evolucije, on je iznad postojećih nacionalnih identiteta. Dimenzije i
priroda nadnacionalnog identiteta se moraju tek odrediti. Ipak,
autor ne sumnja u razvoj ovakvog kozmopolitskog identiteta i to ne
samo u „pukom geografskom smislu nego u normativnom i
kantovskom latu senso: identitet građana svijeta koji se temelji na
pravu i samovladi“ (Cerutti, 2006:54).
8. Zaključak
Istraživanje je metodološki ograničeno malim brojem
sudionika kao i obrazovnom homogenošću (studentska populacija)
sudionika. Rezultati navode autorice rada na postavljanje hipoteze
budućeg istraživanja prema kojoj (re)aktualizirani interes
religioznosti upravo u tranzicijskim društvima može biti, (a u
slučaju da nije promoviran samo na deklarativnoj, formalnoj
razini), usmjeren ka odgoju moralnog rezoniranja i moralnog
ponašanja. Moralno rezoniranje, kao prilog stabilnijoj ravnoteži
moralne prosudbe, i moralno ponašanje se pri tome smatraju
ontološkim konstituentima ljudskog bića. Impliciramo da između
prirode moralnosti i obrazaca rješavanja socijalnih sukoba
proistječe razumijevanje odgoja i obrazovanja religioznosti kao
mogućeg priloga jačanju društvenog kapitala. Postavlja se pri tome,
Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


61
čini nam se i neizostavno specifično pitanje: u kolikoj se mjeri
prakticiraju promovirana i deklarirana načela?
Odgovarajući na svrhu istraživanja, ocjenjujemo da je za
osnaživanje društvenog kapitala neke multikulturalne zajednice,
dakle unapređivanje povjerenja i aktivnog angažmana u razlicitim
oblicima udruživanja, preporučljivo sljedeće: prihvaćanje razlika u
multikulturalim zajednicama treba da bude pravo, a ne pritisak da
se bude različitim, pri čemu je razumijevanje uzroka ponašanja
drugog čovjeka ili druge grupe ljudi temelj poštivanja ljudskog
dostojanstva.
9. Literatura
Brigg, Morgan (2003). Mediation, Power and Culture Difference,
Conflict resolution Quartely. God. 20. br. 3, str. 287-307.
Cerutti, Furio (2006): Identitet i politika, Politička kultura, Zagreb.
Holman,B.(2002): Culture of Violence. Comunity Care. Vol.3. Issue
21. p 22-23
Kahteran, Nevad (2003). »Tradicionalni islam i ideja ihsani
intelektualnosti «,u:Adnan Silajdžić(ur.). Znakovi vremena.
Sarajevo: Naučno-istraživački institut Ibn Sina, str.38-48.
Mihelj, Sabina (2001). » Identiteti i globalizacija: Mitovi i realnost «,
Revija za sociologiju. br..3-4, str. 147-154.
Polkinghorn, Brian, Byrne, Seane (2001). »Beetwen war and peace:
an examination of conflict management styles in four conflict
zones«. International Journal of Conflict Management, God.12,
br. 1, str. 23-47.
Rijavec, Majda, Miljković, Dubravka (2002). Kako rješavati
konflikte?. IEP-D2 Vern. Zagreb.
Štulhofer, Aleksandar (2003). »Društveni kapital i njegova
važnost«.u:Dean Ajduković(ur.). Socijalna rekonstrukcija
zajednice. Zagreb. Društvo za psihološku pomoć, str.79-98.
Terhart, Ewald (2001): Metode učenja i poučavanja. Educa. Zagreb.
Trimarichi, Michele. Papechi, Luciana, Luisa (1996). Od tolerancije
do prihvaćanja različitosti. Društvena istraživanja. br..2. str.
321-329.
Weeks, Duddly (2000). Osam najvažnijih koraka u rješavanju sukoba.
Sunce. Osijek.
Wilmot, William, Hocker, Joice (1998). Interpersonal conflict.
McGraw-Hill. USA
Socijalna istraživanja


62

MORAL BELIEFS AND ATTITUDES TOWARDS
PATTERNS OF RESOLVING CONFLICTS IN THE LIGHT
OF SOCIAL CAPITAL THEORY
Edina Vejo, Senior Lecturer
Nataša Mirolović-Vlah, M.A.
Summary
The aim of this paper is to contribute to the understanding of
the theoretical construct of a social capital. The social capital is
understood as one of the relevant prognostic constructs for the
results of both transitional and integrational processes in our
societies. Considering that the environment we live in is evident in
the process of (re)active religious interest whose basic aim is
education in morality, we tried to bring such processes into relation
with one of the the basic parameters of social capital. The paper
presents the results of comparative research of Zenica and Rijeka
students' attitudes towards moral beliefs and patterns of resolving
social conflicts. The primary aim of the research was to determine
if there were any differences between Zenica and Rijeka students'
expressing their attitudes towards moral beliefs resulted from
religious concepts and the patterns of resolving social conflicts.
The secondary aim was to determine if there was, for students from
a certain town, connection between moral beliefs resulted from
religious concepts and the ways of expressing their attitudes
towards the patterns of resolving social conflicts. Measuring
instruments used in the research are: Attitudes according to patterns
for solving social conflicts, adapted from Uzelac and Žakman
(2000) and Qustionnaire on moral beliefs, adapted from Pajević, i
Hasanović (2007). For hypothesis testing we used a t-test,
discrimination analysis and Pearson's correlation analysis. The
research results have been interpreted in the context of the
Kohlberg's theory on moral development and the concept of
contemporary theory on resolving conflicts where differences
inside a society are welcome.
Key words: social capital, patterns of resolving conflicts, moral
beliefs, students, multicultural, differences
Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


63

ﺕﻼﻜﺸﳌﺍ ﻞﺣ ﻂﺑﺍﻮﺿ ﺐﺴﺣ ﺔﻴﻗﻼﺧﻷﺍ ﻒﻗﺍﻮﳌﺍﻭ ﺕﺍﺩﺎﻘﺘﻋﻻﺍ
ﻡﺎﻌﻟﺍ ﻝﺎﳌﺍ ﺔﻳﺮﻈﻧ ﺀﻮﺿ ﰲ
ﻮﻴﻳﻭ ﺔﻨﻳﺩﺃ ﺓﺭﻮﺘﻛﺪﻟﺍ ﺓﺫﺎﺘﺳﻷﺍ ﻭ ﺶﺘﻴﻓﻮﻟﻭﲑﻣ ﺎﺷﺎﺗﺎﻧ – ﻩﻻﻭ
ﺔﺻﻼﳋﺍ
ﻡﺎﻌﻟﺍ ﻝﺎﳌﺍ ﺔﻳﺮﻈﻧ ﺩﺎﻌﺑﺃ ﻢﻬﻓ ﻰﻠﻋ ﺀﻮﻀﻟﺍ ﻂﻴﻠﺴﺗ ﱃﺇ ﺚﺤﺒﻟﺍ ﻑﺪﻬﻳ . ﰲ ﺮﻈﻨﻧﻭ
ﻑﺍﺮﺸﺘﺳﺍ ﰲ ﻡﺎﻫ ﺮﺼﻨﻌﻛ ﻡﺎﻌﻟﺍ ﻝﺎﳌﺍ ﱃﺇ ﺚﺤﺒﻟﺍ ﺍﺬﻫ ﱵﻟﺍ ﺎﻨﺗﺎﻌﻤﺘﳎ ﰲ ﻞﺒﻘﺘﺴﳌﺍ
ﺝﺎﻣﺪﻧﻻﺍﻭ ﲑﻴﻐﺘﻟﺍ ﺔﻠﺣﺮﻣ ﺶﻴﻌﺗ . ﱵﻟﺍ ﺕﺎﻌﻤﺘ-ﺍ ﻥﺃ ﺭﺎﺒﺘﻋﻻﺍ ﲔﻋ ﰲ ﺎﻧﺬﺧﺃﻭ
ﻕﻼﺧﻷﺍ ﻮﻫ ﻦﻳﺪﻟﺍ ﺱﺎﺳﺃﻭ ﺓﺎﻴﳊﺍ ﺔﺣﺎﺳ ﱃﺇ ﻦﻳﺪﻟﺍ ﺓﺩﻮﻌﺑ ﺰﻴﻤﺘﺗ ﺎﻬﻴﻓ ﺶﻴﻌﻧ . ﺍﺬﻟ
ﻲﻫﻭ ﻡﺎﻌﻟﺍ ﻝﺎﳌﺍ ﺔﻳﺮﻈﻧ ﰲ ﺔﻴﺳﺎﺳﻷﺍ ﺰﺋﺎﻛﺮﻟﺍ ﺪﺣﺄﺑ ﺕﺎﻴﻠﻤﻌﻟﺍ ﻚﻠﺗ ﻂﺑﺭ ﺎﻨﻟﻭﺎﺣ
ﻜﺸﳌﺍ ﻞﺣ ﺔﻌﻴﺒﻃ ﺔﻴﻋﺎﻤﺘﺟﻻﺍ ﺕﻼ . ﺔﺳﺍﺭﺪﻟﺍ ﺞﺋﺎﺘﻧ ﲔﺑ ﺔﻧﺭﺎﻘﳌﺍ ﺚﺤﺒﻟﺍ ﺽﺮﻌﻳ
ﺕﻼﻜﺸﳌﺍ ﻞﺣ ﺔﻴﻔﻴﻛ ﻝﻮﺣ ﺎﻜﻴﻳﺭ ﺔﻨﻳﺪﻣﻭ ﺎﺴﺘﻴﻧﺯ ﺔﻨﻳﺪﻣ ﺏﻼﻃ ﺎﻬﻴﻓ ﻙﺭﺎﺷ ﱵﻟﺍ
ﺔﻓﻭﺮﻌﳌﺍ ﺕﻼﻜﺸﳌﺍ ﻞﺣ ﻕﺮﻃﻭ ﺕﺍﺩﺎﻘﺘﻌﳌﺍ ﺀﻮﺿ ﰲ ﺔﻴﻋﺎﻤﺘﺟﻻﺍ . ﻑﺪﳍﺍ ﻥﺎﻛﻭ
ﺎﺴﺘﻴﻧﺯ ﺏﻼﻃ ﲔﺑ ﻕﺮﻓ ﻙﺎﻨﻫ ﻞﻫ ﻝﺍﺆﺴﻟﺍ ﻰﻠﻋ ﺔﺑﺎﺟﻹﺍ ﺔﺳﺍﺭﺪﻟﺍ ﻦﻣ ﻝﻭﻷﺍ
ﻳﺭﻭ ﺕﻼﻜﺸﳌﺍ ﻞﺣ ﻕﺮﻃﻭ ﺔﻴﻨﻳﺪﻟﺍ ﺕﺍﺪﻘﺘﻌﳌﺍ ﻰﻠﻋ ﺔﻴﻨﺒﳌﺍ ﻒﻗﺍﻮﳌﺍ ﺀﺍﺪﺑﺇ ﰲ ﺎﻜﻴ
ﺓﺩﻮﻬﻌﳌﺍ . ﺉﺩﺎﺒﳌﺍ ﲔﺑ ﺔﻗﻼﻋ ﻙﺎﻨﻫ ﻞﻫ ﻝﺍﺆﺴﻟﺍ ﻰﻠﻋ ﺔﺑﺎﺟﻹﺍ ﱐﺎﺜﻟﺍ ﻑﺪﳍﺍﻭ
ﺕﻼﻜﺸﳌﺍ ﻞﺣ ﻕﺮﻃ ﻩﺎﲡ ﻒﻗﺍﻮﳌﺍﻭ ﺀﺍﺭﻵﺍ ﺀﺍﺪﺑﺇﻭ ﻦﻳﺪﻟﺍ ﻰﻠﻋ ﺔﻴﻨﺒﳌﺍ ﺔﻴﻗﻼﺧﻷﺍ .
ﺔﻨﺳ ﺏﺮﻏﺍﺯ ﰲ ﺓﺪﻌﳌﺍ ﺕﺎﻧﺎﻴﺒﺘﺳﻻﺍ ﺖﻣﺪﺨﺘﺳﺍﻭ ٢٠٠٠ ﰲ ﺓﺪﻌﳌﺍ ﻯﺮﺧﻷﺍﻭ
ﺎﺴﺘﻴﻧﺯ ٢٠٠٧ ﻡ . ﺭﻮﻄﺘﻟ ﻍﱪﻠﻫﻮﻛ ﺔﻳﺮﻈﻧ ﺐﺴﺣ ﻰﻠﻋ ﺞﺋﺎﺘﻨﻟﺍ ﺽﺮﻋ ﰎﻭ
ﺮﻣﺃ ﻊﻤﺘ-ﺍ ﰲ ﻦﻳﺎﺒﺘﻟﺍ ﻥﺇ ﻝﻮﻘﺗ ﱵﻟﺍ ﺕﻼﻜﺸﳌﺍ ﻞﳊ ﺚﻳﺪﳊﺍ ﺔﻳﺮﻈﻨﻟﺍﻭ ﻕﻼﺧﻷﺍ
ﺏﻮﻠﻄﻣ .
ﺔﻴﺳﺎﺳﻷﺍ ﺕﺎﺤﻠﻄﺼﳌﺍ : ﺕﺍﺪﻘﺘﻌﳌﺍ ،ﺕﻼﻜﺸﳌﺍ ﻞﺣ ﺞﻫﺎﻨﻣ ،ﻡﺎﻌﻟﺍ ﻝﺎﳌﺍ
ﻔﻟﺍ ،ﰲﺎﻘﺜﻟﺍ ﻉﻮﻨﺘﻟﺍ ،ﺏﻼﻄﻟﺍ ،ﺔﻴﻗﻼﺧﻷﺍ ﻕﺭﺍﻮ
Socijalna istraživanja


64
Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


65
Izvorni naučni rad

Elvir Čizmić
1

Izet Pehlić
2


INTERPERSONALNI ASPEKTI REFERENTNE
MOĆI I EMOCIONALNE INTELIGENCIJE
MENADŽERA KAO PREDUVJET EFEKTIVNOG
VOĐENJA ORGANIZACIJE
Sažetak
U savremenim uvjetima postindustrijskog društva najvažnije
pitanje vezano za uspješnost menadžera ogleda se u njihovim
liderskim karakteristikama. Savremeni menadžeri treba da budu
osposobljeni za uspostavljanje ravnoteže između svog formalnog i
stvarnog autoriteta, kao i ravnotežu između racionalne i
emocionalne inteligencije, odnosno između menadžerskih i
liderskih karakteristika. Prema tradicionalnom konceptu kvalitet
vođenja povezan je sa određenim komponentama kao što su
inteligencija, konzistentnost, određenost i vizionarstvo. Navedeni
kvaliteti potrebni su za funkcioniranje lidera, ali nisu dovoljni
uvjeti za uspješnost određenog lidera u novije vrijeme. U
savremenim uvjetima rada i poslovanja uspješni lideri se
prepoznaju po visokom stepenu emocionalne inteligencije koja
uključuje samosvjesnost, samokontrolu, motivaciju, empatiju i
socijalne vještine, odnosno interpersonalne vještine rada s
ljudima. Ove karakteristike mogu zvučati kao mehke odrednice,
odnosno varijable koje nisu primjerene poslovnom
organizacionom aspektu, ali ipak se može uspostaviti direktna
korelaciona veza između emocionalne inteligencije i mjerljivih
poslovnih rezultata svakog pojedinca i organizacije kao cjeline.
Zbog toga emocionalna inteligencija postaje relevantna za
upravljanje svim vrstama organizacije a navedena činjenica
podstiče kontinuirane rasprave i stvara platformu za nova
istraživanja.

1
Docent, Ekonomski fakultet u Sarajevu, elvir.cizmic@efsa.unsa.ba
2
Viši asistent, Islamski pedagoški fakultet u Zenici, izet.pehlic@gmail.com
Socijalna istraživanja


66
Ključne riječi: moć i utjecaj / formalni i stvarni autoritet /
emocionalna inteligencija / empatija
Osnovne komponente vođenja u organizaciji
Vođenje predstavlja poslovnu funkciju u organizaciji u okviru
koje menadžer, odnosno lider formulira viziju, misiju i poslovnu
strategiju organizacije kroz principe strateškog menadžmenta
zasnovanog na konceptualnom sistemu promišljanja. Segment
menadžerskih poslovnih aktivnosti strateškog karaktera daje
menadžeru karakteristike lidera. Pored navedenog, menadžer
istovremeno treba da balansirahu i drugi aspekt vođenja vezan za
operativno vođenje odnosno usmjeravati poslovne aktivnosti u
željenom pravcu posredstvom usmjeravanja aktivnosti angažiranih
ljudskih resursa uz održanje visokog nivoa njihove motiviranosti i
posvećenosti. Drugi segment vođenja zahtijeva posjedovanje
menadžerskih znanja i vještina za operativno rukovođenje
organizacijom. Uspješni lideri moraju naći balans između
strateškog i operativnog aspekta vođenja da bi ostvarili uspješno
funkcioniranje organizacije u dugom i kratkom roku. To znači da
top-menadžeri u organizaciji moraju posjedovati liderske
karakteristike i istovremeno biti kompozitori (formuliranje vizije,
misije i poslovne strategije) i dirigenti (operativno usmjeravanje
ljudskih resursa u skladu sa formuliranom poslovnom strategijom)
da bi ostvarili uspješno funkcioniranje organizacije koju duže ili
kraće vode (Šunje, 2002:33-34). Vođe su usmjerene ka budućnosti
i oni inspiriraju članove organizacije i zacrtavaju smjer razvoja
organizacije u kontekstu osmišljavanja vizije i definiranja misije
organizacije. Jack Welch
3
iz General Electrica i Alan G. Lafley
4
iz

3
Radi se o tome da se bude veći, da se preuzme rizik”, rekao je analitičaru
Prudential Securities Inc. u intervju u aprilu ove godine. “Gotovo je nemoguće
upropastiti ovo, tako je veliko i moćno”. Ali, sljedeći lider GE moraće donijeti
neke teške odluke o tome gdje da koncentrira sredstva i koje neumorne izvršioce
da otpusti. To bi moglo značiti zbogom za neke od poslova kompanije, poput
električnih uređaja. Prilagođeno: Moore L. Pamela i Brady Diane, Running the
House That Jack Built, October 02, 2000., str. 68–73.
4
A. G. Lafley je nakon preuzimanja vođenja u kompaniji P&G promijenio
dotadašnju menadžersku praksu. On posebno vrijeme rezervira ekskluzivno za
Antoija i gomile izvještaja vezanih za uspješnost 200 najboljih viših izvršnih
menadžera kompanije P&G dok su dotadašnji menadžeri bili većinom usmjereni
na proizvode, on pokazuje svoje usmjerenje na odgoj talenata i ne dozvoljava da
oni ni na kratko izmaknu njegovoj pažnji. Ako radite za P&G, vi možete biti
impresionirani a možda malčice i zaplašeni od takve vrste posvećenosti.
Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


67
Procter & Gamble Company su svojevremeno osigurali svojim
kompanijama viziju na čijim osnovama navedene kompanije i
danas egzistiraju. Vođe treba da posjeduju sposobnost za
ugrađivanje sistema vrijednosti u organizaciju bez obzira da li se
radi o brizi za kvalitet obavljenog posla ili kreiranog proizvoda,
poštenju, konzistentnosti, izbjegavanju konspiracije, ili
proaktivnom odnosu prema poslu i preuzimanju rizika, ili o brizi za
zaposlene i klijente. Svaka skupina ljudi koja radi na realizaciji bilo
kojeg projekta određenim kapacitetom i intenzitetom obavezno ima
na čelu neku osobu koja je vješta u umjetnosti vođenja. Ta vještina
je sastavljena od najmanje četiri sljedeća osnovna gradivna
elementa: 1. Moć–sposobnost usmjerena je na uspješno i
odgovorno korištenje moći od strane lidera, 2. Motivacija–
sposobnost znači razumijevanje ljudskog bića, u različitom
životnom dobu i u različitim situacionim kontekstima u kojim
imaju različite motive, želje, potrebe i način ponašanja, 3.
Inspiracija– sposobnost podrazumijeva da vođe da inspiriraju i
podstiču druge na efektivnije i efikasnije realiziranje osnovnih
zadataka, 4. Klima–sposobnost odnosi se na način djelovanja koji
će razvijati pogodnu atmosferu, odnosno ambijent za kreiranje
korektnog ponašanja kao i poštenog sistema motivacije (Weihrich,
Koontz, 1994:491).
Unutar organizacijskog konteksta moć se može definirati kao
sposobnost pojedinaca ili skupine ljudi da putem vlastitih
aktivnosti, ili odluka potaknu ili utječu na vjerovanja, stavove,
ponašanje i djelovanja drugih ljudi. Legitimna moć dolazi s
položajem i proizilazi iz određenog pravnog sistema, obveza i
odgovornosti utvrđenih statutima organizacija, na osnovu kojeg
ostali ljudi u organizaciji i van nje prihvataju navedenu poziciju
kao legitimnu (Weihrich, Koontz, 1994:292-293). U privatnoj
kompaniji, ovlasti koje nosi pozicija proizilaze prvenstveno iz
društvene institucije prava vezanog za privatno vlasništvo i volje
vlasnika da određen dio autoriteta odlučivanja delegira na
profesionalnog menadžera. U djelovanju državnih institucija ovlasti
se baziraju na tripartitetnom institutu predstavničke, odnosno
zakonodavne, izvršne i sudske vlasti. Moć može, također,
proizlaziti iz stručnosti, odnosno kompetencija, znanja i vještina
određene osobe, skupine ili tima iz čega proizlazi intenzitet

Prilagođeno: Berner, Robert, How A.G. Lafley is revolutionizing a bastion of
corporate conservatism, BusinessWeek, july, 2003., str. 52.
Socijalna istraživanja


68
njihovog utjecaja na ostale segmente ljudskih resursa u organizaciji
a samim tim i na organizaciju kao cjelinu. To je moć koja proizlazi
iz znanja i svega drugog što znanje kao takvo predstavlja, jer
znanje u savremenim uvjetima predstavlja najvažniji segment
kapitala svake organizacije. Ljekari, advokati, profesori i različite
druge vrste profesionalaca i eksperata mogu imati veliki utjecaj na
druge zbog toga što drugi ljudi cijene kako njih same, tako i
njihove stavove i mišljenja. Moć se može bazirati i na ugledu,
odnosno na imidžu ili rejtingu određene osobe, skupine osoba ili
organizacije. Potrebno je reći da organizacije i pojedinici treba da
upravljaju svojim imidžem jer upravo imidž zahtijeva dugoročno
kultiviranje različitih organizacijskih varijabli u kontekstu
prepoznavanja osnovnih karakteristika publike na koju je
organizacija fokusirana uzimajući u obzir i stavove svih ostalih
interesnih skupina koje imaju određenu moć i utjecaj u pogledu
funkcioniranja određene organizacije. Naravno, potrebno je da
drugi vjeruju u organizacije i lidere, kao i njihove ideje. Kao
primjer mogu se navesti Martin Luther King
5
, Nelson Mandela
6
ili
Mahatma Gandhi
7
koji su imali malo legitimne moći, ali su snagom
svoje ličnosti, svojim idejama i svojom sposobnošću javnog
djelovanja i promicanja određenih ideja izvršili snažan utjecaj na
druge ljude i njihovo ponašanje na način da su mijenjali cijele
društvene sisteme ili određene osobine postojećih sistema kao
najširih organizacijskih cjelina. Na sličan način bi se mogao kao
primjer uzeti i utemeljitelj islama, Abu al-Qasim Muhammad Ibn

5
Martin Luther King Junior, rođen je 15. januara 1929. u Atlanti i jedan je od
najvećih vođa za prava američkog crnačkog stanovništva. Propovijedao je
nenasilno nepokoravanje i građanski neposluh. Izvor: http://nobelprize.org/
nobel_prizes/peace/laureates/1964/king-bio.html
6
Rođen je 18. jula 1918 u jednom selu u blizini Umtate u okviru kraljevske
porodice, koja je pripadale plemenu Tembu. Priče starijih članova njegovog
plemena vezane za odbranu domovine i praktični sudski procesi su ga opredijelili
da postane advokat s ciljem da učini nešto revolucionarno za svoju domovinu.
Već je tokom studija bio vođa studenata koji je organizirao određenu vrstu
bojkota predavanja a tokom cijelog života je bio usmjeren na borbu protiv
aparthejda i bio lider različitih organizacija koje su radile na tome. Bez obzira što
je u nekoliko navrata bio zatvaran i mučen nije odustao od svog cilja koji je na
kraju i ostvario. http://www.see-educoop.net/education_in/pdf/Menschenrechte/
Grundkurs_MR5/Apartheid/apartheid/Widerstand/mandela.htm
7
Mahatma Gandhi, rođen je u hinduskoj obitelji u mjestu Porbandar u današnjoj
državi Gujarat dana 2. juna 1869. godine. On je vođa nacije koji se izborio za
nezavisnost Indije putem nenasilne revolucije. Izvor: http://www.mkgandhi.org/
Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


69
Abd Allah Ibn Abd al-Muttalib Ibn Hashim.
8
Konačno, bitno je reći
da se legitimna moć dobija imenovanjem na osnovu formalno
autoriteta i statusa osobe u organizaciji dok se referentna moć
postiže i proizlazi i stvarnog autoriteta na osnovu čega osoba koja
vodi organizaciju utječe na ljudske resurse u organizaciji i na
njihovo ponašanje.
Drugi sastavni element vođenja predstavlja sposobnost osobe
koja vodi organizaciju da suštinski razumije ljude, odnosno njihove
želje, potrebe i njihovo ponašanje. Kao i u svakoj drugoj
organizacijskoj praksi, jedna je stvar poznavanje teorije motivacije,
vrsta motivatora i prirode sistema motivacije, a sasvim je nešto
drugo sposobnost primjene navedenog znanja na ljude i određene
kontekstualne situacije. Ne može se isti sistem motivacije, niti isti
stil vođenja, primijeniti na sve ljude u organizaciji na svim
hijerarhijskim nivoima i u okviru svih organizacijskih jedinica.
Stoga, u okviru različitih bazičnih tipova organizacije potrebno je
primijeniti različite sisteme motivacije i različite stilove vođenja da
bi navedene organizacije bile uspješne (Šunje, Pašić, 2003:4).
Treći sastavni dio vođenja je rijetka sposobnost lidera da
inspirira sljedbenike u smislu da svaki pojedinac koji učestvuje u
realizaciji određenog posla, u okviru određenog projektnog tima ili
organizacije u realizaciju istog dobrovoljno uloži sva svoja znanja
vještine i sposobnosti. S obzirom da organizacije postindustrijskog
društva podrazumijevaju heterarhijske organizacijske sisteme koji
generiraju hibridne organizacije zasnovanu na miksu pozicione,
profesionalne i procesne hijerarhije sposobnost inspiriranja
predstavlja conditio sine qua non savremenih lidera. Može se reći
da je korištenje motivatora usmjereno na podređene i njihove
potrebe i proizlazi iz formalnog autoriteta i statusa lidera, dok se
inspiracija generira kroz interpersonalne odnose unutar skupine i
između lidera i skupine i ista dobrim dijelom proizlazi iz stvarnog
autoriteta lidera zasnovanog na njegovom širem društvenom
statusu, znanjima i vještinama. Navedene karakteristike dovode do
razvoja šarma i privlačnosti lidera koje mogu poticati lojalnost,
odanost i snažnu želju članova skupine da međusobno potiču ono
što promovira vođa. Ovo nije pitanje zadovoljenja neke konkretne

8
Muhammed, alejhis-selam, još u Meki stekao je ugled i dobar glas kao vođa
karavana, dok je tokom svog rada i djelovanja u Medini postao veoma ugledan
muslimanski lider koji je imao ogroman broj sljedbenika. Nosio je počasni naziv
"El- Emin" (arap. "Pouzdani"). Izvor: http://hr.wikipedia.org/wiki/Muhamed
Socijalna istraživanja


70
opipljive potrebe, nego davanje nesebične podrške izabranom
lideru, njegovim idejama i aktivnostima, što je posebno
prepoznatljivo kod vjerskih i političkih organizacija (Panebianco,
1988:316).
Četvrti sastavni element vođenja je stil vođe i klima koju
vođa razvija u organizaciji. Naravno, stil vođe zavisi od različitih
faktora kako od samih karakteristika vođe i sljedbenika, tako i od
veličine organizacije njenog životnog ciklusa i ostalih
kontekstualnih varijabli. Dodatno snaga motivacije zavisi od
očekivanja, percepcije u kontekstu nagrada, količine napora koji se
smatraju potrebnima, zadatka koji bi trebalo obaviti i drugih faktora
koji su dio okruženja, isto kao i organizacijske klime što je dovelo
do razvoja velikog broja teorija vođenja i motivacije.
Osnovne razlike između moći i utjecaja u organizaciji
Moć predstavlja jednu od varijabli organizacijskog konteksta
prema Henry Mintzberg-u i kao takva bitno određuje određene
strukturalne varijable organizacijske strukture. Naravno, nosioci
moći u organizaciji su određeni nivoi menadžmenta, ali najveći
intenzitet moći posjeduju određene vrste ljudskih resursa u
određenom bazičnom tipu organizacije.
9
Osnovni aspekt moći koji
je i najvažniji u okviru svih bazičnih tipova organizacije vezan je
za moć donošenja poslovnih odluka u organizaciji koja se referira
na izbalansirani formalni i stvarni autoritet nosilaca poslovnog
odlučivanja. Svijest o postojanju ranije navedenih faktora i
različitih aspekata moći u organizaciji vodila je prema značajnim
istraživanjima o vođenju i razvoju različitih relevantnih teorija
vođenja (Mintzberg, 1981:107). Primarni zadatak menadžera jeste
stvaranje i održavanje okruženja pogodnog za efektivno i efikasno
funkcioniranje organizacije. Osnovne motivatore u svakoj
organizaciji čine novac, način komunikacije, participacija i kvalitet
radne sredine, tako da se na osnovu karakteristika navedenih
parametara determiniraju osnovni stilovi vođenja, počevši od

9
Naprimjer najveću moć u preduzetničkoj organizaciji ima top-menadžer
(preduzetnik) koji je smješten u strateškom vrhu organizacije, dok u okviru
profesionalnih organizacija najveću moć imaju profesionalci koji su smješteni u
operacionom jezgru. Menadžeri divizija imaju najveću moć u divizionim
organizacijama i smješteni su u srednjem dijelu dok različite vrste eksperata
imaju najveću moć u okviru inovativnih organizacija. http://books.google.ba/
books?id=YVhdhNEi&dq=Henry+Mintzberg+power+basic+organizational+type
&source
Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


71
ekstremno autokratskog i benevolentno autokratskog do
demokratskog i participativno skupnog stila vođenja.
10
Da bi se
vođenje, kao menadžerska funkcija, spoznalo na pravi način
potrebno je razumjeti različite aspekte vezane za vođenje i
motivaciju i znati da različiti ljudi imaju različitu strukturu potreba,
da isti ljudi u različitim životnim kontekstima imaju različite
potrebe, te na pravi način razumjeti lanac (potrebe, želje, akcije,
zadovoljstvo). (Greenberg, Baron, 2003:471, 473). Faktori koji
utiču na motivaciju u organizacijskom kontekstu su individualne
osobine svakog zaposlenika, karakteristike posla koje ljudi
obavljaju, karakteristike organizacije i šira društvena okolina
(Schacter, Langer, 2006:179).
Konačno, potrebno je razumjeti osnovnu distinkciju između
moći i utjecaja osoba koje donose odluke u organizaciji. Formalni
autoritet i status koji menadžer stiče činom njegovog imenovanja
na poziciju top-menadžera u organizaciji predstavlja osnovicu iz
koje menadžer crpi svoju legitimnu moć u organizaciji na osmovu
koje ima mogućnost da nagradi ili kazni svoje podređene i koristi
određen motivacijski instrumentarij. Stvarni autoritet menadžer ne
dobija činom imenovanja na poziciju top-menadžera nego se isti
stiče putem edukacije i poslovne prakse i ogleda se u znanju u
smislu ekspertnosti top-menadžera i njegovom iskustvu u smislu
konceptualne spoznaje funkcioniranja interpersonalnih odnosa i
poslovnih procesa u organizaciji. Važno je reći da uspješan lider
treba da posjeduje istovremeno i moć i utjecaj iz razloga što u
situaciji u kojoj osoba ima ekspertnost i referentnost, ali nema
legitimnu moć da nagrađuje ljude u organizaciji kroz određen
motivacijski sistem zasnovan na novcu, participaciji i kvalitetu
radne sredine i vice versa. Konačno, uspješni lideri u savremenim
uvjetima treba da posjedouju slijedeće osobine:
1. Višedimenzionalne elemente inteligencije kao što su: a)
emocionalna inteligencija b) kognitivna inteligencija i c)
kulturalna inteligencija),
2. Motivacija na vođenje,

10
Fred Fiedler i Rensis Likert, pored navedenog, prepoznaju dvije osnovne vrste
lidera a to su lideri usmjereni na posao, odnosno zadatak i lideri usmjereni na
ljudske resurse, gdje stil vođenja (autokratski ili demokratski) zavisi od različitih
faktora kao što su struktura zadatka, karakteristike članova skupine i priroda
odnosa između lidera i članova skupine. Šire: Kaliski, S., Burton, Encyclopedia
of Business and Finance, Second edition, MacMillan Reference USA, 2007. str.
457.
Socijalna istraživanja


72
3. Fleksibilnost (Greenberg, Baron, 2003:474).
Posebno mjesto vezano za osobine savremenih lidera zauzima
posjedovanje emocionalne inteligencije pomoću čijih pet osnovnih
elemenata se mogu objasniti i ostale osobine kvalitetnih lidera. U
kontekstu navedenog često se postavlja pitanje može li se vođenje
naučiti, odnosno, da li se emocionalna inteligencija osobe može
razvijati. Neki autori kao što je profesor Noel Tichy sa University
of Michigan procjenjuje da 80% vođenja nastaje iz iskustva na
poslu, dok 20% može biti stečeno tokom obuke i studiranje.
Ovakvu tvrdnju Danijel Goleman u svom djelu Emocionalna
inteligencija u potpunosti opovrgava i dokazuje da se emocionalna
inteligencija i vođenje mogu naučiti (Weihrich, Koontz, 1994:492).
Emocionalna inteligencija, zapravo, predstavlja sposobnost osobe
da upravlja svojim emocijama i da razumije emocije drugih na
način da se kroz upotrebu iste ostvare lični i organizacijski ciljevi a
navedeni pojam će se preciznije predstaviti u nastavku rada.
Konačno, za bolje razumijevanje vođenja potrebno je prepoznati
određene razlike između „lidera i menadžera“ koje se mogu vidjeti
na slici br. 1. (Greenberg, Baron, 2003:472)

Uloga lidera/vođe Uloga menadžera
Osmišljavanje
vizije i poslovne
misije
organizacije
Formuliranje
strategije za
implementiranje
poslovne misije
Razvoj pozitivnog
stava zaposlenih u
kontekstu misije i
strategije
organizacije
Implementiranje
poslovne
strategije kroz
druge ljude
Uloga lidera/vođe Uloga menadžera
Osmišljavanje
vizije i poslovne
misije
organizacije
Formuliranje
strategije za
implementiranje
poslovne misije
Razvoj pozitivnog
stava zaposlenih u
kontekstu misije i
strategije
organizacije
Implementiranje
poslovne
strategije kroz
druge ljude


Slika br. 1. Lideri i menadžeri-različitost njihovih uloga

U kontekstu predstavljene slike u teorijskom smislu moguće
je razlikovati uloge i poslove lidera i menadžera, ali ih je vrlo teško
razdvojiti u poslovnoj praksi jer u savremenim uvjetima poslovanja
lider treba da istovremeno bude i strateg (emocionalna
inteligencija) i operativac (racionalna inteligencija) uz iznalaženje
optimalnog balansa između navedenih uloga u organizaciji.
Šta je to emocionalna inteligencija?
Emocionalna inteligencija je jedan veoma atraktivan koncept
zbog toga što u sebi sažima najmoćnije sposobnosti čovjeka u
smislu sposobnosti razumijevanja kako naše emocije utiču kako na
Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


73
nas same tako i na druge ljude oko nas. Američki psiholozi John
Mayer i Peter Salovey su prvi plasirali izraz emocionalne
inteligencija već 1990. godine. Nakon više od 10 godina naknadnih
istraživanja oni su definirali pojam emocionalna inteligencija kao
sposobnost prepoznavanja značenja pojedinih emocija i njihovih
odnosa, te shvatanje i rješavanje problema na bazi emocija.
Istraživanja provedena u Australiji (Sardo, 2004:15) prepoznaju
metodološki okvir putem kojeg se emocionalna inteligencija može
izmjeriti, a što je još važnije, ona se može razviti i unaprijediti.

Tabela br. 1. Pet komponenti emocionalne inteligencije na poslu
Komponente: Definicija: Manifestacije:
Samosvjesnost Sposobnost da se prepozna
vlastito raspoloženje i razumiju
vlastite emocije, vlastita priroda
i unutrašnji pokretači, te njihov
utjecaj na druge
Samopoštovanje
Samosvjesnost
Zdrav smisao za humor
Samokontrola Sposobnost da se kontroliraju i
preusmjere opstruktivni impulsi i
raspoloženja
Sposobnost da se prolongira
odluka odnosno da se razmisli
prije prosuđivanja i djelovanja
Vrijedan povjerenja sa
integritetom
Sposobnost suočavanja sa
nepredvidivim
situacijama
Otvorenost za promjene
Motivacija Poticaj da se radi iz razloga koji
su iznad novca i statusa
Sposobnost da se slijede ciljevi
sa energijom i punom
posvećenošću
Jak pokretač za uspjehom
Optimizam, čak i kad se
gubi
Posvećenost organizaciji
Empatija Sposobnost da se razumije
emocionalno stanje drugih ljudi
Vještina tretiranja ljudi u skladu
s njihovim emocionalnim
reakcijama
Ekspertnost u građenju i
izboru talenata
Kros-kulturalna
senzitivnost
Posvećnost kupcima-
klijentima
Socijalne
vještine
Vještina građenja i održavanja
odnosa – stvaranje mreže odnosa
Sposobnost da se „uhvati
suština“ i sačini odgovarajući
izvještaj
Efektivnost u vođenju
promjena
Upornost
Ekspertnost u građenju i
vođenju timova

Pored ranije navedenih autora Daniel Goleman je znanstvenik
koji je prvi put preciznije definirao i predstavio termin emocionalna
inteligencija široj javnosti u svojoj knjizi Emocionalna
inteligencija iz 1995. godine Goleman je, također, prvi primijenio
navedeni koncept na poslovne organizacije 1998. godine i otkrio da
Socijalna istraživanja


74
je prema tradicionalnom konceptu kvalitet vođenja povezan sa
određenim komponentama kao što su inteligencija, istrajnost,
određenost i vizionarstvo, što je prema Golemanu svakako
potreban uvjet za uspješnost lidera, ali nije dovoljan uvjet za
uspješnost određenog lidera u novije vrijeme. Istinski efektivni
lideri se, također, razlikuju, odnosno odlikuju po visokim stepenom
emocionalne inteligencije koja uključuje samosvjesnost (svijest o
samome sebi), samokontrolu, motivaciju, empatiju i socijalne
vještine odnosno vještine rada sa ljudima. Konačno, IQ kao
racionalni aspekt inteligencije i tehničke vještine su veoma važne,
ali emocionalna inteligencija je element vođenja bez čega ne može
biti uspješan lider u savremenim uvjetima. Zbog svega ovoga, u
nastavku dajemo detaljan pregled elemenata koji tvore menadžerski
institut emocionalne inteligencije (tabela br. 1.). (Goleman,
1998:88)
Šta je samosvjesnost?
Ljudi koji posjeduju visoki stepen samosvjesnosti prepoznaju
kako njihovi osjećaji utiču na njih same, ali i na druge ljude i
performanse njihovog posla, što može imati utjecaja na
funkcioniranje organizacije kao cjeline. Samosvjesnost predstavlja
prvu komponentu emocionalne inteligencije. Samosvjesnost znači
sposobnost dubokog razumijevanja emocija, snaga, slabosti,
potreba i motivatora određene osobe (Torrington, Hall, Taylor,
2004:335). Odluke samosvjesnih ljudi se zasnivaju na njihovim
vrijednostima i konsekventno tome, oni često pronalaze posao koji
zahtijeva energičnost, samouvjerenost i predstavlja emocionalni
izazov.
Šta je samokontrola?
Biološki, odnosno fiziološki impulsi izazivaju emocije.
Možda ljudi individualno ne mogu mnogo uraditi sa njima ali lideri
mogu uraditi mnogo tako što će njima kvalitetno upravljati, te
učiniti ljude i svoje organizacije uspješnijim. Samokontrola
predstavlja nastavak unutarnje konverzacije koja je u toku i koja
predstavlja komponentu emocionalne inteligencije koja ljude
oslobađa i ne dozvoljava da budu zatočenici svojih vlastitih
osjećaja. Zašto samokontrola ima tako veliki utjecaj na lidere? Oni,
ljudi koji kontroliraju svoje osjećaje i emocionalne impulse
predstavljaju ljude koji su racionalni i oni mogu kreirati okruženje i
Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


75
atmosferu povjerenja i iskrenosti, odnosno fer plej atmosferu u
organizaciji ili timu koji vode. U takvom okruženju političko
konspirativno spletkarenje i gruba borba bivaju oštro reducirani a
produktivnost je u porastu. Također, samokontrola ima efekat
prelijevanja. Manje lošeg raspoloženja kod top-menadžera,
odnosno lidera znači manje lošeg raspoloženja u cijeloj
organizaciji. Samokontrola nadalje dovodi do povećanja integriteta
osobe, što nije samo personalna vrlina nego i organizaciona snaga.
Šta je motivacija?
Ako postoji jedna zajednička crta, odnosno karakteristika
koju treba imaju svi efektivni lideri, to je sposobnost motivacije.
Oni imaju potrebu da ostvare postignuće van granica očekivanja,
kako njih samih tako i svih drugih osoba. Ključna riječ ovdje je
postignuće. Mnogi ljudi su motivirani eksternim faktorima, kao što
je visoka plata ili status koji dolazi na osnovu posjedovanja
impresivne titule i na osnovu bivanja članom neke prestižne
kompanije. Suprotno, oni sa liderskim potencijalom su motivirani
duboko ugrađenom željom da ostvare osnovni cilj u kontekstu svog
vlastitog postignuća.
Ako tražite lidere, kako možete identificirati ljude koji su
motivirani unutrašnjom željom osobe za uspjehom više nego
eksternim nagradama? Prvi signal za to je ljubav prema poslu.
Kada ljudi traže kreativne izazove, vole učiti i veoma su ponosni na
svaki dobro urađen posao. Oni, također, bivaju obilježeni
neumornošću i neiscrpnom energijom, spremni su da rade stvari
sve bolje i bolje. Ljudi sa ovakvom vrstom energije su često
smatrani nemirnim odnosno ljudima koji ne prihavataju status quo.
Oni su istrajni u postavljanju pitanja vezanih za stvari koje se rade
na jedan način a ne na drugi, oni teže da iznalaze nove pristupe za
obavljanje svoga posla. Interesantno je da ljudi sa visokim
stepenom motivacije ostaju optimistični čak i kada su rezultati
okrenuti protiv njih.
Šta je empatija?
Između svih dimenzija emocionalne inteligencije, empatija se
može najlakše prepoznati. Svi ljudi tokom svog života mogu
osjetiti empatiju senzitivnog nastavnika ili prijatelja i svi biti
pogođeni odsustvom iste kod bezosjećajnog coch-a ili šefa.
Empatija znači misaono posmatranje osjećaja zaposlenika zajedno
Socijalna istraživanja


76
sa drugim faktorima u procesu donošenja inteligentnih odluka.
Empatija je posebno važna danas kao komponenta vođenja zbog
najmanje tri razloga. To je, prije svega, povećano korištenje
timskog rada, globalizacija i potreba da se zadrže talentirani ljudi u
organizacijama kao njihov ključni kapital. Navedeni elementi su
važni jer u savremenim uvjetima najbolje poslovne rezultate
ostvaruju komplentarni i kompatibilni timovi na globalnom nivou,
dok njihov odlazak iz kompanije znači odlazak znanja, sposobnosti,
vještina i iskustva, što u savremenim uvjetima poslovanja
predstavlja najveću organizacijsku vrijednost čega su efektivni
lideri veoma svjesni.
Šta su socijalne vještine?
Socijalne vještine kao komponente emocionalne inteligencije
inkorporiraju osobine koje treba da ima top-menadžer kada obavlja
poslovne uloge vođe, nominalnog vođe ili veze u kontekstu
organizacije koju vodi. Upravo kroz obavljanje navedenih
interpersonalnih uloga top-menadžer mora koristiti svoje socijalne
vještine, jer je svaki stil vođenja određen kako karakteristikama i
spsobnostima lidera, tako i karakteristikama sljedbenika i njihovih
zadataka u organizaciji (Šunje, 2002:16). Prve tri komponente
emocionalne inteligencije su vještine upravljanja samim sobom.
Posljednje dvije empatija i socijalne vještine se tiču sposobnosti
osobe da upravlja odnosima sa drugim ljudima. Kao komponenta
emocionalne inteligencije socijalne vještine nisu jednostavne kao
što zvuče. One nisu samo pitanje prijateljstva i blagonaklonosti
iako ljudi sa visokim nivoom socijalnih vještina predstavljaju vođe
koji su rijetko zloćudni i sebičnog duha. Socijalne vještine
predstavljaju ključnu sposobnost koju treba da posjeduju lideri
kompanija. Nakon svega, posao lidera je da uradi posao pomoću
drugih ljudi, tako da ljudi budu visoko zadovoljni i motivirani, a to
upravo socijalne vještine čine mogućim. Ljudi koji ne mogu izraziti
svoju empatiju nisu sposobni izvesti to na pravi način. Socijalne
vještine omogućavaju ljudima da stave svoju kompletnu
emocionalnu inteligenciju u pogon.
Može li se emocionalna inteligencija naučiti?
Godinama su znanstvenici vodili rasprave o tome da li se
lideri rađaju ili stvaraju. Na isti način se raspravlja i o emocionalnoj
inteligenciji. Da li se ljudi rađaju sa određenim nivoom empatije,
Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


77
naprimjer ili postižu određen nivo empatije kao rezultat životnog
iskustva? Odgovor je potvrdan za oboje. Naučna istraživanja
snažno sugeriraju da postoji genetska komponenta koja detrminira
intenzitet emocionalne inteligencije. Psihološka i razvojna
istraživanja pokazuju da priroda socijalnih odnosa i iskustvo,
također, odigravaju svoju ulogu. Koliki je pozitivan utjecaj svake
od njih nikad neće biti spoznato, ali istraživanje i praksa jasno
demonstriraju da se emocionalna inteligencija može naučiti i
unaprijediti.
Jedno je izvjesno, emocionalna inteligencija raste sa razvija
se tokom cijelog života. Postoji jedan klasični izraz za ovaj
fenomen a to je zrelost. Čak i u fazi zrelosti, neki ljudi još uvijek
treba da treniraju da bi povećali vrijednost svoje emocionalne
inteligencije. Emocionalna inteligencija je rođena najvećim dijelom
unutar neurotransmitera moždanog limbičnog sistema.
11
Limbični
sistem utječe na obllikovanje memorije putem integriranja
emocionalnih stanja sa pohranjenim memorijskim fizičkim,
odnosno tjelesnim osjećajima. Limbični sistem je u međuvezi sa
strukturom poznatom kao jezgra za podršku, pod uobičajenim
nazivom moždani centar za raspoloženje koji upravlja osjećajima,
impulsima i podražajima. Istraživanja pokazuju da limbični sistem
uči najbolje kroz motivaciju, proširene treninge i povratne
informacije. Navedeno možemo uporediti sa vrstom učenja koja se
odvija u neocortex-u.
12
Neocortex je dio ukupnog moždanog
cortexa koji je povezan sa limbičnim sistemom i sastoji se od šest
nivoa. Neocortex je uključen u više nivoe funkcija mozga kao što je
čulna percepcija, generiranje motoričkih komandi, specijalno
zahtjevnog rezonovanja, svjesnog promišljanja a, također, je vezan
za socijalne aspekte ličnosti i jezik. On upravlja analitičkim i
tehničkim sposobnostima osobe. Neocortex služi za shvatanje
koncepata i za logiku. To je dio mozga koji shvata kako se koristi
računar ili kako se vrši poziv na kupnju na bazi čitanja knjige. To
je, također, dio mozga na koji se usmjerava većina treninga i

11
Limbični sistem dolazi od latinske riječi «limbus» što znači granični ili rubni,
uključuje strukture u ljudskom mozgu koje su uključene u emocije, motivaciju i
povezivanje memorije sa emocijama. Šire: http://www.healing-arts.org/n-r-
limbic.htm
12
Neocortex dolazi od latinskog prevoda ove riječi što znači «nova kora» koja
predstavlja dio mozga svakog sisara. Ona je najviši sloj koji pokriva površinu
moždanih hemisfera, debljine je 2-4 milimetra. Šire: http://www.medterms.com/
script/main/art.asp?articlekey=25283
Socijalna istraživanja


78
programa sa ciljem da dođe do porasta emocionalne inteligencije
određene osobe.
Sve do 2003. godine bilo je veoma malo opipiljivih dokaza
koji bi potkrijepili mnoge tvrdnje vezane za koristi emocionalne
inteligencije ljudskih resursa za organizaciju. Godinu dana ranije
jedna australijska konsultantska kompanija pod nazivom «Learning
Dimensions» je uspjela da definira i determinira koje opipiljive
komercijalne koristi mogu postići organizacije ako je njihova radna
snaga sa višim stepenom emocionalne inteligencije. U saradnji sa
Swinburne University, «Learning Dimensions» je koristila
specijalizirane validne instrumente za mjerenja emocionalne
inteligencije i brojne druge faktore koji doprinise boljim
performansama radnog mjesta. Pronalasci i otkrića, popisani na
osnovu istraživačke studije provedene na više od 80 zaposlenih iz
četiri organizacije iz Melbourne-a, pokazuju da ljudi sa visokom
emocionalnom inteligencijom imaju: 1. manje izostanaka sa posla i
bolje psihološko zdravlje, 2. veću odgovornost prema organizaciji i
veću posvećenost poslu, 3. jasnije razumiju ovlaštenja i ispoljavaju
veće zadovoljstvo obavljanjem posla, 4. imaju viši nivo
odgovornosti vezano za aktivnosti i direktne izvještaje o poslovnim
performansama, mnogo redovnije zahtijevaju podršku kada se
iznova dešavaju stresne situacije na poslu (Sardo, 2004:14).
Veoma je važno naglasiti da izgradnja emocionalne
inteligencije kod nekoga ne može i neće se desiti bez iskrene želje i
konkretnog napora. Kratki seminari sigurno neće pomoći u tome
niti neko može naučiti iz knjige kako se to postiže. Mnogo je teže
naučiti istaknuti unutarnje aspekte empatije da se ljudima
jednostavno i prirodno odgovori nego da se to potvrdi kroz stručno
vještačenje izvedeno kroz određenu regresionu analizu. Konačno,
bilo bi neutemeljeno izjaviti da dobra klasična IQ i tehničke
vještine nisu važan sastavni dio snažnog liderstva. Ipak, recept za
kvalitetno vođenje neće biti kompletan bez posjedovanja
emocionalne inteligencije (Kaplan, Norton, 2001:9-11). Na sreću
dokazano je da se emocionalna inteligencija može učiti i razvijati.
Proces nije lagan, jer zahtijeva dosta vremena i posvećenosti. Ali
koristi koje dolaze od posjedovanja dobro razvijene emocionalne
inteligencije kako za pojedince tako i za organizaciju kao cjelinu
čine te napore isplativim.
Naprimjer jedna velika istraživačka studija koja je provedena
kao dio programa razvoja vođenja kod velikih multinacionalnih
kompanija imala je primarni cilj implementirati treninge za razvoj
Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


79
sposobnosti vođenja timova kroz programe treninga baziranog na
sposobnostima. Tim se sastojao od 30 menadžera srednjeg nivoa,
većina ih je bila sa inženjerskom i tehničkom pozadinom znanja i
vještina. Prije početka primjene programa kroz komponente učenja
i razvoja vještina vođenja za svakog pojedinca i tim kao cjelinu
izmjerene su procjene pet različitih transformacionih karakteristika
vođenja prema Bass and Avolio Transformational Leadership
Modelu. Istraživanje je vršeno sa pretpostavkom da će se kroz
popravljanje nivoa emocionalne inteligencije popraviti i
sposobnosti vođenja. Putem provedenog istraživanja mjeren je
kako individualni tako i timski nivo emocionalne inteligencije uz
korištenje (SUEIT-Swinburne University Emotional Intelligence
Test) modela. Ovaj test mjeri pet različitih sposobnosti
emocionalne inteligencije i postao je baza procesa učenja i razvoja
u organizacijama. Izmjereni nivo emocionalne inteligencije i
transformacije vođenja su dobijeni kroz obuhvatanje tima
osmomjesečnim, šestomodulnim razvojnim procesom. Cilj modulia
je bio popravljanje sposobnosti ljudi pri participiranju u vođenju
kroz razvoj njihovih kompetencija emocionalne inteligencije.
Nakon kompletiranja navedenih modula članovi tima pojedinačno,
ali i tim kao cjelina su bili ponovo ocjenjivani a aspekta nivoa
kompetencija emocionalne inteligencije i transformacije vođenja.
Kako se vidi na slici br. 2. (Sardo, 2004:16) nivo svake od
kompetencija vezanih za emocionalnu inteligenciju je popravljen
aproksimativno za 50% prateći proces učenja i razvoja ljudskih
resursa koji su bili obuhvaćeni istraživačkim procesom.
R e zulta ti is pitiva nja E mo c io na lne Inte l ig e nc i je
3 2
3 6
3 0
40
36
3 5
5 1
4 6
4 9
4 8
51
4 9
50 5 0 5 0 5 0 5 0 50
0
1 0
2 0
3 0
4 0
5 0
6 0
P re po zna va nje
i izra žavanje
emo c ija
Ra zumije vanje
emo c ija
Dire k tna
sp o znaja
e moc ija
Me na d žme nt
e moc ija
K o ntro la
e mo cija
Ukup no EI
Ka te g o rije Te s ta
N
i
v
o

p
o
s
t
i
g
n
u
ć
a
Prije Po s lije S ta lna v rije dno s t-no rma

Slika br. 2. Rezultati ispitivanja emocionalne inteligencije
Socijalna istraživanja


80
ZAKLJUČAK
Zahvaljujući teorijskim i praktičnim radovima različitih
autora danas se može potvrditi da razvoj emocionalne inteligencije
ljudskih resursa u organizaciji može proizvesti različite poslovne
koristi za organizacije u smislu veće učinkovitosti svih njenih
članova. Putem razmjene emocionalne inteligencije ljudskih
resursa u organizaciji jednih sa drugima ili sa klijentima
organizacije postoji veća mogućnost da se dosegnu organizacijski
ciljevi. Svi navedeni dokazi na bazi kojih se dolazi do spoznaje
snažnog utjecaja kompetencija emocionalne inteligencije na
ponašanje ljudskih resursa u organizaciji ukazuju na neophodno
inkorporiranje vještina koje tvore emocionalnu inteligenciju kod
svakog lidera, odnosno top-menadžera bilo kojeg bazičnog tipa
organizacije. Metodologija za razvoj emocionalne inteligencije je
sada dostupna i veoma je troškovno efektivna i ona nije usmjerena
samo na isticanje učenja novih vještina, nego upravo na drastične
promjene načina na koji se to čini, odnosno organizacione kulture i
ponašanja ljudi u organizaciji u kontekstu primijenjenog koncepta
menadžmenta ljudskih resursa i stila vođenja u organizaciji.
Potreban uvjet dobrog sistema vođenja u organizaciji je
posjedovanje legitimne moći dok je dovoljan uvjet istovremeno
posjedovanje određenog intenziteta referentne i ekspertne moći
lidera koji vodi određenu organizaciju, što znači da uspješan lider
treba istovremeno posjedovati i moć i utjecaj. Navedene činjenice
od lidera zahtijevaju kontinuirani razvoj vlastitih vještina, ali i
razvoj vještina kod svih zaposlenih u organizaciji koju lider vodi.
Lideri treba da kontinuirano preispituju vlastite osjećaje i da njima
vladaju. Lideri moraju preuzeti odgovornost za svoje osjećaje i
koristiti postignuća vezana za upravljanje vremenom tako da
izbjegnu stresne situacije. Lideri moraju naučiti unaprijed
predvidjeti kako će reagirati nakon određenog događaja ili akcije,
tako da mogu upravljati različitim situacijama i kreirati efektivan
organizacijski kontekst. Konačno, uspješni lideri u savremenim
uvjetima moraju biti sposobni da konceptualno segledavaju
poslovne probleme i da uzimaju u obzir pozitivne kritike, uz
izbalansirano korištenje, kako formalnog i stvarnog autoriteta, tako
i racionalne i emocionalne inteligencije.
Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


81
LITERATURA
Berner, R, & How, A.G. (2003). Lafley is revolutionizing a bastion of
corporate conservatism, BusinessWeek.
Goleman, D. (1998). What Makes a Lieder?, Harvard Business
Review.
Greenberg, J. & Baron, A.R. (2003). Behavior in Organizations, New
Jersey: Pearson Education, Inc., Upper Saddle River.
Kaliski, S.B. (2007). Encyclopedia of Business and Finance, Second
edition, MacMillan Reference USA.
Kaplan, S.R. & Norton, P.D. (2001). The Strategy Focused
Organization: How Balanced Scorecard Companies Thrive In
The New Business Environment, Boston, Massachusetts:
Harvard Business School Press.
Mintzberg, H. (1981). Organization design: Fashion or Fit? Harvard
Business Review, january-february.
Moore, L.P. & Brady, D. (2000). Running the House That Jack Built,
October 02.
Panebianco, A. (1988). Polotical Parties-Organization and Power,
Cambridge: Cambridge University Press.
Sardo, S. (2004). Learning to display Emotional Intelligence, Business
Strategy Review, Spring.
Schacter, S.B. & Langer, S. (2006). Balanced Leadership, How
Effective Principals Manage Their Work, London and New
York: Teacher College Press, Columbia University.
Šunje, A. & Pašić, M. (2003). Innovative Organization Human
Resource Management Model, 7th International Research/Expert
Conference, “Trends in the Development of Machinery and
Associated Technology” TMT 2003, Lloret de Mar, Barcelona,
Spain, 15-16 September.
Šunje, A. (2002). Top-menadžer vizionar i strateg, Sarajevo: Tirada.
Torrington, D., Hall, L. & Taylor, S. (2004). Menadžment ljudskih
resursa, Beograd: Čigoj štampa.
Weihrich, H. & Koontz, H. (1994). Menadžment, Deseto izdanje,
Zagreb: MATE.
Web stranice:
http://nobelprize.org/nobel_prizes/peace/laureates/1964/king-bio.html
http://www.mkgandhi.org/
http://hr.wikipedia.org/wiki/Muhamed
http://kvaliteta.inet.hr/t_si397a.htm
http://www.healing-arts.org/n-r-limbic.htm
http://www.medterms.com/script/main/art.asp?articlekey=25283
Socijalna istraživanja


82


INTERPERSONAL ASPECTS OF REFERENTIAL POWER
AND EMOTIONAL INTELIGENCE OF A MANAGER AS A
PREREQUISITES FOR EFFECTIVE ORGANIZATION
MANAGEMENT
Elvir Čizmić, Senior Lecturer, Faculty of Economy, Sarajevo
Izet Pehlić, M.A. Islamic Pedagogical Faculty, Zenica
Summary
Under the contemporary conditions of postindustrial society,
the most important issue of a manager success is reflected through
his lidership characteristics. Contemporary managers should be
able to balance between their formal and real authority, between
rational and emotional inteligence, or between manager and
leadership characteristics. According to a traditional concept, the
quality of leadership is connected to certain components such as
inteligence, compactness, definiteness and visionariness. This is, by
all means, a necessary condition for a successful leader, but these
days it is not enough for a certain successful leader. Under the
contemporary conditions of work and business, true effective
leaders are identified according to high quotient of emotional
inteligence that includes self-consciousness, self-control,
motivation, empathy and social skills, that is, interpersonal skills in
working with people. These characteristics may be seen as loose
ones, or as variables not suitable to business organizational aspect.
Nevertheless, a direct correlation can be established between
emotional inteligence and gradable business results of every
individual and an organization as a whole. That is why emotional
inteligence is getting relevant for managing different kinds of
organizations, and this fact triggers continuous discussions and
makes a platform for new research.
Key words: power and influence, formal and real authority,
emotional inteligence, empathy

Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


83

ﻁﺮﺸﻛ ﺮﻳﺪﳌﺍ ﺪﻨﻋ ﻱﺭﻮﻌﺸﻟﺍ ﺀﺎﻛﺬﻟﺍﻭ ﺔﻴﺼﺨﺸﻟﺍ ﺐﻧﺍﻮﳉﺍ
ﺔﺤﺟﺎﻨﻟﺍ ﺓﺭﺍﺩﻺﻟ ﻲﺳﺎﺳﺃ
ﺭﻮﺘﻛﺪﻟﺍ ﻮﻔﻴﻳﺍﺮﺳ ﺔﻌﻣﺎﺟ ﰲ ﺩﺎﺼﺘﻗﻻﺍ ﺔﻴﻠﻛ ،ﺶﺘﻴﻣﺰﻴﺸﺗ ﺮﻳﻮﻟﺃ
ﺎﺴﺘﻴﻧﺯ ﺔﻌﻣﺎﺟ ﰲ ﺔﻴﻣﻼﺳﻹﺍ ﺔﻴﺑﺮﺘﻟﺍ ﺔﻴﻠﻛ ،ﺶﺘﻴﻠ· ﺕﺰﻋ
ﺔﺻﻼﳋﺍ
ﻱﺭﺍﺩﻹﺍ ﻰﻠﻋ ﲔﻌﺘﻳ ﻲﻋﺎﻨﺼﻟﺍ ﺪﻬﻌﻟﺍ ﺪﻌﺑ ﺎﻣ ﺔﻠﺣﺮﻣﻭ ﺮﺻﺎﻌﳌﺍ ﻊﻤﺘ-ﺍ ﻑﻭﺮﻇ ﰲ
ﻟﺍ ﺔﻴﻟﺎﻋ ﺔﻳﺩﺎﻴﻗ ﺕﺎﻔﺼﺑ ﺰﻴﻤﺘﻳ ﻥﺃ ﺢﺟﺎﻨ . ﺍﻮﻤﻴﻘﻳ ﻥﺃ ﻦﻳﺮﺻﺎﻌﳌﺍ ﲔﻳﺭﺍﺩﻹﺍ ﻰﻠﻋ
ﻢﻫﺮﻋﺎﺸﻣﻭ ﺔﻴﻠﻘﻌﻟﺍ ﻢ·ﺍﺭﺪﻗ ﲔﺑﻭ ،ﺔﻴﻘﻴﻘﳊﺍ ﺓﻭﺪﻘﻟﺍﻭ ﺔﻴﲰﺮﻟﺍ ﻢ·ﻭﺪﻗ ﲔﺑ ﺎﻧﺯﺍﻮﺗ
ﺔﻳﺩﺎﻴﻘﻟﺍﻭ ﺔﻳﺭﺍﺩﻹﺍ ﻢ·ﺎﻔﺻ ﲔﺑ ﻯﺮﺧﺃ ﺓﺭﺎﺒﻌﺑ ﻭﺃ ،ﺔﺻﺎﳋﺍ . ﺲﻴﻳﺎﻘﳌﺍ ﺐﺴﺣ ﻰﻠﻋ
ﻨﻴﻌﻣ ﺕﺎﻔﺻﺍﻮﲟ ﺔﻄﺒﺗﺮﻣ ﺓﺩﺎﻴﻘﻟﺍ ﺓﺩﻮﺟ ﺔﻳﺪﻴﻠﻘﺘﻟﺍ ﻞﺜﻣ ﺔ : ،ﺔﻗﺪﻟﺍ ،ﺔﻴﻟﻭﺆﺴﳌﺍ ،ﺀﺎﻛﺬﻟﺍ
ﺔﻴﻓﺎﻛ ﺖﺴﻴﻟ ﺎﻬﻨﻜﻟﻭ ﺢﺟﺎﻨﻟﺍ ﺪﺋﺎﻘﻠﻟ ﺔﺑﻮﻠﻄﻣ ﺕﺎﻔﺻ ﺎﻬﻠﻛﻭ ،ﺔﻴﻠﺒﻘﺘﺴﳌﺍ ﺔﻳﺅﺮﻟﺍ
ﺚﻳﺪﳊﺍ ﺮﺼﻌﻟﺍ ﰲ ﺢﺟﺎﻨﻟﺍ ﻱﺩﺎﻴﻘﻠﻟ . ﺢﺟﺎﻨﻟﺍ ﻱﺩﺎﻴﻘﻟﺍ ﺓﺮﺻﺎﻌﳌﺍ ﻞﻤﻌﻟﺍ ﻑﻭﺮﻇ ﰲ
،ﺔﻴﻠﺧﺍﺪﻟﺍ ﺔﺒﻗﺍﺮﳌﺍﻭ ،ﻲﻋﻮﻟﺍ ﻪﻟ ﺮﻓﻮﻳ ﻱﺬﻟﺍ ﻱﺭﻮﻌﺸﻟﺍ ﺀﺎﻛﺬﻟﺎﺑ ﺰﻴﻤﺘﻳ ﻱﺬﻟﺍ ﻮﻫ
ﺎﻬﳌﺍ ،ﺰﻴﻔﺤﺘﻟﺍ ﺱﺎﻨﻟﺍ ﻊﻣ ﻞﻣﺎﻌﺘﻟﺍ ﰲ ﺔﻔﻠﺘﺨﳌﺍ ﺕﺍﺭﺎﻬﳌﺍﻭ ،ﺔﻴﻋﺎﻤﺘﺟﻻﺍ ﺕﺍﺭ . ﺪﻗ
ﻦﻜﻟﻭ ،ﺮﺷﺎﺒﻣ ﻞﻜﺸﺑ ﺔﻳﺭﺍﺩﻹﺍ ﺔﻴﻠﻤﻌﻟﺎﺑ ﻞﺼﺘﺗ ﻻ ﺎ·ﺃﻭ ﺔﻠﻴﺌﺿ ﻁﻮﻄﳋﺍ ﻩﺬﻫ ﻭﺪﺒﺗ
ﺩﺮﻓ ﻞﻛ ﻞﻤﻋ ﰲ ﺔﺳﻮﻤﻠﳌﺍ ﺞﺋﺎﺘﻨﻟﺍﻭ ﻱﺭﻮﻌﺸﻟﺍ ﺀﺎﻛﺬﻟﺍ ﲔﺑ ﺔﻗﻼﻌﻟﺍ ﺪﳒ ﻥﺃ ﻦﻜﳝ
ﺔﻋﻮﻤﳎﻭ . ﻴﲨ ﺓﺩﺎﻴﻗ ﰲ ﺭﺎﺒﺘﻋﺍ ﺍﺫ ﻱﺭﻮﻌﺸﻟﺍ ﺀﺎﻛﺬﻟﺍ ﺢﺒﺻﺃ ﺍﺬﻟ ﻝﺎﻤﻋﻷﺍ ﻉﺍﻮﻧﺃ ﻊ
ﺍﺬﻫ ﻝﻮﺣ ﺓﺪﻳﺪﳉﺍ ﺕﺎﺳﺍﺭﺪﻟﺍﻭ ﺵﺎﻘﻨﻟﺍ ﻦﻣ ﺍﺪﻳﺰﻣ ﲑﺜﺗ ﻖﺋﺎﻘﳊﺍ ﻩﺬﻫﻭ ،ﺔﻳﺭﺍﺩﻹﺍ
ﻉﻮﺿﻮﳌﺍ .
ﺔﻴﺳﺎﺳﻷﺍ ﺕﺎﺤﻠﻄﺼﳌﺍ : ،ﺔﻴﻘﻴﻘﳊﺍ ﺓﻭﺪﻘﻟﺍﻭ ﺔﻴﲰﺮﻟﺍ ﺓﻭﺪﻘﻟﺍ ،ﲑﺛﺄﺘﻟﺍﻭ ﺓﺭﺪﻘﻟﺍ
ﻱﺭﻮﻌﺸﻟﺍ ﺀﺎﻛﺬﻟﺍ

Socijalna istraživanja


84
Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


85
Izvorni naučni rad

Anela Hasanagić
1


PROGNOSTIČKA VALJANOST
INSTRUMENTARIJA KORIŠTENOG NA
PRIJEMNOM ISPITU ZA UPIS NA ODSJEK ZA
SOCIJALNU PEDAGOGIJU ISLAMSKOG
PEDAGOŠKOG FAKULTETA U ZENICI
Sažetak
Instrumentarij koji se koristio na prijemnim ispitima u
posljednje dvije školske godine je prilično obimno postavljen a sa
ciljem što kompletnijeg uvida u sposobnosti i osobine ličnosti
kandidata. Iz razloga racionalizacije mjernih instrumenata koji će
se u narednom periodu koristiti na prijemnom ispitu na ovom
fakultetu. Kao cilj ovog istraživačkog projekta, nameće se potreba
za ispitivanjem prognostičke valjanosti mjernih insturmenata
korištenih u selekcijske svrhe. Prilikom selekcije kandidata
uzimane su u obzir ocjene iz srednje škole, a instrumentarij koji se
koristio sadržavao je sljedeće segmente: esejski zadatak iz
bosanskog jezika, test opće inteligencije, test socijalne
inteligencije, test opće informiranosti, te test ličnosti EPQ.
Kao uzorak obuhvaćena je generacija upisana u školsku
2007/2008 godinu na Odsjek za socijalnu pedagogiju, a kao
kriterij uspjeha su uzete ocjene iz pojedinih predmeta, prosjek
ocjena na prvoj godini studija, kao i prelazak u naredni semestar
studija.
Rezultati istraživanja pokazuju da instrumenti koji su do sada
korišteni ne daju zadovoljavajuću prognostičku valjanost i da je
opravdano koristiti samo test opće inteligencije. Što se tiče ocjena
najoptimalnije je u obzir uzimati prosjek ocjena iz srednje škole.
Ključne riječi: Psihološki instrumenti, prognostička valjanost,
selekcijski postupak,

1
Viši asistent, Islamski pedagoški fakultet u Zenici, anela315@gmail.com
Socijalna istraživanja


86
UVOD
Kao instrumentarij za ispitivanje određenih pojava u praksi se
koristi veoma šriok dijapazon sredstava koja zovemo instrumenti.
Nažalost, ti instrumenti vrlo često nemaju i ne nalaze svoju
opravdanost primjene, posebno u selekcijske svrhe. Instrumentarij
koji se primjenjuje nerijetko je sastavljen na način da se koriste
spojevi odnosno dijelovi različitih testova, da bismo dobili novi test
(koji do sada niko nije vidio), za njega se napravi ključ i kao takav
se primjenjuje. Međutim, o njegovim mjernim karakteristikama se
malo zna. Ovakvi instrumenti nisu standardizirani za populaciju na
koju se primjenjuju.
U našem slučaju mjerni instrumenti nisu tako sačinjeni, nego
se koriste instrumenti koji su validni i objavljeni sa izvršenom
validacijom i standardizacijom. Postoje adekvatne norme, izvršena
je adekvatna validacija, barem instrumenata koji spadaju u
psihologijsko područje, a to su testovi inteligencije i testovi
ličnosti. Upravo iz tog razloga je umjesno izvršiti definiranje samih
testova, kao i njihovih metrijskih karakteristika.
Testovi i vrste testova
U psihologiji test predstavlja osnovno i najčešće korišteno
sredstvo. Test je standardizirani mjerni postupak kojim se izazivaju
određena ponašanja radi njihovog mjerenja i opažanja.
Psiholozi su razvili brojne definicije testova, tako Anastasi
(1962.) kaže da je test „objektivna i standardizirana mjera uzorka
ponašanja“, Cronbach (1990, a prema Jackson 2000.) navodi da je
test „sustavni postupak promatranja i opisivanja ponašanja uz
pomoć mjernih ljestvica ili utvrđenih kategorija“, a Bujas (prema
Petzu, 1999.) „psihologijski test je standardizirani postupak
pomoću kojega se izaziva neka određena aktivnost, a onda se
učinak te aktivnosti mjeri i vrednuje tako da se individualni rezultat
usporedi s rezultatima koji su dobiveni kod drugih individuuma u
jednakoj situaciji“.
Ono što je zajedničko svim definicijama testa jeste da se test
opisuje kao sistematski, objektivan i standardiziran postupak koji
se koristi za vrednovanje, opisivanje brojčanim ljestvicama, tj.
mjerenje ponašanja ili uzorka ponašanja, ili aktivnosti, te da
omogućava usporedbu rezultata koje različite osobe postižu u testu.
Danas je u psihologiji upotreba najrazličitijih vrsta testova
jako rasprostranjena, a Cronbach (1990, a prema Jackson 2000.)
Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


87
navodi da se testovi koriste u svrhu klasifikacije (određivanje
kategorije kojoj neko pripada selekcija, trijaža, certifikat), procjene
programa, omogućavanja samospoznaje i znanstveno istraživanje.
Što se tiče vrsta testova, postoji više podjela testova, ovisno o
kriterijumu podjele. S obzirom na način primjene, razlikujemo
individualne i grupne testove. S obzirom na vrijeme primjene
dijelimo ih na testove brzine, u kojima je ograničeno vrijeme
primjene i testove snage kod kojih vrijeme rješavanja testa nije
ograničeno. Prema načinu rješavanja testa, razlikuju se
manipulativni testovi i testovi tipa papir-olovka.
Prema osobinama koje mjere testovi se razvrstavaju u tri
grupe:
 Testovi ličnosti u užem smislu: ovim testovima se ispituju
kvalitativne osobine: afektivne i konativne, te obuhvaćaju
upitnike, tehnike i druge instrumente kojima se ispituju
osobine ličnosti.
 Testovi znanja: služe objektivnom utvrđivanju nivoa i
kvalitete usvojenog znanja, te posjeduju metrijske
karakteristike testa, za razliku od NZOT-a, koji su samo
izgledom testovi, ali nemaju metrijske karakteristike.
 Testovi sposobnosti: obuhvaćaju mjerenje različitih
sposobnosti: senzornih, psihomotornih, fizičkih i
intelektualnih.
Metrijske karakteristike testa
Različiti autori, navode različite klasifikacije metrijskih
karakteristika testa. Džordan (1966.) navodi sljedećih pet odlika
mjernih instrumenata: validnost, relijabilnost, lakoća testiranja,
mogućnost tumačenja i upoređivanja, ekonomičnost.
Krković, (1978.), kao metrijske karakteristike testa navodi:
valjanost, pouzdanost, objektivnost, osjetljivost i baždarenost,
međutim u novijoj literaturi (uključujući i Standarde za pedagoško i
psihiloško testiranje, 1992.) se nalaze samo prve četiri mjerne
karakteristike testova, o kojima će biti nešto više riječi:
1. Osjetljivost ili diskriminatornost testa. Prema Bukviću
(1988.) „diskriminativnost ili osjetljivost testa ukazuje na to do
koje se mjere sa testom mogu izazvati razlike između ispitanika u
jednom uzorku po odgovarajućoj varijabli.“ Osjetljivost ili
diskriminatornost testa je mogućnost razlikovanja ispitanika po
njihovim testnim rezultatima.
Socijalna istraživanja


88
2. Objektivnost. To je mjerna karakteristika koja upućuje na
to da je izmjerena veličina ovisna o predmetu mjerenja, a ne o
onome ko mjerenje provodi. Ona podrazumijeva da rezultat
ispitanika ne ovisi o ispitivaču. Mjera objektivnosti testa jeste
procjena uratka ispitanika u jednom testu od strane više
procjenjivača. Ključ za ocjenjivanje testa obezbjeđuje objektivnost.
3. Pouzdanost ili relijabilnost. Ovo je mjerna karakteristika
testa koja ukazuje na stepen preciznosti mjerenja jedne varijable
pomoću odgovarajućeg testa. Kada jedan test posjeduje visoku
relijabilnost, njegovi rezultati variraju vrlo malo od jednog do
drugog testiranja. Ona se odnosi na stepen u kojem su iz testovnih
rezultata uklonjeni utjecaji pogrešaka mjerenja. Ukoliko jedan te
isti test primijenimo u dva navrata na istoj grupi ispitanika,
rezultate koje ćemo dobiti neće biti isti u prvom i drugom mjerenju.
Možemo očekivati je da će kao sistematski faktori koji djeluju u
drugom mjerenju biti faktori učenja, pamćenja, pa i razvoja, te će u
skladu s tim rezultati u drugom mjerenju biti veći nego u prvom, a
ono što ne možemo predvidjeti su stres, fizičko stanje ispitanika,
distrakcije u okolini i sl., što nam može umanjiti rezultate drugog
mjerenja u odnosu na prvo. Teorija pouzdanosti mjerenja se bavi
upravo posljedicama djelovanja nesistematskih faktora. Fajgelj,
(2005.) navodi četiri sljedeće metode za ocjenjivanje pouzdanosti
testa: metoda interne konzistencije, metoda testa i retesta, metoda
alternativnih formi ili paralelnih formi i metoda saglasnosti među
ocjenjivačima.
4. Valjanost ili validnost Ova mjerna karakteristika testa
pokazuje da li test mjeri i u kojem stepenu je mjerno ono što
smatramo da mjeri. Cronbach (1949., a prema Džordanu, 1966.)
kaže: „Test je validan u onom stepenu u kome znamo šta on mjeri
ili predviđa.“, zapravo moglo bi se reći da je test validan onoliko
koliko dobro mjeri ono šta se želi izmjeriti. Da bi se osigurala
valjanost testa mora se voditi računa o konstrukciji testa koja nam
obezbjeđuje unutrašnju valjanost, i o njegovoj korelaciji sa nekim
spoljnim kriterijumom, što nam obezbjeđuje kriterijsku ili
spoljašnju valjanost.
Prema Momiroviću (1966.), definicije valjanosti se svrstavaju
u:
1. apriorističke:
a) pojavna valjanost – sastoji se u zaključivanju o
predmetu mjerenja testa na temelju njegova izgleda
Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


89
koji sugerira aktiviranje neke hipotetske psihičke
osobine ili skupine takvih osobina;
b) sadržajna valjanost – sastoji se iz zaljučivanja o
predmetu mjerenja testa na temelju „psihološke
analize testovnog sadržaja;
c) teorijska valjanost – sastoji se iz zaključivanju o
predmetu mjerenja testa na temelju predmeta mjerenja
procijenjenih inspekcijom ili generalizacijom rezultata
faktorskih, a neki puta i item analiza.
2. pragmatičke:
a) dijagnostička kvantitativna valjanost – sastoji se u
određivanju nekog koeficijenta korelacije i pripadnih
grešaka dijagnoze jednoga ili više testova (komponiranih u
jedinstvenu bateriju) sa nekim kvantitativnihm kriterijem,
ukoliko je vrijednost kriterija utvrđena u momentu
testiranja;
b) dijagnostička klasifikaciona valjanost – sastoji se u
određivanju diskriminatornosti testa ili baterije testova u
odnosu na dvije ili više kvalitativnih grupa, ukoliko je
pripadnost ispitanika tim grupama utvrđena u momentu
testiranja;
c) prognostička kvantitativna valjanost – sastoji se u
određivanju nekog koeficijenta, korelacije između jednog
testa, odnosno baterije testova uključujući i pripadnu grešku
prognoze, te nekog kvantitativnog kriterija, koji će biti
poznat u određenom vremenskom razmaku od momenta
testiranja;
d) prognostička klasifikaciona valjanost – sastoji se u
određivanju diskriminatornosti jednoga ili više testova u
odnosu na dvije ili više kvalitativnih grupa, ukoliko će
pripadnost ispitanika tim grupama biti poznata u određenom
vremenskom razmaku od momenta testiranja.
Prema Krkoviću (1978.) možemo govoriti o dvije osnovne
vrste valjanosti: teorijskoj i praktičnoj valjanosti.
Teorijska valjanost je metrijska karatkeristika koja nam
pokazuje da li mjerni instrument zaista mjeri baš i isključivo onaj
predmet mjerenja za koji je taj instrument namijenjen i u kojem
stupnju. Drugim riječima daje odgovor na pitanje šta mjerni
instrument mjeri.
Postoji više oblika teorijske valjanosti mjernog instrumenta

Socijalna istraživanja


90
(Petz, 1992):
a) apriorna valjanost – podrazumijeva svaku procjenu
valjanosti koja nije temeljena na istraživanju i analizi
rezultata dobivenih mjerenjem;
b) faktorska valjanost – govori o valjanosti nekog testa za
mjerenje određenog faktora utvrđenog faktorskom
analizom;
c) kongruentna valjanost – odnosi se na korelaciju rezultata
dobivenih tim testom s nekim starijim, dobro provjerenim
testom koji ima isti predmet mjerenja;
d) konvergentna i diskriminantna valjanost – može se odrediti
kada postoje dva ili više predmeta mjerenja te dvije ili više
različitih metoda mjerenja istih; konvergentna i
diskriminatorna valjanost ukazuje na korelaciju rezultata
dobivenih različitim metodama mjerenja istog predmeta
mjerenja (konvergentna valjanost) te o nižoj ili nultoj
korelaciji između rezultata dobivenih istom metodom, a za
različite predmete mjerenja (diskriminantna valjanost).
Praktična (prognostička) valjanost govori o tome koliko se
na osnovu rezultata dobivenih pomoću nekog mjernog postupka
može prognozirati ispitanikov učinak u nekoj drugoj aktivnosti
(kriterijskoj varijabli), odnosno koliko dobro se mogu diferencirati
uspješni od neuspješnih u toj aktivnosti. Praktična valjanost se
najčešće izražava u obliku korelacije rezultata mjerenja s nekim
nezavisnim kriterijem ponašanja koje taj test mjeri, zbog čega se
često naziva i kriterijska valjanost (Petz, 1992).
Međutim, praktično se situacija pojednostavljuje (APA,
1992.), pa se kaže da postoji više vrsta valjanosti koje se mogu
svrstati u tri glavne kategorije i to:
a) sadržajna valjanost – znači ustanoviti da li je testovni
sadržaj reprezentativni uzorak za područje ponašanja koja
ispituju;
b) kriterijska valjanost – se postiže poređenjem rezultata na
testu s jednom ili više varijabli (kriterijuma) iz drugih mjera
ili testova za koje se smatra da mjere isti faktor. Ona se
odnosi na mogućnost prognoze uspjeha ispitanika u
kriterijskoj aktivnosti, a na osnovu testovnog rezultata;
c) konstruktna valjanost – tj. jasna povezanost čestice testa s
njezinim pretpostavljenim konstruktom/neopozivom
kvalitetom ili osobinom koja se pokazuje i empirijskim
podacima i logičkom analizom i raspravom, tj. stepenom do
Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


91
kojeg određeni konstrukti ili pojmovi mogu dati objašnjenje
učinka na testu. Ona podrazumijeva i postupak upotrebe
faktorske analize u kojoj se proučavaju odnosi među svim
zadacima testa čija se valjanost određuje. „Faktorska
analiza je skup statističkih postupaka namijenjen
određivanju temeljnih dimenzija koje su odgovorne za
odnose između većeg broja varijabli.“ (prema Kolesariću i
Petzu, 1999.)
Selekcijski postupak
Selekcija je postupak kroz koji prolaze kandidati u fazi
prijave za neko radno mjesto ili za upis na fakultet (prijemni ispit),
pri kojem se na osnovu uratka na određenom instrumentariju,
odlučuje da li će se kandidatu dati prilika da se ogleda na
određenom fakultetu ili poslu. Osnovni cilj selekcije je prognozirati
i maksimizirati buduću uspješnost kandidata i organizacije u koju
su primljeni. Potreba za selekcijom bazirana je na činjenici da se
ljudi međusobno razlikuju i da su te individualne razlike mjerljive.
Od svih individualniih razlika za selekciju su najvažnije razlike u
sposobnostima, osobinama ličnsoti i interesima.
Kreiranje procecsa selekcije koji će omogućiti prijem
najadekvatnijih kandidata je složen i odgovoran posao. Kako bi
selekcija bila što uspješnija potrebno je prethodno poznavati koje
su to osobine kandidata koje ga čine podobnim za neku aktivnost.
U radnim organizacijama utvrđivanje tih osobina sprovodi se kroz
analizu posla, a na fakultetima utvrđuju se one karakteristike koje
kandidata čine uspješnim studentnom, te u budućnosti i dobrim
radnikom.
Dakle, u ovom slučaju, koriste se određeni instrumenti,
odnosno postupci na osnovu kojih se pokušava sa što većom
sigurnošću prognozirati uspjeh radnika na poslu, odnosno studenta
u školovanju. Psihometrijskim rječnikom rečeno, na osnovu
prediktora, što su u ovom slučaju ocjene u toku dosadašnjeg
školovanja, te uradak na prijemnom ispitu, nastoji se prognozirati
kakvi će biti pojedini studenti u svom školovanju, odnosno u
kriteriju.
Fakultet procjenjuje koje su to poželjne karakteristike
kandidata da bi on bio budući uspješan student i profesionalac.Broj
studenata koji će biti primljeni određuje se prema društvenim
potrebama. Na konkurs se obično prijavljuje veći broj kandidata
Socijalna istraživanja


92
nego što je upražnjenih mjesta i svi prolaze kroz selekcijski
postupak. Oni kandidati koji zadovolje kriterije ili su po svojim
rezultatim visoko rangirani primaju se na fakultet, a ostali
pokušavaju zadovoljiti kriterije na nekom drugom fakultetu ili
odustaju od studiranja. Upravo zbog toga etički je opravdano
ispitati valjanost testova koje koristimo na prijemnom ispitu,
odnosno koliko „čiste duše“ možemo reći da smo odabrali najbolje
i za njih tvrditi da će biti najbolji.
Odgovor na ovo pitanje se može dobiti ispitivanjem
prognostičke ili preditkivne valjanosti instrumentarija korištenog na
prijemnom ispitu. Tek tada ćemo odgovorno prosuditi koliko su naši
preditkori valjani za prognozu uspjeha studenata u kriterijskoj
aktivnosti – studiranju.Koreliranjem rezultata u prediktoru i kriteriju
dobijamo koeficijente kriterijske, odnosno prognostičke valjanosti, a
njihovom interpretacijom dobijamo odgovor na ovo pitanje, međutim
ta interpretacija nije tako jednostavna, jer na nju utječu određeni
faktori, prije svega smanjena varijanca selekcionirane grupe, zatim
postavljanje bazičnog omjera (proporcija ispitanika u
neselekcioniranoj skupini koji bi bili uspješni u određenoj kriterijskoj
aktivnosti) i selekcijski omjer (proporcija ispitanika koji su uključeni
u određenu kriterijsku aktivnost). U praksi se gotovo nikada ne
primaju svi kandidati, već se vrši odabir i biraju se najuspješniji u
prediktorima. Taj omjer se naziva selekcijski omjer.
Na slici 1, prikazana su dva dijagrama. Na ordinatama su
prikazani skorovi na kriteriju, a na apscisama skorovi na prediktorima.
Elipsa predstavlja dijagram raspršenja i njen oblik odražava
povezanost prediktora i kriterijuma, odnosno kriterijsku valjanost
prediktor varijabli. Elipsa na drugom dijagramu je nešto uža, odnosno
ukazuju na veću povezanost (korelaciju) između ove dvije vrste
varijabli.

Slika 1. Dijagram selekcije i efekat različitih koeficijenata
validnosti (prema Fajgelj, 2005.)
Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


93

U ovako izvršenoj selekciji, prijazanoj na dijagramima
imamo četiri grupe ispitanika:
- u zoni a nalaze se pogrešno odbačeni. Dakle to su
kandidati koji bi bili uspješni u kriterijumu, ali su pri
selekciji odbačeni, te smo prema njima postupili
„nepravedno“;
- u zoni b se nalaze pravilno primljeni, tu su oni koji su
zadovolji u selekciji, ali su zadovoljili i u kriteriju;
- u zoni c se nalaze oni koji nisu zadovolji u selekciji, ali
ne bi bili uspješni ni u kriterijumu;
- i u zoni d se nalaze oni koji su zadovolji u selekciji i
primljeni su na studij, ali nisu zadovoljili u kriteriju,
dakle neće biti uspješni studenti.
Ukoliko uporedimo ova dva dijagrama, možemo primijetiti da
su nam zone koje označavaju kategorije promašaja prognoze (a i
d), daleko manje na dijagramu 2 u odnosu na dijagram 1 to je
tipična situacija i intepretacija je vrlo jednostavna. Testovi koji
imaju veću prognostičku valjanost (veću korelaciju između
prediktora i kriterija) bolje prognoziraju samo selekciju, odnosno
bolje „pogađamo“ ko će biti uspješan, a ko ne i manje griješimo.
Zbog toga je i cilj da nam testovi koji se koriste u selekcijske svrhe
imaju visoku prognostičku valjanost.
U praksi situacija nije baš tako jednostavna zbog toga što se
koristi više preditkora, a nije rijetkost da imamo više i kriterija.
Osnovni razlog za korištenje većeg broja preditkora je što uspjeh u
kriteriju obično nije rezultat djelovanja jednog, nego većeg broja
faktora, te se za prognozu uspjeha, u kriterijskoj aktivnosti za
prediktore uzimaju testovi koji mjere te faktore. Multipla
regresijska analiza je statistički postupak utvrđivanja povezanosti
između većeg broja preditkora i jednog kriterija, a u slučaju da
postoji veći broj kriterija koristi se multivarijantna analiza.
Regresijska analiza nam omogućava da utvrdimo stepen
povezanosti prediktora i kriterija, zatim važnost prediktora,
odnosno koji prediktori su važniji od koji manje važni u prognozi
rezultata u kriteriju, kao i da li će uvođenje dodatne preditkorske
varijable povećati stepen prognoze kriterijskih rezultata, odnosno
da li su nam potrebni ti svi prediktori, ukoliko nisu koje od njih
možemo izbacitit, a koje ćemo ostaviti i koristiti u narednom
periodu.
Socijalna istraživanja


94
CILJ ISTRAŽIVANJA
Cilj istraživanja je utvrđivanje prediktivne valjanosti
srednjoškolskih ocjena i rezultata na primijenjenim testovima
(inteligencije, ličnosti i znanja) korištenih na prijemnom ispitu za
školsku 2007/2008. godinu kao selektivna sredstva za uspjeh na
studiju izražen kao prosječna ocjena iz 12 predmeta, te upisa u
narednu godinu studija. Ovakvo istraživanje će dati pokazatelje na
osnovu kojih će se moći argumentovano reći koji od testova,
odnosno šta od instrumentarija nalazi svoju opravdanost primjene i
na narednim upisnim rokovima, te koje od instrumenata bi trebalo
zadržati, a koje odbaciti ili zamijeniti nekim drugim testovima.
METODOLOGIJA
Uzorak
Uzorak sačinjavaju studenti upisani u školsku 2007/2008.
školsku godinu, koji su u mjesecu junu, odnosno septembru bili na
prijemnom ispitu, te za koje postoje odgovarajući podaci u
Studentskog službi Fakulteta.
U uzorak su uključeni svi redovni studenti, te vanredni
studenti koji dolaze na predavanja i koji izlaze i polažu ispite.
Postoji i jedan broj vanrednih studenata koji su upisani, za njih
postoje odgovarajući podaci sa prijemnog ispita, ali ne izlaze na
ispite, pa tako za njih ne postoje odgovarajuće kriterij varijable.
Odnos redovnih i vanrednih studenata je prikazan u tabeli 1.
Tabela 1. Brojno stanje vanrednih i redovnih studenata na Odsjeku
za socijalnu pedagogiju.
frekvencija postotak
redovan 48 92,3
vandredan 4 7,7
Total 52 100,0
Prediktor i kriterij varijable
Na prijemnom ispitu za upis na Odsjek za socijalnu
pedagogiju Islamskog pedagoškog fakulteta korišten je baterija
instrumenata, a prediktor varijable su:
 srednjoškolske ocjene iz predmeta: Psihologija,
Pedagogija, Sociologija i Bosanski jezik.
Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


95
U bateriji korištenoj na prijemnom ispitu bio je:
 test iz Bosanskog jezika – esej na zadanu temu koji su
ocjenjivala i usaglašavala tri ocjenjivača, članovi
komisije, asistenti i predmetni profesor;
 D - 48 test intelektualnih sposobnosti
D – 48 je neverbalni test opće inteligencije. On se često
koristi kao mjera opće inteligencije, mada neki kažu da se koristi i
kao mjera apstraktne inteligencije. Njegovi autori su Gough, H. G.
and Domino, G. 1963. Prednost ovog testa je u tome što je visoko
saturiran „g“ faktorom, jednostavna mu je primjena i bodovanje,
spada u skupinu culture-free testova, odnosno smatra se da mjeri
fluidnu inteligenciju, te da ne ovisi o iskustvu pojedinca i da se
može koristiti u kros-kulturalnim istraživanjima, jer se koristi
široko rasprostanjenim stimulusima. Ima 44 itema, poredana od
najlakših do najtežih. Norme su već utvrđene i objavljene u
adekvatnom priručniku. Vrijeme primjene mu je 25 minuta i može
se primjenjivati pojedinačno ili grupno.
 TSI – test socijalne inteligencije
Za Torndajkov test socijalne inteligencije adaptaciju je
uradila Lidija Vučić. Sastoji se od tri subtesta. Prvi subtest ispituje
suđenje u socijalnim situacijama i ima 27 pitanja. Drugi subtest
ispituje poznavanje duševnog stanja govornika, ima 18 pitanja, a
svako pitanje nosi po 2 boda. I treći subtest mjeri posmatranje
ljudskog ponašanja, ima 50 pitanja zadatih kao alternativni zadaci.
Maksimalan mogući rezultat je 113. vrijeme izrade nije
ograničeno.
 Test opće informiranosti
Napravljene su dvije verzije testa opće informiranosti. Jedna
verzija za kandidate na Odsjeku za socijalnu pedagogiju, a druga za
kandidate na Odsjeku za islamsku vjeronauku. Obje forme testa su
imale 30 pitanja zadanih kao zadaci višestrukog izbora sačinjeni
poštujući nastavne planove i programe pojedinih grupa Na Odsjeku
za socijalnu pedagogiju preovladavala su pitanja kojima je izvor
bio NPP za gimnazije, a na Odsjeku za islamsku vjeronauku NPP
za medresu. U test su se uvrstila pitanja iz opće kulture, pa su se i u
tom slučaju poštovali interesi jedne i druge skupine. Vrijeme
potrebno za izradu ovog testa nije bilo ograničeno.
 Test ličnosti – EPQ
Ovaj test spada u kategodiju upitnika za ispitivanje ličnosti.
Izvorni naslov je Eysenck Personality Questionnaire – Adult.
Socijalna istraživanja


96
Primjena: Skupna ili pojedinačna primjena u trajanju od 10 do 15
minuta Namjena: Upitnik mjeri osnovne dimenzije ličnosti:
introverziju-ekstraverziju, neuroticizam - emocionalnu stabilnost,
psihoticizam i sklonost davanju socijalno poželjnih odgovora. Test
je primjenjivan na studentima iako nije bodovan niti su bodovi na
skalama uzimani u obzir prilikom selekcije kandidata. Cilj upotrebe
ovog instrumenta je da se stekne uvid u prisutnost eventualnih
patoloških pojava i da se na takve kandidate obrati posebna pažnja,
ukoliko bi, po osnovu drugih rezultata, bili primljeni na Fakultet.
Postupak
Podaci potrebni za ovakvo post-hoc istraživanje uzeti su iz
Studentnske službe Fakuteta, a s obzirom da je istraživanje od
značaja za Fakultet, dobiveno je odobrenje Sekretarijata Fakulteta.
Vrijednosti prediktorskih varijabli (prosječne srednjoškolske
ocjene i rezultati na testovima sa prijemnog ispitu) su uzeti iz baze
podataka rezultata prijemnih ispita, a kao izvor ocjena i položenih
ispita za svakog studenta uzeti su studentski dosjei pohranjeni u
Studentskoj službi fakulteta.
Svi podaci su obrađeni u statističkom programu SPSS-13.
REZULTATI
Kao što je vidljivo iz tabele 1. kompletne podatke (prediktor i
kriterij varijable) smo mogli dobiti za 52 studenta te su oni uzeti u
obradu.
Deskriptivna statistika
Tabela 2: Deskriptivna statistika prediktor varijabli

Min Max M Std. Dev.
Pedagogija
0 5 1,96 2,240
Psihologija
0 5 3,15 1,872
Sociologija
0 5 3,62 1,497

Ocjene po
predmetima iz
srednje škole
Bosanski jezik
2 5 3,10 ,913
Opća inteligencija
2 9 5,75 1,999
Socijalna inteligencija
4 9 8,23 1,436
Opća informiranost
1,66 8,00 4,1385 1,23224
UKUPNO
13,33 33,00 23,2344 3,67704


Rezultat
prijemnog
Valid N (listwise)
52

Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


97
Tabela 3: Deskriptivna statistika kriterij varijabli
N Min Max M Std. Dev.
Opca psihologija
46 6 10 7,41 1,087
Opca pedagogija
46 6 10 7,48 1,362
Arapski jezik
37 6 9 6,92 ,954
Norma bosanskog jezika
27 6 9 6,85 ,907
Argumenti islamskog vjerovanja
49 6 9 7,43 1,173
Uvod u sociologiju
52 6 10 6,92 ,926
Predskolska pedagogija
38 6 10 8,16 1,405
Metodika odgojnog rada
42 6 10 7,88 1,152
Strani jezik
31 6 10 7,58 1,177
Ppsihologija ličnosti
32 6 10 7,81 ,998
Ucenje Kur'ana
29 6 10 8,31 1,391
Porodicna pedagogija
9 6 10 7,89 1,453
Prosjek ocjena
52 6,00 9,27 7,3438 ,76796
Valid N (listwise)
8

Tabela 4: Frekvencija upisa u naredni semestar studija
frekvencija Postotak
da
45 86,5
ne
7 13,5
Valid
Total
52 100,0
Prognostička valjanost
Da bi se ispitala prognostička valjanost izračunate su
korelacije prediktora i kriterija.
Tabela 5. Korelacijska matrica ocjena iz srednje škole i prosjeka
ocjena u toku I godine studija

Pedagogija Psihologija Sociologija Bosanski jezik
Prosjek u toku I
godine studija
Pedagogija
1 ,600(**) ,165 ,069 ,083
Psihologija
,600(**) 1 ,154 ,209 ,334(*)
Sociologija

,165 ,154 1 ,286(*) ,188
Bosanski jezik
,069 ,209 ,286(*) 1 ,326(*)
Prosjek u toku I
godine studija
,083 ,334(*) ,188 ,326(*) 1
** Korelacija je značajna na nivou 0,01 (dvosmjerno).
*Korelacija je značajna na nivou 0,05 (dvosmjerno).
Socijalna istraživanja


98
Tabela 6. Korelacijska matrica rezultata na prijemnom i ocjena u
toku I godine studija
1 2 3 4 5
1
21 ,292(*) -,023 -,049 ,310(*)
2 ,292(*3) 1 -,027 ,195 ,280(*)
3 -,0243 -,027 1 ,030 ,017
4
-,0459 ,195 ,030 1 ,047
5 ,310(*) ,280(*) ,017 ,047 1
** Korelacija je značajna na nivou 0,01 (dvosmjerno).
* Korelacija je značajna na nivou 0,05 (dvosmjerno).
Legenda: 1) Bosanski jezik - prijemni 2) Opća inteligencija 3) Socijalna inteligencija
4) Opća informiranost 5) Prosjek u toku I godine studija

Tabela 7. Korelacijska matrica preditkor varijabli sa prolaskom u
naredni semestar studija

1 2 3 4 5 6 7 8 9
1 r
1 ,600(**) ,165 ,069 ,092 ,160 -,259 ,255 ,058
2 r
,600(**) 1 ,154 ,209 ,162 ,141 -,130 ,259 -,215
3 r
,165 ,154 1 ,286(*) ,087 -,020 -,104 -,211 -,088
4 r
,069 ,209 ,286(*) 1 ,201 ,089 ,057 ,121 -,167
5 r
,092 ,162 ,087 ,201 1 ,292(*) -,023 -,049 -,031
6 r
,160 ,141 -,020 ,089 ,292(*) 1 -,027 ,195 -,263 (*)
7 r
-,259 -,130 -,104 ,057 -,023 -,027 1 ,030 -,143
8 r
,255 ,259 -,211 ,121 -,049 ,195 ,030 1 ,016
9 r
,058 -,215 -,088 -,167 -,031 -,263 (*) -,143 ,016 1
** Korelacija je značajna na nivou 0,01 (dvosmjerno).
* Korelacija je značajna na nivou 0,05 (dvosmjerno).
Legenda: 1) Pedagogija 2) Psihologija 3) Sociologija 4) Bosanski jezik 5) Bosanski jezik prijemni
6) Opca inteligencija 7) Socijalna inteligencija 8) Opća informiranost 9) Upis drugog
semestra
Regresijska analiza
Tabela 8. Rezultati regresijske analize i prikaz značajnih prediktora
za pojedine kriterijumske varijable
Kriterij R R
2
F Sig (p) Preditkori St.beta t Sig.
Opća inteligencija ,364 2,476 ,047
Ocjena iz Psihologije s.š. ,348 2,084 ,043
Prosječna
ocjena na
studiju

,536

,287

2,167

,050
Bosanski jezik s.š. ,290 1,340 ,050
Upis
narednog
semestra
,49 ,243 1,763 ,051 Opća inteligencija -,300 -2,023 ,049

Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


99
RASPRAVA
Kao što se može vidjeti iz dobivenih korelacijskih matrica,
rezultati nisu baš onakvi kakve smo očekivali. Ukoliko se
podsjetimo cilja ovog istraživanja, a to je provjera prognostičke
valjanosti ocjena iz srednje škole i mjernih instrumenata koji se
koriste na prijemnom ispitu prilikom upisa na Islamski pedagoški
fakultet, onda se s pravom može reći da prediktori, odnosno,
baterija testova koja se primjenjuje nije baš najbolji izbor.
Što se tiče srednjoškolskih ocjena, sa prosjekom ocjena na
kriterijem, jedino ocjene iz Psihologije i Bosanskog jezika
ostvaruju značajne korelacije i to u iznosu od 0,334 i 0,326, a to su
korelacije koje su značajne na nivou od 0,05. Osim ovih ocjena u
obzir su uzimane i ocjene iz Pedagogije i Sociologije koje ne
ostvaruju značajnu povezanost sa kriterijem prosjeka ocjena tokom
prve godine studija. Što se tiče kriterija vezanog za upis u drugi
semestar niti jedna od ovih ocjena iz srednje škole ne pokazuje
značajnu korelaciju.
Srednjoškolske ocjene su subjektivni pokazatelj znanja
učenika. Na ocjenu u srednjoj školi, ali i na fakultetu pored znanja
u velikoj mjeri utječu sljedeći faktori: pokazivanje interesa za
određeni predmet, motiviranost za učenje i kontinuirani rad,
osobine ličnosti učenika, odnosno studenta i osobine ličnosti
nastavnika. Andrilović V. i Čudina- Obradović M. (1996.) faktore
oblikovanja ocjene svrstavaju u dvije skupine: sistematske i
nesistematske. Sistematski činioci djeluju stalno i tu spadaju blaže,
odnosno strožije ocjenjivanje pojedinih nastavnika ili predmeta, a
nesistematski činioci su inteligencija ispitanika, pamćenje, pažljivo
praćenje nastave, talenat za pojedine predmete, način učenja,
marljivost, simpatija prema nastavniku, interes za predmet,
prethodno znanje, psihofiziološko stanje organizma, emocionalna
otpornost, način izražavanja, spol, izgled, itd.
Sudeći po velikom broju nesistematskih faktora koji ulaze u
obzir prilikom ocjenjivanja, može se zaključiti da srednjoškolske
ocjene i ne mogu biti tako pouzdan prediktor uspjeha kandidata na
fakultetu, jednako kao što se može postaviti pitanje koliko su
ocjene na fakultetu dobar i pouzdan kriterij. U svakom slučaju,
moglo bi se reći da ocjene iz pojedinih predmeta pokazuju interes
za predmet i školu koju je učenik pohađao, što ne znači da će i kao
student nastavniti gajiti jednak interes i ljubav prema tom
predmetu. Možda bi bolji prediktor u ovom slučaju bio opći uspjeh
Socijalna istraživanja


100
učenika koji je dobiven kao prosjek svih ocjena tokom srednje
škole. Takav indikator treba da nam ukaže na postojanje radnih
navika koje su značajne kad se govori o uspjehu na fakultetu, ali
sasvim sigurno da učenici koji imaju veći prosjek ocjena, odnosno
odličan uspjeh posjeduju i određena znanja i strategije učenja koje,
prema osnovnim zakonitostima procesa učenja u školi mogu
sasvim sigurno djelovati kao pozitivan transfer na usvajanje novih
znanja i oblasti (Howe M.J.A.2002.).
Husremović (2001.) također navodi da su sredjnoškolske
ocjene, odnosno prosječna ocjena iz srednje škole najznačajniji
prediktor za uspjeh na studiju koji je operacionaliziran kao prosjek
ocjena, redovnost polaganja ispita i završetak studija psihologije u
redovnom roku.
Što se tiče instrumenata korištenih prilikom prijemnog ispita,
rezultati pokazuju jedino statistički značajnu korelaciju kada se
govori o testu inteligencije u odnosu na prosjek ocjena svih
predmeta i na upis drugog semestra studija. Ove korelacije su
značajne, ali nisu iznimno velike, naime radi se o slaboj
povezanosti zavisne i nezavisne varijable. Korelacija rezultata na
testu opće inteligencije i prosjeka ocjena koje ima student tokom
prve godine studija iznosi samo 0,28 i značajna je na nivou od 0,05.
Ovolika korelacija govori u prilog da se radi o samo 7%
zajedničkog variranja, odnosno da je samo 7% uspjeha na studiju
objašnjeno rezultatom na testu inteligencije. Posmatrajući
korelaciju ukupnog skora studenta na prijemnom ispitu i prosjeka
ocjena tokom prve godine studija, može se vidjeti da je ta
korelacija 0,3 i da je značajna na nivou 0,05, što, također, govori u
prilog dosta slabe povezanosti cjelokupne baterije testova koja se
koristi na prijemnom ispitu i uspjeha studenta na studiju.
Brojni autori, a i logička pretpostavka je da je inteligencija,
bilo da je posmatramo kao opći faktor inteligencije, bilo da
govorimo o specifičnim faktorima inteligencije, bitna pretpostavka
uspjeha na studiju, ali i u karijeri. Grgin (1997.) navodi da između
inteligencije djece i njihova uspjeha u školskom učenju postoji
korelacija oko 0,5. Cattel, Sealy i Sweney (a prema Grgin, 1997.),
navode varijancu školskog uspjeha đaka na testovima inteligencije
pokrivaju u iznosu od 21 do 25% (r 0,45 -0,5), a preostali dio
varijance pokrivaju crte ličnosti i motivacijske osobine. Drugi
autori (Howe 2002.) su malo pesimističniji, pa kažu da testovi
inteligencije nisu baš najpogodnije sredstvo za selekciju ispitanika
na akademskim institucijama. Korelacije između inteligencije i
Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


101
školskog uspjeha varijraju od istraživanja do istraživanja, ali
uglavnom iznose oko 0,3 ili čak manje. McClelland (1973. ,a
prema Howe, 2002.) navodi da je korelacija između inteligencije i
uspjeha na poslu oko 0,2, a Gardner (1995.) „procjenjuje da većina
promatranih predikcija između testovnih rezultata i obrazovnih,
profesionalnih i drugih praktičnih ishoda za koje bismo mogli
očekivati da ih ti rezultati predviđaju objašjnavaju manje od 20%
varijabiliteta među pojedincma, drugim riječima, 80% važnih
utjecaja koji doprinose varijabilitetu uopće nisu procjenjeni time
što je osoba rješavala test inteligencije.“ Dakle, primjenom testa
inteligencije, smatramo da sa određenom sigurnošću svrstavamo
ispitanike u nekakav redoslijed, te pretpostavljamo da će nam
ispitanici koji postižu visoke rezultate na testu inteligencije biti i
dobri studenti, odnosno ispitanike koji ne postižu visoke rezultate,
odbijamo i ne pružamo im priliku za studij. Međutim, na osnovu
ovakvih i sličnih istraživanja stičemo sliku o tome koliko smo u
pravu kada primjenom mjernih instrumenata pokušavamo
prognozirati uspjeh ispitanika u aktivnosti za koju vršimo
prognozu, odnosno kada veliki broj njih „odbacimo“ pod
pretpostavkom da neće zadoovljiti u kriteriju.
Drugi testovi korišteni u selekcijskoj proceduri ne pokazuju
statistički značajne korelacije ni sa jednim kriterijem, niti
prosjekom ocjena, niti sa prolaskom u naredni semestar studija.
Zanimljivo je to da test opće informiranost ne pokazuje značajnu
povezanost sa kriterijima s obzirom da bi se moglo pretpostaviti
kako kandidati koji „posjeduju“ više informacija, odnosno da
kandidati koji imaju veće opće znanje, imaju i više razvijene radne
navike, ali i inteligenciju koja je dobar preduvjet uspjeha u studiju.
Međutim, podaci ne govore tome u prilog.
Da bi se izvršila provjera prognostičkog modela, u ovakvim
situacijama kada imamo više prediktora i više kriterija kako je
rečeno u uvodnom dijelu, opravdano je koristiti multiplu
regresijsku analizu, odnosno multivarijantnu analizu. Rezultati
ovakve analize su vidljivi u tabeli iz koje se vidi da koficijent
multiple korelacije između svih prediktora i prosječne ocjene u
toku prve godine studija iznosi 0,536, a ukupna količina objašnjene
varijance kriterija je 55,6%. Ovaj koeficijent je značajan na nivou
0,050. značajni prediktori, tj. prediktori koji objašnjavaju varijancu
kriterija su: test opće inteligencije, čiji je standardizirani beta
koeficijent 0,438 i značajan je na 0,047, te ocjene iz Psihologije –
0,348, značajan na 0,043 i Bosanskog jezika 0,29, značajan na
Socijalna istraživanja


102
0,049. Između ovih prediktora također, postoje korelacije, koje, na
sreću, nisu značajne:
Tabela 9: Rezultati regresijske analize i prikaz značajnih prediktora
za pojedine kriterijumske varijable

Ukoliko kao kriterij uzmemo upis narednog semestra studija,
tu dobijamo da je koeficijent multiple korelacije između svih
prediktora i tok kriterija 0,493, gdje je ukupna količina objašnjene
varijance kriterija 0,243 i značajna je na nivou 0,051 (dakle upitna
značajnost!). Značajan prediktor koji objašnjava varijancu kriterija
je samo rezultat na testu opće inteligencije i to standardizirani beta
koeficijent iznosti -0,3 i značajan je na nivou od 0,49.
Iako dosta pesimistično izgleda cjelokupna slika, ipak se
može zaključiti da je jedino, donekle, opravdano u selekcijskoj
proceduri koristiti test opće inteligencije. S obzirom da i ovaj test
ne pokazuje veliku korelaciju sa kriterijima, moglo bi se
pretpostaviti da bi neki od verbalnih testova opće inteligencije, kao
što je DAT-serija ili M-serija, ostvarili nešto veću prognostičku
valjanost, u kontekstu pretpostavke da je poziv socijalnog
pedagoga humanističkog pravca i da je za takva zanimanja, ali i za
takve studije važan verbalni faktor, ali i razumijevanje odnosa
putem verbalnog materijala. Također, osim korištenja testa opće
inteligencije u selekcijske svrhe, opravdano je koristiti i prosječnu
srednjoškolsku ocjenu, a ne uzimati samo ocjene iz pojedinih
predmeta kao mjerilo uspjeha u nekoj aktivnosti jer druga
istraživanja (Husremović, 2001.) pokazuju da je prosječna ocjena iz
srednje škole značajan prediktor uspjeha u daljem školovanju.
ZAKLJUČAK
S obzirom da je selekcijska procedura nužna prilikom upisa
studenata na fakultet, nužno je odabrati i neki od instrumenata koji
će poslužiti pri selekcioniranju kandidata prema redoslijedu, jer
nikada nismo u mogućnosti upisati sve zainteresirane. Same
srednjoškolske ocjene, koje se koriste na mnogim visokoškolskim
ustanovama kao prediktor uspjeha, nisu dovoljne, jer je poznato da
kriteriji ocjenjivanja u različitim školama nisu isti. Odličan uspjeh
Psihologija Bosanski jezik Opća inteligencija
Psihologija 1 ,209 ,141
Bosanski jezik ,209 1 ,089
Opća inteligencija ,141 ,089 1
Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


103
u jednoj elitnoj srednjoj školi nije isti kao odličan uspjeh u nekoj
manje poznatoj školi. Po zakonu kontrasta možda taj odličan
učenik iz neke manje škole ne bi bio ni blizu odličnog u sredini
gdje su svi učenici odlični. S druge strane, ipak se može
pretpostaviti da odlični učenici imaju razvijene određene radne
navike kao i potrebu da budu dobri, ne samo u toku srednje škole
nego i u toku studija. Potrebno je, dakle, pored ocjena iz srednje
škole koristiti još nešto od prediktora, a u slučaju upisa na Odsjek
za socijalnu pedagogiju, pa sasvim sigurno i na ostale odsjeke
Islamskog pedagoškog fakulteta, koristiti i test opće inteligencije,
po mogućnosti verbalni oblik, koji, kako smo vidjeli, ima malu, ali
ipak značajnu prognostičku vrijednost. Ostale testove, koji su do
sada korišteni, trebalo bi izbaciti, odnosno koristiti ih eventualno
kasnije radi sticanja kompletnije slike o već primljenim
kandidatima jer očito nemaju nikakvu prognostičku vrijednost.
LITERATURA
APA (1992), Standardi za pedagoško i psihološko testiranje,
Educa, Zagreb
Anastasi, A. (1962), Psychological testing, The Macmillan
Company, New York,
Andrilović V. (1986), Metode i tehnike istraživanja u psihologiji
odgoja i obrazovanja, Školska knjiga, Zagreb,
Andrilović V. i Čudina- Obradovič M. ((1996.), Psihologija učenja
i nastave, Školska knjiga, Zagreb
Cohen L., Manion L. i Morrison K. (2007), Metode istraživanja u
obrazovanju, Naklada Slap, Jastrebarsko
Corsini R.J., Auerbach A.J. (1998), Consice encyclopedia of
psychology, Jon Wiley and Sons, Toronto,
Džordan, A.M. (1966), Merenje u pedagogiji, Vuk Karadžić,
Beograd,
Đapo N. (2006), Dinamičko testiranje inteligencije, Naša škola,
br.38., Sarajevo, str.7- 25,
Eysenck H.J. (1996), Provjerite svoju inteligenciju, Naklada Slap,
Jastrebarsko,
Fajgelj S. (2005), Psihometrija, Centar za primjenjenu psihologiju,
Beograd,
Gardner H., Kornhaber M.L. i Wake W.K. (1999), Inteligencija,
različita gledišta, Naklada Slap, Jastrebarsko,
Socijalna istraživanja


104
Grgin T. (1997), Edukacijska psihologija, Naklada Slap,
Jastrebarsko,
Grgin T. (2001), Školsko ocjenjivanje znanja, Naklada Slap,
Jastrebarsko,
Husremović Dž. (2001), Prediktivna valjanost sredjnoškolskih
ocjena i testova kognitivnih sposobnosti za uspjeh u studiju –
Diplomski rad, Sarajevo
Howe M. (2002), Psihologija učenja, Naklada Slap, Jastrebarsko,
Jackson C. (2000), Psihologijsko testiranje, Naklada Slap,
Jastrebarsko,
Kolesarić V. i Petz B. (1999), Statistički rječnik, Naklada Slap,
Jastrebarsko
Kraut A.I. (1996), Organizationaln Surveys, Jossey-Bass
Publishers, San Francisco,
Krković A. (1978), Elementi psihometrije I, Filozofski fakultet,
Zagreb
Krković A., Momirović K., Petz B. (1966), Odabrana poglavlja iz
psihometrije i neparametrijske statistike, Društvo psihologa
SRH i Republički zavod za zapošljavanje, Zagreb,
Kvaščev R. (1980), Sposobnosti za učenje i ličnost, Zavod za
udžbenike i nastavna sredstva, Beograd,
Matešić K. (1995), Testirajte svoju inteligenciju, Naklada Slap,
Jastrebarsko
Petz B. (1992), Psihologijski rječnik, Prosvjeta, Zagreb

Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


105


PROGNOSTIC APPROPRIATENESS OF THE SET OF
INSTRUMENTS APPLIED AT THE ENTRANCE EXAM AT
THE SOCIAL PEDAGOGY DEPARTMENT AT THE
ISLAMIC PEDAGOGICAL FACULTY OF ZENICA
Anela Hasanagić, M.A.
Summary
A set of instruments applied at entrance exams for the last
two academic years has been rather comprehensive in order to
provide good insight into candidates’ skills and characteristics. For
the reasons of rationalizing testing instruments which are to be used
at entrance exams at this faculty, and for the aim of the research, it
is necessary to examine prognostic appropriateness of the testing
set of instruments used for selection. For the selection of candidates
high-school grades were relevant. The set of instruments used: an
essay assignment in Bosnian, a general intelligence test, a social
intelligence test, a general knowledge test, and a personality test
EPQ.
2007/2008 generation at the Social Pedagogy Department
served as a sample. An average grade at the first study year and
passing to the next semester served as a criterion.
The research results show that the set of instruments used so
far does not meet adequate prognostic appropriateness, and that it is
valid to use a general intelligence test alone. In terms of grades, an
average high-school grade would suffice.
Key words: Psychological instruments, prognostic appropriateness,
selection
Socijalna istraživanja


106


ﺔﻴﺑﺮﺘﻟﺍ ﻢﺴﻗ ﰲ ﻝﻮﺒﻘﻟﺍ ﻥﺎﺤﺘﻣﺍ ﰲ ﺔﻣﺪﺨﺘﺴﳌﺍ ﻞﺋﺎﺳﻮﻟﺍ ﺔﻴﺣﻼﺻ
ﺔﻴﻋﺎﻤﺘﺟﻻﺍ – ﺎﺴﺘﻴﻧﺯ ﺔﻨﻳﺪﲟ ﺔﻴﻣﻼﺳﻻﺍ ﺔﻴﺑﺮﺘﻟﺍ ﺔﻴﻠﻛ
ﺶﺘﻴﻏﺎﻨﺴﺣ ﺔﻠﻧﺁ
ﰲ ﺔﻴﻣﻼﺳﻹﺍ ﺔﻴﺑﺮﺘﻟﺍ ﺔﻴﻠﻛ ﺔﻌﻣﺎﺟ ﺎﺴﺘﻴﻧﺯ
ﺍ ﺔﺻﻼﳋ
ﺔﻋﻮﻨﺘﻣﻭ ﺓﲑﺜﻛ ﲔﺗﲑﺧﻷﺍ ﲔﺘﻨﺴﻟﺍ ﰲ ﻝﻮﺒﻘﻟﺍ ﻥﺎﺤﺘﻣﺍ ﰲ ﺔﻣﺪﺨﺘﺴﳌﺍ ﻞﺋﺎﺳﻮﻟﺍ
ﺭﺎﺒﺘﺧﻼﻟ ﲔﻣﺪﻘﺘﳌﺍ ﺔﺒﻠﻄﻟﺍ ﺕﺍﺰﻴﳑﻭ ﺕﺍﺭﺪﻗ ﻰﻠﻋ ﻞﻣﺎﺸﻟﺍ ﻉﻼﻃﻻﺍ ﺪﺼﻘﺑ . ﻞﺟﻷ
ﰲ ﺕﺍﺭﺎﺒﺘﺧﻻﺍ ﺀﺍﺮﺟﻹ ﺔﻟﻭﺬﺒﳌﺍ ﺩﻮﻬﳉﺍ ﺺﻴﻠﻘﺗﻭ ﺔﻣﺪﺨﺘﺴﳌﺍ ﻞﺋﺎﺳﻮﻟﺍ ﲑﻓﻮﺗ
ﻣ ﻖﻘﺤﺘﻟﺍ ﺎﻬﻓﺪﻫ ﺔﻴﻤﻠﻋ ﺔﺳﺍﺭﺪﺑ ﺎﻨﻤﻗ ﻞﺒﻘﺘﺴﳌﺍ ﻯﻭﺪﺟﻭ ﺔﻴﺣﻼﺻ ﻯﺪﻣ ﻦ
ﺏﻮﻠﻄﳌﺍ ﻑﺪﳍﺍ ﱃﺇ ﻝﻮﺻﻮﻟﺍ ﰲ ﺔﻣﺪﺨﺘﺴﳌﺍ ﻞﺋﺎﺳﻮﻟﺍ . ﺭﺎﺒﺘﻌﻟﺍ ﰲ ﺬﺧﺄﻧ ﺎﻨﻛ
ﺔﻐﻠﻟﺎﺑ ﻉﻮﺿﻮﻣ ﺔﺑﺎﺘﻛ ﰒ ،ﺔﻳﻮﻧﺎﺜﻟﺍ ﰲ ﺐﻟﺎﻄﻟﺍ ﺎﻴﻠﻋ ﻞﺼﺣ ﱵﻟﺍ ﺕﺎﺟﺭﺪﻟﺍ
،ﺔﻣﺎﻌﻟﺍ ﺔﻓﺎﻘﺜﻟﺍ ﺭﺎﺒﺘﺧﺍ ،ﺔﻴﻋﺎﻤﺘﺟﻻﺍ ﻝﻮﻴﳌﺍ ﺭﺎﺒﺘﺧﺍﻭ ،ﺀﺎﻛﺬﻟﺍ ﺭﺎﺒﺘﺧﺍﻭ ،ﺔﻳﻮﻨﺳﻮﺒﻟﺍ
ﺔﻴﺼﺨﺸﻟﺍ ﻁﻮﻄﺧ ﺭﺎﺒﺘﺧﺍﻭ .
ﻛ ﺎﻧﺬﺧﺃ ﺔﻨﺳ ﰲ ﻝﻮﺒﻘﻟﺍ ﻥﺎﺤﺘﻣﺍ ﺞﺋﺎﺘﻧ ﺔﻨﻴﻌ ٢٠٠٧/٢٠٠٨ ﻡ . ﺔﻴﺑﺮﺘﻟﺍ ﻢﺴﻗ ﰲ
ﺔﻨﺴﻟﺍ ﰲ ﻢﻬﺴﻔﻧﺃ ﺏﻼﻄﻟﺍ ﺎﻬﻴﻠﻋ ﻞﺼﺣ ﱵﻟﺍ ﺕﺎﺟﺭﺪﻟﺎﺑ ﺎﻫﺎﻧﺭﺎﻗ ﰒ ،ﺔﻴﻋﺎﻤﺘﺟﻻﺍ
ﺔﻴﻠﻜﻟﺍ ﰲ ﻢﻬﺘﺳﺍﺭﺩ ﻦﻣ ﱃﻭﻷﺍ .
ﺕﺄﺗ ﱂ ﻝﻮﺒﻘﻟﺍ ﻥﺎﺤﺘﻣﺍ ﰲ ﺔﻣﺪﺨﺘﺴﳌﺍ ﻞﺋﺎﺳﻮﻟﺍ ﻥﺃ ﱃﺇ ﺔﺳﺍﺭﺪﻟﺍ ﺞﺋﺎﺘﻧ ﺕﺭﺎﺷﺃ
ﻴﻘﳌﺍ ﻥﺃﻭ ،ﺔﻟﻮﺒﻘﻣ ﺓﺪﻴﺟ ﺞﺋﺎﺘﻨﺑ ،ﻡﺎﻌﻟﺍ ﺀﺎﻛﺬﻟﺍ ﺭﺎﺒﺘﺧﺍ ﺏﻼﻄﻟﺍ ﺓﺩﻮﳉ ﺢﻴﺤﺼﻟﺍ ﺱﺎ
ﺔﻳﻮﻧﺎﺜﻟﺍ ﰲ ﺐﻟﺎﻄﻟﺍ ﺎﻬﻴﻠﻋ ﻞﺼﺧ ﱵﻟﺍ ﺕﺎﺟﺭﺪﻟﺍﻭ .
ﺔﻴﺳﺎﺳﻷﺍ ﺕﺎﺤﻠﻄﺼﳌﺍ : ﺭﺎﻴﺘﺧﻻﺍ ﺔﻴﻠﻤﻋ ،ﻞﺋﺎﺳﻮﻟﺍ ﺔﻴﺣﻼﺻ ،ﺔﻴﺴﻔﻨﻟﺍ ﻞﺋﺎﺳﻮﻟﺍ


Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


107
Stručni rad

Amina Isanović
1


UČENJE I POUČAVANJE U MODELU BRAIN-
BASED LEARNING
2

on zove umom to, a uma sav mu smjer
da bude zvjerskiji no svaka zvijer
J. W. Goethe, Faust
Sažetak
U radu je predstavljen noviji pedagoški problem poznat pod
nazivom brain-based learning. Ukazane su glavne odrednice ovog
fenomena s ciljem propitivanja mogućnosti pronalaska njegovog
metodičkog odjeka. U radu je fraza brain-based learning korištena
kao oznaka za način poimanja učenja. Radi njegovog potpunijeg
predstavljanja, kao osnovna potka, korištena su različita izdanja
istoimene knjige američkog autora Erica Jensena. Središnja tema
knjige je odnos između učenja, s jedne strane, te strukture i
funkcije mozga, s druge strane. Jensen smatra da rezultati
istraživanja mozga treba da budu osnova za planiranje i izvođenje
odgojno-obrazovne prakse. Međutim, koliko rezultati tih
istraživanja doista imaju značaj za samo metodičko artikuliranje
nastave? – pitanje je za čijim odgovorom autorica rada traga.
Ključne riječi: brain-based learning/ učenje/ poučavanje/ nastava/
istraživanja mozga

1
Student master-studija na Odsjeku za pedagogiju i Orijentalnu filologiju
Filozofskog fakulteta u Sarajevu, amina.isanovic@gmail.com
2
Frazu brain-based learning prevodimo kao učenje zasnovano na mozgu. Iz
ovakve konstrukcije proističe logično pitanje: Da li je suvislo govoriti o
postojanju učenja koje se ne temelji na mozgu? Međutim, ova formulacija –
istovremeno slijedeći zahtjeve za zvučnim i lahko pamtljivim frazama u
nazivima novih koncepata – u središte smiješta prirodnu strukturu i
funkcioniranje mozga na temelju čega se dešava učenje. Upravo tu Bogom danu
narav mozga valja uvažiti prilikom artikuliranja nastave, ukoliko se želi postići
uspješno učenje. Ovakvo obrazloženje formulacije učenje zasnovano na mozgu,
promovira mozak kao subjekta koji jeste zbiljska osnova učenja, aprirorij iz
kojeg se izvode principi i norme učenja.
Socijalna istraživanja


108
Uvod
Naslov je izuzetno moćan dio svakog djela, ujedno i njegov
najčitaniji dio. Djelo naslovom pribavlja posebne asocijacije u
misli i pamćenju recipijenata. Stoga, kada autor knjigu naslovi kao
Učenje zasnovano na mozgu: nova nauka o poučavanju i nastavi
(Jensen, 2002) on računa na ushit svih onih koji tragaju za
propitivanjem poimanja ljudskih kapaciteta za učenje nadajući se
da će tako doći do jasnijih predstava o učenju i poučavanju.
Inspirirani poduhvatom Erica Jensena s pravom se možemo
zapitati: Zbog čega se i danas, uprkos viševjekovnom promišljanju
i novovjekim istraživanjima naravi čovjekova učenja, javlja potreba
traganja za alternativama postojećoj nastavnoj praksi? U duhu
Jensenovog djela, razloge postojanja navedenog problema našli
bismo u činjenici da je spoznaja o mozgu i njegovim moćima još
uvijek neupotpunjena, a i ona do koje su dosadašnji pregaoci došli
nije na pravilan način prevedena u jezik odgojno-obrazovne prakse,
tj. nije naišla na adekvatan metodički odjek.
Osnovne premise učenja zasnovanog na mozgu
Prije no što kažemo nešto više o poimanju procesa učenja i
poučavanja koji je predmet razmatranja ovog rada, smatramo
korisnim naznačiti glavne crte iz znanstvene karijere njegovog
autora. Eric Jensen (r. 1957.) je američki autor iza kojeg se nalazi
više desetina radova i publikacija
3
iz oblasti psihologije, napose
ranog razvoja i pedagoške psihologije, upravljanja ljudskim
kapacitetima, te neurologije i drugih srodnih znanstvenih oblasti.
Još od 1972. godine radi kao edukator u različitim institucijama, a

3
Nijedno djelo Erica Jensena nije objavljeno u Bosni i Hercegovini. U Hrvatskoj
su, pak, prevedene četiri knjige ovoga autora:
- Super Teaching: Over 1000 Practical Strategies (Super-nastava: nastavne
strategije za kvalitetnu školu i uspješno učenje, prijevod Iris Marušić et al.,
Educa, 2003)
- Different Brains, Different Learners: How to Reach the Hard to Reach
(Različiti mozgovi, različiti učenici: kako doprijeti do onih do kojih se teško
dopire, prijevod Meri Tadinac-Babić, Educa, 2004)
- Teaching with the Brain in Mind (Poučavanje s mozgom na umu, prijevod
Dubravko Kužina, Educa, 2006)
- The Great Memory Book (Knjiga za sjajno pamćenje, prijevod Dario Borković,
Mi, VBZ, 2007)
Djelo koje je predmet govora u ovome radu dosad nije prevedeno na ovim
prostorima.
Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


109
za sebe kaže da njeguje veliku ljubav prema učenju.
4
Djelo Brain-
Based Learning: The New Science of Teaching & Training
doživjelo je više revidiranih izdanja, gdje je posljednje ono iz 2008.
u izdanju Corwin Press iz Californije.
5
Ovo djelo objašnjava
odnose između učenja, s jedne strane, te strukture i funkcije
mozga, s druge strane. Ukazujući na značaj uvažavanja
individualnih razlika između učenika, proisteklih iz jedinstvene
strukture svakog mozga, djelo poziva nastavnike da razmisle o
mogućnostima otkrivanja prirodnih zapreka i motivatora svojih
učenika kako bi postigli javljanje poželjnog ponašanja. (Jensen,
2000: 4). Jensen čitaoca/čitateljicu vodi kroz dvadest pet poglavlja
podijeljenih u manje cjeline pod naslovima formuliranim s ciljem
da podstaknu prizivanje već postojećeg znanja o temi o kojoj će biti
govora. Izdvojit ćemo naslove tek nekoliko poglavlja ključnih za
razumijevanje Jensenova pristupa: „Kako mozak uči“, „Mozak,
spol i učenje“, „Jedinstvenost i mozak“, „Oblikovanje značenja“,
„Učionice u suglasju s mozgom“ i dr. Poseban praktični značaj
imaju tri posljednja poglavlja knjige: „Kurikulum s mozgom u
vidu“, „Preispitivanje ocjenjivanja“, te „Reforma temeljena na
učenju zasnovanom na mozgu“.
Na kojim to premisama Eric Jensen gradi svoj pristup?
Polazište učenja zasnovanog na mozgu – kasnije ćemo vidjeti i
obrazovanja temeljenog na ovom modelu
6
- jeste tvrdnja da
rezultati istraživanja mozga mogu ponuditi osnovu za odgojno-
obrazovnu praksu. To znači da bi nastavnici, shodno Jensenovu
stajalištu, trebalo da osmišljavaju praksu na osnovu saznanja o
tome kako funkcionira mozak učenika na određenom uzrastu.
Upravo je navedena Jensenova teza bila povod polemičkog rada
Roberta Sternberga (Sternberg, 2008), ali i drugih autora (Wills,
2008; Willingham, 2008). Naime, Sternberg smatra da je pravilno
polazište u pitanju: Da li iz bioloških istraživanja učitelji mogu
izvesti nedvosmislene implikacije u polje obrazovanja? “Ukoliko je
odgovor negativan, onda imamo metaforu, ali nemamo stvarnu
nauku – barem ne onu nauku koja bi nam u preskriptivnom smislu

4
Vidi http://www.jensenlearning.com/Pres/EricJensen.pdf (pristupljena
novembra 2008)
5
Primjećujemo da je u naslovu ovog posljednjeg izdanja uvedena riječ
paradigma umjesto nauka, koja se javlja u naslovima ranijih izdanja.
Objašnjenje ovakve autorove odluke nije dato, iako je ovo pojava koja se
direktno tiče temeljne metodološke orijentacije konkretnog djela.
6
Engl. brain-based education
Socijalna istraživanja


110
pomogla da osmislimo obrazovno djelovanje.”

(Sternberg: 418).
Čini se da je ova opaska vezana uz podnaslov knjige: Nova nauka o
poučavanju i nastavi. Dalje, iz Sternbergovog rada progovara
konstatacija da se mnogo vremena troši na spekulativno tretiranje
sasvim konkretnih i praktičnih problema, što ne rezultira potrebnim
ishodima. Sternberg tvrdi da rezultati biološki fundiranih
istraživanja mozga odista podupiru neke poznatije teorijske
postavke, naprimjer, postavke modelâ strukture inteligencije. U
tom smislu, Howard Gardner je ponudio tezu o modularnosti
mozga kao neurološki dokaz u korist koncepta višestrukih
inteligencija, a John Duncan je u mozgu identificirao navodno
stanište opće inteligencije u čeonom režnju. (Duncan, 2000). Ipak,
još uvijek ne možemo sa sigurnošću tvrditi da rezultati istraživanja
mozga imaju značaj za samo metodičko artikuliranje nastave. Prije
daljeg ekspliciranja postavljenog problema, potrebno je definirati
učenje zasnovano na mozgu. Prema Jensenu, učenje zasnovano na
mozgu predstavlja način poimanja procesa učenja.
7
To je pristup
učenju u skladu sa prirodnom strukturom i funkcijom čovjekovog
mozga (Jensen, 2000: 6), u suglasju je s prirodnom opremljenošću
mozga za učenje. U osnovi ovog pristupa je multidisciplinarno
zahvatanje osebujne prirode mozga. Polazište je u jednostavnom
pitanju: Šta je to dobro za mozak? U potrazi za odgovorom na ovo
pitanje, autor bira holistički pristup, te se poziva na brojne nauke:
hemiju, neurologiju, genetiku, biologiju, sociologiju, psihologiju i,
svakako, pedagogiju. Sve dok mozgu ne zabranjujemo da
izvršava svoje normalne procese, dešavat će se učenje,
svojevrsni je credo učenja zasnovanog na mozgu kako ga Jensen
tretira.
8
Koristeći se onim šta znamo o svom mozgu, u stanju smo
donositi kvalitetnije odluke i doprijeti do većeg broja učenika, te
tako postići bolje rezultate. Interesantno je autorovo zapažanje da

7
Eric Jensen, kao i neki drugi autori u kasnijim radovima, na različite načine
tretiraju ovaj termin. Primjera radi, u djelu Čarobno drveće uma, termin brain-
based learning se objašnjava kao „recept za podučavanje učenika“ (str. 261),
„strategija učenja“ (str. 265), „model učenja“ (str. 268), a brain-based education
naziva se „obrazovnim pokretom baziranim na mozgu“ (str. 268), „teorijom
obrazovanja baziranom na mozgu“ (str.. 264) itd. U ovom radu termin brain-
based education posmatramo kao oznaku za način poimanja učenja (i
poučavanja), što i sam Jensen u nekoliko navrata spominje.
8
Na našim prostorima problemom odnosa učenja i funkcioniranja mozga, napose
u ranoj dobi, bavila se akademik dr. Adila Pašalić Kreso u djelu Rano učenje: ili
učenje u funkciji uvećavanja kapaciteta mozga.
Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


111
su znastvenici u pokušaju dešifrovanja funkcioniranja ljudskog
mozga tragali za odgovarajućim metaforama koje će odražavati
začuđenost čovjeka tim savršeno uređenim univerzumom. U
takvim pokušajima obično su mozak izjednačavali sa kompjuterom,
mašinom, hidrauličkim aparatom i sl., a to sve u skladu sa
stepenom razvoja tehnologije u vremenu kada su metafore
nastajale. Međutim, ovakvo opredjeljenje je neprimjereno, jer je
svaki od navedenih uređaja smislio sam ljudski mozak, te prema
tome, oni mogu biti samo sjenka njegove kompleksnosti. Jensen se
odlučuje nervni sistem čovjeka porediti s džunglom. Pritom valja
biti svjestan opasnosti pretjeranog pojednostavljivanja u ovom
poredbenom odnosu – jer volja i razumijevanje, te moć generiranja
novih misli čine differentia specifica ljudskog uma.
Da li se učenje zasnovano na mozgu svodi tek na poznavanje
anatomske građe mozga i bioloških osnova njegovog
funkcioniranja? Jensenov odgovor na ovo pitanje je odričan.
Stavovi E. Jensena pripadaju konstruktivizmu, epistemološkom
pravcu po kojem su činjenice takve zato što su takvima
konstruirane u jeziku ili društvenoj stvarnosti. U tom smislu, autor
kaže: „mozak svakom događaju pridodaje emocije i misli
formirajući tako modele značenja i konstruirajući veću sliku, te
potom izvodi zaključke o primljenim informacijama.“ (Isto: 13).
Prema tome, mozak je socijalni mozak. Autorovi stavovi daju
nam pravo na zaključak da on ne priznaje znanje lišeno kulture.
Štaviše, iz nekih navoda isijavaju obrisi Hegelove postavke o
uronjenosti uma u tradiciju. Stoga, nakon prva četiri poglavlja u
kojima objašnjava biokognitivne osnove učenja, autor punu pažnju
posvećuje optimalnim okolinskim faktorima. Upravo u značaju
koje vjerovanje, ishrana, prilike u porodici, spolne razlike i sl.
imaju za učenje, shvatamo koliko je ravnopravnost u obrazovanju
krhka i teško dostižna. Budući da je svaki mozak jedinstven, kao i
uslovi koji ga oblikuju, pravo je umijeće postići ravnopravnost u
pristupu odgoju i obrazovanju i doživljavanju uspjeha kroz taj
proces. Dalje, muzika i druge umjetnosti, te fizički odgoj i
obrazovanje, prema Jensenu, moraju biti dio odgajanja i
obrazovanja svih učenika. U djelu Brain-Based Learning učenje je
predstavljeno kao izazov i uživanje, budući da afirmira različitost
kao bogatstvo priznajući učenicima svih rasa, religija i socijalnog
statusa pravo na izazovan, pravedan i primjeren kurikulum. Autor
nastavniku dodjeljuje ulogu medijatora, trenera, mentora koji
autoritetom bliskosti sa učenicima, a ne autoritarnošću stečene
Socijalna istraživanja


112
pozicije gradi klimu uspješnog učenja. Interesantno je primijetiti da
se autor suprotstavlja upotrebi računara u odgoju i obrazovanju
djece smatrajući da sa uvođenjem ovog pomagala ne treba žuriti.
Učenja zasnovano na mozgu i ranije paradigme učenja
Knjiga Erica Jensena predstavlja doprinos kritičkom
propitivanju dosad vladajućeg poimanja učenja. Pogledi koje nudi
Jensen prilično uvjerljivo proglašavaju neadekvatnim i
neprimjenljivim pređašnje paradigme učenja. Među njima je i ona
koja za polazište ima diferencijaciju funkcija desne i lijeve polutke
mozga. U vezi s tim pozivajući se na radove Edwarda DeBone o
lateralnom mišljenju Jensen podsjeća na zastarjelost ovog pristupa
kazujući kako je sada sasvim izvjesno da možemo biti kreativni čak
i onda kada se koristimo „sistemima lijevog mozga“. (Jensen: 20).
Pored toga, rezultati snimanja mozga provedeni još prije više od
jedne decenije pokazali su da je „ljudska kognicija daleko
kompleksnija da bi mogla biti pod kontrolom samo jedne polutke.“
(Wills, 2008: 425). Umjesto toga, učenje zasnovano na mozgu
uvažava odvijanje neprestane komunikacije između obje polutke.
Određujući se spram konstrukta brain-based learning, ipak,
valja imati u vidu poznatu rečenicu sociologa Arnolda Gehlena da
je znanost trenutna zabluda, te i ovoj pojavi prići s dozom pitajuće
skepse. Vrlo brzo se obznanjuje opravdanost opreza. Naime, autor
se već na samom početku knjige očituje kao oponent Skinnerovom
operantnom uslovljavanju sa naznakom da ljudi nisu pacovi.
Koliko god Jensenova opaska bila doista logična i za mnoge
edukatore vrlo aplikabilna, postoji opasnost od generaliziranog
odbacivanja operantnog uslovljavanja, i to posebno u situacijama
kada je ono dominantni oblik učenja – u najranijoj dobi, jer djeca
tada svijet upoznaju upravo primjenjujući mehanizme pokušaja i
pogrešaka. S druge strane, sam Jensen govoreći u prilog
kompleksnom i nestrukturiranom putu saznavanja, ističe kako
mišljenje ljudi nije sekvencionalno, te kako ne učimo linearnim
putem, već putem pokušaja i pogrešaka. (Jensen, 2000: 13). Stoga
se otvara pitanje Jensenova razumijevanja Skinnerovog operantnog
uslovljavanja. Jedno je jasno: autor se ne želi zadržati na površini i
baviti se manifestnim znakovima, njega zanima šta se krije iza,
odnosno kako se to ponašanje oblikuje iz ljudskog mozga. Svakako
ohrabruje otklon od istraživanja koja su se provodila na
životinjama, a rezultati se potom primjenjivali na ljudska bića.
Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


113
Slično tome, učenje imitacijom kao jedan od bitnih oblika
socijalnog učenja, ne nalazi svoje mjesto unutar okvira učenja
zasnovanog na mozgu. Time je ozbiljno doveden u pitanje status
odgojnog modela, a učenje prikazano kao bezmalo personalizirana
pojava. Uporište ovakvom tretmanu učenja imitiranjem možemo
naći u jednom od principa učenja zasnovanog na mozgu koje
kazuje da svaki mozak ima jedinstvene kognitivne i
retinotektalne mape (mišljenje i percepcija) koje služe kao dokaz
intervencije subjekta koji uči. Istina, podražavanjem u djetinjstvu
čovjek stiče svoja prva znanja. Međutim, vrlo brzo se pokazuje da
podražavanje uopće nije zadovoljstvo za čovjeka, kako je to još
Aristotel utvrdio govoreći o pjesničkom umijeću. (Aristotel, 2008).
Čovjek, dakle, ima potrebu da intervenira u stvarnosti u kojoj živi i
vrši odabir onih stimulusa iz okoline koje će ugraditi u svoje
ponašanje. Međutim, ne možemo zanemariti značaj učenja
imitacijom u najranijem razdoblju čovjekova života, kada se
imitacija može javiti i kao nenamjeran vid ponašanja. Posebno
valja biti svjestan posljedica ovog oblika učenja zbog mogućih
negativnih oblika ponašanja koji se mehanizmima učenja
imitacijom mogu usvojiti.
Još jedna važna Jensenova postavka je ona koja kazuje da je
osnovna potreba mozga preživljavanje, tj. da on najbolje uči u
situacijama ugroženosti. “Mozak je primarno zaokupljen
preživljavanjem, a ne formalnom podukom.” (Jensen, 2000: 14).
Ovdje se srećemo sa stajalištem da učimo iz krajnje pragmatičkih
razloga. To nas ne bi trebalo čuditi uzme li se u obzir značaj
pragmatizma za američku filozofsku misao, sa Johnom Deweyom,
Charlesom Pierceom i Williamom Jamesom na čelu. Danas,
njihovu filozofiju reafirmira i donekle pretumačuje, u skladu sa
novim potrebama američkog društva, Roberto Mangabeira Unger,
jedan od najznačajnijih neopragmatističkih mislilaca današnjice.
9

No, da li je svođenje potreba mozga na potrebu za preživljavanjem
saobrazno njegovoj osebujnoj prirodi? Ovdje se obznanjuje još
jedna odlika Jensenova pojmovnog aparata – korištenje pojmova
koji nose prizvuk neodarvinizma: borba za opstanak, selekcija i sl.

9
Karakteristično za Ungerovu misao jeste zalaganje za buđenje sopstva pod
utjecajem širenja etičkih kompetencija i njegovim potvrđivanjem u
interkulturalnom smislu. Više u Unger (2007).

Socijalna istraživanja


114
Obrazovanje zasnovano na mozgu – ka metodičkom odjeku
učenja zasnovanog na mozgu
O tome da učenje zasnovano na mozgu nije tek utopijska
ideja i naivni pokušaj da se skrene pažnja na potrebu za
alternativnim promišljanjima učenja i poučavanja, svjedoči i
postojanje koncepta brain-based education (obrazovanje temeljeno
na učenju zasnovanom na mozgu). Ovaj termin nalazimo među
referencama u izvrsnoj Enciklopediji odgoja i obrazovanja
objavljenoj pred kraj 2002. godine pod uredničkim vođenjem
Guthrie Jamesa. Tu se kao osnovni cilj obrazovanja zasnovanog na
mozgu navodi uvođenje saznanja stečenih istraživanjem mozga
u područje odgoja i obrazovanja kako bi se ostvarilo poboljšanje
u području poduke i učenja. (McCanliss, 2002: 202-206). Naučna
oblast nazvana „istraživanje mozga“ temelji se na neurološkim
studijama koje proučavaju modele ćelijskog razvoja pritom se
koristeći tehnikama snimanja mozga, kao što su MRI (odnosno
fMRI) i PET. Pomoću njih se vrši snimanje ljudskog mozga dok je
on u svjesnom i budnom stanju. Podržavaoci neurološkog upliva u
pedagogiju smatraju da je nastala eksplozija novih saznanja
vezanih za razvoj i funkcioniranje ljudskog mozga, te da oni imaju
dovoljan potencijal da čovječnijim novinama nadahnu savremenu
odgojno-obrazovnu praksu. Upravo su rezultati istraživanja mozga
potakli Davida A. Sousa, nastavnika koji svoju praksu temelji na
konceptu učenja zasnovanog na mozgu, da izjavi: „Nastava više
nije stvar umijeća, ona je nauka.“ (Isto: 202). No, da li je nastava
ikad bila samo umijeće?
Obrazovanje temeljeno na učenju zasnovanom na mozgu
nema svog centralnog vođu niti predstavno djelo, već inspiraciju
crpi iz više djela koja podržavaju taj tok. U tom smislu, važno je
spomenuti slijedeće autore i njihova djela: David Sousa, How the
Brain Learns: A Classroom Teacher's Guide, 1995; Eric Jensen,
Teaching with the Brain in Mind, 1998; Renate Nummela Caine i
Geofrey Caine, Making Connections: Teaching and Human Brain,
1994; Robert Sylwester, A Celebration of Neurons: An Educator's
Guide to the Human Brain, 1995; Linda VerLee Williams,
Teaching for the Two-Sided Mind: A Guide to Right Brain/Left
Brain Education, 1986. Znakovito je to što su autori navedenih
djela sami nastavnici, a ne istraživači mozga, što znači da su
njihova djela najprije korisna za nastavnike, jer im je namjera da se
Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


115
saznanja o funkcioniranju mozga pretvore u principe primjenljive u
odgojno-obrazovnoj praksi.
Podržavaoci učenja zasnovanog na mozgu često se zalažu za
napuštanje tradicionalnih oblika obrazovanja i zagovaraju
obrazovne reforme temeljene na konstruktivističkim principima
učenja, te aktivnijem učešću individualiziranog učenja, pritom ne
zanemarujući ni grupnu saradnju prilikom rješavanja problema.
Tako, naprimjer, Susan Kovalik, koja je razvila Integrated
Thematic Instruction Model (model integrirane tematske nastave),
smatra da discipline, udžbenici i radne sveske moraju nestati, jer
oni nemaju ništa s tim kako mozak funkcionira. Ovo je, svakako,
primjer radikalnog, te didaktički i metodički neodrživog odnosa
prema tradicionalnoj nastavi. Postavlja se pitanje: kakav je, doista,
odnos između naukâ o mozgu i nastave? Godine 1996., sedamdeset
četiri naučnika – među njima istraživači mozga i nastavnici –
okupili su se na sastanku kojeg je organizirala Komisija za
obrazovanje SAD-a s ciljem da utvrde najnovije činjenice o mozgu
do kojih je neurologija došla, a nastavnici ih mogu upotrijebiti u
učionici. U zaključcima ovog sastanka nazvanog Bridging the Gap
between Neuroscience and Education (Premošćavanje sraza
između neurologije i obrazovanja) nastavnici su upozorili da su
mnogi rezultati istraživanja mozga suviše fragmentirani i teško
primjenljivi, te da kao takvi ne nose potencijal kad je u pitanju
planiranje akcije za restrukturiranje škola. Na istom sastanku,
Joseph LeDoux je upozorio da je „ove ideje lahko prodati publici,
ali ih je, također, lahko koristiti izvan njihova osnovnoga
utemeljenja u znanosti“. (McCanliss: 203). I drugi autori,
naprimjer, Marcy P. Driscoll (2005: 298-300) uočavaju labavost
veze između neuroloških saznanja i same odgojno-obrazovne
prakse. Međutim, ista autorica ukazuje na činjenicu da znanje o
strukturalnim promjenama koje se dešavaju uporedo s
funkcioniranjem mozga može biti relevantno za metodiku
predškolskog odgoja i obrazovanja. Predškolski odgoj i
obrazovanje traže metodički pluralizam i obogaćivanje okoline
kako bi se u potpunosti iskoristila plastičnost djetetova mozga, te
omogućilo uspostavljanje i grananje sinapsi između mnogobrojnih
neurona.
Socijalna istraživanja


116
Zaključak
Na osnovu iznesenog pregleda stavova vezanih uz
relevantnost neuroloških istraživanja za organiziranje i izvođenje
nastavnog zbivanja zaključujemo kako se savremena teorijska i
praktična misao snažno odupiru jednoumlju. Važno je primijetiti da
je konstrukt učenje zasnovano na mozgu pojava koja oživljava tek
u susretu sa metodikom. Metodika, s druge strane, potrebuje
nadahnuće novih naučnih saznanja želi li oblikovati nastavu kakvu
treba sutrašnjica. Međutim, jesu li biološki fundirana istraživanja
pravi izvor saznanja koja metodika treba? – pitanje je oko kojeg se
teoretičari i praktičari razilaze.
Konačno, valja kazati da je knjiga Erica Jensena Brain-Based
Learning: The New Science of Learning and Teaching izuzetno
atraktivno štivo koje naprosto privlači svojom kompleksnošću i
obuhvatnošću sagledavanja problema učenja i poučavanja
odjevenim u ruho jednostavnog popularnog jezika, oslobođenog
nadmenog akademizma i kvaziučenosti. Na momente čitalac biva
iznenađen poliedričnošću Jensenova pogleda, koji ne zanemaruje ni
jedan djelić mozaika u kojem biološki mozak valja stasati u
odgojeni Mozak. Svako od dvadeset pet poglavlja može se čitati
neovisno o ostalima. Štaviše to je i poželjno, jer čovjek ne uči
linearno i organizirano. Još u formalnim odlikama djela prisutan je
dijalog između teorije i prakse; svako poglavlje je obogaćeno
okvirima pod naslovom Šta ovo znači za tebe. U njima su sadržane
praktične preporuke nastavnicima kako da svoju praksu upotpune
saznanjima o građi i funkciji mozga. Ovu knjigu valja čitati i
primjenjivati u kontekstu očovječenja učenja i poučavanja. Čovjek
jeste biće koje uči
10
i on putem učenja spoznaje veličanstvenost
svijeta i bremenitost svoje uloge u njemu. Saznanje o veličini moći
ljudskoga uma zapravo kazuje o njegovoj ograničenosti, o tome
koliko je blizu faustovskim težnjama što ga mogu odvesti ka
sunovratu u svijet antiljudskoga.

10
Tezu o čovjeku kao biću koje uči, prof. dr. Mujo Slatina objašnjava tako što
kaže da „bez obzira na nesumljiv značaj naslijeđa, čovjek je, upravo zahvaljujući
učenju, sposoban za nesagledive ishode svoga razvoja.“ (Slatina, 2005: 49).
Misao o čovjeku kao biću koje uči u naučnom opusu profesora Slatine javila se i
ranije, u djelu Nastavni metod: prilog pedagoškoj moći suđenja.
Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


117
Literatura
Aristotel (2008) O pesničkoj umetnosti, s originala preveo Dr Miloš N.
Đurić. Beograd: Dereta.
Driscoll, M. P. (2005) Psychology of Learning for Instruction. Third
edition. Boston: Pearson Education.
Duncan, J. et al. (2000) A Neural Basis for General Intelligence.
Science, vol 289, 21 July, str. 457-460. (preuzeto sa
www.sciencemag.org, pristupljena marta 2009.)
Hopson, J. i Diamond, M. (2002) Čarobno drveće uma: kako razvijati
inteligenciju, kreativnost i zdrave emocije vašeg djeteta od
rođenja do adolescencije, prijevod Davor Staničić. Zagreb:
Ostvarenje d.o.o.
Jensen, E. (2000) Brain-Based Learning: The New Sceince of
Teaching & Training. Revised edition. San Diego: The Brain
Store.
Jensen, E. (2008) Brain-Based Learning: The New Paradigm of
Teaching. 2
nd
edition. San Diego: Corwin Press.
McCandliss, B. (2002) Brain-Based Education. U: J. W. Guthrie, ed.
Encyclopedia of Education. 2
nd
edition, Macmillan Reference
Books, str. 202- 206.
Pašalić Kreso, A. (2000) Rano učenje: ili učenje u funkciji uvećavanja
kapaciteta mozga. Sarajevo: Centar za obuku i obrazovne
inicijative Step by Step.
Slatina, M. (2005) Od Individue do ličnosti. Zenica: Dom štampe.
Slatina, M. (1998) Nastavni metod: prilog pedagoškoj moći suđenja.
Drugo izdanje. Sarajevo: Filozofski fakultet.
Sternberg, R. (2008) The Answer Depends On the Question: A Reply
To Eric Jensen. Phi Delta Kappan, 89(6), February, str. 418-420
(pristupljena 03.03.2009., Academic Search Complete database).
Unger, R. M. (2007) The Self Awakened. Cambridge, Mass.: Harvard
University Press.
Wills, J. (2008) Building a Bridge from Neuroscience to the
Classroom. Phi Delta Kappan, 89(6), February, str. 424-427
(pristupljena 03.03.2009., Academic Search Complete
database);
Willingham, D. (2008) When and how Neuroscience Applies to
Education. Phi Delta Kappan, 89(6), February, str. 421-423
(pristupljena 03.03.2009., Academic Search Complete database
http://www.jensenlearning.com/Pres/EricJensen.pdf (pristupljena
novembra 2008.)

Socijalna istraživanja


118


LEARNING AND TEACHING – BRAIN-BASED LEARNING
MODEL
Amina Isanović, B.A., Master Studies in Pedagogy and Oriental
Philology at the Faculty of Philosophy, Sarajevo
Summary
The paper present a new pedagogical issue known as brain-
based learning. The main determinants of the phenomenon have
been pointed out to question the possibilities of its methodical
impact. The phrase brain-based learning is used as a term for the
way of understandig a learning process. Various publications of an
American author Eric Jensen's book with the same title were used
for more detailed presentation. The central theme of the book is a
relation betwen learning and the structure and function of a brain.
Jensen believes that the results of a brain examination should serve
as a basis for planning and realizing educational practice. However,
the author of this paper seeks an answer to a question: To what
extent can those results influence the methodical articulation of an
educational process?
Key words: brain-based learning, learning, teaching, educational
process, brain examination

Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


119



ﺝﺫﻮﳕ ﰲ ﻢﻴﻠﻌﺘﻟﺍﻭ ﻢﻠﻌﺘﻟﺍ Brain-Based Learning
ﺶﺘﻴﻓﻮﻧﺎﺳﺇ ﺔﻨﻴﻣﺃ
ﻮﻔﻴﻳﺍﺮﺳ ﺔﻌﻣﺎﲜ ﺔﻴﺑﺮﺘﻟﺍ ﺔﻴﻠﻛ
ﺔﺻﻼﳋﺍ
ـﺑ ﺔﻓﻭﺮﻌﳌﺍ ﺓﺪﻳﺪﳉﺍ ﺔﻳﻮﺑﺮﺘﻟﺍ ﺔﻠﻜﺸﳌﺍ ﺚﺤﺒﻟﺍ ﺽﺮﻌﻳ brain-based learning .
ﰲ ﺎﻫﲑﺛﺄﺗ ﻯﺪﻣ ﺔﻓﺮﻌﻣ ﻻﻭﺎﳏ ﺔﻠﻜﺸﳌﺍ ﻩﺬﳍ ﺔﻴﺳﺎﺳﻷﺍ ﻁﻮﻄﳋﺍ ﺚﺤﺒﻟﺍ ﺽﺮﻋ
ﺔﻳﻮﺑﺮﺘﻟﺍ ﺔﻴﻠﻤﻌﻟﺍ . ﻋﺍﻭ ﻲﻜﻳﺮﻣﻷﺍ ﻒﻟﺆﳌﺍ ﺏﺎﺘﻛ ﻰﻠﻋ ﺔﺳﺍﺭﺪﻟﺍ ﻩﺬﻫ ﰲ ﺎﻧﺪﻤﺘ Eric
Jansen ﻪﺴﻔﻧ ﻥﺍﻮﻨﻌﻟﺎﺑ . ﺔﻴﻠﻤﻋ ﲔﺑ ﺔﻗﻼﻌﻟﺍ ﻮﻫ ﺏﺎﺘﻜﻠﻟ ﺲﻴﺋﺮﻟﺍ ﻉﻮﺿﻮﳌﺍﻭ
ﺦﳌﺍ ﺀﺍﺰﺟﺃ ﻦﻣ ﺔﻨﻴﻌﳌﺍ ﻒﺋﺎﻇﻮﻟﺍﻭ ﻢﻠﻌﺘﻟﺍ . ﻯﺮﻳﻭ Jansen ﺕﺎﺳﺍﺭﺩ ﺞﺋﺎﺘﻧ ﻥﺃ
ﻢﻴﻠﻌﺘﻟﺍﻭ ﺔﻴﺑﺮﺘﻟﺍ ﺔﻴﻠﻤﻋ ﺬﻴﻔﻨﺗﻭ ﻂﻴﻄﺨﺘﻟ ﺔﻴﺳﺎﺳﺃ ﺔﻴﺿﺭﺃ ﻥﻮﻜﺗ ﻥﺃ ﺐﳚ ﺦﳌﺍ
ﺒﻄﺘﻟﺍ ﺔﻴﻘﻴ . ﻝﺍﺆﺴﻟﺍ ﺡﺮﻄﻳ ﺎﻨﻫﻭ : ﺔﻴﻠﻤﻋ ﲔﺴﺤﺘﻟ ﺞﺋﺎﺘﻨﻟﺍ ﻚﻠﺗ ﺔﻴﳘﺃ ﻯﺪﻣ ﺎﻣ
ﻝﺍﺆﺴﻟﺍ ﺍﺬﻫ ﻰﻠﻋ ﺔﺑﺎﺟﻹﺍ ﺚﺤﺒﻟﺍ ﺔﺒﺗﺎﻛ ﻝﻭﺎﲢﻭ ،ﻢﻴﻠﻌﺘﻟﺍ .
ﺔﻴﺳﺎﺳﻷﺍ ﺕﺎﺤﻠﻄﺼﳌﺍ : brain-based learning ،ﺲﻳﺭﺪﺘﻟﺍ ،ﻢﻠﻌﺘﻟﺍ ،ﻢﻴﻠﻌﺘﻟﺍ ،
ﺦﳌﺍ ﺔﺳﺍﺭﺩ





Socijalna istraživanja


120
Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


121
Stručni rad

Ahmed Buljubašić
1


BIOLOŠKI UTEMELJENI OBLICI POUČAVANJA I
UČENJA U NASTAVI
Sažetak
Tradicionalni sistem rada u školama je već odavno prestao
biti efikasan, a sama škola prestala je biti primarni izvor znanja.
Nastavno osoblje danas se suočava sa učeničkom populacijom
koja se više ne može tradicionalnim sredstvima integrirati u
nastavu. Nastavni zahtjevi i napori nastavnika u očima učenika
izgledaju zastarjeli, naporni i dosadni. Nastavnici sve više imaju
poteškoća da zainteresiraju učenike nastavnim sadržajem koji gubi
vezu sa procesom modernizacije, promjenama u životnom
okruženju, novim vrijednostima i standardima. Poučavanje i
učenje postaje tegobno i za nastavnike i za učenike. Ovaj rad ima
za svrhu da pruži alternativu, jednostavniji pristup nastavi i
oblicima poučavanja. Riječ je o neurodidaktičkim metodama
poučavanja ili metodama koje se zasnivaju na biološkoj osnovi
učenja. Kao oblike očitovanja tih tjelesnih, ''bioloških'' metoda
učenja i poučavanja razmatrali smo superučenje, odnosno
sugestopediju, zatim pristup poznat pod nazivom neurolingvističko
programiranje (NLP), te na kraju edukinestetiku. Istraživanja su
pokazala da opisani koncepti, ne samo da u izvjesnom smislu nude
nov jezik, već i praksu koja priprema učenje podupirući ga
tjelesnim radom, olakšavajući time proces usvajanja znanja i
vještina. Upravo stoga je efekat fiziološkog koncepta učenja
glavna tema ovoga rada.
Ključni pojmovi: Neurodidaktičke metode, sugestopedija,
neurolingvističko programiranje, edukinestetika, učenje,
poučavanje, Umne karte, misaone igre, Brain Gym, tjelesno
zasnovano restrukturiranje opažaja.

1
Magistar pedagoških znanosti, Pedagog u Osnovnoj školi ''Ćamil Sijarić''
Nemila-Zenica, ahmed.buljubasic@gmx.de
Socijalna istraživanja


122
Uvod
Ono što je u uvodnom dijelu bitno napomenuti jeste da
biološko utemeljenje procesa učenja ima u pedagogiji bogatu
tradiciju. Prisjetimo se ''mens sana in corpore sano'', i nastojanja
vezanog za školsku stegu i školsku disciplinu s početka
institucionalnog školstva, na temeljna načela biheviorizma i geštalt-
psihologije, na neka polazišta pedagoške antropologije kao i na
neurofiziološke temelje kognitivnih teorija učenja. Uprkos
prigovorima da škola na temelju svoje nastavne kulture samo
djelimično aktivira i koristi fiziološku osnovicu, reformom
obrazovnog sistema u našoj zemlji koja se odvija proteklih godina,
sve veću ulogu u nastavi ponovo imaju vježbe tišine, meditacije i
druge aktivnosti koje uspostavljaju vezu između fiziologije tijela,
odnosno mozga i kognitivnog učenja. Sva nastojanja su usmjerena
na to da poučavaju kako učenje može prestati biti nedostatno,
mučno, nezadovoljavajuće i nedjelotvorno. Neurodidaktičke
metode nude iznenađujuću alternativu čiji su uspjesi značajni.
Važno je da sva tri pomenuta oblika ne pridaju preveliko značenje
težnji da čovjek vježbom stekne nove snage, već se usmjeravaju na
to da u svakom pojedincu oslobode već postojeće, ali trenutačno
blokirane ili usnule snage, što obećava srazmjerno jednostavan put
do uspjeha.
Sugestopedija
Sugestopedija ili metoda superučenja temelji se na
radovima bugarskog liječnika i psihijatra Georgija Lozanova koji
se zanimao za mogućnost iskorištavanja potencijala ljudskog
učenja i pamćenja. On je veoma jasno napravio distinkciju između
pojmova sugestologija i sugestopedije. Sugestologija je za njega
znanost o otkrivanju i iskorištavanju ljudskih potencijala, a
sugestopedija primjena sugestoloških načela na području nastave.
Učenje prema mišljenju Lozanova mora činiti veselje, a
poučavatelj mora posegnuti za neiskorištenim rezervnim umnim
kapacitetima (Tarhart, 2001).
Na osnovu pomenutog jasno je da se u nastavi mora
uspostaviti jedinstvo svjesnih i nesvjesnih procesa. I kao što
Markovac kaže: ''Za potpunu i pravilnu dijagnozu uzroka
zaostajanja u nastavi trebalo bi mnogo više podataka o učeniku
nego što ih naši nastavnici imaju'' (Markovac, 1970:71). Stoga,
sugestopedija insistira da između poučavatelja i učenika mora i u
Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


123
emocionalnom pogledu postojati uska povezanost. Poučavatelj
posjeduje autoritet, a učenici nasuprot tome ciljano infantiliziraju
kako bi se mogle iskoristiti prednosti ''djetinjeg'' učenja. Temeljna
misao superučenja je ''...pretpostavka da se proces učenja olakšava
ako se tijelo, a ponajprije mozak dovedu u opušteno stanje''
(Tarhart, 2001:194). Tome je potrebno prilagoditi prostorije,
koristiti adekvatne mirise i boje, plakate, klasičnu muziku i ostalo
što će mozak dovesti u stanje mira i koncentracije, što je zapravo i
najvažnija sastavnica sugestopedije.
Kada je u pitanju prilagođavanje prostorija, odnosno
preuređivanje učionica, za mirise i boje najbolje je koristiti svježe
cvijeće. Pretpostavka je da se većina učenja odvija podsvjesno,
zidove je potrebno prekrivati šarenim plakatima na kojima se
riječima i slikama označavaju sve glavne stvari nastavne jedinice
koja slijedi. Na taj način učenici usvajaju sadržaj nastavne jedinice,
a da svjesno ne misle o njemu.
Jedan od vodećih evropskih
poučavatelja ovog stila, kako u
školovanju, tako i u poslovanju,
Stockwell iz Lihtenštajna, smatra da se
ne može dovoljno istaknuti značaj dobro
dizajniranih šarenih plakata. Plakati
moraju biti postavljeni na zidovima prije
početka bilo kakvog sata poučavanja.
Stockwell smatra da ''...oni predstavljaju
periferne podražaje. Njihova stalna
prisutnost urezuje njihov sadržaj u naše
pamćenje, čak i kada nismo svjesni
njihove prisutnosti'' (Dryden i Vos,
2001:303).
On, također, naglašava
psihološku važnost boja. ''Crvena
boja je boja upozorenja, plava je
hladna boja, žuta se drži bojom
inteligencije, zelena i smeđa
imaju umirujući efekat, te su tople
i prijateljske. Nikada nemojte
zaboraviti da učinkoviti plakati
ostavljaju snažan dojam na
dugoročno pamćenje. Premda ih
nikada nismo svjesno učili, oni
Sl i ka 1: Šareni učenički plakat
Sli ka 2: Elementi koji utiču na učenje
STANJE
SADRŽAJ STRATEGIJA
Socijalna istraživanja


124
stvaraju slike pamćenja koje je moguće dozvati kada je potrebno''
(Dryden i Vos,2001:303).
Proučavajući rad Erica Jensena, autora knjige
Superpoučavanje (SuperTeaching), možemo zaključiti da dva
ključna elementa utječu na proces učenja. To su stanje i strategija.
Treći element koji se očito nameće sam po sebi je sadržaj. Stanje
stvara odgovarajuće raspoloženje za učenje. Strategija se odnosi na
stil ili metodu prezentacije. Sadržaj je tema. U svakoj dobroj
nastavnoj jedinici postoje sva tri navedena elementa.
Priprema adekvatnog stanja za proces učenja
Mnoge tradicionalne škole i sistemi zanemaruju stanje. Ipak,
ono je najvažnije od navedena tri elemenata. Prije nego što može
doći do istinskog učenja, moraju biti otvorena vrata emocionalne
naravi, odnosno, vrata potpune spremnosti za učenje. Jedan od
glavnih koraka za postizanje takvog stanja je dovođenje svih
sudionika na odgovarajuću valnu dužinu. Pritom dolazi do
najironičnije kontradikcije: da bismo brže učili, mozak moramo
usporiti.
Dryden navodi u svom radu kako postoji nekoliko valnih
dužina mozga, a istraživanja pokazuju da je četvrta valna dužina
mozga najdjelotvornija frekvencija za lahko i efikasno učenje. On
dalje navodi kako su brojna istraživanja pokazala da je muzika vrlo
efikasno sredstvo za postizanje ove frekvencije. Potrebno je
istaknuti kako je u naročitom stanju opuštenosti, koje se može
izazvati muzikom, naš mozak najotvoreniji i prijemljiviji za
nadolazeće informacije (Dryden i Vos, 2001).
Ono što je potrebno naglasiti jeste da to nije vrsta relaksacije
koja nas sprema za spavanje. To je stanje opuštene budnosti ili
kako mi to ponekad nazivamo, stanje opuštene svjesnosti.
Uranjanjem u meditativno stanje učenik se priprema za prividno
lagano učenje, učenje bez napora koje je mnogostruko djelotvornije
od uobičajenog učenja.
Važnost strategije ili prezentacije u nastavi
Kada je u pitanju strategija ili metoda prezentacije, potrebno
je istaknuti da sve dobre prezentacije moraju biti usredotočene na
one koji uče i povezane sa njihovim vlastitim ciljevima i
postojećim znanjima. Kroz vlastito iskustvo školovanja, iskustvo u
radu sa djecom i u razgovoru sa nastavnicima, jasno je da što više
Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


125
učenici povezuju, više usvajaju, odnosno više uče. U vezi s tim,
Bert i Ajzeks upozoravaju da na učenike ne gledamo ''..kao na
stvorenja koja raspolažu navikom i memorijom, već kao na
stvorenja koja su sposobna da rasuđuju i da donose zaključke samo
ako im zato pružimo podesnu mogućnost''(Ničković,1999:49).
Savršena metafora za povezivanje s pozitivnim zamišljanjem je
cvijet. Šta je vašem cvijetu potrebno da bi rastao? Druga tehnika
koja garantuje angažiranost učenika od samog početka sastoji se u
tome da se učenici i nastavnik dobacuju mehkom, šarenom loptom,
upućuju je prema dragovoljcima koji će reći bitnu stvar njima
poznatu o temi nastavnog sata te nacrtati umne karte koje se odnose
na iste stvari.
Slijed je zamišljen tako da one koji uče o svim mogućim
temama potakne da učenje započnu identificiranjem onoga što žele
znati, a potom nastave od onoga što već znaju, to je, uglavnom,
zadivljujuća količina znanja. ''Cjelokupna prezentacija ili strategija
mora biti pozitivna i zabavna'', kako navodi Dryden,''ne smije biti
onoga sada je stanka gotova, pa se možemo vratiti ozbiljnom
poslu''(Dryden i Vos, 2001:315). Osnovna suština sugestopedije je
da svi bolje učimo kada mislimo da nešto možemo, a ne
uspijevamo ako očekujemo da ćemo doživjeti neuspjeh. Lozanov
naglašava važne spone između svejsnih i podsvjesnih prezentacija.
On vjeruje kako svaki od nas ima ogromne rezervne umne moći
koje samo čekaju da ih se potaknemo. On je uvjeren kako je daleko
najvažniji dio učenja onaj podsvjesni, te da dobri nastavnici svoje
prezentacije čine logičnima, etičnima, ugodnima i opuštenima tako
što uklanjaju sve prepreke prema učenju. Otuda važnost plakata i
perifernih podražaja kao i djela cjelokupne prezentacije.
Lozanov smatra
kako postoje tri osnovne
prepreke prema učenju:
kritičko-logička
prepreka (Škola nije
lahka, pa kako onda
učenje može biti
zabavno i lahko),
intuitivno-emotivna
prepreka (Ja sam glup i
neću to moći učiniti),
kritičko-moralna
prepreka (Učenje je
Slika 3: Prepreke učenju prema Lozanovu
PREPREKE
UČENJU
Int ui t ivno-
emot i vna
Kritičko-
logička
kritičko-
mor al na
Socijalna istraživanja


126
težak posao – najbolje da se prikrijem i vidim šta će se događati)
(Dryden i Vos,2001).
Da bismo otklonili prepreke o kojima govori Lozanov,
najvažnije je pružiti širi uvid učenicima na samom početku časa.
To se može postići na taj način da se prvo da velika slika teme o
kojoj će se govoriti. Da bismo pojasnili o čemu se, zapravo, radi,
iskoristit ćemo primjer slagalice. Naime, prije nego što počnemo
slagati slagalicu, potrebno je sagledati sliku u cjelini. Na koji način
ćemo to postići? Ovom prilikom ćemo navesti samo nekoliko
načina i tehnika. Plakati na zadanu temu, kao periferni podražaji,
pružaju cjelokupnu sliku. Pričanje priče, također, je sjajna tehnika
davanja prethodnog pregleda. Terenski izleti su, također,
preporučljivi za započinjanje proučavanja bilo čega. Pritom
možemo vidjeti širi okvir stvari na djelu.
Crtanje umnih karti
na početku
proučavanje neke
teme, uključujući
pritom sve glavne
udove, omogućava
učenicima da kasnije
ucrtaju manje grane.
Dakle, najvažnije je
da cjelokupno
okruženje i
aktivnosti budu u
skladu sa sadržajem
nastavnog sata. Potrebno je mnogo verbalnih poticaja, muzike,
vidnih podražaja, igranja uloga i identiteta, prelaza sa pjevanja na
akciju, potom na govor, pa na gledanje, na rimu, na izradu umnih
karti ili grupnu raspravu. Sve navedene usmjerene aktivnosti
''..zahtijevaju primjenu raznih metoda i postupaka''(Mitrović,
1981:58). Stoga je potrebno izvršiti mnogo promjena stanja kako bi
se aktivirala sva čula učenika i razbila monotonija o kojoj s pravom
govore kritičari školskog sistema.
Nastavni sadržaj mora biti zabavan
Potrebno je za svaki predmet predvidjeti način učenja. To je
ključni sadržaj sugestopedije. Naučiti kako misliti nije samo stvar
usvajanja novih informacija. Ono uključuje razmišljanje o
Slika 4: Prikaz Umne mape učenika
Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


127
usvojenom i njegovo spremanje u dubinsko pamćenje. Naučiti kako
misliti veliki je dio obrazovnog programa i zato dobri pedagozi i
nastavnici za sintezu informacija i promjenu stanja upotrebljavaju
misaone igre. Igre, skečevi, rasprave i igrokazi i ovdje mogu biti
upotrijebljeni kako bi se aktivirala banka pamćenja i potkrijepili
putevi učenja. To, međutim, ne mora predstavljati više posla za
nastavnike. U skladu s navedenim, Dryden kaže: ''Učenici sami
vole organizirati svoje igrokaze, prezentacije, debate i igre''(Dryden
i Vos, 2001:321). Brojna istraživanja su pokazala da je ubrzanje
procesa učenja igrama, skečevima, raspravama i igrokazima negdje
između 5 - 25 puta u odnosu na tradicionalne metode. Međutim, ne
radi se samo o ubrzavanju procesa učenja, povećava se i njegova
kakvoća. Upravo, stoga je sadržaj veoma bitan. Suština je u tome
da se naučeno upotrijebi i primijeni u svrsishodnim situacijama, po
mogućnosti u stvarnom životu. Nogomet se može naučiti samo
igrajući nogomet, pjevati se može naučiti samo pjevajući,
modeliranje se može naučiti samo modeliranjem, voziti bicikl može
se naučiti samo vozeći ga.
Neurolingvističko programiranje
Neurolingvističko programiranje efikasna je kombinacija
psiholoških i komunikoloških tehnika. Bavi se pojedincima i
obiteljima, unaprjeđenjem kvalitete djelovanja najrazličitijih
skupina i organizacija a primjenjiva je i u školama i u nastavnom
procesu. Neurolingvističko programiranje je potrebno shvatiti u
dvostrukom smislu: kao određeni način mišljenja koji dolazi do
iskaza o ljudima i ljudskom učenju i kao sistem različitih
pojedinačnih tehnika koje se primjenjuju pri obradi psiholoških i
pedagoških problema.
Za NLP temeljna je pretpostavka da osnovu svakog ljudskog
ponašanja tvori osjetilno doživljavanje okoline koje se osjetilima
prenosi preko živčanog (neuro) sistema i da je s druge strane to
doživljavanje uvijek posredovano jezikom (lingvistički). Stoga je
jezik odlučujući element pri oblikovanju, ustroju i reorganizaciji
obrazaca opažanja. Konačno, NLP polazi od postavke da se ti
obrasci opažanja i mišljenja mogu interno oblikovati
(programirati), ali i ponovo deprogramirati vještim uticanjem
(Tarhart,2001).
NLP zastupa instrumentalni konstruktivizam prema kojem ne
postoje stvarne istine već samo misaone predodžbe koje se u
Socijalna istraživanja


128
konačnici, ovisno o vlastitom interesu, s lahkoćom mogu oblikovati
i otkloniti. Blokirajuće pogrešne misaone obrasce trebalo bi
deprogramirati te tako omogućiti slobodan protok unutarnjih snaga.
Sorokin takvo blokiranje naziva sekundarno blokiranje''..a djeluje
tako da zapriječi samo generiranje subjektivno kreativnih ideja''
(Kroflin i dr.1987:85).
Primjer blokirajućih misaonih obrazaca imamo u našim
školama, gdje veliki broj učenika pokazuje tipičan obrazac:''Ja to
ne mogu...ja to ne znam'', kada su u pitanju neki predmeti kao što
su matematika, fizika, tjelesni odgoj ili bilo koji drugi predmet.
Međutim, na osnovu Tarhartovog promišljanja možemo
zaključiti da naši učenici već posjeduju sva sredstva i potencijale
potrebne za bilo koju vrstu promjene, te da na njih možemo utjecati
direktnim usmjeravanjem prema željenim ciljevima (ostvariti
najbolji uspjeh, dobiti visoku ocjenu). Suština leži u tome da
otkrijemo samonametnuta ograničenja kod učenika, te da ih
naučimo da koriste širok spektar mogućnosti koje su u svakom
trenutku pred njima, pružajući im priliku za uspjeh u svemu što
preduzmu.
Na području konkretnih tehnika NLP se koristi nizom
postupaka različitih vrsta opažaja koji su svi odreda usmjereni na to
da, polazeći od tjelesno zasnovanog restrukturiranja opažaja,
oblikuju nove misaone sheme i to na što je moguće jednostavniji
način. Pomenut ćemo i opisati samo neke od tehnika koje su
primjenjive u nastavi, a koje učenike vode do veoma moćnih
pozitivnih i kreativnih stanja svijesti, čineći tako dostižnim ciljeve
iz bilo kojeg nastavnog područja ili predmeta.
Samopoimanje kao tehnika nlp-a u nastavnom procesu
Učiteljica u ruci drži kutiju privlačnog izgleda. Kutija je
umotana u sjajni, šareni papir, koji privlači pažnju i budi znatiželju.
„Učiteljice, šta je u toj kutiji?", zapitkuju mališani. Učiteljica
pomalo tajanstvenim tonom odgovara: “U ovoj kutiji nalazi se
nešto najvrjednije, najdragocjenije što možete zamisliti. Nešto što
je jako posebno i što bi trebalo njegovati i cijeniti. Sad ćete jedan
po jedan zaviriti u kutiju i pogledati šta je u njoj, no neka to bude
Vaša tajna..“ Djeca prilaze jedno po jedno kutiji, zavire u nju i
sjajnih se očiju s osmijehom na licu udaljavaju. Šta su vidjeli? U
kutiji se nalazi ogledalce i djeca su spremna da pogledaju ono
najvrjednije, najdragocjenije, ugledali su vlastito lice.
Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


129
Opisana vježba provodi se u okviru aktivnosti s ciljem
razvoja pozitivne slike o sebi, koja je jedan od najvažnijih temelja
za djetetov skladan psiho-socijalni razvoj. Pozitivna slika o sebi
preduvjet je da bi se dijete osjećalo zadovoljno i kompetentno
moglo prirodno razvijati svoje urođene potencijale. Pozitivna slika
o sebi prije svega je osjećaj samopoštovanja, temeljnog prihvaćanja
sebe, onakvima kakvi jesmo. Imati pozitivnu sliku o sebi ne znači
misliti da smo u svemu najbolji. Imati pozitivnu sliku o sebi znači
da je naš osjećaj vlastite vrijednosti dovoljno snažan da podnese
povremene uspone i padove, neuspjehe i razočaranja koje je u
životu teško izbjeći. Sliku o sebi ili „self-koncept“ čine brojna
uvjerenja i stavovi koje osoba ima o samome/samoj sebi i koji
djeluju kao svojevrstan filter kroz koji osoba doživljava svijet.
Primjer iz razreda: učiteljica govori dječaku: „ Prekrasan ti je
crtež! “ „ Ma nije, ja ne znam crtati, glup je!“, odgovara dječak.
Njegova negativna slika o sebi u području crtanja spriječila je da
iskreni kompliment dopre do njega. Kako pomoći djetetu da razvija
pozitivnu sliku o sebi? Prije svega njegovati pristup bezuvjetnog
prihvaćanja i ljubavi. Pritom je važno da smo svjesni poruka koje
šaljemo djetetu. Svaka poruka koja u sebi sadrži „Nisi dovoljno
dobar/a, trebalo bi da budeš drukčiji/a“ šteti samopoštovanju. Kad
želimo dijete upozoriti da nam nešto smeta, kad želimo da nešto
promijeni u svom ponašanju, onda je važno biti precizan u
definisanju koje ponašanje smeta i šta želimo da bude drukčije.
Ako kažemo: „Baš si zločesta!“ – izjava poručuje djetetu da je loše,
a pritom ne sadrži nikakve dodatne informacije. Ako umjesto toga
kažemo:„Smeta mi što glasno vičeš jer ne mogu održati čas, možeš
li mi pomoći i tiše govoriti? “ djetetu ukazuje na ponašanje koje
bismo željeli da promijeni, a da time, na bilo koji način, ne
dovedemo u pitanje
njegova vrijednost kao
ljudskog bića.
Brain storming ili oluja
mozga

Brain Storming ili
''Oluja mozga'' je način
da se podstakne
kreativnost i da se
veoma brzo prikupe
Sl i ka 5: Br ai n St or mi ng i l i Ol uj a mozga
Socijalna istraživanja


130
ideje učenika. Može se koristiti za rješavanje specifičnog problema
ili za dobijanje odgovora na neko specifično pitanje. Primjenjuje se
uz nekoliko jednostavnih pravila kojima se podstiče kreativno
razmišljanje. Idealna je za grupu od 10 do15 učenika.
Nastavnik/učitelj treba da ima flipčart papir (na stalku ili
zidu) i marker da zabilježi ideje učenika.
Ova metoda se koristi u slijedećim situacijama:
 Kada se predstavlja nova nastavna jedinica, da se sakupe
sve ideje i utvrde učenička predznanja. To je dobar način
da se poveća njihovo interesovanje i da saznamo koliko o
nečemu oni već znaju.
 Brza kreativna vježba: Naprimjer, prikupimo sve ideje o
mogućem završetku neke priče.
Tipična sesija, ''Oluje mozga'' se izvodi u šest slijedećih
osnovnih koraka:
1. Na flipčart napišemo problem za koji tražimo moguća
rješenja. Pitanje treba da budu kratka, specifična i
stimulirajuća.
2. Objasnimo zbog čega je to problem koji brine grupu.
3. Objasnimo osnovna pravila za ''Oluju mozga''.
4. Što je moguće brže, na fličart zapišemo ideje. Zapišemo ih
upravo onako kako su rečene. To je jako važno.
5. Kada planirano vrijeme istekne, učenici mogu pitati samo
za dodatna pojašnjenja.
6. Tek na kraju možemo pozvati učenike da ocijene ideje. Ovo
se može uraditi zajednički ili u malim grupama. Na taj
način ćemo odrediti one ideje koje su najzanimljivije i
učenici mogu postići zajednički dogovor oko toga.
Osnovna pravila za vježbu ''Oluje mozga'':
 Svaka ideja je prihvaćena, nema diskusije niti
ocjenjivanja (uključujući verbalne i neverbalne izraze ili
slaganje i neslaganje).
 Svaka ideja će se zapisati onako kako je rečena. Nema
sumiranja, tumačenja, niti
 preformuliranja ideje.
 Cilj je dobiti što više ideja. O kvalitetu će se raspravljati
kasnije.
 Dopuna ideja koje su već predložene je prihvatljiva i treba
da to podstičemo.
 Suprotne ideje su isto tako prihvatljive.
Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


131
 Za ovu aktivnost je određeno vrijeme i treba ga poštovati.
Edukinestika
Edukinestika (poznata i pod nazivom kineziologija ili
''Brain Gym'' – gimnastika mozga) potječe od Paula i Gail
Dennison koji su prva iskustva s tom metodom prikupili u radu sa
djecom oštećena mozga. U praktičnim vježbama preuzeli su i
iskustva iz joge i akupunkture.
Edukinestetika se
još u većoj mjeri od
superlerninga i NLP-a,
temelji na uključivanju
tijela u proces učenja.
Moglo bi se čak reći da
se edukinestetika ne
sastoji od bilo čega
drugog osim
uključivanja tijela u
proces učenja. Tako
naprimjer preko
mišićnog sistema treba da utičemo na živčani sistem, masažom
treba da aktiviramo limfni sistem itd.
Temelj ove metode tvori pokušaj da se uz pomoć
neprestanih unakrsnih pokreta, odnosno, unakrsnih dijagonalnih
obrazaca (nacrtati položenu
osmicu, lijeva ruka na desno
koljeno itd.) prevlada razlika
u postignućima obiju
mozgovnih polutki.
Edukinestika polazi od
postavke da se puna snaga
učenja nekog čovjeka u
potpunosti razvija samo
onda kada se uravnoteženo
aktiviraju obje polovice
mozga. I još važnije:
''..edukinestika polazi od
toga da se to uravnoteženo
aktiviranje može potaknuti
izvana, određenim vježbama
S l i ka 6 : C r ta n j e p o lo že n e o s m ic e
S lik a 7: Li jev a ru ka n a d e sn o k o lje no
Socijalna istraživanja


132
kretanja'' (Tarhart, 2001:197).
Drugim riječima, preko određenih, mišićno upravljanih pokreta
tijela moguće je gimnasticirati mozak kako bi stvarali pretpostavke
za olakšano učenje. Riječ je o nekoliko jednostavnih i ugodnih
ciljanih aktivnosti koje brzo rezultiraju znatnim poboljšanjima
koncentracije, pamćenja, čitanja, organiziranja, slušanja i
koordinacije. Svaki nastavnik treba da predvidi uvodni dio časa
upravo za ove aktivnosti kako bi učenici postali aktivni sudionici u
nastavnom procesu.
Posebnu važnost ova metoda dobiva ako uzmemo u obzir da
danas djeca sve manje vremena provode fizički se angažirajući u
raznim igrama i aktivnostima, a sve više vremena provode uz
televiziju i računar. Dakle, fizička pasivnost je prisutna i kod kuće i
u školi gdje dijete više puta po 45 minuta sjedi uz minimalna
kretanja.
Naime, rezultati pojedinih istraživanja su pokazali da je za
malu djecu televizija štetna čak i kad se radi o najkvalitetnijem
dječijem ili obrazovnom programu. Naime, mozak djeteta na
najbolji se način razvija kad prima podražaje iz različitih izvora,
kroz neposredno iskustvo svih osjetila: uha, oka, nosa i osjetila
opipa. Televizija djeci ne može pomoći da postanu pametnija već
na njih utječe potpuno suprotno. Gledanje televizije u ranoj dobi
rezultirati će lošijim rezultatima u školi, slabijom sposobnošću
čitanja, manjom kreativnošću, površnošću i premalom razinom
kritike prema novim iskustvima i spoznajama (Lančić, D.R, 2006).
Prema tome, usmjerene fizičke aktivnosti učenika na
časovima moraju postati svakodnevnica u našim školama. Potrebno
je što više igrati se sa djecom, pružati im podršku, nadu i
optimizam. Pored navedenog, potrebno je uspostaviti ustaljeni red
kojeg se i nastavnik treba pridržavati, poticati i pohvaljivati učenika
kada pokuša nešto novo učiti i vježbati s njima, kako bi jačali
spojeve u njihovom mozgu. Učenicima ne bi trebalo davati
prezahtjevna zaduženja u kojima neće uspjeti, trebalo bi im
dopustiti da se u novim iskušenjima okušaju samostalno, brzinom
koja njima odgovara.
Zaključak
Ono što se na kraju nameće kao zaključak jeste da su
tradicionalne metode rada u školama neefikasne te da sam nastavni
proces postaje tegoban i za nastavnike i za učenike. Biološki
Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


133
utemeljeni koncepti poučavanja u koje spadaju sugestopedija ili
superučenje, neurolingvističko programiranje i edukinestika ili
gimnastika mozga, pružaju alternativu i jednostavniji pristup
nastavi i radu sa učenicima. Brojna istraživanja su pokazala da
opisani koncepti olakšavaju proces usvajanja znanja i vještina.
Reformom našeg osnovnog obrazovanja, prije svega,
devetogodišnji sistem školovanja, donio je sa sobom i nove metode
i oblike rada u nastavi. Također, prisutan je i novi pristup prema
učenicima čije se potrebe i interesovanja stavljaju u prvi plan. Time
neki novi oblici rada dobivaju sve više mjesta, među kojima su i
koncepti o kojima smo govorili u ovom radu. Iako ih možda učitelji
i nastavnici ne percipiraju pod ovim nazivima, praksa je pokazala
da ih svakodnevno koriste u većoj ili manjoj mjeri u nastavi,
naročito u nižim razredima. Na osnovu toga da se naslutiti da
vrijeme koje predstoji je vrijeme alternativnih oblika poučavanja i
učenja koje će nastavu činiti dostatnom, interesantnom i nadasve
djelotvornom. Međutim, ono što se, također, da zaključiti da bi
sveobuhvatna provedba nekih od koncepata, kao što je
sugestopedija ili superučenje, zahtijevala potpuno novu izgradnju
škola i nabavku nove opreme. Dakle, materijalni utrošak bi bio
iznimno visok za naše uvjete. Uostalom to je jednostavno dobro
tržište za hardver i softver. S druge strane neurolingvističko
programiranje se u laičkom obliku može primijeniti u
svakodnevnom životu. Kao specifične i za određenu osobu vezane
tehnike, one se u nastavi mogu primjenjivati samo kratkoročno, jer
nastava je grupna aktivnost. Kada je riječ o edukinestetici,
zaključujemo da su kretanje i tjelesna reakcija radi suzbijanja
posljedica dugog sjedenja u školi, a s obzirom na zabrinjavajuće
vijesti o tjelesnim i duševnim nedostacima kretanja kod mladeži,
čak nužni.

Literatura
Dryden, G. i Vos, J. (2001) Revolucija u učenju: Kako promijeniti
način na koji svijet uči. Zagreb: Educa.
Hwang, P. i Nilsson, B.(1998) Razvojna psihologija: od fetusa do
odraslog. Sarajevo: Filozofski fakultet Univerziteta u
Sarajevu.
Kroflin, L.,ur. (1987) Dijete i kreativnost. Zagreb: Globus.
Kvaščev, R. (1983) Razvijanje kreativnog ponašanja ličnosti.
Sarajevo: Svjetlost.
Socijalna istraživanja


134
Lančić, D.R. (2006). Kako zdravo razviti mozak svoga djeteta
[online]. Dostupno na:http://www.ringeraja.hr/kako-zdravo-
razviti-mozak-svoga-djeteta_550.html [07.septembra 2009.]
Markovac, J. (1970) Nastava i individualne razlike učenika.
Zagreb: Školska knjiga.
Mitrović, D. (1981) Predškolska pedagogija. Sarajevo: Svjetlost.
Ničković, R. (1968) Učenje u nastavi. Beograd: Mlado pokolenje.
Slatina, M. (1998) Nastavni metod: prilog pedagoškoj moći
suđenja. Sarajevo: Filozofski fakultet Univerziteta u
Sarajevu.
Tarhart, E. (2001) Metode poučavanja i učenja. Zagreb: Educa.


Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


135


BIOLOGICALLY BASED FORMS OF TEACHING AND
LEARNING IN EDUCATIONAL PRACTICE
Ahmed Buljubašić, M.A.
Summary
Traditional practice at schools has ceased to be the primary
source of acquiring knowledge for some time now. These days,
teaching staff is dealing with a population of students that cannot
be integrated into the teaching process in a traditional way.
Students see teaching requirements and teachers’ efforts as old-
fashioned, difficult and dull. Teachers are having more and more
difficulties in engaging students upon teaching process that has
been losing its pace with modernization, changes in environment
and new standards and values. Teaching and learning have become
hard for both students and teachers. The aim of this paper is to offer
an alternative, a simpler approach to teaching process and the ways
of teaching. This is possible with neuro-didactical methods or
methods based on biological basis of learning. Forms of
manifestation of these ¨biological¨ methods of learning and
teaching: super-learning, neuro-linguistic programming (NLP), and
edukinestetics. The results of research have shown that descriptive
concepts not only offer a new language but also a practice for
learning accompanied by body work. That way the process of
acquiring new knowledge and skills is easier. Exactly this makes
effects of physiological concept of learning the main topic of this
paper.
Key words: Neuro-didactical methods, neuro-linguistic
programming, edukinestetics, learning, teaching, brain maps, brain
games, Brain Gym, body-based restructuring of perception.
Socijalna istraživanja


136


ﺔﻴﻌﻴﺒﻄﻟﺍ ﺲﻳﺭﺪﺘﻟﺍ ﻕﺮﻃ
ﺶﺘﻴﺷﺎﺑﻮﻴﻟﻮﺑ ﺪﲪﺃ
ﻼﻴﳕ ﰲ ﺔﻴﺋﺍﺪﺘﺑﻻﺍ ﺔﺳﺭﺪﳌﺍ
ﺔﺻﻼﳋﺍ
ﺔﺳﺭﺪﳌﺍ ﺪﻌﺗ ﱂ ،ﻦﻣﺯ ﺬﻨﻣ ﺎﻫﺍﻭﺪﺟ ﺕﺪﻘﻓ ﺱﺭﺍﺪﳌﺍ ﰲ ﺔﻳﺪﻴﻠﻘﺘﻟﺍ ﺲﻳﺭﺪﺘﻟﺍ ﻕﺮﻃ
ﺔﻓﺮﻌﳌﺍ ﺐﺴﻜﻟ ﻲﺳﺎﺳﻷﺍ ﺭﺪﺼﳌﺍ ﻲﻫ . ﺏﻼﻄﻟﺍ ﻦﻣ ﻼﻴﺟ ﻡﻮﻴﻟﺍ ﻥﻮﺳﺭﺪﳌﺍ ﻪﺟﺍﻮﻳ
ﺭﺪﻟﺍ ﺔﻴﻠﻤﻋ ﰲ ﺔﻳﺪﻴﻠﻘﺘﻟﺍ ﻞﺋﺎﺳﻮﻟﺍ ﻥﻮﻀﻓﺮﻳ ﻦﻳﺬﻟﺍ ﺲﻳ . ﺎ· ﺐﻟﺎﻄﻳ ﱵﻟﺍ ﺕﺎﺒﺟﺍﻮﻟﺍ
ﲔﻋﺃ ﰲ ﺔﻠﳑﻭ ،ﺔﻴﻟﺎﺑ ﻭﺪﺒﺗ ﲔﺳﺭﺪﳌﺍ ﻞﺒﻗ ﻦﻣ ﺔﻟﻭﺬﺒﳌﺍ ﺩﻮﻬﳉﺍﻭ ،ﻢ·ﻼﻃ ﻥﻮﺳﺭﺪﳌﺍ
ﺏﻼﻄﻟﺍ . ﺏﻼﻄﻟﺍ ﻩﺎﺒﺘﻧﺍ ﺏﺬﳉ ﻢ·ﻻﻭﺎﳏ ﰲ ﺓﲑﺒﻛ ﺕﺎﺑﻮﻌﺻ ﻥﻮﺳﺭﺪﳌﺍ ﻪﺟﺍﻮﻳ
ﺓﺪﻳﺪﳉﺍ ﺲﻴﻳﺎﻘﳌﺍﻭ ﻢﻴﻘﻟﺍﻭ ﲑﻐﺘﳌﺍ ﻊﻗﺍﻮﻟﺍ ﻦﻋ ﺓﺪﻴﻌﺑ ﺔﻣﺪﻘﳌﺍ ﺓﺩﺎﳌﺍ ﻥﻷ . ﺢﺒﺼﺗ ﺍﺬﻟ
ﺔﻴﻠﻤﻋ ﲔﺳﺭﺪﳌﺍﻭ ﺏﻼﻄﻠﻟ ﺔﺒﻌﺻ ﻢﻴﻠﻌﺘﻟﺍﻭ ﻢﻠﻌﺘﻟﺍ . ﱘﺪﻘﺗ ﱃﺇ ﺚﺤﺒﻟﺍ ﺍﺬﻫ ﻑﺪﻬﻳﻭ
ﻢﻴﻠﻌﺘﻟﺍﻭ ﻢﻠﻌﺘﻟﺍ ﺔﻴﻠﻤﻋ ﰲ ﻞﻬﺳﺃ ﺔﻘﻳﺮﻃ ﺽﺮﻋ ﻝﻭﺎﳛﻭ ،ﻞﻳﺪﺒﻟﺍ . ﱘﺪﻘﺗ ﰲ ﻞﺜﻤﺘﺗﻭ
ﺔﻴﻌﻴﺒﻄﻟﺍ ﺲﺳﻷﺍ ﻰﻠﻋ ﺔﻴﻨﺒﳌﺍ ﻢﻠﻌﺘﻟﺍ ﻕﺮﻃ . ﻕﺮﻄﻟﺍ ﻚﻠﺗ ﻦﻣ " ﻊﻳﺮﺴﻟﺍ ﻢﻠﻌﺘﻟﺍ "
ﻥﺎﺴﻧﻹﺍ ﻢﺴﺟ ﰲ ﱯﺼﻌﻟﺍ ﻡﺎﻈﻨﻟﺎﺑ ﻂﺒﺗﺮﳌﺍ ﻢﻠﻌﺘﻟﺍﻭ . ﺒﺛﺃﻭ ﻩﺬﻫ ﻥﺃ ﺕﺎﺳﺍﺭﺪﻟﺍ ﺖﺘ
ﻱﺪﺴﳉﺍ ﻁﺎﺸﻨﻟﺎﺑ ﻂﺒﺗﺮﺗﻭ ﺲﻳﺭﺪﺘﻟﺍ ﺔﻴﻠﻤﻋ ﰲ ﺔﻴﻋﻮﻧ ﺔﻠﻘﻧ ﱪﺘﻌﺗ ﻢﻠﻌﺘﻟﺍ ﰲ ﻕﺮﻄﻟﺍ
ﻢﻠﻌﺘﻟﺍ ﺔﻴﻠﻤﻋ ﻞﻬﺴﺗﻭ .
ﺔﻴﺳﺎﺳﻷﺍ ﺕﺎﺤﻠﻄﺼﳌﺍ : ،ﺔﻳﺮﻜﻔﻟﺍ ﺏﺎﻌﻟﻷﺍ ،ﻢﻴﻠﻌﺘﻟﺍ ،ﻢﻠﻌﺘﻟﺍ Brain Gym























VJERSKE ZNANOSTI










Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


139
Izvorni naučni rad

Šukrija Ramić
1


ISLAMSKI FONDOVI I MIKROFINANSIRANJE U
SLUŽBI REALIZACIJE SOCIJALNE DIMENZIJE
ISLAMSKOG BANKARSTVA
Sažetak
Ovaj rad pokušava inicirati i osvijetliti mogućnost i potrebu
aktivnijeg uključivanja islamskih banaka u realizaciju jedne od
značajnih intencija islamskog prava – Šerijata, a to je
iskorjenjivanje siromaštva i pravedna distribucija profita i
bogatstva. U radu se zagovara šerijatskopravna osnova uspostave
institucija u okviru islamskih banaka, a koje bi kroz namjenske
fondove, mobilizirane uvakufljenjima, dobrovoljnim prilozima,
iskupima (fid'jom, kefaretom), pa, možda, i zekatom, pružale
usluge mikrofinansiranja. Islamske banke bi svojom ekspertizom
nudile projekte, stručno pratile njihovu realizaciju i tako
omogućavale siromašnim da iziđu iz zone siromaštva koje je, bez
sumnje, veliko iskušenje za čovjeka kao pojedinca, a u isto vrijeme
je i iskušenje za zajednicu u kojoj taj čovjek živi.
U radu se ukratko predstavljaju fondovi koji postoje pri
Bosna Bank International
2
, a koji mogu biti primjer praktičnog
funkcioniranja mikrofinansiranja na beneloventnoj osnovi, kao i
dva fonda koji se nalazi pri nevladinim organizacijama. U
zaključku se preporučuju potrebne aktivnosti koje islamske banke
treba da urade kako bi se aktivno uključile u proces iskorjenjivanja
siromaštva u svojoj lokalnoj i široj društvenoj zajednici..

1
Vanredni profesor, Islamski pedagoški fakultet Univerziteta u Zenici,
sukriramic@hotmail.com
2
Bosna Bank International osnovana je 19. 10. 2000. godine kao prva banka u
Evropi koja posluje na principima islamskog bankarstva. Dionički kapital BBI
iznosio je 47, 52 miliona KM, što je tada predstavljalo najveći uplaćeni kapital u
poređenju s drugima bankama. Njeni osnivači su Islamic Development Bank,
Abu Dhabi Islamic Bank i Dubai Islamic Bank. Dostupno na: http://www.bbi.ba,
(10. 08. 2009.)
Vjerske znanosti


140
Ključne riječi: šerijat/ islamske banke/ islamski namjenski
fondovi/ mikrofinansiranje/ siromašni/ iskorjenjivanje siromaštva/
vakuf/ sadaka/ zekat.
1. UVOD
Na ekspertskoj konferenciji pod naslovom Emerging Legal
Issues Involving Islam in Europe održanoj 18-19. juna 2007., na
Central European University u Budimpešti, nakon mog izlaganja o
temi Islamic Banking in a European Context (Islamsko bankarstvo
u evropskom kontekstu) jedan postdiplomac, koji specijalizira
ekonomske znanosti, a koji je s ovih naših prostora, postavio mi je
pitanje koje je u sebi sadržavalo istinitu konstataciju, a to je da je
islamsko bankarstvo, ipak, malo više islamsko kapitalističko
bankarstvo. Naime, linijom manjeg otpora i islamske banke su
danas više naklonjene finansiranju jakih i moćnih, finansiranju
korporativnog sektora, s obzirom da je realizacija profita u saradnji
s tim sektorom izvjesnija, a suradnja lakša i jednostavnija imajući u
vidu da se odvija s onima koji imaju iskustvo i ekspertizu i koji
ostvaruju značajan profit.
Dakle, iako je islamsko bankarstvo, po svojoj prirodi,
društveno odgovorno, iako ono brine, odnosno treba da brine za
svakog člana sredine u kojoj djeluje, iako ono teži uspjehu svojih
klijenata, svojih partnera, iako je proizvodno i uslužno orijentirano,
iako teži razvoju infrastrukture i prosperitetu lokalne i šire
zajednice, ipak, ono do dana današnjeg, koliko ja primjećujem, nije
pružilo zadovoljavajuću uslugu malim poduzetnicima, običnom
siromašnom čovjeku, nije svojim finansiranjem, u bilo kojoj zemlji,
izvelo zadovoljavajući procenat siromaha iz zone siromaštva, čak
ni u onim zemljama u kojima je ta vrsta bankarstva
preovladavajuća, kao što su Pakistan i Sudan.
Postavljeno pitanje ukazalo mi je istinitu manjkavost
islamskog bankarstva o čemu do tada nisam puno razmišljao. Kada
sam dodao tome činjenicu da mikrokreditne organizacije, na
izvjestan način, zloupotrebljavaju
3
veliku potrebu za finansiranjem
koju imaju siromašni slojevi stanovništva, potreba rješavanja
pitanja finansiranja siromašnih postala je za mene još značajnija.

3
Ne bi trebalo smetnuti s uma da se mikrokreditne orgnizacije vrlo često izlažu
prevelikom riziku u pogledu povrata jer kredite daju uz minimalna ili nikakva
obezbjeđenja i da one taj rizik premošćuju s visokim kamatama. Također, one,
bez obzira na sve primjedbe, ipak izlaze u susret onima koje drugi odbijaju.
Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


141
Od mog povratka iz Budimpešte pokušavam, a s ciljem praktičnog
odgovora, promovirati ideju razvoja islamskih fondova i
mikrofinansiranja u islamskom bankarstvu
4
, jer fondovi i
mikrofinansiranje koje bi se oslanjalo na te fondove najbolji su
način, po mome dubokom ubjeđenju, da islamske banke, u ovom
našem vremenu, prestanu biti kapitalističke i postanu
općedruštvene
5
koje se brinu o svim kategorijama društva, kako
bogatim tako i siromašnim, i svima njima pružaju potrebne usluge
uz uvjete koji su prilagođeni klijentima - bogatim i siromašnim.
S ciljem zadovoljavanja potreba finansiranja siromašnih,
banke mogu imati svoje vlastite mikrokreditne organizacije ili
odjele koji bi se specijalizirali za tu vrstu finansiranja, a sve to bi se
oslanjalo na specijalizirane islamske fondove.
2. ŠERIJATSKOPRAVNA OSNOVA ZA USPOSTAVU
MIKROFINANSIJSKIH INSTITUCIJA OSLONJENIH NA
ISLAMSKE FONDOVE
Izvlačenje siromašnih iz zone siromaštva značajan je cilj
Šerijata. O tom cilju govore mnogi ajeti i hadisi iz kojih učenjaci
do dana današnjeg crpe propise i norme koje imaju zadatak da
služe u realizaciji navedenog cilja i da daju podršku tom procesu.
Uzvišeni Allah kaže: “Znaš li ti onog koji onaj svijet poriče? Pa to
je onaj koji grubo odbija siroče i koji da se nahrani siromah ne
podstiče.“ (Kur'an, El-Ma'un: 1-3) “Daj bližnjemu svome pravo
njegovo, i siromahu, i putniku namjerniku, ali se nemoj rasipnički
ponašati.“ (Kur'an, El-Isra: 26) “Dajte im iz Allahova imetka kojeg
je vama dao.“ (Kur'an, En-Nur: 33) “Oni koji imanja svoja troše na
Allahovu putu liče na onog koji posije zrno iz kojeg nikne sedam

4
Na simpoziju organiziranom od strane Islamske zajednice u BiH 14 - 16. 11.
2007. godine u okviru svoje teme Institucija vakufa u Bošnjaka: između tradicije
i izazova savremenog doba iznio sam ideju mikrofinansiranja iz vakuf-fondova.
O mikrofinansiranju u islamskom bankarstvu održao sam predavanje i
prezentaciju 15. 11. 2007. na seminaru o Islamskom bankarstvu koji je
organizirala Islamska banka za razvoj iz Džede, a koji je održan u medresi
Osman ef. Redžović. Na okruglom stolu Povijest, pravo i perspektiva vakufa u
organizaciji Vakufske direkcije, održanom u srijedu, 19. 03. 2008.g./11. rebiu-l-
evvela 1429.h, govorio sam, između ostalog, o ideji vakuf-fondova.
5
To ne znači da one treba da prestanu biti profitabilne i da u malim
finansiranjima neće zarađivati profit. Naprotiv, banke bi i kroz mikrofinansiranje
mogle postizati profit koji bi za njih bio podsticajan imajući u vidu da bi sredstva
u fondove dobivale besplatno i da bi imale gdje kratkoročno investirati
neiskorištena sredstva koja posjeduju.
Vjerske znanosti


142
klasova i u svakom klasu po stotinu zrna. Allah će onome kome
hoće dati i više. Allah je neizmjerno dobar i sve zna.“ (Kur'an, El-
Bekare: 261)
Poslanik, s.a.v.s., veli: “Allah Uzvišeni ima stvorenja koja je
stvorio da ispunjavaju potrebe ljudi. Ljudi njima žure da ispune
njihove potrebe. Oni su sigurni od Allahove kazne.“ (Taberani,
1404. H:12/358)
Šerijat svojim sistemom, koji obuhvata dobrovoljna i
obavezna davanja na ime potpore siromašnim i ugroženim,
omogućava redistribuciju profita i bogatstva. Krajnji cilj tih propisa
jeste iskorjenjivanje siromaštva i obezbjeđivanje ugroženih, jer
samo kroz takvo nastojanje, kroz takav trud može da se realizira
pravda dini islama, vjere koju je Uzvišeni Allah poslao s istinom
(hakk) i pravdom ('adl): “Riječi Gospodara tvoga su vrhunac istine
i pravde. Njegove riječi niko ne može promijeniti i On sve čuje i
sve zna.“ (Kur'an, El-Enam: 115)
Islamski učenjaci taj uzvišeni cilj uvijek naglašavaju, posebno
kada govore o ekonomskom sistemu i distribuciji dobara. To
naglašava i Umer Chapra
6
, istaknuti ekonomista i bankar našega
vremena, kada kaže da se iskorjenjivanje siromaštva, socijalno-
ekonomska pravda i pravedna distribucija prihoda ubrajaju u
primarne ciljeve islama i da oni moraju biti čvrsto i nepromjenjivo
svojstvo jednog islamskog ekonomskog sistema. (Chapra, 1995.)
Shodno filozofiji vlasništva u islamu da sve pripada onom ko
je stvorio, a to je Uzvišeni Allah
7
siromasi imaju svoje prirodno
pravo u imecima bogatih s obzirom da je to Uzvišeni Vlasnik
propisao. Šejh Šeltut u tom kontekstu kaže: “Iako je imetak
registriran i upisan na njihova imena
8
, ipak, pravo na njegovo
korištenje je zajedničko između njih i njihove braće siromaha koji s
njima čine društvenu zajednicu.“ (Šeltut, 2007: 270)
Samo zajedničkim radom bogatih i siromašnih na
iskorjenjivanju siromaštva može se ostvariti stabilnost i harmonija
u jednom društvu, a harmonija i mir u društvu su, bez sumnje,

6
Umera Chapra me u vrijeme dok je bio na čelu Saudijske monetarne agencije
primio u svom kabinetu 1990. godine i dao mi pregršt korisnih savjeta u vezi s
magistarskom temom koju sam u to vrijeme imao namjeru raditi. Ja sam mu
zahvalan i često ga se sjetim lijepom dovom. Gospodin Chapra je danas aktivan
u Islamskoj banci za razvoj (IDB) u Džedi.
7
Činjenica je da čovjek ništa ne stvara. Čovjek samo manipulira i koristi ono što
je Uzvišeni stvorio..
8
Na imena bogataša.
Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


143
jedan od osnovnih preduvjeta razvoja i stabilnosti samog
korporativnog sektora i sigurnosti kapitala.
Postavlja se pitanje koje kategorije društva bi trebalo
obuhvatiti ekonomsko-socijalnim programima, u našem slučaju
mikrofinansiranjem čiji bi nosilac bile islamske banke, a koji imaju
za cilj iskorjenjivanje siromaštva. Shodno mom razumijevanju
kur'ansko-hadiskih tekstova koji tretiraju ovu problematiku to su
one katogorije koje u datom životnom trenutku ne mogu sebi u
dovoljnoj mjeri priuštiti nešto od onog što se u određenom vremenu
i na određenom prostoru smatra osnovnim potrebama za život, a to
je, uglavnom, odgovarajuća hrana, odjeća, stan, prevozno sredstvo
i, u ovo naše vrijeme, rekao bih, zdravstvena zaštita. Te kategorije
su navedene u ajetu o zekatu: siromasi, nevoljnici, roblje,
prezaduženi i putnici namjernici. Sve njih je potrebno obuhvatiti
programom finansiranja projekata koji će ih izvesti iz zone
siromaštva i potrebe
9
.
Prema tome, koncept iskorjenjivanja siromaštva treba da
implicira brigu o onima o kojima se tržište ne može brinuti, koji se
ne mogu nositi s ekonomskim snagama ili nemaju pristup
ekonomskim izvorima koji bi im omogućili da eksploatišu
ekonomske šanse oko sebe.
Poslanik, s.a.v.s., veli: “Musliman je brat muslimanu. Ne čini
mu nasilje niti ga izdaje.“ (Buhari, (2000:2262) Šejh Šeltut ove
Poslanikove, s.a.v.s., riječi komentariše pa kaže da onaj ko
siromaha ostavi gladna i gola, a u stanju je da ga nahrani i obuče,
on ga je izdao. (Šeltut, 2007:96)
Ukoliko se društvo ne pobrine za svoje siromašne članove i
ne obezbijedi im osnovne uvjete za život svi njegovi članovi snose
posljedice tog propusta i na dunjaluku i na ahiretu. Omer, r.a.,
kaznio je krvarinom grupu koja je imala vode, a odbila je da napoji
čovjeka koji je od posljedica žeđi umro. (Maverdi, 2006:239)
Iz navedenog vidimo jasnu obavezu da se društvo brine za
svoje siromašne članove. Islamske banke su dio društva i normalno
je da i one nose tu obavezu. Kvalitetan i savremen način njihove
brige o siromašnim može biti usluga beneloventnih

9
Naravno, ne treba biti iluzoran i zamisliti da će se svi siromašni, na svim
prostorima, moći izvesti iz zone siromaštva, jer to ne bi bilo u skladu s
Allahovim, dž.š., općim zakonima koji podrazumijevaju da ljudi imaju različite
nafake, da postoje bogati i siromašni i da siromašni imaju svoje pravo u imecima
bogatih. Međutim, uprkos tome muslimani moraju raditi na izvođenju siromašnih
iz te zone jer to islam propisuje.
Vjerske znanosti


144
mikrofinansiranja u procesu redistribucije dobara preko
specijaliziranih islamskih fondova koji bi se punili vakufima,
dobrovoljnim prilozima, sadakom, iskupima i, eventualno,
zekatom.
3. ISLAMSKE BANKE U SLUŽBI ISKORJENJIVANJA
SIROMAŠTVA
U islamu postoje različite institucije i mehanizmi koji imaju
zadatak da redistribuiraju bogatstvo i prihode s ciljem očuvanja
zajednice i postizanja pravde. Islamski finansijski sektor na čelu s
bankarskim sektorom dužan je da bude socijalno odgovoran i
shodno tome nužno mora imati mehanizme koji su u službi
postizanja gore navedenog cilja.
Ti mehanizmi mogu biti vakufi u vidu likvidnih sredstava iz
kojih bi se davala mikrofinansiranja, to mogu biti beneloventne
banke koje bi davale beskamatne kredite, to mogu biti
mikrofinansijske institucije zasnovane na vakufu, dobrovoljnim
prilozima, iskupima, i, eventalno, zekatu.
S obzirom da danas u svijetu imamo islamske banke koje
imaju know-how u pogledu mobilizacije sredstava i finansiranja,
najjednostavnije je da one u svom sastavu imaju odjele za
mikrofinansiranje ili, pak, posebne institucije koje bi to radile.
Za mene nema sumnje da, u ovom našem vremenu,
finansijski sektor, a prije svega bankarski sektor, mora preuzeti
vodeću ulogu u procesu iskorjenjivanja siromaštva. Bez aktivnog
uključivanja bankarskog sektora u taj proces uzvišeni cilj Šerijata
nije moguće ostvariti. Bankarski sektor može aktivno iskoristiti
činjenicu da korporatvini sektor i bogata fizička lica imaju
potrebu
10
i obavezu
11
da iz realiziranog profita pomognu

10
Čovjekova neiskvarena priroda sklona je pomaganju drugih. Ona, čak, ima
potrebu za tim. Ukoliko se toj prirodi omogući kvalitetan način pomaganja, što
banke sa svojom ekspertizom i infrakstuturom mogu ponuditi, tada se kvalitetni
rezulteti sigurno mogu postići na planu finansiranja malih projekata koji će
aktivirati siromašne i omogućiti im kvalitetan izlaz iz zone siromaštva.
11
Tu obavezu osjeća i želi da je izvrši svaki musliman koji prakticira islam i koji
osjeća da su riječi Allaha Uzvišenog i riječi Njegova Poslanika, s.a.v.s. upućene
upravo njemu. A koliko je riječi (ajeta i hadisa) koje govore o obavezi da se
bogati pobrinu za stanje siromašnih! Koliko je kvalitetnih, praktičnih tumačenja
koja govore da ta briga treba da se realizira na svrsishodan i koristan savremeni
način! Nadam se da će ovaj moj prilog doprinijeti razumijevanju i širenju tih
pozitivnih savremenih tumačenja.
Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


145
siromašne. Ta pomoć preko bankarskog sistema, kroz finansiranje
projekata u koje će siromasi biti involvirani
12
, će za njih biti daleko
jednostavnija, efikasnija i korisnija, jer će ih ne samo nahraniti,
nego im omogućiti i podučiti da se sami o sebi brinu, da sebe
izdržavaju, a to je po, mom mišljenju, istinska pomoć
13
.
Međutim, shodno činjenici koju smo priznali na početku, za
postizanje tog cilja koji podrazumijeva aktivno uključivanje
bankarskog sektora u mikrofinansiranje po povoljnim tj.
prihvatljivim uvjetima za siromašne, potrebno je da bankarski
sektor, prije svega, prepozna velike ekonomske šanse i potencijale
koji se nalaze u mikrofinansiranju oslonjenom na namjenske
islamske fondove u koje bi se sredstva mobilizirala besplatno.
Dakle, islamske banke treba da prepoznaju da i ta bankarska
aktivnost za njih može biti itekako profitabilna
14
. Također, želim
istaći dužnost islamskih banaka da u granicama svojih mogućnosti
aktivno učestvuju u finansiranju malih projekata fizičkih lica, kako
bi na taj način izvršile svoju dužnost brige za lokalnu zajednicu, za
sve njene slojeve, kako bogate tako i siromašne
15
.

12
Kvalitetan pristup bi bio kada be se islamske banke specijalizirale tako da
imaju u konačnici i eksperte koji bi osmišljavali, realizirali i pratili realizaciju
projekata koje bi banke finansirale iz namjenskih fondova. Troškovi tih dodatnih
aktivnosti koje bi banke imale mogli bi se pokrivati, također, iz namjenskih
fondova ili na druge načine.
13
Smatram da bogate zemlje vrlo često s dozom licemjerja pomažu siromašne.
Istinska pomoć siromašnim, da one to žele i da imaju iskren pristup, bila bi
edukacija i obezbjeđivanje sredstava za rad i proizvodnju. Vreće brašna upućena
gladnima u Africi, a koja bi ionako bila bačena u more s ciljem zaštite cijene
žitarica na svjetskom tržištu, često mi izgleda tako licemjerna.
14
Nema sumnje da bi mikrofinansiranje za islamske banke bio novi izazov.
Međutim, ako se uzme da banka ne može biti stabilna dok ne postane lokalna
banka koju podržava lokalno stanovništvo, a postizanje tog cilja je gotovo
nemoguće bez mikrofinansiranja, tada shvatamo značaj programa
mikrofinansiranja. Kada tome dodamo i mogućnost ostvarivanja
zadovoljavajućeg profita, jer treba znati da bi se fondovi za mikrofinansiranje
punili na beneloventnoj osnovi, dakle taj kapital bi za banku bio potpuno
besplatan, tada nam postaju jasne mogućnosti da islamske banke ostvare
višestruke koristi i solidan profit kroz programe mikrofinansiranja.
15
Naravno, ne može se očekivati da islamske banke svjesno prave gubitke kako
bi jeftino finansirale male projekte, ali ono što se od njih očekuje jeste da traže
modele i načine da tu svoju ulogu izvrše i da ulože maksimalan trud u tom
pravcu.
Vjerske znanosti


146
Namjenski islamski fondovi, koji bi se punili dobrovoljnim
prilozima, iskupima, uvakufljenjima a, možda i zekatom
16
, rješenje
su za ovaj problem. Uspostavom takvih fondova i pružanjem
usluge mikrofinansiranja koje bi bilo jako povoljno dalo bi novu
snagu islamskim bankama. Na taj način one bi postale dio lokalne
zajednice, dio društva, a bez tog statusa, po mom dubokom
ubjeđenju, banka ne može biti stabilna, bez obzira koliko bila
velika.
Također, treba istaći da islamske banke vrlo često imaju višak
likvidnih sredstava s obzirom da, kako mi se čini, u islamskom
bankarstvu još uvijek ne postoje dovoljno razvijeni tržišni
instrumenti za kratkoročno finansiranje. U takvoj situaciji
korištenje tih sredstava za mikrofinansiranje može biti od koristi za
banku, jer će njihovim investiranjem ipak nešto zaraditi.
4. BENELOVENTNO MIKROFINANSIRANJE
ZASNOVANO NA KAPITALNOM VAKUFU
U radu "Institucija vakufa u Bošnjaka: između tradicije i
izazova savremenog doba" vakuf je definiran kao trajno zavještanje
imovine ili njenog prihoda za posebno specificirane korisnike ili
namjene, radi postizanja Allahovog, dž.š, zadovoljstva. (Hadžić,
2008:409) Ta definicija u sebi nosi savremeni, reformski pristup
vakufu i omogućava uspostavu različitih vrsta vakufa s različitim
namjenama koje su potrebne savremenom čovjeku, između ostalog
i uspostavu kapitalnih vakufa kojim bi upravljale islamske banke, a
čija bi namjena bila mikrofinansiranje
17
.

16
Uključivanje zekata u islamske fondove za mikrofinansiranje pitanje je koje
savremeni učenjaci treba da aktivnije adresiraju i donesu odluku na svjetskom
nivou. Smatram da bi siromašni slojevi stanovništva daleko više imali koristi od
fondova zekata za mikrofinansiranje, nego od zekata koji direktno dobiju i brzo
potroše, jer bi fondovi zekata kontinuirano djelovali i siromašni bi ih uvijek
koristili, pošto bi se sredstva u njih uglavnom vraćala.
Naravno, da bismo mogli zekat uključiti u ove fondove bila bi potrebna
kvalitetna fetva na svjetskom nivou. Siguran sam da se za određene životne
okolnosti može naći kvalitetan argument u izvorima Šerijata, a koji bi bio osnova
za takvu fetvu.
17
Zarqa (1988) navodi da postoje različite institucije koje je islam uspostavio i
preko kojih on redistribuira prihode i bogatstvo radi udovoljavanja osnovnih
potreba svih članova društva, a to su između ostalih institucija zekata, vakufa i
beneloventne pozajmice (kard hasen).
Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


147
Iako je većina vakufa kroz historiju bila u vidu nekretnina
18

vakuf u novcu je prakticiran već pri kraju prvog stoljeća po Hidžri,
kako to ističe Cizakca. Vakuf u novcu je imao dvije forme. U prvoj
formi uvakufljeni novac bi se pozajmljivao u vidu beneloventnog
kredita kojeg bi korisnik vraćao bez bilo kakvih dodatnih
opterećenja, kao što je kamata, a u drugom obliku uvakufljeni
novac bi se investirao i prihod od toga davao korisnicima vakufa.
Uvakufljeni novac se u Otomanskom periodu koristio za
mikrofinansiranje. Bogataši su pravili kapitalne vakufe iz kojih se
pozajmljivalo ljudima. Kao kolateral i garancija da će se
pozajmljeno vratiti, obično se uzimala kuća zajmoprimca.
Zajmoprimac bi u njoj i dalje stanovao, ali bi plaćao vakufu
stanarinu. Vakuf bi jednom trećinom stanarine pokrivao
adminnistrativne troškove, jednu trećinu usmjeravao bi u
humanitarne svrhe zbog kojih je vakuf i osnovan, a jednu trećinu bi
uplaćivao direktno u vakuf, kako bi pokrio inflatorna kretanja.
(Cizakca, 2004)
U ovo naše vrijeme kapitalni vakufi kojima bi upravljale
islamske banke i iz njih finansirale male projekte velika su šansa
kako za islamske banke, tako i za siromašne slojeve stanovništva, a
rekao bih da je to šansa za sve ljude koji smjeraju da učine dobro
djelo i kvalitetno pomognu svoju zajednicu
19
.
Kapitalni vakuf-fondovi, uz kvalitetno razrađen sistem
njihova funkcioniranja, postizali bi uzvišene ciljeve trajne pomoći i
stalne koristi
20
o kojima govori i veliki vakif Gazi Husrev-beg. U
prvoj Vakufnami nastaloj novembra 1531 godine on veli: "Dobra
djela gone zlo, a najuzvišenije od dobrih djela je milodar,
najuzvišeniji milodar je onaj koji ostaje zauvijek, a od
dobrotvornih djela opet je najljepše ono koje jest, odnosno koje će
se trajno ponavljati. Jasno je, da je od trajnih dobrotvornih djela
najdulje zajamčeno dobročinstvo vakuf. Dok je svijeta i vijeka
korist vakufa ne prestaje niti se njegovo djelovanje do Sudnjega
dana završava". (Šabanović, 1952)

18
U Egiptu, u vrijeme vladavine Muhammeda Alija, više od jedne tećine
obradive zemlje bila je vakuf. (Cizacka, 2004.)
19
Kvalitetna pomoć je ona koja definitivno rješava problem. Kada je siromaštvo
u pitanju kvalitetno rješenje je da se siromahu omogući da zna proizvoditi, da mu
se obezbijedi sredstvo za proizvodnju i da mu se pruže ostale potrebe koje mu
omogućavaju samoizdržavanje.
20
Jer bi se finansiranje neprestano odvijalo u ciklusima.
Vjerske znanosti


148
S ciljem postizanja uzvišenog cilja iskorjenjivanja siromaštva
predložio bih islamskim bankama da otvore specijalizirane fondove
kako bi, s jedne strane na kvalitetan način udovoljili potrebama
siromašnih kategorija, a s druge strane udovoljili donatorima i
vakifima
21
čije želje su različite. Stručna istraživanja treba da daju
odgovore koje vrste vakuf-fondova treba da se uspostave na
određenom prostoru.
Siguran sam da bi te fondove bilo lahko napuniti, jer islam
svojim propisima o sadaki i iskupima to omogućava na jednostavan
način. Uzvišeni Allah kaže: “Nećete postići dobročinstvo sve dok
ne budete udjeljivali od onog što volite; a bilo što vi udijelite Allah,
zasigurno, to zna.” (Kur'an, Al Imran: 92) “ Poslanik, s.a.v.s..,
kaže: “Kada čovjek umre, njegovo djelovanje na ovom svijetu
prestaje, osim u tri slučaja: ako ostavi trajno dobro (sadaku, vakuf),
znanje kojim će se drugi koristiti i dobro dijete koje će za njega
dovu učiti.“ (Muslim, (2000:3084) Za mnoge propuste
muslimanima je propisan iskup (fid'ja, kefaret) koji bi se mogao
usmjeriti u fondove za mikrofinansiranje.
S obzirom da svakim danom sve više ljudi prakticira i
prihvata islam, s obzirom da je islam sa svojom filozofijom života
sve popularniji, sigurno je da bi projekti koji afirmiraju suštinu
islama, kao što su vakufi, imali svoje mnogobrojne pristalice i
patrone
22
. Kada imamo u vidu savremene mogućnosti promocije i
lahkog pristupa svakom potencijalnom donatoru i vakifu, te
jednostavnost uplate sredstava u vakuf-fondove, optimizam,
sigurno, ima čvrste osnove.

21
Naime, donatori i vakifi imaju različite afinitete i želje. Neki vole netaknutu
prirodu, neki vole pčelarstvo, neki vole pomagati stočarstvo itd. Svima treba
pružiti da svoja sredstva usmjere u vakuf koji oni vole podržati.
22
Naime, islam podstiče svoje sljedbenike da daju sadaku koja će na dunjaluku
trajati i ljudima (ciljanim kategorijama) koristiti i od koje će davalac nakon svoje
smrti sevab ubirati. Ukoliko sadaka ima svojstvo trajnosti i ukoliko je davalac
odredio namjenu i način korištenja onda je to sadaqa džarije – trajna sadaka ili
vakuf. Trajna sadaka (vakuf) može biti u svemu što traje i koristi ljudima, pa čak
i životinjama. Ona može biti namijenjena pojedincu, određenim kategorijama,
manjim i širim društvenim zajednicama, ili zajednici u cjelini, može biti
usmjerena na nauku, obrazovanje i odgoj, proizvodnju, čovjekovo okruženje,
humanitarni rad itd.
Opširnije o ovom pitanju vidi u knjigama koje tretiraju pitanje vakufa poput:
Ćerimagić, O vakufu, Begović, Vakufi u Jugoslaviji.
Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


149
U prilog ovom mom optimizmu ide činjenica da su vakufi, u
vrijeme prosperiteta islama u prošlosti, bili jako razvijeni
23
, a mi
ulazimo u vremena u kojima se ponovni prosperitet islama uveliko
nazire.
Za mikrofinansiranje islamske banke mogu koristiti postojeće
proizvode islamskog bankarstva
24
kao što je mušareka, mudareba,
murabeha, idžara itd., ovisno o vrsti investicije, a to su, kako
praksa danas pokazuje, najčešće proizvodnja, trgovina i transport.
Naravno, banke mogu koristiti i beneloventni kredit (kard hasen), a
vrata inovacijama su naširoko otvorena.
5. PRIMJERI ISLAMSKIH FONDOVA U BiH
U našoj zemlji sam prepoznao nekoliko fondova koji imaju
elemente islamskih namjenskih fondova za mikrofinansiranje i
potpomaganje siromašnih, a o kojima se govori u ovom radu.
Bosna Bank International
25
trenutno ima aktivna dva fonda
26
iz

23
U radu "Institucija vakufa u Bošnjaka: između tradicije i izazova savremenog
doba" autor kaže: "Čini mi se da je zadatak i uloga vakufa, s obzirom da je to
neobavezna institucija za pojedinca, ali, po meni, obavezna za zajednicu,
suštinski usmjerena ka ostvarenju onog što je u modernom svijetu poznato kao
welfare-state, socijalna država, država blagostanja, država koja se brine o svojim
građanima. Dakle, osnovni zadatak i uloga vakufa je ispunjavanje općih potreba
jedne zajednice, bez obzira o kom segmentu ljudskog života se radilo. Koliko se
o tom blagostanju nekad, kroz historiju islama, brinulo, najbolje će nam kazati
podatak da je, u jednom periodu, trećina Otomanskog carstva bio vakuf. (United
Nations Human Settlements Program (UN-HABITAT), 2005, Paper 7: Waqf
(Endowment and Islamic Philantrophy), str. 9. (Dostupno na:
www.unhabitat.org) (27. 09. 2009.) Otuda ne iznenađuje činjenica da se u tom
carstvu, kada su vakufi dobro funkcionirali, blagostanje svuda osjećalo, tako da
je putnik-namjernik imao besplatno konačište i “benzin” za svog ata. U ta doba
postojali su vakufi za žene koje su se rasrdile na svoje muževe. Ti vakufi su
imali zadatak da te žene prihvate, zaštite njihovu čast, i, ako postoje uslovi vrate
ih njihovim muževima. Postojali su vakufi za napuštene domaće životinje: konje,
mačke, pse itd. U to doba svi građani koji su imali halal potrebu mogli su je
ispuniti, prije svega kroz sistem vakufa. Otomansko carstvo je u tom periodu bilo
welfare-state savremenog doba, a Bosna i Hercegovina je bila njegov sastavni
dio." (Hadžić, 2008:411)
24
O proizvodima islamskog bankarstva možete čitati u knjizi Uvod u islamske
finansije autora Muhammada Taqi Usmana, Selsebil, Živinice, 2003.
25
Podaci uzeti iz Izvještaja Fonda za 09. avgust 2009. Zahvaljujem se direktorici
Sektora sredstava i FI gospođi Mirsadi Čengić na ustupljenom izvještaju.
26
BBI je promovirala i druge fondove, kao što je fond Wakalatul-khayr u koji
investitori mogu ulagati novac na wakala principu. Banka omogućava
investitorima u ovaj fond da ostvare minimalan prinos koji je predmet dogovora,
Vjerske znanosti


150
kojih banka finansira projekte svojih klijenata na beneloventnoj
osnovi
27
.
1. Al Mactoum fond uspostavljen je 26. decembra 2007.
godine kada je Al Mactoum fondacija iz UAE uplatila BBI banci
iznos od 300.000,00 američkih dolara u namjeri da se iz tog iznosa
finansiraju povratnici i raseljene osobe u općini Bratunac na polju
mljekarstva, peradarstva i pčelarstva. BBI iz tog fonda finansira
klijente na beneloventnoj osnovi, s tim da klijenti snose
administrativne troškove.
Ova finansiranja su od strane korisnika prihvaćena kao
stvarna pomoć, iako uzeta sredstva moraju vratiti u Fond. Znajući
da će moći dobivati nova finansiranja ukoliko redovno budu
izmirivali svoje obaveze, korisnici Fonda potpomažu jedni druge
kada neko od njih zapadne u poteškoće.
U proteklom periodu finansiranje mljekarstva koristila su 23
poljoprivrednika u ukupnom iznosu od 220.500,00 KM. Povrat
sredstava zaključno s 31. augustom bio je 98,66%.
Finansiranje pčelarstva koristilo je 7 pčelara u ukupnom
iznosu od 69.950,00 KM. Povrat sredstava je 91,9%.
Finansiranje peradarstva koristilo je 15 osoba u ukupnom
iznosu od 156.614,15 KM. Povrat sredstava je 80%.
2. Fond povjerenja je jedan drugi fond u koji je inicijalna
sredstva uplatila Islamska banka za razvoj. Iz njega se finansiranja,
također, daju na beneloventnoj osnovi, bilo da se mikrofinansiranje
malih projekata vrši direktno ili se ti mali projekti finansiraju
posredno preko zadruga i korporacija. Do 31. 08. 2009. ovaj fond
je direktno koristilo 96 korisnika koji su kupovali mašine za
poljoprivredu i krave. Neka finansiranja u kupovini krava i
poljoprivrednog sjemena išla su posredno preko zadruga i
korporacija. Broj korisnika tih finansiranja je oko jednu hiljadu.
Povrat sredstava je po posljednjem izvještaju 96,93%.
3. Fond Bošnjaci
28

Fond Bošnjaci je primjer jednog savremenog vakuf-fonda
koji ima za cilj podršku obrazovanja mladih. Rahmetli predsjednik
Alija Izetbegović uvakufio je pet miliona KM, donatorskih
sredstava u ovaj fond koji danas djeluje u okviru Vakufske

a banki se omogućava da, s obzirom da su ulazna sredstva jeftina, po povoljnim
uvjetima finansira male projekte svojih siromašnih klijenata.
27
Banka naplaćuje administrativne troškove.
28
Dostupno na: http://www.fondbosnjaci.co.ba (10. 08. 2009)
Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


151
direkcije. Programski ciljevi Fonda su: a) obrazovanje i
stipendiranje đaka, studenata i postdiplomaca i drugi programi iz
oblasti obrazovanja, b) izdavačka i štamparska djelatnost, c)
kulturne i sportske aktivnosti, d) ostali programi koji doprinose
duhovnom i materijalnom razvoju Bošnjaka.
Shodno Vakufnami, Fond svoje prihode koristi u svrhu
obrazovanja, nauke i kulture. Bilo bi dobro kada bi se jednim
dijelom prihoda pokrivala inflatorna kretanja kako bi se zaštitila
vrijednost Fonda, a što Vakufnama nije predvidjela.
Isto tako, Vakufnama omogućava da se od korisnika traži
povrat iskorištenih sredstava. Smatram da bi bilo dobro da se to
korisnicima stavi barem u moralnu obavezu ako im to životne
okolnosti dozvole. Na taj način bi se omogućilo da veći broj
korisnika koristi potporu Fonda, a njegova trajnost bi bila sigurnija.

4. Akosov Internacionalni vakuf-fond za obrazovanje
29

Kao primjer jednog savremenog fonda navodim
Internacionalni vakuf-fond (IVFO) za obrazovanje pri nevladinoj
organizaciji AKOS. Svojim pravilnikom ovaj fond predviđa
finansiranje obrazovanja na postdiplomskim studijama (magistarski
i doktorski), kao i sve ostale vidove stručnog usavršavanja mladih u
Bosni i Hercegovini, u svim naučnim oblastima. Cilj Fonda je
pronalaziti, podržavati i društvu obezbjeđivati sposobne i moralne
mlade ljude koji će biti spremni da stečena znanja koriste u radu za
opću dobrobit i promociju univerzalnih ljudskih vrijednosti i prava.

29
Vidi Pravilnik, druga akta i brošure Internacionalnog vakuf fonda za
obrazovanje.
Vjerske znanosti


152
Vakifi mogu biti fizičke i pravne osobe, a njihovi vakufi su
nepovratni. Potpisom ugovora o uvakufljenju, vakif dobiva
vakufnamu. Vakif čiji vakuf prelazi vrijednost 200 eura postaje
član Savjeta vakifa koji dobijaju redovne godišnje izvještaje o
aktivnostima i rezultatima IVFO-a. Sredstva za stipendiranje se
stječu namjenskim uvakufljenjima u novčanim i nenovčanim
sredstvima.
Predmet vakufa mogu biti: a) novčana sredstva, b) pokretna i
nepokretna imovina i c) intelektualno vlasništvo koje se prenosi na
Fond.
Trajnost uvakufljenih sredstava Internacionalnog vakuf-
fonda-a za obrazovanje osigurana je kroz razrađen sistem koji štiti
sredstva vakufa od inflatornih kretanja i održava trajno jednaku
vrijednost vakufa kroz ugovorom obvezujući, za svakog stipendistu
izuzetno povoljan sistem povrata cjelokupne stipendije u
određenom vremenskom periodu. Za neutraliziranje inflatornog
djelovanja koristi se godišnja stopa inflacije utvrđena od strane
Centralne banke BiH. Iznos zaštite od inflatornog djelovanja
obračunava se na nevraćeni iznos preuzetih sredstava.
6. EKONOMSKA ODRŽIVOST ISLAMSKIH FONDOVA
KOJI PRUŽAJU USLUGE MIKROFINANSIRANJA
Održivost mikrokreditnog finansiranja je problem s kojim se
suočavaju mikrokreditne organizacije koje žele da klijentima dadnu
povoljna finansiranja. Prvi problem su administrativni troškovi. Oni
mogu biti opterećenje zbog kojeg mikrofinansiranje može doći u
pitanje. Rješenje tog problema može biti kroz naplatu od klijenata
vodeći računa da se ne opterete više nego što oni to mogu
podnijeti
30
, zatim iz fondova namijenjenih u tu svrhu
31
i na druge

30
Nedavno sam pokušavao riješiti problem s kojim se suočila nevladina
organizacija Islamic Relief u BiH koja ima program mikrofinansiranja na
beskamatnoj osnovi, a koja je željela pronaći šerijatsko rješenje za pokrivanje
administrativnih troškova. Moj zaključak je bio da se na klijenta, shodno
dogovoru u fazi ugovaranja beneloventnog beskamatnog kredita, mogu prebaciti
stvarni administrativni troškovi njegova kredita i to ne bi bila kamata. Međutim,
klijent ne može nositi administrativne troškove institucije koji mogu biti jako
veliki, posebno ako je broj mikrokredita mali. U slučaju islamskih banaka
administrativni troškovi ne bi bili veliki jer bi one koristile postojeću
infrastrukturu i iznalazile druga rješenja koja bi riješila administrativne troškove.
31
Naime, dobrovoljni prilozi bi mogli biti mobilizirani za finansiranje
administrativnih troškova. U tu svrhu bi mogli biti namijenjeni prihodi od
namjenskih vakufa itd.
Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


153
načine koji ne bi opterećivali cijenu finansiranja. Treba imati na
umu da bi islamske banke za mikrofinansiranje koristile postojeću
infrastrukturu, što bi dodatno umanjilo troškove mikrofinansiranja.
Monitoring ili jedan njegov dio banke bi mogle prenijeti na jemca –
državu ili lokalnu zajednicu, koji imaju interes da pomognu svoje
siromašne građane. Kao jemci oni bi imali interes da projekti uspiju
kako ne bi morali vraćati uzeta sredstva. Sve to bi dodatno
umanjilo administrativne troškove banke. U svakom slučaju,
moguće je naći rješenja koja neće opteretiti mikrofinansiranje i
učiniti ga skupim i nepovoljnim za siromašne slojeve društva.
Želim naglasiti da bi banke mobilizirale islamske fondove na
beneloventnoj osnovi, tako da bi imale samo operacijske troškove
koji se mogu riješiti na prethodno navedene načine.
Drugi problem mikrofinansiranja je kreditni rizik s obzirom da
siromašni nemaju odgovarajući kolateral, a posebno je teško
obezbjeđivanje kvalitetnih žiranata. Naravno, smanjenje tog rizika je
zahtjev koji se postavlja pred islamske banke, jer cilj je održivost
tog projekta, a to je nemoguće ukoliko se rizik ne svede na mjeru
održivosti. Smanjenje rizika može se postići na različite načine: a)
Klijente organizirati u manje grupe u kojima će članovi biti
odgovorni (garantori) jedni za druge
32
. b) Kao garantor može se
uzeti mjesna zajednica, džemat, općina ili država. Država u tu
svrhu može formirati instituciju koja će se pojavljivati kao jemac za
projekte njenih siromašnih građana
33
. c) Klijenti bi svoje obaveze
izmirivali sedmično
34
. d) Finansiranja bi bila strogo namjenski i
proizvodno orijentirana
35
. e) Islamska banka može napraviti fond

32
Grameen Bank u Bangladešu i slične institucije, u cilju umanjenja rizika
organizirali su svoje siromašne klijente u grupe sličnog socioekonomskog
statusa. Muškarci i žene su u odvojenim grupama. Srodnici ne mogu biti u istoj
grupi. Grupe se treniraju nekoliko sedmica. Nekoliko grupa čine centar koji bira
lidera i zamjenika. Centar ima sedmične sastanke i svi su obavezni da
prisustvuju. Otplata kredita vrši se u sedmičnim ratama. Umjesto materijalnog
kolaterala uveden je socijalni, a to su grupe koje su odgovorne za svoje članove.
Ukoliko jedan član grupe ne izmiri obaveze svi ostali članovi gube pravo da
dobiju novi zajam. Zbog toga svi članovi grupe prate i potpomažu jedni druge, a
to smanjuje cijenu monitoringa. (Huppi and Feder 1990, Morduch 1999, Stiglitz
1990).
33
Naravno, u državi bi morala postojati zakonska regulativa koja bi to uredila, a
to je moguće ukoliko ljudi žele da brinu jedni o drugima i žele da jedni drugima
pomažu.
34
Manje iznose je lakše izdvajati i to bi osiguralo veću povrat.
35
Istraživanja pokazuju da kada se finansiranje troši na potrošnju povrat je
daleko manja. Buckley izvještava da su korisnici Malawi Mudzi Funda u 1993. u
Vjerske znanosti


154
solidarnosti (takaful fond) iz kog bi se pomagali oni klijenti koji su,
ne svojom voljom, zapali u poteškoće
36
. f) S obzirom da islamske
banke u svoju bilansu ne mogu uključivati penale i kamate koje im
dođu ne njihovom voljom, ta sredstva bi se mogla usmjeriti u
poseban fond iz kog bi se pomagali klijenti koji su, ne svojom
voljom, zapali u poteškoće. g) Zekat fond bi bio kvalitetno rješenje
da se siromašnim klijentima koji su, ne svojom voljom, zapali u
poteškoće vrate dugovi mikrofinansiranja.
7. ZAKLJUČAK
Kako smo vidjeli kroz specijalizirane islamske fondove s
različitim namjenama koji bi se punili kroz mehanizme koje je
Šerijat propisao islamske banke mogu obezbijediti potrebne
finansijske usluge siromašnim kategorijama stanovništva, kojima
su te banke trenutno nedostupne zbog visoke provizije i visoke
profitne marže, te nemogućnosti obezbjeđivanja kolaterala i
odgovarajućih žiranata. Nema sumnje da bi mikrofinansiranje
oslonjeno na islamske fondove ekonomski bilo višestruko isplativo
za islamske banke, siromašne i društvo u cjelini. Društvo bi bilo na
dobitku jer bi se aktivirao značajan broj ljudskih potencijala koji je
neiskorišten zbog nedostatka kapitala
37
, a i banke bi zarađivale na
uslugama koje pružaju malim klijentima. Izvođenje siromašnih iz
zone siromaštva garant je stabilnosti društva i kapitala, a rekao bih i
islamskih banaka.
Trebalo bi uvijek imati na umu da je obezbjeđivanje društvu
onog što mu je potrebno farzi kifajet
38
svakoj društvenoj zajednici,
a nema sumnje da siromašnim kategorijama društva bi trabalo
finansiranje za njihove projekte. Za društvo koje želi da izvrši svoje

46 posto slučajeva kasnili s izmirenjima svojih obaveza zbog toga što su uzete
kredite usmjerili u potrošačke svrhe. (Vidi: Buckley, 1996, str. 390.)
36
Taj fond bi se punio minimalnim iznosima koje bi uplaćivali korisnici
mikrofinansiranja. Mogao bi se puniti i na druge načine, kao što je davanje
određenog procenta profita realiziranog kroz mikrofinansirajuće projekte.
37
Po meni, osnovna uloga kapitala jeste pokretanje čovjeka da radi i proizvodi.
Zbog toga samo aktivni kapital ima vrijednost i donosi korist i zbog toga je u
islamu pokuđeno (mekruh), a može biti i zabranjeno (haram) držati kapital kao
kenz – neaktivnim.
38
Farz kifajet je stroga islamska dužnost koja se odnosi na zajednicu. Ukoliko je
neko unutar zajednice izvrši stiče sevap i nagradu, a odgovornost spada s ostalih
njenih članova. Međutim, ukoliko je niko ne izvrši svi su odgovorni.
Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


155
šerijatske obaveze ti mali projekti moraju biti jednako značajni kao
i projekti velikih korporacija.
Neobezbjeđivanje finansiranja malih projekata znači
zapostavljanje većeg broja stanovništva u jednoj zajednici, a to je
za društvo jako opasno jer to neminovno vodi njegovoj
destabilizaciji, čak i kad se siromašnim članovima obezbijedi
odgovarajuća socijalna zaštita.
Ono što islamske banke treba da urade jeste istraživanje
potreba siromašnih slojeva i interesa potencijalnih vakifa i
donatora, kako bi mogle uspostaviti islamske fondove koji bi
zadovoljavali njihove potrebe i želje. Nakon toga, potrebno je
operativno razraditi funkcioniranje tih fondova i procesa
mikrofinansiranja vodeći računa da fondovi budu održivi i trajni i
da uspješno služe svojoj svrsi koju su im namijenili vakifi i
donatori.
LITERATURA:
Ahmed, H, Waqf-Based Microfinance: Realizing the Social role of
Islamic Finance, (Dostupan na: http://www.islamonline.net/
servlet/Satellite?c=Article_C&pagename=Zone-English-
Living_Shariah%2FLSELayout&cid=1251021394590 (10.
09. 2009)
Buckley, G. (1996), “Rural and Agricultural Credit in Malawi, A
Study of the Malawi Muzdi Fund and the Smallholder
Agricultural Credit Administration”, in Hulme, David and
Paul Mosley, Finance Against Poverty, Volume 2, Routledge,
London, pp. 333-407.
Buhari, M. ((2000) El-Džami' es-sahih, Hadith Encyclopedia,
Version 2,1 Harf Information Tecnology, Egipat.
Chapra, U. (1995) Towards a Just Monetary System, The Islamic
Foundation,
Leicester.
Cizakca, Murat, (2004), "Cash Waqf as Alternative to NBFIs
Bank", rad prezentiran na međunarodnom seminaru na temu
Nonbank Financial Institutions: Islamic Alternatives, 1-3.
mart 2004, Kuala Lumpur, Zajednički organiziran od strane
Islamic Research and Training Institute, Islamic Development
Bank i Islamic Banking and Finance Institute Malaysia.
(Dostupno u pdf. formatu na: www.irtipms.org/OpenSave.
asp?pub=201.pdf (15. 09. 2009)
Vjerske znanosti


156
Hadžić, M., ur. (2008) Zbornik radova Naučnog skupa – Islamska
tradicija Bošnjaka: izvori, razvoj i institucije, perspektive,
Štamparija "Fojnica" d.o.o. Fojnica.
Maverdi, A. M. (2006) El-Ahkam es-sultanijje vel-vilajat ed-
dinijje, Darul-kutub el-ilmijje, Kairo.
Muslim, M. (2000) El-Džami' es-sahih, Hadith Encyclopedia,
Version 2,1 Harf Information Tecnology, Egipat.
Šabanović, H. (1952) Dvije najstarije vakufname u Bosni, Prilog za
orijentalnu filologiju, II 1951.
Šeltut, M. (2007) El-Islamu akidetun ve šeri'atun, Daruš-šuruk lin-
nešr vet-tevzi, Kairo.
Taberani, S. (1404. H) El-Mu'džem el-kebir, Mektebetu Ibn
Tejmijje, Kairo.
Usmani, M. (2002) An Introduction to Islamic Finace, Maktaba
Ma'ariful Qur'an, Karachi, Pakistan.
Zarqa, M. (1988) "Islamic Distributive Schemes", ed. Munawar
Iqbal, Distributive Justice and Need Fulfillment in an Islamic
Economy, The Islamic Foundation, Leicester.

Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


157


ISLAMIC FUNDS AND MICRO-FINANCING AS MEANS
OF REALIZING THE SOCIAL DIMENSION OF ISLAMIC
BANKING
Šukrija Ramić, Ph.D.
Summary
In this paper, we try to shed some light on the possibility and
necessity for Islamic banks to play some more active role in
realizing one of the most important purposes of Islamic law –
Sharia – to eradicate poverty and to insure just distribution of profit
and wealth. The paper presents a sharia-legal foundation for
starting institutions inside Islamic banking system which would
offer micro-financing services through allotted funds. Islamic
banks, with their expertise, would offer projects and professional
supervision of their realization, and that way they would help the
poor to overcome poverty that can be a great temptation for both an
individual and a community.
The funds within Bosnia Bank International are presented in
this paper. Together with two nongovernmental funds, they can set
an example for practical functioning of micro-financing on a
benevolent basis. In the conclusion, activities necessary for Islamic
banks to undertake in order to actively pursue the goal of
eradicating poverty in local and larger communities are suggested.
Key words: Sharia, Islamic banks, Islamic allotted funds, micro-
financing, the poor, poverty eradication, vakuf, charity, zekat.

Vjerske znanosti


158


ﰲ ﺓﲑﻐﺼﻟﺍ ﺔﻨﺴﳊﺍ ﺽﻭﺮﻘﻟﺍﻭ ﺔﻴﻣﻼﺳﻹﺍ ﺭﺎﻤﺜﺘﺳﻻﺍ ﻖﻳﺩﺎﻨﺻ
ﻲﻣﻼﺳﻻﺍ ﻲﻜﻨﺒﻟﺍ ﻡﺎﻈﻨﻟﺍ ﰲ ﻲﻋﺎﻤﺘﺟﻻﺍ ﺐﻧﺎﳉﺍ ﻖﻴﺒﻄﺗ ﺔﻣﺪﺧ
ﺶﺘﻴﻣﺍﺭ ﻱﺮﻜﺷ ﺭﻮﺘﻛﺪﻟﺍ ﺫﺎﺘﺳﻷﺍ
ﻟﺍ ﺔﻴﻠﻛ ﺔﻴﻣﻼﺳﻹﺍ ﺔﻴﺑﺮﺘ ﰲ ﺔﻌﻣﺎﺟ ﺎﺴﺘﻴﻧﺯ
ﺔﺻﻼﳋﺍ
ﺔﻛﺭﺎﺸﻣ ﺓﺩﺎﻳﺯ ﱃﺇ ﺔﺟﺎﳊﺍﻭ ﺕﺎﻧﺎﻜﻣﻹﺍ ﻰﻠﻋ ﺀﻮﻀﻟﺍ ﻂﻴﻠﺴﺗ ﺚﺤﺒﻟﺍ ﺍﺬﻫ ﻝﻭﺎﳛ
ﺮﻘﻔﻟﺍ ﺙﺎﺜﺘﺟﺍ ﻮﻫﻭ ﺔﻴﻣﻼﺳﻹﺍ ﺔﻌﻳﺮﺸﻟﻻﺍ ﺪﺻﺎﻘﻣ ﺪﺣﺃ ﻖﻴﻘﲢ ﰲ ﺔﻴﻣﻼﺳﻹﺍ ﻙﻮﻨﺒﻟﺍ
ﺡﺎﺑﺭﻷﺍﻭ ﺕﺍﻭﺮﺜﻠﻟ ﻝﺩﺎﻌﻟﺍ ﻊﻳﺯﻮﺘﻟﺍﻭ . ﺔﻣﺎﻗﻹ ﺔﻴﻋﺮﺸﻟﺍ ﺲﺳﻷﺍ ﺚﺤﺒﻟﺍ ﺡﺮﻄﻳ
ﺩ ﺕﺎﺴﺳﺆﳌﺍ ﻞﻜﺷ ﰲ ﺓﺩﺪﶈﺍ ﻑﺎﻗﻭﻷﺍ ﻦﻣ ﺪﻴﻔﺘﺴﺘﺳ ﱵﻟﺍ ﺔﻴﻣﻼﺳﻹﺍ ﻙﻮﻨﺒﻟﺍ ﻞﺧﺍ
ﺔﻨﺴﳊﺍ ﺽﻭﺮﻘﻟﺍ ﻡﺪﻘﺗﻭ ،ﺓﺎﻛﺰﻟﺍ ﱴﺣ ﺎﲟﺭﻭ ،ﺕﺍﺭﺎﻔﻜﻟﺍﻭ ،ﺔﻳﺪﻔﻟﺍﻭ ﺕﺎﻋﱪﺘﻟﺍ
ﺓﲑﻐﺼﻟﺍ . ﺩﺍﺪﻋﺇ ﰲ ﺎ·ﺍﱪﺧﻭ ﺎ·ﺍﺭﺪﻗ ﻦﻣ ﺪﻴﻔﺘﺴﺗ ﻥﺃ ﺔﻴﻣﻼﺳﻹﺍ ﻙﻮﻨﺒﻠﻟ ﻦﻜﳝﻭ
ﻭﺮﳋﺍ ﰲ ﺀﺍﺮﻘﻔﻟﺍ ﺪﻋﺎﺴﺗﻭ ،ﺎﻫﺬﻴﻔﻨﺗ ﺔﻌﺑﺎﺘﻣﻭ ،ﺓﲑﻐﺼﻟﺍ ﻊﻳﺭﺎﺸﳌﺍ ﻢﻫﺮﻘﻓ ﻦﻣ ﺝ
ﺀﻻﺆﻫ ﻪﻴﻓ ﺶﻴﻌﻳ ﻱﺬﻟﺍ ﻊﻤﺘ-ﺍﻭ ﺩﺮﻔﻠﻟ ﻢﻴﻈﻌﻟﺍ ﺀﻼﺘﺑﻻﺍ ﻞﺜﳝ ﻱﺬﻟﺍ .
ﱵﻟﺍﻭ ﻲﳌﺎﻌﻟﺍ ﻱﻮﻨﺳﻮﺒﻟﺍ ﻚﻨﺒﻟﺍ ﰲ ﺓﺩﻮﺟﻮﳌﺍ ﻖﻳﺩﺎﻨﺼﻟﺍ ﺭﺎﺼﺘﺧﺎﺑ ﺚﺤﺒﻟﺍ ﺽﺮﻌﻳ
ﻉﺎﻄﻘﻟﺍ ﻦﻣ ﲔﻗﻭﺪﻨﺼﻟﺍ ﺽﺮﻌﻳ ﺎﻤﻛ ،ﺓﲑﻐﺼﻟﺍ ﺽﻭﺮﻘﻠﻟ ﺎﺟﺫﻮﳕ ﻥﻮﻜﺗ ﻥﺃ ﻦﻜﳝ
ﻲﻣﻮﻜﳊﺍ ﲑﻐﻟﺍ ﻲﺴﺳﺆﳌﺍ . ﻄﳋﺍ ﻡﺎﺘﳋﺍ ﰲ ﺚﺤﺒﻟﺍ ﺡﺮﺘﻘﻳ ﻲﻐﺒﻨﻳ ﱵﻟﺍ ﺔﻴﻠﻤﻌﻟﺍ ﺕﺍﻮ
ﻰﻠﻋ ﺀﺎﻀﻘﻟﺍ ﺔﻴﻠﻤﻋ ﰲ ﺍﺮﺛﺆﻣ ﻼﻋﺎﻓ ﺢﺒﺼﺗ ﱴﺣ ﺔﻴﻣﻼﺳﻹﺍ ﻙﻮﻨﺒﻟﺍ ﺎ· ﻡﻮﻘﺗ ﻥﺃ
ﺎ·ﺎﻌﻤﺘﳎ ﰲ ﺮﻘﻔﻟﺍ .
ﺔﻴﺳﺎﺳﻷﺍ ﺕﺎﺤﻠﻄﺼﳌﺍ : ﺔﻴﻣﻼﺳﻹﺍ ﻖﻳﺩﺎﻨﺼﻟﺍ ،ﺔﻴﻣﻼﺳﻹﺍ ﻙﻮﻨﺒﻟﺍ ،ﺔﻌﻳﺮﺸﻟﺍ
،ﺔﻗﺪﺼﻟﺍ ،ﻒﻗﻮﻟﺍ ،ﺮﻘﻔﻟﺍ ﺔﻟﺍﺯﺇ ،ﺀﺍﺮﻘﻔﻟﺍ ،ﺓﲑﻐﺼﻟﺍ ﻊﻳﺭﺎﺸﳌﺍ ﻞﻳﻮﲤ ،ﺔﺼﺼﺨﺘﳌﺍ
ﺓﺎﻛﺰﻟﺍ

Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


159
Izvorni naučni rad

Šefik Kurdić
1


REFORMISTI I NJIHOVA PERCEPCIJA SUNNETA
Sažetak
Evropski kolonijalizam je u posljednjih nekoliko stoljeća
zamijenio, neutralizirao i minimizirao domaće političke, društvene,
ekonomske, pravne, odgojne i obrazovne ustanove u
muslimanskom svijetu i nedvojbeno postao izazov islamskoj vjeri i
kulturi.
Upravo će ovo novonastalo stanje poroditi reformatore koji
su težili da osiguraju islamsku osnovu za obrazovnu, pravnu i
društvenu reformu radi revitalizacije uspavane i onemoćale
muslimanske zajednice.
Za većinu ovih reformatora, renesansa muslimanske
zajednice bila je prvi korak ka nacionalnoj nezavinosti ili
oslobođenju od omraženog jarma kolonijalizma i korak ka
obnavljanju muslimanske moći i snage, jer su nepokolebljivo
vjerovali da je islam izvor snage i jedinstva.
Od brojnih reformatorskih pokreta nastalih u muslimanskom
svijetu, ovaj tekst akualizira tri veoma brojna i značajna: pokret
Muhammada b. 'Abdulwahhaba, senusijski i pokret Muslimanska
braća, čiji utjecaj se osjeća i danas u mnogim dijelovima svijeta.
Ovaj tekst posebno tretira njihov odnos spram sunneta, drugog
izvora šrijatskog prava.
Ključne riječi: Selefije / Senusije / Muslimanska braća /
Muhammad b. Abdulwahhab / Ali as-Sanusi / Hasan al-Banna.
1. UVOD
Preobražaj u Evropi pojavom renesanse u kulturi i
reformacije u religiji, indirektno je odredio položaj i ulogu islama
unutar modernog islamskog svijeta, te direktno utjecao na
ponašanje islamskog svijeta u međunarodnim odnosima. Tako već

1
Vanredni profesor, Islamski pedagoški fakultet Univerziteta u Zenici,
sefikkurdic@bih.net.ba
Vjerske znanosti


160
od XV stoljeća započinju evropska kolonijalna osvajanja koja će
biti, kako će se pokazati, najteža i najduža kriza u historiji islama.
Teško je precizno objasniti zašto i kako je tako bogata i
snažna islamska civilizacija u kratkom vremenu posrnula pred
naletom evropske ekonomske, političke i kulturne hegemonije. Da
li se zastoj islamskog civilizacijskog proseca u modernom dobu
može objasniti revolucionarnim preobražajem u Evropi ili se on
javlja kao posljedica historijskog poremećaja unutar samog
islamskog svijeta kojeg su promjene u Evropi samo pojačale? Da li
su korijeni islamske dekadence u temeljnim izvorima islama ili su
se oni pojavili kao posljedica napuštanja tih izvora?
Očito je da se islamski svijet neminovno suočio s pitanjem
kontinuiteta islamske civilizacije u modernom dobu. Odgovor na to
pitanje nije bio jednostavan kao što nije bila jednostavna situacija u
kojoj se islamski svijet našao. Dileme su bile očite: da li početi sve
iznova na modelu prvotnog islamskog iskustva; da li neke tekovine
islamskog historijskog iskustva sačuvati, neke modificirati, a neke
potpuno napustiti i da li se potpuno odreći tradicionalnih modela i
usvojiti moderne obrasce uređenja islamskog društva? Prirodno je
očekivati da su se na ovakva različita pitanja nudili i različiti
odgovori. Jedan od njih je bio i reformizam.
Pod islamskim reformizmom ovdje se misli na metodu
revitalizacije islamske misli i prakse koja se više temelji na
funadamentalnim izvorima islama negoli na inspiraciji modernog
doba što karakterizira islamski modernizam. Drugim riječima,
opravdanost islamske reforme (al-islah) ili obnove (at-tagdid),
pobornici reformizma su nalazili u samim izvorima islama, Kur'anu
i Sunnetu, jer jedino vraćanjem tim izvorima osiguralo bi se
ozdravljenje bolesnog stanja u islamskom svijetu a time spriječila i
vanjska dominacija. To vraćanje temeljnim izvorima islama
podrazumijeva nužnost oživljavanja originalnog tumačenja
islamskog učenja (al-igtihad), nasuprot imitaciji tradicionalnih
rješenja (at-taqlid) koja talogom duge historije zamagljuje
autentičnost islama i izgradnju islamskog društva na provjerenim
temeljima islamske samobitnosti.
Osnovni cilj ranog islamskog reformizma bio je obnova
izvornog islamskog duha nasuprot popularnog islama, koji je gušio
taj duh što je bila i pretpostavka za odbranu od nadolazećeg
neislamskog evropskog svjetonazora. Uzrok krize je, dakle, nađen
u neadekvatnom razumijevanju i primjeni izvornog islamskog
civilizacijskog plana, pa je stoga formula za njezino prevladavanje
Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


161
otkrivena u ponovnom ozbiljnom i neposrednom čitanju tog
izvornog plana.
Islamski reformistički pokreti nastoje da se na temelju
specifične i vlastite interpretacije fundamenata islama legitimira
sopstvena socijalna, politička i idejna pozicija. Ovi pokreti
insistiraju na tome da se islam očisti od svih interpretativnih, čak i
teoloških natruha i da učenje Kur'ana i Predanje (as-Sunna) budu
temelj na kome treba da se urede odnosi u društvu.
Većina njih se poziva na dvojicu islamskih velikana Al-
Gazalija (umro 1111.god.) i Ibn Taimiyya (umro1327.), koji nisu
bili socijalni reformatori, ali su zato bili izrazito veliki filozofi i
teolozi, čiji je angažman bio usmjeren ka pročišćenju islamskog
učenja u cjelini, prvenstveno od primitivnih paganskih praksi koje
su se infiltrirale u islam, zatim pročišćenju od brojnih mističkih
utjecaja te, konačno, brojnih helenistički inspiriranih filozofijskih
objašnjenja osnovnih kategorija islamskog vjerovanja. Ova dvojica
islamskih velikana itekako su utjecali na pripadnike Muhammad b.
'Abdulwahhabovog pokreta i senusije a nešto kasnije i na
Muslimansku braću.
Iako postoje brojne razlike od jednog do drugog
reformističkog pokreta, ipak su one najmanje u odnosu na
identifikaciju samih fundamenata, prema kojima, po njihovom
mišljenju, treba graditi savremene unutrašnje, ali i međunarodne
odnose. Svi se oni slažu da su ti fundamenti prvenstveno Kur'an i
sunnet i tu nema nikakve dvojbe, dok o drugim izvorima islama
(analogija, konsenzus, vlastito mišljenje) postoje neke bitnije
razlike. Prema tome, nastanak raznih struja unutar islamskih
reformističkih pokreta nije izazvan razlikama u identifikaciji samih
osnova, već u interpretaciji i modelu primjene tako shvaćenih
osnova.
Zajednička karakteristika svih ovih reformističkih pokreta je
povratak izvornim principima i stavovima islama. Ono od čega
polaze svi islamski reformisti jesu Al-Gazalijeve i Ibn Taimiyyine
teze da je vremenom došlo do izvitoperivanja izvornih načela i
prakse islama, te da je jedini lijek povratak islamu prvih generacija
islama. U tako shvaćenom islamu traži se okvir za sve vrste
reformi.
Vjerske znanosti


162
2. MUHAMMED B. ABDULWEHHAB
2

Prvi moderni, odnosno, novovjekovni reformistički pokret u
islamu (pokret Muhammada b. 'Abdulwahhaba) bio je snažno
nadahnut borbom protiv strane dominacije, prvo protiv Osmanlija a
potom protiv evropskih kolonijalista.
Njegov cilj je bio pročistiti islam od svih neislamskih natruha
koje su se postepeno infiltrirale u nekoliko posljednjih stoljeća i iz
društva iskorijeniti sve što je devalviralo vjeru.
Mnogi kritičari Muhammada b. Abdulwahhaba optužiše
pokret i pripisaše mu epitet nazadan, što je, prema M. M. Sharifu,
sasvim neutemeljena optužba. On je, po njegovom mišljenju,
pokušao očistiti muslimanski život od svih novotarija objaviviši im
sveti rat izražavajući više jedno racionalističko nezadovoljstvo
otrcanim palimpsestom kultova, nego destruirajući stvarnost koju je
imao pred sobom. S pravom je vjerovao da je promjena u živoj
civilizaciji nužna, ali da treba biti organička, i da treba doći kao
odgovor na stvarne potrebe društva. On je odbacivao samo ono što
je neislamsko, a spremno je prihvatao sve ono što se dade
inkorporirati u strukturu islama.
Pokret Muhammada b. Abdulwahhaba, kako primjećuje M.
M. Sharif, nije, dakle, retrogradan i konzervativan. Tačnije bi bilo
kazati da nije svakome bilo lahko odbaciti oslanjanje na
drugorazredne formule i sterilne konvencije i odlučiti se na
povratak stvarnom islamu kao čvrstome temelju za bilo koji novi
oblik mišljenja i djelovanja. (Sharif, 1990: 2/430).
U sklopu tih korjenitih promjena koje su imale uslijediti, Ibn
Abdulwahhab odlučio je poraditi i na obrazovanju masa: svaka
oaza dobila je vlastiti mekteb a učitelji su bili poslani svim
beduinskim plemenima.
Iako je bio sljedbenik hanbelijske pravne škole, on nije kruto
slijedio taj pravac. On kaže: Imam Ibn Qayyim i njegov slavni

2
Muhammed b. Abdulwehhab rođen je 1111/1700. god. u Nedždu, srcu
Arabijske pustinje. Studirao je u Medini, putovao u Perziju i napokon se nastanio
u rodnom mjestu. Već zarana je pokazivao sklonost ka učenju i vjeri, pa je
zarana stekao i ugled zbog svoje učenosti i pobožnosti. Istinska ljubav prema
Kur'anu i sunnetu navela ga je da uloži sve svoje snage kako bi vratio ljude
davnoj slavi islama. Putovao je Arabijom i angažirano djelovao na ljude.
Međutim, nakon izvjesnog vremena postade mu jasno da prosto uvjeravanje bez
političke moći može imati učinka u pojedinačnom slučaju, ali ostaje bez trajnijeg
odjeka ako ne uživa podršku političke snage. U tome ga je svresrdno pomagao
Sa'ud.
Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


163
učitelj Ibn Taimiyyaa bili su pravovjerne vođe u skladu sa
sunnijskom školom mišljenja, ali njihove spise, iako drage mome
srcu, ne slijedim kruto, slijepo i vazda!

(Sharif, 1990: 2/430-431).
Prva promjena koja je bila vidljiva u društvu bilo je
nastojanje da se sredi i reformira šerijatsko pravo – fiqh.
Nekadašnja jednostavnost i razumljivost Šerijata pokopana je u
tvrđavi subjektivnih izvedbi nastalih prethodnih godina. Dedukcije,
iako valjane, nisu mogle vrijediti za sva vremena. Novi problemi
tražili su i nova rješenja, tako su se razvojem kritičkoga stava, koji
je po sebi bio izravnim rezultatom islamskoga preporoda, vrata
igtihada zapečaćena šest stotina godina, ponovo otvorila.
Posljedica ovakvog kritičkog stava bila je u narodu sve veća
popularnost komentatora hadisa, kao što su Darakutni, Nawawi,
Zahabi, Ibn Hagar, Šawkani i dr. Njihova djela privukla su
pozornost učenjaka koji su se dali na proučavanje Kur'ana i
sunneta. Naglasak je tako premješten sa fiqha i logike na studij
dvaju glavnih izvora islamskog učenja.
Imajući u vidu izloženo, stiče se dojam da je ovaj Imam imao
veliki utjecaj na znatan broj islamskih mislilaca XVIII, XIX i XX
stoljeća. Dovoljno je istaći samo to da su pod njegovim utjecajem
bili i mislioci kao što su Afgani, Abduhu, Rašid Rida, Sanusi i dr.,
a i danas se javlja sve više učenjaka islamskog svijeta, kao i
zapadnih teoretičara, koji ozbiljno proučavaju njegovo djelo, rad i
misao. (As-Salman, 1988).
Njihovo insistiranje na pravu igtihada i njihovo osuđivanje
slijepog slijeđenja djelovalo je kao velika oslobađajuća snaga, i
usprkos snažnom suprotstavljanju koje je protiv njih postojalo u
ranim fazama i na političkom i na religioznom planu, taj je njihov
stav utjecao na tok daljeg razvoja islama više negoli ijedan drugi
faktor.
Značajno je primijetiti da je najvažniji aspekt ovog pokreta
bio njegova prirodna motivacija: bila je to žestoka reakcija na
moralnu degradaciju u koju je Zajednica tokom stoljeća postepeno
padala, dok je narodski misticizam i asketizam za to vrijeme postao
prevladavajući faktor. (Fazlur Rahman, 2005: 355-363)
Odnos Muhammada b. Abdulwahhaba i njegovog pokreta
prema sunnetu
Ovo je pokret koji u svom učenju insistira na očuvanju
islamskog učenja o monoteizmu (at-tawhid) suprotstavljajući se
Vjerske znanosti


164
svim inovacijama i novotarijama (al-bid'a) u muslimanskoj praksi i
učenju, što je itekako uočljivo ukoliko se pogledaju samo naslovi
knjiga koje su štampane i distribuirane. Za sebe kažu da teže
povratku Kur'anu , sunnetu i praksi prve generacije muslimana.
Pozivaju na striktno slijeđenje Sunneta i to onako kako ga je
razumjela i primijenila prva generacija muslimana (as-salaf as-
salih). Oni čak ne priznaju ni sve islamske učenjake iz te prve
generacije, već se fokusiraju samo na određene skupine islamskih
učenjaka (Ahlu-l-hadis) koji zadovoljavaju njihove kriterije u
dosljednom slijeđenju prakse Allahovog Poslanika, s.a.w.s.
Vidljivo je da se najčešće pozivaju na klasike Ahlu hadiske
škole, poput Al-Hatiba al-Bagdadija, poznatog hafiza hadisa (umro
463.g.po H), koji potcrtava:
A kada bi sljedbenik logike radio s onim što mu koristi od
nauke i kad bi tražio sunnet Poslanika (s.a.w.s.), našao bi ono što
bi mu bilo dovoljno bez ičega drugog, zato što sunnet (hadis)
obuhvata spoznaju osnova tawhida i objašnjenje onoga što je došlo
u obliku obećanja i prijetnje. (Fazlur Rahman, 2005: 355-363).
Ističući učenjake ovakvog diskursa on kaže: Allah Uzvišeni je
sljedbenike hadisa učinio osloncem Svoga Šerijata i On s njima
uništava svaku drsku novotariju; oni su Allahovi predstavnici među
Njegovim stvorenjima i oni su posrednici između Muhammada,
s.a.w.s. i njegovog ummeta; i oni su mugtehidi u očuvanju
Poslanikovog govora; njihovo svjetlo zrači, njihov ugled i važnost
su besprijekorni, a svaka stranka koja ide za svojom požudom
dotjeruje svoj stav koji želi nametnuti, osim sljedbenika hadisa;
njima je Kur'an izvor i oslonac, sunnet im je nepobitan dokaz a
Poslanik, s.a.w.s. je njihova stranka... (Al-Bagdadi: 1971: 7-8.;
Zejno, 15. i Jusić, 2005: 14).
Navedimo samo još neke detalje iz knjige Šarafu ashab al-
hadis Al-Hatiba al-Bagdadija pa ćemo vidjeti koliko je ona,
između ostalog, utjecala na ovakve stavove ovoga pokreta.
Sufian as-Sawri (umro 161. god. po H.) kaže: Vjera je,
uistinu, utemeljena na sunnetu a ne na mišljenjima! (Al-Bagadi,
1971: 6).
Yazid b. Zuraj'a (umro 182.god.po H.) kaže: Racionalisti su
neprijatelji sunneta! (Al-Bagdadi, 1971: 7).
'Ali b. al-Madini (umro 234.), tumačeći hadis Vjerovjesnika,
s.a.v.s.: Konstantno će biti jedna grupa moga ummeta koji će biti
na istini i kojima neće nimalo naškoditi oni koji im oponiraju!,
Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


165
zaključio je: To su Ahl al-hadis – sljedbenici hadisa! (Al-Bagdadi,
1971: 10)
Isti stav, tj. da su Ashab al-hadis ( oni koji baštine i striktno
slijede hadis ) grupa koja će stalno biti na braniku istine, navode,
kako bilježi Al-Hatib, i drugi islamski velikani, poput 'Abdullaha b.
al-Mubaraka (umro 181.); Yazida b. Haruna (umro 206.); Ahmada
b. Sinana (umro 256.), Imama al-Buharija (umro 256.) i dr. (Al-
Bagdadi, 1971: 25-27).
Prenosi se od Ahmada b. Hanbala (umro 241.), da je tumačeći
riječi Allahovog Poslanika, s.a.w.s: Moj ummet će se podijeliti na
sedamdeset i nekoliko grupacija! Sve će grupacije – izuzev jedne -
nastradati u džehennemskoj vatri!, konstatira: Ako spašena grupa
nisu pripadnici i sljedbenici hadisa, ja ne znam koji bi drugi bili?!
(Al-Bagdadi, 1971: 25).
'Abdullah b. al-Mubarak je rekao: Sened (niz prenosilaca) je
vjera. Da nije seneda, onda bi rekao ko bi htio što bi htio! (Al-
Bagdadi, 1971: 41).
Sufian kaže: Meleki su čuvari nebesa a sljedbenici hadisa
čuvari Zemlje! (Al-Bagdadi, 1971: 44).
Abu Zayd al-Faqih (umro 262.) u stihu kaže:
Svaki govor je neka vrsta nevjerstva,
Osim Kur'ana, hadisa i fiqha u vjeri,
A znanje koje ne slijedi sa „haddesena“,
3

Sa šejtanskim došaptavanjem se mjeri!
(Al-Bagdadi, 1971: 79).
Ovakvi i slični citati, kojih je prepuna ova knjiga Al-Hatiba
al-Bagdadija, ali i brojni drugi klasični izvori o vrlinama i
kvalitetima ahluhadiske škole, ohrabrilo je sljedbenike selefističke
škole da se osjećaju odabranijim nad ostalim muslimanima.
Ustvari, u klasičnoj islamskoj misli postoje dva glavna
pristupa islamskoj tradiciji: jedan, koji se ograničava na doslovno
shvatanje teksta i sa što manje racionalnih dokaza, poređenja i
predodžbi – poznat kao Ahl al-hadis; i drugi: koji teži traganju za
smislom i mudrošću izrečenih riječi dajući priliku zdravom razumu
da ih razumijeva i nerijetko iznalazi analogna rješenja – poznat kao
Ahl al-fikh. (Al-Gazali, 1996).

3
Haddesena, znači: prenio nam je, kazivao nam je, pripovijedao nam je. Ove
riječi upućuju na niz prenosilaca i obavezu da je svaki prenosilac neke vijesti,
prethodnu čuo lično od prethodnog prenosioca ili učitelja, čime se neutralizira
neutemeljen govor ili informacija.
Vjerske znanosti


166
Pored najznačajnijih i najpoznatijih djela Muhammada b.
Abdulwahhaba: Kitab at-tawhid; Kitabu kašf aš-šubuhat i Kitabu
tafsir al-Kur'an, može se reći da je napisao zapažena djela i iz
područja hadisa ili djela u kojima dominiraju hadisi, čime je samo
potvrdio naprijed izrečene konstatacije o njegovom pokušaju
vraćanja na prve izvore islama:
 Zbirka hadisa u kojoj je uvrstio 4.600 hadisa, počevši sa
poglavljem o čistoći a završivši zbirku sa poglavljem o
medicini. Za svaki hadis je naveo izvor odakle ga je
preuzeo a za većinu hadisa je naveo ocjenu hadiskih
stručnjaka o njihovoj autentičnosti;
 Zbirka hadisa o smutnjama i anarhiji. U ovoj zbirci je
spomenuo 200 hadisa;
 Kitabu fadl al-islam, djelo koje sadrži dvanaest
poglavlja, u kojem, pored ajeta, navodi i 48 hadisa sa
njihovim izvorima;
 Kitabu usul al-iman, djelo koje je podijelio na dvanaest
poglavlja i koje sadrži 142 hadisa;
 Kitab al-kabair, djelo koje je podijelio na 125 poglavlja i
u njemu je citirao 258 hadisa;
 Kitabu fadl al-Kur'an, djelo koje, pored ajeta, sadrži i 58
hadisa o vrijednosti učenja i poučavanja Kur'anu.
Pripadnici Ibn Abdulwahhabovog pokreta u razumijevanju
hadisa koriste se, kako navode, djelima istaknutih komentatora
hadiskih zbirki i velikih hafiza hadisa, kao što su Asqalanijev i
Qastalanijev komentar Buharijine zbirke hadisa, Nawawijev
komentar Muslimove zbirke hadisa i Munawijev komentar As-
Suyutijevog Al-Gami' as-sagira. Posebno su zainteresirani, kako
navode, za hadiske zbirke a posebno šest najpoznatijih hadiskih
zbirki. (El-'Akl, 2007: 103)
Reformistički pokret Muhammada b. Abdulwahhaba poziva
na potvrdu tawhida, a negaciju širka, zahtijevajući da se svetost i
obožavanje svede samo na Allaha Uzvišenog.
Pod značenjem svetosti i obožavanja podrazumijeva se svaki
smisao, koji se zasniva na poštovanju, pa čak ako počiva i na
prijateljstvu i običaju: podizanje grobova, redovna posjećivanja
istih i ponizno stajanja pored njih, nisu samo prolazi kroz koje
čovjek prolazi do idolopoklonstva, nego predstavljaju samo
idolopoklonstvo. Oni ove stavove temelje na Vjerovjesnikovim,
s.a.w.s., zabranama klanja kurbana kod kabura, izdizanje kabura
Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


167
iznad zemlje, podizanju nadgrobnih spomenika, pisanju, građenju,
sjedenju, klanjanju i paljenju svijeća na njima. Oni to temelje na
autentičnim Vjerovjesnikovim, s.a.w.s. predanjima.
3. SENUSIJE
4

Druga polovina XII/XIX stoljeća bila je razdoblje mrtvila,
kada je Osmansko carstvo počelo i duhovno i politički stagnirati.
Na duhovnom planu osobito se osjećala potreba za obnovom vjere
koja je bila izvor inspiracije i temelj islamsko-arapskog carstva od
I/VII do VII/XIII stoljeća. Izvornost i čistota islama u kasnijem
periodu je sasvim izgubljena, a zloupotreba njegovih rituala rasla je
iz dana u dan – tako da se osjećala nasušna potreba za jednom
korjenitom reformom. A kada je počeo gubiti povjerenje osmanski
sultan – koji je bio halifa islama i stoga, de facto, vladar triju svetih
gradova islama – opozicija poče glavu dizati.
Zbog svih ovih razloga utemeljen je red senusija. Nastanak
ovog reda u vezi je s pojavom drugih pokreta preporoda u islamu
XIII/XIX stoljeća, pa, otuda, nije moguće – niti je uputno –
raspravljati o nastanku i utjecaju ovog reda ne uzevši u obzir
događaje koji su mu prethodili.
Njegov nastanak, zapravo, je reakcija kako na duhovnu
dezintegraciju tako i na spoljnu političku opasnost za samo
postojanje islama. Njegov cilj je, kako napominje M. M. Sharif, bio
trostruk: 1. djelovati na ponovnom uspostavljanju izvorne čistoće
islama i napretka islamskog društva; 2. raditi na solidarnosti i
jedinstvu muslimanskih zemalja i preporoditi islamsku zajednicu i
3. boriti se protiv sve većega prodora evropskog imperijalizma.
(Sharif, 1990: 2/437).
Studirajući u Alžiru, Maroku i Egiptu, As-Sanusi je
nesmetano mogao proučiti stanje stvari u koje su bili zapali
muslimani u Sjevernoj Africi. Kompariranje slavne prošlosti

4
Osnivač reda senusija, Sejjid Muhammed b. 'Ali es-Senusi, poznat kao Veliki
Sanusi, rođen je 1202/1787. u selu al-Wasita, u blizini Mustaganama u Alžiru.
Velikog Senusiju naslijedio je 1859. god. njegov najstariji sin, Sejjid Muhammed
el-Mehdi.
Treći veliki vođa ovog pokreta bio je Ahmed eš-Šerif es-Senusi, koji se istakao
po da'wetskim aktivnostima i vanredno aktivnom džihadu protiv Italijana.
Od velikih vođa i trudbenika ovog pokreta treba spomenuti emira Muhammeda
Idrisa es-Senusija i nezaobilaznog i neustašivog šejha Omera el-Muhtara.


Vjerske znanosti


168
muslimana sa stanjem stvari u njegovo vrijeme, s jedne strane, i
tadašnja opća materijalna i duhovna degeneracija, s druge, nisu mu
odlazile s uma. U pokušaju da otkrije uzrok nazatka i da mu nađe
lijeka, on je zaključio da samo obnavljanje izvorne čistoće islama i
jedinstvo muslimanskog svijeta može biti temeljem budućnosti.
Ovo je definirao kao misiju svoga života!
Faktori koji su okruživali osnivače senusijskog pokreta u
prvoj polovini XIX stoljeća, isti su oni koji su okupirali i Ibn
Taimiyyu u XIV stoljeću, kao i oni u vrijeme Muhammada b.
Abdulwahhaba, u drugoj polovini XIX stoljeća jer se osjećalo da je
uzrok slabosti muslimana u pocijepanosti i frakcionaštvu,
pogreškama u islamskom usmjeravanju i općoj slabosti islamske
vlasti, kao što je bio slučaj u Bagdadu za vrijeme Ibn Taimiyye, u
Istanbulu u vrijeme Muhammada b. Abdulwahhaba i Muhammada
b. 'Alija as-Sanusija.
Iako su ova trojica bila pod utjecajem istih faktora, oni se
ipak razlikuju po izabranim putevima kojim su svaki od njih išli u
ostvarivanju svog cilja. Tako je Ibn Taimiyya bio oštar i strog u
zahtjevu ostvarivanja svojih ideja i želio je da ih što prije realizira,
pa se protivio svima i napadao ih boreći se protiv njih i njihove
mlakosti. Zbog toga je s pravom ili nepravedno bivao napadan i
optuživan za skretanje pozicija islamskog društva na onaj isti način
na koji je i on sam optuživao svoje protivnike.
Značajno je napomenuti da senusijski pokret nije bio
nacionalistički pokret, vezan za samo jedan određeni narod, nego
opći vjerski pokret: u Burqi, Tripoliju, Tunisu, Maroku, Egiptu,
Higazu, Sudanu, Zapadnoj i Srednjoj Africi.
To nije bio pokret koji poziva samo na ibadet, već pokret koji
poziva na aktivnost u svim segmentima života, podučavajući svoje
pripadnike upotrebi oružja, gađanju i odbrani domovine. To je bio
pokret koji je izričito tražio vraćanje na fundamentalne izvore
islama Kur'an i sunnet, ali da slobodno donosi rješenje na osnovu
ova dva izvora, vjerujući u metodu ubjeđivanja i logičkog
zaključivanja, bez upotrebe sile, surovosti i nasilja. As-Sanusi je
radio na očuvanju Osmanskog hilafeta i suprotstavljao se akciji
zapadnih saveznika i kolonijalista.
Treba potcrtati, da suprotno pokretu Muhammada b.
Abdulwahhaba, koji se s velikom dozom mržnje prema
Osmanskom hilafetu oružanom borbom borio protiv njih, senusije
su imale jedan sasvim drugi odnos prema njima. As-Sanusi nije
težio hilafetskoj stolici, nego je smatrao da je stabilnost Osmanskog
Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


169
hilafeta nužna u vrijeme kada su se povećali evropski napadi protiv
islamskog svijeta i Osmanskog hilafeta, posebno nakon francuske
okupacije Alžira.
Može se slobodno konstatirati da je ovaj pokret odigrao
pozitivnu ulogu u otporu prema zapadnom kolonijalizmu i vrlo
značajnu ulogu u osnivanju moderne libijske države.
Odnos senusija prema Sunnetu
Analizirajući djela As-Sanusija itekako je primijetno
tretiranje brojnih hadisa u njima, gdje se eksplicite primjećuje
njegov poseban respekt prema ovom nezaobilaznom izvoru
islamskog zakonodavstva.
Njegovo transformiranje muslimana teklo je kroz oslanjanje
na ispravno islamsko vjerovanje ('aqidu) Ahl as-Sunna wa al-
gama'a. U tom pogledu njegovi sljedbenici su bili obavezni
prostudirati u svom odgoju i obrazovanju, pored ostalih djela iz ove
oblasti, Risala Abu Zaida al-Qairawanija.
Ni jedan pripadnik pokreta nije ništa činio dok ne bi savladao
fikhske propise i to bi činili na temeljima četiri mezheba priznatih
velikih imama, sa posebnim osvrtom na pravac Imama Malika.
Pored ove Risale, akadiskog i fikhskog usmjerenja, njegovi
pripadnici su odgajani na tri značajna hadiska djela:
 Sahih al-Buhari,
 Al-Muwatta' Imama Malika, i
 Bulug al-maram Ibn Hagara al-'Asqalanija. (As-Sallabi,
2006: 98-102).
Nakon iščitavanja ovih djela, radilo se na čišćenju duša,
usvršavanja moralnih osobina, čuvanju jezika i provjeravanju
namjera. To su realizirali preko dijeljenja hrane i pomaganja
siromašnih, čuvanju od harama, podsticanju na činjenje dobrih
djela, dijeljenjem sadake, učenjem dova i zikra i permanentnim
slušanjem i analiziranjem hadisa koji podstiču na dobro i obećavaju
za to nagradu i koji govore o zastrašujućim kaznama za činjenje
onih djela koja su islamom zabranjena.
As-Sanusi je posebno potcrtavao svakodnevno iščitavanje ove
vrste hadisa, za koju je vjerovao, da je najbolji i najdjelotvorniji
mehanizam čišćenja duša i transformiranja čovjeka. (As-Sallabi,
2006: 108).
Vjerske znanosti


170
4. MUSLIMANSKA BRAĆA
5

Bez obzira na njegovo definiranje, od strane nekih autora,
kao revivalističkog, fundamentalističkog, selefističkog,
tradicionalističkog, konzervativnog, pa čak i terorističkog, mora se
priznati da je njegov doprinos afirmaciji islama i islamskih
vrednota, ponovnom vraćanju samopouzdanja i samopoštovanja
muslimana, ogroman i neosporan. Zanimljivo je pogledati
diskutabilne navode Cyrila Glassea da Muslimanska braća svoj
cilj: formiranje islamske države, teže ostvariti putem nasilja i
terorizma! (Glasse, 2006: 416.) Međutim, ovaj pokret predstavlja,
kako lijepo definiraju neki autori, sinonim za savremena
islamistička gibanja u muslimanskom svijetu. Oni su neka vrsta
idejnih nasljednika onih velikih misaonih tokova muslimanskog
svijeta s kraja XIX i s početkom XX stoljeća. (Hafizović, 2002:
145).
Muslimanska braća ili Al-Ihwan al-muslimun organizacija je
internacionalnog tipa, koja se razvija sa namjerom da obuhvati sve
one koji rade na islamskom polju u svim dijelovima ovoga svijeta.
Oslanja se u realizaciji svoga cilja na dostavljanje islamskog poziva
shodno vremenu u kojem živimo. To podrazumijeva oponiranje
imperijalizmu u svakom obliku, napadajući njegove temelje, ideje,
filozofije – bilo istočne ili zapadne – sve dok se Ummet ne vrati
svom izvornom i nezavisnom identitetu.
Od prvog dana svog osnivanja, ovaj islamski pokret teži da
očisti islam od taloga novotarija i izmišljotina, te da ga ljudima
ponudi u jasnoj i čistoj formi, dostojnoj njegove veličine, čistote i
ljepote.
Ulogu i zadaću Muslimanske braće najilustrativnije je
definirao njihov osnivač šehid Hasan al-Banna. On kaže: Naša
zadaća u globalu je da stanemo na put nabujalim poplavama
materijalističke civilizacije, civilizacije uživanja, strasti i slasti,
koje su islamske narode udaljile daleko od vođstva Allahovog
Poslanika, s.a.v.s. i upute Kur'ana, lišavajući ih svjetlosti Upute i
usporavajući njihov progres stotinama godina. Mi treba da se

5
Ovaj pokret, čiji je utemeljitelj Hasan al-Banna (1906-1949), nastao je i razvio
se u Egiptu u prvoj polovini XX stoljeća. Po mnogima, to je najveći islamski
pokret u savremenom dobu koji je udario snažan pečat i ostavio značajan trag u
stvarnosti muslimanskog svijeta u XX stoljeću, ne samo u Egiptu i arapskom
svijetu, nego i u mnogim drugim muslimanskim područjima, kao što su Indija,
Indonezija, Pakistan, Filipini i dr.
Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


171
oduprijemo toj poplavi sve dok se ona ne povuče sa naših prostora
i dok naš narod ne bude zaštićen od njihovog zla. (Jeken, 63).
Hasan al-Banna, dalje, potcrtava: Mi nismo politička stranka,
iako je politika koja je zasnovana na pravilima islama srž naše
ideje. Mi nismo dobrotvorno društvo, iako radimo na dobrotvornim
projektima. Mi nismo sportsko udruženje, iako je trening duše i
tijela naš izuzetno bitan metod. Mi nismo ni jedna od tih formacija,
jer su one sve produkt lokalnih, ograničenih i prolaznih ciljeva, a
njihovo osnivanje diktira samo puka želja za dobivanjem titula i
položaja.
Mi smo misao i uvjerenje, sistem i put, kojeg ne ograničava ni
teritorij niti rasa. Naš Pokret ne poznaje geografske granice, a ni
naše djelovanje neće prestati sve do Sudnjega dana, jer se mi
služimo sistemom Gospodara svjetova i metodom Njegovog
Poslanika, s.a.v.s. Mi smo, ljudi (to kažem, ne hvaleći se),
sljedbenici ashaba Allahovog Poslanika, s.a.v.s Mi nosimo i dižemo
zastavu onako kako su je oni nosili i podizali. Širimo je onako kako
su je oni širili. Čuvamo Kur'an kao što su ga oni čuvali. Radosno
nosimo vijesti kao što su ih oni nosili – sve to iz milosti prema
svjetovima, kao što Allah kaže: I vi ćete uskoro saznati njegovu
poruku. (Kur'an, Sa'd, 88).
Hasan al-Banna (1906-1949),osnivač pokreta, snažnom je
kritikom zapadnog imperijalizma i bolesti egipatskog društva,
uspio zadobiti simpatije vjeri sklonim, ali i prozapadno, sekularno
orijentiranim elitama.
Svoju kritiku muslimanskog društva, svoje reformističko
naglašavanje pokreta i društveno-političkog aktivizma, Hasan al-
Banna zasniva na primjeru i nastojanjima islamskih reformističkih
pokreta iz XVIII stoljeća, kao što je pokret Muhammada b.
'Abdulwahhaba u Saudijskoj Arabiji i na djelovanju svojih
islamskih modernističkih prethodnika iz XIX i XX stoljeća.
Međutim, ono što je karakteristika ovog pokreta i njegovog
utemeljitelja je u tome što se on nije povukao u prošlost, nego je
ponudio, na zahtjeve modernog društva, islamske ideološke i
organizacione odgovore.
On je prilagodio viziju i logiku revivalističke tradicije u
islamu društveno-historijskim uvjetima muslimanskog društva XX
stoljeća. Na vrlo realističan način definirao je islam nudeći njegovu
modernu interpretaciju i reformulaciju, radi vjerske i društveno-
političke zajednice. On je samosvjesno iznova primijenio islamske
Vjerske znanosti


172
izvore i vjerovanja reinterpretirajući ih u skladu s modernim
okolnostima.
Kombinacija prošlosti i sadašnjosti izražena je ne samo
njihovom reinterpretacijom islama nego i njihovom organizacijom i
aktivnostima. U organizacionom smislu, Muslimanska braća su
slijedili primjer Vjerovjesnika, s.a.w.s., na koga su se ugledali i
pripadnici revivalističkih pokreta u XVII i XVIII stoljeću, u
okupljanju vjernika posvećenih utemeljenju društava kojima vlada
Allahov zakon. Trebalo je da oni budu prethodnica, prava zajednica
unutar šire cjeline – dinamički nukleus istinske islamske
reformacije ili revolucije, čiji je zadatak bio da društvo vrati na
pravu stazu islama. Cilj je bio da se oformi nova generacija
moderno obrazovanih ali islamski orijentiranih vođa, pripremljenih
da zauzmu svoja mjesta u svim sektorima društva.
Značajno je napomenuti da Muslimanska braća imaju svoje
ogranke i da djeluju u preko 70 država. (Prljača, 2006 i Jusić,
2005: 42).
Islamski ummet je polovinom XIV hidžretskog stoljeća bio
kao sasušena i zamrla zemlja. Prije pojavljivanja Muslimanske
braće srušen je hilafet, koji je bio posljednji aspekt jedinstva
islamskog ummeta pod bajrakom islamskog vjerovanja (al-aqida).
Islamska država je pocijepana i na najbrutalniji način podijeljena
između kolonizatorskih kandži Britanaca, Francuza i dr. Čak je i
Holandija koja broji svega nekoliko miliona stanovnika, vladala
nad muslimanima u Indoneziji, kojih je tada bilo više od stotinu
miliona!
Ovo je bio razlog nastanka reformističkog pokreta
Muslimanska braća. Svako ko je proučavao ili pratio ovaj pokret
ustanovio je da je to, na prvom mjestu, uzorna i uspješna škola
istinskog islamskog odgoja i da je njen najvažniji ostvaren uspjeh,
formiranje nove generacije muslimana koja pravilno razumijeva
islam, koja u njega duboko vjeruje, primjenjuje ga na sebi i u svojoj
porodici, angažira se na uzdizanju njegovih načela, primjenu
njegovih vjerozakona i ujedinjenje islamskog ummeta. (Al-
Qaradawi, 2003.)
Odnos Muslimanske braće prema sunnetu
Kao i prethodna dva reformatorska pokreta i Muslimanska
braća u svojoj programskoj osnovi itekako potcrtavaju vraćanje na
dva fundamentalna temelja islama: Kur'an i sunnet.
Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


173
Iz koncipiranih dvadeset principa razumijevanja islama, kako
ih je izložio Hasan el-Benna, eksplicite se manifestira odnos
Muslimanske braće prema hadisu Allahovog Poslanika, s.a.w.s. U
drugom principu se kaže: Plemeniti Kur'an i časni sunnet su izvori
za svakog muslimana u upoznavanju propisa islama. Kur'an se
razumijeva u skladu sa pravilima arapskog jezika bez izmišljanja
značenja i proizvoljne jezičke upotrebe. U razumijevanju časnog
sunneta oslanjamo se na povjerljive ljude, odnosno, stručnjake u
hadisu, koji su poznati po istinoljubivosti i pravednosti. (Al-Banna,
1999: 6 i Džuma Emin, 2006: 51).
U šestom principu razumijevanja islama Hasan al-Banna
kaže: Od svakog pojedinca se uzima ili odbija njegov govor, osim
od Poslanika, s.a.w.s. Sve što je došlo od prvih generacija, a u
skladu je sa Kur'anom i sunnetom, mi to prihvatamo, u suprotnom
Allahova Knjiga i sunnet Njegovog Poslanika, s.a.w.s., su preči da
budu slijeđeni. (Al-Banna, 1999: 7 i Džuma Emin, 2006: 117).
Njihov odnos prema sunnetu moguće je razaznati i na temelju
rasprave Hasana el-Bennaa u vezi Allahovih lijepih imena i
svojstava (as-sifat) Allaha Uzvišenog.
Kada govori o Allahovim imenima on tvrdi da se prenose
pojedini hadisi u kojima se spominju određeni termini kao
Allahova imena, a drugi faktori i njihova osnovna upotreba ukazuju
na suprotno. To su, po njegovom mišljenju, prenesena a ne stvarna
značenja, kao što je uobičajeno da se nešto zove drugim imenom
zbog postojanja veze između njih dvoje.
Stvarni odnos Muslimanske braće prema sunnetu jasno je
manifestiran u djelima velikih intelektualaca ovog pokreta.
Dovoljno je spomenuti samo neke i oćutiti njihov odnos prema
drugom izvoru islama: dr. Mustafa as-Siba'i,
6
As-Sajjid Sabiq,
7


6
Njegov odnos prema sunnetu najilustrativnije se manifestira kroz djelo: As-
Sunna wa makanatuha fi at-tašri' al-islami.
7
Brojna su djela u kojima je ovaj islamski velikan afirmirao sunnet na najljepši
način. Njegovo poznato djelo, koje je nedavno prevedeno i na naš jezik, Fiqh as-
sunna, iz oblasti šerijatskog prava, utemeljeno je na autentičnom sunnetu.
Vjerske znanosti


174
Sa'id Hawwa,
8
Abdulfattah Abu Gudda,
9
Šayh Muhammad al-
Gazali
10
i dr. Jusuf al-Qaradawi.
11

5. ZAKLJUČAK
Na temelju svega izloženog dolazimo do zaključka da su sva
tri navedena pokreta imala isti cilj: reformirati zamrlu islamsku
misao i pokrenuti muslimanske mase iz letargije u koju su utonuli.
Slabost muslimana, sveukupnu zaostalost i nestanak igtihada vidjeli
su kao posljedicu za udaljavanje od Kur'ana i sunneta i njegovog
autentičnog tumačenja. Kako se prva zajednica muslimana uzdigla
zahvaljujući ovoj osobenosti, oni su smatrali da ni druge generacije
muslimana ne mogu doći do toga bez ovog uvjeta: vraćanje na
temeljnu nit koja povezuje sve segmente ljudskog života: La ilahe
illallah, što bi, po njihovom mišljenju, značilo vraćanje
cjelokupnog života čovječanstva Allahu Uzvišenom, tako da ljudi o
svim pitanjima i segmentima života isključivo sude po Allahovoj
Knjizi i sunnetu Njegovog Poslanika, s.a.v.s.
Svima je cilj bio isti! Međutim, metod realiziranja tog cilja je
različit! Tako vidimo da Senusije itekako evoluiraju u svom hodu
ka ovom cilju u odnosu na pokret Muhammada b. Abdulwahhaba,
na koji su se dobrano oslanjali i od kojih su brojne ideje preuzeli.
Njihov tolernatniji odnos prema ljudima drugačijeg mišljenja i
koncepta života učinio ih je bližim okruženju u kojem su živjeli.
Također, njihov sasvim drugačiji stav prema osmanskoj vlasti u
Sjevernoj Africi nije izazvao potrese koje je rezultirao stav

8
Autor značajnih djela u kojima afirmira sunnet Allahovog Poslanika, s.a.v.s.
Posebno je to izraženo u djelima: Al-Asas fi as-sunna wa fiqhiha – as-sira an-
nabawiyya i Al-Asas fi as-sunna wa fiqhuha – al-'aqaid al-islamiyya.
9
Napisao je, obradio i valorizirao preko 50 djela koji tretiraju hadis i hadiske
znanosti i s pravom je nazvan Šaih al-muhaddisin / Učitelj muhaddisa.
10
U svojim brojnim djelima jasno manifestira svoj odnos prema sunnetu
Allahovog Poslanika, s.a.v.s. To se najbolje prepoznaje u njegovom
izvanrednom djelu As-Sunna an-nabawiyya bayne Ahl al-fiqhi wa Ahl al-hadisi.
11
Dr. Yusuf al-Qaradawi je jedan od najangažiranijih muslimanskih
intelektualaca XX stoljeća. Autor je preko 80 djela iz raznih oblasti, od čega je
gotovo 20 djela prevedeno na bosanski jezik.
Njegovo razumijevanje islama, a posebno Poslanikove, s.a.v.s., riječi, djela i
prakse posebno je prepoznatljivo i izuzetno privlačno za sve koji čitaju i
analiziraju njegova djela.
U djelu Razumijevanje sunneta, koje je prevedeno i na naš jezik, on aktualizira
osnovna načela odnosa prema sunnetu, kako bi se, kako potcrtava, sačuvao od
imputiranja lažova, krivog tumačenja fanatika i pogrešne interpretacije neznalica.
Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


175
pripadnika Muhammada b. Abdulwahhaba, koji su tu vlast smatrali
okupatorskom i protiv nje poveli rat! Možemo slobodno reći da je
jedna duhovna i sufijska komponenta koja je provejavala u
njihovom učenju, učinila ovaj pokret tolerantnijim i
prijemčljivijim!
Muslimanska braća, analizirajući ranije reformatorske
pokrete, sačinili su sretnu sintezu njihovih pozitivnih metoda i
dodali još neke momente koji su ovaj pokret učinili savremenim i
pristupačnim ljudima, a posebno omladini i intelektualcima.
Muslimanska braća, iako nikada nisu imali državu koja je
stajala iza njih, kao što je to imao pokret Muhammada b.
Abdulwahhaba, pa i senusije, koji su bili idejni začetnici i
realizatori moderne Libijske države, (As-Sallabi, 1998), ipak su
svojom vitalnošću, intelektualnom snagom, mudrošću i zavidnom
sintezom između tradicionalnoga i novoga, ne samo opstali, nego i
danas igraju veoma važnu ulogu u islamskom svijetu. To se vidi i
po tome što većina najvećih islamskih intelektualaca XX stoljeća
pripada ili simpatizira ovaj pokret i njegove ideje!
To je sigurno i zbog toga što su u ovaj pokret ukomponirali,
kako i sami navode: selefijsku da'wu, sunnetski pravac, sufijsku
suštinu, političku organizaciju, sportsko udruženje, naučno-
kulturnu vezu, ekonomsku organizaciju i društvenu ideju. (Sadik
Emin, 2005: 219-222)
LITERATURA
a) na arapskom:
Al-Gazali, M., (1996) As-Sunna an-nabawiyya bayna ahl al-fiqh
wa ahl al-hadith. Kairo: Dar aš-šuruq.
Al-Bagdadi, H., (1971) Šaraf ashab al-hadis. Ankara: Ankara
universitesi basimevi.
Hawwa, S., (1989) Al-Asas fi as-sunna wa fiqhiha – as-sira an-
nabawiyya. Kairo: Dar as-salam.
Hawwa, S., (1989) Al-Asas fi as-sunna wa fiqhuha – al-'aqaid al-
islamiyya. Kairo: Dar as-salam.
As-Sallabi, dr. 'A. M., (1998) Safhat min tarih Libiya al-islami.
'Amman: Dar al-bayariq.
As-Sallabi, dr. 'A. M., (2006) Tarih al-haraka as-sanusiyya fi
Afriqija. Bairut: Dar al-ma'rifa.
As-Salman, M. A., (1988) Rašid Rida wa da'wa šaih Muhammad b.
'Abdi-l-Wahhab. Kuwait: Maktaba al-Ma'alla.
Vjerske znanosti


176
Sabiq, S. (1980) Fiqh as-sunna. Bairut: Dar al-fikr.
As-Siba'i, dr. M., (1985) As-Sunna wa makanatuha fi at-tašri'i al-
islami. Bairut: Al-Maktab al-islami.
b) na bosanskom:
Al-'Akl, dr. N. A., (2007) Islam, a ne vehabizam, prijevod: mr.
Muhamed Mehanović i Abdulvaris Ribo. Sarajevo.
El-Banna, H., (1999) Poslanica o osnovnim smjernicama.
Sarajevo: Bemust.
Džuma, E. (2006) Dvadeset principa razumijevanja islama,
prijevod: Temama Džerahović. N. Pazar: El-Kelimeh.
Emin, S., (2005) Islamski poziv – šerijatska obaveza i društvena
potreba. Živinice: Selsebil.
Fazlur Rahman, (2005) Islam, prijevod: mr. Nedžad Grabus.
Sarajevo: Tugra.
El-Gazali, M., (2005) Brige i nada. Konjic.
Glasse, C., (2006) Enciklopedija islam., Sarajevo: Libris.
Hafizović, dr. R., (2002) Muslimani u dijalogu s drugima i sa
samim sobom. Sarajevo: El-Kalem.
Jeken, F., Šta znači moja pripadnost islamu, bez izdavača, mjesta i
godine izdanja.
Jusić, M., (2005) Islamistički pokreti. Zenica: Emanet d.o.o.
El-Karadavi, dr. J., (2003) Islamski odgoj i škola Hasana el-
Bennaa, prijevod: dr. Sulejman Topoljak. Novi Pazar: El-
Kelimeh.
El-Karadavi, dr. J., (2003) Razumijevanje sunneta, prijevod:
Ahmet Alibašić. Sarajevo: Bemust.
Prljača, mr. M., (2006) Pokret „Muslimanska braća“, - nastanak,
početni oblici djelovanja i refleksije na BiH. Sarajevo: El-
Kalem.
Sharif, M. M., (1990) Historija islamske filozofije, preveo dr.
Hasan Sušić. Zagreb: August Cesarec.
Zejno, M. Dž., Put spašene zajednice, prijevod: Husein Ebu Idris,
biblioteka El-Kitab ve-s-sunneh.
Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


177


REFORMERS AND THEIR PERCEPTION OF THE SUNNA
Šefik Kurdić, Ph.D.
Summary
In the last few centuries, European colonialism replaced,
neutralized, and minimized local political, social, economic, legal,
and educational institutions in the Muslim world, and thus it,
undoubtedly, became a chalenge for Islamic religion and culture.
Exactly this new state produced reformers who tried to insure
an Islamic basis for educational, legal and social reform in order to
revitalize dormant and declined Muslim community.
For most of those reformers renaissance of the Muslim
community was the first step towards national independence or
setting free from the despised oppression of colonializm, and a step
towards renewing Muslim power and strength. They firmly
believed that Islam is a source of strength and unity.
Out of numerous reformatory movements, this paper presents
three very numerous and important ones: Muhammad's b.
'Abdulwahhaba Movement, Senusijski and Muslim Brethren
Movement. Their influence is present in many parts of the world
today. This paper especially analyses their relationship to the
Sunna, the second source of the Sharia law.
Key words: selefije, senusije, Muslim Brethren, Muhammad b.
Abdulwahhab, Ali as-Sanusi and Hasan al-Banna.
Vjerske znanosti


178


ﺔﻨﺴﻟﺍ ﻦﻣ ﻢﻬﻔﻗﻮﻣﻭ ﻥﻮﻴﺣﻼﺻﻹﺍ
ﺶﺘﻳﺩﺮﻛ ﻖﻴﻔﺷ ﺭﻮﺘﻛﺪﻟﺍ ﺫﺎﺘﺳﻷﺍ
ﺎﺴﺘﻴﻧﺯ ﺔﻌﻣﺎﺟ ﰲ ﺔﻴﻣﻼﺳﻹﺍ ﺔﻴﺑﺮﺘﻟﺍ ﺔﻴﻠﻛ
ﺔﺻﻼﳋﺍ
ﺕﺎﺴﺳﺆﳌﺍ ﻦﻣ ﲑﺜﻛ ﻰﻠﻋ ﻰﻀﻗ ﻭﺃ ﻢﺠﺣﺃ ﺓﲑﺧﻷﺍ ﻥﻭﺮﻘﻟﺍ ﰲ ﰊﺮﻐﻟﺍ ﻭﺰﻐﻟﺍ
ﰲ ﺔﻴﻤﻴﻠﻌﺘﻟﺍ ﺔﻳﻮﺑﺮﺘﻟﺍ ﻭﺃ ﺔﻴﻧﻮﻧﺎﻘﻟﺍ ﻭﺃ ﺔﻳﺩﺎﺼﺘﻗﻻﺍ ﻭﺃ ﺔﻴﻋﺎﻤﺘﺟﻻﺍ ﺀﺍﻮﺳ ﺔﻴﻨﻃﻮﻟﺍ
ﻼﺳﻹﺍ ﱂﺎﻌﻟﺍ ﺔﻴﻣﻼﺳﻹﺍ ﺔﻓﺎﻘﺜﻟﺍﻭ ﻡﻼﺳﻺﻟ ﺍﲑﺒﻛ ﺎﻳﺪﲢ ﺢﺒﺻﺃﻭ ﻲﻣ . ﺖﺠﺘﻧﺃﻭ
ﻊﻤﺘ-ﺍﻭ ﻥﻮﻧﺎﻘﻟﺍﻭ ﻢﻴﻠﻌﺘﻟﺍ ﺡﻼﺻﺇ ﺍﻮﻟﻭﺎﺣ ﻦﻳﺬﻟﺍ ﲔﻴﺣﻼﺻﻹﺍ ﺓﺪﻳﺪﳉﺍ ﻑﻭﺮﻈﻟﺍ
ﺔﻴﻣﻼﺳﺇ ﺲﺳﺃ ﻰﻠﻋ . ﻢﻠﺴﳌﺍ ﻊﻤﺘ-ﺍ ﺔﻀ· ﻥﺃ ﲔﻴﺣﻼﺻﻹﺍ ﻦﻣ ﲑﺜﻜﻟﺍ ﻯﺮﻳ ﻥﺎﻛﻭ
ﺧ ﰒ ،ﺭﺎﻤﻌﺘﺳﻻﺍ ﺀﺎﺒﻋﺃ ﻦﻣ ﺺﻠﺨﺘﻟﺍﻭ ﻝﻼﻘﺘﺳﻻﺍ ﻖﻳﺮﻃ ﰲ ﺓﻮﻄﺧ ﻝﻭﺃ ﺔﻤﻬﻣ ﺓﻮﻄ
ﻡﻼﺳﻹﺍ ﻥﺄﺑ ﻥﻭﺪﻘﺘﻌﻌﻳ ﺍﻮﻧﺎﻛ ﻢ·ﻷ ،ﻪﺗﻮﻗﻭ ﻲﻣﻼﺳﻹﺍ ﱂﺎﻌﻟﺍ ﺪﳎ ﺓﺩﺎﻋﺇ ﻞﻴﺒﺳ ﰲ
ﺓﻮﻘﻟﺍﻭ ﺓﺪﺣﻮﻟﺍ ﺭﺪﺼﻣ .
ﺕﺎﻛﺮﳊﺍ ﲔﺑ ﻦﻣ ﺔﻴﻣﻼﺳﺇ ﺔﻴﺣﻼﺻﺇ ﺕﺎﻛﺮﺣ ﺙﻼﺛ ﺚﺤﺒﻟﺍ ﺍﺬﻫ ﻉﻮﺿﻮﻣﻭ
ﻲﻣﻼﺳﻹﺍ ﱂﺎﻌﻟﺍ ﰲ ﺕﺮﻬﻇ ﱵﻟﺍ ﺓﲑﺜﻜﻟﺍ : ﺔﻛﺮﳊﺍ ،ﺏﺎﻫﻮﻟﺍ ﺪﺒﻋ ﻦﺑ ﺪﻤﳏ ﺔﻛﺮﺣ
ﻥﺍﻮﺧﻹﺍ ﺔﻛﺮﺣﻭ ،ﺔﻴﺳﻮﻨﺴﻟﺍ ﲔﻤﻠﺴﳌﺍ . ﺹﺎﺧ ﻞﻜﺸﺑ ﺚﺤﺒﻟﺍ ﺍﺬﻫ ﺱﺭﺪﻳﻭ
ﺔﻴﻣﻼﺳﻹﺍ ﺔﻌﻳﺮﺸﻠﻟ ﻥﺎﺛ ﺭﺪﺼﻤﻛ ﺔﻳﻮﺒﻨﻟﺍ ﺔﻨﺴﻟﺍ ﻦﻣ ﻢﻬﻔﻗﻮﻣ .
ﺔﻴﺳﺎﺳﻷﺍ ﺕﺎﺤﻠﻄﺼﳌﺍ : ﺪﺒﻋ ﻦﺑ ﺪﻤﳏ ،ﻥﻮﻤﻠﺴﳌﺍ ﻥﺍﻮﺧﻹﺍ ،ﺔﻴﺳﻮﻨﺴﻟﺍ ،ﺔﻴﻔﻠﺴﻟﺍ
ﺎﻨﺒﻟﺍ ﻦﺴﺣ ،ﻲﺳﻮﻨﺴﻟﺍ ﻲﻠﻋ ،ﺏﺎﻫﻮﻟﺍ .



Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


179
Izvorni naučni rad

Safvet Halilović
1


ŠEJH SE'ID HAVVA, VJEROUČITELJ I MUFESSIR
Sažetak
Šejh Se’id Havva je markantna ličnost među savremenim
islamskim učenjacima. Svojim cjelokupnim angažmanom, a
naročito svojim pisanim djelima, dao je izuzetno značajan
doprinos afirmaciji islama i islamske misli u savremenom dobu.
Živeći u 20. stoljeću, u vremenu velikih previranja, on se istinski
identifikovao s problemima s kojima se susreću muslimani
današnjice.
Bitna odlika Havvinog angažmana i spisateljskog opusa je to
što on posvećuje veliku pažnju izgradnji i odgoju kompletne
islamske ličnosti, nastojeći da kod muslimana probudi želju za
akcijom i potakne ih na rad za islam i islamske vrijednosti.
U njegovim djelima prepoznaje se enciklopedijski i
sistematizatorski duh velikog naučnika. Pisao je u raznim
oblastima islamskih znanosti, a naročito u oblasti tefsira, hadisa,
fikha, tesavvufa, odgoja i islamskog misionarstva (da'va). Njegova
djela su, zapravo, pokušaj iščitavanja islamskih izvora u kontekstu
savremenih dešavanja i aktuelnih problema muslimana današnjice.
Upravo zbog toga njegova djela imaju ogromnu važnost i značaj.
Kao jedan od glavnih razloga pisanja svojih djela, naročito
iz oblasti tefsira i hadisa, Se'id Havva navodi činjenicu da je u
zadnjim stoljećima zapadna civilizacija, kao dominantna,
nametnula sumnju u sve, a naročito sumnju u autentičnost
islamskih izvora i njihovu kompatibilnost s potrebama današnjeg
vremena. Nažalost, i mnogi muslimani su pali pod taj utjecaj, pa je
jedan od glavnih zadataka islamskih učenjaka ovog vremena da na
prihvatljiv i jednostavan način izlože i objasne osnovne islamske
izvore, kako bi oni ponovo postali neupitni principi za muslimane
današnjice, i kao takvi bili osnova i mjerilo svih ostalih vrijednosti.

1
Vanredni profesor, Islamski pedagoški faklultet Univerziteta u Zenici,
safwatmustafa@yahoo.com
Vjerske znanosti


180
Ovaj rad, u kratkim crtama, razmatra angažman i pisana
djela šejha Se'ida Havve. U izradi ovog teksta korištena je,
uglavnom, historijsko-analitička metoda.
Ključne riječi: Se’id Havva, tefsir, el-ihvanul-muslimun,
vjeronauka, obnova, obrazovanje, duhovni odgoj.
Uvod
Šejh Se’id Havva je jedan od istaknutih islamskih učenjaka u
drugoj polovici 20. vijeka. Riječ je o čovjeku enciklopedijske
naobrazbe i širokih vidika, koji je uz izvanrednu upućenost u sve
klasične islamske znanosti imao dobre uvide u duh vremena i
probleme s kojima se susreću muslimani današnjice. Upravo, ta
uvezanost klasičnog s potrebama savremenosti jeste jedna od
glavnih karakteristika koje su osigurale ovom svestranom alimu
respekt u srcima muslimana diljem svijeta. Poput šejha Jusufa el-
Karadavija, šejh Se'id Havva prepoznatljiv je po svom srednjem ili
umjerenom pravcu, koji se naziva el-vesatijje el-islamije, a što bi se
moglo prevesti kao islamska središnjost. To je pravac u
razumijevanju islama i islamskih propisa koji ne dopušta
ekstremizam, ali istovremeno ne toleriše ni opuštenost koja često
rezultira time da se narušavaju određeni propisi i odredbe islama.
Znatan broj Havvinih djela koja su, zapravo, enciklopedije
prevedena su ili se prevode na glavne svjetske jezike. Nažalost, i
pored toga, šejh Se'id Havva nije dovoljno prezentiran našoj
javnosti. Od njegovih djela samo je jedna knjiga (Terbijjetuna er-
ruhijje, Naš duhovni odgoj) prevedena na bosanski jezik.
Ove (2009.) godine navršava se dvadeset godina od
preseljenja na ahiret tog velikog islamskog naučnika i publiciste a
ovaj rad ima za cilj da, uz evociranje sjećanja na tog velikana,
ukaže na važnost njegovih djela s posebnim osvrtom na njegov
tefsir El-Esasu fi-t-tefsir.
Životni put šejha Se’ida Havve (1935-1989)
Šejh Se'id (Muhammed) Havva rođen je 1935. (1354.
hidžretske) godine u gradu Hami, u Siriji. Njegovi biografi ističu
da očevom linijom vodi porijeklo od potomaka Allahovog
poslanika, Muhammeda, s.a.v.s.
2
Odrastao je u porodici slabijeg

2
Biografski podaci u ovom radu crpljeni su iz: Havva, Se'id: Hazihi tedžribeti ve
hazihi šehadeti (autobiografija), Mektebetu Vehbe, Kairo, 1987.; Jusuf,
Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


181
imućnog stanja. U drugoj godini života ostaje bez majke, pa je
jedno vrijeme o njemu brinula nana. Još u u ranom djetinjstvu
pomagao je ocu, koji se bavio prodajom voća i povrća. Zbog toga,
izvjesno vrijeme je bio spriječen da redovno pohađa školu, ali je,
bilježeći dugovanja i naplatu sredstava kroz poslovanja svoga
oca, vježbao pisanje i matematiku. Uz to, mnogo je volio da čita,
tako da je relativno mlad (pro)čitao brojna djela iz arapske
književnosti i povijesti.
Poznat po čestitosti i poštenju, Havvin otac je te osobine
nastojao prenijeti i na svoju djecu. U autobiografskom djelu Hazihi
tedžribeti ve hazihi šehadeti, Se'id Havva ističe da ga je otac
odgajao u duhu čestitosti, poštenja i čuvanja od tuđeg hakka,
naglašavajući "da je najvažnija stvar na svijetu čast i poštenje." Te
visokomoralne osobine Se'id Havva je usvojio još u ranoj mladosti
i nosio ih tokom cijelog svog života. Bio je osoba koju krase
visokomoralni principi, istinoljublje, čvrst karakter i spremnost da
se žrtvuje na putu pravde i istine.
Vrijeme u kojem je Se'id Havva odrastao bilo je puno
previranja. U tom periodu započinje borba sirijskog muslimanskog
naroda za oslobađanje od francuske okupacione vlasti. Javljaju se
različite opcije u vezi s karakterom buduće vlasti i prisutnosti
islama u javnom životu. Počinju sukobi između nacionalista,
komunista i onih kojih su smatrali da društveno-političko uređenje
zemlje čiji stanovnici su, u ogromnoj većini, muslimani treba
urediti na osnovama islama i Šerijata. Čitajući mnogo i dolazeći u
dodir sa raznim pravcima, Se'id Havva je vrlo rano procijenio
kakvo je stanje u Siriji i odlučio stati na stranu zagovornika
islamskog uređenja zemlje. Tako se i priključio pokretu
Muslimanska braća (El-Ihvanu-l-muslimun), još u prvom razredu
srednje škole, 1952. godine. Nakon pristupanja tom pokretu, kojeg
je 1928. godine u Egiptu osnovao Hasan el-Benna, a koji je težio za
ponovnim oživljavanjem islamskog koncepta življenja, Se'id Havva
je sa novim entuzijazmom i još dubljim promatranjem pristupio
iščitavanju brojnih djela, naročito islamskih. Posebno je uživao u
otkrivanju kur'anskih neiscrpnih istina. Pokazujući veliko
interesovanje za ideje pokreta El-Ihvanu-l-muslimun i upornost u

Muhammed Hajr Ramadan: Tetimmetu-l-E'alam li-z-Zirikli, Bejrut, 1998, tom
I, str. 207-209; Adilović, Ahmed: Velikani tefsirskih znanosti, Travnik, 2003.,
str. 315; El-'Akil, Abdullah Sulejman: Veliki imami i vođe islamskog pokreta u
savremenom dobu, Sarajevo, 2008., str. 380-388.
Vjerske znanosti


182
njihovom sprovođenju, brzo je napredovao, tako da je za relativno
kratko vrijeme postao glavni nosilac misionarskih aktivnosti tog
pokreta među srednjoškolcima Hame.
Obrazovanje
Godine 1955. Se'id Hava upisuje Šerijatskopravni fakultet
(Kullijjetu-š-šeri'a) u Damasku, koji je osnovan godinu dana ranije
i obavezuje da će u toku prve godine studija naučiti Kur'an
napamet, što je i postigao. Uz redovan studij bio je veoma aktivan i
u misionarskim aktivnostima pokreta Muslimanska braća,
promovirajući njihove ideje među studentima. Ubrzo je izabran za
predstavnika tog pokreta na svom fakultetu. U to vrijeme dolazi u
kontakt sa brojnim učenjacima i šejhovima iz Damaska i drugih
sirijskih gradova, čvrsto se vezujući za njih.
Pored profesora pred kojima je sticao akademsko
obrazovanje, Se'id Havva je učio i pred brojnim drugim učenjacima
od kojih neki slove za najveće muslimanske autoritete u 20. vijeku.
Najistaknutiji među njima su: šejh Muhammed el-Hamid, veliki
učenjak i šejh iz Hame; profesor Muhammed el-Hašimi, učenjak i
šejh u tesavvufu, porijeklom iz Alžira; dr. Mustafa es-Siba'i,
vrhunski naučnik i mislilac, svojevremeno vođa pokreta
Muslimanska braća u Siriji; šejh Mustafa ez-Zerka – čuveni
poznavalac fikha i šerijatskog prava; šejh Abdulvehhab el-Hafiz,
jedan od najboljih poznavalaca hanefijskog mezheba u Siriji; šejh
Abdulkerim er-Rifa'i, veliki pedagog i odgajatelj i dr. Prema
riječima Se'ida Havve, najveći utjecaj na njega ostavila su prva
dvojica: šejh Muhammed el-Hamid i šejh Muhammed el-Hašimi.
Pred prvim je učio Kur'an i klasične islamske znanosti, a pred
drugim tesavvuf i metode čišćenja duše (tezkijja).
Za vrijeme njegova studiranja dolazi do ujedinjenja Sirije i
Egipta u Ujedinjenu arapsku republiku (UAR). Taj događaj je s
velikom radošću dočekan od gotovo svih stanovnika Sirije, ali
ubrzo se ispostavilo da to donosi i određene probleme. Npr., kao
posljedica ujedinjenja sve partije i pokreti morali su prestati s
radom, izuzev jedne, nacionalne partije, koja nije radila u interesu
vjere i većinske muslimanske populacije. Tako je i rad pokreta
Muslimanska braća zabranjen. Također, jedno vrijeme na
univerzitetu u Damasku bilo je aktivno samo udruženje studenata
komunista, koje je, u kontinuitetu i planski, obezvrjeđivalo
vrijednosti islama. Havva dolazi u sukob s njima da bi, nakon toga,
Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


183
s nekolicinom prijatelja uspio formirati udruženje koje je imalo cilj
promovisanje islamskih vrijednosti. Zahvaljujući njegovom
angažmanu za kratko vrijeme većina studenata je pristupila tom
udruženju, koje je organizovalo razne aktivnosti sa studentima.
Međutim, sirijski vojni režim to nije mogao mirno posmatrati, pa je
nakon izvjesnog vremena zabranjen rad svim studentskim
udruženjima.
Misionarsko djelovanje
Po završetku fakulteta, 1961. godine, Se'id Havva predaje
islamsku vjeronauku u srednjim školama, gdje dolazi do izražaja
njegov izuzetan da'vetski rad sa omladinom. U januaru 1963.
godine odlazi u Damask na odsluženje vojnog roka, gdje provodi
narednih šesnaest mjeseci. Raspoređen je u školu rezervnih oficira,
što mu je omogućilo da se upozna sa stanjem u dijelu vojske koji
obrazuje rukovodeći kadar. Iznenadio se do koje mjere je u vojsci
bio zapostavljen vjerski život i koliko se omalovažavala vjera, pa
se maksimalno zalagao za zaštitu vjerskih prava, organizujući u
školi rezervnih oficira klanjanje džume i ostalih namaza u džematu.
Nakon odsluženja vojnog roka on se angažira na predavanju
vjeronauke u srednjoj školi, ali ubrzo nakon toga, 1964. godine,
dolazi do revolucije u Hami i njegov angažman u školi se prekida.
Nakon raspada UAR-e, u Siriji je ponovo zaživio
višepartijski sistem, pa su počele političke borbe za prevlast. Pokret
Muslimanska braća, također, obnavlja svoj rad i postiže značajne
rezultate. Međutim, politički nemiri i česti prevrati u zemlji te
uticaj vlada zapadnih zemalja, naročito Francuske, koja je nekada
bila kolonizatorska ili, bolje reći, okupatorska sila u Siriji, idu u
prilog određenih sekti, poput ekstremne šiijske sekte poznate pod
imenom nusajrije, koji učvršćuju svoju vlast. Iz vojske i policije su
odstranjeni oni koji su bili naklonjeni islamu. Dolazi do otvorenih
vrijeđanja, ataka na islam i islamske vrijednosti; priprema se teren
za ukidanje predmeta islamska vjeronauka u školama, kao i
oduzimanje značajnog dijela vakufske imovine i dokidanje
šerijatskog bračnog, porodičnog i nasljednog prava.
To je izazvalo reakcije velikog broja islamskih intelektualaca
i omladine, što se ogledalo u osudi takvih poteza na razne načine,
između ostalog i štrajkom u školama. Takve reakcije uslijedile su u
više sirijskih gradova a centar im je bio u Hami. Se'id Havva
učestvuje u organizaciji štrajka u Hami, na koji je vlast odgovorila
Vjerske znanosti


184
blokadom grada i vojnim napadom, a stanovnici Hame pružili su
oružani otpor. Zbog toga se ti događaji nazivaju revolucijom u
Hami 1964. godine. Ta dešavanja potrajala su oko pedeset dana, a
završena su dogovorom između vlade i naroda. Se'id Havva i najuži
dio rukovodstva tog otpora morali su napustiti zemlju i otići u Irak,
a zatim u Jordan. Za to vrijeme vlasti su ih osudile na smrt, ali je,
na kraju, postignut sporazum, kojim se ukidaju izrečene kazne i
normalizuje stanje u Hami. U svemu tome pristalice očuvanja
islamskih vrijednosti (ar. el-islamijjun) ostvarili su slijedeće
rezultate: spriječeni su pokušaji izbacivanja vjeronauke iz škole,
sačuvani su vakufi, nastavljeno je primjenjivanje šerijatskog prava
u segmentima u kojima je i do tada važilo, a općenito gledano,
islam i islamske vrijednosti u Siriji, više su uvažavani nego do tada.
(Havva, 1987)
Nakon povratka u Siriju Se'id Havva se ženi i u narednim
godinama dobija četvero djece, troje muških i jedno žensko.
Također, vraća se predavanju vjeronauke u srednjim školama u
naredne dvije školske godine, 1965. i 1966. Međutim, politička
situacija nije se bitno promijenila, tako da su svi rukovodioci
revolucije u Hami bili u životnoj opasnosti, pa mu grupa prijatelja
savjetuje da se, barem za izvjesno vrijeme, preseli u Saudijsku
Arabiju. O tome nije sam htio donijeti odluku, nego je to prepustio
rukovodstvu Pokreta, koje se složilo s prijedlogom, tako da on
1966. godine odlazi u Saudijsku Arabiju gdje provodi narednih pet
godina. U tom periodu predavao je nekoliko vjerskih predmeta i
arapski jezik u srednjim školama. Dvije godine je radio u gradu
Hufuf, tri u Medini, i za to vrijeme napisao je nekoliko značajnih
djela.
Godine 1972. Se'id Havva se vraća u Siriju gdje, nakon
upornih nastojanja, ponovo biva postavljen za profesora u srednjoj
školi, ovaj put u gradu Me'arri. Tu radi nepune dvije godine, nakon
čega biva uhapšen. Naime, tadašnje vlasti nastojale su izvršiti
izmjene državnog Ustava, pa je početkom 1973. godine Nacrt
novog ustava dat na javnu raspravu. Nacrt je predviđao potpunu
sekularizaciju države, što bi značilo izbacivanje predmeta
vjeronauke iz škola, ukidanje šerijatskog prava, zabranu ženama
islamskog načina odijevanja, obavezno služenje vojnog roka i za
žene, odgoj i obrazovanje novih generacija na načelima suprotnim
islamu, itd. Šejh Se'id Havva je među prvima digao glas protiv
takvih nastojanja, pišući peticije protiv tog Nacrta i pozivajući
druge da ga odbace. Široke mase su takve pozive prihvatile i
Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


185
organizovani su javni protesti. Međutim, tadašnja vlada
represivnim mjerama guši ta nastojanja i hapsi vođe otpora
promjeni ustava. Među prvima koji su zatvoreni bio je i Se'id
Havva. On je uhapšen 5. marta 1973. godine i u zatvoru provodi
narednih pet godina. Pušten je 31. januara 1978. godine.
Najteže mu je bilo na početku zatočeništva, kada je više od
pola godine proveo u samici. U vrijeme istrage bio je podvrgnut
teškim fizičkim torturama i mučenjima, ali je ostao stabilan i jak.
Iako je pretrpio razne oblike mučenja i maltretiranja, te bio
svjedokom mučenja drugih zatvorenika, interesantno je da to u
autobiografiji samo usput spominje, ne želeći iznositi detalje.
(Havva, 1987:114-120) Havva je time htio kazati da nagradu za
ono što je pretrpio na Božijem putu očekuje samo od Svevišnjeg
Stvoritelja. Poslije brojnih represalija uprava zatvora dozvolila je
da mu se u ćeliju unese i Kur'an, a nakon izvjesnog vremena
smješten je sa drugim zatvorenicima, što je on iskoristio za da'vu i
podučavanje brojnih zatvorenika vjeri.
U zatvoru je počeo pisati neka svoja djela, a među
najznačajnijim djelima bio je tefsir (komentar Kur'ana), poznat pod
nazivom El-Esas fi-tefsir (Temeljni tefsir). Iako je bilo zabranjeno
da se bilo kakav pisani materijal iznosi iz zatvora, on je ipak većinu
napisanog materijala uspijevao proslijediti vani, svojim učenicima i
prijateljima.
U nekoliko navrata nuđeno mu je da sarađuje sa vlastima, a
zauzvrat bi bio pušten, što on, naravno, nije prihvatio te je ostao u
zatvoru skoro punih pet godina. Pred kraj robije zdravstveno stanje
mu se pogoršalo, dobio je povišen krvni pritisak i šećernu bolest,
pa su se za njega, kod predsjednika države, zauzeli neki ugledni
alimi i šejhovi, nakon čega biva amnestiran. To je, po riječima
Havve, urađeno i zbog toga što je tadašnjem predsjedniku Sirije
bilo stalo do toga da mu se produži još jedan predsjednički
mandata, pa je svakako bilo uputno udovoljiti zahtjevima nekih
utjecajnih ljudi iz islamskih krugova. (Havva, 1987:124-128)
Poslije izlaska iz zatvora šejh Se'id Havva je namjeravao
ostati u Siriji. Međutim, na nagovor prijatelja iz pokreta, dva
mjeseca nakon izlaska iz zatvora, tj. krajem marta 1978. godine,
odlazi u Arabiju radi obavljanja umre. Nakon toga, na poziv i
prijedlog prijatelja iz pokreta, boravi u kraćoj posjeti Ujedinjenim
Arapskim Emiratima i Kataru, gdje se susreće sa istaknutim
islamskim ličnostima i drži brojna predavanja. U međuvremenu su
iz štampe izašla neka njegova djela zbog kojih se poslije nije
Vjerske znanosti


186
mogao vratiti u Siriju, pa se zato nastanio u Ammanu, glavnom
gradu Jordana. Bilo je to polovinom juna, a sedmicu dana nakon
toga pridružila mu se i porodica. Otada pa sve do smrti, mjesto
boravka Se'ida Havve bio je Amman. Nakon što se nastanio u
Ammanu, on piše još neka djela i prečišćava svoj tefsir.

Kao
istaknuti islamski učenjak, borac i da'ija, u narednom periodu biran
je u razna tijela, među kojima su najistaknutija: rukovodstvo
Muslimanske braće Sirije u periodu 1978-1982. godine,
rukovodstvo pokreta na međunarodnom nivou 1982-1984. godine,
te učešće u raznim da'vetskim projektima pokreta u periodu 1984-
1987. godine.
Od izlaska iz zatvora pa sve do 1987. godine gostuje u
raznim zemljama, gdje se upoznaje sa da'vetskim aktivnostima,
daje doprinos u formi savjeta i predavanja. Tim povodom posjetio
je: Sjedinjene Američke Države, nekoliko evropskih zemalja,
Egipat, Libanon, Pakistan, Irak i Iran. Tokom posjete Pakistanu i
Iranu 1979. godine susreo se sa Mevdudijem i Homeinijem. Iz
susreta sa Ebul-E'ala el-Mevdudijem, čuvenim pakistanskim
islamskim učenjakom, ponio je mnogo lijepih utisaka, dok je kroz
susret sa imamom Homeinijem, liderom islamske revolucije u
Iranu, stekao određene rezerve prema njemu lično, kao i prema
samoj revoluciji.
3

Irak je posjetio 1985. godine, kada je učestvovao u radu
Kongresa islamskih učenjaka o iračko-iranskom ratu, koji je održan
u Bagdadu, gdje je dao značajan doprinos. Među najvažnijim
zaključcima Kongresa bio je poziv da se odmah prekine sa ratnim
dejstvima, te da se cijeli muslimanski ummet uključi u postizanje
mirnog rješenja. Pakistan je ponovo posjetio 1986. godine. Tom
prilikom uključio se u rješavanje pitanja okupacije Afganistana od
strane Sovjetskog Saveza. Tada se, zajedno sa nekim drugim
istaknutim islamskim učenjacima, sastao sa vođama otpora
sovjetskoj agresiji, naglašavjući potrebu zajedničkog rada, te
nužnost zajedničke strategije za budućnost. Pored toga, učestvovao
je u radu kursa islama koji je tom prilikom održan pripadnicima
raznih mudžahidskih skupina.
Početkom 1987. godine njegovo zdravstveno stanje se
pogoršalo. Zbog bolesti očiju liječen je u Rijadu, ali bez uspjeha.

3
Havva ističe u svojoj autobiografiji da je on, kao i mnogi drugi, očekivao da će
revolucija u Iranu biti univerzalna islamska revolucija, ali u stvarnosti se
pokazalo da je isuviše obojena šiizmom. (Vidjeti str. 133-137).
Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


187
Sredinom marta 1987. zadobiva djelimičnu paralizu tijela, pa je od
tada pa sve do smrti bio prisiljen boraviti u svom domu u Ammanu.
U decembru 1988. godine zdravstveno stanje mu se još pogoršava,
pada u komu u kojoj ostaje sve do smrti, 9. marta 1989. godine.
Njegovoj dženazi prisustvivao je izuzetno velik broj ljudi. Pokopan
je u Ammanu (Jordan), rahmetullahi 'alejhi.
Glavne karakteristike Havvine ličnosti
Oni koji su poznavali šejha Se'ida Havvu među glavnim
karakteristikama njegove ličnosti i karaktera ističu sljedeće
osobenosti:
 bio je izuzetno skroman i blag, živio je gotovo asketskim
životom;
 smatrao je da čovjek mora imati dnevni vird (obavezu)
učenja Kur'ana, činjenja zikrullaha, donošenja salavata,
ukoliko želi da sačuva svoju vjeru;
 uvijek je bio na usluzi drugim ljudima, čak i u
poodmaklim godinama svog života i u periodu kada mu je
zdravlje već bilo uveliko narušeno;
 bio je čvrsto uvjeren i zagovarao je ideju da su ummetu
potrebni misionari (da'ije) koji, pored čiste namjere,
moraju imati kompletno obrazovanje. Uz dobro
poznavanje islamskih znanosti oni, također, moraju biti
dobro upućeni u savremena dostignuća i kretanja u
svijetu. Najbolji doprinos ummetu mogu dati upravo oni
koji spoje te komponente u svom radu;
 smatrao je da svaki ozbiljan angažman ili projekat moraju
biti zasnovani na temeljitoj pripremi i planiranju, jer su, u
suprotnom, osuđeni na neuspjeh ili na minimalne
rezultate. (Adilović, 2003:325)
Djela šejha Se'ida Havve
Šejh Se'id Havva nije dugo živio, umro je u 54. godini života.
No, i pored toga, kao i činjenice da je njegov život bio ispunjen
brojnim iskušenjima i nedaćama, on je uspio napisati veliki broj
djela, koja su zahvaljujući svojoj sistematičnosti, preciznosti,
utemeljenosti i lahkoći stila, doživjela brojna izdanja i naišla na
odličan prijem čitalaca širom svijeta.
Vjerske znanosti


188
Šejh Se'id Havva poznat je kao autor serijala ili trilogija. S
obzirom na tematski sadržaj i problematiku koja se u njima
razrađuje, ti serijali i djela mogli bi se rasporediti u sljedeće grupe:
Prvo: Serijal El-Usul es-selase (Tri temelja): Allah dželle
dželaluhu (Uzvišeni Allah); Er-Resul s.a.v.s. (Muhammed, s.a.v.s.);
El-Islam (Islam). Ova tri djela imaju preko hiljadu i pet stotina
stranica i na sistematičan način predstavljaju temelje islamskog
učenja. Djela su doživjela brojna izdanja diljem islamskog svijeta.
Istaknuti bosanskohercegovački alim, rahmetli dr. Ahmed
Smajlović, u časopisu Islamska misao 1980. godine, napisao je
opširan prikaz i analizu ova tri djela pod naslovom: Islamska
trilogija Se'ida Havve – veliko naučno ostvarenje islamske misli
4
,
naglašavajući da trilogija "predstavlja veliko naučno i metodološko
ostvarenje savremene islamske misli. Rijetko je ko uspio od
islamskih savremenika da na tako suptilan način priđe izučavanju
tri naznačena pitanja kao što je to uspio profesor Se'id Havva..." S
toga bi bilo jako uputno i korisno kada bi se ova izuzetno značajna
djela prevela na naš bosanski jezik.
Drugo: Serijal El-Esas fi-l-menhedž (Osnove islamskog
pravca), također, napisan je kao trilogija: El-Esasu fi-t-tefsir –
njegov čuveni tefsir poznat kao El-Esas, što bi se moglo prevesti
kao Temeljni tefsir, štampan u jedanaest tomova, za kojeg neki
istraživači tvrde da "ukoliko se za komentar Kur'ana od Sejjida
Kutba može reći da je najznačajniji i najčitaniji tefsir u 14.
hidžretskom stoljeću, onda se za komentar Se'ida Havve može reći
da je (barem do sada) najznačajniji tefsir u 15. hidžretskom
stoljeću." (Havva, 1987:150)
5

Drugo kapitalno djelo ovog serijala je El-Esasu fi-s-sunneti
ve fikhiha, posvećeno sunnetu Allahovog poslanika i njegovom
razumijevanju. Djelo obuhvata više oblasti: ibadat (obredoslovlje),
akida (islamsko vjerovanje), sira (Poslanikov životopis), muamelat
(islamsko poslovanje) itd., a koncipirano je tako da autor na osnovu
autentičnih (sahih i hasen) hadisa razmatra dotičnu tematiku.

4
Rad je 1980. godine objavljen u tri nastavka Islamske misli: u februarskom
broju (str. 19-26), martovskom (str. 25-32) i septembarskom (str. 28-35).
5
U saudijskim novinama El-Medine el-munevvere (br. 7.291, od 11. ša'bana
1407. h. godine), objavljen je dobar prikaz Havvinog tefsira pod naslovom:
El-Esas fi-t-tefsir, kitab jahtadžuhu er-rebbanijjun.
Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


189
Treće djelo ovog serijala je El-Esasu fi kava'idi-l-ma'rifeti ve
davabiti-l-fehmi li-n-nususi, a tretira temeljna pitanja iz oblasti
teorije šerijatskog prava i razumijevanja tekstova.
Treće: Serijal Fi-t-terbijeti ve-t-tezkijjeti ve-s-suluk (Odgoj
i oplemenjivanje duše), također je trilogija: Prva knjiga,
Terbijjetuna er-ruhijje (Naš duhovni odgoj, prevedena na bosanski
jezik) tretira brojne teme u vezi s odgojem duše i načinima njenog
pročišćavanja te pojašnjava mnoga pitanja u vezi s tesavvufom i
sufijama, oko čega, inače, postoje suprotna shvaćanja. Knjiga Naš
duhovni odgoj "postavlja sve na svoje mjesto jer je napisana da
bude kriterij i mjerilo s kojim će musliman moći slobodno da čita
knjige o tesavvufu, svjestan šta treba da prihvati, a šta da odbije, a
sve to u u svjetlu općih pravila koja su zdrava i kojima su
zadovoljna srca nepristrasnih i pravednih." (Havva, 2003:12)
Druga knjiga ovog serijala naziva se El-Mustahles fi
tezkijjeti-l-enfus i predstavlja skraćenu verziju čuvenog El-
Gazalijevog djela Ihja' 'ulumi-d-din. Kao što se vidi iz samog
naslova, knjiga se bavi načinima oplemenjivanja duše, a obogaćena
je vrlo korisnim Havvinim komentarima.
Treća knjiga, Muzekkirat fi menazili-s-siddikine ve-r-
rebbanijjine govori o visokim stepenima iskrenih i Allahu odanih
ljudi. Ustvari, to je izvrstan komentar čuvenih Mudrosti (El-Hikem)
Ibn 'Ataillaha el-Iskenderija. Ovaj serijal je, dakle, u cjelosti
posvećen odgoju, posebno duhovnom, jer u vremenu materijalizma,
neznaboštva, strasti i velike obezduhovljenosti ljudskoga roda,
odgoj, i to duhovni odgoj, jedino može polučiti pozitivne rezultate.
Četvrto: Serijal Fi fikh-d-da'veti ve-l-bina' ve-l-'ameli-l-
islami (Razumijevanje islamskog misionarstva, izgradnja islamske
ličnosti i potreba aktivnog islamskog pregalaštva), ima više knjiga:
Džundullahi sekafeten ve ahlakan – o naobrazbi i kodeksu
ponašanja islamskih pregalaca; Min edžli hutvetin ile-l-emam 'ala
tariki-l-džihadi-l-mubarek – o zalaganju na Allahovom putu
(džihad); El-Medhalu ila da'veti-l-Ihvani-l-muslimin – o
razumijevanju misije pokreta Muslimanska braća; Durus fi-l-
'ameli-l-islami – o radu za islam; Fusul fi-l-imreti ve-l-emir – o
vođstvu i vođi u islamu; Fi afaki-t-te'alimi, dirasetun fi afaki
da'veti-l-ustaz el-Benna – o misionarstvu Hasana el-Benna'a;
Dževlat fi-l-fikhajni: el-kebiri vel-ekberi ve usulihima – studija o
islamskom obrazovanju; Hazihi tedžribeti ve hazihi šehadeti –
autobiografsko djelo; Resail Kej la nemdi be'iden 'an ihtijadžati-l-
'asr – poslanice nazvane Kako se ne bismo udaljili od potreba
Vjerske znanosti


190
današnjega vremena. U tom djelu objavljeno je jedanaest studija o
raznim temama, između ostalog o odnosu islama spram savremene
civilizacije, o potrebi islamskog morala u 15. hidžretskom stoljeću,
o savremenom načinu da'veta, o muslimanskoj porodici, o
greškama Homeinija, itd.
Peto: Se'id Havva je, također, autor biografske studije
posvećene dvojici velikih islamskih vođa: Jusufu ibn Tašfinu i
Salahuddinu el-Ejjubiju. Prvi je spriječio ili, bolje reći, odgodio
propast islamske Španije (Endelus) na Zapadu za naredna tri
stoljeća, a drugi je porazio križare na islamskom Istoku nakon
stravičnih i mnogobrojnih zlodjela koja su tamo počinili.
Važnost Havvinih djela
Malo je učenjaka u savremenom dobu koji su napisali toliko
značajnih djela kao što je to učinio šejh Se'id Havva. Živeći u 20.
stoljeću, u vremenu velikih previranja, on se istinski identificirao s
problemima s kojima se susreću muslimani današnjice.
U djelima Se'da Havve prepoznaje se enciklopedijski i
sistematizirajući duh velikog naučnika. Pisao je u raznim oblastima
islamskih znanosti, a naročito u oblasti tefsira, hadisa, fikha,
tesavvufa, odgoja i islamskog misionarstva (da'va). Njegova djela
su, ustvari, pokušaj iščitavanja islamskih izvora u kontekstu
savremenih dešavanja i aktuelnih problema muslimana današnjice.
Nužna potreba čovjeka današnjeg vremena, koje je, kako ističe
Havva, materijalističko, puno bezbožništva, strasti i pohote, je
ukazivanje na činjenice kojima se jača vjera (iman). Klasični
islamski autori, smatra Havva, uzimali su u obzir da je čitalac
kompletan vjernik, čvrstog imana, pa zbog toga skoro da nije ni
bilo potrebe ukazivati na činjenice koje su u funkciji jačanja imana.
Zato, piše Havva u predgovoru svog Tefsira, "ako komentar
Kur'ana u današnje vrijeme, koje je materijalističko i koje izaziva
strasti, ne pomaže jačanju imana, onda kao da njegov autor nije
ništa uradio, jer Uzvišeni Allah kaže: '...a kad im se riječi Njegove
kazuju, vjerovanje im učvršćuju...' (El-Enfal, 2) Dakle, osnovno
kod čitanja Kur'ana jeste da se jača iman ljudi, a zadatak
komentatora Kur'ana (mufessira) jeste da u tome pomogne."
(Havva, 1993: I,13)
Kao jedan od glavnih razloga pisanja svojih djela, naročito iz
oblasti tefsira i hadisa, Se'id Havva navodi činjenicu da je u
zadnjim stoljećima zapadna civilizacija, kao dominantna,
Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


191
nametnula sumnju u sve, a naročito sumnju u autentičnost
islamskih izvora i njihovu kompatibilnost s potrebama današnjeg
vremena. Nažalost, mnogi muslimani su pali pod taj utjecaj, pa je
jedan od glavnih zadataka islamskih učenjaka ovog vremena da na
prihvatljiv i jednostavan način izlože i objasne osnovne islamske
izvore, kako bi oni ponovo postali neupitni principi za muslimane
današnjice, i kao takvi bili osnova i mjerilo svih ostalih vrijednosti.
(Adilović, 2003:330; Havva, 1993: I,15)
Imajući u vidu navedeno, Se'id Havva na više mjesta u svome
tefsiru i drugim djelima ukazuje na činjenicu da Kur'an Časni i
Vjerovjesnička praksa Muhammeda, alejhisselam, daju odgovore
na sva pitanja, bilo direktno – kroz ajete i hadise, ili indirektno –
kroz pravila i principe koji su izneseni u raznim sadržajima i
kontekstima Kur'ana i Poslanikovog sunneta.
Govoreći o glavnim zahtjevima u vezi s odnosom prema
Kur'anu Časnom u vremenu u kojem žive muslimani današnjice,
Havva ističe sljedeće:
 U 20. stoljeću mnogi su govorili o povezanosti kur'anskih
ajeta i sura, ali niko nije do kraja obradio tu temu. Zato se
to nameće kao obaveza ovog vremena (min furudil-'asri),
na što šejh Se'id Havva pokušava dati odgovor u svom
tefsiru.
 Razvojem znanosti u 20. stoljeću, pojavila su se brojna
pitanja o značenjima određenih kur'anskih ajeta, te o
njihovoj vezi sa najnovijim naučnim dostignućima, pa je
nužno odgovoriti na ta pitanja.
 U novije vrijeme inicirana su brojna pitanja o Kur'anu,
naročito pitanje da li se savremeni život može temeljiti na
kur'anskim principima, što je dovelo u nedoumicu i
znatan broj muslimana. Stoga je izuzetno važno riješiti
takve dileme i zapitanosti.
 Mnogi muslimani zapostavili su kur'anska značenja i
islamski koncept življenja, prihvaćajući strani koncept,
koji je u sukobu sa islamskim načelima. Zato je potrebno
muslimane stalno upućivati na Kur'an, kako bi njegovi
principi bili više prisutni u njihovom životu, i privatnom i
javnom.
 Današnji muslimani nemaju vremena iščitavati veliki broj
tefsirskih djela i duge rasprave bazirane na mišljenjima
brojnih islamskih učenjaka, zbog čega im je potrebno
Vjerske znanosti


192
ponuditi komentar Kur'ana koji sadrži sažetak i najvažnije
dijelove dosadašnjih dostignuća iz oblasti tefsira.
 Među današnjim muslimanima postoje rasprave o nekim
pitanjima, od kojih su neka naslijeđena od prethodnih
generacija a druga, opet, plod novonastale situacije, pa je
potrebno odgovoriti na ta pitanja. (Adilović, 2003:329)
Posebno vrijedna odlika Havvinog tefsira je ukazivanje na
međusobnu povezanost kur'anskih ajeta i sura. U tom pogledu on
stalno pokušava ukazati na kontekstualnu vezu između ajeta u
pojedinoj suri, zatim na međusobnu povezanost kur'anskih sura i
skladan raspored tih sura, ističići da je taj raspored došao po
Božijoj odredbi, a nikako po nečijem idžtihadu.
Također, on vješto ukazuje na određenu temu koja dominira
cijelom surom, što je veoma bitno s obzirom da se današnjem
čitaocu Kur'ana, koji je pod utjecajem zapadnih ideja i standarda,
može pričiniti da je kur'anski tekst nepovezan, da se naglo prelazi s
jedne teme na drugu, da se određene teme često ponavljaju, itd.
Šejh Se'id Havva je kroz svoj tefsir izuzetno kvalitetno uspio
odgovoriti na takve zapitanosti i dileme, iznijevši na taj način
neoborive dokaze o nadnaravnosti Kur'ana.
U značajne odlike ovog tefsira spada i to da je njegov autor
pokušao pojednostaviti i približiti čitaocu bitne sadržaje iz starijih
tefsira, koji su bili izneseni na komplikovan i teško razumljiv način,
i kao takvi bili dostupni samo užem krugu čitalaca iz reda ljudi koji
su specijalizirali tefsirske studije. Havva je u svome tefsiru
približio izuzetno vrijedne sadržaje klasičnih tefsirskih zbirki široj
čitalačkoj javnosti.
Također, bitna odlika Havvinog tefsira je činjenica da je on
uspio da ne izađe iz okvira tefsira i pored činjenice da je njegov
komentar Kur'ana prilično obiman, s obzirom da ima oko sedam
hiljada stranica i da je štampan u jedanaest tomova. Udaljavanje od
tefsira je, inače, česta pojava u brojnim komentarima Kur'ana. Se'id
Havva, rahimehullah, je uočio grešku onih mufessira koji su u
svoje komentare Kur'ana unijeli prevelik broj raznih predaja i
rivajeta (koji često mogu biti sumnjivi i neutemeljeni), zatim
mnoštvo israilijjata, filozofskih i drugih rasprava, dostignuća
prirodnih i društvenih znanosti, detaljne analize iz područja arapske
jezikoslovne znanosti, itd., i na taj način se udaljili od tefsira, koji
kao znanost ima za cilj da ljudima otkrije i pojasni im ono što
Svevišnji Stvoritelj želi da kaže u Svojoj knjizi – Kur'anu Časnom.
Ukratko, Havva je svoj tefsir poštedio od onih nepotrebnih detalja
Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


193
koji se u tefsirskoj znanosti stručno nazivaju dehilom, dakle, onim
što se uvuklo u tefsir, a nije mu tamo mjesto.
Umjesto toga, Havva je nastojao da u svome tefsiru iznese
osnovne podatke o fikhskim i akaidskim pravcima unutar islama,
nastojeći da ukaže na pravce koji se mogu ubrojati u muslimansku
zajednicu (ummet), kao i na one koji su se toliko udaljili od
islamskih principa da se ne mogu smatrati muslimanskim
pravcima. To je veoma značajno, pogotovo danas kada se želi
stvoriti smutnja među muslimanima putem formiranja novih ili
oživljavanja i afirmacije starih sekti i pravaca, koji su izašli iz
okrilja islama. Sve su to veoma bitne reference koje Havvinom
tefsiru pribavljaju veliku naučnu težinu i značaj.
ZAKLJUČAK
Imajući u vidu navedene činjenice, može se zaključiti da je
šejh Se'id Havva svojim angažmanom, a naročito svojim pisanim
djelima, dao značajan doprinos afirmaciji islama i islamske misli u
savremenom dobu. Veoma bitna odlika Havvinog spisateljskog
opusa je to što on u svojim djelima posvećuje veliku pažnju
izgradnji i odgoju kompletne islamske ličnosti, nastojeći da kod
čitaoca probudi želju za akcijom i potakne ga na rad za islam i
islamske vrijednosti. Upravo zbog toga njegova djela imaju
ogromnu važnost i značaj.
U tom pogledu posebno mjesto zauzima njegov tefsir, poznat
pod nazivom El-Esas fi-t-tefsir ili samo El-Esas, što bi se moglo
prevesti sa Temeljni tefsir. Kao da se takvim nazivom htjelo ukazati
na to da taj komentar Kur'ana u sebi obuhvata samu srž ili temelje
kur'anske poruke. U samom Tefsiru, autor je otkrio nove spoznaje
kur'anskog teksta i ponudio odgovore i rješenja za mnoge probleme
koji pogađaju muslimane, pa i druge narode u današnje vrijeme.
Zato ne čudi ocjena nekih savremenih kritičara u kojoj se ističe da
se za Havvin tefsir El-Esas može reći da je, barem do sada,
najznačajniji tefsir koji se pojavio u 15. hidžretskom stoljeću. U
tom pogledu, smatramo da bi bilo veoma korisno kada bi taj tefsir,
ili možda neka njegova skraćena verzija, bili prevedeni na bosanski
jezik i na taj način postali dostupni ljudima ovog podneblja.
Također, bilo bi veoma značajno kada bi se na naš jezik
prevela i Havvina trilogija: Allah, Resul, Islam, kao i njegovo djelo
o metodama pročišćavanja duše El-Mustahles fi tezkijeti-l-enfus
koje, zapravo, predstavlja sažetak ogromnog Gazalijevog Ihja'
Vjerske znanosti


194
ulumiddina, s tim što je obogaćeno brojnim Havvim komentarima i
pojašnjenjima, koji su od izuzetne važnosti za čovjeka našeg doba.
LITERATURA
El-'Akil, A.S. (2008) Veliki imami i vođe islamskog pokreta u
savremenom dobu. Sarajevo: Dobra knjiga, s arapskog preveo
Salih Čolaković.
Adilović, A. (2003) Velikani tefsirskih znanosti. Travnik: Elči
Ibrahim-pašina medresa.
Jusuf, M.H.R. (1998) Tetimmetu-l-E'alam li-z-Zirikli. Bejrut: Dar
Ibn Hazm.
Halilović, S. (2005) Osnovi tefsira. Zenica: Islamska pedagoška
akademija.
Havva, S. (1987) Hazihi tedžribeti ve hazihi šehadeti. Kairo:
Mektebetu Vehbe.
Havva, S. (1993) El-Esasu fi-t-tefsir. 4. izd. Kairo: Darusselam.
Havva, S. (2003) Naš duhovni odgoj. Tuzla: Behram-begova
medresa, s arapskog preveo Sead Seljubac.
El-Esas fi-t-tefsir, kitabun jahtadžuhu-r-rebbanijjun, prikaz
Havvinog tefsira objavljen u saudijskim novinama El-Medina
el-munevvera, br. 7.291, 11. ša'ban 1407. h. godine.
Smajlović, A. (1980) Islamska trilogija Se'ida Havve: veliko
naučno ostvarenje islamske misli. Islamska misao. Sarajevo:
Starješinstvo Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini,
Hrvatskoj i Sloveniji.
Salih, A.M. (2008) Tefsir i mufessiri u savremenom dobu.
Sarajevo: El-Kalem i Fakultet islamskih nauka, s arapskog
preveli Nermin Omerbašić i Amrudin Hajrić.
Svjetska unija islamskih učenjaka (2006) Islamska povelja. U:
Prljača M., ur. Rezolucija Islamske zajednice u Bosni i
Hercegovini o tumačenju islama i drugi tekstovi. Sarajevo:
El-Kalem, str. 61-153, s arapskog preveli dr. Safvet Halilović
i dr. Mehmed Kico.
Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


195

SHAIH SE'ID HAVVA, RELIGIOUS TEACHER AND
MUFESSIR
Safvet Halilović, Ph.D.
Summary
Shaih Se’id Havva is an outstanding personality among
contemporary Islamic scholars. With his total commitment, and
especially his written works, he gave crucial contribution to the
affirmation of contemporary Islam and Islamic thought. Living in
the 20
th
century, the time of great turmoil, he truly identified
himself with the problems that contemporary Muslims encounter.
An important characteristic of Havva’s engagement and work
is his dedication to raising and educating a complete Islamic
personality, aspiring to awaken in Muslims a yearning for action
and work for Islam and Islamic values.
In his works encyclopedic and systematic spirit of a great
scholar is recognized. He wrote about different fields of Islamic
science and especialy in the field of taffsir, hadith, fikh, tesavvuf,
upbringing and Islamic and Islamic missionary work (Da'va). In his
works he actually attempts to read Islamic sources in the context of
contemporary events and problems of today’s Muslims. All of this
gives a huge importance to his works.
As a main reason for writing his works, especially in the field
of Taffsir and Hadith, Se'id Havva states the fact that during tha
last centuries the Western Civilisation, as a dominant force,
imposed doubt in everything and especialy in the authenticity of
Islamic sources and their compatibility with modern society needs.
Unfortunately, many Muslims came under the influence. So one of
the primary goals of contemporary Islamic scholars is to clearly
and simply explain the original Islamic sources to reestablish them
as unequivocal principles for contemporary Muslims that should
serve as a basis and criterion for other values.
In this paper, we concisely analyse Se'id Havva's engagement
and works. Hystorical-analytical method prevails in this paper.
Key words: Se’id Havva, Taffsir, El-ihvanul-Muslimun, religious
studies, restoration, education, spiritual upbringing.
Vjerske znanosti


196

ﺮﺴﻔﳌﺍ ﻢﻠﻌﳌﺍ ،ﻯﻮﺣ ﺪﻴﻌﺳ ﺦﻴﺸﻟﺍ
ﻴﻠﺧ ﺕﻮﻔﺻ ﺭﻮﺘﻛﺪﻟﺍ ﺫﺎﺘﺳﻷﺍ ﺶﺘﻴﻓﻮﻠ
ﺔﻴﻣﻼﺳﻹﺍ ﺔﻴﺑﺮﺘﻟﺍ ﺔﻴﻠﻛ ﺔﻌﻣﺎﺟ ﰲ ﺎﺴﺘﻴﻧﺯ
ﺔﺻﻼﳋﺍ
ﻦﻳﺮﺻﺎﻌﳌﺍ ﻡﻼﺳﻹﺍ ﺀﺎﻤﻠﻋ ﺯﻮﻣﺭ ﺪﺣﺃ ﻯﻮﺣ ﺪﻴﻌﺳ ﺦﻴﺸﻟﺍ . ﺔﺻﺎﺧﻭ ﻪﻟﺎﻤﻋﺄﺑ ﻢﻬﺳﺃ
ﺚﻳﺪﳊﺍ ﺮﺼﻌﻟﺍ ﰲ ﻲﻣﻼﺳﻹﺍ ﺮﻜﻔﻟﺍ ﺯﺍﺮﺑﺇ ﰲ ﺍﲑﺒﻛ ﺎﻣﺎﻬﺳﺇ ﻪﺗﺎﻔﻟﺆﲟ . ﻥﺮﻘﻟﺍ ﰲ ﺵﺎﻋ
ﲔﻤﻠﺴﳌﺍ ﺖﻬﺟﺍﻭ ﱵﻟﺍ ﺕﻼﻜﺸﳌﺍ ﻊﻣ ﺶﻳﺎﻌﺘﻳ ﻥﺃ ﻉﺎﻄﺘﺳﺍﻭ ﻦﻳﺮﺸﻌﻟﺍ ﺮﺼﻌﻟﺍ ﰲ
ﺚﻳﺪﳊﺍ .
ﺀﺎﻨﺑﻭ ﺔﻴﺑﺮﺘﻟ ﺍﲑﺒﻛ ﺎﻣﺎﻤﺘﻫﺍ ﱄﻮﻳ ﻪﻧﺃ ﻯﻮﺣ ﺪﻴﻌﺳ ﺦﻴﺸﻟﺍ ﻝﺎﻤﻋﺃ ﺕﺍﺰﻴﳑ ﻢﻫﺃ ﻦﻣﻭ
ﺔﺤﻤﺴﻟﺍ ﻪﻤﻴﻗﻭ ﻡﻼﺳﻹﺍ ﻞﺟﻷ ﻙﺮﺤﺘﻠﻟ ﻢﻤﳍﺍ ﻅﺎﻗﺇﻭ ،ﺔﻠﻣﺎﻜﺘﳌﺍ ﺔﻴﻣﻼﺳﻹﺍ ﺔﻴﺼﺨﺸﻟﺍ .
ﻖﳊﺍ ﱂﺎﻌﻟﺍ ﻦﻋ ﺊﺒﻨﺗ ﱵﻟﺍ ﺔﻴﺠﻬﻨﳌﺍﻭ ﺔﻴﻋﻮﺳﻮﳌﺍ ﺕﺎﺴﳌ ﻪﺗﺎﻔﻟﺆﻣ ﰲ ﻯﺮﻧﻭ . ﰲ ﻒﻟﺃ
ﺔﻴﻣﻼﺳﻹﺍ ﻥﻮﻨﻔﻟﺍ ،ﻑﻮﺼﺘﻟﺍﻭ ،ﻪﻘﻔﻟﺍﻭ ،ﺚﻳﺪﳊﺍﻭ ،ﲑﺴﻔﺘﻟﺍ ﻝﺎﳎ ﰲ ﺔﺻﺎﺧﻭ ،ﺔﻔﻠﺘﺨﳌﺍ
ﺓﻮﻋﺪﻟﺍﻭ ﺔﻴﺑﺮﺘﻟﺍﻭ . ﺀﻮﺿ ﰲ ﺔﻴﻣﻼﺳﻹﺍ ﺭﺩﺎﺼﳌﺍ ﺀﺍﺮﻘﺘﺳﻻ ﺓﺩﺎﺟ ﺔﻟﻭﺎﳏ ﻪﺗﺎﻔﻟﺆﻣ ﻞﺜﲤ
ﺓﺮﺻﺎﻌﳌﺍ ﺕﻼﻜﺸﳌﺍﻭ ﺎﻳﺎﻀﻘﻟﺍ . ﻪﺗﺎﻔﻟﺆﳌ ﻯﱪﻜﻟﺍ ﺔﻴﳘﻷﺍ ﰐﺄﺗ ﺎﻨﻫ ﻦﻣﻭ .
ﳎ ﰲ ﺔﺻﺎﺧﻭ ،ﻪﺗﺎﻔﻟﺆﳌ ﺲﻴﺋﺮﻟﺍ ﺐﺒﺴﻟﺍ ﻥﺇ ﺪﻴﻌﺳ ﺦﻴﺸﻟﺍ ﺮﻛﺬﻳﻭ ،ﺚﻳﺪﳊﺍﻭ ﲑﺴﻔﺘﻟﺍ ﻝﺎ
ﺔﻟﺎﺻﺃ ﰲ ﱴﺣ ،ﺀﻲﺷ ﻞﻛ ﰲ ﻚﺸﻟﺍ ﺖﺿﺮﻓ ﻡﻮﻴﻟﺍ ﺔﺒﻟﺎﻐﻟﺍ ﺔﻴﺑﺮﻐﻟﺍ ﺓﺭﺎﻀﳊﺍ ﻥﻮﻛ
ﺮﺼﻌﻟﺍ ﺕﺎﺒﻠﻄﺘﻣ ﻊﻣ ﺎﻬﺘﻘﻓﺍﻮﻣﻭ ﺔﻴﻣﻼﺳﻹﺍ ﺭﺩﺎﺼﳌﺍ . ﻦﻣ ﲑﺜﻛ ﺮﺛﺄﺗ ،ﻒﺳﻷﺍ ﻊﻣ
ﺔﻴﳘﺃ ﻥﺎﻴﺑ ﺮﺼﻌﻟﺍ ﺍﺬﻫ ﰲ ﻡﻼﺳﻹﺍ ﺀﺎﻤﻠﻋ ﺕﺎﺒﺟﺍﻭ ﻢﻫﺃ ﻦﻣ ﻥﺎﻜﻓ ،ﻚﻟﺬﺑ ﲔﻤﻠﺴﳌﺍ
ﻭ ﲔﺑ ﺏﻮﻠﺳﺄﺑ ﻡﻼﺳﻹﺍ ﺭﺩﺎﺼﻣ ﻡﻮﻴﻟﺍ ﲔﻤﻠﺴﳌﺍ ﺕﻼﻣﺎﻌﺘﻟ ﺎﺳﺎﺳﺃ ﺩﻮﻌﺗ ﱴﺣ ،ﺢﺿﺍ
ﻢﻴﻘﻟﺍ ﻞﻛ ﺱﺎﻴﻘﻣﻭ .
ﺔﻴﺳﺎﺳﻷﺍ ﺕﺎﺤﻠﻄﺼﳌﺍ : ،ﻦﻳﺪﻟﺍ ﻢﻠﻋ ،ﻥﻮﻤﻠﺴﳌﺍ ﻥﺍﻮﺧﻹﺍ ،ﲑﺴﻔﺘﻟﺍ ،ﻯﻮﺣ ﺪﻴﻌﺳ
ﺔﻴﺣﻭﺮﻟﺍ ﺔﻴﺑﺮﺘﻟﺍ ،ﻢﻴﻠﻌﺘﻟﺍ ،ﺪﻳﺪﺠﺘﻟﺍ
Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


197
Izvorni naučni rad

Bilal Hasanović
1


MISAONA PORUKA NEKIH AJETA KOJI SADRŽE
IZVEDENICE IZRAZA ZVATI, POZIVATI,
TRAŽITI
Sažetak
Kur'anski izrazi de'ā, jed'ū, da'vetun, du'āu i njihovi izvedeni
oblici upotrijebljeni su u preko dvije stotine ajeta, u kojima je, u
principu, sadržan poziv Allahu, dž.š., Pravom putu, Istini.
U ovim ajetima ljudi se pozivaju da šire Istinu, da čine
plemenita djela i da se deklarišu kao muslimani. U njima se
naglašava Allahova, dž.š., blizina ljudima, Koji traži da Mu se oni
obraćaju, da u Njega iskreno vjeruju, i da će njihova dova (molba)
biti primljena. U njima se, također, govori o čovjekovoj
nezahvalnosti Allahu, dž.š., kada ga On izbavi iz teškoća i nevolja
i vraćanju starim zabludama.
U ajetima se, zatim, govori o nemoći čovjeka da stvara, pa
makar i najmanjeg insekta. Zatim se pozivaju grupe i pojedinci da
ljude upućuju na dobro i odvraćaju od ružnog i s ljudima
komuniciraju na najljepši način. Ajeti, također, govore o
Allahovim, dž.š., lijepim imenima, njihovom značenju i mogućnosti
njihove primjene, kao i nemoći čovjeka da sastavi bilo šta slično
Kur'anu.
Na kraju se kroz jedan kratki kur'anski ajet, koji govori o
dinamičnom širenju kosmosa, ukazuje na nenadmašni fenomen
kur'anske objave.
Ključne riječi: De'ā/ Jed'ū/ Allah/ Poslanik/ Kur'an/ Pravi put/
Misija/ Fenomen.
Uvod
Kur'anski izraz de'ā, jed'ū, da'vetun, du'āu, ima šire jezičko
značenje, a u užem smislu znači: zahtijevati, tražiti, pozivati,

1
Vanredni profesor, Islamski pedagoški fakultet Univerziteta u Zenici,
bilalhasanovic@hotmail.com
Vjerske znanosti


198
moliti, zvati, dozivati… (Muftić, 1997:442) U arapskoj sintaksi ovi
glagoli se svrstavaju u tzv. nepravilne glagole, odnosno nakis, tj.
krnje glagole, koji u svojoj osnovi imaju jedan od „slabih“
suglasnika - ﻭ (vav) ili ﻱ (ya), ili oba, zbog čega se njihova
konjugacija znatno razlikuje od konjugacije „pravilnih“ glagola u
arapskom jeziku.
Kur'an je ovaj izraz u različitim sintaksičkim formama
upotrijebio u preko dvije stotine ajeta. Ti ajeti su objavljeni u
raznim povodima (sebebi nuzūl), ali je najfrekventnija njihova
upotreba u misiji da've, tj. poziva Istini, Pravom putu, odbacivanju
zabluda, podsticanju na dobro, te molbi i zahvali Allahu dž.š.
Navest ćemo, s prijevodom i kraćim komentarom, nekoliko takvih
ajeta.
* * *
ﻭ ﻣ `ﻦ ﹶﺃ `ﺣ ﺴ `ﻦ ﹶﻗ `ﻮ ﹰﻻ ﻣ `ﻤ `ﻦ ﺩ ﻋ ﹺﺇ ﺎ ﹶﱃ ِﷲﺍ ﻭ ﻋ ﻤ ﹶﻞ ﺻ ﻟﺎ ﺤ ﻭ ﺎ ﹶﻗ ﹶﻝﺎ ﹺﺇ `ﻧ ﹺ ﲏ ﻣ ﻦ
ﹾﻟﺍ `ﻤ `ﺴ ﻠ ﹺﻴﻤ ﻦ
Ko govori ljepše od onoga koji poziva Allahu, koji
dobra djela čini i koji govori: „Ja sam musliman“.
(Fussilet, 33)
Najljepša i najvrjednija misija koju čovjek može obaviti na
Zemlji je, bez sumnje, spoznaja Stvoritelja svjetova, čije se djelo
manifestira u svemu što je stvoreno. Ta misija podrazumijeva
čvrstu vjeru, poziv Allahu i dobro djelo kao jasnu deklaraciju
islamske opredijeljenosti. Ona nadilazi sve druge misije koje
čovjek može i treba obaviti na Zemlji. Ona je, zapravo, osnovni
smisao njegovog dolaska i bitisanja na ovom svijetu. Čovjek je, za
razliku od drugih živih bića, nadaren intelektualnom snagom da
spozna smisao svoga postojanja, koje je neodvojivo vezano za
spoznaju Tvorca svjetova, a kroz Objavu i Njegovih svojstava koja
Ga odlikuju Gospodarem ljudi i svega što je stvoreno. Istinski
vjernik „nije od onih koji naređuju dobro, a sami to ne čine, a
zabranjuju zlo – a sami ga čine, nego rade dobro a ostavljaju zlo, i
poziva stvorenja u vjeru Blagoslovljenog i Uzvišenog Stvoritelja.
Ovo je općenito za svakoga ko bude pozivao na dobro…“ (Ibn
Keţir, 2002: 1195)
ﹶﺫﺇﻭ ﺳﺍ ﹶﺄ ﹶﻟ ﻚ ﻋ ﹶﺎﺒ ﹺﻱﺩ ﻋ `ﻨ ﹺﻲ ﹶﻓ ﹺﺈ `ﻧ ﹺﻲ َﹶﻗ ﹺﺮ `ﺐﻳ ﹸﺃ ِﹺﻴﺟ `ﺐ ﺩ `ﻋ ﻮ ﹶﺓ ﺪﻟﺍ ﹺﻉﺍ ﹶ ﺫﺇ ﺩ ﺍ ﻋ ﻥﺎ
ﹶﻓ ﹾﻠ ﻴ `ﺴ ﺘ ﹺﻴﺠ `ﻮﺒ ﺍ ﹺﱄ ﻭ ﹾﻟ `ﺆﻴ ﻣ `ﻮﻨ ﹺﰊﺍ ﹶﻟ ﻌ ﱠﻠ `ﻬ `ﻢ ﻳ `ﺮ `ﺷ `ﻭﺪ ﹶﻥ
Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


199
A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam blizu:
odazivam se molbi molitelja, kad Me zamoli. Pa neka
oni pozivu Mome udovolje i neka vjeruju u Mene, da bi
bili na pravom putu. (al-Bakara, 186)
Ajet nedvosmisleno ukazuje na Allahovu, dž.š., blizinu
čovjeku, koji nije prepušten sam sebi, niti odbačen, nego je,
naprotiv, u stalnom fokusu Allahove, dž. š. pažnje i pomoći. On mu
se stalno javlja, prima njegove pozive i odgovara na njegove molbe
kad su izraz iskrenog imana i obogaćene dobrim djelom. Zato
vjernik nikada ne sumnja u Allahovu, dž.š., pomoć, koja dolazi
onda kada mu je najpotrebnija. Nekada je vjernik osjeti trenutačno,
nekada indirektno, a nekada ona dolazi kroz brojne blagodati koje
Stvoritelj pruža svim živim bićima. Uzvišeni, upravo, poziva
čovjeka da Mu se obraća, da traži Njegovu pomoć, da čvrsto
vjeruje u Njega, ako želi Njegovu milost i nagradu. Ali čovjek je,
generalno, nezahvalan, nezadovoljan dobrima koja uživa,
nepokoran svome Stvoritelju. Svemogući zato kaže: ﻭ ﹶﻟ `ﻮ ﹶﺃ ﱠﻥ ﹶﺃ `ﻫ ﹶﻞ ﹾﻟﺍ ﹸﻘ ﻯﺮ
ﻣﺁ `ﻮﻨ ﺍ ` ﺗ ﺍﻭ ﹶﻘ `ﻮ ﹶﻟ ﺍ ﹶﻔ ﺘ `ﺤ ﻨ ﻋ ﺎ ﹶﻠ `ﻴ ﹺﻬ `ﻢ ﺑ ﺮ ﹶﻛ ¸ﺕﺎ ﻣ ﻦ `ﺴﻟﺍ ﻤ ِﺀﺎ ﻭ َﻷﺍ `ﺭ ﹺﺽ ﻭ ﹶﻟ ﻜ `ﻦ ﹶﻛ ﱠﺬ `ﻮﺑ ﹶﻓ ﺍ ﹶ ﺄ ﺧ ﹾﺬ ﻧ `ﻫﺎ `ﻢ ﹺ ﺑ ﻤ ﺎ
ﹶﻛ `ﻮﻧﺎ ﻳ ﺍ ﹾﻜ ِﺴ `ﻮﺒ ﹶ ﻥ Da su stanovnici sela i gradova vjerovali i grijeha se
klonili, Mi bismo im blagodati i s neba i iz zemlje slali, ali oni su
poricali, pa smo ih kažnjavali za ono što su radili. (al-A'rāf, 96)
Čovjek, međutim, često, umjesto Allahove, bira sotonsku uputu,
koja ga prije ili poslije vodi u džehennemsku propast.
ﺭ `ﺑ `ﻬ `ﻢ `ﻣ ﹺﻨ ﹺﺒﻴ ﲔ `ﻴﻟﺇ ﻪ ﹸﺛ `ﻢ ﺇ ﹶﺫ ﹶﺃ ﺍ ﹶﺫ ﹶﻗﺍ `ﻬ `ﻢ ﻣ `ﻨ `ﻪ ﺭ `ﺣ ﻤ ﹰﺔ ﹶﺫﺇ ﹶﻓ ﺍ ﹺﺮ `ﻖﻳ ﻣ `ﻨ `ﻬ `ﻢ ﹺﺑ ﺮ `ﺑ ﹺ ﻬ `ﻢ
`ﻳ `ﺸ ﹺﺮ `ﻮﻛ ﹶﻥ ﻭ ﹶﺫﺇ ﻣ ﺍ `ﺲ `ﻧﻹﺍ ﺴ ﹶﻥﺎ `ﺿ ¯ﺮ ﺩ ﻋ `ﻮ ﺍ
A kad ljude nevolja snađe oni se Gospodaru svome pokajnički
obraćaju, a poslije kad im On dadne da okuse milost Njegovu,
odjednom neki od njih Gospodaru svome druge ravnim smatraju.
(ar-Rūm, 33)
Čovjeka nerijetko prate i pogađaju mnogobrojna iskušenja i
on se tada ponizno obraća svome Gospodaru, moleći Ga za milost i
pomoć, a kad mu On pomogne i otkloni nevolje, neki se opet
prevratnički vraćaju svojim idolima i zabludama, kao da se ništa
nije desilo. ( ﹸﺛ ` ﻢ ﹶﺫﺇ ﺧ ﺍ `ﻮ ﹶﻟ `ﻪ ﹺﻧ `ﻌ ﻤ ﹰﺔ ﻣ `ﻨ `ﻪ ﻧ ِﺴ ﻲ ﻣ ﹶﻛ ﺎ ﹶﻥﺎ ﻳ `ﺪ `ﻮﻋ ﹶﻟﺇ `ﻴ ﻪ ﻣ `ﻦ ﹶﻗ `ﺒ ﹸﻞ Pa pošto mu
Allah milost svoju daruje, zaboravi Onoga kome se prije molio /az-
Zumar, 8/ ). Takva licemjerna dova i nezahvalnost ne mogu ostati
nekažnjeni.
Vjerske znanosti


200
Mnogi naši prošli i sadašnji trenuci su bremeniti takvim
ponašanjem. Ako se vratimo na našu posljednju ratnu zbilju, vidjet
ćemo da su se mnogi ljudi bili „odazvali“ Allahu, počeli ustrajno
obavljati namaz, postiti ramazan, posjećivati džemat i činiti druga
dobra djela, ali kad nam je Allah ukazao svoju milost i zamijenio
opasnost rata mirom i blagostanjem, neki su se opet vratili „svojim
kumirima“ ( i `ﻳ ﺤ `ﻮ`ﺒ ﻧ `ﻬ `ﻢ ﹶﻛ `ﺤ `ﺐ ِﷲﺍ Vole ih kao što se Allah voli… /al-
Bakara, 165/ ).
ﹶﻓ ﹶﺫﺈ ﻣ ﺍ `ﺲ `ﻧﻹﺍ ﺴ ﹶﻥﺎ `ﺿ ¯ﺮ ﺩ ﻋ ﻧﺎ ﹸﺛ ﺎ `ﻢ ﹶﺫﺇ ﺧ ﺍ `ﻮ ﹾﻟ ﻨ `ﻩﺎ ﹺﻧ `ﻌ ﻤ ﹰﺔ ﻣ `ﻨ ﹶﻗ ﺎ ﹶﻝﺎ `ﻧﺇ ﻤ `ﺅﺃ ﺎ ﹺ ﻴﺗ `ﺘ `ﻪ
ﻋ ﻰﻠ ﻋ ﹾﻠ ﹴﻢ
Isto tako Kad čovjeka kakva nevolja snađe, Nama se
obraća, a kad mu Mi poslije blagodat pružimo, onda
govori: Ovo mi je dato zato što sam to zaslužio.
(az-Zumar, 48)
Čovjek je često umišljen i prepotentan; vidi i cijeni samo svoj
trud i svoje djelo. Allahova moć i prisutnost su nerijetko van
njegovog umnog domašaja, ili ih namjerno ignorira, tvrdeći da je
ovo ili ono samo on „stvorio“, što je samo po sebi nerazumno i
apsurdno, jer
ﱠﻥﺇ ﱠﻟﺍ ﹺﻳﺬ ﻦ ﺗ `ﺪ `ﻮﻋ ﹶﻥ ﻣ `ﻦ `ﻭﺩ ﻥ ِﷲﺍ ﹶﻟ `ﻦ ﻳ `ﺨ ﹸﻠ `ﻮﻘ ﹸﺫ ﺍ ﺑ ﺑﺎ ﻭ ﺎ ﹶﻟ ﻮ ﺍ `ﺟ ﺘ ﻤ `ﻮﻌ ﹶﻟ ﺍ `ﻪ
Oni kojima se vi, pored Allaha, klanjate ne mogu ni
mušicu stvoriti, makar se radi nje svi sakupili.
(al-Hagg, 73)
Onaj koji stvara, stvara iz ničega, a čovjek nikada nije bio,
niti će biti u poziciji da stvara iz ničega. Njegova uloga i moć se
manifestira u tome da sastavlja, rastavlja, kombinira i mijenja već
postojeće elemente, i ništa više od toga. On može mnogo štošta
zamisliti, ali ne može i ostvariti. On je ograničen Allahovim
zakonima koji su apsolutni i vanvremenski, dok su njegovi
nepotpuni, ograničeni i privremeni.
ﻭ ﹾﻟ ﺘ ﹸﻜ `ﻦ ﻣ `ﻨ ﹸﻜ `ﻢ ﹸﺃ `ﻣ ﹲﺔ ﻳ `ﺪ `ﻮﻋ ﹶﻥ ﹶﱃﺇ ﹾﻟﺍ ﺨ `ﻴ ﹺﺮ ﻭ ﻳ ﹾﺄ `ﻣ `ﻭﺮ ﹶﻥ ﹺﺑ ﹾﻟﺎ ﻤ `ﻌ `ﻭﺮ ﻑ ﻭ ﻳ `ﻨ ﻬ `ﻮ ﹶﻥ
ﻋ ﹺﻦ ﹾﻟﺍ `ﻤ `ﻨ ﹶﻜ ﹺﺮ ﻭ ﺃ `ﻭ ﹶﻟ ﺌ ﻚ `ﻫ `ﻢ ﹾﻟﺍ `ﻤ ﹾﻔ ﻠ `ﻮﺤ ﹶﻥ
Neka među vama bude onih koji će na dobro pozivati i
tražiti da se čini dobro, a od ružnog odvraćati, - oni će
što žele postići. (Alu Imran, 104)
Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


201
Spoznaja Plemenitog Stvoritelja podrazumijeva poziv na dobro i
plemenito. Svi ljudi, međutim, nisu obdareni sposobnošću da šire
Istinu i da drugima oči „otvaraju“. To mogu uspješno činiti samo
pojedinci i grupe kojima je Allah, dž.š., kroz nauku, dao tu
sposobnost. Njihova obaveza je da sve druge ljude upućuju na
dobro, da im mudro i na lijep način ukazuju na vrijednosti, ljepote i
koristi islama, odnosno da ih upozoravaju na ružne stvari i pojave
koje im je Stvoritelj radi njihova dobra zabranio. Oni će tu misiju
obavljati u duhu kur'anske odredbe:
ﹸﺍ `ﺩ `ﻉ ﹶﱃﺇ ﺳ ﹺﻴﺒ ﹺﻞ ﺭ `ﺑ ﻚ ﹺﺑ ﹾﻟﺎ ﺤ ﹾﻜ ﻤ ﺔ ﻭ ﹾﻟﺍ ﻤ `ﻮ ﻋ ﹶﻈ ﺔ ﹾﻟﺍ ﺤ ﺴ ﻨ ﺔ ﻭ ﺟ ﺩﺎ ﹾﻟ `ﻬ `ﻢ ﹺﺑ ﱠﻟﺎ ﹺﱵ
ﻫ ﻲ ﹶﺃ `ﺣ ﺴ `ﻦ
Na put Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom
pozivaj i s njima na najljepši način raspravljaj.
(an-Nahl, 125)
To je kur'anski metod poziva koji se odlikuje mudrošću,
dobrotom, lijepim savjetom i poukom. U toj misiji nema mjesta
pritisku niti sili. Silom se mogu postići samo suprotni efekti.
Kur'anski metod daje mnogo bolje plodove od bilo kakvog fizičkog
oružja i sile. Najmnogoljudnije muslimanske nacije svijeta
(Pakistan, Indonezija, Malezija…) nisu osvojene snagom oružja,
nego upravo da'vom – lijepom riječju i dobrotom islamske misli i
poruke. Oružje je bilo potrebno samo u početnoj fazi islama i to ne
radi prisile na vjerovanje, nego radi osiguranja slobode vjerovanja,
jer je kur'ansko pravilo: ﻭ ﹸﻗ ﹾﻞ ﹾﻟﺍ ﺤ 'ﻖ ﻣ ﻦ َ ﺭ `ﺑ ﹸﻜ `ﻢ ﹶﻓ ﻤ `ﻦ ﺷ َﺀﺎ ﹶﻓ ﹾﻠ `ﺆﻴ ﻣ `ﻦ ﻭ ﻣ `ﻦ ﺷ َﺀﺎ ﹶﻓ ﹾﻠ ﻴ ﹾﻜ ﹸﻔ `ﺮ
Reci: Istina dolazi od Gospodara vašeg, pa ko hoće-neka vjeruje, a
ko hoće-neka ne vjeruje! (al-Kehf, 29) A uz to ﻭ ﹶﻟ `ﻮ ﺷ َﺀﺎ ﺭ 'ﺑ ﻚ ﹶﻟ ﻣﺂ ﻦ ﻣ `ﻦ ﹺﰲ
ﹾﻟﺍ ﹶﺄ `ﺭ ﹺﺽ ﹸﻛ ﱡﻠ `ﻬ `ﻢ ﺟ ﹺﻴﻤ ﻌ ﹶﺃ ﺎ ﹶﻓ ﹶﺄ `ﻧ ﺖ `ﺗ ﹾﻜ ﹺﺮ `ﻩ `ﻨﻟﺍ ﺱﺎ ﺣ `ﺘ ﻳ ﻰ `ﻮﻜ `ﻮﻧ `ﻣ ﺍ `ﺆ ﻣ ﹺﻴﻨ ﻦ Da Gospodar tvoj
hoće na Zemlji bi svi ljudi vjerovali, pa zašto onda da prisiljavaš
ljude da budu vjernici! (Jūnus, 99) Taj metod je, po Allahovoj,
dž.š., odredbi, u cijelosti primijenio i Poslanik, s.a.v.s., i postigao
takve rezultate koje historija nije zabilježila.
Za islamskog dā'iju – misionara, Kur'an i sunnet su dva
osnovna postulata na kojima temelji svoj rad i uspjeh. Oni su mu
neiscrpno vrelo, ali se on koristi i savremenim naučnim
dostignućima, koja nisu u koliziji sa ovim izvorima. Savremeni
čovjek hoće da vidi i osjeti kako Kur'an i nauka nisu u koliziji,
kako su komplementarni i kako udruženo podstiču napredak i
razvoj čovječanstva. Savremena kur'anska istraživanja, zahvaljujući
Vjerske znanosti


202
elektronskoj tehnici, potvrdila su zadivljujući sklad između vjere i
nauke. Zahvaljujući toj činjenici veliki broj je onih koji danas
prihvataju islamsko učenje, ali nije mali broj ni onih koji samo
formalno baštine tu pripadnost, svrstavajući se u armiju onih koji
žive po uzusima savremenog džahilijjeta. To je kategorija
„vjernika“ koja se nalazi, uglavnom, po strani; ne participira u
vjerskoj edukaciji, ne prati stručnu literaturu, ne komunicira sa
islamskom ulemom i džematom i najčešće je negativno disponirana
prema vjeri i vjerskim propisima. Upravo ta kategorija vjernika
treba da bude u fokusu stalne pažnje savremenog da'ije. Kako,
međutim, doći do te kategorije ljudi, ključno je pitanje. Svakako bi
korištenje savremenih mas-medija i pismene komunikacije sa
vjernicima, kao i neposredni kontakti i razgovori, iako zahtijevaju
mnogo truda i vremena, imali najbolje rezultate.
ﻭ ﻟ ﱠﻠ ﻪ ﹾﻟﺍ ﹶﺄ `ﺳ ﻤ ُﺀﺎ ﹾﻟﺍ `ﺤ `ﺴ ﻨ ﹶﻓ ﻰ `ﺩﺎ `ﻮﻋ `ﻩ ﹺﺑ ﻬ ﺎ
Allah ima najljepša imena, pa Ga zovite njima.
(al-A'rāf, 180)
Allahova, dž.š., uzvišena imena su mnogobrojna. U Kur'anu
ih je spomenuto 99, među kojima je najfrekventnije ime Ilah,
odnosno Allah (spomenuto 698 puta). Poslanik, s.a.v.s., je rekao:
Allah ima devedeset i devet imena, sto manje jedno, ko ih postigne,
ući će u Džennet. Allah je u znaku neparnosti i On voli nepar.
(Sahih al-Buhari, 13/371, 7392, Sahihu Muslim, 17/7, 6750) Tako
je Allah, kako Sam Sebe opisuje u Kur'anu: er-Rahmānu
(Svemilosni), er-Rahīmu (Premilosni), el-Meliku (Vladar), el-
Kuddūsu, (Najčistiji), es-Selāmu (Sačuvani), el-Mu'minu
(Sigurnosni), el-Muhejminu (Pazitelj), el-Azīzu (Nedokučivi), el-
Džebbāru (Prisiljavatelj), el-Mutekebbiru (Gordi), el-Hāliku
(Stvoritelj), el-Bāri'u (Izvoditelj), el-Musavviru (Oblikovatelj), el-
Azīmu (Neizmjerivi), el- Kerīmu (Najplemenitiji) i druga Njegova
lijepa imena. (Valjevac, 1421/2000, 9-10)
Kada su ashabi pitali Poslanika, s.a.v.s., o Allahu, Kur'an im
je odgovorio: ﹸﻗ ﹾﻞ `ﻫ ﻮ ُﷲﺍ ﹶﺃ ﺣ `ﺪ ﹶﺃ ُﷲ ّ ﱠ`ﺼﻟﺍ ﻤ `ﺪ ﹶﻟ `ﻢ ﻳ ﻠ `ﺪ ﻭ ﹶﻟ `ﻢ `ﻳ ﹶﻟﻮ `ﺪ ﻭ ﹶﻟ `ﻢ ﻳ ﹸﻜ `ﻦ ﹶﻟ `ﻪ ﹸﻛ ﹸﻔ ﻮ ﹶﺃ ﺍ ﺣ `ﺪ
Reci (Muhammede): On je Allah – Jedan! Allah je Onaj Kome se
svako u nevolji obraća. Nije rodio i rođen nije i Njemu niko ravan
nije. (al-Ihlās, 1-4)
Pored navedenih 99 postoje i druga Allahova imena, koja su
spomenuta u hadisu, ili koja nam uopće nisu poznata, jer se
Poslanik, a.s., obraćao Allahu, dž.š., dovom: Molim Te svakim
Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


203
Tvojim imenom, kojim si Sebe nazvao, ili koje si u Svojoj knjizi
objavio, ili koje si nekog od Svojih stvorenja naučio, ili kojeg si u
Svome tajnom znanju za Sebe zadržao, da učiniš Kur'an proljećem
srca moga, svjetlom srca moga, da njime odstraniš moje žalosti i
odbiješ brige moje. (Musned Ahmed ibn Hanbel, 4091)
Ispravnim shvatanjem značenja Allahovih, dž.š., imena,
možemo se uvjeriti da i čovjek može biti dobročinitelj, blag,
istinoljubiv, pravedan, strpljiv, plemenit, da prašta drugima, itd.
Neka svojstva Allahovih, dž.š., imena ljudi ne mogu primijeniti, jer
su iznad njihove moći, ali mogu naučiti njihova značenja i vjerovati
u Allaha, dž.š., prema Njegovim svojstvima, odnosno značenjima
Njegovih lijepih imena.
Muhammed el-Gazali u svome komentaru Allahovih, dž.š.
imena navodi primjer Allahovog, dž.š., imena er-Rezzāk (Koji
opskrbu daje), pa konstatira da čovjek može od ovog Allahovog,
dž.š., imena primijeniti to da vjeruje kako samo Allah, dž.š., daje
opskrbu i da je ni od koga drugog ne očekuje, te da i on dijeli od
svojih dobara onima koji su potrebni.
Među Allahovim, dž.š., lijepim imenima, se, po riječima
Poslanika, s.a.v.s., nalazi i najveće Allahovo, dž. š., ime – el-Ismul-
e'azam, za koje je rekao da će Allah, dž.š., sigurno, primiti dovu
(molbu) onome ko Mu se tim imenom obrati, ali ga nije otkrio,
vjerovatno s namjerom da nas podstakne na što češće učenje
Kur'ana, u kome su sadržana Allahova, dž. š. lijepa imena, pa i
najveće el-Ismul-e'azam. (Hasanović, 2008: 26-31)
Neki islamski učenjaci smatraju da su Allahova, dž.š., imena
Objavom utvrđena i da su ograničenog broja, dok Njegovi atributi
nisu Objavom utvrđeni i da su neograničenog broja, jer svaka riječ
koja odgovara Allahovoj svetosti i koja ističe neko Njegovo
svojstvo, ili djelovanje, smatra se Njegovim atributom. Tako je,
prema ovom tumačenju, broj Allahovih, dž.š., atributa mnogo veći
od Njegovih imena. (Muhtār,1417/1997: 6 i 11)
ﹸﻗ ﹾﻞ ﹶﻓ ﹾﺄ `ﻮﺗ ﹺﺑ ﺍ ﻌ `ﺸ ﹺﺮ `ﺳ ﻮ ﹴﺭ ﻣ ﹾﺜ ﻠ ﻪ `ﻣ ﹾﻔ ﺘ ﺮ ﻳ ¸ﺕﺎ ﻭ `ﺩﺍ `ﻮﻋ َﻣ ﺍ `ﺳﺍ ﻦ ﺘ ﹶﻄ `ﻌ `ﺘ `ﻢ ﻣ `ﻦ `ﺩ ﻥﻭ
ِﷲﺍ ﹺﺇ ﹾﻥ ﹸﻛ `ﻨ `ﺘ `ﻢ ﺻ ﺩﺎ ﹺﻴﻗ ﻦ
Reci: Dajte vi deset sura koje su izmišljene i pozovite
koga god možete, osim Allaha, ako istinu govorite.
(Hūd, 13)
Odgovor na ove nevjerničke sumnje stigao je u 13. ajetu sure
al-Bakara, u kome Allah Uzvišeni kaže:
Vjerske znanosti


204
ﻭ ﹺﺇ ﹾﻥ ﹸﻛ `ﻨ `ﺘ `ﻢ ﹺﰲ ﺭ `ﻳ ﹴﺐ ﻣ `ﻤ ﻧ ﺎ `ﺰ ﹾﻟ ﻨ ﻋﺎ ﻰﻠ ﻋ `ﺒ ﺪ ﻧ ﹶﻓ ﺎ ﹾﺄ `ﻮﺗ ﹺﺑ ﺍ `ﻮﺴ ﺭ ¸ﺓ ﻣ `ﻦ ﻣ ﹾﺜ ﻠ ﻪ
ﻭ `ﺩﺍ `ﻮﻋ `ﺷ ﺍ ﻬ ﺪ َﺀﺍ ﹸﻛ `ﻢ ﻣ `ﻦ `ﻭﺩ ﻥ ِﷲﺍ ﹺﺇ ﹾﻥ ﹸﻛ `ﻨ `ﺘ ﻢ ﺻ ﺩﺎ ﻗ ﲔ ْ
ﹶﻓ ﹺﺈ ﹾﻥ ﹶﻟ `ﻢ ﺗ ﹾﻔ ﻌ `ﻮﻠ ﻭ ﺍ ﹶﻟ `ﻦ ﺗ ﹾﻔ ﻌ `ﻮﻠ ﹶﻓ ﺍ `ﺗﺎ `ﻮﻘ `ﻨﻟﺍ ﺍ ﺭﺎ ﱠﻟﺍ ﹺﱵ ﻭ `ﻮﻗ `ﺩ ﻫ `ﻨﻟﺍ ﺎ `ﺱﺎ ﻭ
ﹾﻟﺍ ﺤ ﺠ َﺭﺎ ﹸﺓ ﹸﺃ ﻋ `ﺪ `ﺕ ﻟ ﹾﻠ ﹶﻜ ﻓﺎ ﹺﻳﺮ ﻦ
Ako sumnjate u ono što smo dostavili robu svome, onda
vi dajte jednu suru koja tome sliči, i pozovite, mimo
Allaha, svoje svjedoke, ako istinu govorite. A ako to ne
učinite, a sigurno nećete, onda se pričuvajte vatre čije
gorivo će biti ljudi i kamenje, koja je za nevjernike
pripremljena. (al-Bakara, 23-24)
Kur'an eksplicite upozorava da nema mjesta tvrdnji da bilo ko
može sastaviti nešto slično Kur'anu, čak poziva sve ljude da udruže
svoje umne i intelektualne napore i sastave samo jedno poglavlje,
ne deset, poput Kur'ana. I odmah, kategorički odbacujući takvu
mogućnost, upućuje strašnu prijetnju onima koji uobražavaju da
tako nešto mogu učiniti. Taj izazov nije upućen samo zaostalim
mekanskim Arapima, nego svim generacijama ljudi, svih
intelektualnih razina, do Sudnjeg dana. Povijest je svjedok da to,
uistinu, niko nije uspio. Da je to bilo moguće, ateisti bi to realizirali
i time spriječili širenje islama. Kur'an to zaključuje sljedećim
riječima: ﹸﻗ ﹾﻞ ﹶﻟ ﺌ ﹺﻦ `ﺟﺍ ﺘ ﻤ ﻌ ﺖ ﹾﻟﺍ ﹺﺈ `ﻧ `ﺲ ﻭ ﹾﻟﺍ ﹺﺠ ' ﻦ ﻋ ﻰﻠ ﹶﺃ ﹾﻥ ﻳ ﹾﺄ `ﻮﺗ ﹺﺑ ﺍ ﻤ ﹾﺜ ﹺﻞ ﻫ ﹶﺬ ﹾﻟﺍ ﺍ ﹸﻘ `ﺮ ﻥﺁ ﹶﻻ ﻳ ﹾﺄ `ﻮﺗ ﹶﻥ ﹺﺑ ﻤ ﹾﺜ ﻠ ﻪ
ﻭ ﹶﻟ `ﻮ ﹶﻛ ﹶﻥﺎ ﺑ `ﻌ `ﻀ `ﻬ `ﻢ ﻟ ﺒ `ﻌ ﹴ ﺾ ﹶﻇ ﹺﻴﻬ ﺮ ﺍ Reci: Kad bi se svi ljudi i džini udružili da
sačine jedan ovakav Kur'an, oni takav kao što je on, ne bi sačinili,
pa makar jedni drugima pomagali. (al-Isrā, 88)
Pred ovim kur'anskim izazovom padaju sve tlapnje, filozofska
i „naučna“ naglabanja da je Kur'an ljudska tvorevina, iskazana
riječima čovjeka, koji čak, kakve li ironije, nije znao čitati ni pisati,
a prenio je istine koje će svoju potvrdu naći tek u stoljećima koja će
doći poslije njega. Kur'an će, tako, suvereno zakoračiti u sva
područja nauke, od najsitnijih detalja, do svemirskih zakonitosti,
čiji se eho vrlo jasno čuje u mnogim kur'anskim iskazima.
U tom smislu ćemo ukazati samo na jedan ajet, čiji iskaz
svjedoči nenadmašni kur'anski fenomen. Allah Uzvišeni kaže: ﻭ
`ﺴﻟﺍ ﻤ َﺀﺎ ﺑ ﻨ `ﻴ ﻨ ﺎ ﻫ ﹺﺑ ﺎ ﹶﺄ `ﻳ ¸ﺪ ﻭ `ﻧﺇ ﹶ ﻟ ﺎ `ﻤ ﺳﻮ `ﻮﻌ ﹶﻥ Mi smo nebo moći Svojom sazdali i Mi
ga širimo. (az-Zarijāt, 47)
Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


205
Arapski izraz semā, semāvāt možemo prevesti kao „nebo“,
„svemir“, „krov Zemlje“, odnosno sve što je iznad Zemlje
formulira se izrazom semā.
Da li je svemir ograničen, ili neograničen, bila je jedna od
tema koja je tokom historije zaokupljala pažnju velikih umova
svijeta. Zapravo je malo tema koje su u povijesti čovječanstva
podsticale toliko žučnih rasprava, kao što je ova, a ipak se nije
došlo do kategoričkog odgovora. Jedan broj velikih umova je tvrdio
da je svemir neograničen, drugi su, opet, zastupali suprotno
mišljenje da je ograničen i konačan. Kur'an je, međutim, došao sa
trećim, eksplicitnim stavom, odnosno idejom njegovog konstantnog
širenja.
Samo na temelju ovog ajeta, a takvih je u Kur'anu veliki broj,
može se zaključiti da li je Kur'an Allahova, dž.š., Objava, ili
Muhammedovo, a.s., djelo, što su neki pokušali ustvrditi. Veliki
filozofi, poput Aristotela, Ptolomeya, Gordona Browna, Galilea,
Isaca Newtna i drugi, tvrdili su, na temelju naučnih istraživanja, da
je svemir ograničen i konačan, odnosno neograničen. Niko od njih
nije zastupao ideju dinamičnog svemira, koji se širi. Tek je
američki astronom Edvin Hubbel, koji se služio savremenim
teleskopskim uređajima u Mont Wilsonu, tokom prošlog stoljeća,
vizuelno ustvrdio da se zvijezde velikom brzinom udaljuju jedna od
druge, čime je potvrđen kur'anski model dinamičnog svemira koji
se širi. Prije toga nije zabilježen ni jedan izvor koji bi zastupao ovu
tvrdnju, osim Kur'ana.
Ideja o širenju kosmosa odgovara potvrđenim i prihvaćenim
naučnim teorijama. Tu činjenicu, koju su ljudi uspjeli dokučiti
akumulacijom znanja i uz pomoć moderne tehnologije, Kur'an je
objelodanio prije 1400 godina, i to u samo nekoliko riječi, za što je
čovjeku bilo potrebno ne samo hiljadugodišnje iskustvo, nego i
pomoć savremenih teleskopa, planskih promatranja i istraživanja.
(Taslaman, 2006: 23-26)
Kako će onda oni koji negiraju Kur'an kao Allahovu, dž.š.,
Objavu, tvrdeći da ga je Muhammed, a.s., izmislio, objasniti istinu
da je Muhammed, a.s., jedina osoba u povijesti koja je prije XX-og
stoljeća znala da se svemir širi? To je, očito, moguće objasniti
jedino činjenicom da ga je o tome upoznao Allāmul-gujūb – Onaj
koji sve tajne zna i Koji
ﻳ `ﺪ `ﻋ ﹺﺇ ﻮ ﹶﱃ ﺩ ﹺﺭﺍ `ﺴﻟﺍ ﹶﻼ ﹺﻡ ﻭ ﻳ `ﻬ ﹺﻱﺪ ﻣ `ﻦ ﻳ ﺸ ُﺀﺎ ﹺﺇ ﹶﱃ ﺻ ﺮ ¸ﻁﺍ `ﻣ `ﺴ ﺘ ﹺﻴﻘ ﹴﻢ
Vjerske znanosti


206
poziva u Kuću spasa i ukazuje na pravi put onome
kome On hoće. (Jūnus, 25)
Zaključak
U više od dvije stotine kur'anskih ajeta upotrijebljen je izraz
de'a, jed'u, da'vetun – zvati, pozivati, moliti i njegovi izvedeni
oblici. U njima se pozivaju ljudi na Pravi put, koji je trasiran
Kur'anom i sunnetom Poslanika, s.a.v.s. Kur'anska misija je
neprekidna i ona će trajati do Sudnjeg dana. Najbolji i
najveličanstveniji uzor te misije bio je sam Poslanik, s.a.v.s. Nakon
njega tu dužnost nastavljaju grupe i pojedinci, koji će na dobro
pozivati i tražiti da se čini dobro, a od ružnog odvraćati – oni će
što žele postići (Ālu Imrān, 104).
Ukazivanje i pozivanje na Istinu, tj. spoznaju Allaha, dž.š., i
Njegove jedinosti, bez sumnje, spada u najvažniju ljudsku misiju
na Zemlji. Svako je zadužen, u okviru svojih umnih i fizičkih
mogućnosti, da se odazove toj misiji i dā svoj doprinos, u duhu
Poslanikove, s.a.v.s., upute: ﺑ ﱢﻠ `ﻮﻐ ﻋ ﺍ ﹺﻲ`ﻨ ﻭ ﹶﻟ `ﻮ ﻳﺁ ﹰﺔ - Prenesite od mene, pa
makar jedan ajet!
Kur'anski fenomen je nenadmašan. To potvrđuju mnoga
naučna istraživanja, među kojima istaknuto mjesto zauzima djelo
mladog turskog naučnika, Canera Taslamana - Nenadmašni
kur'anski fenomen, koji je svojim savremenim naučnim pristupom,
možda, najdublje do sada prodro u fenomenologiju Kur'ana.
Literatura
Korkut, Besim (1991/1412), Kur'an s prevodom, Medina munevvera.
Muftić, Teufik (1997), Arapsko-bosanski rječnik, Sarajevo, el-Kalem.
Ibn Ketir (2002), Tefsir, skraćena verzija, II izdanje, Sarajevo.
Valjevac, Mensur (1421/2000) Upoznavanje Uzvišenog Allaha
Njegovim savršenim vrlinama.
Al- Askalāni, ibn Hagar, Fethu-l-Bārī bi šerh Sahīh al –Buhārī,
13/371.
Al-Kusayrī, Ibn al-Haggāg, Sahīhu Muslim bi šerh an-Nevevī, 17/7.
Ahmed Ibn Hanbel, Musned Ahmed ibn Hanbel, 4091.
Hasanović, Bilal (2008), Ilmuddin, vjeronauka za odrasle, Zenica.
Taslaman, dr Caner (2006), Kur'an nenadmašni fenomen, Sarajevo,
Dobra knjiga.
Muhtār, Ahmed Umār (1417/1997), Asmā Allāh al-Husnā, at-Tab'a al-
ūlā, al-Kāhira.
Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


207


MESSAGE CONVEYED THROUGH SOME AYATS THAT
INCLUDE DERIVED FORMS OF THE TERMS CALL,
INVITE, REQUEST
Bilal Hasanović Ph.D.
Summary
Qur’anic terms de'ā, jed'ū, da'vetun, du'āu and their derived
forms have been used in over two hundred ayats that speak about
belief in Allah, Righteous Path and Truth.
In these ayats people are invited to advocate Truth, to do
good deeds, and to avow that they are Muslims. They emphasize
Allah’s closeness to people. He requests for people to address Him,
to honestly believe in Him, to believe their prayer will be
answered. These ayats also speak about man’s ingratitude towards
Allahu, dž.š., when He saves him form difficulties; about man’s
backslide into previous fallacies.
They further speak about man’s inability to create even a
smallest insect. Individuals and groups are urged to invite people to
preach about good deeds and to condemn bad ones, and to
communicate with each other in a best possible way. The ayats
further speak about Allah’s, dž.š., beautiful names, their meaning
and the possibility of their use, and about man’s inability to
compose anything even remotely close to Qur’an.
In the end, the last short ayat speaks about unrivaled
phenomenon of Qur’anic Revelation.
Key words: de'ā, jed'ū, da'vetun, du'ā'u, Allah, Prophet, Qur'an,
Hadith, Righteous Path, mission, phenomenon, cosmos.

Vjerske znanosti


208



ﺕﺎﻤﻠﻜﻟﺍ ﻦﻤﻀﺘﺗ ﱵﻟﺍ ﺕﺎﻳﻵﺍ ﺾﻌﺒﻟ ﺔﻳﻮﻨﻌﳌﺍ ﻞﺋﺎﺳﺮﻟﺍ : ،ﺎﻋﺩ
ﺀﺎﻋﺩ ،ﺓﻮﻋﺩ ،ﻮﻋﺪﻳ
ﺶﺘﻴﻓﻮﻧﺎﺴﺣ ﻝﻼﺑ ﺭﻮﺘﻛﺪﻟﺍ ﺫﺎﺘﺳﻷﺍ
ﺔﻴﻣﻼﺳﻹﺍ ﺔﻴﺑﺮﺘﻟﺍ ﺔﻴﻠﻛ ﰲ ﻌﻣﺎﺟ ﺔ ﺎﺴﺘﻴﻧﺯ
ﺔﺻﻼﳋﺍ
ﺔﻴﻧﺁﺮﻘﻟﺍ ﺕﺎﻤﻠﻜﻟﺍ ﺖﻣﺪﺨﺘﺳﺍ : ﻦﻣ ﺮﺜﻛﺃ ﰲ ﺀﺎﻋﺩ ،ﺓﻮﻋﺩ ،ﻮﻋﺪﻳ ،ﺎﻋﺩ ٢٠٠ ﺔﻳﺁ
ﻢﻴﻘﺘﺴﳌﺍ ﻁﺍﺮﺼﻟﺍ ﱃﺇﻭ ،ﻖﳊﺍ ﱃﺇﻭ ﷲﺍ ﱃﺇ ﺓﻮﻋﺪﻟﺍ ﻦﻋ ﺐﻟﺎﻐﻟﺍ ﰲ ﺙﺪﺤﺘﺗ ﱵﻟﺍ .
ﻡﻼﺳﻹﺎﺑ ﺭﺎﺨﺘﻓﻻﺍﻭ ،ﱀﺎﺼﻟﺍ ﻞﻤﻌﻟﺍﻭ ،ﻖﳊﺍ ﺮﺸﻧ ﱃﺇ ﺱﺎﻨﻟﺍ ﺕﺎﻳﻵﺍ ﻩﺬﻫ ﻮﻋﺪﺗ .
ﻌﺗ ﷲﺍ ﺏﺮﻗ ﻰﻠﻋ ﺕﺎﻳﻵﺍ ﺪﻛﺆﺗﻭ ،ﻩﻮﻋﺪﻳ ﻥﺃ ﻢﻬﻨﻣ ﺐﻠﻄﻳ ﻪﻧﺃﻭ ﻩﺩﺎﺒﻋ ﻦﻣ ﱃﺎ
ﻻﻮﺒﻘﻣ ﻥﻮﻜﻴﺳ ﻢﻫﺀﺎﻋﺩ ﻥﺃﻭ ،ﺹﻼﺧﺈﺑ ﻪﺑ ﺍﻮﻨﻣﺆﻳﻭ . ﻚﻟﺬﻛ ﺕﺎﻳﻵﺍ ﺙﺪﺤﺘﺗﻭ
ﱃﺇ ﻊﺟﺮﻳ ﻪﻧﺃﻭ ،ﺕﺎﻓﻵﺍﻭ ﺐﺋﺎﺼﳌﺍ ﻦﻣ ﻩﺫﺎﻘﻧﺇ ﺪﻌﺑ ﻪﺑﺮﻟ ﻥﺎﺴﻧﻹﺍ ﺮﻜﺷ ﻡﺪﻋ ﻦﻋ
ﺔﳝﺪﻘﻟﺍ ﺕﻻﻼﻀﻟﺍ .
ﻞﺜﻣ ﻕﻮﻠﳐ ﺮﻐﺻﺃ ﻖﻠﺧ ﻰﻠﻋ ﻥﺎﺴﻧﻹﺍ ﺓﺭﺪﻗ ﻡﺪﻋ ﻦﻋ ﺕﺎﻳﻵﺍ ﺙﺪﺤﺘﺗ ﰒ
ﺔﺿﻮﻌﺒﻟﺍ . ﺮﻜﻨﳌﺍ ﻦﻋ ﻲﻬﻨﻟﺍﻭ ﻑﻭﺮﻌﳌﺎﺑ ﺮﻣﻷﺍ ﱃﺇ ﺩﺍﺮﻓﻷﺍﻭ ﺕﺎﻋﻮﻤ-ﺍ ﺍﻮﻋﺪﺗ ﰒ
ﻦﺴﺣﺃ ﻲﻫ ﱵﻟﺎﺑ ﺱﺎﻨﻟﺍ ﺔﻟﺩﺎﳎﻭ . ﲎﺴﳊﺍ ﱃﺎﻌﺗ ﷲﺍ ﺀﺎﲰﺃ ﻦﻋ ﺕﺎﻳﻵﺍ ﺙﺪﺤﺘﺗﻭ
ﻥﺁﺮﻘﻟﺍ ﻞﺜﲟ ﻥﺎﻴﺗﻹﺍ ﻰﻠﻋ ﻥﺎﺴﻧﻹﺍ ﺰﺠﻋﻭ ،ﺎﻬﻘﻴﺒﻄﺗ ﺔﻴﻔﻴﻛﻭ ﺎﻬﻴﻧﺎﻌﻣﻭ .
ﻟﺍ ﻉﺎﺴﺗﺍ ﺔﻴﻠﻤﻋ ﻦﻋ ﺙﺪﺤﺘﺗ ﱵﻟﺍ ﺓﲑﺼﻘﻟﺍ ﺔﻳﻵﺍ ﲑﺸﺗ ﻡﺎﺘﳋﺍ ﰲﻭ ﺓﺮﻤﺘﺴﳌﺍ ﻥﻮﻜ
ﱐﺁﺮﻘﻟﺍ ﻲﺣﻮﻠﻟ ﻲﻤﻠﻌﻟﺍ ﺯﺎﺠﻋﻹﺍ ﱃﺇ .
ﺔﻴﺳﺎﺳﻷﺍ ﺕﺎﺤﻠﻄﺼﳌﺍ : ،ﻥﺁﺮﻘﻟﺍ ،ﻝﻮﺳﺮﻟﺍ ،ﷲﺍ ،ﺀﺎﻋﺩ ،ﺓﻮﻋﺩ ،ﻮﻋﺪﻳ ،ﺎﻋﺩ
ﻥﻮﻜﻟﺍ ،ﺮﻤﺘﺴﳌﺍ ﻉﺎﺴﺗﻻﺍ ﺔﻴﻠﻤﻋ ،ﺯﺎﺠﻋﻹﺍ ،ﺔﻟﺎﺳﺮﻟﺍ ،ﻢﻴﻘﺘﺴﳌﺍ ﻁﺍﺮﺼﻟﺍ ،ﺚﻳﺪﳊﺍ

Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


209
Izvorni naučni rad

Mensur Valjevac
1


NEKE PREVODILAČKE DILEME
Sažetak
Jedna od najtežih, kako intelektulanih, tako i znanstvenih
zahtjeva je kvalitetno prevođenje iz jednog na drugi jezik.
Razvojem jezika kao živog tkiva svake etničke i kulturne zajednice
javalja se potreba za povremenim revidiranjem, ispravkama,
dopunjavanjem i usavršavanjem postojećih prijevoda. Rad je
posvećen prevođenju pojedinih sintagmi i termina sa arapskog
jezika na bosanski. Ti prijevodi su se pojavili sa prvim ozbiljnijim
radovima, kao što je bilo prevođenje Kur'ana i ostali zakovani do
našeg vremena. To je prije svih uobičajni prijevod Bismille sa "u
ime Boga" koji teško može biti opravdan sa stanovišta jezika, ali i
islamskog vjerovanja. Rad pokušava da otvori neka pitanja i uputi
poziv našim arabistima i teolozima da razmisle o revidiranju
pojedinih prijevoda.
Ključne riječi: Bismilla / takva-luk / sročeni prijevodi /tefsir /
ta'bir /te'vil.
Uvod
Povlaćenjem Osmanlija iz naših krajeva počinje novi period
prevođenja islamske literature na bosanki jezik. Taj izazov je i
danas aktuelan, pogotovu u periodu nakon posljednjeg rata kada je,
slobodni smo reći, prevedeno, poglavito sa arapskog jezika, više
literature nego u cijelom protekolom periodu. Razlozi za to su
brojni, a prije svih demokratija i sloboda vjere, zatim veliki broj
naših studenta koji su studirali u arapskom svijetu, ali i na
Islamskom teološkom fakultetu u Sarajevu, prije rata. Broj tih
studenata je naglo porastao poslije rata, tako da danas možemo
govoriti o stotinama studenta koji su završili više i visoke islamske
studije u arapskom i općenito islamskom svijetu. Treći, po nama,

1
Asistent, Islamski pedagoški fakultet Univerziteta u Zenici,
valjevac.mensur@gmail.com
Vjerske znanosti


210
važan razlog je nesebična pomoć naše islamske braće koja nije
ostala samo na humanitarnom polju, već je imala svoj odjek i na
kulturnom i vjerskom planu. O njenim, uglavnom, prosvjetiteljskim
efektima, svjedoče naše džamije ispunjene omladinom i naše ulice
pune pokrivenih mladih žena.
U našem radu mi ćemo se osvrnuti na neke prijevode koji su
kod nas postali uobičajni i općeprihvaćeni, kao što je to prijevod
invokacije Bismillahir-Rahamanir-Rahim sa "U ime Boga" na što
se u islamskoj literaturi na našem jeziku prvi kritički osvrnuo naš
uvaženi šejh, Mustafa efendija Čolić (1921.-2004),
2
kako u svojim
autorskim djelima tako i u svojim prijevodima. Šejh je čak napisao
jedno autorsko djelo koje je svojom ukupnošću posvećeno tom
pitanju. Djelo je naslovio SA BISMILOM, A BEZ BISMILE ( ﺔﻠﻤﺴﺒﻟﺍ
ﻼﺑ ﺔﻠﻤﺴﺑ ).
Prevođenje invokacije Bismillahir-Rahmanir-Rahim
U spomenutom djelu šejh Čolić govori o Bismilli, Fatihi,
Ajeti-kursijji, suri Jasin, Ihlas i posljednje dvije kur'anske sure, i to
o njihovim značenjima, njihovoj vrijednosti i njihovom
namjenskom učenju, izgovaranju i ponavljanju. Naravno, sve je to
popraćeno Šejhovim komentarima, karakterističnim njegovom
naučavanju u cjelokupnom opusu. Djelo je objavljeno 2000. i broji
179 stranica.
U njemu Šejh, također, iznosi temeljne postulate svog
naučavanja i vjerovanja, ukazuje na to zašto se odlučio za ovakav
naslov djela SA BISMILOM, A BEZ BISMILE, tj. sa robovskom
Bismillom, a ne sa nijjetskom. Šejh se kritički osvrnuo na
dosadašnji uobičajeni prijevod Bismille sa "U ime Boga…"

2
U Bosni, od vremena feth-a pa do današnjih dana, djelovao je i radio veliki broj
učenjaka relevantnih u cjelini za islamski svijet, među kojima je bio i veliki broj
živih sufija – učitelja naše duhovnosti. Neki su djelovali usmenom riječju, a neki
i usmenom i pisanom. Šejh Mustafa efendija Čolić je jedna od najblistavijih
zvijezda našeg duhovnog neba. Najbolji svjedok toga jeste njegov životni put, te
njegova djela i radovi koje je ostavio iza sebe. Životni put uvaženog šejha, na
intelektualnom planu, bio je jako plodan. On je iza sebe ostavio veliki broj
autorskih djela, prijevoda i komentarisanih prijevoda. Do sada je objavljeno
preko dvadeset naslova, a još skoro toliki broj u rukopisima i priprema čeka na
objavljivanje. Pored toga Šejh je bio učesnik na nekoliko znanstvenih skupova
na kojima je predstavio svoje referate. To svrstava rahmetli Šejha u najplodnije
autore sufijske provenijencije našeg podneblja.
Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


211
Raditi "u ime Boga" znači imati vlastitu i nezavisnu energiju,
snagu i moć, a raditi "s imenom Boga" znači biti rob koji nema
vlastite snage, moći i energije (la havle ve la kuvvete illa billahi -
Niko osim Svevišnjeg Allaha nema sopstvene akcije ni energije!)
tj. biti rob koji sve radi s bereketom Imena Allahovog. Takav
prijevod "U ime Boga…" i vjerovanje naslanja se na kršćansko i
bogumilsko vjerovanje. (Čolić, 2000:16-24)
U prilog Šejhovm razmišljanu, mi bismo dodali da isto tako
prijevod Bismille sa 'u ime Allaha' je neadekvatan u jezičkom
smislu. Prijedlog bi ne može nikako imati značenje namjere.
(Muftić, 1998)
Ako kažemo da radimo u ime nekoga ili na ime nečega, u
našem jeziku, to značiti našu namjeru da radimo nešto radi nekoga
ili nečega, a može značiti i da smo mi ovlašteni od strane nekoga da
nešto radimo u ime njega. To drugo značenje prisutno je u
savremenom arapskom jeziku. Za glasnogovornika upotrebljava se
izraz 'el-mutehaddisu bismi...', tj. govornik u ime... Npr. 'el-
mutehaddisu bismil-hukumeti' - glasnogovornik vlade. Ova
sintagma ukazuje da je on ovlašten od strane vlade da govori u ime
nje, ali nema značenje namjere.
Za namjeru je daleko primjereniji prijedlog fī ili prijedlog li,
kao u posljednjem ajetu sure el-Ankebut gdje Uzvišeni Allah
govori o:
ﲔﹺﻨِﺴ`ﺤ`ﻤﹾﻟﺍ ﻊﻤﹶﻟ ﻪﱠﻠﻟﺍ ﱠﻥﹺﺇﻭ ﺎﻨﹶﻠ`ﺒ`ﺳ `ﻢ`ﻬ` ﻨﻳﺪ`ﻬﻨﹶﻟ ﺎﻨﻴﻓ ﺍﻭ`ﺪﻫﺎﺟ ﻦﻳﺬﱠﻟﺍﻭ
"onima koji se bore zbog Nas (vellezīne džāhedū fīnā)".
(Kur’an, el-Ankebut, 69)
U skoro svim hadiskim zbirkama mogu se naći hadisi koji
govore o onima koji se vole u ime Allaha (fillahi):
`ﺟﺭﻭ ﹶﻼ ﻪﱠﻠﻟﺍ ﻲﻓ ﺎ`ﺑﺎﺤﺗ ﻥ
"I dvojica ljudi koji su se voljeli u ime/radi Allaha."
O tome govori i hadis-kudsi:
`ﻲﻓ ﲔ` ﺑﺎﺤﺘ`ﻤﹾﻠﻟ ﻲﺘ`ﺒﺤﻣ `ﺖﱠﻘﺣ `ﻲ ﻓ ﻦﻳﹺ ﺭﹺﻭﺍﺰ ﺘ`ﻤﹾﻠﻟ ﻲﺘ`ﺒﺤﻣ `ﺖﱠﻘﺣﻭ `ﻲﻓ ﲔﻟﺫﺎﺒﺘ`ﻤﹾﻠﻟ ﻲﺘ`ﺒﺤﻣ `ﺖﱠﻘﺣﻭ
ﻡ`ﻮﻳ ﹺﺵ`ﺮﻌﹾﻟﺍ ﱢﻞﻇ ﻲﻓ ﹴﺭﻮ`ﻧ `ﻦﻣ ﺮﹺﺑﺎﻨﻣ ﻰﹶﻠﻋ ﻪﱠﻠﻟﺍ ﻲﻓ ﹶﻥﻮ' ﺑﺎﺤﺘ`ﻤﹾﻟﺍﻭ ﹶﻻ ﺇ ﱠﻞﻇ ﱠﻻ `ﻪﱡﻠﻇ
"Moju ljubav zaslužuju oni koji se vole u ime/radi Mene;
Moju ljubav zaslužuju oni koji se zalažu jedni za druge u ime/radi
Mene; Moju ljubav zaslužuju oni koji se posjećuju u ime/radi
Mene. Oni koji se vole u ime/radi Allaha bit će na prijestoljima od
svjetla u sjeni 'Arša kada ne bude drugog hlada osim Njegova."
(Eš-Šejbani, bez godine:5/236, hadis br. 22117)
Vjerske znanosti


212
O istoj tematici govori i slijedeći hadis:
`ﻪﻧﺎ ﳝﹺﺇ ﹶﻞﻤﹾﻜﺘ`ﺳﺍ `ﺪﹶﻘﹶﻓ ﻪﱠﻠﻟ ﺢﹶﻜ`ﻧﹶﺃﻭ ﻪﱠﻠﻟ ﺾﻐ`ﺑﹶﺃﻭ ﻪﱠﻠﻟ `ﺐﺣﹶﺃﻭ ﻪﱠﻠﻟ ﻊﻨﻣﻭ ﻪﱠﻠﻟ ﻰﹶﻄ`ﻋﹶﺃ `ﻦﻣ
"Onome ko daje u ime/radi Allaha (lillahi), uskraćuje u
ime/radi Allaha (lillahi), voli u ime/radi Allaha (lillahi), mrzi u
ime/radi Allaha (lillahi) i stupi u brak u ime/radi Allaha (lillahi)
upotpunjen je iman." (Et-Tirmizi, bez godine:4/670, hadis br. 2521)
U prijevodima Kur'ana na zapadne jezike Bismilla se prevodi
'u ime Boga' što svakako odgovara kršćanskom vjerovanju da su
'božja djeca', pa se osjećaju ovlaštenim da rade u ime Boga,
odnosno 'u ime oca, sina i duha'. Prvi prijevod Bismille 'u ime
Boga' ponudio nam je pravoslavni pop Mićo Ljubibratić i to u
prijevodu sa francuskog jezika.
Iako se sintagma 'u ime Boga' u duhu našeg jezika koristi u
značenju namjere, ona nije adekvatan prijevod značenja Bismille ni
u akaidskom smislu, jer mi muslimani vjerujemo da smo Božiji
robovi, ovisni o svome Gospodaru, nemoćni učiniti bilo šta bez
Njega. Robovima nikad nije dozvoljeno da nešto čine u ime svoga
Gospodara, osim posebno odabranim. Po našem vjerovanju to
mogu biti samo Božji poslanici i meleki. Mi, obični smrtnici,
možemo se samo truditi da sve svoje poslove, bili to vjerski obredi,
privatni ili profesionalni zadaci, nastojimo činiti jedino i isključivo
radi Allaha, ne radi pokazivanja, slave, ugleda, zarade... Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, koji je bio sačuvan od svih
slabosti, prilikom izlaska u džamiju, podučavajući nas, učio je ovu
dovu:
ﹶﻻ ﻭ ﺍ ﺮ ﺷﹶﺃ `ﺝ`ﺮ`ﺧﹶﺃ `ﻢﹶ ﻟ ﻲ`ﻧﹺﺈﹶﻓ ﺍﹶﺬﻫ ﻱﺎﺸ`ﻤﻣ `ﻖﺤﹺﺑ ﻚﹸﻟﹶﺄ`ﺳﹶﺃﻭ ﻚ`ﻴﹶﻠﻋ ﲔﻠﺋﺎ`ﺴﻟﺍ ` ﻖﺤﹺﺑ ﻚﹸﻟﹶﺄ`ﺳﹶﺃ ﻲ`ﻧﹺﺇ `ﻢ`ﻬﱠﻠﻟﺍ
`ﺗﺍ `ﺖ`ﺟﺮﺧﻭ ﹰﺔﻌ`ﻤ`ﺳ ﹶﻻﻭ ًﺀﺎﻳﹺﺭ ﹶﻻﻭ ﺍﺮﹶﻄﺑ `ﻦ ﻣ ﻲﹺﻧﹶﺬﻴ ﻌ`ﺗ ﹾﻥﹶﺃ ﻚﹸﻟﹶﺄ`ﺳﹶﺄﹶﻓ ﻚﺗﺎﺿ`ﺮﻣ َﺀﺎﻐﺘ`ﺑﺍﻭ ﻚﻄ`ﺨ`ﺳ َﺀﺎﹶﻘ
ﺖ`ﻧﹶﺃ ﱠﻻﹺﺇ ﺏﻮ`ﻧﱡﺬﻟﺍ `ﺮﻔ`ﻐﻳ ﹶﻻ `ﻪ` ﻧﹺﺇ ﻲﹺﺑﻮ`ﻧﹸﺫ ﻲﻟ ﺮﻔ`ﻐﺗ ﹾﻥﹶﺃﻭ ﹺﺭﺎ`ﻨﻟﺍ
Allāhumme innī es-eluKe bihakkissāilīne 'alejKe ve es-eluKe
bihakki memšāje hazā feinnī lem ahrudž ešeren ve lā betaren ve lā
rijāen ve lā sum'aten ve haredžtuttikāe suhtiKe vebtigāe merdātiKe
fe-es-eluKe en tu'īzenī minennāri ve en tagfire lī zunūbī innehū lā
jagfiruzznūbe illā Ente.
Allahu, molim Te pravom onih koji Te mole i molim Te
pravom ovog moga odlaska jer ja nisam izašao ni zbog ponosa, ni
zbog oholosti, ni zbog pokazivanja, niti zbog čuvenja već sam
izašao čuvajući se Tvoga prezira i tražeći Tvoje zadovoljstvo, pa
Te molim da me zaštitiš od Vatre i da mi oprostiš grijehe. Grijehe
Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


213
opraštaš samo Ti." (El-Kazvini, bez godine:1/256., hadis br., 778. i
Eš-Šejbani, bez godine:3/21, hadis br. 11172)
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve alihi ve selleme,
redovno je prilikom spuštanja mejjita u kabur, prilikom klanja
kur'bana i u pojedinim predajama prije ettehijjatu, učio: Bismillāhi
ve billāhi., tj. s imenom Allaha i s Allahom. (Et-Tirmizi, bez
godine: 3/364., hadis br. 1046; Eš-Šejbani, bez godine: 3/362.,
hadis br. 14936.; En-Nejsaburi, El-Hakim 1990: 1/399., hadis br.
983)
Podsjetit ćemo se da je jedan od temelja našeg vjerovanja: lā
havle ve lā kuvvete illā billāh., tj. nema nikakve snage, niti moći
osim s Allahom.
U drugim hadisima se govori o spominjanju Allahovog imena
prilikom nekih radnji. Npr. u hadisu u kojem se govori o normama
ponašanja u ratu Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme,
kaže:
ﺎﹶﻟﻭ ﺍﻮﹸﻠﱢﺜﻤ`ﺗ ﺎﹶﻟﻭ ﺍﻭ`ﺭﺪ`ﻐﺗ ﺎﹶﻟﻭ ﺍﻮﱡﻠ`ﻐﺗ ﺎﹶﻟﻭ ﺍﻭ`ﺰﹾﻏﺍ ﺮﹶﻔﹶﻛ `ﻦﻣ ﺍﻮﹸﻠﺗﺎﹶﻗ ﻪﱠﻠﻟﺍ ﹺﻞﻴﹺﺒﺳ ﻲﻓﻭ ﻪﱠﻠﻟﺍ ﹺﻢ`ﺴﹺﺑ ﺍﻭ`ﺰﹾﻏﺍ
ﺍﺪﻴﻟﻭ ﺍﻮﹸﻠ`ﺘﹾﻘﺗ
"Borite se 's imenom Allaha' na Allahovom putu, borite se
protiv onih koji Allaha ne vjeruju. Borite se i ne izdajite, ne
uzimajte ratni plijen prije raspodjele, ne mrcvarite i ne ubijajte
djecu!" (Et-Tirmizi, bez godine:3/364., hadis br. 1408), zatim hadis
koji govori o prilasku supruzi i odlasku na počinak. U prvom se
kaže:
ﺎﻣ ﹶﻥﺎﹶ ﻄ`ﻴ`ﺸﻟﺍ `ﺐ`ﻨﺟﻭ ﹶﻥﺎﹶﻄ`ﻴ`ﺸﻟﺍ ﺎﻨ`ﺒ`ﻨﺟ `ﻢ`ﻬﱠﻠﻟﺍ ﻪﱠﻠﻟﺍ ﹺﻢ`ﺳﺎﹺﺑ ﹶ ﻝﺎﹶﻗ `ﻪﹶﻠ`ﻫﹶﺃ ﻲﺗﹾﺄﻳ ﹾﻥﹶﺃ ﺩﺍﺭﹶﺃ ﺍﹶﺫﹺﺇ `ﻢ`ﻫﺪﺣﹶﺃ ﱠﻥﹶﺃ `ﻮﹶﻟ
ﺪﺑﹶﺃ ﹲﻥﺎﹶﻄ`ﻴﺷ `ﻩ`ﺮ`ﻀﻳ `ﻢﹶﻟ ﻚﻟﹶﺫ ﻲﻓ `ﺪﹶﻟﻭ ﺎﻤ`ﻬﻨ`ﻴﺑ `ﺭ` ﺪﹶﻘ`ﻳ ﹾﻥﹺﺇ `ﻪ`ﻧﹺﺈﹶﻓ ﺎﻨﺘﹾﻗﺯﺭ ﺍ
"Ukoliko neko od njih, kada želi prići supruzi, izgovori: 'S
imenom Allaha! Moj Allahu, ukloni od nas šejtana! Ukloni ga i od
onoga što nam podariš!'
3
- ako iz toga odnosa bude rođeno dijete -
šejtan mu nikada neće nanijeti štetu!" (En-Nejsaburi, Muslim, bez
godine:2/1058, hadis 1434) a u drugom se ističe da su zadnje riječi
koje je izgovarao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme,
prije utonuća u san, bile:
`ﺕﻮ`ﻣﹶﺃﻭ ﺎﻴ`ﺣﹶﺃ ﻚﻤ`ﺳﺎﹺﺑ `ﻢ`ﻬﱠﻠﻟﺍ

3
( ﹶﻄ`ﻴ`ﺸﻟﺍ ﺎﻨ`ﺒ`ﻨﺟ `ﻢ`ﻬﱠﻠﻟﺍ ﻪﱠﻠﻟﺍ ﹺﻢ`ﺳﺎﹺ ﺑ ﺎﻨﺘﹾﻗﺯﺭ ﺎﻣ ﹶﻥﺎﹶﻄ`ﻴ`ﺸﻟﺍ `ﺐ`ﻨﺟﻭ ﹶﻥﺎ ) BISMILLĀHI, ALLĀHUMME
DŽENNIBNEŠŠEJTĀNE VE DŽENNIBIŠŠEJTĀNE MĀ REZAKTENĀ.
Vjerske znanosti


214
"Allahu, s Tvojim imenom živim i umirem."
4
(El-Buhari,
1987:6/2692, hadis br. 6959)
Muhaddisi kažu da u prvom hadisu 'S imenom Allaha' znači
muste'īnīne bizikrismihī., tj tražeći pomoć i podršku spominjanjem
Njegova imena (Abadi, 1995:7/196), a u drugom 'S imenom Allaha'
znači muste’īnen billāhi ve bizikrismihī, tj. tražeći pomoć i podršku
s Allahom i spominjanjem Njegova imena (Abadi, 1995:6/139) i u
trećem 'S imenom Allaha' znači bizikrismiKe ahjā, tj. spominjući
Tvoje ime ja živim. (Abadi, 1995:13/266)
Raditi s imenom Allaha znači raditi s bereketom Allahovog
imena, tražeći Njegovu pomoć. (Es-Sabuni, 2001:1/30-31) Japanski
ekspert za vodu dr. Mesaru Imuti ustanovio je da prosječna voda
posmatrana u kristalnom stanju ima nepravilan oblik jednog
kristala. Ako se na tu vodu izgovori BismillāhirRahmānirRahīm taj
oblik automatski postaje pravilan. A voda Zemzem je toliko
blagoslovljena da već u sebi ima dva pravilna oblika kristala.
(Kurdić, 2008:12)
Allahov poslanik, Muhammed, sallallahu alejhi ve alihi ve
selleme, kaže:
ﻞﻛ ﺮﻣﺃ ﻻ ﺃﺪﺒﻳ ﻪﻴﻓ ﻢﺴﺒﺑ ﷲﺍ ﻦﲪﺮﻟﺍ ﻢﻴﺣﺮﻟﺍ ﻮﻬﻓ ﻡﺬﺟﺃ
"Svaki posao koji se ne počinje s Bismillom (bibismillāhi)
krnjav je." (El-'Askalani, 1964:1/76.; Ibn Kesir, 1194:1/38.; El-
Kurtubi, 1372:13/191) i:
ﻞﻛ ﺮﻣﺃ ﻱﺫ ﻝﺎﺑ ﻻ ﺃﺪﺒﻳ ﻪﻴﻓ ﺮﻛﺬﺑ ﷲﺍ ﻢﺴﺒﺑﻭ ﷲﺍ ﻦﲪﺮﻟﺍ ﻢﻴﺣﺮﻟﺍ ﻮﻬﻓ ﻊﻄﻗﺃ
"Svaki važan posao koji se ne počne sa spominjanjem Allaha
i sa BismillahiRahmaniRahim je neblagoslovljen."
5

Upravo ovi hadisi potvrda su značenja Bismille 's imenom
Allaha' jer je u njemu Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve
selleme, upotrijebio prijedlog bi u istom značenju, tj. bibismillāhi -
s Bismillom.
Nijjet je nešto sasvim drugo što se tiče samog srca, a ne same
radnje koju mi činimo. Tako kada s imenom Allaha učimo,
polažemo ispit, vozimo auto, držimo predavanja, pišemo knjige,
kosimo, jedemo, pijemo... mi prizivamo bereket Allahovog imena

4
(`ﺕﻮ`ﻣﹶﺃﻭ ﺎﻴ`ﺣﹶﺃ ﻚﻤ`ﺳﺎﹺﺑ `ﻢ`ﻬﱠﻠﻟﺍ) ALLĀHUMME, BISMIKE AHJĀ VE EMŪTU.
5
Hafiz Abdul-Kadir er-Rehavi u djelu "El-Erbe'in". Navedeno prema: Ez-Zebidi,
2005/1426:1/75.
Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


215
na taj posao koji činimo, a da li je to i koliko 'radi' i 'u ime' Allaha
neka svako pogleda u svoje srce pa će dobiti odgovor.
Ako i racionalno posmatramo, reći da radimo 'u ime' nekoga,
znači njegovu odsutnost i udaljenost. Po islamskom vjerovanju
Allah Uzvišeni je sveprisutan Svojim znanjem i manifestacijama:
"On je Prvi i Posljednji, i Vidljivi i Nevidljivi; i On zna sve!.. On je
s vama gdje god bili, i sve što radite Allah vidi." (Kur’an, el-Hadid,
3-4.) "Kad Allah stvara i vas i ono što napravite?" (Kur’an, es-
Saffat, 96.) i konačno "Nema nikakve snage, niti moći osim s
Allahom."
Naš vodeći arabista, Teufik Muftić, u svome Bosansko-
arapskom rječniku kao prvo značenje sintagme Bismillahi navodi:
's božijim imenom'. (Vidjeti: Muftić, 1997:680)
Zanimljivo je da Turci, islamski narod koji je nama najbliži
svojim kulturnim naslijeđem, prevode Bismillu 's imenom Allaha'.
6

Stoga sve što radimo, radimo u ime Allaha, radi Allaha, s
Allahom i s Allahovim imenom (fillahi ve lillahi ve billahi ve
bismillahi).
Nakon uvida u naš rad, dr. Mejra Softić, profesor arapskog
jezika na Islamskom pedagoškom fakultetu u Zenici, dala je
slijedeći osvrt: "U prilog ovakvog mišljenja idu i argumenti čisto
lingvističke naravi. Naime, kada se sa jezičkog aspekta analizira
sintagma BismillāhirRahmānirRahīm, uvijek se ukazuje na to da je
njezina semantička vrijednost mnogo šira od samog formalnog
okvira. Svaki cjelovit iskaz podrazumijeva radnju i vršioca radnje;
što u formalnom, ali i u dosljedno semantičkom pogledu ovdje nije
zastupljeno. Međutim, ima li se na umu činjenica da svaki
musliman svoje aktivnosti (sve što čini) započinje Bismillom, onda
se sasvim prirodnim (logičnim) nameće činjenica da ova sintagma,
u potpunosti, implicira cjelovit iskaz tipa ebde'u, ekūlu, ef’alu
bizikrismillāhirRahmānirRahīm. S obzirom na frekventnost
upotrebe iskaza i razloge jezičke ekonomičnosti, prvi dio iskaza
(radnja i vršilac radnje) se elidiraju zajedno sa waslom (hamza al-
wasl) pri čemu prijedlog bi preuzima visoku semantičku vrijednost
istovremeno noseći i svoje osnovno instrumentalno značenje: s, sa,
uz, tako da bi, s čisto lingvističkog aspekta, revidiranje dosadašnjeg
prijevoda: U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog, treba da glasi:

6
Rahman ve Rahim olan Allah'ın adıyla, ili Rahman ve Rahim olan Allah'ın
ismiyle.
Vjerske znanosti


216
Uz ime Allaha, Milostivog, Samilosnog ili s imenom Allaha,
Milostivog, Samilosnog."
Prevođenje termina takva-luk
Na neadekvatno prevođenje pojedinih termina u našem jeziku
skrenuo je pažnju i reisul-ulema dr. Mustafa Cerić na otvaranju
Druge znanstveno-stručne konferencije Sistem preveniranja
socijalnog isključivanja mladih, u organizaciji Islamskog
pedagoškog fakulteta, održanoj 10. novembra, 2007. u Zenici. On
se osvrnuo na prevođenje termina takva-luk, skrenuvši pažnju da
korijen riječi, zapravo, ukazuje na prevenciju, odnosno pričuvanost
i čuvanje. U samom Kur'anu taj glagol je prevođen u spomenutom
značenju, kao:
ﹺﺭﺎ`ﻨﻟﺍ ﺏﺍﹶﺬﻋ ﺎﻨﻗﻭ
sačuvaj nas od Vatre; (Kur’an, el-Bekare, 201.; Ali Imran,
16)
ﺍﺭﺎﻧ `ﻢﹸﻜﻴﻠ`ﻫﹶﺃﻭ `ﻢﹸﻜﺴﹸﻔﻧﹶﺃ ﺍﻮﹸﻗ
čuvajte sebe i svoje porodice od Vatre; (Kur’an, et-Tahrim, 6)
ﺎﺒﻴﺷ ﹶﻥﺍﺪﹾﻟﹺﻮﹾﻟﺍ ﹸﻞﻌ`ﺠﻳ ﺎﻣ`ﻮﻳ `ﻢ`ﺗ`ﺮﹶﻔﹶﻛ ﻥﹺﺇ ﹶﻥﻮﹸﻘ`ﺘﺗ ﻒ`ﻴﹶﻜﹶﻓ
kako ćete se, ako ostanete nevjernici, sačuvati Dana koji će...
(Kur’an, el-Muzzemmil, 17), ali, u odnosu na Allaha, prevođen je
sa:
ﻪﹼﻠﻟﺍ ﹾﺍﻮﹸﻘ` ﺗﺍﻭ
bojte se Allaha.
7

Čuvati se nekoga ili nečega znači da je on/to tu negdje u našoj
realnoj ili vremenskoj blizini.
Šejh Čolić je imao specifično razumijevanje i način
prevođenja ovog termina. U jednom kontekstu, govoreći o potrebi
za islamskom duhovnošću, on objašnjava:
"Tesavvuf nije misticizam, kako nam Evropljani sole pamet.
Tesavvuf je stalna revizija, stalno čišćenje, stalno prečišćavanje
svoga vjerovanja. Tesavvuf je defakto takvaluk, a takvaluk znači
bezgrješnost, potpuna moralizacija čovjeka islamom. Takvaluk neki
prevode kao bogobojaznost, što je pogrešno. Bojanje Allaha i
robovanje Njemu iz straha i kazne, znači prisilno robovanje i to se
zove ibadet. To je šerijatska stvar. U tarikatu takvaluk nije po sili

7
Na 55 mjesta u Kur'anu.
Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


217
robovanja, nego po sili ljubavi, po sili volje. Kod svake naše
džamije, s jedne strane treba da bude mekteb, a s druge strane
tekija. Što se u Šerijatu teoretiziralo, u tarikatu se realiziralo.
Tarikat je zapravo šerijatski Šerijat... Prvo sam čitao Ihjau ulumud-
din. Ovo djelo je sufara u tarikatu. Gazali je u svom djelu defakto
realizovao tarikat... Islamski svijet je dobrim djelom evropeiziran,
što će reći racionaliziran, tumači se i ispovijeda mozgovna vjera, a
srčana vjera je zapostavljena... Tarikatski posao je da se omili
vjera, da čovjek vjeru zavoli, a ne da ga uči kako se vjera
praktikuje. U našim uvjetima svaki derviš, a pogotvo svaki hodža je
dužan da nauči tarikatski ilmihal uporedno sa šerijatskim
vjerovanjem. Jedno bez drugog ne može. Ne može mozak bez srca,
niti može srce bez mozga. Ne može Šerijat bez tarikata, kao što ne
može tarikat bez Šerijata.
8
Ko je neprijatelj tarikatu, on je
neprijatelj prosvjeti, jednoj posebnoj prosvjeti, duhovnoj prosvjeti.
On defakto pasivizira vjeru, on je, kako se to kaže, umrtvljuje... Ja
sam predlagao ranijem reisu-l-ulemi h. Jakubu ef. Selimovskom da
se u medresama zavede uporedno, komparativno proučavanje
Šerijata i tarikata, jer su to dvije osnove kategorije... To bi trebalo
biti praksa i na islamskim fakultetima. Na fakultetima islamskim i
u Kairu, Mekki i Medini je ista situacija...
9
Predstoji nam da
prekinemo s takvom praksom i da priznamo da osim juristike
islamske, Šerijata, postoji i šerijatski Šerijat, a to je tarikat." (Čolić,
1996:12-13)
Sročeni prijevodi
Primijetno je da nam djeca danas znaju napamet desetine
ilahija i kasida i to je, hvala dragom Bogu, veliko dobro. Svi ti
lijepi sadržaji imaju neku poruku i naputak.
Međutim, ako u mektebu ili na vjeronauci upitamo dijete za
prijevod neke sure ili samo Euzubille i Bismille, iznenadit ćemo se
koliko malo djece memoriše te prijevode. Vjeroučitelj ili muallim
će vam odgovoriti da to djeca kratko pamte i zaborave. Zašto? Kao
prvo takvi prijevodi su preapstraktni za djecu. I drugo oni nisu
melodični i djeca ih jednostavno brzo zaborave, jer ih ne mogu
pjevušiti za razliku od melodičnih ilahija i kasida koje daleko lakše
pamte i još duže nose i čuvaju.

8
Podcrtao M. V.
9
Prema našim uvidima predmet Duhovni odgoj (TEZKIJA) trenutno se samo
izučava na islamskim fakultetima u Parizu i Zenici.
Vjerske znanosti


218
S druge strane svi mi, prilikom slušanja i učenja Kur'ana,
osjetimo neku čarobnu muzikalnost i melodičnost, te pravilnu
ritmičnost čak i kod učača koji nemaju lijep glas. U djelima koja se
bave tefsirskom naukom redovno se može naći poglavlje koje
govori o kur'anskom sedžu' – kur'anskoj melodičnosti i ritmici koja
je evidentna na završecima ajeta, tzv. fāsilama, množina fevāsil.
(Vidjeti šire: El-Kattan, 1997:145-147. i Latić, 2001:141 i dalje) Ta
kur'anska ritmika, između ostalih, jedan je od glavnih razloga što je
tokom cijele povijesti bio veliki broj hafiza-nearapa.
Šejh Mustafa efendija Čolić (1921-2004) ponudio nam je, na
našem jeziku, sročene prijevode kraćih kur'anskih sura (Čolić,
2001) i pojedinih invokacija koji se mogu pjevušiti i čija značenja
je daleko lakše pamtiti, nositi i čuvati.
Tako rahmetli Šejh, npr., Euzubillu prevodi: Allah, Allah,
spasi me, u zaštitu uzmi me, od šejtana prokletog zavodnika
opasnog, ili Bismillu: S Ismullahom,
10
Svedobrim, Osobito
Milosnim.
Šejhov prijevod kelime-i-šehadeta prisutan je u udžbenicima
za islamsku vjeronauku već desetak godina:
"Srcem svojim vjerujem
Jezikom očitujem
Nema boga drugoga
Sem Allaha Jednoga.
Isto tako vjerujem
Jezikom očitujem
Muhammed je rob Bož'ji
I Poslanik posljednji."
Sve je prepjevano, sve se može lahko naučiti i zapamtiti. Isti
slučaj je i sa drugim Šejhovim prijevodima. Npr. prijevod Fatihe:
Svaka hvala pohvala
Svevišnjeg je Allaha,
Svih svjetova Vladara
Sveopćeg Dobrotvora,
Milosnog Milosnika
Sveg i svačeg Vlasnika,
Robujemo mi Tebi
Molimo se mi Tebi!
Pomozi nam robovat'
I pravo Te vjerovat'!

10
Ismullah – ime Allahovo.
Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


219
Uputi nas putu Svom
Putu Svome ispravnom,
Kojim idu vijesnici
I svi pravovjernici,
A ne putu griješnika
Šejtana prokletnika,
Na koje se Ti srdiš
I u zabludi držiš!
AMIN, AMIN, EJ AMIN
JA ERHAMER-RAHIMIN!
Nadamo se da će to naše nadležne institucije za izradu
mektepskih i vjeronaučnih pomagala imati u vidu iz obzira prema
pravu Časnog Kur'ana i radi dobrobiti naše djece.
Prevođenje i značenja termina tefsīr, ta'bīr, te'vīl
Ovdje bismo još osmotrili značenje nekih termina u kontekstu
našeg rada Metodologija tumačenja snova (te'vilu-l-ehadis) u
svjetlu islamske tradicije (Valjevac, 2008:), iz pretodnog Zbornika
radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenci. Naime, termini
koji se u arapskom jeziku koriste za tumačenje snova su tefsīr,
ta'bīr, te'vīl. Morfološki, to su infinitivi druge vrste glagola. Pored
osnovnog tranzitivnog, ova glagolska vrsta ima značenje učestalosti
i intenzivnog dešavanja glagolske radnje, odnosno značenje njenog
kontinuiteta i produženosti. Tako glagol fesere-jefsuru u prvoj vrsti
znači nešto otkriti, ispitati, objasniti i sl., a u drugoj vrsti fessere-
jufessiru, iz koje je izveden infinitiv tefsīr, znači nešto ispitivati,
otkrivati, objašnjavati, tumačiti, interpretirati i sl. Slično se
ponašaju i druga dva infinitiva. To nam ukazuje na činjenicu da
snove ne može tumačiti nestručna osoba, već da to treba biti
stručna osoba (lebīb), sa iskustvom i kontinuitetom (mu'abbir) u
tumačenju snova.
Također, prijevod poznate dove Rabbi jessir koji se ponavlja
u ilimihalima za mektebsku nastavu i u udžbenicima za islamsku
vjeronauku je donekle neadekvatan. Sva tri glagola upotrijebljena u
toj kratkoj dovi su druge vrste i jedno od ispravnih značenja moglo
bi da bude: Rabbi, Rabbi, olakšavaj, ne otežavaj i sa dobrom
završavaj! Iako ova dova nije zabilježena u hadisima, ni od prvih
generacija, ona ima veoma lijepo značenje.
Ova tri termina: tefsīr, ta'bīr, te'vīl uglavnom se koriste kao
sinonimi u odnosu na tumačenje snova. Mi ćemo se malo
Vjerske znanosti


220
pozabaviti posljednjim jer je to kur'anski termin za tumačenje
snova (te'vīlul-ehādīs). (Kur’an, Jusuf, 6. i 21)
Za nas je izvorno značenje te'vīla kakvim su ga razumijevali
ashabi, drugovi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, i
to jedan od najvećih mufessira iz generacija ashaba, tj. Abdullah
ibn Mes'ud.
Kod ibn Mesu’da su sjedili neki ljudi. Među dvojicom je
došlo do prepirke tako da su ustali jedan prema drugom. Jedan od
onih koji je bio u blizini Abdullaha rekao je: "Zar neću ustati i
narediti im pozitivno, a zabraniti im pokuđeno?" Drugi pored njega
je rekao: "Brini se o sebi, jer Allah kaže: 'brinite se o sebi'
11
." Čuvši
ga Ibn Mes’ud je rekao: "Polahko! Još nije došao te'vīl ovog ajeta.
Kur’an je objavljen kada je objavljen. U njemu ima ajeta čije je
te'vīl bio prije nego što su i objavljeni. U njemu ima ajeta čiji se
te'vīl desio u vremenu Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve
selleme. Te'vīl nekih se desio neposredno poslije Vjerovjesnika,
sallallahu alejhi ve selleme. U njemu ima ajeta čiji će se te'vīl
dešavati od danas. Te'vīl nekih ajeta iz njega desit će se prilikom
Časa neizbježnog (sā’at), prema onom što se navodi o Sa’atu. U
njemu su i ajeti čiji će se te'vīl desiti na Sudnjem danu (jevmel-
hisāb), prema onom što je navedeno o Sudnjem danu, Džennetu i
Vatri. Doklegod vam srca (kulūb) i htijenja (ehvā) budu
jedinstvena, doklegod ne budete podijeljeni u frakcije i doklegod ne
osjetite žestinu (be's) jedni drugih naređujte i zabranjujte, a kada
vam se srca i htijenja razdvoje, kada se podijelite u frakcije i kada
osjetite žestinu jedni drugih, onda /ostaje/ čovjek sam sa sobom i
tada će doći te'vīl ovoga ajeta." (Ibn Kesir, 1194:2/150)
Na osnovu ove predaje može se zaključiti da bi značenje
te'vila u našem jeziku bilo: obistinjene, ostvarenje, realizacija,
konkretizacija, manifestacija, primjena.
Upotreba riječi te'vīl u značenju ostvarivanja i realizacije
svoju pravu dimenziju dobija u odnosu na tumačenje snova, tj.
njihovo ostvarivanje. Jusuf, alejhis-selam, nakon što su mu roditelji
i braća došli u Egipat kaže svome ocu Jakubu, alejhis-selama: "O
oče moj, ovo je tumačenje moga sna (hāzā te'vīlu ru'jāje)
nekadašnjeg." (Kur’an, Jusuf, 100), tj. njegovo ostvarenje i
realizacija.

11
Dio ajeta koji glasi: "O vjernici brinite se o sebi; ako ste na pravom putu, neće
vam nauditi onaj koji je zalutao! Allahu ćete se svi vratiti i On će vas obavijestiti
o onome šta ste radili." (Sura Ali Imran, 105)
Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


221
O ovom značenju te'vila govori i profesor dr. Menna' El-Kattan
u svojim Studijama o kur'anskim znanostima (Mebāhis fī 'ulūmil-
Kur'an). (El-Kattan, 1997)
On, između ostaloga, kaže da je te'vīl dešavanje onoga o čemu
se govori (vukū'ul-muhberi bihī), odnosno sama stvar o kojoj se
govori kada se ona desi ('ajnul-muhberi izā veka'). Te'vīl je samo
postojanje, odnosno pojavljivanje značenja u realnom svijetu. Npr.
Kada kažemo: "Sunce je izašlo.", te'vīl toga iskaza je sami izlazak
Sunca. (El-Kattan, 1997., Halilović, 2005)
U ovom značenju riječi te'vīl, prema dr. Menna' El-Kattanu,
najčešće se javlja u Kur'anu. (El-Kattan, 1997)
Zaključak
Dosadašnji prijevod Bismille sa "u ime Boga" je neodrživ iz
lingvističkih i teoloških raloga. Prvi ozbiljniji kritički osvrt na ovaj
prijevod dao je naš uvaženi šejh, Mustafa efendija Čolić (1921.-2004).
Šejhova kritika ima, uglavnom, dogmatsku pozadinu, jer raditi "u ime
Boga" znači imati vlastitu i nezavisnu energiju, snagu i moć, a raditi
"s imenom Boga" znači biti rob koji nema vlastite snage, moći i
energije (la havle ve la kuvvete illa billahi - Niko osim Svevišnjeg
Allaha nema sopstvene akcije ni energije!) tj. biti rob koji sve radi s
bereketom Imena Allahovog.
Nadalje, Turci, islamski narod koji je nama najbliži kulturološki
prevode Bismillu 's imenom Allaha': Rahman ve Rahim olan Allah'ın
adıyla, ili Rahman ve Rahim olan Allah'ın ismiyle.
Na neadekvatno prevođenje pojedinih termina u našem jeziku
skrenuo je pažnju i reisul-ulema dr. Mustafa Cerić. On se, naime,
osvrnuo na prevođenje termina takva-luk čija etimologija ukazuje na
prevenciju, odnosno pričuvanost i čuvanje.
Nadalje, doslovni prijevodi su preapstraktni za djecu, a često i za
odrasle. I drugo oni nisu melodični i djeca ih jednostavno brzo
zaborave jer ih ne mogu pjevušiti za razliku od melodičnih ilahija i
kasida koje daleko lakše pamte i još duže nose i čuvaju. Naš uvaženi
šejh, Mustafa efendija Čolić (1921-2004) ponudio nam je, na našem
jeziku, sročene prijevode kraćih kur'anskih sura i pojedinih invokacija
koji se mogu pjevušiti i čija značenja je daleko lakše pamtiti, nositi i
čuvati.
Njegovi prijevodi bi, itekako, dobro došli kao inovacija u izradi
mektepskih i vjeronaučnih pomagala.
Razumijevanje termina te'vil od strane ashaba ukazuje na
značenje koje bi u našem jeziku bilo: obistinjene, ostvarenje,
realizacija, konkretizacija, manifestacija, primjena. Na ovo značenje
Vjerske znanosti


222
te'vila ukazali su i savremeni istraživači, kao što je dr. Menna el-
Kattan i dr. Halilović Safvet.
Literatura
Abadi, Š. (1995) Avnul-ma’bud. Bejrut: Darul-kutubil-ilmijje.
Čolić, M. (1996) Intervju, Tarikat je, zapravo šerijatski Šerijat
(intervju). U: Preporod – islamske informativne novine,
septembar 2007. str. 12-13.
Čolić, M. (2000) Sa Bismilom a bez bismile. Visoko: Tekija Šejh
Husejn-baba Zukić, Hukeljići-Živčići (Fojnica).
Čolić, M. (2001) Sročeni ilmihalski tekstovi. Visoko: Tekija Šejh
Husjen-baba Zukić, Hukeljići-Živčići (Fojnica).
El-'Askalani, H. (1964) Telhisu-l-habir. Medina.
El-Buhari, M. (1987) Sahihul-Buhari. Bejrut: Daru Ibn Kesir.
El-Kattan, M. (1997) Mebahis fi ulumil-Kur'an. Kairo.
El-Kazvini, M. (bez godine) Sunenu Ibn Madže. Bejrut: Darul-fikr.
El-Kurtubi, M. (1372) Tefsirul-Kurtubi. Kairo: Daruš-š'ab.
En-Nejsaburi, M. (1990) El-Mustedrek ales-sahihajn. Bejrut: Darul-
kutubil-ilmije.
En-Nejsaburi, M. (bez godine) Sahihu Muslim, Bejrut: Daru ihjait-
turasil-islamijj.
Es-Sabuni, M. (2001) Reva'iul-bejan – tefsiru ajatil-ahkam minel-
Kur'an. Bejrut: Daru ihjait-turasil-'arebijj.
Eš-Šejbani, A. (bez godine) Musnedu Ahmed. Misr: Muessesetu
Kurtuba.
Et-Tirmizi, I. (bez godine) Sunenut-Tirmizi. Bejrut: Daru ihjat-turasil-
arebijj.
Ez-Zebidi, M. (2005/1426) Ithafussadetil-muttekine bi šerhi Ihjai
ulumiddin. Bejrut: Darul-kutubil-ilmijje.
Halilović, S. (2005) Osnovi tefsira. Zenica: Islamska pedagoška
akademija u Zenici.
Ibn Kesir, I. (1994) Tefsirul-Kur'anil-'Azim. Kuvajt.
Kurdić, Š. (2008) Umjesto predgovora. U: Ahmetspahić H., Liječi se
Zemzemom. Zenica: Centre Culturel Islamique Luxembourg.
Latić, DŽ. (2001) Stil kur’anskog izraza. Sarajevo: El-Kalem.
Muftić, T. (1997) Arapsko-bosanski rječnik. Sarajevo: El-Kalem.
Muftić, T. (1998) Gramatika arapskog jezika. Sarajevo.
Valjevac, M. (2008) Metodologija tumačenja snova (te'vilu-l-ehadis) u
svjetlu islamske tradicije. U: Sano K. et al., ur. Zbornik radova
Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici. Zenica: Islamski
pedagoški fakultet.
Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


223


SOME DILEMMAS OVER TRANSLATION
Mensur Valjevac, M.A.
Summary
A good translation from one language into another is one of
the most difficult intellectual as well as scientific challenges. With
the development of language as a living tissue of every ethnic and
cultural community there comes a need for occasional review,
correction, addition and improvement of existing translations. In
this paper, we deal with the translation of some phrases and terms
from Arabic into Bosnian. Those translations appeared in some first
serious works like the translation of the Qur’an and they remained
¨frozen¨ until these days. First comes the translation of Bismilla
with the phrase "in the name of God" which can hardly be justified
either from linguistic or Islamic point of view. In this paper, we try
to open some questions and challenge our Arabic scholars and
theologians.
Key words: Bismilla, takva-luk, formulated translations, Taffsir,
ta'bir, te'vil.
Vjerske znanosti


224


ﺔﲨﺮﺘﻟﺍ ﺕﻻﺎﻜﺷﺇ ﺾﻌﺑ
ﺲﺗﺍﻮﻴﻟﺍﻭ ﺭﻮﺼﻨﻣ
ﰲ ﺔﻴﻣﻼﺳﻹﺍ ﺔﻴﺑﺮﺘﻟﺍ ﺔﻴﻠﻛ ﺔﻌﻣﺎﺟ ﺎﺴﺘﻴﻧﺯ
ﺔﺻﻼﳋﺍ
ﻦﻣ ﺓﺪﻴﳉﺍ ﺔﺤﻴﺤﺼﻟﺍ ﺔﲨﺮﺘﻟﺍ ﺔﻴﻤﻠﻌﻟﺍﻭ ﺔﻳﺮﻜﻔﻟﺍ ﺭﻮﻣﻷﺍ ﺐﻌﺻﺃ ﻦﻣ ﻥﺃ ﺪﻛﺆﳌﺍ ﻦﻣ
ﻯﺮﺧﺃ ﱃﺇ ﺔﻐﻟ . ﻐﻠﻟﺍ ﻥﺃ ﺎﲟ ﺢﻴﺤﺼﺗ ﱃﺇ ﺔﺟﺎﳊﺍ ﺢﺒﺼﺗ ﻮﻤﻨﺗﻭ ﺭﻮﻄﺘﺗ ،ﺔﻐﻠﻟﺍ ﻞﻛ ،ﺔ
ﺔﻤﺋﺎﻗ ﺓﺩﻮﺟﻮﳌﺍ ﺕﺎﲨﺮﺘﻟﺍ ﺕﺎﻓﺎﺿﺇﻭ . ﺾﻌﺑ ﺔﲨﺮﺗ ﺚﺤﺒﻟﺍ ﺍﺬﻫ ﺱﺭﺪﻳﻭ
ﺔﻳﻮﻨﺳﻮﺒﻟﺍ ﱃﺇ ﺔﻴﺑﺮﻌﻟﺍ ﻦﻣ ﺔﻳﻮﻐﻠﻟﺍ ﺕﺎﺤﻠﻄﺼﳌﺍﻭ ﺐﻴﻛﺍﺮﺘﻟﺍ . ﻚﻠﺗ ﺕﺮﻬﻇ
ﺖﻴﻘﺑﻭ ،ﱘﺮﻜﻟﺍ ﻥﺁﺮﻘﻟﺍ ﺔﲨﺮﺗ ﻞﺜﻣ ،ﺓﺩﺎﳉﺍ ﺔﲨﺮﺘﻟﺍ ﺕﺍﺯﺎﳒﺇ ﻞﺋﺍﻭﺃ ﻊﻣ ﺕﻼﻜﺸﳌﺍ
ﻣﻮﻳ ﱃﺇ ﻲﻫ ﺎﻤﻛ ﺍﺬﻫ ﺎﻨ . ﻻﻭ ﺓﺩﺎﺘﻌﻣ ﺔﻘﻳﺮﻄﺑ ﺔﻠﻤﺴﺒﻟﺍ ﺔﲨﺮﺗ ﻚﻟﺬﻟ ﻝﺎﺜﻣ ﱪﻛﺃﻭ
ﺔﻴﻣﻼﺳﻹﺍ ﺓﺪﻴﻘﻌﻟﺍ ﻊﻣﻭ ﺔﻐﻠﻟﺍ ﻊﻣ ﻢﺠﺴﻨﺗ ﻥﻮﻜﺗ ﺩﺎﻜﺗ . ﱃﺇ ﺚﺤﺒﻟﺍ ﺍﺬﻫ ﻑﺪﻬﻳﻭ
ﻡﻮﻠﻌﻟﺍ ﻝﺎﳎ ﰲ ﲔﺼﺘﺨﳌﺍ ﺓﻮﻋﺩﻭ ﻉﻮﺿﻮﳌﺍ ﺍﺬﻫ ﻝﻮﺣ ﺔﻨﻴﻌﳌﺍ ﺕﻻﺅﺎﺴﺘﻟﺍ ﺡﺮﻃ
ﻱﺭﺬﺟ ﻞﻜﺸﺑ ﺕﻼﻜﺸﳌﺍ ﻩﺬﻫ ﻞﳊ ﺔﻴﻋﺮﺸﻟﺍﻭ ﺔﻴﺑﺮﻌﻟﺍ .
ﺔﻴﺳﺎﺳﻷﺍ ﺕﺎﺤﻠﻄﺼﳌﺍ : ،ﲑﺒﻌﺘﻟﺍ ،ﲑﺴﻔﺘﻟﺍ ،ﺔﻟﻮﻘﳌﺍ ﺕﺎﲨﺮﺘﻟﺍ ،ﻯﻮﻘﺘﻟﺍ ،ﺔﻠﻤﺴﺒﻟﺍ
ﻞﻳﻭﺄﺘﻟﺍ




Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


225
Stručni rad

Halil Mehtić
1


ZASTUPLJENOST POEZIJE U HANDZICEVOM
KOMENTARISANJU KUR’ANA
Sažetak
Mehmed ef. Handžić, (1906-1944) je istaknuti bosanski alim
koji je iza sebe ostavio impozantan spisateljski opus iz različitih
znanosti. Osobenost njegovih pisanih djela odlikuje se, pored
ostalog, i tome što je jedini, u novijoj povijesti bosanskih
muslimana, komentarisao Kur'an časni na arapskom jeziku i što je
uglavnom tretirao ajete sa šerijatskopravnom pozadinom (ajatul-
ahkam). Njegovi najznačajniji komentari su: tumačenje sura El-
Bekare i En-Nisa'. Pri tumačenju ovih sura on se služio klasičnim
djelima eminentnih mufessira poput: Taberija, Džessasa, Ibnul-
'Arebija, Kurtubija, Alusija, Zamahšerija, Razija, Bejdavija, Ibn
Kesira, Dželalejna, Nesefija, i dr. Među navedenim mufessirima
nalaze se predstavnici tradicionalne, racionalne i lingvističke
metode tumačenja Kur'ana, što ukazuje na činjenicu da je Handžić
u svome tumačenju Kur'ana pravio vještu sintezu ovih triju
tefsirskih metoda. Uz navedene tefsire Handžić se nerijetko služio i
drugim izvorima kao što su hadiska, fikhska i lingvistička djela.
Uvidom u Handžićevo komentarisanje Kur’ani kerima,
nedvojbeno se može ustvrditi da je on, po uzoru na ranije
predstvanike tradicionalno-racionalne metode tumačenja Kur’ana,
uz ostale elemnte svoga komentarisanja, koristio je i pjesništvo,
kao dodatne argumente u iznalaženju odgovora na neka
šeriatskopravna pitanja.
Koristeći se pjesništvom on u dva navrata poimenice
spominje imena dvojice pjesnika El-E'aša-a i El-Kusejjira.
Istražujući njegovo bavljenje pjesništvom ustanovili smo da je on
preuzimao stihove još od Ebu Temama bin Evsa Et-Tai-ja i Hassan
bin Sabita, dok za neke stihove kojima se poslužio, nismo uspjeli
pronaći izvornik niti autora. U ovom radu navest ćemo, inša Allah,
nekoliko primjera koji potvrđuju naše navode.

1
Docent, Islamski pedagoški fakultet u Zenici, halilmehtic@hotmail.com
Vjerske znanosti


226
Ključne riječi: Handžić / tefsir / tumačenje / poezija / pjesnici
Uvod
Iako postoje određena neslaganja među učenjacima kada je u
pitanju korištenje pjesništva kao izvora pri komentarisanju Kur'ani
kerima, ipak većina njih u pjesništvu nalazi jak oslonac za
razumijevnje originalnih značenja pojedinih kur'anskih izraza. Oni
koji negiraju ovu jezičku oblast iznose dva argumenta bazirana na
svetom tekstu Kur'ana i hadisu Vjerovjesnika, s.a.v.s.:
1. Uzvišeni je o pjesnicima rekao: «A zavedeni slijede
pjesnike. Zar ne znaš da oni svakom dolinom blude i da
govore ono što ne rade» (Eš-Šuara’, 224-226).
2. Kao dokaz više, oni se pozivaju i na riječi Vjerovjesnika,
s.a.v.s., koji je u vezi s pjesnicima kazao:
ﹰﺍﺮﻌﺷ ﹶﺊﻠﺘﳝ ﻥﺃ ﻦﻣ ﻪﻟ `ﲑﺧ ﹰﺎﺤ`ﻴﹶﻗ ﻢﻛﺪﺣﺃ `ﻑﻮﺟ ﺊﻠﺘﳝ ﻥ ﻷ
«Da se nekome od vas utroba ispuni gnojem, bolje mu je nego da
se ispuni pjesništvom.»
2

Oni koji dopuštaju potkrepljivanje pjesništvom u tefsiru,
oslanjaju se na nekoliko dokaza:
1. Riječima Allahova Poslanika, s.a.v.s., koji je kazao:
ﹰﺍﺮ`ﺤِﺴﹶﻟ ﻥﺎﻴﺒﻟﺍ ﻦﻣ ﻥﺇﻭ ﺔﻤﻜﳊ ﺮﻌﺸﻟﺍ ﻦﻣ ﻥﺇ
“Zaista u nekom pjesništvu ima mudrosti, a u nekom oratorstvu
ima magije (sihra).”
3

2. Allahov Poslanik, s.a.v.s., je osobno slušao neke pjesnike poput
Hassan bin Sabita
4
i K'ab
5
bin Zuhaejra.
6


2
Bilježe: El-Buhari, u “Sahihu”, hadis br. 5453., i Muslim u “Sahihu” hadis br.
2258.
3
Bilježe: El-Buhari u “Sahihu” hadis br. 5444, Et-Tirmizi, u “Es-Sunenu” hadis
br. 2844, i Ebu Davud u “Es-Sunenu”, hadis br. 5011.
4
Hassan bin Sabit bin El-Munzir El-Haazredži El-Ensari, Ebul-Velid (umro
54/674.) pjesnik Vjerovjesnika, s.a.v.s., istaknuti ashab koji se isticao u
pjesništvu u predislamsko doba i u vrijeme islama. Za njega kažu da je živio 60
godina prije islama i isto toliko u islamu. Živio je u Medini i u predislamskom
dobu isticao se po hvalospjevima Gasanijjina i kraljeva Hire, a kasnije po
hvalospjevima Posslanika, s.a.v.s. (“El-E’alam”, 2/173, 174. i “Šezeratu-zeheb”,
1/253, 254.)
5
Ka’b bin Zuhejr bin ebi Sulemi El-Mazini, Ebul-Mudarreb (umro 26/645.)
istaknuti pjesnik stanovnika Nedžda. Autor zbirke pjesama “Divanu ši’r”.
Pojavom islama u svojim stihovima ismijavao je Vjerovjesnika, s.a.v.s., i pjevao
ljubavne pjesme muslimanskim ženama. Primanjem islama, ostao je nekažnjen i
uživao je povjerenja Allahova Poslanika, s.a.v.s. Kasnije je pisao pjesme u
Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


227
3. Ashabi i tabi'ini su u tumačenju neobičnih i teških riječi
koristili pjesništvo. O ovom pitanju istaknuti mufessir iz reda
ashaba, 'Abdullah bin 'Abbas, radijallahu anhuma je rekao:
ﱃﺇ ﺎﻨﻌﺟﺭ ﻢﹺ ﻬﺘﻐﹸﻠﺑِ ﷲﺍ ﻪﻟﺰﻧﺃ ﻱﺬﻟﺍ ﻥﺁﺮﻘﻟﺍ ﻦﻣ `ﻑﺮﺣ ﺎﻨﻴﻠﻋ ﻲﻔﺧ ﺍﺫﺈﻓ ﺏﺮﻌﻟﺍ ﻥﺍﻮﻳﺩ ﺮﻌﺸﻟﺍ
ﻚﻟﺫ ﺔﻓﺮﻌﻣ ﺎﻨﺴﻤﺘﻟﺎﻓ ﻢ·ﺍﻮﻳﺩ " ﺮﻌﺸﻟﺍ ﻥﺈﻓ ﺮﻌﺸﻟﺍ ﰲ ﻩﻮﺴﻤﺘﻟﺎﻓ ﺔﻐﻠﻟﺍ ﺐﻳﺮﻏ ﻦﻋ ﱐﻮﻤﺘﻟﺄﺳ ﺍﺫﺇ
ﺏﺮﻌﻟﺍ ﻥﺍﻮﻳﺩ .
“Pjesništvo je Arapima sudija. Ako im je nešto nejasno iz
Kur'ana koji je Allah objavio na njihovom jeziku, oni se obraćaju
svom sudiji i traže njegovo značenje.” Njegove riječi su i ove:
“Ako me upitate o riječima s nejasnim značenjem, obratite se
pjesništvu, jer pjesništvo je Arapima sudija.”
7
(Ez-Zerkeši, “El-
Burhan fi ‘ulumil-Kur’an”, 1/293, 294.)
Ako razmotrimo argumente dvaju suprotstavljenih mišljenja u
vezi s korištenjem pjesništva u svrhu tefsira, kao prihvatljivije,
doima se mišljenje onih koji potkrepljivanje pjesništvom dopuštaju,
budući da je cilj potkrepljivanja pjesništvom tumačenje nepoznatih
značenja i pojašnjenje teže razumljivih mjesta u Kur'anu. Za
prihvatanje takvog stava treba da nas opredjeljuje navedena izjava
'Abdullaha bin 'Abbasa, koji se bez sumnje smatra najvećim
autoritetom u tumačenju Allahove objave.
Citirana dva hadisa su naizgled međusobno suprotstavljeni,
međutim njih je ipak moguće usaglasiti pravilnim razumijevanjem
njihove suštinske poruke. Prvi hadis, po kojem je pjesništvo
pokuđeno, odnosi se na one koji pjesništvom žele odvraćati od
pravog puta i zavoditi na stranputicu. Drugi hadis odnosi se na one
koji pjesništvom žele potkrepljivati i objašnjavati značenja
kur'anskih riječi, tumačenja njihovih nepoznatih sadržaja,
otkrivanje njihovih mudrosti pouka i poruka, u čemu nema zapreke
niti bilo kakve greške.

pohvalu Poslaniku, s.a.v.s., a jednom mu je Poslanik, poklonio svoju burdu
(ogrtač) u znak divljenja njegovoj poeziji. Njegovi i raniji i kasniji preci bili su
istaknuti pjesnici. Njegova poezija prevođena je i komentarisana na italijanskom)
i francuskom, kao i drugim jezicima. (“El-E’alam”, 5/226.)
6
O tome opširnije vidjeti: ‘Abdul-Kadir, “Delailul-‘idžaz” Darul-menar, četvrto
izdanje, Egipat, 1351/1932., str. 18.

Vjerske znanosti


228
Učenjaci koji se bave generacijama-epohama (tabekat)
pjesnika, čija poezija se može koristiti kao dodatni dokaz u
tumačenju Kur’ana, dijele ih u četiri grupe:
a) predislamski (el-džahilijjun),
b) koji su živjeli u predislamskom i islamskom dobu (el-
muhadremun),
c) pjesnici islamskog razdoblja (el-islamijjun ili el-
mutekaddimun) i
d) postklasični pjesnici (el-muvelledun) koje neki nazivaju
još i modernistima (el-muhadesun).
Poezijom dviju prvih kategorija može se potkrepljivati
tumačenje Kur’ana, oko treće kategorije postoje razilaženja, a
poezija četvrte generacije se ne može uzimati za potkrepljivanje pri
tumačenju Kur'ana.
8

Analiza tefsirskih tekstova u kojima je zastupljeno pjesništvo
Kao što smo ranije istaknuli, čitalac Handžićevih komentara
Kur'ani kerima, dolazi do zaključka da je on, uz ostale elemnte
svoga komentarisanja Kur’ana, koristio i pjesništvo. On je to
iznosio kao dodatno osnaženje svojim stavovima pri pronicanju u
suštinske poruke Kur’ana i u iznalaženju propisa na neka
šeriatskopravna pitanja.
Koristeći se pjesništvom samo u dva navrata spominje imena
dvojice pjesnika El-E'aša-a i El-Kusejjira. Istražujući njegovo
bavljenje pjesništvom ustanovili smo da je on preuzimao stihove
još od Ebu Temama bin Evsa Et-Tai-ja i Hassan bin Sabita, dok za
neke stihove kojima se poslužio, nismo uspjeli pronaći izvornik niti
autora. U ovom odjeljku navest ćemo, inšallah, nekoliko primjera
koji potvrđuju naše navode.
Tumačeći riječi Allaha, dž.š., “U odmazdi vam je – opstanak,
o razumom obdareni, da biste se ubijanja okanili”, (El-Bekare,
179), Handžić kaže: «Neki kazneni zakoni ukazuju milost ubici i
neće da provedu smrtnu kaznu. Međutim, mnogo bi bolje bilo da se
milost iskazuje prema ubijenom, a okrutnost i stroga kazna prema

8
Opširnije o ovome vidjeti: ‘Abdul-Kadir El-Bagdadi, “Hizanetul-edeb ve lubbu
lubabi lisanil-Areb” Tab’us-selefijje, tahkik Harun ‘Abdusselam, Bagdad, bez
godine izdanja, 1/5.
Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


229
ubici, je ustvari milost, kako se to i u ajetu ističe. U tom smislu veli
i arapski pjesnik
9
:
ﺎﲪﺍﺭ ﻚﻳ ﻦﻣﻭ ﺍﻭﺮﺟﺩﺰﻴﻟ ﺎﺴﻘﻓ ﻢﺣﺮﻳ ﻦﻣ ﻰﻠﻋ ﺎﻧﺎﻴﺣﺃ ﺲﻘﻴﻠﻓ
10

On je okrutno postupio da bi se obuzdali. Ko želi biti milostiv,
neka ponekad bude krut prema onima kojima milost želi.
U sklopu komentara 187. ajeta sure El-Bekare, Handžić se
dotiče i Poslanikovog, s.a.v.s., savmi visala (kontinuiranog posta,
koji je trajao po nekoliko dana), rekavši, da je to njegov hususijet
(posebnost), kao što je izričito rekao u hadisu:
ﻢﻜﺗﺄﻴﻬﻛ ﺖﺴﻟ ﲏﻴﻘﺴﻳﻭ ﰊﺭ ﲏﻤﻌﻄﻳ ﺖﻴﺑﺃ ﱐﺇ .
«Ja nisam kao vi, ja spavam a mene moj Gospodar hrani i
napaja»,
11
a zatim citira stihove ne navodeći autora koji ih je
izrekao:
ﺎﻬﻠﻐﺸﺗ ﻙﺍﺮﻛﺫ ﻦﻣ ﺚﻴﻳﺩﺎﺣﺃ ﺎﳍ ﺩﺍﺰﻟﺍ ﻦﻋ ﺎﻬﻴﻬﻠﺗﻭ ﺏﺍﺮﺸﻟﺍ ﻦﻋ
ﻪﺑ ﺀﺎﻀﺘﺴﻳ ﺭﻮــﻧ ﻚﻬﺟﻮﺑ ﺎﻬــﻟ ﺪــﺣ ﺎ·ﺎﻘﻋﺃ ﰲ ﻚﺜﻳﺪﺣ ﻦــﻣﻭ
ﺎﻫﺪﻋﻭﺃ ﲑﺴﻟﺍ ﻝﻼﻛ ﻦﻣ ﺖﻜﺷ ﺍﺫﺇ ﺩﺎﻌﻴﻣ ﺪــﻨﻋ ﺎﻴﺤﺘﻓ ﻡﻭﺪﻘﻟﺍ ﺡﻭﺭ
12

Ona ima sjećanja na tebe, koja je zabave
pa zaboravi na piće i jelo
U tvom licu ona ima svjetlo koje svijteli
A u tvojim očima iz nje pjevača ima (goniča deva)
Kada se žali na umor od dugog hodanja, on joj obećava
ljepotu dolaska, pa oživi u nadi da će stići
Tumačeći riječi Uzvišenog „I onim, što vam je potrebno za
put, snabdijte se.“ (El-Bekare, 197.), Handžić se posebno osvrće na

9
Ovo je stih Ebu Temama, Habib bin Evs et-Tai-a, vidjeti njegov “Divan”, za
koji je napisao predgovor i komentar, dr. Muhjuddin Subhi, Daru Sadir, Bejrut,
Liban, 2/103
* Habib bin Evs bin El-Haris Et-Tai, Ebu Temam (188-231/804-846) istaknuti
književnik i pjesnik, jedan od prvaka u stilistici. Rođen je u okolini Hurana u
Siriji, putovao u Egipat a u vrijeme El-Mu’tesima nastanio se u Bagdadu. Bio je
crnoput i visok i izrazito rječit. Pamtio je četrnaest hiljada stihova. Iza njega je
ostalo nekoliko napisanih djela: " ﺀﺍﺮﻌﺸﻟﺍ ﻝﻮﺤﻓ " , ﺔﺳﺎﻤﳊﺍ ﻥﺍﻮﻳﺩ " , " ﻞﺋﺎﺒﻘﻟﺍ ﺭﺎﻌﺷﺃ ﺭﺎﺘﳐ " i dr. («El-
E'alam», 2/165.
10
Vidjeti: “Izabrana djela”, 4/71, i Rukopis br. 6967, list br. 4/A
11
Bilježe: El-Buhari, u “Sahihu”, hadis br. 1964, Ahmed u “mussnedu”, 6/242, i
Muslim u “Sahihu”, hadis br. 1105.
12
Vidjeti rukopis br. 6967. list br. 6/B, i «Izabrana djela», 4/84.
Vjerske znanosti


230
kur'ansku sintagmu «inne hajre zadit-takva» potkrepljujući svoj
komentar stihovima rekavši: El-E'aša
13
kaže:
ﻯﻮﻘﺘﻟﺍ ﻦﻣ ﺩﺍﺰﺑ ﻞﺣﺮﺗ ﱂ ﺖﻧﺃ ﺍﺫﺇ ﺍﺩﻭﺰﺗ ﺪﻗ ﻦﻣ ﺕﻮﳌﺍ ﺪﻌﺑ ﺖﻴﻗﻻﻭ
ﻪﻠﺜﻤﻛ ﻥﻮﻜﺗ ﻻ ﻥﺃ ﻰﻠﻋ ﺖﻣﺪﻧ
14
ﺍﺪﺻﺭﺃ ﻥﺎﻛ ﺎﻤﻛ ﺪﺻﺮﺗ ﱂ ﻚﻧﺃﻭ
15

Ako ne preseliš sa opskrbom bogobojaznosti,
a nakon smrti nađeš onoga koji je opskrbu ponio,
pokajat ćes se što nisi kao on,
i što nisi zalihe ostvario kao što ih je on ostvario.
I u objašnjenju 215. ajeta sure El-Bekare: “Pitaju te kome će
udjeljivati: Reci: - Imetak koji udjeljujete neka pripadne
roditeljima, i rođacima, i siročadi, i siromasima, i putnicima-
namjernicima; a za dobro koje učinite Allah sigurno zna”, Handžić
se služi stihovima. Prije toga rekavši: “Ako na prvi mah
pogledamo, vidimo da se pitanjem traži odgovor na to, šta će
dijeliti, a odgovara im se kome će dijeliti, pa stoga neki kažu da je i
ovo uslubi hakim. Kao da im se htjelo reći da samo dijelenje ne
daje dobra, dokle god se ne bude pazilo gdje će se i kome će se
djeliti, kao što arapski pjesnik
16
kaže:
ﻴﻨﺻ ﻥﻮﻜﺗ ﻻ ﺔﻌﻴﻨﺼﻟﺍ ﻥﺇ ﻊﻨﺼﳌﺍ ﻖﻳﺮﻃ ﺎ· ﺏﺎﺼﻳ ﱴﺣ ﺔﻌ
17

Dobro djelo nije dobro djelo
ako nije radi Stvoritelja učinjeno.

13
Mejmun bin Kajs bin Džendel El-Vaili, Ebu Besir, poznat kao El-E’aša (umro
7/629.) autor jedne muallake. Često je obilazio arapske poglavare i perzijske
vladare. Smatra se jednim od najplodnijih pjesnika iz predislamskog perioda. Ne
zna se da je neko prije njega bolje poznavao pjesništvo. Svoju poeziju je pjevao.
Nosio je nadimak «Sannadžetul-Areb». Zbog čestih posjeta perzijskim vladarima
u svojoj poeziji dosta je koristio perzijske izraze. Prozvan je El-E'aša zbog
slabog vida kojeg je pred kraj života izgubio. Dugo je živio. Dočekao je dolazak
islama, ali ga nije prihvatio. Dio njegove poezije sabran je u divan koji je
nazvan «Es-Subhul-munir fi ši'ri Ebi Besir». Rođen je i umro u Menfuhi koja se
nalazi nedaleko od Rijada. (Menfuha je sada centralni dio Rijada, op. aut.)
Orijentalisat Geyer preveo je na njemački dio njegove poezije. («El-E'alam»,
7/341.)
14
Navedeni stihovi nalaze se u njegovom “Divanu”, za koji je tahkik i komentar
uradio dr. Muhammed Ahmed Kasim, El-Mektebul-islami, Bejrut Liban., str
136.
15
Vidjeti rukopis br. 6967. list br. 11/A i Izabrana djela”, 4/102.
16
Ovo su stihovi Hassan bin Sabita, radijallahu anhu, koji se nalaze u njegovom
“Divanu”, za kojeg je tahkik uradio dr. Velid ‘Irfan, izdavač je Daru Sadir,
Bejrut, Liban, 1/493.
17
Vidjeti rukopis br. 6967, list be. 12/B i “Izabrana djela”, 4/108.
Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


231
Objašnjavajući 224. ajet sure El-Bekare u sklopu kojeg
objašnjava pokuđenost čestog zaklinjanja, on svoj stav pored
ostalog potkrepljuje stihovima pjesnika navodeći: arapski pjesnik
Kusejjir
18
je rekao:
ﺕ`ﺮﺑ ﺔﻴﻟﻷﺍ ﻪﻨﻣ ﺖﻘﺒﺳ ﻥﺇﻭ ﻪﻨﻴﻤﻴﻟ ﻆﻓﺎﺣ ﺎﻳﻻﻷﺍ ﻞﻴﻠﻗ
19

Malo se kune, i čuva zakletvu svoju.
A kada se zakune, zakletvu ispuni.
Komentarišući 86. ajet sure En-Nisa', “Kad pozdravom
pozdravljeni budete, ljepšim od njega otpozdravite, ili ga uzvratite,
jer Allah za sve obračun traži”, Handžić preferira selam nad starim
arapskim pozdravom «hajjakellah» (Allah te poživio) rekavši:
“Selam ima prednost nad tim njihovim pozdravom, zbog toga što
se selamom upućuje dova za spas od nedaća, a izrazom Allah te
poživio, čini se samo dova Allahu za dug život. Međutim, nekada je
smrt bolja od života, što potvrđuju i ovi stihovi:
ﻪﻴﻓ ﲑﺧ ﻻﺎﻣ ﺶﻴﻌﻟﺍ ﺍﺬﻬﻓ ﻪﻳﺮﺘﺷﺎﻓ ﻉﺎﺒﻳ ﺕﻮﻣ ﻻﺃ
ﻪﻴﺧﺃ ﻰﻠﻋ ﺕﺎﻤﳌﺎﺑ ﻕﺪﺼﺗ ﺮﺣ ﺲﻔﻧ ﻦﻤﻴﻬﳌﺍ ﻢﺣﺭ ﻻﺇ
ﻟ ﺀﺎﻴﺣﻷﺍ ﺖﻴﻣ ﺖﻴﳌﺍ ﺎﳕﺇ ﺖﻴﲟ ﺡﺍﺮﺘﺳﺎﻓ ﺕﺎﻣ ﻦﻣ ﺲﻴ
ﺀﺎﺟﺮﻟﺍ ﻞﻴﻠﻗ ﻪﻟﺎﺑ ﺎﻔﺳﺎﻛ ﺎﺒﻴﺌﻛ ﺶﻴﻌﻳ ﻦﻣ ﺖﻴﳌﺍ ﺎﳕﺇ
20

“Gle smrt je na prodaju, pa je kupi,
jer od ovog života nema fajde!
Osim kad se Svemoćni smiluje dobrovoljcu,
koji se žrtvuje za brata svoga!
Nije mrtav ko se smrću razrahati,
već je mrtav ko je živi mrtvac!
Pravi mrtvac je ko u tugi živi,
potišten i s malo nade.”

18
Kusejjir bin ‘Abdurrahman bin El-Esved bin ‘Amir El-Huza’i, Ebu Sahr
(105/723.) istaknuti pjesnik, rođen u Medini a većinu života proveo u Egiptu.
Prilikom posjete ‘Abdulmeliku bin Mervanu, njegova poezija se svidjela halifi
zbog čega ga je nagradio i dao mu visok položaj u društvu. Bio je najpoznatiji
islamski pjesnik u Hidžazu i u tome ga niko nije nadmašio. Umro je u Medini.
Napisao je “Divanuš-ši’r”. (“El-E’alam”, 5/219.)
19
Vidjeti rukopis br. 6967, list br. 16/B i “Izabrana djela”, 4/123.
* Navedeni stihovi su iz njegovog “Divana”, str. 325.
20
Vidjeti Rukopis br. 996, list br. 52. i “Izabrana djela”, 4/250.
Vjerske znanosti


232
Zaključak
Na osnovu iznesenih, nekoliko primjera, jasno se može
ustanoviti da je Mehmed ef. Handžić pri komentarisanju ajeta sa
šerijatskopravnom pozadinom (ajat-ul-ahkam), pored ostalog,
koristio poeziju iz predislamskog perioda (el-džahilijjun), poeziju
pjesnika koji su živjeli u predislamskom i islamskom dobu (el-
muhadremun), te poeziju pjesnika islamskog razdoblja (el-
islamijjun ili el-mutekaddimun).
Valja napomenuti da Handžić koristeći se pjsništvom nije bio
dosljedan u navođenju izvora kao ni autora određenih stihova. On
je samo u dva navrata spomenuo imena dvojice pjesnika, El-E'aša-a
i El-Kusejjira. Uvidom u njegove komentare na arapskom jeziku,
sure El-Bekare i En-Nisa’, ustanovili smo da je on citirao stihove
još od Ebu Temama bin Evsa Et-Tai-ja i Hassan bin Sabita, dok za
neke stihove kojima se poslužio, nismo uspjeli pronaći izvor niti
autora. Od klasičnih komentatora Kur’ana, on je rado koristio
stavove imama El-Kurtubija, od kojeg je doslovno preuzimao
određene citate kao i stihove, također, ne navodeći njihov izvor.
Njegov autograf sure El-Bekare i En-Nisa’, poslužio mu je
kao skripta (udžebenik) iz predmeta Tefsir, na VIŠT- u (Viša
islamsko šerijatsko-teološka škola) u Sarajevu gdje je on bio, pred
kraj svoga života, angažovan kao nastavnik. Taj autograf na
arapskom, bio je, zapravo, skraćeni koncept njegovih predavanja.
Poredeći njegov autograph sa kasnijim prijevodima njegovih
komentara na bosanski jezik, možemo konstatirati da se prijevod u
mnogim detaljima razlikuje od rukopisa. Prijevod na bosanski je
opširniji i ima znatno više detalja, iako ni tu, osim u nekoliko
slučajeva, nisu navođeni izvori iz kojih je preuzimao određena
mišljenja i poeziju. On je u prijevodu, pored pjesništva, koristio i
određene izreke, i sintagme na arapskom jeziku, koje, uglavnom,
nije prevodio.
Slijedeći metodu tradicionalnog tumačenja Kur’ana, kao i
njegovi prethodnici i uzori u tefsiru, Handžić se služio poezijom
kako bi dodatno osnažio svoja stajališta koja je iznosio pri
tumačenju ajat-ul-ahkam iz sura El-Bekare i En-Nisa’. Poredeći
njegovo komentarisanje Kur’ana časnog, s tefsirima iz klasičnog
doba ove islamske znanosti, možemo ustvrditi da ono ispunjava sve
uvjete neophodne za tradicionalno-racionalnu metodu koja se u
tefsirskoj znanosti smatra najprimjerenijim oblikom tumačenja
Božije Riječi.
Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


233
Literatura
‘Abdulkadir, (B). (bez g. izd.) Hizanetul-edeb ve lubbu lubabi
lisanil-Areb. Bagdad: Tab’us-selefijje. (bez god. izd.)
‘Abdulkadir, (Dž) (1932) Delailul-‘idžaz. 4. Izd. Egipat: Darul-
menar.
Hanbel, (A). (1983) El-Musned. Bejrut: El-Mektebetu-l-islami.
El-Buhari, (M).(bez g. izd.) Es-Sahih. Bejrut: Daru-l-ihjait-turasi-l-
arebi. , (bez god izdanja)
Ebu Davud, (S). (1983) Es-Sunen. Bejrut: Daru-l-kalem.
Et-Tirmizi, (I). (bez g.izd.) Es-Sunenu. Bejrut: Daru-l-kutubi-l-
islamijje.
Ez-Zerkeši, (A). (bez g. Izd.) El-burhan fi ‘ulumil-Kur’an. Bejrut:
El-mektebetul-‘asrijje.
Ez-Zirikli, (H). (1992) El-E’alam. 9. izd. Bejrut: Darul-‘ilmi lil-
melajin.
Ibnul-‘Imad, (H). (1989) Šezeratuz-zeheb fi ahbari men zeheb.
Damask-Bejrut: Daru bin Kesir.
Handžić, (M). (bez g. izd.) Mukaddimetul-hadisi vet-tefsiri:
autograph broj 6967 koji se čuva u Gazi Husrev- begovoj
biblioteci. Sarajevo.
Handžić, (M). (bez g. izd.) Tefsiru ajatil-ahkami min suretin- nisa:
autograph broj 996 koji se čuva u Gazi Husrev-begovoj
biblioteci. Sarajevo.
Karić, (E). (1999) Izabrana djela Mehmeda Handžića: tefsirske i
hadiske rasprave, knjiga IV, Sarajevo: Ogledalo.
Muhammed, (A K). (bez g. izd.) Tahkik na Divan El-E'aša’a.
Bejrut: El-Mektebul-islami.
Subhi, (M). (bez g. izd.) Predgobvor na Divan Et-Tai-a. Bejrut:
Daru Sadir.
Muslim. (H). (1992) Es-Sahih. Bejrut: Daru ibn Hazm.
‘Irfan, (V). (bez g. izd.) Tahkik na Divan Hassan bin Sabita.
Bejrut: Daru Sadir.

Vjerske znanosti


234


POETRY IN HANDŽIĆ’S INTERPRETATION OF THE
QUR’AN
Hfz. Halil Mehtić, Ph.D.
Summary
Mehmed ef. Handžić, (1906-1944) was a prominent Bosnian
scholar with an imposing opus in different fields. The uniqueness of
his works lies in the fact that he was the only one, in modern
history of Bosnian Muslims, to interpret the Holy Qur’an in Arabic,
and to treat the ayats with sharia background (ajatul-ahkam). His
important interpretations are: the interpretation of the El-Bekare
and En-Nisa' suras. Interpreting these suras he relied on some
classic works of certain eminent mufessirs like: Taberij, Džessaa,
Ibnul-'Areby, Kurtuby, Alusy, Zamahshery, Razy, Bejdavy, Ibn
Kesir, Dželalejn, Nesefy, etc. among the mentioned mufessirs there
are representatives of traditional, rational and linguistic method of
interpreting the Qur’an and that shows that Handžić ingeniously
managed to make a synthesis of the three Taffsir methods. He also
often relied on other sources such as Hadith, Fikh, and some
linguistic works.
Analyzing Handžić’s interpretation of the Qur’an, it is
obvious that he, like other representatives of traditionally-rational
method of interpreting the Qur’an, also used poetry as additional
arguments in finding a proper solution to some sharia-legal issues.
He only twice names the two poets: El-E'aša and El-Kusejjir.
Researching his use of poetry, we found out that he borrowed some
stanzas from Ebu Temam bin Evs Et-Tai-y and Hassan bin Sabit.
For some of the borrowed lines sources are unknown. This paper
presents some of the examples that back up our statements.
Key words: (Handžić, Taffsir, interpretation, poetry, poets, Qur’an,
Hadith, El-Bekare, En-Nisa’)
Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


235
ﺮﻜﻟﺍ ﻥﺁﺮﻘﻟﺍ ﲑﺴﻔﺗ ﰲ ﺮﻌﺸﻟﺍ ﻲﳒﺎﳋﺍ ﺪﻤﳏ ﺦﻴﺸﻠﻟ ﱘ
ﺭﻮﺘﻛﺪﻟﺍ ﺶﺘﻴﺘﻬﻣ ﻞﻴﻠﺧ
ﺔﺻﻼﳋﺍ
ﻲﳒﺎﳋﺍ ﺪﻤﳏ ﺦﻴﺸﻟﺍ ﻥﺎﻛ ) ١٩٠٦ - ١٩٤٤ ( ﻙﺮﺗ ﻦﻳﺯﺭﺎﺒﻟﺍ ﺔﻨﺳﻮﺒﻟﺍ ﺀﺎﻤﻠﻋ ﻦﻣ
ﺔﻔﻠﺘﺨﳌﺍ ﻥﻮﻨﻔﻟﺍ ﰲ ﺕﺎﻔﻟﺆﳌﺍ ﻦﻣ ﺍﲑﺒﻛ ﺍﺩﺪﻋ ﻩﺀﺍﺭﻭ . ﺪﻴﺣﻮﻟﺍ ﻪﻧﺄﺑ ﻪﺗﺎﺑﺎﺘﻛ ﺰﻴﻤﺘﺗ
ﻭ ﺔﻴﺑﺮﻌﻟﺍ ﺔﻐﻠﻟﺎﺑ ﱘﺮﻜﻟﺍ ﻥﺁﺮﻘﻟﺍ ﺮﺴﻓ ﻱﺬﻟﺍ ﻦﻳﺮﺧﺄﺘﳌﺍ ﺔﻨﺳﻮﺒﻟﺍ ﺀﺎﻤﻠﻋ ﻦﻣ ﺮﺼﺘﻗﺍ
ﻡﺎﻜﺣﻷﺍ ﺕﺎﻳﺁ ﻰﻠﻋ .
ﺀﺎﺴﻨﻟﺍﻭ ﺓﺮﻘﺒﻟﺍ ﺓﺭﻮﺳ ﲑﺴﻔﺗ ﻩﲑﺳﺎﻔﺗ ﻢﻫﺃ . ﻰﻠﻋ ﺭﻮﺴﻟﺍ ﻩﺬﻫ ﲑﺴﻔﺗ ﰲ ﺪﻤﺘﻋﺍﻭ
ﻞﺜﻣ ،ﻦﻳﺭﻮﻬﺸﳌﺍ ﻰﻣﺍﺪﻘﻟﺍ ﻦﻳﺮﺴﻔﳌﺍ : ،ﱯﻃﺮﻘﻟﺍ ،ﰊﺮﻌﻟﺍ ﻦﺑﺍ ،ﺹﺎﺼﳉﺍ ،ﻱﱪﻄﻟﺍ
ﻲﻔﺴﻨﻟﺍ ،ﲔﻟﻼﳉﺍ ،ﲑﺜﻛ ﻦﺑﺍ ،ﻱﻭﺎﻀﻴﺒﻟﺍ ،ﻱﺯﺍﺮﻟﺍ ،ﻱﺮﺸﳐﺰﻟﺍ ،ﻲﺳﻮﻟﻵﺍ
ﻢﻫﲑﻏﻭ . ﻛﺬﳌﺍ ﲑﺳﺎﻔﺘﻟﺍ ﰲ ﺪﳒ ﻝﺪﻳ ﺎﻣ ،ﺔﻳﻮﻐﻠﻟﺍﻭ ﺔﻴﻠﻘﻌﻟﺍﻭ ﺔﻳﺮﺛﻷﺍ ﲑﺳﺎﻔﺘﻟﺍ ﺓﺭﻮ
ﺓﺭﻮﻬﺸﳌﺍ ﺔﺛﻼﺜﻟﺍ ﲑﺴﻔﺘﻟﺍ ﺐﻴﻟﺎﺳﺃ ﲔﺑ ﻊﲨ ﻲﳒﺎﳋﺍ ﺦﻴﺸﻟﺍ ﻥﺃ ﻰﻠﻋ . ﻡﺪﺨﺘﺳﺍﻭ
ﺭﺩﺎﺼﳌﺍ ﻞﺜﻣ ،ﻯﺮﺧﻷﺍ ﺔﻴﻤﻠﻌﻟﺍ ﺭﺩﺎﺼﳌﺍ ﺓﺭﻮﻛﺬﳌﺍ ﲑﺳﺎﻔﺘﻟﺍ ﺐﻧﺎﲜ ﻲﳒﺎﳋﺍ
ﺔﻳﻮﻐﻠﻟﺍﻭ ،ﺔﻴﻬﻘﻔﻟﺍﻭ ،ﺔﻴﺜﻳﺪﳊﺍ .
ﺍ ﰲ ﻲﳒﺎﳋﺍ ﺦﻴﺸﻟﺍ ﺕﺎﺑﺎﺘﻛ ﻰﻠﻋ ﻉﻼﻃﻻﺍ ﺪﻌﺑ ﻦﻳﺮﺴﻔﳌﺎﺑ ﺀﺍﺪﺘﻗﺍ ﻪﻧﺃ ﺪﳒ ﲑﺴﻔﺘﻟ
ﺮﻌﺸﻟﺍ ﻡﺪﺨﺘﺳﺍ ﻱﺃﺮﻟﺎﺑ ﲑﺴﻔﺘﻟﺍﻭ ﺭﻮﺛﺄﳌﺎﺑ ﲑﺴﻔﺘﻟﺍ ﲔﺑ ﺍﻮﻌﲨ ﻦﻳﺬﻟﺍ ﻰﻣﺍﺪﻘﻟﺍ
ﺔﻴﻋﺮﺸﻟﺍ ﻞﺋﺎﺴﳌﺍ ﺾﻌﺑ ﰲ ﰲﺎﺿﺇ ﻞﻴﻟﺪﻛ .
ﻂﻘﻓ ﲔﺗﺮﻣ ﺀﺍﺮﻌﺸﻟﺍ ﺀﺎﲰﺃ ﻲﳒﺎﳋﺍ ﺦﻴﺸﻟﺍ ﺮﻛﺬﻳﻭ : ﲑﺼﻘﻟﺍﻭ ﻰﺸﻋﻷﺍ . ﺔﺳﺍﺭﺩ ﺪﻌﺑ
ﻡﺎﲤ ﰊﺃ ﺕﺎﻴﺑﺃ ﺎ·ﺃ ﺎﻧﺪﺟﻭ ﺎﻬﻣﺪﺨﺘﺴﻳ ﱵﻟﺍ ﺭﺎﻌﺷﻷﺍ ﻦﺑ ﻥﺎﺴﺣﻭ ،ﻲﺋﺎﻄﻟﺍ ﺱﻭﺃ ﻦﺑ
ﺖﺑﺎﺛ . ﱵﻟﺍ ﺔﻳﺮﻌﺸﻟﺍ ﺕﺎﻴﺑﻷﺍ ﺾﻌﺑ ﺏﺎﺤﺻﺃ ﺀﺎﲰﺃ ﻰﻠﻋ ﻝﻮﺼﳊﺍ ﻊﻄﺘﺴﻧ ﱂﻭ
ﺎﻬﻣﺪﺨﺘﺳﺍ . ﻝﻮﻘﻧ ﺎﻣ ﺪﻳﺆﺗ ﱵﻟﺍ ﺔﻠﺜﻣﻷﺍ ﺾﻌﺑ ﺚﺤﺒﻟﺍ ﺍﺬﻫ ﰲ ﺮﻛﺬﻨﺳﻭ .
ﺔﻴﺳﺎﺳﻷﺍ ﺕﺎﺤﻠﻄﺼﳌﺍ : ،ﻥﺁﺮﻘﻟﺍ ،ﺀﺍﺮﻌﺸﻟﺍ ،ﺮﻌﺸﻟﺍ ،ﻥﺎﻴﺒﻟﺍ ،ﲑﺴﻔﺘﻟﺍ ،ﻲﳒﺎﳋﺍ
ﺀﺎﺴﻨﻟﺍ ،ﺓﺮﻘﺒﻟﺍ ،ﺚﻳﺪﳊﺍ .
Vjerske znanosti


236



Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


237
Stručni rad

Zuhdija Adilović
1


ODNOS SVOJSTAVA ALLAHA, DŽ.Š., S
NJEGOVIM BIĆEM (ALAKATU SIFATILLAHI
TEALA BI ZATIHI)
Sažetak
Ovo pitanje nije samo filozofskog karaktera daleko od
kur'ansko-sunnetskih tekstova. To pitanje pojavilo se u krugu
islamskog društva u kojem su vjerski tekstovi bili osnov svega u
njihovom životu i razmišljanju, čak su bili glavna odlika
muslimanske ličnosti.
Domen božanskog u promišljanju pojedinaca tog društva je
trebao da bude temeljen isključivo na Kur'anu i sunnetu i njihovoj
metodologiji. Međutim, utjecaj stranog mišljenja i upoznavanje
islamskih mslilaca sa njime, te pokušaj iznalaženja kompromisa
između tog stranog mišljenja i vjere Islama, donio je novo misaono
razdoblje koje, općenito, karakterizira misaona raskoš, što je
strano originalnom islamskom učenju koje je jasno i konkretno.
Odnos svojstava Allaha, dž.š., s Njegovim Bićem jedno je od
pitanja koje je nastalo pod utjecajem novonastalog ambijenta, a
što je itekako utjecalo na pojavu različitih pravaca u islamskoj
misli.
Zato je neophodno detaljno proanalizirati i pojasniti odakle
se protežu korijeni ovih ideja, kako bismo mogli procijeniti u kojoj
mjeri je islamska misao ostala dosljedna islamskog metoda u
pojašnjavanju jednog od značajnih aspekata vjerske misli. Ta
studija bi nam, također, pomogla u prepoznavanju originalnog od
pozajmljenog kod raznih pravaca islamske misli koji su dugo
vremena igrali veliku ulogu na misaonoj sceni, a evidentno je da
imaju i danas veliki utjecaj na muslimansku misao.
Ključne riječi: islamska misao / ilmul-kelam / objava /
metodologija

1
Vanredni profesor, Islamski pedagoški fakultet Univerziteta u Zenici,
zuhdija.adilovic@gmail.com
Vjerske znanosti


238
1. UVOD
Sreća čovječanstva u svim aspektima čovjekovog
bivstvovanja zavisi od ispravnosti ideološkog ubjeđenja. Ukoliko je
pogrešno ideološko ubjeđenje, onda će i čovječanstvo biti pogrešno
orijentirano, a što će se neminovno osjetiti u svakom segmentu
života. Islam je oslobodio um od vela koji mu je onemogućavao da
razmišlja o događajima u ovom velikom i uređenom svijetu –
makro-kosmosu, kao i mikro-kosmosu, svijetu čovjeka.
Dezorijentiranom društvu, bremenitom velikim devijacijama
u vremenu upućivanja posljednje Objave Uzvišeni Allah iz Svoje
milosti u prvim ajetima ukazuje i pojašnjava osnovne naznake
ispravne orijentacije spram svemira i čovjeka. To je bilo
pojašnjenje odnosa Allaha prema svemiru u čijem centru se nalazi
čovjek. Taj odnos je u Kur'anu jasno definisan kao odnos Tvorca i
Gospodara prema kojem čovjek treba da stremi i od Njega uči
istinu o sebi i onome što će mu koristiti u životu. Allah, dž.š., kaže:
ﻖﹶﻠﺧ ﻱﺬﱠﻟﺍ ﻚ`ﺑﺭ ﹺﻢ`ﺳﺎﹺﺑ ﹾﺃﺮﹾﻗﺍ﴿ , ﹴﻖﹶﻠﻋ `ﻦﻣ ﹶﻥﺎﺴﻧﹺﺈﹾﻟﺍ ﻖﹶﻠﺧ , `ﻡﺮﹾﻛﹶﺄﹾﻟﺍ ﻚ'ﺑﺭﻭ ﹾﺃﺮﹾﻗﺍ , ﻢﹶﻠﹶﻘﹾﻟﺎﹺﺑ ﻢﱠﻠﻋ ﻱﺬﱠﻟﺍ ,ِ ﻢﱠﻠﻋ
﴾`ﻢﹶﻠ`ﻌﻳ `ﻢﹶﻟ ﺎﻣ ﹶﻥﺎﺴﻧﹺﺈﹾﻟﺍ
"Čitaj, u ime Gospodara tvoga koji stvara, stvara čovjeka od
ugruška! Čitaj, plemenit je Gospodar tvoj, koji poučava peru, koji
čovjeka poučava onome što ne zna." (Kur’an, El-’Alek:1-5)
Zatim je čovjeka počastio jasnom predstavom o Božanstvu i
Allahovim lijepim imenima i savršenim svojstvima, predstavom i
znanjem koje je dovoljno da čovjeka dovede do spoznaje o
neophodnosti obožavanja samo Njega Jedinog.
Prvo muslimansko društvo odgojano uz Poslanika, s.a.v.s.
učilo je s istih jedinstvenih izvora. Metodologija prvog
muslimanskog društva bila je jedinstvena sve do ekspanzije Islama
i naglog širenja islamskog teritorija. Rani muslimani susreću se s
jevrejima, kršćanima, sabejcima, i zoroastrijancima koji su
preispitivali islamsko učenje i zahtijevali zadovoljavajuće odgovore
prije prihvatanja nove vjere. Sasvim je prirodno da su stupanjem u
okrilje islama sa sobom ponijeli i svoju religijsku ideju koja je u
mnogome predodredila njihovo razumijevanje nove vjere. Kao
muslimani, oni su promišljali mnoga teška pitanja za razumijevanje
nove vjere, često ih i pogrešno tumačeći. Temeljne vizije njihovih
ranijih religija i kultura bile su isuviše ugrađene u njihovoj svijesti
da bi ih islam izbrisao preko noći i njihov vlastiti sistem
Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


239
razumijevanja prisilio ih je da islamske istine sagledaju u vlastitom
svjetlu.
Kada su prvi muslimani sagledali i upoznali ideju novih
preobraženih muslimana, uvidjeli su da ona, ustvari, podrazumijeva
polemiziranje vjerskih tema sa aspekta razuma. Kada su se
muslimani upustili da daju odgovore na ovakve ideje s namjerom
da doprinesu islamskoj misli ili da odbrane islamsku doktrinu od
stranog utjecaja, javili su se brojni problemi.
Glavna tematika o kojoj ću govoriti u ovom radu jeste jedno
od pitanja oko kojih se vodila velika rasprava među različitim
pravcima islamske misli. Ovo pitanje nije samo filozofskog
karaktera daleko od kur'ansko-sunnetskih citata. To pitanje pojavilo
se u krugu islamskog društva u kojem su vjerski tekstovi bili osnov
svega u njihovom životu i razmišljanju, čak su bili glavna odlika
muslimanske ličnosti.
Domen božanskog u promišljanju pojedinaca tog društva bi
trebalo da bude temeljen isključivo na Kur'anu i sunnetu i njihovoj
metodologiji. Međutim, utjecaj stranog mišljenja i upoznavanje
islamskih mslilaca sa njime, te pokušaj iznalaženja kompromisa
između tog stranog mišljenja i vjere islama, donio je novo misaono
razdoblje koje, uopćeno, karakterizira misaona raskoš, a što je
strano originalnom islamskom učenju. Odnos svojstava Allaha,
dž.š., s Njegovim Bićem jedno je od pitanja koje je nastalo pod
utjecajem novonastalog ambijenta, a što je itekako utjecalo na
pojavu različitih pravaca u islamskoj misli.
Zato je neophodno detaljno proanalizirati i pojasniti odakle se
protežu korijeni ovih ideja, kako bismo mogli procijeniti u kojoj
mjeri je islamska misao ostala dosljedna islamskog metoda u
pojašnjavanju jednog od značajnih aspekata vjerske misli. Ta
studija bi nam, također, pomogla u prepoznavanju originalnog od
pozajmljenog kod raznih pravaca islamske misli koji su dugo
vremena igrali veliku ulogu na misaonoj sceni, a evidentno je da
imaju i danas veliki utjecaj na muslimansku misao.
2. TRAGANJE ZA ISTINOM UROĐENA JE OSOBINA
SVAKOG ČOVJEKA
U traganju za Istinom čovjek se susreće sa dvije osnovne
ideje koje se međusobno prepliću: Traganje za dokazima
postojanja Allaha, dž.š. i zapitkivanje o Allahovom, dž.š., biću.
Vjerske znanosti


240
Naravno da je drugo pitanje vezano za prvo i tek ukoliko se
čovjek jasno odredi o prvom pitanju dolazi u obzir drugo.
Mnogo je razumskih dokaza koji upućuju na postojanje
Stvoritelja do kojih su došli mislioci Istoka i Zapada, neki od tih
dokaza su:
 dokaz uzroka i posljedice,
 dokaz savršenstva stvaranja,
 dokaz nužnopostojećeg apsulutno Savršenog.
Svako nepotpuno – ograničeno stvorenje ukazuje na
neminovnost postojanja Savršenog.
Ova oblast je dobro poznata i o ovom pitanju nepotrebno je
polemizirati. Poznato je da su na koncu i grčki filozofi,
posredstvom razumskih argumenata, došli do spoznaje da Tvorac
postoji.
Međutim, kada je u pitanju traganje o Allahu, Njegovom biću
i suštini Njegovih svojstava, a to je pitanje koje se neminovno
nameće nakon prethodnog, u ovom pitanju ljudski razum je postao
nemoćan i bez Upute lutao između potpunog otjelovljenja (tedžsid)
i apsolutne apstrakcije (tedžrid).
Kur'an je objavljen Poslaniku, s.a.v.s., u vremenu u kome je
čovječanstvo bilo potpuno dezorijentirano o pitanju Istine. Bilo je
sljedbenika prijašnjih poslanika koji su bili daleko od istinskog
monoteizma. Drugi su daleko od Objave promatrali kosmos i
pokušavajući spoznati Tvorca završili obožavajući Sunce, Mjesec,
kravu, rijeku, vatru, ljude...
Treći su upotrijebili svoj razum i pomoću njega pokušali
otkriti tajnu postojanja. Oni su se ograničili na ovaj pojavni
materijalni svijet i ustvrdili da je izvor svega voda, zrak ili neki
drugi materijalni elementi. Neki od njih su se uzdigli iznad
materijalnog viđenja i utemeljili filozofske teorije, kao što je bio
Sokrat, Platon i Aristotel koji su tvrdili da ih je njihov razum doveo
do spoznaje o nužnom postojanju Apsolutnog pokretača svega i
duše koja je izvan granica ovozemaljskog materijalnog svijeta. Oni
su došli do spoznaje da Allah postoji, ali nisu mogli adekvatno
definisati božanstvo i u tome su se razišli na razne pravce koji su
imali svoje sljedbenike i među Arapima.
Kur'an dolazi sa jasnom predstavom i zabranjuje slijepo
slijeđenje predaka bez upotrebe razuma:
Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


241
﴾ ﻨﺘﹾﺌﹺﺟﹶﺃ ﹾﺍﻮﹸﻟﺎﹶﻗ ﺎﻤﹸﻜﹶﻟ `ﻦ`ﺤﻧ ﺎﻣﻭ ﹺﺽ`ﺭَﻷﺍ ﻲﻓ ﺀﺎﻳﹺﺮ`ﺒﻜﹾﻟﺍ ﺎﻤﹸﻜﹶﻟ ﹶﻥﻮﹸﻜﺗﻭ ﺎﻧﺀﺎﺑﺁ ﻪ`ﻴﹶﻠﻋ ﺎﻧ`ﺪﺟﻭ ﺎ`ﻤﻋ ﺎﻨﺘﻔﹾﻠﺘﻟ ﺎ
ﲔﹺﻨﻣ`ﺆ`ﻤﹺﺑ﴿
A oni rekoše: "Zar si došao da nas odvratiš od onoga na čemu smo
zatekli pretke naše, da bi vama dvojici pripala vlast na Zemlji? E
nećemo ni vama dvojici vjerovati!" (Kur’an, Junus:78)
﴾ ﺎ`ﻧﹺﺇﻭ ¸ﺔ`ﻣﹸﺃ ﻰﹶﻠﻋ ﺎﻧﺀﺎﺑﺁ ﺎﻧ`ﺪﺟﻭ ﺎ`ﻧﹺﺇ ﺎﻫﻮﹸﻓﺮ`ﺘ`ﻣ ﹶﻝﺎﹶﻗ ﺎﱠﻟﹺﺇ ﹴﺮﻳﺬ`ﻧ ﻦ`ﻣ ¸ﺔﻳ`ﺮﹶﻗ ﻲﻓ ﻚﻠ`ﺒﹶﻗ ﻦﻣ ﺎﻨﹾﻠﺳ`ﺭﹶﺃ ﺎﻣ ﻚﻟﹶﺬﹶﻛﻭ
ﹶﻥﻭ`ﺪﺘﹾﻘ'ﻣ ﻢﻫﹺﺭﺎﹶﺛﺁ ﻰﹶﻠﻋ﴿
"I eto tako, prije tebe, Mi ni u jedan grad nismo poslanika poslali,
a da oni koji su raskošnim životom živjeli nisu govorili: "Zatekli
smo pretke naše kako ispovijedaju vjeru i mi ih slijedimo ustopu."
(Kur’an, Ez-Zuhruf:23)
Kur'an podstiče ljudski razum na razmišljanje i ljudsku
urođenu narav vjerovanja.
Prvi ajet koji je objavljen rješava čovječanstvo zbunjenosti u
kojoj se nalazilo:
ﻖﹶﻠﺧ ﻱﺬﱠﻟﺍ ﻚ`ﺑﺭ ﹺﻢ`ﺳﺎﹺﺑ ﹾﺃﺮﹾﻗﺍ﴿ , ﹴﻖﹶﻠﻋ `ﻦﻣ ﹶﻥﺎﺴﻧﹺﺈﹾﻟﺍ ﻖﹶﻠﺧ , `ﻡﺮﹾﻛﹶﺄﹾﻟﺍ ﻚ'ﺑﺭﻭ ﹾﺃﺮﹾﻗﺍ , ﻢﹶﻠﹶﻘﹾﻟﺎﹺﺑ ﻢﱠﻠﻋ ﻱﺬﱠﻟﺍ ,ِ ﱠﻠﻋ ﻢ
﴾`ﻢﹶﻠ`ﻌﻳ `ﻢﹶﻟ ﺎﻣ ﹶﻥﺎﺴﻧﹺﺈﹾﻟﺍ
"Čitaj, u ime Gospodara tvoga koji stvara, stvara čovjeka od
ugruška! Čitaj, plemenit je Gospodar tvoj, koji poučava peru, koji
čovjeka poučava onome što ne zna." (Kur’an, El-’Alek:1-5)
Šta je Kur'an htio pojašnjenjem svojstava Allaha, dž.š.?
Kur'an je htio da božansko biće ne bude samo apstraktan
pojam čiji se tragovi ne primjećuju u životu ljudi. Zato govori o
Jednom i Jedinom Allahu od koga sve ovisi. On je Onaj koji je
svemu život dao i sve usmrćuje, Onaj koji je sve stvorio i opskrbio,
Onaj koji sve zna:
ﹴﺭﺍﺪﹾﻘﻤﹺﺑ `ﻩﺪﻨﻋ ٍﺀ`ﻲﺷ ﱡﻞﹸﻛﻭ `ﺩﺍﺩ`ﺰﺗ ﺎﻣﻭ `ﻡﺎﺣ`ﺭَﻷﺍ `ﺾﻴﻐﺗ ﺎﻣﻭ ﻰﹶﺜﻧﹸﺃ ﱡﻞﹸﻛ ﹸﻞﻤ`ﺤﺗ ﺎﻣ `ﻢﹶﻠ`ﻌﻳ `ﻪﹼﻠﻟﺍ﴿ , ﹺﺐ`ﻴﻐﹾﻟﺍ `ﻢﻟﺎﻋ
ﹺﻝﺎﻌﺘ`ﻤﹾﻟﺍ `ﲑﹺﺒﹶﻜﹾﻟﺍ ﺓﺩﺎﻬ`ﺸﻟﺍﻭ , ﹶﻝ`ﻮﹶﻘﹾﻟﺍ `ﺮﺳﹶﺃ `ﻦ` ﻣ ﻢﹸﻜﻨ`ﻣ ﺀﺍﻮﺳ ﺎﹺﺑ ¸ﻒ`ﺨﺘ`ﺴ`ﻣ ﻮ`ﻫ `ﻦﻣﻭ ﻪﹺﺑ ﺮﻬﺟ ﻦﻣﻭ ﹺﻞ`ﻴﱠﻠﻟ
ﹺﺭﺎﻬ`ﻨﻟﺎﹺﺑ `ﺏﹺﺭﺎﺳﻭ ﴾
"Allah zna šta svaka žena nosi i koliko se materice stežu, a koliko
se šire; u Njega sve ima mjeru; On zna nevidljivi i vidljivi svijet,
On je Veličanstveni i Uzvišeni; za Njeg je jednak od vas onaj koji
tiho govori i onaj koji to glasno čini, onaj koji se noću skriva i onaj
koji po danu hodi." (Kur’an, Er-R’ad: 8-10)
Vjerske znanosti


242
Ovim Kur'an upućuje na činjenicu da je cjelokupan kosmos i
sve što je u njemu samo refleksija Allahovg stvaranja i Njegovih
blagodati, da se samo Njemu može ibadet činiti, da se samo Njega
treba istinski bojati i samo od Njega pomoć tražiti....
3. PRVA FAZA ISLAMSKE MISLI – JEDINSTVO IZVORA I
JASNOĆA METODOLOGIJE
Islam je (u Kur'anu i u sunnetu) dao prave odgovore na
filozofska pitanja koja su okupirala ljudski razum. Ashabi su se
zadovoljili s tim odgovorima i isključivo ih crpili iz Kur'ana i
sunneta.
Što se razuma tiče, u toj fazi, bio je u potpunosti usmjeren ka
razumijevanju nove vjere i izučavanju ajeta koji su se postepeno
objavljivali i ljudsku misao spašavali od idejne anarhije i besmisla.
Kada je u pitanju spoznaja Boga, Njegovog bića i Njegovih
svojstava, vjerovali su u Jednog Jedinog Allaha koji je Prvi i
Posljednji, koji posjeduje najljepša imena i savršena svojstva.
Kada je u pitanju odnos Allaha prema Njegovim stvorenjima,
On je Tvorac, Opskrbitelj, Onaj koji oživljava i usmrćuje, Onaj koji
će proživjeti, Moćni...
Kada je u pitanju odnos Allaha prema čovjeku: On je
Milostivi Samilosni, Onaj koji prašta i voli, Onaj koji sve vidi i
čuje, u čijoj vlasti je sve...
Ashabi su se zadovoljili tom jasnom predstavom koja je bila
dovoljna za vodilju u njihovom životu. Na tim principima definisali
su njihov odnos prema sebi i cijelom kosmosu. Oni nisu proizveli
ljudsku metodologiju u razumijevanju vjerovanja. Oni nisu inicirali
pitanje otjelovljenja (tedžsim), niti poistovjećivanja sa ljudskim
svojstvima (tešbih), niti nijekanje svojstava da ne bi zapali u tešbih
(tenzih i ta'til).
Poslanik, s.a.v.s., zabranio je polemiku o vjeri i ograničio se
na jasne ajete koji su dovoljni za pravilno razumijevanje vjere.
Ko je postavljao pitanja o Allahovom biću i Njegovim
svojstvima?
Jevreji i kršćani koji su imali velikih problema sa svojom
vjerom zbog toga što je ona bila izložena izmjenama i
iskrivljenjima.
Ashabi su bili saglasni u pripisivanju svih svojstava Allahu,
dž.š., koje je On sebi pripisao ili ih je pojasnio Poslanik, s.a.v.s., i
u negiranju svega onoga što je Svevišnji negirao:
Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


243
... ﻭ ٌﺀ`ﻲﺷ ﻪﻠﹾﺜﻤﹶﻛ ﺲ`ﻴﹶﻟ ﴿ ﴾ `ﲑﺼﺒﻟﺍ `ﻊﻴﻤ`ﺴﻟﺍ ﻮ`ﻫ
"…Niko nije kao On! On sve čuje i sve vidi." (Kur’an, Eš-Šura: 11)
El-Makrizi govoreći o nastanku polemike oko Allahovih,
dž.š., svojstava kaže: “Kur'an časni sadrži određena svojstva
Allaha, dž.š. To nije izazvalo nikakve nedoumice kod bilo koga od
Aarapa, urbanih niti ruralnih sredina. Niko od njih o tome ništa nije
pitao, kao što su pitali o zekatu, postu i hadžu. U zbirkama hadisa i
spisima prve generacije muslimana (selef) nije zabilježeno da je
neko od ashaba pitao Poslanika, s.a.v.s., o Allahovim svojstvima i
pravio razliku između ličnih i izvedenih svojstava (sifatuz zat ve
sifatul fi'l). Svi su bili složni u tome da Allah dž.š., posjeduje svoja
vječna svojstva kao što su: znanje, moć, život, volja, sluh, vid i
govor.”(El-Ešari, 1969)
U istom djelu El-Makrizi kaže: “Ashabi su pripisali Allahu,
dž.š., sve ono što je On sebi pripisao, kao što je lice, ruka i slično,
uz negiranje bilo kakve sličnosti sa stvorenjima. Oni su pripisali
svojstva bez poređenja i zanijekali sličnost bez nijekanja svojstava.
Niko od njih nije se usudio alegorično tumačiti bilo šta od toga. Svi
su prihvatili sva svojstva onako kako su prenesena. Niko od njih
nije imao nikakve druge dokaze o jednoći Stvoritelja izuzev
kur'anskih. Niko od njih nije znao ništa o apologetskim metodama
niti filozofskim pitanjima.” (El-Makrizi, nedatirana godina
izdanja:4/180-181)
Četvorica halifa, većina ashaba i najpoznatiji tabi'ini ostali su
na tom kursu. Oni su prezirali polemiku i idejnu nestabilnost i
nesigurnost. El-Isfaraini prenosi da je Ebu Bekr, r.a., rekao:
“Nemogućnost spoznaje je spoznaja.” Te riječi tumačio je ovako:
ako si spoznao da je nemoguće spoznati Tvorca logikom,
primjerom i analogijom posredstvom stvorenja, saznao si da je On
drugačiji od stvorenja.” (Fergal, 1972:180-181)
Prenosi se da je Alija, r.a., upitan: Gdje je Allah? Odgovorio
je : “Za Onoga ko je iznad gdje ne može se reći gdje.” Upitan je:
Kako izgleda Allah? odgovorio je: “Za Onoga ko je iznad kako ne
može se kazati kako.” (El-Isfaraini, 1955:98)
Također, prenosi se da je rekao: “Allah, dž.š., stvorio je Arš
kako bi pokazao Svoju moć, a ne kao mjesto za Sebe.” (El-
Bagdadi, nedatirana godina izdanja:232)
Najvjerovatnije je Džehm b. Safvan prvi koji je uveo stranu
novotariju polemike oko Allahovih svojstava. On je bio porijeklom
iz Tirmiza, sa krajnjeg istoka. “On je donio novotariju koja je
Vjerske znanosti


244
prouzrokovala dosta negativnosti među muslimanima i našla svoje
pobornike među njima. On je otvoreno nijekao mogućnost da
Allah, dž.š., posjeduje svojstva.” (El-Eš'a

ri, 1969:14)
Krajem prvog hidžretskog stoljeća dolazi do naglog širenja
teritorije islamske države a jevrejske i kršćanske sekte pojačavaju
svoje aktivnosti, tako da su strani utjecaji postali jači. Tada je
Hasan El-Basri (umro 110. h. god.) bio suočen sa sasvim novim
pitanjima, kao što je sloboda čovjeka, odredba, status počinioca
velikog grijeha i sl. Abbasijska država je počela sa prijevodom
knjiga iz Indije, Perzije i poznatih grčkih filozofskih djela, tako da
je ova faza, faza jedinstva izvora i jasnoće metoda prerasla u
sasvim drugu fazu u kojoj je došlo do velikog utjecaja novih misli.
4. DRUGA FAZA: MIJEŠANJE IZVORA I PADANJE POD
UTJECAJ DRUGIH U METODOLOGIJI
Idejna anarhija neminovno dovodi do anarhije u svm
aspektima života.
Ova faza počinje sa gotovo samim početkom drugog stoljeća i
zahvata manji dio emevijskog perioda. U Abbasijskom periodu
doživljava veliki uspon, tako da su se počeli rađati razni pravci i
sekte. Prvi se pojavljuje Džehm b. Safvan sa idejom nijekanja
svojstava Allaha, dž.š., a zatim Mu'tezile i filozofi.
Odlike ove faze u odnosu na prethodnu:
Ova faza odlikuje se susretom i miješanjem sa drugima,
nakon izolacije koja je bila glavna karakteristika prvog perioda
muslimanskog društva. To se ogleda, prije svega, miješanjem
Arapa muslimana sa nearapima koji su prihvatili islam, nakon
osvajanja novih teritorija. Zatim se pojavljuje polemika kao rezultat
ekonomskog prosperiteta i tako se otvaraju vrata novim školama i
pravcima. Više nije postojala samo jedna idejna škola koja se
odlikovala jedinstvom izvora i jasnoćom metode. To je, postepeno,
prouzrokovalo nestanak nacionalnog jedinstva i jedinstvene
islamske idejne škole. Sada se pojavljuje globalno islamsko
jedinstvo koje čini mnoštvo nacija, novih idejnih izvora i mnoštvo
različitih metoda razmišljanja. Koliko god novi musliman pokušao
da ih zanemari, one su imale svoj utjecaj na njega. Zatim se
pojavljuju znastveni začeci pojedinih sekti čiji korijeni u početku
nisi bili dovoljno jasni, što će se tek kasnije iskristalizirati, kao što
su sifatijje, kaderije i mu'tezile. Novonastale nacije i pravci se
pojavljuju u idejnim i političkim tokovima. Smatrali su da imaju
Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


245
pravo na učešće u kreiranju tokova muslimanskog života. Tako su
počeli da pomažu jedne grupacije protiv drugih i utječu i na vjeru i
politiku. (el-Behijj, 1967:1/75)
Zbog svega spomenutog došlo je do miješanja originalne
islamske kulture sa novim stranim uvezenim kulturama. Tada
dolazi do zaokreta u islamskoj misli od jednostavnosti ka
složenosti, od predavanja urođenom osjećaju ka razumskom
promišljanju i alegoričnom tumačenju, od zanosa i džihada ka
opuštenosti i situiranosti, od istinskog traganja za onim što je
obaveza činiti i tako biti koristan ka intelektualnoj raskoši
pomiješanoj sa polemikom od koje nema nikakve koristi.
Aktiviraju se rasprave o razumu i mogućnosti spoznaje istine
putem razuma. To je bilo pogodno tlo za aktiviranje mnogih
kršćanskih i jevrejskih sekti. Pokret prevođenja knjiga grčke
filozofije uzima maha kao neophodan korak u odgovoru na
novonastala idejna kretanja.
Naravno, nailazimo na različit odnos muslimana prema
novim pojavama. Neki su im se suprotstavili svom snagom, jer su u
njima osjetili opasnost za čistu islamsku misao i jedinstvo ummeta,
kao što su bili selef (prva generacija). Drugi su sa skepsom gledali
na njih, ali su smatrali da se moraju izučavati kako bi se mogli
suprotstaviti tom ideološkom nasrtaju i odbraniti ideju islama, kao
što su uradile mu'tezile. Treći su ih u potpunosti prihvatili i smatrali
ih nepogrešivim isto kao što su gledali na svoju vjeru, a to su bili
(islamski) filozofi: El-Farabi, El-Kindi, Ibn Sina i drugi. Oni su
pokušali napraviti kompromis između tih ideja i islama.
Intelektualna aktivnost u ovoj fazi
U ovoj fazi intelektualni napor prelazi iz potpune predanosti
onome što je objavljeno u Kur'anu i hadisu, kada je u pitanju govor
o Allahovom, dž.š., biću i njegovim svojstvima u debate i rasprave
o detaljima spomenutih tema. Tada se prvi put pojavljuju različita
shvatanja kur'anskih citata koji govore o Allahovom biću i
Njegovim svojstvima. Muslimani se shodno razumskim
zaključcima po tom pitanju dijele na različite grupe i sekte. Svaka
od njih poziva se na Kur'an u svojim stavovima i nastoji po svaku
cijenu svoje stavove potkrijepiti kur'anskim tekstovima jer će tako
zadobiti simpatije većeg broja muslimana. Pojedine od njih su u
potpunosti izašle iz islama, a i dalje se pozivaju na kur'anske citate.
Eš-Šeherstani navodi da je Ahmed b. Habit, sljedbenik En-
Vjerske znanosti


246
Nezzama, poznatog mu'tezilijskog vođe, zagovarao mišljenje
kršćana da Isa posjeduje božanske osobine i da će on suditi ljudima
na Sudnjem danu, pozivajući se na određene Kur'anske citate. (Eš-
Šeherstani, 1968:1/160)
Među muslimanima je bilo i onih koji su slijedili put ashaba i
tabiina ne upuštajući se u polemike o Allahovom biću i Njegovim
svojstvima, nego su Allahu pripisivali ono što je On sebi pripisao,
to je stav selefa. Međutim, bilo je i onih koji su s ciljem
razumijevanja spomenutih citata upotrebljavali razum u svjetlu
novonastalih idejnih pravaca koje su prihvatili, bili oni vjerski ili
ljudski, te su zanijekali Svojstva i govorili o Biću na sasvim novi
način, slijedeći druge ili pokušvajući naći kompromis između njih i
islama, kao što su bili Mu'tezile i filozofi. Treći su, također,
prihvatili ono što je Allah kazao o Sebi, ali su ipak pali pod etjecaj
novih ideja i zapali u zamke antropomorfizma i otjelotvorenja, kao
što su ekstremne šije i antropomorfisti (mušebbihe). (Eš-Šeherstani,
1968:1/96)
Nakon što su nastale mnogobrojne znanosti i zanimanja, i
ljudi bili opsjednuti pisanjem u raznim oblastima, i nakon što su
mutekellimini napisali brojna djela u kojima niječu bilo kakvu
sličnost Allahovih svojstava sa svojstvima stvorenja, mu'tezile su, u
tom pogledu otišli u krajnost i u potpunosti zanijekali svojstva, kao
što su znanje, moć i život. Tvrdili su da priznavanje tih svojstava
znači priznavanje da postoji više onih koji su oduvijek, koji nisu
stvoreni, a to je apsurd. Predstavnici ehli sunneta vel-džema'ata su
demantovali tu njihovu tvrdnju tako što su kazali da svojstva nisu
isto što i biće. Mu'tezile su smatrale da pripisivanje svojstava
Allahu dovodi do neminovne činjenice da su i ona oduvijek i
zauvijek, kao i Allahovo biće, iz čega proizilazi da postoji više onih
koji su oduvijek i zauvijek, a znamo da je to samo Allah, dž.š.
Mutekellimini odgovaraju na takve tvrdnje da bi ta tvrdnja bila
ispravna kada bi se složili da su Allahova, dž.š., svojstva neovisna
sama po sebi i nešto različito od Njegovog bića, ali to nije tačno.
Mu'tezile su zanijekale i svojstvo sluha i vida tvrdeći da su to
neminovna svojstva tjelesnih stvorenja. Ove njihove nove ideje su
uzele maha i postale veliko iskušenja za mnoge muslimane. To je
bio razlog da mnogi predstavnici ehli-sunneta vel-džema'ata
odgovore na njihove tvrdnje racionalnim dokazima. Jedan od njih
je najpoznatiji predstavnik mutekellimina imam Ebul-Hasan El-
Eš'ari koji je zauzeo središnju poziciju o tim pitanjima te zanijekao
sličnost svojstava Allaha, dž.š., sa svojstvima stvorenja (tešbih), ali
Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


247
je priznao svojstva Allaha, dž.š., koja su spomenuta u Objavi. On je
argumentirao postojanje svojstva sluha, vida, govora i
samoopstojnosti tradicionalnim i racionalnim dokazima i na taj
način dao adekavatan odgovor na sve tvrdnje novotara. (Ibn
Haldun, 1322. h.god.,:367-368)
Selef su najbliža grupacija tekstu kur'ansko-sunnetskih citata.
Prenose se mnoge izreke selefa u ovoj fazi koji jasno odslikavaju
njihov stav o ovom pitanju.
Imam El-Evza'i, r.a.(umro 157. h. god.), kaže: “Mi smo, za
vrijeme dok su još mnogi tabi'ini bili živi, govorili: Allah, dž.š., je
iznad Svoga prijestolja (Arša).” (Fergal, 1972:63)
Sufjan Es-Sevri (161, h, god.), je branio druženje sa onima
koji raspravljaju o Allhovom, dž.š., biću i govorio: “Držite se
citata, a klonite se govora o Allahovom biću.” (Fergal, 1972:63)
Imam Ebu Hanife je o Allahovim svojstvima kazao:
“Njegova svojstva su potpuno različita od svojstava stvorenja, On
zna, ali ne kao mi, On može, ali Njegova moć je potpuno različita
od naše.” “Allah je oduvijek znao i znanje je Njegovo svojstvo još
iz ezela, On je oduvijek imao svojstvo stvaranja i to svojstvo je sa
Njime još iz ezela... Allah, dž.š., se uzdigao iznad Arša, ali nije
imao nikakve potrebe za njime kao mjestom.” (Ebu Hanife, 1324.
h.god.,:2)
Rekli smo da su ove novonastale ideje među muslimanima
rezultat utjecaja drugih kultura, vjera i grčke filozofije. Indijska
kultura je imala značajan utjecaj na kršćanstvo u predstavi o
božanstvu, a muslimani su bili u direktnom kontaktu sa kršćanima.
Judaizam je, također, imao utjecaja na muslimane i njihove krive
predstave o Bogu su spomenute u Kur'anu.
Pored utjecaja drugih vjera utjecaj grčke filozofije je bio
ključni u pojavi novih, do tada nepoznatih ideja, među
muslimanima.
Mu'tezile su osjetile da prijeti velika opasnost islamskom
vjerovanju od spomenutih etjecaja Jevreja, kršćana i muslimanskih
fiozofa koji su pali pod etjecaj grčke filozofije i potpuno je
prihvatili i pomiješali sa vjerom. Njihova promišljanja su bila
utemeljena na dva stuba grčke filozofije: Platonu i Aristotelu.
Mu'tezile su primijetile da pojedine grupacije među
muslimanima zagovaraju otjelotvorenje (tedžsim) i
antropomorfizam govoreći o Allahu, dž.š., i Njegovim svojstvima
na način koji ne priliči Njegovoj uzvišenosti, naročito među
ekstremnim šijama koje su Aliju, r.a., i ostale imame proglasili
Vjerske znanosti


248
božanstvima. Tada su osjetili obavezu da ustanu u odbranu
islamskog vjerovanja. Oni su smatrali da u pristupu selefa ovim
pitanjima nema dovoljno racionalnih odgovora koji bi mogli
zadovoljiti protivnike, te su odlučili da protivnicima odgovore na
njihov način i njihovim argumentima. Imali su cilj da zaniječu sve
negetivnosti koje su protivnici pripisivali Allahovom biću (tenzih).
Iščitavali su filozofska djela i upotrijebili njihove argumente za
potporu svojih principa, među kojima je najznačiji bio princip
tevhida (jednoće Stvoritelja). Pokušali su da u tome budu oprezni i
ne zapadnu u zamku kao što su to uradili muslimanski filozofi koji
su u potpunosti prihvatili grčku filozofiju i pokušali da je izmire sa
islamskim učenjem, kao što je bio El-Kindi, El-Farabi i Ibn Sina.
Mu'tezile su u toj bici ipak pale pod utjecaj grčke filozofije.
Počeli su da govore o Jedinstvu Bitka na način da niječu određena
svojstva svodeći ih na svojstvo znanja tvrdeći da je znanje jednako
Biće. Zanijekali su postojanje svojstava u smislu bilo kakvog
dodatka na Biće. Sve to da bi opravdali tvrdnju da samo Jedan
postoji oduvijek. Eš-Šeherstani tvrdi “da je mišljenje Ebul Huzejla
El-Allafa da su svojstva manifestacija Bića (vudžuhun lizzat) u
potpunosti preuzeto iz kršćanskog vjerovanja koje je nastalo pod
etjecajem grčke filozofije.” (Eš-Šeherstani, 1968:1/50)
Eš-Šeherstani smatra da su Mu'tezile u svom pokušaju da
riješe problem Allahovih, dž.š., svojstava bili pod utjecajem
islamskih filozofa na čelu sa El-Farabijem i Ibn Sinaom. Također,
je neupitna činjenica da su islamski filozofi koji su, pokušavajući
riješiti pitanje svojstava svodeći ih sve na svojstvo znanja i
poistovjećujući svojstvo znanja sa Bićem, bili pod utjecajem
neoplatonista. Dokaz da su Mu'tezile imale namjeru da brane
islasmko vjerovanje o ovom pitanju su riječi El-Hajjata u svome
djelu el-Intisar: “Nekoliko naših prijatelja obavijestilo me da je
Ibrahim En-Nazzam, r.a., u dovi Allahu, dž.š., rekao: “Gospodaru
moj, Ti znaš da sam ja dao sve od sebe kako bih pomogao tvoju
čistu vjeru (tevhid), da sam prihvatio bilo koje od preciznih
mišljenja samo zato što je bilo u skladu sa tevhidom. Ja se odričem
svih mišljenja koja su u suprotnosti sa tevhidom i sa njima nemam
ništa. Gospodaru moj ako znaš da sam ja zaista ovakav kakvog sam
sebe opisao, onda mi oprosti moje grijehe i olakšaj mi smrtne
patnje.” (Garabe, 1972:50) Ovako motivisani Mu'tezile su
prenaglašavali ulogu razuma i sve kur'ansko-sunnetske citate
tumačili onako kako odgovara podršci nijekanja svega što je u
oprečnosti sa tevhidom i jednostavnosti kada je u pitanju Allahovo,
Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


249
dž.š., biće. Oni su zanijekali vjerodostojne hadise koji govore o
viđenju Allaha, dž.š., pozivajući se na kur'anski ajet “ﺭﺎﺼﺑﻷﺍ ﻪﻛﺭﺪﺗ ﻻ"
Otišli su i dalje od toga, tako da ćemo naći En-Nazzama kako
ismijavajući se konstatuje: “Ibn Mes'ud tvrdi da se Mjesec
rascijepio i da je on to vidio. To je otvorena laž u koju nema
sumnje.” On lažnim smatra i tvrdnju Ibn Mes'uda da je vidio džine.
(Garabe, 1972:26) Mu'tezile optužuju ashabe za kontardiktornost u
svojim stavovima i na tome im puno zamjere. Najbolji dokaz za to
je djelo kojeg je napisao En-Nazzam pod naslovom: En-Nuket u
kojem on svakom od ashaba pronalazi grešku koja ga čini
nepouzdanim. (Garabe, 1972:26)
Imam Ebul-Hasan El-Eš'ari, koji je dobro poznavao
mu'tezijilske stavove, pravi komparaciju između negiranja
Svojstava od strane Mu'tezila i tvrdnji Aristotela, pa kaže: “Ebu
Huzejl je svoje tvrdnje o Svojstvima preuzeo od Aristotela, jer je
Aristotel u nekim svojim knjigama kazao: “Tvorac je samo znanje,
sama moć, sami život, sami sluh i sami vid.”
ﻪﻠﻛ ﺮﺼﺑ ،ﻪﻠﻛ ﻊﲰ ،ﻪﻠﻛ ﺓﺎﻴﺣ ،ﻪﻠﻛ ﺓﺭﺪﻗ ﻪﻠﻛ ﻢﻠﻋ ﻱﺭﺎﺒﻟﺍ
Ebul-Huzejlu su se dopale ove riječi Aristotela, pa je i on
kazao: “Njegovo znanje je On, Njegova moć je On.” ﻪﺗﺭﺪﻗﻭ ،ﻮﻫ ﻮﻫ ﻪﻤﻠﻋ
ﻮﻫ ﻲﻫ (Garabe, 1972:27)
Eš-Šeherstani kada govori o principima Mu'tezila, sljedbenika
Vasila, i utjecaju fiozofije na njih, kaže: “Mu'tezilizam se temelji
na četiri principa: prvi princip je negiranje svojstava Allaha, dž.š.,
kao što su: znanje, moć, volja i život. U samom početku ta njihova
tvrdnja nije bila dovoljno jasna. Vasil je polazio od neupitne
činjenice da je nemoguće postojanje dva boga koji su vječni
(oduvijek i zuvijek). On tvrdi da je onaj ko prizna značenje ili
svojstvo koje je oduvujek ustvrdio postojanje dva boga. Sljedbenici
Vasila su se upustili u ovakve debate nakon čitanja knjiga grčkih
filozofa. Na kraju su došli do tvrdnje da se sva svojstva svode na
znanje i moć, kao što je kazao El-Džubai, ili na dva stanja kao što
je rekao Ebu Hašim, a Ebul Husejn El-Basri je došao do zaključka
da se sva Svojstva svode na jedno, a to je znanje. To je, ustvari,
pravac filozofa. (Eš-Šeherstani, 1968:1/46)
Nadam se da sam ovim skromnim radom uspio osvijetliti ovo
značajno pitanje u historiji islamske misli i predstaviti najznačajnije
tokove koji su oličeni u stavovima prve generacije muslimana
Vjerske znanosti


250
(selef), mu'tezila i muetkellimina kao predstavnika ehli sunneta vel-
džema'ata.
5. ZAKLJUČAK
Islamska misao, u početku svog razvoja, prošla je kroz
nekoliko faza, među kojima su njznačajnije dvije:
1. Jedinstvo izvora i jasnoća metodologije u kojoj je islam bio
jedina vodilja islamske misli. Islam je (u Kur'anu i u sunnetu) dao
prave odgovore na filozofska pitanja koja su okupirala ljudski
razum. Ashabi su se zadovoljili tim odgovorima i isključivo ih
crpili iz Kur'ana i sunneta. Što se razuma tiče, u toj fazi, bio je u
potpunosti usmjeren ka razumijevanju nove vjere i izučavanju ajeta
koji su se postepeno objavljivali i ljudsku misao spašavali od idejne
anarhije i besmisla.
2. Miješanje izvora i padanje pod utjecaj drugih u
metodologiji. Ova faza počinje sa gotovo samim početkom drugog
stoljeća i zahvata manji dio emevijskog perioda. U abbasijskom
periodu doživljava veliki uspon, tako da su se počeli rađati razni
pravci i sekte. Prvi se pojavljuje Džehm b. Safvan sa idejom
nijekanja svojstava Allaha, dž.š., a zatim Mu'tezile i filozofi. U
ovoj fazi dolazi do miješanja originalne islamske kulture sa novim
stranim uvezenim kulturama. Tada dolazi do zaokreta u islamskoj
misli od jednostavnosti ka složenosti, od predavanja urođenom
osjećaju ka razumskom promišljanju i alegoričnom tumačenju, od
zanosa i džihada ka opuštenosti i situiranosti, od istinskog traganja
za onim što je obaveza činiti i tako biti koristan ka intelektualnoj
raskoši pomiješanoj sa polemikom od koje nema nikakve koristi.
Aktiviraju se rasprave o razumu i mogućnosti spoznaje istine putem
razuma. To je bilo pogodno tlo za aktiviranje mnogih kršćanskih i
jevrejskih sekti. Pokret prevođenja knjiga grčke filozofije uzima
maha kao neophodan korak u odgovoru na novonastala idejna
kretanja.
LITERATURA
Ebu Hanife, N. (1324. h. god.) El-Fikhu el-ekber, Kairo.
El-Bagdadi, A. (bez godine izdanja) El-Ferku bejnel-firek, Kairo.
El-Behijj, M. (1967) El-Džanibu el-ilahijj minet-tefkir el-islamijj,
Kairo.
El-Eš'ari, A. (1969) Mekalatul islamijjin, Kairo.
El-Isfaraini, A. (1955) Et-Tebsiru fid-din, Bagdad.
Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


251
El-Makrizi, T. (bez godine izdanja) El-Hutat, Bejrut.
Eš-Šeherstani, M. (1968) El-Milel ven-nihal, Egipat.
Fergal, J. (1972) Neš'etul ara vel-mezahib vel-firek el-kelamijje,
Kairo.
Garabe, H. (1972) Ibn Sina između vjere i filozofije, Kairo.
Ibn Haldun, A. (1322. h. god.) El-Mukaddima, Egipat.

Vjerske znanosti


252


RELATION BETWEEN ALLAH’S ATTRIBUTES AND HIS
SUPREME BEING (ALAKATU SIFATILLAHI TEALA BI
ZATIHI)
Zuhdija Adilović, Ph.D.
Summary
This issue is not of only philosophical character apart from
Quranic-Sunni texts. The issue started inside a circle of Islamic
society where Islamic texts were the foundation for everything in
their lives and way of thinking. They were even the main trait of a
Muslim personality.
The domain of divine in the way of an individual’s reasoning
should be based solely on the Qur’an and Sunna and their
methodology. Nevertheless, the influence of foreign thinking on
Islamic scholars as well as the attempts to compromise between the
foreign thinking and Islam, started a new era of reasoning which, in
general, is characterized by thought profusion unfamiliar to the
original Islamic teaching that is precise and concise. Relation
between Allah’s attributes and His Supreme Being is one of the
issues that originated under the influence of new ambience. This
greatly influenced the beginning of new courses of Islamic thought.
As a result, it is necessary to analyze and define the origins of
those ideas in order to estimate the extent to which Islamic thought
has been consistent with the Islamic method of explaining one of
the important aspects of religious thought. Such a study would also
be helpful in separating original from borrowed within different
courses of Islamic thought that for a long time played an important
intellectual role. However, it is evident that they still greatly
influence Islamic thought.
Key words: Islamic thought, ilmul-kelam, Revelation,
methodology
Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


253


ﻪﺗﺍﺬﺑ ﱃﺎﻌﺗ ﷲﺍ ﺕﺎﻔﺻ ﺔﻗﻼﻋ
ﺭﻮﺘﻛﺪﻟﺍ ﺫﺎﺘﺳﻷﺍ / ﺶﺘﻴﻓﻮﻟﺩﺎﻋ ﻱﺪﻫﺯ
ﰲ ﺔﻴﻣﻼﺳﻹﺍ ﺔﻴﺑﺮﺘﻟﺍ ﺔﻴﻠﻛ ﺔﻌﻣﺎﺟ ﺎﺴﺘﻴﻧﺯ
ﺔﺻﻼﳋﺍ
ﺹﻮﺼﻨﻟﺍ ﻦﻋ ﺓﺪﻴﻌﺑ ﺓﺩﺮﳎ ﺔﻴﻔﺴﻠﻓ ﺔﻟﺄﺴﻣ ﺔﻟﺄﺴﳌﺍ ﻩﺬﻫ ﺖﺴﻴﻟ . ﻩﺬﻫ ﺕﺮﻬﻇ
ﻴﻓ ﺔﻴﻨﻳﺪﻟﺍ ﺹﻮﺼﻨﻟﺍ ﺖﻧﺎﻛ ﻊﻤﺘﳎ ﰲ ﺔﻟﺄﺴﳌﺍ ﺔﻴﻠﻤﻌﻟﺍ ﻢ·ﺎﻴﺣ ﰲ ﺀﻲﺷ ﻞﻛ ﺱﺎﺳﺃ ﻪ
ﻙﺍﺬﻧﺁ ﻢﻠﺴﳌﺍ ﺔﻴﺼﺨﺸﻟ ﺔﻴﺳﺎﺳﻷﺍ ﺓﺰﻴﻛﺮﻟﺍ ﻲﻫ ﺖﻧﺎﻛ ﻞﺑ ،ﺔﻳﺮﻜﻔﻟﺍﻭ .
ﻚﻟﺫ ﰲ ﱃﺎﻌﺗ ﷲﺍ ﺕﺍﺬﺑ ﻖﻠﻌﺘﳌﺍ ﻱﺮﺸﺒﻟﺍ ﲑﻜﻔﺘﻟﺍ ﻥﻮﻜﻳ ﻥﺃ ﻲﻐﺒﻨﻳ ﻥﺎﻛ ﺍﺬﻟ
ﺎﻤﻬﺠﻬﻨﻣﻭ ﺔﻨﺴﻟﺍﻭ ﻥﺁﺮﻘﻟﺍ ﻰﻠﻋ ﺎﻴﻨﺒﻣ ﻊﻤﺘ-ﺍ . ﻑﺮﻌﺗﻭ ﺪﻓﺍﻮﻟﺍ ﺮﻜﻔﻟﺍ ﻦﻜﻟﻭ
ﻟﻭﺎﳏﻭ ،ﻪﻴﻠﻋ ﲔﻤﻠﺴﳌﺍ ﻦﻳﺮﻜﻔﳌﺍ ﰲ ﺍﺮﺛﺃ ﻲﻣﻼﺳﻹﺍ ﻦﻳﺪﻟﺍ ﲔﺑﻭ ﻪﻨﻴﺑ ﻖﻴﻓﻮﺘﻟﺍ ﺔ
ﺭﻮﺼﺘﻟﺍ ﻦﻋ ﺐﻳﺮﻐﻟﺍ ﻲﻠﻘﻌﻟﺍ ﻑﺮﺘﻟﺎﺑ ﺰﻴﲤ ﻱﺬﻟﺍ ﺪﻳﺪﳉﺍ ﻱﺮﻜﻔﻟﺍ ﺪﻬﻌﻟﺍ ﺭﻮﻬﻇ
ﻞﻴﺻﻷﺍ ﻲﻣﻼﺳﻹﺍ . ﻊﺿﻮﻟﺍ ﺍﺬ· ﺕﺮﺛﺄﺗ ﱵﻟﺍ ﺎﻳﺎﻀﻘﻟﺍ ﻯﺪﺣﺇ ﺔﻴﻀﻘﻟﺍ ﻩﺬﻫ ﺖﻧﺎﻛﻭ
ﺔﻔﻠﺘﺨﳌﺍ ﺔﻳﺮﻜﻔﻟﺍ ﺔﻴﻣﻼﺳﻹﺍ ﺱﺭﺍﺪﳌﺍ ﺭﻮﻬﻇ ﰲ ﺕﺪﻋﺎﺳﻭ ﻱﺮﻜﻔﻟﺍ .
ﺔﺟﺎﳊﺍ ﻞﻌﳚ ﻪﻠﻛ ﺍﺬﻫ ﺔﻴﻀﻘﻟﺍ ﻩﺬﻫ ﺭﻭﺬﺟ ﻥﺎﻴﺒﻟ ﺔﺳﺎﻣ – ﷲﺍ ﺕﺎﻔﺻ ﺔﻗﻼﻋ
ﻪﺗﺍﺬﺑ ﱃﺎﻌﺗ – ،ﻲﻣﻼﺳﻹﺍ ﺞﻬﻨﳌﺎﺑ ﺔﻴﻣﻼﺳﻹﺍ ﺔﻴﻠﻘﻌﻟﺍ ﻁﺎﺒﻀﻧﺍ ﻯﺪﻣ ﻰﻠﻋ ﻢﻜﺤﻠﻟ
ﲏﻳﺪﻟﺍ ﺮﻜﻔﻟﺍ ﺐﻧﺍﻮﺟ ﻦﻣ ﻢﻬﻣ ﺐﻧﺎﺟ ﻥﺎﻴﺑ ﰲ . ﻦﻣ ﻞﻴﺻﻷﺍ ﻰﻠﻋ ﻢﻜﳊﺍﻭ ﻞﺑ
ﺡﺮﺴﳌﺍ ﻰﻠﻋ ﺍﲑﺒﻛ ﺍﺭﻭﺩ ﺖﻠﺜﻣ ﱵﻟﺍ ﺔﻔﻠﺘﺨﳌﺍ ﺔﻴﻣﻼﺳﻹﺍ ﺱﺭﺍﺪﳌﺍ ﺮﻜﻓ ﰲ ﻞﻴﺧﺪﻟﺍ
ﻔﻟﺍ ﺔﻴﻣﻼﺳﻹﺍ ﺔﻴﻠﻘﻌﻟﺍ ﻰﻠﻋ ﲑﺛﺄﺘﻟﺍ ﺔﻨﻜﳑ ﺖﻟﺍﺯ ﺎﻣﻭ ،ﻱﺮﻜ .
ﺔﻴﺳﺎﺳﻷﺍ ﺕﺎﺤﻠﻄﺼﳌﺍ : ﺞﻬﻨﳌﺍ ،ﻲﺣﻮﻟﺍ ،ﻡﻼﻜﻟﺍ ﻢﻠﻋ ،ﻲﻣﻼﺳﻹﺍ ﺮﻜﻔﻟﺍ



Vjerske znanosti


254





Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


255
Stručni rad

Esmir M. Halilović
1


KUR’ANSKO-HADISKA ISHODIŠTA HADISKIH
ZNANOSTI
Sažetak
U ovom radu se govori o osnovama hadiskih znanosti ili
terminologiji hadisa koj se crpi iz kur'anskih i sunnetskih izvora
kao osnovnih izvora svih islamskih znanosti. Govori se i o
obaveznosti slijeđenja sunneta, te odnosu ovih nauka sa drugim
islamskim disciplinama. Radom se upućuje na važnost izučavanja
navedenih znanosti koje su neophodne za ispravno razumijevanje
cjelokupne vjere.
Ključne riječi: Hadis / sunnet / terminologija hadisa
1. UVOD
U jednoj veoma interesantnoj predaji stoji:
ﻴﻋﺎﻤ`ﺳﹺﺇ `ﻦﻋ ﻰﺳﻮ`ﻣ `ﻦ`ﺑ ﻪﱠﻠﻟﺍ `ﺪ`ﻴﺒ`ﻋ ﺎﻨﹶﺛ`ﺪﺣ ﹶﺔﺒ`ﻌ`ﺷ ﹺﻦ`ﺑ ﺓﲑﻐ`ﻤﹾﻟﺍ `ﻦﻋ ﹴﺲ`ﻴﹶﻗ `ﻦﻋ ﹶ ﻞ
ﻪﱠﻠﻟﺍ `ﺮ`ﻣﹶﺃ `ﻢ`ﻬﻴﺗﹾﺄﻳ ﻰ`ﺘﺣ ﻦﻳﹺﺮﻫﺎﹶﻇ ﻲﺘ`ﻣﹸﺃ `ﻦﻣ ﹲﺔﹶﻔﺋﺎﹶﻃ ﹸﻝﺍﺰﻳ ﺎﹶﻟ ﹶﻝﺎﹶﻗ ﻢﱠﻠﺳﻭ ﻪ`ﻴﹶﻠﻋ `ﻪﱠﻠﻟﺍ ﻰﱠﻠﺻ `ﻲﹺﺒ`ﻨﻟﺍ `ﻦﻋ
ﹶﻥﻭ`ﺮﻫﺎﹶﻇ `ﻢ`ﻫﻭ
“Kazivao nam je ‘Ubejdullah b. Musa od Isma’ila od Kajsa
od el-Mugire b. Šu’beta od Vjerovjesnika, s.a.w.s., da je rekao:
“Neprestalno će jedna skupina od moga Ummeta biti pobjednička
sve dok ne dođe Allahova presuda (Sudnji dan), a oni će biti
pobjednici!” (Buhari, Muslim, Ebu Davud, Tirmizi i drugi.
„Sahihul-Buhari“, broj hadisa: 7311, 9/101.)
U tumačenju ovog hadisa, čuveni islamski učenjak i
pobožnjak Abdullah b. Mubarek je rekao: “Smatram da su to oni
koji se bave hadisom!” (Sulejm, Amr Abdul-Mun'im 2000:3)
Poslanikov, s.a.w.s., hadis je u svome put dospijevanja do
savremenih muslimana prošao kroz nekoliko etapa. Najčešća je


1
Asistent, Islamski pedagoški fakultet u Zenici, esmir_h@yahoo.com
Vjerske znanosti


256
podjela na sljedeće etape:
1. pamćenje i pisanja hadisa za vrijeme Poslanika,
s.a.w.s.,
2. hadis u vrijeme ashaba,
3. vrijeme fitneta i početak izmišljanja hadisa,
4. intenzivno pisanje i rad na hadisu,
5. “zlatno doba” hadisa,
6. vrijeme odvajanja terminologije hadisa od ostalih
hadiskih nauka,
7. razvoj terminologije hadisa i komentarisanje hadisa.
Osnove za razvoj hadiskih znanosti nalazimo u brojnim
kur'anskim ajetima, još brojnijim hadiskim uputama i stavovima
islamskih učenjaka kroz cijelu historiju islama.
DVOSTRUKO ČUVANJE ALLAHOVE OBJAVE
Uzvišeni Allah, dž.š.
2
, je objavio Kur’an i obećao da će ga
sačuvati do Sudnjeg dana:
ﹸﻈﻓﺎﺤﹶﻟ `ﻪﹶﻟ ﺎ`ﻧﹺﺇﻭ ﺮﹾﻛﱢ ﺬﻟﺍ ﺎﻨﹾﻟ` ﺰﻧ `ﻦ`ﺤﻧ ﺎ`ﻧﹺﺇ ﹶﻥﻮ
„Mi, uistinu, Kur’an objavljujemo i zaista ćemo Mi nad njim
bdjeti!” (El-Hidžr, 9.)
3

Uzvišeni je rekao i da Poslanik, s.a.w.s.,
4
ne govori po hiru
svome:

ﻰﺣﻮ`ﻳ `ﻲ`ﺣﻭ ﺎﱠﻟﹺﺇ ﻮ`ﻫ ﹾﻥﹺﺇ ﻯﻮﻬﹾﻟﺍ ﹺﻦﻋ `ﻖﻄ`ﻨﻳ ﺎﻣﻭ
„On ne govori po hiru svome – to je samo Objava koja mu
se obznanjuje!“ (En-Nedžm, 3,4.)
Značenje ovog ajeta je da su hadisi Allahovog Poslanika,
s.a.v.s., vrsta objave od Allaha, dž.š. (el-Kudat, bez. god. izd.) .
Također, je Uzvišeni Allah, dž.š., u Kur’anu propisao
vjernicima:
' ﻳﹶﺃ ﺎﻳ ﺎ ﻣ ﻰﹶ ﻠ ﻋ ﺍﻮ`ﺤﹺﺒ`ﺼ`ﺘﹶ ﻓ ¸ﺔﹶﻟﺎﻬﺠﹺﺑ ﺎﻣ`ﻮﹶﻗ ﺍﻮ`ﺒﻴﺼ`ﺗ ﹾﻥﹶﺃ ﺍﻮ`ﻨ`ﻴﺒﺘﹶﻓ ﹴﺈﺒﻨﹺﺑ `ﻖﺳﺎﹶﻓ `ﻢﹸﻛَﺀﺎﺟ ﹾﻥﹺﺇ ﺍﻮ`ﻨﻣَﺁ ﻦﻳﺬﱠﻟﺍ ﺎﻬ
ﲔﻣﺩﺎﻧ `ﻢ`ﺘﹾﻠﻌﹶﻓ

2
Dželle-dželaluhu! – što znači Uzvišeni, Svevišnji Allah.
3
Svi prijevodi ajeta u ovom djelu su od r. Besima Korkuta.
4
Salla-Allahu alejhi we sellem! – što znači: Neka je na njega Allahov blagoslov i
mir. Od adaba spram Poslanika, s.a.w.s., je da kada se on spomene donese ovaj
ili neki drugi salavat na njega! Vidi više: Ibnus-Sallah, „Ma'rifetu enva'i 'ilmil-
hadis“, str: 299.
Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


257
“O vjernici, ako vam nekakav nepošten čovjek donese kakvu
vijest, dobro je provjerite, da u neznanju nekome zlo ne učinite, pa
da se zbog onoga što ste učinili pokajete.” (El-Hudžurat, 6.)
Prvim kur’anskim ajetom se muslimanima garantuje da će
Allah, dž.š., sačuvati Svoju objavu od svih iskrivljivanja. Drugim
ajetom se definiše Poslanikova, a.s., uloga u prenošenju Objave i
vjerozakona, a trećim kur’anskim ajetom je muslimanima
vjernicima naređeno da provjeravaju vijesti koje do njih dopru.
Hadiski učenjaci su dali posebnu važnost ovome ajetu jer je on
općenite naravi, te su stoga smatrali da treba posebnu važnost dati
provjeravanju svih vijesti koje se pripisuju Poslaniku, s.a.w.s.,
njegovim ashabima i tabi’inima, jer se te vijesti i informacije
odnose direktno na našu vjeru. Zbog toga je ovaj ajet uzet za
temelj terminologije hadisa. (Tahan, M. 1415 h.) Na osnovu
rečenog se zaključuje da vjernici imaju aktivno učešće u
izvršavanju Allahovog obećanja o sačuvanosti Šerijata na Zemlji.
SUNNET POJAŠNJAVA KUR’AN
Sunnet je drugi izvor islama. Musliman ne može shvatiti niti
primjenjivati Allahove propise ako se ne bude držao Kur’ana i
sunneta, jer su oni nerazdvojni. Štaviše hadis, odnosno sunnet je
samostalan šerijatski izvor. (Handžić, M. 1972)
Uzvišeni Allah, dž.š., kaže:
ﺘﻳ `ﻢ`ﻬﱠﻠﻌﹶﻟﻭ `ﻢﻬﻴﻟﺇ ﹶﻝ` ﺰ`ﻧ ﺎﻣ ﹺﺱﺎ`ﻨﻠﻟ ﻦ`ﻴﺒ`ﺘﻟ ﺮﹾﻛﱢﺬﻟﺍ ﻚﻴﻟﺇ ﺎﻨﹾﻟﺰﻧﹶﺃﻭ ﹶﻥﻭ`ﺮﱠﻜﹶﻔ
“A tebi objavljujemo Kur’an da bi objasnio ljudima ono što
im se objavljuje, i da bi oni razmislili.” (En-Nahl, 44.)
5


`ﻧﹺ ﺈﹾﻟﺍﻭ ﺓﺍﺭ`ﻮ`ﺘﻟﺍ ﻲﻓ `ﻢ`ﻫﺪ`ﻨﻋ ﺎﺑﻮ`ﺘﹾﻜﻣ `ﻪﻧﻭ`ﺪﹺﺠﻳ ﻱ ﺬﱠﻟﺍ `ﻲ` ﻣﹸﺄﹾﻟﺍ ` ﻲﹺﺒ` ﻨﻟﺍ ﹶﻝﻮ`ﺳ`ﺮﻟﺍ ﹶﻥﻮ`ﻌﹺﺒ`ﺘﻳ ﻦﻳﺬﱠﻟﺍ ﹺ ﻞﻴﹺﺠ
`ﻊﻀ ﻳﻭ ﹶﺚﺋﺎﺒﺨﹾﻟﺍ `ﻢﹺﻬ`ﻴﹶﻠﻋ `ﻡ`ﺮﺤ`ﻳﻭ ﺕﺎﺒ`ﻴﱠﻄﻟﺍ `ﻢ`ﻬﹶﻟ ﱡﻞﺤ`ﻳﻭ ﹺﺮﹶﻜ`ﻨ`ﻤﹾﻟﺍ ﹺﻦﻋ `ﻢ`ﻫﺎﻬ`ﻨﻳﻭ ﻑﻭ`ﺮ`ﻌﻤﹾﻟﺎﹺﺑ `ﻢ`ﻫ`ﺮ`ﻣﹾﺄﻳ
ﻭ `ﻩﻭ`ﺮﺼﻧﻭ `ﻩﻭ`ﺭ`ﺰﻋﻭ ﻪﹺﺑ ﺍﻮ`ﻨﻣَﺁ ﻦﻳﺬﱠﻟﺎﹶﻓ `ﻢﹺﻬ`ﻴﹶﻠﻋ `ﺖﻧﺎﹶﻛ ﻲﺘﱠﻟﺍ ﹶﻝﺎﹶﻠﹾﻏﹶﺄﹾﻟﺍﻭ `ﻢ`ﻫﺮ`ﺻﹺﺇ `ﻢ`ﻬ`ﻨﻋ ﺭﻮ'ﻨﻟﺍ ﺍﻮ`ﻌﺒ`ﺗﺍ
ﹶﻥﻮ`ﺤﻠﹾﻔ`ﻤﹾﻟﺍ `ﻢ`ﻫ ﻚﺌﹶﻟﻭﹸﺃ `ﻪﻌﻣ ﹶﻝﹺﺰ`ﻧﹸﺃ ﻱﺬﱠﻟﺍ
„Onima koji će slijediti Poslanika, vjerovjesnika, koji neće
znati ni da čita ni da piše, kojeg oni kod sebe, u Tevratu i Indžilu,

5
O nekim značenjima ovog ajeta više vidi i u skraćenom izdanju Ibn Kesirovog
tefsira na bosanskom jeziku, str: 740.
Vjerske znanosti


258
zapisana nalaze, koji će od njih tražiti da čine dobra djela, a od
odvratnih odvraćati ih, koji će im lijepa jela dozvoliti, a ružna im
zabraniti, koji će ih tereta i teškoća koje su oni imali osloboditi.
Zato će oni koji budu u njega vjerovali, koji ga budu podržavali i
pomagali i svjetlo po njemu poslano slijedili – postići ono što
budu željeli.“ (El-A'raf, 157.)
ﹶﻥﻮ`ﻨ ﻣ`ﺆ`ﻳ ﹴﻡ`ﻮﹶﻘ ﻟ ﹰﺔﻤ`ﺣﺭﻭ ﻯﺪ`ﻫﻭ ﻪﻴﻓ ﺍﻮﹸﻔﹶﻠﺘ`ﺧﺍ ﻱﺬﱠﻟﺍ `ﻢ`ﻬﹶﻟ ﻦ` ﻴﺒ`ﺘﻟ ﺎﱠﻟﹺﺇ ﺏﺎﺘﻜﹾﻟﺍ ﻚ`ﻴﹶﻠﻋ ﺎﻨﹾﻟﺰ`ﻧﹶﺃ ﺎﻣﻭ
“Mi tebi objavljujemo Knjigu da bi im objasnio ono oko
čega se razilaze, i da bude vjernicima uputa i milost.” (En-Nahl,
64.)
`ﻢﹺ ﻬﻴﱢﻛ ﺰ`ﻳ ﻭ ﻪ ﺗﺎ ﻳَﺁ `ﻢﹺﻬ`ﻴﹶﻠﻋ ﻮﹸﻠ`ﺘﻳ `ﻢﹺﻬِﺴﹸﻔ`ﻧﹶﺃ `ﻦﻣ ﺎﹰﻟﻮ`ﺳﺭ `ﻢﹺﻬﻴﻓ ﹶ ﺚﻌﺑ ﹾﺫﹺﺇ ﲔﹺﻨﻣ`ﺆ`ﻤﹾﻟﺍ ﻰﹶﻠﻋ `ﻪﱠﻠﻟﺍ `ﻦﻣ `ﺪﹶﻘﹶﻟ
`ﻦﻣ ﺍﻮ`ﻧﺎﹶﻛ ﹾﻥﹺﺇﻭ ﹶﺔﻤﹾﻜﺤﹾﻟﺍﻭ ﺏﺎﺘﻜﹾﻟﺍ `ﻢ`ﻬ`ﻤﱢ ﻠﻌ`ﻳﻭ ﹴﲔﹺﺒ`ﻣ ﹴﻝﺎﹶﻠﺿ ﻲﻔﹶﻟ ﹸﻞ`ﺒﹶﻗ
“Allah je vjernike milošću Svojom obasuo kad im je jednog
između njih kao poslanika poslao, da im riječi Njegove kazuje, da
ih očisti i da ih Knjizi i mudrosti nauči, jer su prije bili u očitoj
zabludi.“ (Ali Imran, 164.)
Imam Šafija je riječ „mudrost“ u ovom ajetu protumačio kao
hadis Allahovog Poslanika. a.s. U ovim ajetima vidimo smisao
Poslanikova, s.a.w.s., poslanstva a to je: objašnjavanje ljudima
Božije objave. Nema nikakve sumnje da je Allahov Poslanik,
s.a.w.s., pojašnjavao Kur’an svojim riječima, djelima i
odobrenjima i to na jasan i decidan način.
OBAVEZNOST SLIJEĐENJA SUNNETA
U brojnim kur’anskim ajetima se, također, govori o
obaveznosti slijeđenja Allahovog Poslanika, s.a.w.s., te
postupanju po njegovim naredbama.
Allah , kaže:
`ﲔﹺ ﺒ`ﻤﹾﻟﺍ ﹸﻍﺎﹶ ﻠ ﺒﹾﻟﺍ ﺎ ﻨﻟﻮ` ﺳﺭ ﻰﹶﻠﻋ ﺎﻤ`ﻧﹶﺃ ﺍﻮ`ﻤﹶﻠ`ﻋﺎﹶﻓ `ﻢ`ﺘ`ﻴﱠﻟﻮﺗ ﹾﻥﹺﺈﹶﻓ ﺍﻭ`ﺭﹶﺬ`ﺣﺍﻭ ﹶﻝﻮ`ﺳ`ﺮﻟﺍ ﺍﻮ`ﻌﻴﻃﹶﺃﻭ ﻪﱠﻠﻟﺍ ﺍﻮ`ﻌﻴﻃﹶﺃﻭ
“I budite poslušni Allahu i budite poslušni Poslaniku i
oprezni budite! A ako glave okrenete, onda znajte da je Poslanik
Naš dužan samo da jasno obznani.” (El-Maide, 92.)
`ﻢﹸﻜﹶﻟﺎﻤ`ﻋﹶﺃ ﺍﻮﹸﻠﻄ`ﺒ`ﺗ ﺎﹶﻟﻭ ﹶﻝﻮ`ﺳ`ﺮﻟﺍ ﺍﻮ`ﻌﻴﻃﹶﺃﻭ ﻪﱠﻠﻟﺍ ﺍﻮ`ﻌﻴﻃﹶﺃ ﺍﻮ`ﻨﻣَﺁ ﻦﻳﺬﱠﻟﺍ ﺎﻬ' ﻳﹶﺃ ﺎﻳ
Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


259
“O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se
Poslaniku, i ne ništite djela svoja!” (Muhammed, 33.)
ﹺ ﺏﺎﹶﻘﻌﹾﻟﺍ `ﺪﻳﺪﺷ ﻪﱠﻠﻟﺍ ﱠﻥﹺﺇ ﻪﱠﻠﻟﺍ ﺍﻮﹸﻘ`ﺗﺍﻭ ﺍﻮ`ﻬﺘ`ﻧﺎﹶﻓ `ﻪ`ﻨﻋ `ﻢﹸﻛﺎﻬﻧ ﺎﻣﻭ `ﻩﻭﹸﺬ`ﺨﹶﻓ ﹸﻝﻮ`ﺳ` ﺮﻟﺍ `ﻢﹸﻛﺎﺗَﺁ ﺎﻣﻭ
„…ono što vam Poslanik da, to uzmite, a ono što vam
zabrani ostavite; i bojte se Allaha jer Allah, zaista, strahovito
kažnjava.” (El-Hašr, 7.)
`ﻢﻫﹺﺮ`ﻣﹶﺃ `ﻦ ﻣ ﹸﺓﺮﻴﺨﹾﻟﺍ `ﻢ`ﻬﹶﻟ ﹶﻥﻮﹸﻜﻳ ﹾﻥﹶﺃ ﺍﺮ`ﻣﹶﺃ `ﻪﹸﻟﻮ`ﺳﺭﻭ `ﻪﱠﻠﻟﺍ ﻰﻀﹶﻗ ﺍﹶﺫﹺﺇ ¸ﺔﻨﻣ`ﺆ`ﻣ ﺎﹶﻟﻭ ﹴﻦﻣ`ﺆ`ﻤﻟ ﹶﻥﺎﹶﻛ ﺎﻣﻭ
ﺎﻨﻴﹺﺒ`ﻣ ﺎﹰﻟﺎﹶﻠﺿ ﱠﻞﺿ `ﺪﹶﻘﹶﻓ `ﻪﹶﻟﻮ`ﺳﺭﻭ ﻪﱠﻠﻟﺍ ﹺﺺ`ﻌﻳ `ﻦﻣﻭ
“Kada Allah i Poslanik Njegov nešto odrede, onda ni vjernik
ni vjernica nemaju pravo da po svom nahođenju postupe. A ko
Allaha i Njegova Poslanika ne posluša, taj je sigurno skrenuo s
pravog puta.”(El-Ahzab, 36.)
ﻤﹶﻓ ﻰﱠﻟﻮﺗ `ﻦﻣﻭ ﻪﱠﻠﻟﺍ ﻉﺎﹶﻃﹶﺃ `ﺪﹶﻘﹶﻓ ﹶﻝﻮ`ﺳ`ﺮﻟﺍ ﹺﻊﻄ`ﻳ `ﻦﻣ ﺎﹰﻈﻴﻔﺣ `ﻢﹺﻬ`ﻴﹶﻠﻋ ﻙﺎﻨﹾﻠﺳ`ﺭﹶﺃ ﺎ
„Onaj ko se pokorava Poslaniku pokorava se i Allahu; a onaj
ko glavu okreće – pa, Mi te nismo poslali da im čuvar budeš.“(En-
Nisa, 80.)
ﹶﻟ `ﻢﹸﺛ `ﻢ`ﻬﻨ`ﻴﺑ ﺮﺠﺷ ﺎﻤﻴﻓ ﻙﻮ`ﻤﱢ ﻜﺤ`ﻳ ﻰ`ﺘﺣ ﹶﻥﻮ`ﻨﻣ`ﺆ`ﻳ ﺎﹶﻟ ﻚ` ﺑﺭﻭ ﺎﹶﻠﹶﻓ ﺎ`ﻤ ﻣ ﺎ ﺟﺮﺣ `ﻢﹺﻬِﺴﹸﻔ`ﻧﹶﺃ ﻲﻓ ﺍﻭ`ﺪﹺﺠﻳ ﺎ
ﺎﻤﻴﻠ`ﺴﺗ ﺍﻮ`ﻤﱢ ﻠﺴ`ﻳﻭ ﺖ`ﻴﻀﹶﻗ
„I tako Mi Gospodara tvoga, oni neće biti vjernici dok za
sudiju u sporovima međusobnim tebe ne prihvate i da onda zbog
presude tvoje u dušama svojim nimalo tegobe ne osjete i dok se
sasvim ne pokore.“( En-Nisa, 65.)
ﺎﻨ`ﻌﹶﻃﹶﺃﻭ ﺎﻨ`ﻌﻤ ﺳ ﺍﻮﹸﻟﻮﹸﻘﻳ ﹾﻥﹶﺃ `ﻢ`ﻬﻨ`ﻴﺑ ﻢﹸﻜ`ﺤﻴﻟ ﻪﻟﻮ`ﺳﺭﻭ ﻪﱠﻠﻟﺍ ﻰﹶﻟﹺﺇ ﺍﻮ`ﻋ`ﺩ ﺍﹶﺫﹺﺇ ﲔﹺﻨﻣ`ﺆ`ﻤﹾﻟﺍ ﹶﻝ`ﻮﹶﻗ ﹶﻥﺎﹶﻛ ﺎﻤ`ﻧﹺﺇ
ﹶﻥﻮ`ﺤﻠﹾﻔ`ﻤﹾﻟﺍ `ﻢ`ﻫ ﻚﺌﹶﻟﻭﹸﺃﻭ
„Kad se vjernici Allahu i Poslaniku Njegovu pozovu, da im
on presudi, samo reknu: “Slušamo i pokoravamo se!’ – Oni neće
uspjeti.”( En-Nur, 51.)
`ﻢﹺﻬِﺴﹸﻔ`ﻧﹶﺃ `ﻦﻣ ﲔﹺﻨﻣ`ﺆ`ﻤﹾﻟﺎﹺﺑ ﻰﹶﻟ`ﻭﹶﺃ ' ﻲﹺﺒ`ﻨﻟﺍ
„Vjerovjesnik treba da bude preči vjernicima nego oni sami
sebi…”( El-Ahzab, 6.)
Vjerske znanosti


260
ﺭ ﻲﻓ `ﻢﹸﻜﹶﻟ ﹶﻥﺎﹶﻛ `ﺪﹶﻘﹶﻟ ﺮﺧَﺂﹾﻟﺍ ﻡ`ﻮﻴﹾﻟﺍﻭ ﻪﱠﻠﻟﺍ ﻮ`ﺟ`ﺮﻳ ﹶﻥﺎﹶﻛ `ﻦﻤﻟ ﹲﺔﻨﺴﺣ ﹲﺓﻮ`ﺳﹸﺃ ﻪﱠﻠﻟﺍ ﹺﻝﻮ`ﺳ
„Vi u Allahovom poslaniku imate divan uzor za onoga koji
se nada Allahovoj milosti i nagradi na onom svijetu” (El-Ahzab,
21.)
Allahov Poslanik, s.a.w.s., je rekao:
ﺮ` ﻀﻧ ﹴﻊﻣﺎﺳ `ﻦﻣ ﻰﻋ`ﻭﹶﺃ ﹴﻎﱢﻠﺒ`ﻣ `ﺏ`ﺮﹶﻓ ﻊﻤﺳ ﺎﻤﹶﻛ `ﻪﻐﱠﻠﺒﹶﻓ ﺎﹰﺌ`ﻴﺷ ﺎ`ﻨﻣ ﻊﻤﺳ ﹰﺃﺮ`ﻣﺍ `ﻪﱠﻠﻟﺍ
“Neka se Allah, dž.š., smiluje osobi koja od nas nešto čuje
pa ga prenese onako kako je čula, jer možda će osoba kojoj se
prenese bolje razumjeti od one koja je čula”. (Tirmizi, broj hadisa:
2657, 5/33.)
6

Također je Poslanik, s.a.w.s., rekao:
ﺎﹰ ﻓﺎﹶ ﻠ ﺘ`ﺧﺍ ﻯﺮ ﻳ `ﻢﹸﻜ`ﻨﻣ `ﺶﻌﻳ `ﻦﻣ `ﻪ`ﻧﹺﺈﹶﻓ ¯ﻲﺸﺒﺣ `ﺪ`ﺒﻋ ﹾﻥﹺﺇﻭ ﺔﻋﺎﱠﻄﻟﺍﻭ ﹺﻊ`ﻤ`ﺴﻟﺍﻭ ﻪﱠﻠﻟﺍ ﻯﻮﹾﻘﺘﹺﺑ `ﻢﹸﻜﻴﺻﻭﹸﺃ
ﺍ ﺕﺎﹶﺛﺪ`ﺤ`ﻣﻭ `ﻢﹸﻛﺎ`ﻳﹺﺇﻭ ﺍﲑﺜﹶﻛ ﺔ`ﻨ`ﺳﻭ ﻲﺘ`ﻨ`ﺴﹺﺑ ﻪ`ﻴﹶ ﻠ ﻌﹶﻓ `ﻢﹸﻜ`ﻨﻣ ﻚﻟﹶﺫ ﻙﺭ`ﺩﹶﺃ `ﻦﻤﹶﻓ ﹲﺔﹶﻟﺎﹶﻠﺿ ﺎﻬ`ﻧﹺﺈﹶﻓ ﹺﺭﻮ`ﻣﹸﺄﹾﻟ
ﺬﹺﺟﺍﻮ`ﻨﻟﺎﹺﺑ ﺎﻬ`ﻴﹶﻠﻋ ﺍﻮ' ﻀﻋ ﲔ` ﻳﺪ`ﻬﻤﹾﻟﺍ ﻦﻳﺪﺷﺍ` ﺮﻟﺍ ِﺀﺎﹶﻔﹶﻠ`ﺨﹾﻟﺍ
“Savjetujem vam da budete bogobojazni i da se pokoravate,
pa makar vam vođa bio abesinski rob! Ko od vas bude doživio,
vidjet će velika razilaženja! Čuvajte se izmišljenih stvari jer su
one zabluda, pa ko od vas to doživi neka se drži moga sunneta i
sunneta mojih upućenih zamjenika! Neka se u potpunosti toga
pridržava!” (Tirmizi, Broj hadisa: 2676, 5/43.)
7

Također, je rekao i sljedeće hadise:
`ﺏﺎﺘﻛ `ﻢﹸﻜﻨ`ﻴﺑﻭ ﺎﻨﻨ`ﻴﺑ ﹸﻝﻮﹸﻘﻴﹶﻓ ﻲﺜﻳﺪﺣ `ﻦﻣ ¸ﺚﻳﺪﺤﹺﺑ ﹸﺙ`ﺪﺤ`ﻳ ﻪﺘﹶﻜﻳﹺﺭﹶﺃ ﻰﹶﻠﻋ ﺎﹰﺌﻜ`ﺘ`ﻣ ﹸﻞ`ﺟ` ﺮﻟﺍ `ﻚﺷﻮ`ﻳ
ﺎﻣﻭ `ﻩﺎﻨﹾﻠﹶﻠ`ﺤﺘ`ﺳﺍ ﹴﻝﺎﹶﻠﺣ `ﻦﻣ ﻪﻴﻓ ﺎﻧ`ﺪﺟﻭ ﺎﻣ ﱠﻞﺟﻭ ` ﺰﻋ ﻪﱠﻠﻟﺍ ﱠﻥﹺ ﺇﻭ ﺎﱠﻟﹶ ﺃ `ﻩﺎﻨ`ﻣ`ﺮ ﺣ ﹴﻡﺍﺮﺣ `ﻦﻣ ﻪﻴﻓ ﺎﻧ`ﺪﺟﻭ
`ﻪﱠﻠﻟﺍ ﻡ`ﺮﺣ ﺎﻣ ﹸﻞﹾﺜﻣ ﻢﱠﻠﺳ ﻭ ﻪ`ﻴﹶﻠﻋ `ﻪﱠﻠﻟﺍ ﻰﱠﻠﺻ ﻪﱠﻠﻟﺍ ﹸﻝﻮ`ﺳﺭ ﻡ`ﺮﺣ ﺎﻣ
„Bojati se je da će doći vrijeme kada će se čovjeku
zavaljenom na svome jastuku, prenijeti neki od mojih hadisa, pa
će reći: „Između nas i vas je Allahova Knjiga, pa što u njoj
nađemo od halala, smatramo ga halalom, a što nađemo od harama,

6
Hadis još bilježe Ebu Davud, Ibn Madže, Taberani, Ibn Hibban, Darimi i
Tirmizi koji kaže da je hasen-sahih. Vidi: „Džami'us-sahih – sunen Tirmizi“,
Bejrut: „Daru ihjat-turasil-arebi“, Broj hadisa: 2657, 5/33.
7
Hadis je sahih i bilježe ga Ebu Davud, Hakim, Ahmed, Tirmizi i drugi. Vidi:
„Džami'us-sahih – sunen Tirmizi“ „Daru ihjat-turasil-arebi“, Bejrut.
Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


261
smatramo ga haramom, a zar nije ono što je zabranio Allahov
Poslanik, s.a.w.s., kao ono što je zabranio Allah?“ (Ebu Davud i
Ibn Madže bez god. izd.)
8

ﺶ`ﻴﺠﹾﻟﺍ `ﺖ`ﻳﹶ ﺃﺭ ﻲ`ﻧﹺﺇ ﹺﻡ`ﻮﹶﻗ ﺎﻳ ﹶﻝﺎﹶﻘﹶﻓ ﺎﻣ`ﻮﹶﻗ ﻰﺗﹶﺃ ﹴﻞ`ﺟﺭ ﹺﻞﹶﺜﻤﹶﻛ ﻪﹺﺑ `ﻪﱠﻠﻟﺍ ﻲﹺﻨﹶﺜﻌﺑ ﺎﻣ ﹸﻞﹶﺜﻣﻭ ﻲﻠﹶﺜﻣ ﺎﻤ` ﻧﹺﺇ
ﹶﻓ ﻪﻣ`ﻮﹶﻗ `ﻦﻣ ﹲﺔﹶﻔﺋﺎﹶﻃ `ﻪﻋﺎﹶﻃﹶﺄﹶﻓ َﺀﺎﺠ` ﻨﻟﺎﹶﻓ ﹸﻥﺎﻳ`ﺮ`ﻌﹾﻟﺍ `ﺮﻳﺬ`ﻨﻟﺍ ﺎﻧﹶﺃ ﻲ` ﻧﹺﺇﻭ ` ﻲﻨ`ﻴﻌﹺﺑ `ﻢﹺﻬﻠ ﻬﻣ ﻰﹶﻠ ﻋ ﺍﻮﹸﻘﹶﻠﹶﻄ`ﻧﺎﹶﻓ ﺍﻮ`ﺠﹶﻟ`ﺩﹶﺄ
`ﻢ`ﻬﺣﺎﺘ`ﺟﺍﻭ `ﻢ`ﻬﹶﻜﹶﻠ`ﻫﹶﺄﹶﻓ `ﺶ`ﻴﺠﹾﻟﺍ `ﻢ`ﻬﺤ`ﺒﺼﹶﻓ `ﻢ`ﻬﻧﺎﹶﻜﻣ ﺍﻮ`ﺤﺒ`ﺻﹶﺄﹶﻓ `ﻢ`ﻬ`ﻨﻣ ﹲﺔﹶﻔﺋﺎﹶﻃ `ﺖﺑﱠﺬﹶﻛﻭ ﺍ`ﻮﺠﻨﹶﻓ
ﹺﺑ ﺏﱠﺬﹶﻛﻭ ﻲﹺﻧﺎﺼﻋ `ﻦﻣ ﹸﻞﹶﺜﻣﻭ ﻪﹺﺑ `ﺖﹾﺌﹺﺟ ﺎﻣ ﻊﺒ` ﺗﺎﹶﻓ ﻲﹺﻨﻋﺎﹶﻃﹶﺃ `ﻦﻣ ﹸﻞﹶﺜﻣ ﻚﻟﹶﺬﹶﻓ `ﻖ ﺤﹾﻟﺍ `ﻦﻣ ﻪﹺ ﺑ `ﺖﹾﺌﹺﺟ ﺎﻤ
„Primjer mene i onoga sa čime me Allah poslao je kao
primjer čovjeka koji je došao nekom narodu i rekao im: „O
narode, vidio sam golim okom veliku vojsku, pa vas upozoravan
da se spasite!“ pa ga jedna skupina ljudi posluša pa se spreme i
sklone se i tako se spase, a druga skupina ga bude smatrala
lažovom i ostanu na svojim topracima. Dođe ta velika vojska pa ih
uništi i razori. To je primjer onoga ko mi se pokorava i slijedi ono
sa čime sam došao i primjer onoga ko smatra lažnim ono sa čime
sam došao od istine.“ (Buhari, 1422 h. god., broj hadisa: 7282,
9/93.)
ﹶ ﻞ ﺧﺩ ﻲﹺﻨﻋﺎﹶ ﻃﹶﺃ `ﻦﻣ ﹶﻝﺎﹶﻗ ﻰﺑﹾﺄﻳ `ﻦﻣﻭ ﻪﱠﻠﻟﺍ ﹶﻝﻮ`ﺳﺭ ﺎﻳ ﺍﻮﹸﻟﺎﹶﻗ ﻰﺑﹶﺃ `ﻦﻣ ﺎﱠﻟﹺﺇ ﹶﺔ` ﻨﺠﹾﻟﺍ ﹶﻥﻮﹸﻠ`ﺧ`ﺪﻳ ﻲﺘ` ﻣﹸﺃ ﱡﻞﹸﻛ
ﻰﺑﹶﺃ `ﺪﹶﻘﹶﻓ ﻲﹺﻧﺎﺼﻋ `ﻦﻣﻭ ﹶﺔ`ﻨﺠﹾﻟﺍ
„Cijeli moj Ummet će ući u Džennet osim onih koji
odbiju!“ rekoše ashabi: „A ko će odbiti o Allahov Poslaniče?!“ On
reče: „Ko mi se pokorava ući će u Džennet, a ko mi bude
nepokoran, on je odbio!“ (Buhari, 1422 h. god., broj hadisa: 7280,
9/92.)
ﻋ ﺍﻭﹸﺬ`ﺧ `ﻢﹸﻜﹶﻜﺳﺎﻨﻣ ﻲ`ﻨ
„Uzmite od mene vaše hadžske obrede!“ (Bejheki, 1414h.
god. / 1994 god., broj hadisa: 9307, 5/125.)
9

ﺎﳘﺪﻌﺑ ﺍﻮﻠﻀﺗ ﻦﻟ ﲔﺌﻴﺷ ﻢﻜﻴﻓ ﺖﻛﺮﺗ ﺪﻗ ﱐﺇ : ﱵﻨﺳﻭ ﷲﺍ ﺏﺎﺘﻛ

8
Hadis je sahih. Bilježe ga Ebu Davud i Ibn Madže u sličnom rivajetu. Vidi:
„Sunen Ibn Madže“, Bejrut: Darul-fikr, broj hadisa: 12; 1/6.
9
En-Nesai i Bejheki. Vidi: Bejheki, „Sunen el-Kubra“, Mekka: Darul-Baz,
1414h. god. / 1994 god., broj hadisa: 9307, 5/125.
Vjerske znanosti


262
„Ostavio sam vam dvije stvari nakon kojih (ako ih budete
slijedili) nećete zalutati: Allahovu Knjigu i moj sunnet!“ (Hakim,
Bejheki, Malik i Darekutni.)
ﻯﻭﺭﻭ ﺩﻭﺍﺩ ﻮﺑﺃ ﻦﻋ ﻱﺭﺪﳋﺍ ﺪﻴﻌﺳ ﰊﺃ ﻝﺎﻗ ﻪﻨﻋ ﷲﺍ ﻲﺿﺭ :
ﻳ `ﻦ ﻋ ﺎﻤ`ﻬﻌ ﺿﻮﹶﻓ ﻪ`ﻴﹶﻠ`ﻌﻧ ﻊﹶﻠﺧ ﹾﺫﹺﺇ ﻪﹺﺑﺎﺤ`ﺻﹶﺄﹺﺑ ﻲﱢﻠﺼ`ﻳ ﻢﱠﻠ ﺳﻭ ﻪ`ﻴﹶﻠﻋ `ﻪﱠﻠﻟﺍ ﻰﱠﻠﺻ ﻪﱠﻠﻟﺍ ﹸﻝﻮ`ﺳﺭ ﺎﻤﻨ`ﻴﺑ ﻩﹺﺭﺎ ﺴ
ﹶﻝﺎﹶ ﻗ `ﻪ ﺗﺎﹶ ﻠ ﺻ ﻢﱠﻠﺳﻭ ﻪ`ﻴﹶﻠﻋ `ﻪﱠﻠﻟﺍ ﻰﱠﻠﺻ ﻪﱠﻠﻟﺍ ﹸﻝﻮ`ﺳﺭ ﻰﻀﹶﻗ ﺎ`ﻤﹶﻠﹶﻓ `ﻢ`ﻬﹶﻟﺎﻌﹺﻧ ﺍ`ﻮﹶﻘﹾﻟﹶﺃ `ﻡ`ﻮﹶﻘﹾﻟﺍ ﻚﻟﹶﺫ ﻯﹶﺃﺭ ﺎ`ﻤﹶﻠﹶﻓ
ﹶﻘﹶﻓ ﺎﻨﹶﻟﺎﻌﹺﻧ ﺎﻨ`ﻴﹶﻘﹾﻟﹶﺄﹶﻓ ﻚ`ﻴﹶﻠ`ﻌﻧ ﺖ`ﻴﹶﻘﹾﻟﹶﺃ ﻙﺎﻨ`ﻳﹶﺃﺭ ﺍﻮﹸﻟﺎﹶﻗ `ﻢﹸﻜﻟﺎﻌﹺﻧ ِﺀﺎﹶﻘﹾﻟﹺﺇ ﻰﹶﻠﻋ `ﻢﹸﻜﹶﻠﻤﺣ ﺎﻣ ﻪﱠﻠﻟﺍ ﹸﻝﻮ`ﺳ ﺭ ﹶﻝﺎ
ﺍﺭﹶﺬﹶ ﻗ ﺎﻤﹺ ﻬﻴﻓ ﱠﻥﹶﺃ ﻲﹺﻧﺮﺒ`ﺧﹶﺄﹶﻓ ﻲﹺﻧﺎﺗﹶﺃ ﻢﱠﻠﺳﻭ ﻪ`ﻴﹶﻠﻋ `ﻪﱠﻠﻟﺍ ﻰﱠﻠﺻ ﹶﻞﻳﹺﺮ`ﺒﹺﺟ ﱠﻥﹺﺇ ﻢﱠﻠﺳﻭ ﻪ`ﻴﹶﻠﻋ `ﻪﱠﻠﻟﺍ ﻰﱠﻠﺻ
Ebu Davud bilježi predaju od Ebu Se’ida el-Hudrija, r.a.
10
,
da je rekao:
„Jedne prilike je Poslanik, s.a.w.s., klanjao namaz sa svojim
ashabima, pa je u toku namaza skinuo svoje papuče i stavio ih
lijevo od sebe. Kada su ljudi to vidjeli, i oni su skinuli svoje
papuče. Kada je Poslanik, s.a.w.s., završio namaz, upitao je: „Što
ste vi skinuli svoje papuče?“ Oni rekoše: „Vidjeli smo tebe da si
skinuo papuče pa smo i mi skinuli svoje!“ Poslanik, s.a.w.s., reče:
„Došao mi je Džibril pa me obavijestio da je na mojima bilo
nečistoće!“
11

`ﻢﹸﻜ`ﻨﻣ `ﻊﻤ`ﺴﻳ `ﻦ` ﻤﻣ `ﻊﻤ`ﺴ`ﻳﻭ `ﻢﹸﻜ`ﻨﻣ `ﻊﻤ`ﺴ`ﻳﻭ ﹶﻥﻮ`ﻌﻤ`ﺴﺗ
„Vi slušate (hadis), on će se slušati od vas, i slušat će se od
onih koji će slušati od vas!“ (Ahmed, Bejheki, Hakim, Taberani, i
drugi.)
ODNOS HADISA SPRAM KUR’ANA
Hadis spram Kur’ana ima nekoliko vidova međuodnosa:
1. Hadis potvrđuje i potkrepljuje Kur’an. Primjeri ovoga
su sve ono što se prenosi u vezi sa obaveznosti
namaza, zekata, hadža, zabranjenosti kamate i sl.

10
„Radije-Allahu anhu“ – Neka je Allah njime zadovoljan! A što je lijepo svaki
puta kazati kada se spomene neki od ashaba Allahovog Poslanika, s.a.w.s., a
kada se spomene neka od sahabijki (tj. žena) onda je lijepo kazati: „Radije-
Allahu ANHA!“ – Neka je Allah njome zadovoljan!.
11
Bilježe ga još i Bejheki, Daremi i Abd b. Humejd. Vidi: “Sunen Ebu Davuda”,
Bejrut: Darul-fikr, broj hadisa: 650, 1/231.
Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


263
2. Hadis pojašnjava Kur’an. Primjer ovoga je da se broj
rekata u namazu ne spominje u Kur’anu nego u hadisu
i sl.
3. Hadis propisuje stvari koje nisu propisane u Kur’anu.
Primjer ovoga je propisivanje udjela u nasljedstvu za
nanu, zabrana jedenja magarećeg mesa, zabrana
poligamnog braka sa ženom i njenom tetkom u isto
vrijeme i sl.
4. Hadis specificira određene propise Kur'ana (npr. način
odsijecanja ruke kradljivcu)
5. Detaljnije obrazlaže određene propise Kur'ana (npr.
dozvoljenost konzumiranja uginule ribe)
Prethodno rečeno bi se moglo i ovako prikazati:

Ibn Hazm
12
je o ovome lijepo rekao:
ﻥﺃﻭ ، ﺕﺎﻌﻛﺭ ﻊﺑﺭﺃ ﺮﻬﻈﻟﺍ ﻥﺃ ﺪﺟﻭ ﻥﺁﺮﻗ ﻱﺃ ﰲ ﻉﻮﻛﺮﻟﺍ ﻥﺃﻭ ، ﺕﺎﻌﻛﺭ ﺙﻼﺛ ﺏﺮﻐﳌﺍ
ﺎﻣ ﻥﺎﻴﺑﻭ ، ﻡﻼﺴﻟﺍﻭ ﺎﻬﻴﻓ ﺓﺀﺍﺮﻘﻟﺍ ﺔﻔﺻﻭ ، ﺍﺬﻛ ﺔﻔﺻ ﻰﻠﻋ ﺩﻮﺠﺴﻟﺍﻭ ، ﺍﺬﻛ ﺔﻔﺻ ﻰﻠﻋ
ﺭﺍﺪﻘﻣﻭ ، ﺮﻘﺒﻟﺍﻭ ﻞﺑﻹﺍﻭ ﻢﻨﻐﻟﺍﻭ ، ﺔﻀﻔﻟﺍﻭ ﺐﻫﺬﻟﺍ ﺓﺎﻛﺯ ﺔﻴﻔﻴﻛ ﻥﺎﻴﺑﻭ ، ﻡﻮﺼﻟﺍ ﰲ ﺐﻨﺘﳚ
ﺞﳊﺍ ﻝﺎﻤﻋﺃ ﻥﺎﻴﺑﻭ ، ﺓﺫﻮﺧﺄﳌﺍ ﺓﺎﻛﺰﻟﺍ ﺭﺍﺪﻘﻣﻭ ، ﺓﺎﻛﺰﻟﺍ ﺎﻬﻨﻣ ﺫﻮﺧﺄﳌﺍ ﺩﺍﺪﻋﻷﺍ ﺖﻗﻭ ﻦﻣ
ﺐﻨﺘﳚ ﺎﻣﻭ ﻡﺍﺮﺣﻹﺍ ﺔﻔﺻﻭ ، ﺭﺎﻤﳉﺍ ﻲﻣﺭﻭ ، ﺔﻔﻟﺩﺰﲟﻭ ﺎ· ﺓﻼﺼﻟﺍ ﺔﻔﺻﻭ ، ﺔﻓﺮﻌﺑ ﻑﻮﻗﻮﻟﺍ
ﺢﺋﺎﺑﺬﻟﺍ ﺔﻔﺻﻭ ، ﻞﻛﺂﳌﺍ ﻦﻣ ﻡﺮﳛ ﺎﻣﻭ ، ﻡﺮﶈﺍ ﻉﺎﺿﺮﻟﺍ ﺔﻔﺻﻭ ، ﻕﺭﺎﺴﻟﺍ ﺪﻳ ﻊﻄﻗﻭ ، ﻪﻴﻓ
ﺎﺑﺮﻟﺍ ﻥﺎﻴﺑﻭ ، ﻉﻮﻴﺒﻟﺍ ﻡﺎﻜﺣﺃﻭ ، ﻕﻼﻄﻟﺍ ﻉﻮﻗﻭ ﺔﻔﺻﻭ ، ﺩﻭﺪﳊﺍ ﻡﺎﻜﺣﺃﻭ ، ﺎﻳﺎﺤﻀﻟﺍﻭ
ﻲﻋﺍﺪﺘﻟﺍﻭ ﺔﻴﻀﻗﻷﺍﻭ ﺎﳕﺇﻭ ؟ ﻪﻘﻔﻟﺍ ﻉﺍﻮﻧﺃ ﺮﺋﺎﺳﻭ ﺕﺎﻗﺪﺼﻟﺍﻭ ، ﻯﺮﻤﻌﻟﺍﻭ ﺱﺎﺒﺣﻷﺍﻭ ﻥﺎﳝﻷﺍﻭ ،
ﻚﻟﺫ ﻞﻛ ﰲ ﻪﻴﻟﺇ ﻉﻮﺟﺮﳌﺍ ﺎﳕﺇﻭ ، ﺎﻬﻴﻓ ﻞﻤﻌﻧ ﻒﻴﻛ ﺭﺪﻧ ﱂ ﺎﻫﺎﻳﺇﻭ ﺎﻨﻛﺮﺗ ﻮﻟ ﻞﲨ ﻥﺁﺮﻘﻟﺍ ﰲ

12
Njegovo puno ime je يﺮھﺎﻈﻟا ﻲﺴﻟﺪﻧﻷا مﺰﺣ ﻦﺑ ﺪﯿﻌﺳ ﻦﺑ ﺪـــﻤـﺣأ ﻦﺑ ﻲﻠﻋ.

HADIS
POTVRĐUJE
KUR'AN (npr, zekat,
post...)
POJAŠNJAVA
KUR'AN (npr. namaz i
sl.)
SPECIFIZIRA
ODREĐENE
PROPISE KUR'ANA
(npr. odsiječanje ruke
kradljivcu)
DETALJNIJE
OBRAZLAŽE NEKE
PROPISE KUR'ANA
(npr. uginula riba...)

NORMIRA PROPISE
KOJI NISU
SPOMENUTI U
KUR'ANU
Vjerske znanosti


264
ﱯﻨﻟﺍ ﻦﻋ ﻞﻘﻨﻟﺍ - ﻢﻠﺳﻭ ﻪﻴﻠﻋ ﷲﺍ ﻰﻠﺻ - ﺓﲑﺴﻳ ﻞﺋﺎﺴﻣ ﻰﻠﻋ ﻮﻫ ﺎﳕﺇ ﻉﺎﲨﻹﺍ ﻚﻟﺬﻛﻭ ،
..... ﻳﺪﳊﺍ ﱃﺇ ﻉﻮﺟﺮﻟﺍ ﻦﻣ ﺪﺑ ﻼﻓ ﻝﺎﻗ ﺃﺮﻣﺍ ﻥﺃ ﻮﻟﻭ ، ﺓﺭﻭﺮﺿ ﺚ : ﺎﻧﺪﺟﻭ ﺎﻣ ﻻﺇ ﺬﺧﺄﻧ ﻻ
ﺔﻣﻷﺍ ﻉﺎﲨﺈﺑ ﺍﺮﻓﺎﻛ ﻥﺎﻜﻟ ﻥﺁﺮﻘﻟﺍ ﰲ
„Gdje se u Kur’anu nalazi da (farzi) podne namaza imaju
četiri rekata, da akšamski imaju tri rekata; da se ruku obavlja
ovako a sedžda onako; i da je opisano šta se uči (u namazu) i kako
se selam predaje? Gdje je u Kur'anu objašnjenje onoga čega se
treba kloniti prilikom posta, i objašnjenje kakvoće zekata na zlato
i srebro, sitnu stoku, deve i krave? Gdje je određena količina koja
se u zekatu izdvaja, i objašnjenje postupaka hadža od vremena
stajanja na Arefatu? I opisu namaza na Muzdelifi, bacanju
kamenčića na džemretima, i svojstvima ihrama i njegovih
zabrana, načinu odsijecanja ruke kradljivcu; o tome da se
dojenjem stvara zabrana stupanja u brak, i opisa onoga što je
zabranjeno od jela, i svojstvima kurbana i životinja za klanje, i
krivičnih propisa, i načinu razvoda braka, i propisu kupoprodaje, i
objašnjenju zabrane kamate, opisu sudstva i tužiteljstva, opisu
zakletvi, vakufa, posudbe, sadake i drugih oblasti fikha?! U
Kur’anu se nalaze samo općenite naredbe, i da nam je samo to
dato, ne bismo znali kako po njima postupati, i u svim tim
pitanjima je obaveza vraćanja ka onome što se prenosi od
Poslanika . Isto je i sa idžma'om. On se odnosi samo na neka
lakša pitanja... Zbog toga je nužno vraćanje hadisu. I kada bi neko
rekao: „Ne prihvatamo ništa osim onoga što je u Kur’anu, onda bi
on bio nevjernik po idžma’u cijelog Ummeta.“
13

VAŽNOST HADISKE ZNANOSTI U USPOREDBI SA
DRUGIM ISLAMSKIM ZNANOSTIMA
Hadiska znanost je jedna od najvažnijih, ako ne i najvažnija
islamska znanost. (El-Adevi, M. 1410 h. god./1990./god.)
I njeno izučavanje, kao i izučavanje ostalih islamskih
znanosti potpada pod kolektivnu vjersku dužnost – farz kifaje (El-
Kudat, bez. god. izdanja). Pomoću nje opstoji Šerijat i druge
šerijatske nauke. Onaj ko ne bude imao dovoljno znanja iz hadisa,
stalno će griješiti u oblastima islamskih znanosti, i druge će voditi

13
.“( ﺔﻜﺒﺸﻟﺍ ﺔﻴﻣﻼﺳﻹﺍ , ﺀﺎﺛﻼﺜﻟﺍ : 01 / 07 / 2003 , dostupno na: http://www.islamweb.net.qa/
ver2/archive/readArt.php?id=24305) (4.7.2009 god.)
Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


265
u stalne greške. Ovakva osoba će skrenuti sa pravog puta a da to
neće ni osjetiti, pa bez obzira da li se takva osoba bavi akaidom,
tefsirom, fikhom, va’zom ili historijom islama.
 Tako će neki mufessir uložiti veliki trud u tumačenju
značenja Allahovih riječi, ali možda neće doći do istine
jer se u svojim tumačenjima oslanjao na izmišljene ili
slabe predaje.
 Neki fekih može uložiti veliki trud u rješavanje neke
fikhske mes’ele, ali oslanjajući se na slaba mišljenja i
rivajete neće spoznati pravu istinu.
 Neki učenjak iz oblasti akaida će formirati svoja
mišljenja i stavove na slabim ili apokrifnim predajama i
na taj način će zastraniti i on i oni kojima govori o vjeri
i vjerskim istinama.
 Tako su i brojni va’izi, smatrajući da govore ono što
ljude približava Allahu, ustvari, govorili ono što je laž
na Allaha, dž.š., i Njegovog Poslanika, s.a.w.s.,
Uzvišeni Allah, dž.š., kaže:
ﻡ`ﻮﹶﻘﹾﻟﺍ ﻱﺪ`ﻬﻳ ﻻ ﻪﱠﻠﻟﺍ ﱠﻥﹺﺇ ﹴﻢﹾﻠﻋ ﹺﺮ`ﻴﻐﹺﺑ ﺱﺎ`ﻨﻟﺍ ﱠﻞﻀ`ﻴﻟ ﹰﺎﺑﺬﹶﻛ ﻪﱠﻠﻟﺍ ﻰﹶﻠﻋ ﻯﺮﺘﹾﻓﺍ ﹺﻦ` ﻤﻣ `ﻢﹶﻠﹾﻇﹶﺃ `ﻦﻤﹶﻓ
ﲔﻤﻟﺎﱠﻈﻟﺍ
„Ima li onda nepravednijeg od onoga koji, ne znajući istinu,
izmišlja laži o Allahu da bi ljude u zabludu doveo. Allah sigurno
neće ukazati na pravi put ljudima koji su nepravedni.” (El-En'am,
144.)
Zbog toga je obaveza svih da izučavaju hadiske znanosti
kako bi razlučili vjerodostojno od nevjerodostojnog.
Abdullah b. Mes'ud, r.a., je kazao: „Ponavljajte hadis!
Njegov život je u njegovom ponavljanju!“ (Hakim, 1397 h. god./
1977 god, str: 141.)
TERMINOLOGIJA HADISA
Hafiz Zejnuddin ‘Abdur-Rahman el-’Iraki je kazao:
„Hadiska nauka je veoma odgovorna i ozbiljna, od nje je velika
korist, na njoj se temelji većina propisa, pomoću nje se raspoznaje
halal i haram. Njeni učenjaci imaju posebnu terminologiju koja je
neophodna za shvatanje onima koji žele znanje, i zbog toga se
daje prednost pažnji u izučavanju ove znanosti.“
Vjerske znanosti


266
Sulejman en-Nedevi je rekao: „Rivajet – prenošenje je nužna
stvar. Ni jedna nauka, niti dunjalučka stvar ne može bez
prenošenja i rivajeta, jer ne može svaki čovjek prisustovati
svakom događaju.“
Terminologija hadisa je jedna od brojnih hadiskih znanosti
koja ima za predmet riječi, djela i sve ono što se dovodi u vezu sa
posljednjim Allahovim Poslanikom Muhammedom alejhi’s-selam.
Najčešća, najraširenija i najviše prihvaćena definicija ove znanosti
je:
ﺩﺮﻟﺍﻭ ﻝﻮﺒﻘﻟﺍ ﺚﻴﺣ ﻦﻣ ﱳﳌﺍﻭ ﺪﻨﺴﻟﺍ ﻝﺍﻮﺣﺃ ﺎ· ﻑﺮﻌﻳ ﺪﻋﺍﻮﻗﻭ ﻝﻮﺻﺄﺑ ﻢﻠﻋ .
„To je znanost o temeljima i pravilima po kojima se
prepoznaje sened i metn, sa stanovišta njihovog prihvatanja ili
odbacivanja“ (Tahhan, M., 1415 h. god. str.:15.).
Iz ove definicije se vidi da su dvije glavne teme ove nauke:
ﺪﻨﺴﻟﺍ – Riječ “sened” jezički označava “oslonac”a nazvan je
tako zbog toga što se hadis oslanja i temelji na njemu, odnosno što
se svaki prenosilac oslanja na prenošenje njegovog prethodnika u
senedu tj. da je čuo hadis od onog od koga ga prenosi.
Terminološko značenje seneda je lanac (niz) prenosilaca koji
nam prenose sadržaj (tekst) hadisa.
ﱳﳌﺍ – Riječ “metn” jezički označava nešto što je suštinsko i
“uzdignuto od zemlje”. Terminološko značenje je da je metn
sadržaj onog što se prenosi putem seneda.
Dakle, terminologija hadisa ima zadatak da razluči
vjerodostojne (ﺢﻴﺤﺼﻟﺍ) od nevjerodostojnih (ﻢﻴﻘﺴﻟﺍ) hadisa.
Na ovaj način, ispitujući sened i metn, ova nauka daje veliki
doprinos hadisu, fikhu i općenito islamu, čuvajući ga od
iskrivljivanja i zastranjivanja. Da nije ove nauke ne bi se mogao
razlikovati vjerodotojan hadis (sahih) od dobrog hadisa (hasen),
slabog hadisa (da’if ) niti pak izmišljenih predanja (mev’dua).
Primjer seneda i metna:
`ﻋ ﹺﻦ`ﺑﺍ `ﻦﻋ ﹴﻊﻓﺎﻧ `ﻦﻋ ﺏﻮ'ﻳﹶﺃ `ﻦﻋ `ﺩﺎ` ﻤﺣ ﺎﻨﹶﺛ`ﺪﺣ ﹴﺏ`ﺮﺣ `ﻦ`ﺑ ﹸﻥﺎﻤ`ﻴﹶﻠ`ﺳ ﺎﻨﹶﺛ`ﺪﺣ ﹶ ﻝﺎﹶ ﻗ ﺮﻤ ﹸﻝﻮ`ﺳﺭ ﹶﻝﺎﹶﻗ
ﻢﱠﻠﺳﻭ ﻪ`ﻴﹶﻠﻋ `ﻪﱠﻠﻟﺍ ﻰﱠﻠﺻ ﻪﱠﻠﻟﺍ
ﻪﱠﻠﻟﺍ ﺪﹺﺟﺎﺴﻣ ﻪﱠﻠﻟﺍ َﺀﺎﻣﹺﺇ ﺍﻮ`ﻌﻨ`ﻤﺗ ﺎﹶﻟ
Kazivao nam je Sulejman b. Harb, kazivao nam je Hammad
od Ejjuba od Nafi’a od Ibn Omera, r.a., da je rekao: „Rekao je
Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


267
Allahov Poslanik, s.a.w.s.: „Ne zabranjujte Allahovim robinjama
(ženama) da idu u Allahove džamije!“ (Buharija, Muslim i Ebu
Davud)
14

Prvi dio ovog rivajeta: „Kazivao nam je Sulejman b. Harb,
kazivao nam je Hammad od Ejjuba od Nafi’a od Ibn Omera , da
je rekao: „Rekao je Allahov Poslanik, s.a.w.s.: – je sened.
Drugi dio ovog rivajeta: „Ne zabranjujte Allahovim
robinjama (ženama) da idu u Allahove džamije!“ – je metn.
Druga definicija ove znanosti koja je, također, česta među
islamskim učenjacima je:
„To je nauka pomoću koje se poznaju pravila po kojima se
dolazi do spoznaje o raviji i rivajetu.“ (Sulejm, 2000./ str: 10.)
DRUGI NAZIVI ZA OVU ZNANOSTI
Kroz historiju za ovu znanost se vežu i sljedeći nazivi (El-
Kudat, bez. god. izd.):

15
ﻢﻠﻋ ﺚﻳﺪﳊﺍ ﺔﻳﺍﺭﺩ

16
ﻡﻮﻠﻋ ﺚﻳﺪﳊﺍ i
 ﻝﻮﺻﺃ ﺚﻳﺪﳊﺍ
17

Neki učenjaci prave razliku između ovih termina, i svakim
od navedenih dodjeljuju posebne oblasti. Ipak, najčešći naziv za
ovu znanost je ﺚﻳﺪــــﳊﺍ ﺢﻠﻄــﺼﻣ .
PODJELA HADISKE TERMINOLOGIJE
Dva su glavna dijela znanosti o hadisu:
1. ﺔﻳﺍﻭﺭ ﺚﻳﺪﳊﺍ ﻢﻠﻋ
2. ﺔﻳﺍﺭﺩ ﺚﻳﺪﳊﺍ ﻢﻠﻋ
ﺔﻳﺍﻭﺭ ﺚﻳﺪﳊﺍ ﻢﻠﻋ je nauka, odnosno dio nauke, koja izučava
načine i pravila, vrste rivajeta, termine u prenošenju hadisa od
Allahovog Poslanika, s.a.w.s. Obuhvata znanje o prenosiocima
hadisa, njihovoj kritici i valorizaciji, njihovim biografijama,

14
Vidi: „Sunen Ebu Davuda“, broj hadisa: 566, 1/210.
15
Nauka o shvatanjima značenja hadisa, njihovom suodnosu i sl.
16
„Nauke hadisa.“ Pod množinom „nauke“ se mislilo reći da je svaka od
hadiskih disciplina znanost za sebe a da svu sve objedinjene u ovoj znanosti.
17
“Temlji hadisa.“
Vjerske znanosti


268
imenima i nadimcima, mjestima boravka i sl. Dakle, ova znanosti
ima za temu ispitivanje seneda, rivajeta i što je u vezi s tim. Svrha
ove znanosti je sakupiti Poslanikove, s.a.w.s., hadise i pažljivo ih
čuvati.
ﺔﻳﺍﺭﺩ ﺚﻳﺪﳊﺍ ﻢﻠﻋ je nauka koja izučava suštinu prenesenog
rivajetom, uvjete, pravila i propise sadržaja i smisla hadisa,
klasificiranje hadisa, i sl. Suština ove znanosti je u ispitivanju
metna i prepoznavanju prihvatljivih među ostalim vrstama
hadisima. (Handžić, M. 1972)
ZAKLJUČAK
Hadiske znanosti spadaju među najvažnije islamske znanosti
općenito. One su čvrsto utemeljene na kur'ansko-hadiskim
uputama, i kroz period od 14 stoljeća, brojni učenjaci su dali
ogromne doprinose razvoju hadiskih znanosti. Razvijajući hadiske
znanosti, muslimani su uspijevali cjelovitije razumjeti i same
kur'anske tekstove kao i brojne hadise koji bi, bez adekvatnog
znanja iz hadiskih znanosti, bili pogrešno protumačeni i shvaćeni.
Sunnet nikako ne može bez Kur'ana, niti se pak Kur'an može
ispravno razumjeti bez sunneta. Terminologija hadisa je sržna
hadiska disciplina kojom se uspijevaju razlučiti vjerodostojni od
nevjerodostojnih hadisa. Pored ove nauke, spomenute su i druge
hadiske nauke, bez kojih je nezamislivo ozbiljnije bavljenje
hadisom!
LITERATURA
Sulejm, Amr Abdul-Mun'im „Tejsiru 'ulumil-hadis lil-
mubtedi'in“, Tanta: „Darud-dija“, 2000./, treće izdanje.
El-Kudat, dr. Šeref „El-Minhadžul-hadis“, Jordanski Univerzitet,
bez god. i mjesta izdanja.
Tahhan, Dr. Mahmud, “Tejsiru mustalehil-hadis“, „Merkezil-huda
lid-dirasat“, Aleksandrija, 1415./h. god.
El-Buhari, M. „Sahihul-Buhari“, bez mjesta izdanja, Daru tavkin-
nedžat“, 1422./h. god.
El-Adevi, M. „Tejsiru mustalehil-hadis fi sual ve dževab“, Kairo:
„Mektebetul-haremejn lil'ulumin-nafi'ah“, II izdanje,
1410./h. god./1990./god.
Hakim, „Ma'rifetu 'ulumil-hadis“, Bejrut, „Darul-kutubil-'ilmijje“
i Medina: „Mektebetul-'ilmijje“, II izdanje, 1397./h. god./
1977./god.
Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


269
Handžić, Mehmed, „Uvod u tefsirsku i hadisku nauku“, Sarajevo:
Gazi Husrevbegova medresa, 1972./god.
‘Itr, Nuruddin, dr., „Menhedžun-nakd fi ulumil-hadis“, Damask:
Darul-Fikr, treće izdanje, 1997./god.


QUR’ANIC-HADITH ORIGINS OF HADITH SCIENCES
Esmir Halilović, M.A.
Summary
In this paper, we present the origins of Hadith sciences or
the Terminology of Hadith derived from the Qur'anic and Sunna
sources which are the primary sources of all Islamic sciences. We
write about an obligation to follow the Sunna, and the relation of
the sciences with other Islamic disciplines. The importance of the
study of the sciences, that are necessary for right understanding of
entire religion, is emphasized.
Key words: Hadith, Sunna, Hadith terminology


ﺚﻳﺪﳊﺍ ﻡﻮﻠﻌﻟ ﺔﻴﺜﻳﺪﳊﺍﻭ ﺔﻴﻧﺁﺮﻘﻟﺍ ﺭﺩﺎﺼﳌﺍ
ﺶﺘﻴﻓﻮﻠﻴﻠﺧ ﲑﲰﺃ
ﺴﺘﻴﻧﺯ ﺔﻌﻣﺎﺟ ﰲ ﺔﻴﻣﻼﺳﻹﺍ ﺔﻴﺑﺮﺘﻟﺍ ﺔﻴﻠﻛ ﺎ
ﺔﺻﻼﳋﺍ
ﺔﻨﺴﻟﺍﻭ ﻥﺁﺮﻘﻟﺍ ﻰﻠﻋ ﲏﺒﳌﺍ ﺚﻳﺪﳊﺍ ﺢﻠﻄﺼﻣ ﻢﻠﻋ ﺚﺤﺒﻟﺍ ﺍﺬﻫ ﻉﻮﺿﻮﻣ
ﺔﻴﻣﻼﺳﻹﺍ ﻡﻮﻠﻌﻟﺍ ﻞﻜﻟ ﲔﻴﺳﺎﺳﺃ ﻦﻳﺭﺪﺼﻤﻛ . ﻉﺎﺒﺗﺍ ﺓﺭﻭﺮﺿ ﻰﻠﻋ ﺚﺤﺒﻟﺍ ﺪﻛﺆﻳﻭ
ﺔﻴﻣﻼﺳﻹﺍ ﻡﻮﻠﻌﻟﺍ ﻦﻣ ﻩﲑﻐﺑ ﻢﻠﻌﻟﺍ ﺍﺬﻫ ﺔﻗﻼﻋ ﺽﺮﻌﻳﻭ ﺔﻨﺴﻟﺍ . ﺚﺤﺒﻟﺍ ﺪﻛﺆﻳ ﺎﻤﻛ
ﻛ ﻦﻳﺪﻟﺍ ﻢﻬﻓ ﻪﻴﻠﻋ ﻒﻗﻮﺘﻳ ﺚﻴﺣ ﻢﻠﻌﻟﺍ ﺍﺬﻫ ﺔﺳﺍﺭﺩ ﺔﻴﳘﺃ ﻰﻠﻋ ﻪﻠ .
ﺔﻴﺳﺎﺳﻷﺍ ﺕﺎﺤﻠﻄﺼﳌﺍ : ﺚﻳﺪﳊﺍ ﺢﻠﻄﺼﻣ ،ﺔﻨﺴﻟﺍ ،ﺚﻳﺪﳊﺍ .
Vjerske znanosti


270

Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


271
Izvorni naučni rad

Amel Sarajlić
1


HISTORIJSKI PRIKAZ POJAVE SLJEDBI I
RASKOLA U ISLAMU
Sažetak
Poslije Poslanikove, a.s., smrti muslimani su sačuvali
kompaktnost svoje zajednice do perioda hilafeta Ebu Bekra i
Omera, r.a. Nakon ubistva halife Osmana, r.a., dolazi do
konfrontacije i krvoprolića među muslimanima. Taj nemili događaj
poljuljao je snažan stub halifatskog autoriteta, a islam i muslimani
dovedeni su u tešku situaciju i iskušenje. U tom periodu nastaju
različita mišljenja i stavovi o pitanju hilafeta. Svaka od oponentnih
strana iznosila je svoje argumente, a neki su čak posezali i za
falsifikovanim predajama i neautentičnim tumačenjima. Navedena
zbivanja rezultirala su pojavu raskola i sljedbi među muslimanima.
Haridžije i šije su prve sljedbe koje su se pojavile, a poslije njih
pojavile su se kaderije i murdžije iz kojih se izrodiše sve kasnije
sljedbe i raskoli.
Sve te sljedbe uglavnom su bile uvjetovane vanjskim i
unutrašnjim faktorima koji su nekada bili čisto vjerskog karaktera,
nekada političko-ekonomskog, a nekada filozofskog karaktera.
Ključne riječi: sljedbe/raskoli/ haridžije/ šije/ kaderije/ murdžije i
mu’atezile
1. UVOD
U ovom radu bavimo se genealoškim, historijsko-religijskim,
ali i vjersko-političkim uzrocima koji su doveli do pojave raskola i
sljedbi unutar muslimanske zajednice. Sljedbe i raskoli među
muslimanima javljaju se usljed djelovanja kako vanjskih tako i
unutarnjih faktora, te okolnosti kroz koje su muslimani prolazili u
periodu nastanka tih sljedbi. Sve te sljedbe, zapravo, su se pojavile
tokom dugotrajne povijesti bremenite političkim i društvenim

1
Asistent, Islamski pedagoški fakultet Univerziteta u Zenici,
amelsarajlic@gmail.com
Vjerske znanosti


272
zbivanjima koja još uvijek ne poznajemo najbolje. Sljedbe i raskoli
u islamu nisu se sve pojavile u isto vrijeme i odjednom, nego su se
javljale u različitim razdobljima i na različitim mjestima. Prvo
razdoblje islama predstavlja najčišći period islamskog ummeta u
povijesti islama, period ustrajnosti i ispravnosti u vjerovanju (akidi)
prve generacije ovog ummeta. Premda je to period u kojem
Poslanik, a.s., umire i u kojem dolazi do krize vođstva (hilafeta) u
novoformiranoj zajednici muslimana, muslimani ipak uspijevaju
sačuvati kompaktnost te svoje zajednice. Tek u drugom, trećem i
četvertom razdoblju pojavljuju se prve sljedbe i raskoli u islamu.
2. PRVO RAZDOBLJE (1- 37. H. god.)
Dvadeset i tri godine Kur'an je objavljivan Poslaniku, a.s., a
on ga je prenosio i tumačio svojim drugovima sve dok nije
upotpunjena vjera i usavršena Allahova blagodat, nakon čega ga je
Uzvišeni Allah uzeo Sebi. Pored ajeta koji su za nas razumljivi i
pojmljivi u Kur'anu se nalaze i ajeti čija značenja nismo u
mogućnosti pojmiti svojim razumom, kao što su ajeti koji govore o
Allahovom Biću, Njegovim imenima, svojstvima i djelima, o
Sudnjem danu, događajima i stanju na tom danu, o Džennetu i
Džehennemu i o onome što je Allah, dž.š., pripremio u njima od
nagrade i kazne. Sve spomenuto, objavljivano je Poslaniku, a.s., a
on je to prenosio i tumačio svojim drugovima. Njegovi drugovi su
ti koji su izravno od Poslanika, a.s., slušali Kur'an i shvatili njegovo
značenje, zatim su povjerovali u njega i radili po njegovim
propisima. Oni su to prihvatali i u to čvrsto vjerovali, tako da se ne
prenosi ni od jednog od njih da je odbio ili posumnjao u nešto od
toga.
Mi vjerujemo da su oni shvatali sve ono što im je prenosio
Poslanik, a.s., kada je riječ o jasnim ajetima (muhkem), jer bi u
protivnom pitali i tražili objašnjenje značenja, zbog toga što se to
ticalo najvažnije stvari u njihovom životu, a to je vjerovanje
(akida). Vidjeli smo ih kako se u početku bore protiv Poslanika,
a.s., da bi poslije, nakon prihvatanja islama, žrtvovali svoje živote,
djecu i imetak štiteći ga, a ne bi to radili na Allahovom putu da nisu
poznavali svoje vjerovanje i shvatili njegovo značenje.
Činjenica je da su ashabi, r.a., pitali Poslanika, a.s., o nekim
stvarima iz oblasti islamskog prava, ali to su bila pitanja vezana za
djela a ne za vjerovanje.
Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


273
Ibn 'Abbas, r.a., je rekao: "Nisam vidio narod bolji od ashaba
(drugova) Allahovog Poslanika, a.s., nisu ga, za njegovog života,
pitali više od trinaest pitanja, sva su u Kur'anu… Pitaju te o
mjesečnom pranju, pitaju te o zabranjenim mjesecima, pitaju te o
siročadima… I pitali su ga samo ono od čega bi koristi imali."(El-
Dževzijje, 1996: 56)
Rekao je Ibnul-Kajjim: "Drugovi Allahovog Poslanika, a.s.,
su se razilazili u nekim pitanjima vezanim za propise vjere, ali oni
su bili prvaci i uglednici u vjeri, sa najpotpunijim imanom, i,
Allahu hvala, nisu se razilazili ni u jednom pitanju vezanom za
Allahova imena, svojstva ili djela…"(El-Dževzijje, 1996: 39)
Ovako su ashabi, r.a., ustrojili svoj život, pa je njihovo
društvo bilo zdravo od svih zastranjivanja koja bi natrunila njegovu
bistrinu ili izobličila njegovu čistotu.
Pojedina zastranjivanja su skoro bila na pomolu, ali su
liječena na vrijeme i sprječavana u samom začetku, tako da u ovom
periodu nije došlo do njihove pojave.
Tako su u vrijeme Poslanika, a.s., neki od ashaba počeli
raspravljati o određenju, na šta se Poslanik, a.s., naljutio i zabranio
im da o tome raspravljaju, pa su se toga prošli.
Abdullah ibn 'Amr ibn el-'As je rekao: "Jedne prilike je
Poslanik, a.s., izišao među ashabe, r.a., dok su oni raspravljali o
određenju zbog čega se naljutio toliko da mu se lice zacrvenilo, kao
da mu je na njemu ispučen nar, pa je rekao: "Je li vam to naređeno
da radite ili nešto drugo, pa ste počeli u Allahovoj knjizi tražiti
proturječnosti?! Pogledajte šta vam je naređeno pa to slijedite, a
šta vam je zabranjeno, to ostavite." (El-Lalikai, 1995: 129)
Ovaj hadis dokazuje da su se neki od ashaba ipak upuštali u
raspravu o određenju (kaderu) u vrijeme Poslanika, međutim, to je
bilo slučajno i nije se ponavljalo poslije. Svi oni su izbjegavali
upuštanje u ovakve i slične rasprave, tako da se ni od jednog od
njih ne prenosi da je ponovno otvorao vrata takvim raspravama, a
ono što se prenosi od njih jeste da su zauzeli kritički stav spram
kaderija kada su se pojavili poslije, te su ih se čak i odricali.
2

Slično se desilo i u vrijeme Omera, r.a., ali to su bili
pojedinačni slučajevi koji su brzo pali u zaborav i nisu se više
javljali. Jedan od tih primjera je slučaj čovjeka po imenu Sabig koji
je raspravljao o manje jasnim kur'anskim ajetima zbog čega ga je

2
Autor djela Šerhu usli 'tikadi ehlis-sunneti vel-džema'ati o ovome opširno
govori u dijelu knjige "Zabrana govora i rasprave o kaderu" str. 693/4.
Vjerske znanosti


274
Omer, r.a., batinao sve dok se nije pokajao. Sabig je namjeravao da
unese smutnju među vjernike. Tu predaju El-Lalikai bilježi od
Sulejmana ibn Jesara a u njoj se navodi da je neki čovjek po imenu
Sabig ibn 'Asel došao u Medinu, a sa sobom je nosio neke knjige
pa je pitao o manje jasnim ajetima. Kada je to čuo Omer, r.a.,
pripremio je pruteve od palmine grane i pozvao ga je sebi. Kada je
ušao kod njega i sjeo, Omer, r.a., ga upita: "Ko si ti? " "Ja sam
Allahov rob Sabig", odgovori on. "A ja sam Allahov rob Omer",
reče Omer. Zatim ga je Omer počeo udarati onim prutevima sve
dok mu nije raskrvario glavu, a krv mu je oblila lice, pa je zavikao:
"Dovoljno je, o vladaru pravovjernih. Tako mi Allaha, otišle su mi
sve sumnje koje su mi bile u glavi." ((El-Lalikai, 1995: 702)
Iz ovog kratkog izlaganja uviđamo čistoću tog perioda od
novotarija i zastranjivanja u vjerovanju (akidi).
3. DRUGO RAZDOBLJE (37-100. H.god.)
Ovaj period počinje od sredine hilafeta Alije, r.a. U ovom
periodu u kojem pomaljaju glavu novotarije koje su nastale usljed
političkih razilaženja kojima su bili izloženi ashabi, r.a., a koja su
opet bila rezultat njihovog rasuđivanja novonastalih problema,
rađaju se dvije nove sljedbe: haridžije i ši’ije. To su bile dvije
suprotne skupine/sljedbe. Prva je Aliju, r.a., smatrala nevjernikom i
odricala ga se, a dok ga je druga podržavala i pomagala.
Poslije njih su se pojavile kaderije i murdžije iz kojih su
izrodile sve kasnije sljedbe i raskoli.
HARIDŽIJE
3

Haridžije su se pojavile u vrijeme hilafeta Alije, r.a., 37.
H.god. Povod rascjepa muslimana, odnosno pojave sljedbe-
haridžija bio je prijedlog Muavije Aliji, r.a., za vrijeme Bitke kod
Siffina, koji se odnosio na rješenje razmirica nastalih nakon
Osmanovog ubojstva, a koje su i bile povod ratu. Prema tom
prijedlogu, rješenje bi trebalo prepustiti arbitraži dvojice odabranih
presuditelja koji će presuditi "na osnovu Kur’ana." Dok je većina
Alijinih, r.a., vojnika spremno prihvatila taj prijedlog, bilo zato što
im je dosadilo ratovanje ili zato što su se qurra’ "učači Kur’ana"
nadali da će ta presuda opravdati njihov bjesomučni napad na

3
Haridžije (El-Havaridž): Ime koje označava skupinu koja se pobunila protiv
Alije, r.a. (Eš-Šehrestani, 2001; El-Eš’ari, 1969)
Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


275
Osmana, r.a., koji je i završio njegovim ubojstvom, drugi ratnici, iz
plemena Temim, žestoko su se usprotivili tome da se iznad Božjeg
suda postavi ljudski sud. Glasno negodujući da "presuda pripada
isključivo Bogu" ("la hukme illa lillahi"), napustiše vojsku i
povukoše se u selo Harura, nedaleko od Kufe. Naime, haridžije se
pojaviše nakon što su odbili da prihvate arbitražu, iako su oni
primorali Aliju, r.a., na to kada je Muavijina, r.a., vojska podigla
Mushafe. Međutim, kada ih je Alija, r.a., napomenuo da su ga oni
primorali na to, odgovoriše mu da je to od njih bilo nevjerstvo i da
su se oni zbog toga Allahu pokajali, pa su tražili i od njega da se
pokaje kako bi mu dali prisegu. (Et-Taberi, 1971) Tako su zbog
lošeg shvatanja ovog pitanja optužili Aliju, r.a., da je postavio ljude
kao sudije u Allahovoj vjeri.
Jedan od haridžija je rekao Aliji, r.a.,: "Tako mi Allaha, o
Alija, ukoliko ne prepustiš arbitražu ljudi Allahovoj Knjizi, borit
ćemo se protiv tebe tražeći time Allahovo lice i njegovo
zadovoljstvo." (Et-Taberi, 1971: 5/72)
Uzrok njihove sumnje je njihovo neispravno shvatanje riječi
Uzvišenog: "A oni koji ne sude prema onome što je Allah objavio,
oni su pravi nevjernici." (Kur’an, El-Maide: 44), i riječi: "…Onda
se borite protiv one (skupine) koja je učinila nasilje sve dok se
Allahovim propisima ne prikloni." (Kur’an, El-Hudžurat: 9)
Oni Kažu da je Allah, dž.š., naredio borbu protiv skupine koja
je učinila nasilje, a Alija je odustao od te borbe kada je pristao na
arbitražu i tako je po njima zanemario Allahov propis pa je zbog
toga postao nevjernik, shodno riječima Uzvišenog (kako to oni
tumače): "A oni koji ne sude prema onome što je Allah objavio, oni
su pravi nevjernici." (El-Eš’ari, 1969)
Alija, r.a., je pokušavao da im objasni ono u šta su sumnjali,
govoreći im da je on, ustvari, sudio po Allahovoj Knjizi, jer je
naredio dvojici sudija u sporu da daju prednost onome na čemu
potencira Kur'an, a da zapostavljaju ono što je zapostavio Kur'an.
On ih je, također, podsjećao da je Kur'an zbirka napisa
smještenih između dvije korice i da on sam po sebi ne govori, nego
ljudi govore njime. (Et-Taberi, 1971) Međutim, oni nisu prihvatili
njegova objašnjenja nego su ustrajali u svojoj zabludi sve dok
njihov problem nije riješen borbom. Navedenoj situaciji doprinijelo
je i opće stanje znatnog broja muslimana koji su bili zaokupljeni
svojim prohtjevima do te mjere da su se više zalagali i borili za njih
nego za same principe vjere. O ovome nam sasvim jasno govori i
sam Ibn Haldun koji prenosi jedan razgovor između Alije, r.a., i
Vjerske znanosti


276
jednog čovjeka koji ga je pitao: "Šta je to s muslimanima pa su se
razišli u tvome slučaju, a nisu se razišli u slučaju Ebu Bekra i
Omera, r.a.?" Alija mu je odgovorio: "Zato što su oni vladali
ovakvima kao što sam ja, a ja danas upravljam takvima kao što si
ti." (Ibn Haldun, 1967: 3/1169)
Kada su pravednog halifu Omer ibn Abdul Aziza pitali da
objasni razloge sukoba među ashabima, on je odgovorio: "To je krv
kojom je Allah dž. š., očistio naše ruke, ne želimo tom krvlju
uprljati naše jezike!" Allah dž. š., u svojoj Knjizi kaže: "Taj narod
je bio i nestao; njega čeka ono što je on zaslužio, i vas će čekati
ono što ćete zaslužiti, i vi nećete biti pitani za ono što su oni radili.
(Kur’an, El-Bekare: 134)" (El-Kardavi, 2000)
Od tada Haridžije smatraju svakog počinioca velikog grijeha
nevjernikom čiji je život i imetak dozvoljen. (El-Eš’ari, 1969)
ŠI’IJE
4

Eš-ši’a (ši’ije) su nazvane tim imenom zbog toga što su oni
(ši’a) pristalice Alije, r.a., i što smatraju da je trebalo da on bude
halifa (imam) muslimana nakon smrti Poslanika, s.a.v.s. Nadalje,
oni smatraju da imamet ne može preći na nekog ko nije od njegovih
potomaka, izuzev nepravedno ili prividnim pristajanjem (tukja) od
strane nekog od imama. Imamet, kod njih spada u glavne temelje
vjere. Oni smatraju da su svi poslanici i imami bezgriješni i
sačuvani od velikih i malih grijeha. Njih nazivaju i rafidijama, a
ponekad se tim imenom nazivaju ši’ije koji su, nasuprot zejdijama,
zato što su odbili da pomognu Zejd ibn Aliju u njegovoj borbi
protiv Hišama ibn Abdul Melika. (Eš-Šehrestani, 2001; El-Eš’ari,
1969)
Idejni utemeljivač ši’ija je Abdullah ibn Sebe' koji je
porijekom Jevrej. Islam je prihvatio samo prividno. Tvrdio je da je
to učinio samo iz ljubavi prema ehlul-bejtu (Poslanikova, a.s.,
porodica). Govorio je narodu: ''Zar Muhammed, a.s., nije vrjedniji
kod Allaha, dž.š., od Isa, a.s.? Ako je to tako, onda je preče da se
on vrati nego Isa, a.s., a on se vratio u ličnosti Alije, r.a.'' (El-Buti,
1998: 540) Pretjerujući u veličanju Alije, r.a., govorio je da je
Poslanik, a.s., njega oporučio za halifu, tako da ga je poslije
podigao na nivo božanstva.

4
U arapskom ova riječ označava pomoćnike i pomagače.
Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


277
Kaže El-Bagdadi: ''Es-Sebeijje su sljedbenici Abdullaha ibn
Sebe' koji je pretjerao u veličanju Alije, r.a., govoreći za njega da je
poslanik, da bi na kraju rekao da je on bog.'' I kaže: ''Ibn Sebe' je
porijeklom od Jevreja iz Hire (Irak). Javno je ispovijedao islam, a
htio je da kod stanovnika Kufe zadobije ugled i vlast. Govorio im
je da je on u Tevratu našao da svaki poslanik ima onoga kome
ostavlja oporuku (ar. el-vesijj), i da je Alija, r.a., onaj kome je
Poslanik, a.s., ostavio oporuku.'' (El-Bagdadi, bez godine izdanja:
235)
Eš-Šehrestani spominje da je Ibn Sebe' prvi koji je spomenuo
oporuku o Alijinom imametu. A o Sebeijjama je rekao da su oni
prvi koji su govorili o javnom i skrivenom imamu, te o povratku
imama. (Eš-Šehrestani, 2001)
Nakon toga su se ši’ije podijelile kada je u pitanju Alijin
hilafet i njegov imamet, kao i oporuke (Eš-Šehrestani, 2001) na
desetine sljedbi.
KADERIJE
Govor o kaderu (određenju) i vezi između djela ljudi i
Allahove volje je od stvari o kojima se govorilo i prije islama, kao
što nas o tome obavještava Allah, dž.š., u Kur'anu. Tako se
spominje da su kurejšijski mušrici svoj širk pripisivali Allahovoj
volji, pa im je Allah, dž.š., rekao da su tako nešto govorili i oni
prije njih. Kaže Uzvišeni: ''Oni koji Njemu druge smatraju ravnim
govore: ''Da je Allah htio, ne bismo se ni mi ni preci naši, pored
Allaha, nikome klanjali i ne bismo, bez njegove volje, ništa
zabranjenim smatrali''. Tako su isto i oni prije njih postupili. A zar
su poslanici bili dužni što drugo već da jasno obznane?'' (Kur’an,
En-Nahl: 35)
Kaže Ebu Hurejre, r.a.,: ''Kurejšijski mušrici su se raspravljali
s Poslanikom, a.s., o kaderu (El-Lalikai, 1995), pa je Allah objavio:
''Griješnici će sigurno stradati i u ognju biti.'' (Kur’an, El-Kamer:
47)
Također, se u doba Poslanika, a.s., desila rasprava između
nekih ashaba o pitanju kadera (određenje), pa ih je čuo Poslanik,
a.s., na šta se naljutio i zabranio im da o tome raspravljaju, nakon
čega su prestali. Poslije se govor o kaderu pojavio u drugoj
polovici prvoga stoljeća, a prvi koji je počeo da govori o tome je
M'abed el-Džuheni. M'abed se u tome poveo za jednim kršćaninom
Vjerske znanosti


278
koji je prihvatio islam, ali se opet vratio kršćanstvu, tako da je
M'abed bio prvi koji je govor o kaderu proširio među ljudima.
Muslim bilježi da je Jahja ibn J'amer rekao: ''Prvi koji je
govorio u Basri o kaderu je M'abed el-Džuheni... '' (En-Nevevi,
1994: 8)
Kaže El-Evza'i: ''Prvi koji je govorio o kaderu je čovjek iz
Iraka po imenu Susin
5
, on je bio kršćanin koji je prihvatio islam, ali
se opet vratio kršćanstvu. Njegova mišljenja je prihvatio M'abed el-
Džuheni, a od njega je uzeo Gejlan.'' (El-Lalikai, 1995: 827)
Kaže Ibn 'Avn: ''Vidio sam ljude koji su govorili o Aliji i
Osmanu, sve dok se nije pojavio čovjek koga su zvali Sunsevejhi
el-Bakkal." I kaže: ''On je bio prvi koji je govorio o kaderu.'' (El-
Lalikai, 1995: 826)
Prvo s čim su počeli Kaderije jeste njihova tvrdnja da Allah,
dž.š., nije znao za dešavanje stvari prije nego što se one dese i da ih
nije unaprijed odredio. Njihova novotarija, u prethodnom značenju,
podrazumjeva:
 Nijekanje da je Allah oduvijek znao o stvarima koje se
dešavaju sada.
 Da je rob taj koji neovisno ni od koga čini svoja djela.
Za skupinu kaderija koji su iznosili i zastupali ovakva
mišljenja, Ibn Hadžer kaže da je iščezla i da je ona prošlost. Prenosi
se od Kurtubija da je rekao: ''Ovaj mezheb je nestao i ne poznajemo
nikoga, od onih koji su došli poslije, da slijedi to mišljenje.'' I Kaže:
''Kaderije danas, zastupaju mišljenje da Allah zna za djela robova
prije nego ih urade, ali se razlikuju od selefa (dobrih prethodnika) u
tome što smatraju da su djela robova određena, ali ih oni rade
potpuno neovisno…'' (El-Askalani, 1996: 1/119; En-Nevevi, 1994:
1/154)
Poslije su mu'tezilije iznjedrile i iznosile novija promišljanja o
kaderu, te su se i oni podijelili u razne sljedbe i grupacije o ovom
pitanju.
MURDŽIJE
Murdžije su oni koji odvajaju djela od imana, tj. smatraju da
je suština imana u spoznaji Allaha, ljubavi prema Njemu i
očitovanju Njegovog jedinstva, te da iman nije uvjetovan djelima. I

5
U vezi s njegovim imenom postoje različita mišljenja. Neki kažu da se zvao
Susin, drugi kažu da se zvao Sunsevejhi, a Ibn S'ad kaže da se zvao Sunhevejhi.
(Ibn S’ad, 1960) U vezi s ovim pitanjem navode se i druga mišljenja.
Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


279
oni su se podijelili u razne sljedbe, od kojih većina smatra da se
iman ne može dijeliti. Neki od njih smatraju da niko od muslimana
(vjernika) neće ući u Džehennem, bez obzira kolike grijehe
počinili. (El-Eš’ari, 1969; El-Bagdadi, bez godine izdanja; Eš-
Šehrestani, 2001)
Kaže El-Bagdadi: "Nazvani su murdžije zbog izdvajanja djela
iz imana." (El-Bagdadi, bez godine izdanja: 202)
Prvi koji je govorio o irdža'u
6
bio je El-Hasen ibn Muhamed
ibn el-Hanefije
7
, koji je umro 99. godine po hidžri, a to spominje
svako ko je pisao o njegovom životopisu.
Kaže Ibn S'ad o njemu: "On je prvi koji je govorio o irdža'u",
i kaže, također, da su jedne prilike kod njega došli Zazan i Mejsera
i kritikovali su ga zbog knjižice (pisma) koju je napisao o irdža'u,
pa je rekao Zazanu: "O Ebu Omere, volio bih da sam umro, a da to
nisam napisao." (Ibn Sad, 1960: 5/328)
U ovoj knjižici (pismu) je pisao o ostavljanju presude Allahu,
dž.š., o onima koji su učestvovali u sukobima koji su se desili
nakon hilafeta Ebu Bekra i Omera, r.a.
To nam potvrđuje i Ibn Hadžer koji je, kada je pročitao ovu
knjižicu (pismo), rekao: "El-Irdža' o kome govori El-Hasen ibn
Muhamed nije El-Irdža' koji je vezan za iman, a kojeg ne podržava
ehlis-sunnet. Čitao sam tu knjižicu (pismo) koju je napisao
Muhamed ibnu el-Hasen, a koju prenosi Ibn ebi Omer u svojoj
knjizi o imanu, gdje kaže: "Prenosi Ibrahim ibn 'Ujejne od Abdul-
Vahida ibn Ejmena da mu je El-Hasen ibn Muhamed naredio da
čita tu knjižicu (pismo) ljudima, a u kojoj stoji: "Mi vam
preporučujemo bogobojaznost, nakon čega je spomenuo mnoge
stvari u kojima preporučuje da se pridržavaju Allahove knjige i da
slijede ono što je u njoj, zatim je na kraju rekao: "Smatramo našim
prvacima Ebu Bekra i Omera, r.a., i borimo se za njih jer se zbog
njih nije sukobio ummet, te spram njih apsolutno nemamo nikakve
sumnje, a sud o onima koji su došli poslije njih ostavljamo Allahu,
dž.š.…" (El-Askalani, 1326. H-.god.: 2/230-231)

6
To je tvrdnja da su djela odvojena od imana tako da griješenje ne umanjuje naše
vjerovanje. To je prazna nada u Božiju milost bez praktikovanja djela propisanih
islamom.
7
To je El-Hasen ibn Muhamed ibn 'Alij ibn ebi Talib. Postao je poznat po
njegovoj majci iz plemena Benu Hanife. Najbolje je poznavao razilaženje i
sukob koji se desio među muslimnima i bio je od najpouzdanijih ljudi svoga
vremena. (El-Askalani, 1326. H.god.)
Vjerske znanosti


280
U nekim islamskim djelima navodi se da su murdžije bile
poznate krajem prvog stoljeća po hidžri.U komentaru Buharijinog
Sahiha stoji da je Zejd ibn el-Haris el-Jami pitao Ebu Vaila o
murdžijama. (El-Askalani, 1996: 48)
A u predaji koju bilježi Ebu Davud et-Tajalisi se preciznije
pojašnjava prethodna predaja od Buharije, a u kojoj se kaže: "Kada
su se pojavile murdžije otišao sam Ebu Vailu pa sam njemu to
spomenuo…" (Et-Tajalisi, bez godine izdanja: 2/75)
Ibn Hadžer na ovo dodaje: "Iz ovoga se primjećuje da je
njegovo pitanje bilo u vezi s njihovim ubjeđenjima, i to se desilo u
vrijeme njihove pojave, a Ebu Vail je umro 99. godine po hidžri, ili
po nekim predajama 72. godine po hidžri." (El-Askalani, 1996:
1/112)
U djelima koja govore o sljedbama stoji da je Gejlan ed-
Dimiški, koji je naslijedio govor o kaderu od M'abeda, bio
murdžija kao što je to već spomenuto u govoru o kaderijama.
Eš-Šehrestani spominje da je Gejlan prvi koji je govorio o
kaderu i irdžau. (Eš-Šehrestani, 2001) Gejlan je ubijen oko 105.
godine po hidžri, što znači da je živio krajem prvog stoljeća i on je
prvi od koga se prenosi govor o irdžau u imanu.
Nakon njega se pojavljuje El-Džehm ibn Safvan, koji je
ubijen 128. godine po hidžri. On je govorio da je iman spoznaja,
što je vjerovatno preuzeo od Gejlana, jer su oba živjeli početkom
drugog stoljeća, a Allah najbolje zna.
4. TREĆE RAZDOBLJE (100-150. H.god.)
U početku drugog stoljeća pojavile su se četiri osobe od
novotara, koji poslije zasebno postadoše predvodnici jedne od
zabluda, a oni su:
1. Vasil ibn 'Ataa'
8
(umro 131.H.god), osnivač M'utezilija.
2. El-Dž'ad ibn Dirhem
9
(umro 124.H.god).

8
Vasil ibn 'Ataa' el-Basri, rođen u Medini 80. godine po hidžri. Bio je učenik El-
Hasena el-Basrija. Kada je zagovarao novotariju «El-Menziletu bejnel-
menziletejn» (nivo između dva nivoa), odstranjen je sa predavanja, nakon čega je
on samostalno počeo držati predavanja, gdje mu se pridružiše poštovaoci
njegovog mišljenja. Umro je 131. h. godine. (El-Bagdadi, bez godine izdanja;
Eš-Šehrestani, 2001)
9
El-Dž'ad ibn Dirhem mevla ibn Gafle porijeklom je iz Horosana. Živio je u
Damasku, ali je, nakon što je počeo da širi mišljenje o stvorenosti Kur'ana,
morao da se iseli u Kufu. Tamo je susreo El-Džehma ibn Safvana koji je
prihvatio njegovo mišljenje. U Kufi je zarobljen po naredbi namjesnika Halida
Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


281
3. El-Džehm ibn Safvan
10
(umro 128.H.god.).
4. Mukatil ibn Sulejman
11
(umro 150.H.god.).
Vasil je bio začetnik dvije novotarije:
Prva je njegovo mišljenje da je da je počinilac velikog grijeha
na "nivou između dva nivoa", tj. niti je mu'min (vjernik) niti je kafir
(nevjernik).
Kaže Eš-Šehrestani: "Jedne prilike je Vahid ušao kod El-
Hasana el-Basrija pa mu je rekao: "O imamu, pojavila se u naše
vrijeme grupa ljudi koji smatraju nevjernicima počinioce velikih
grijeha, jer kažu da je veliki grijeh kufr (nevjerstvo) i izvodi
čovjeka iz vjere. To su ve'idijje haridžije. Drugi opet kažu da veliki
grijesi ne štete ukoliko postoji iman, tako da ne smatraju djela
sastavnim dijelom imana govoreći da sa imanom grijesi ne mogu
štetiti niti sa kufrom može pokornost koristiti. Oni su murdžije
ovog ummeta. Pa nam objasni vjerski stav o ovome".
Nakon toga se El-Hasan zamislio i prije nego što je odgovorio
rekao je Vasil ibn 'Ataa: "Ja ne kažem da je počinilac velikog
grijeha vjernik niti nevjernik, nego je on na nivou između dva
nivoa, niti je vjernik niti je nevjernik." (Eš-Šehrestani, 2001)
Ovaj događaj nam pokazuje razlog zbog kojeg je Vasil
izrekao ovu rečenicu.
Njegova druga novotarija jeste njegovo mišljenje da su
pristalice jedne od dvije grupe ashaba, koje su se sukobile,
griješnici, bez određivanja koja je to grupa, i to je bio njegov razlog
zašto ne prihvata svjedočenje nikog od njih. (El-Bagdadi, bez
godine izdanja)
On je bio prvi koji je govorio da je Kur'an stvoren, poricao je
da je Kur'an stvarni Allahov govor kao i da je Allah uzeo Ibrahima
za prijatelja (halila).

ibn Abdullaha el-Kuserija i pogubljen na dan Kurban-bajrama 124. godine po
hidžri. (El-Džezeri, bez godine izdanja; Ibn Kesir, 1994)
10
El-Džehm ibn Safvan ebu Mahrez es-Semarkandi, pojavio se u Termuzu,
zatim se preselio u Belh. Tu je ostao klanjajući u mesdžidu Mukatila ibn
Selmana, gdje su vodili rasprave, nakon čega je otišao u Tirmiz. Tu je
učestvovao u pobuni protiv namjesnika sa El-Harisom ibn Surejdžom. Ubio ga je
Selim ibn Ahrez u Isfahanu, ili u Mervu 128. godine po hidžri.
11
Mukatil ibn Sulejman ibn Bišr el-Belhi. Istakao se u tefsirskoj znanosti, tako
da su učenjaci u vezi s njim podijeljeni na one koji ga smatraju pouzdanim i na
one koji ga ne smatraju takvim. Umro je 150. godine po hidžri. (El-Bagdadi, bez
godine izdanja)
Vjerske znanosti


282
On je prvi koji je poricao Allahova svojstva. Njegov učitelj
Vehb ibn Munebbeh je kod njega primijetio početke zastranjivanja
jer je postavljao mnogo pitanja o Allahovim svojstvima, pa mu je
rekao: "Teško se tebi, ne pitaj toliko o tim stvarima, ako tako
nastaviš mislim da ćeš u propast otići, jer da nas Uzvišeni Allah
nije u Kur'anu obavijestio da ima ruku ili oko pa ni mi Mu to ne bi
pripisivali…" Zatim je spomenuo još neka Allahova svojstva kao
što su znanje, govor i slično. (Ibn Kesir, 1994)
Također, Ibn Tejmije kaže da je El-Dž'ad ibn Dirhem prvi od
koga se prenosi da je govorio da Allah nije na prijestolju (aršu) u
pravom značenju riječi, i da riječ isteva (uzdigao se) znači istevla
(zavladao) i slično tome. On je to preuzeo od čovjeka po imenu El-
Džehm ibn Safvan i to prenosio dalje, tako da se govor džehmija
pripisuje njemu.
Kaže Es-Sujuti u djelu Kitabul-evail: "Prvi koji je počeo
govoriti ružne riječi u vjerovanju, tj. islamu, bio je El-Dž'ad ibn
Dirhem. On je bio odgajatelj Mervana el-Himara, zadnjeg vladara
umejevića. Od njega se prenosi da je rekao da Allah, dž.š., ne
govori." (Es-Sefarini, 1982: 23)
El-Džehm je preuzeo mišljenja El-Dž'ada ibn Dirhema kao
što su nijekanje Allahovih svojstava i govor o stvaranju Kur'ana, da
bi on još dodao neke novotarije kao što su:
 Mišljenje da čovjek nema nikakve slobode izbora u
djelima nego je primoran na to.
 Mišljenje da je iman samo spoznaja Uzvišenog Allaha, a
da je kufr (nevjerstvo) neznanje o Njemu.
 Mišljenje da će Džennet i Džehennem nestati nakon što
oni koji su ih zaslužili uđu u njih, jer je neshvatljivo, po
njegovom mišljenju, da je nešto bez kraja.
 Mišljenje da Allahovo znanje nije oduvijek, jer nije
moguće znati o nekoj stvari prije njenog stvaranja. (El-
Eš’ari, 1969; Eš-Šehrestani, 2001)
Kaže Ez-Zehebi: "U Horosanu se pojavio El-Džehm ibn
Safvan koji je nijekao Allahova svojstva i govorio da je Kur'an
stvoren. Nasuprot njemu se pojavio Mukatil ibn Sulejman koji je
pretjerivao u potvrdi Allahovih svojstava toliko da ih je
uspoređivao sa osobinama stvorenja." (Ez-Zehebi, bez godine
izdanja: 159-160)
Prenosi se od Ebu Hanife da je rekao o njemu: "Sa Istoka su
nam došla dva loša mišljenja: Džehmovo, kojim niječe Allahova
Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


283
svojstva, i Mukatilovo kojim uspoređuje svojstva Allaha sa
svojstvima stvorenja."(El-Bagdadi, bez godine izdanja: 13/164)
5. ČETVRTO RAZDOBLJE (150-234. H.god.)
U ovom periodu nije došlo do pojave novih sljedbi, nego su
se mišljenja navedenih sljedbi međusobno ispreplitala, tako da su
se sljedbe svele na četiri poznate a to su:
1. haridžije
2. šije
3. mu'tezilije
4. murdžije
Za šijama su se poveli oni koji su uspoređivali Allaha sa
stvorenjima (el-mudžessime), a za mu'tezilijama su se povele
kaderije i dio džehmija, a za džebrijama murdžije kao i sljedbenici
drugih sljedbi i frakcija.
U ovom periodu posebno su se isticali mu'tezilije. Njihovi
prvaci su naročito posvetili pažnju istraživanju i preciziranju
stavova, kao i iščitavanju filozofskih knjiga koje su prevedene u
doba El-Me'muna (198-218. H.god.)
Kaže Eš-Šehrestani: "Nakon toga su šejhovi mu'tezilija
iščitavali knjige iz filozofije koje su se proširile u doba El-
Me'muna, tako da se njihov menhedž pomiješao sa menhedžom
racionalista." (Eš-Šehrestani, 2001: 1/28)
Nakon toga su došli sa nekim čudnim i rijetkim mišljenjima
koja su bila uzrok da jedni druge proglašavaju kafirima ili da ih
drugi proglašavaju takvima, kao što spominje El-Bagdadi. (El-
Bagdadi, bez godine izdanja: 122, 132)
Možda je razlog okretanja mu'tezilija recionalizmu zbog
mnoštva vjera i mezheba u muslimanskim zemljama kao što su
jevrejstvo, kršćanstvo, vatropoklonstvo, zoroastrizam, sumenizam i
drugi koji ne vjeruju u Kur'an i sunnet pa je stoga potrebno s njima
voditi rasprave koje će biti temeljene na racionalnim dokazima
kako bi odgovorili na njihove sumnje i pobili njihova vjerovanja.
Međutim, mu'tezilije se nisu zadovoljavale samo tim nego su
od filozofije uzeli ono čija je šteta veća od koristi, tako da su se od
njih pojavila rijetka i zastranjujuća mišljenja.
Navođenjem mišljenja pojedinih njihovih velikih ličnosti
uviđamo tu zastranjujuću prirodu njihovog ubjeđenja.
Vjerske znanosti


284
Tako Ebul-Huzejl, jedan od njihovih prvih vođa veli:
"Allahove odredbe su prolazne, tako da nakon toga neće biti u
stanju da uradi bilo šta." (El-Bagdadi, bez godine izdanja: 122,)
Ima li išta ružnije od ovog pogrešnog govora kojeg spominje
prvak mu'tezilija.
Zatim je rekao da je Allah zna Svojim znanjem, a Njegovo
znanje je Njegovo biće, On je moćan Svojom snagom, a Njegova
moć je Njegovo biće, i slično tako je opisivao druga Allahova
svojstva.
Kaže Eš-Šehrestani objašnjavajući ovaj govor: "Pored
ovakvih izjava smatrao je, također, da je dužnost, prije spominjanja
svojstva sluha, da čovjek spozna Allaha sa dokazom bez
razmišljanja, i ako to ne upotpuni njegovu spoznaju o Allahu,
zaslužuje vječnu kaznu…"(Eš-Šehrestani, 2001: 1/53) Ovo su neka
od njegovih mišljenja, mada ima i drugih koja ne zaostaju za
prethodnim po svojoj pokvarenosti, a koja su zabilježena u
knjigama o sljedbama i vjerama.
Od njihovih prvaka je i En-Nazzam, koji je živio u vrijeme
El-'Allafa, ustvari bio je njegov učenik ali ga je pretekao u
oštroumnosti i mnogom čitanju. Eš-Šehrestani kaže da je on mnogo
iščitavao filozofska djela pa je pomiješao njihov govor sa
mišljenjima mu'tezilija, što je bio razlog da se odvoji od svojih
istomišljenika u nekim pitanjima, od kojih je spomenuo:
1. Mišljenje da Allah, dž.š., nije u stanju da odredi zlo ili ono
što je grijeh, jer to nije u Njegovoj moći, (Eš-Šehrestani, 2001) kao
i slične izjave u kojima Allahu pripisuje nemoć, a što nije
svojstveno jednom muslimanu.
2. Nijekao je Kur'anske mu'džize, kao i mu'džize koje se
prenose od Poslanika, a.s., kao što su raspolovljenje mjeseca, zikr
kamenčića u Poslanikovoj, a.s., ruci (El-Bagdadi, bez godine
izdanja; Eš-Šehrestani, 2001) ) i slično tome od onoga što se
prenosi u hadisima.
3. Vjerovatno je on bio prvi koji je počeo govor o suštini i
slučajnosti što je postalo jedan od temeljnih pravila kod mu'tezilija
prilikom govora o Allahu, dž.š., i Njegovim svojstvima.
4. On je na sve ovo dodao omalovažavanje ashaba, r.a.
El-Bagdadi kaže: "Zatim je En-Nazzam, pored svih svojih
zabluda koje se vežu za njega, omalovažavao najuglednije ashabe i
tabi'ine zbog njihovih fetvi. Spominje El-Džahiz u djelima Kitabu-
l-me'arif i El-Futja, da je on pripisivao greške prenosiocima hadisa
od Ebu Hurejre. Smatrao je Ebu Hurejrea, r.a., da je jedan od
Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


285
najvećih lažova, a, također, je omalovažavao i Omera, Osmana, Ibn
Mes'uda i neke druge ashabe. Zatim je spomenuo Aliju, r.a., da je
upitan o nekom propisu vezanom za ubijenu kravu, pa je Alija, r.a.,
rekao da će odgovoriti na osnovu svog mišljenja, da bi En-Nazzam
na to, iz svog neznanja, dodao: "Ko je on pa da o tome sudi na
osnovu svoga mišljenja." (El-Bagdadi, bez godine izdanja; Eš-
Šehrestani, 2001)
Ovakav je govor En-Nazzama o najboljim članovima ovog
ummeta nakon Poslanika, a.s..
Od onih koji su živjeli u vremenu u kojem su živjeli El-Allaf
i En-Nazzam jeste Ahmed ibn Habit el-Hadesi. Kaže Eš-Šehrestani
da su njih dvojica bili prijatelji En-Nazzama i da su iščitavali
filozofska djela, te da su poslije, pored mišljenja i stavova En-
Nazzama, uveli u vjeri još tri novotarije:
Prva: pripisivanje nekih božanskih svojstava Isau sinu
Merjeminom.
Druga: Govor o reinkarnaciji.
Treća: Za predaje koji se prenose od Poslanika, a.s., o
viđenju Allaha, dž.š., na Sudnjem danu, kao što je hadis: "Zaista
ćete vidjeti svoga Gospodara na Sudnjem danu kao što vidite pun
mjesec, i pri tome nećete osjećati nikakvu poteškoću", oni kažu da
je to viđenje umom…(El-Bagdadi, bez godine izdanja; Eš-
Šehrestani, 2001)
U ovom se periodu posebno pokazala aktivnost mu'tezilija,
kao i njihovih mnogih ogranaka. To se odrazilo na polju
istraživanja i u diskusijama koje su prvenstveno bile
racionalističke, a, također, i protkane idejama grčke filozofije.
Također, su uspjeli na početku drugog stoljeća da nagovore
abasijskog halifu El-Me'muna da podrži njihova mišljenja, gdje je
na prvom mjestu bio govor o stvaranju Kur'ana. El-Me'mun im se
odazvao i prihvatio njihova mišljenja tako da je 218. godine po
hidžri javno prihvatio tu akidu i tjerao narod silom u to vjerovanje,
tako da su neki zbog odbijanja ili ubijeni ili uhapšeni. Me'mun je
umro te godine ali su njegove ideje i vjerovanje naslijedili El-
Mu'tesim i El-Vasik, koji su nastavili istu metodu nametanja
takvog vjerovanja u čemu su ih mu'tezilije pomagale jer je to jačalo
njihovu poziciju. Ta se nevolja produžila do vremena El-
Mutevekkila koji je preuzeo hilafet 232. H.godine, kada se prestalo
s tim. (Et-Taberi, 1408. h. god.; Ibn Kesir, 1978)
Razlog zbog kojeg su ovdje mu'tezilije posebno opisane, a ne
u početnom periodu jeste to što je njihov sukob sa ehlis-sunnetom u
Vjerske znanosti


286
ovom periodu kulminirao, jer su sljedbenici sunneta u ovom
vremenu doživjeli mnoge neugodnosti i iskušenja od strane
mu'tezilija, kao što je slučaj imama Ahmeda ibn Hanbela i drugih
učenjaka ehlis-sunneta. Svemu tome je bio uzrok iskrivljenje
menhedža (pravca) na kojem su bili mu'tezilije u shvatanju vjere,
jer su razum stavili ispred Kur'ana i sunneta. Tako su prihvatali ono
što im se dopadalo a odbacivali ono što nije. Međutim, dobri
prethodnici (es-selef) su uočili opasnost od tog pogrešnog
menhedža koji za cilj ima ukidanje Šerijata, pa su mu se žestoko
suprotstavili upozoravajući narod od njihovog zla i pokvarenosti.
6. ZAKLJUČAK
Za života Poslanika, a.s., nije došlo do raskola među
muslimanima, jer je on bio svjetiljka koja je rasvjetljavala sve
sumnje i dileme koje su se javljale. Takva situacija je bila sve do
događaja koji su se desili u vrijeme vladavine trećeg halife, koja je
okončana njegovim ubistvom. Taj nemili događaj poljuljao je
snažan stub halifatskog autoriteta, a islam i muslimani dovedeni su
u tešku situaciju i iskušenje u kojem je moglo doći do skretanja s
već trasiranog puta. U tim sudbonosnim trenucima, Kur’an je bio i
ostao garancija i čuvar tog pravca. Poslije navedenog nemilog
događaja desili su se novi događaji koji su se smjenjivali jedan za
drugim, a koji su pak na koncu iznjedrili među muslimanima razne
sljedbe i raskole koji su bili uvjetovani različitim faktorima. Ti
faktori uglavnom se mogu svesti na vanjske i unutrašnje koji su
nekada bili čisto vjerski, nekada političko-ekonomski, a nekada
filozofski. Kada je riječ o čisto vjerskim faktorima, bitno je
istaknuti da nikada nije došlo do nesuglasja i raskola o pitanju
suštine vjerovanja kao što je vjerovanje u Božiju Jednoću,
poslanike, meleke, Sudnji dan i dr.
Novonastali događaji iznjedrili su različite stavove o pitanju
hilafeta. U tom nastojanju su se služili falsifikovanim predajama i
neautentičnim tumačenjima. Svako je svakog kritikovao i
napadao.Međutim, nijedno od tih stremljenja nije moglo zaustaviti
širenje islamskoga poziva, natruniti bistrinu i izobličiti čistotu
islamskoga vjerovanja, niti zatamniti sjaj plemenitoga i časnoga
Kur’ana.
Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


287
LITERATURA
El-Askalani, A. (1326. H god.) Tehzibut-tehzib. Bejrut: Dairetu el-
me’arif el-’usmanijje.
El-Askalani, A. (1996) Fethul-bari. El-Kahire: Dar Ebi Hajjan.
El-Bagdadi, ’A. (bez godine izdanja) El-ferqu bejnel-firaq. Bejrut:
Darul-kutubi el-’ilmijje.
El-Buti, R. (1998) Fikhus-sireti en-nebevijjeti. Damask: Darul-fikr.
El-Dževzijj, Š. (1996) E'alamul-mûki'ine. Bejrut-Libanon: Darul-
kutubi el-’ilmijje.
El-Ešári, A. (1969) Meqalatul-islamijin. 2. izd. El-Kahire:
Mektebetu en-nehdatu el-misrijetu.
El-Kardavi, J. (2000) Ummetuna bejne karnejni. El-Kahire: Daru
eš-šuruki.
El-Lalikai, H. (1995) Šerhu i'tikadi ehlis-sunneti vel-džema'ati. 3.
izd. El-Memleke el-Arabijje es-Su’údijje: Darut-tajjibe.
En-Nevevi, M. (1994) El-Minhadž fi šerhi sahihi Muslimi b.
Hadždžadži. Damask: Darul-hajr.
Es-Sefarini, M. (1982) Levami'ul-envaaru el-behijje. 2. izd.
Muesesetu el-Hafikin.
Eš-Šehrestani, M. (2001) El-Milel ven-nihal. 8. izd. Bejrut: Darul-
m’arife.
Et-Taberi, M. (1971) Tarihut-Taberi. 2. izd. Egipat: Darul-me’arif.
Ibn Haldun. (1967) Mukaddima. Kairo.
Ibn Kesir, I. (1994) El-Bidaje ven-nihaje. Bejrut: Darul-kutubi el-
’ilmijje.
Ibn S’ad. (1960) Et-Tabekatu el-kubra. Bejrut: Daru Sadir.

Vjerske znanosti


288


HISTORIC STUDY OF THE ORIGIN OF SECTS AND
SCHISM IN ISLAM
Amel Sarajlić, prof.
Summary
After the Prophets death, Muslims kept their community
compact until the period of Ebu Bekr and Omer. After the
assassination of khalif Osman, confrontations and bloodsheds
started among Muslims. The unhappy events undermined the
strong khalif authority and Islam and Muslims faced a serious
situation and temptation. Different opinions about the issue of
khalifat originated in that period. Each of the opposing sides
presented their arguments, some of them even used false traditions
and interpretations. The result of those events was the beginning of
sects and schisms among Muslims. Haridžijs and Shiites were the
first sects to emerge, and after them kaderije and murdžije which
were the source of all other sects and schisms.
All the sects were determined by outer and inner factors that
sometimes had only religious character, and at some other times
politically-economical and even philosophical character.
Key words: sects/schisms, haridžije, Shiites, kaderije, murdžije
and mu’atezile

Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


289


ﺘﺧﻻﺍﻭ ﻕﺮﻔﻟﺍ ﺭﻮﻬﻈﻟ ﻲﳜﺭﺎﺘﻟﺍ ﺽﺮﻌﻟﺍ ﻡﻼﺳﻹﺍ ﰲ ﻑﻼ
ﺶﺘﻴﻠﻳﺍﺮﺳ ﻞﻤﻋ
ﰲ ﺔﻴﻣﻼﺳﻹﺍ ﺔﻴﺑﺮﺘﻟﺍ ﺔﻴﻠﻛ ﺔﻌﻣﺎﺟ ﺎﺴﺘﻴﻧﺯ
ﺔﺻﻼﳋﺍ
،ﻢﻠﺳﻭ ﻪﻴﻠﻋ ﷲﺍ ﻰﻠﺻ ،ﻝﻮﺳﺮﻟﺍ ﺓﺎﻓﻭ ﺪﻌﺑ ﻒﺼﻟﺍ ﺓﺪﺣﻭ ﻰﻠﻋ ﻥﻮﻤﻠﺴﳌﺍ ﻆﻓﺎﺣ
ﺎﻤﻬﻨﻋ ﷲﺍ ﻲﺿﺭ ،ﺮﻤﻋﻭ ﺮﻜﺑ ﰊﺃ ﺔﻓﻼﺧ ﱃﺇ . ﷲﺍ ﻲﺿﺭ ،ﻥﺎﻤﺜﻋ ﻞﺘﻘﻣ ﺪﻌﺑﻭ
ﲔﻤﻠﺴﳌﺍ ﲔﺑ ﻞﺘﻘﻟﺍﻭ ﺔﻨﺘﻔﻟﺍ ﺖﺛﺪﺣ ،ﻪﻨﻋ . ﺎﳊﺍ ﻩﺬﻫ ﺕﺰﻫ ﺔﻌﲰ ﺔﻤﻴﻈﻌﻟﺍ ﺔﺛﺩ
ﲑﺒﻜﻟﺍ ﻥﺎﺤﺘﻣﻻﺍﻭ ﺐﻌﺼﻟﺍ ﻊﺿﻮﻟﺍ ﱃ ﲔﻤﻠﺴﳌﺍ ﺖﻠﺻﻭﺃﻭ ﺔﻓﻼﳋﺍ .
ﺔﻓﻼﳋﺍ ﻝﻮﺣ ﺔﻔﻠﺘﺨﳌﺍ ﻒﻗﺍﻮﳌﺍﻭ ﺀﺍﺭﻵﺍ ﺓﺮﺘﻔﻟﺍ ﻚﻠﺗ ﰲ ﺕﺮﻬﻇ . ﻖﻳﺮﻓ ﻞﻛ ﺪﻳﺃﻭ
ﺔﺌﻃﺎﳋﺍ ﺕﺍﲑﺴﻔﺘﻟﺍ ﻭ ﺔﻋﻮﺿﻮﳌﺍ ﺕﺎﻳﺍﻭﺮﻟﺍ ﻢﻬﻀﻌﺑ ﻡﺪﺨﺘﺳﺍ ﱴﺣ ﺔﻟﺩﻷﺎﺑ ﻪﻳﺃﺭ .
ﺑ ﺔﻔﻠﺘﺨﳌﺍ ﻕﺮﻔﻟﺍﻭ ﻑﻼﺘﺧﻻﺍ ﺭﻮﻬﻇ ﱃﺇ ﻚﻟﺫ ﻯﺩﺃ ﲔﻤﻠﺴﳌﺍ ﲔ . ﺔﻌﻴﺸﻟﺍ ﺖﻧﺎﻛ
ﺐﻫﺍﺬﳌﺍﻭ ﻕﺮﻔﻟﺍ ﺎﻬﻨﻣ ﺕﺄﺸﻧ ﰒ ،ﺔﺌﺟﺮﳌﺍﻭ ﺔﻳﺭﺪﻘﻟﺍ ﺕﺮﻬﻇ ﰒ ،ﺎﳍﻭﺃ ﺝﺭﺍﻮﳋﺍﻭ
ﺓﲑﺜﻜﻟﺍ .
ﺔﻴﺳﺎﻴﺳﻭ ﺎﻨﻴﺣ ﺔﺘﲝ ﺔﻴﻨﻳﺩ ﺖﻧﺎﻛ ﺔﻴﺟﺭﺎﺧﻭ ﺔﻴﻠﺧﺍﺩ ﺏﺎﺒﺳﻷ ﻕﺮﻔﻟﺍ ﻚﻠﺗ ﺕﺄﺸﻧﻭ
ﻯﺮﺧﺃ ﻥﺎﻴﺣﺃ ﰲ ﺔﻴﻔﺴﻠﻓﻭ ﺔﻳﺩﺎﺼﺘﻗﺍﻭ .
ﺔﻴﺳﺎﺳﻷﺍ ﺕﺎﺤﻠﻄﺼﳌﺍ : ﻌﻴﺸﻟﺍ ،ﺔﻴﺟﺭﺎﳋﺍ ،ﻕﺮﻔﻟﺍﻭ ﺐﻫﺍﺬﳌﺍ ﺔﺌﺟﺮﳌﺍ ،ﺔﻳﺭﺪﻘﻟﺍ ،ﺔ
ﺔﻟﺰﺘﻌﳌﺍﻭ


Vjerske znanosti


290




















JEZIK I KNJIŽEVNOST










Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


293

Izvorni naučni rad

Mejra Softić
1


KARAKTERISTIKE LEKSIKOLOŠKIH
ISTRAŽIVANJA KOD ARAPA– HISTORIJSKA
PERSPEKTIVA I SAVREMENI ARAPSKI JEZIK
Sažetak
Leksikologija i leksikografija se ubrajaju u tradicionalno
najrazvijenije lingvističke discipline kod Arapa. Briga za očuvanjem
čiste književne leksičke građe bila je veoma izražena još u
predislamskom periodu. Već u prvim stoljećima ekspanzije islama,
leksika književnog arapskog jezika je prikupljena i inkorporirana u
rječnike najrazličitijih uređenja. Arapski jezik obuhvata leksiku koja
je po svom porijeklu zajednička svim semetskim jezicima i koja,
katkad, seže u period od prije 2.500. godina p.n.e., veliki broj leksema
iz aramejskog jezika, leksiku iz indoevropske grupe jezika
prilagođenu gramatičkim obrascima ovog jezika. Filološkim
kompariranjima je utvrđeno da leksika predislamske poezije, arapskih
rječnika i leksika u časnom Kur’anu pripadaju različitim razvojnim
periodima.
Struktura arapske leksike počiva na konsonatskom principu
gdje korijen lekseme čine samo konsonanti koji nemaju svoje
samostalno značenje, ali u kombinaciji sa vokalima i afiksima grade
osnove sa upotrebljivim oblicima i značenjem. U arapskom jeziku
postoje četiri modela leksičkog obogaćivanja, a to su: analogija, kao
jedna od glavnih tendencija u historijskom razvoju jezika općenito;
derivacija, kao temeljni model gramatičko-leksičkog razvoja
arapskog jezika sa svojim podvrstama: jednostavna derivacija,
metateza i transformacija korijena, te kontaminacija i arabizacija kao
modeli koji zbog svojih osobenosti zadobijaju na značaju u novije
vrijeme.
Ključne riječi: leksikologija, leksikografija, leksička građa, leksem,
struktura leksike, analoška derivacija, derivacija iz arapskog korijena,
metateza, arabizacija i interferiranje stranih leksema

1
Docent, Islamski pedagoški fakultet u Zenici, mejra1967@gmail.com
Jezik i književnost


294
1. UVOD
Kao općelingvistička disciplina koja ulazi u sastav
mikrolingvistike ili lingvistike u užem smislu, leksikologija izučava
leksičke jedinice i leksički sastav nekog jezika. Pod leksičkom
jedinicom se podrazumijeva leksema, odnosno riječ kao jedinica
leksikona, sveukupnog vokabulara jednog jezika sa svim njezinim
gramatičkim oblicima i mogućim frazeološkim proširenjima
(Bugarski, 1996:199). Leksikologija, dakle u fokus svog
interesovanja stavlja riječ(i) nekog jezika i nastoji da prouči i utvrdi
kako one nastaju i kako se razvijaju, da opiše njihovu vanjsku i
unutarnju strukturu, da otkrije odnose koji postoje među jedinicama
rječničkog blaga, kao i da protumači njihovu upotrebu u različitim
komunikacijskim situacijama (Melvinger, 1984:2), zbog čega se
nalazi u veoma tijesnom odnosu sa morfologijom i sa semantikom
koja se, proučavajući značenjsku stranu leksičkih jedinica, smatra
odjeljkom leksikologije.
Imajući u vidu činjenicu da se rezultati leksikoloških
istraživanja koriste u leksikografiji koja se slobodno tumači kao
primijenjena grana leksikologije i koja je kod Arapa, još u prvim
stoljećima po objavi islama, zbog različitih modela kompiliranja
leksičke građe, njezinog obima, raznolikosti, te raznovrsnosti i
brojnosti rječnika koji su se pojavljivali, prerasla u svojevrsnu
umjetnost u uređivanju jezičke građe, kao i činjenicu da je leksika
područje komplementarno gramatici (‘Abd al-Wāhid, 2007:180),
oblasti kojoj su Arapi oduvijek poklanjali ogroman značaj i
ponosili se njome, nesumnjivo je da su leksikološka istraživanja
bila i ostala u fokusu interesovanja arapskih lingvista. Ovo je
interesovanje uvjetovano i činjenicom da je arapski jezik poznat
kao jezik sinonimije i polisemije, ogromnih izražajnih mogućnosti,
jezik neiscrpnog vokabulara za koji je još al-Kalīl ibn Ahmed
ustvrdio, a savremene studije pokazale tačnim, da broji oko
dvanaest miliona riječi od čega je u upotrebi oko osamdeset hiljada
(Subhī, 1989:168). Ovome bi, svakako, trebalo dodati i činjenicu
da je arapski jezik poznat kao luga al-ištiqāq, u prevodu jezik
derivacije koja oduvijek i služi kao osnovni model leksičkog
obogaćivanja kod Arapa. Posmatrano u domenu doprinosa razvoju
opće lingvistike u svijetu, Arapi su najveći doprinos dali upravo u
oblasti derivacione morfologije.
U našim školama i na fakultetima gdje se uči ili studira
arapski jezik, pa čak i u orijentalističkoj literaturi, veoma se malo
Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


295

ili nikako govori o arapskoj leksikologiji (‘ilm al-mufradāt) i
specifičnim obilježjima arapskih leksema.
2
O njihovoj se strukturi
govori u domenu morfologije, o porijeklu se govori u domenu
historije jezika, tako da ne postoje zasebne publikacije koje tretiraju
problem arapske leksikologije kao zasebne lingvističke discipline.
Ovim radom nastojimo ukazati na najznačajnije rezultate opsežnih
leksikoloških istraživanja kod Arapa koji se odnose na porijeklo i
razvoj arapske leksike, njezina strukturalna obilježja, naročito
akcentirajući klasične i savremene modele leksičkog bogaćenja
arapskog jezika što bi, barem donekle, trebalo pomoći u
produbljivanju saznanja o ovoj lingvističkoj disciplini kod Arapa.
2. PRIKUPLJANJE I VALORIZOVANJE LEKSIČKE
GRAĐE KAO PRVA AKTIVNOST ARAPSKIH
JEZIKOSLOVACA
Iako se prve aktivnosti Arapa u domenu jezičkih istraživanja
vezuju tek za početak sedmog stoljeća i pojavu islama, činjenica je
da su oni i u periodu koji je umnogome prethodio Objavi jezički
bili veoma osviješteni i zaokupljeni brigom očuvanja čistote
dijalekta plemena Qurayš. Dijalekt ovog plemena je već tada bio
prepoznat kao zasebna naddijalekatska forma, u tom vremenu
izrasla u književni jezik, jezik predislamske poezije, književnih
nadmetanja, oratorskih umijeća i postala nadaleko poznata kao
jedinstveni obrazac čistote i ljepote arapskog jezika. Tako će ’Abū
Nasr al-Farābī za Qurejše kazati da su oni :"(...) među Arapima bili
najodabraniji narod zato što je njegova leksika najčišća, najlakša
za izgovor, najljepša za uho i najjasnija za izražavanje misli"
(Nassār, 1988:13). Kao potvrda njihove brige za zdravi opstanak i

2
Sve do početka dvadesetog stoljeća postojalo je nekoliko termina koji su se
tradicionalno upotrebljavali za oznaku ove naučne discipline, a najstariji je
termin ﺔﻐﻠﻟﺍ pod kojim se podrazumijevala leksička građa i određivanje njezine
semantike, zatim termin ﻪﻘﻓ ﺔﻐﻠﻟﺍ koji se prvi put upotrebljava u IV st. po Hidžri
(kada je Ibn Fāris svoje djelo naslovio ﱯﺣﺎﺼﻟﺍ ﰲ ﻪﻘﻓ ﺔﻐﻠﻟﺍ ) i odnosio se na utvrđivanje
leksike arapskog jezika i njezine semantike, njezino klasificiranje po temama i
istraživanja u tom pogledu. Nešto kasnije kod jezikoslovaca se koristio termin ﻢﻠﻋ
ﺔﻐﻠﻟﺍ, a podrazumijevao je proučavanje leksičke građe, njezino predmetno
klasificiranje uz semantičko istraživanje, odnosno njezino zapisivanje u rječnike,
leksikone i različite rukopise. Postojao je i drugi termin kojeg su neki autori
uveli kao uznaku za izučavanje semantike leksičke građe, a to je ﻢﻠﻋ ﱳﻣ ﺔﻐﻠﻟﺍ (
Hiġāzī, 1973).
Jezik i književnost


296
razvoj ovog jezika, a naročito njegove čiste leksike, koja je i u to
vrijeme bila pod sporadičnim utjecajem perzijskog i grčkog jezika,
može poslužiti činjenica da su imućni i plemeniti Arapi slali svoju
djecu da odrastaju ili među beduinima koji su živjeli u oblastima
čistih dijalekata, ili uz pjesnike sigurni da će na taj način ovladati
ovim visokovrijednim jezikom. Pojavom i širenjem islama, tačnije,
u drugom stoljeću prema Hidžri, kod Arapa se javljaju i prva
ozbiljna promišljanja o jezičkoj problematici. U početku, ona su
bila uslovljena prvenstveno potrebom ispravnog razumijevanja i
tumačenja teksta časnog Kur’ana, a zatim i činjenicom da se
arapski jezik u novoosvojenim oblastima miješao sa novim
dijalektima ili potpuno stranim jezicima i na taj način trpio njihov
utjecaj. Taj utjecaj se ogledao u pojavi nepravilnosti (lahn) koje su
se manifestirale kroz oslabljivanje izgovora određenih arapskih
konsonanata (lahn makāriğ al-hurūf), promjene stukture sintagmi i
rečenice (al-lahn at-tarkībī), zanemarivanje fleksivnih nastavaka
(al-lahn al-’i‘rābī), a naročito interferiranje velikog broja leksema
stranog porijekla (Nassār, 1988).
U nastojanju da svoj književni jezik i jezik Objave sačuvaju
od ozbiljnih grešaka i stranih primjesa, arapski učenjaci odlaze u
udaljene pustinje među beduine i određena plemena, čuvare čistog
arapskog jezika, s ciljem prikupljanja izvorne arapske leksike,
zapisivanja poezije i književnog naslijeđa.
3
Karakteristika ovog
procesa prikupljanja jezičke građe jeste da on nije bio u formi
pokušaja da se zabilježe aspekti jezičkog života kod govornika
arapskog jezika ili da se istraže aspekti jezičke raznovrsnosti na
Arabijskom poluotoku. Naime, težilo se za istraživanjem čistih,
ispravnih formi, čiste leksike i to kod onih arapskih plemena koja
su se u upotrebi svog jezika približavala traženom jezičkom nivou -
standardima književnog arapskog jezika (al-luga al-fushā). U svom
izboru plemena i beduina kao prenosilaca čiste leksike koji su
uočili da jezikoslovci veliku pažnju posvećuju istraživanju
njihovog jezika te su zbog toga odlazili u gradove, naročito Basru i
Kufu i tu prodavali svoju leksičku građu, Arapi su se pridržavali
temeljnog načela da ne zapisuju leksiku domicijelnog (gradskog)

3
Kao najpoznatiji arapski učenjaci koji su jedan period živjeli među ovim
arapskim plemenima i od njih usvajali čisti arapski jezik spominju se ’Abū
al-’Aswad ad-Du’alī , ’Abū ‘Amr ibn al-‘Alā’, al-Kalīl ibn Ahmed, al-Kesā’ī i
njihovi učenici. Šire o tome vidjeti: Nassār H., al-Mu‘ğim al-‘arabī naš’atuhu
wa tatawwuruhu, str. 24-26.
Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


297

stanovništva ili arapskih plemena koja su živjela u blizini
nearapskog govornog područja. Nisu zapisivali leksiku plemena
koja su bila u susjedstvu stanovništva Egipta, niti leksiku plemena
koja su živjela u blizini sirijskog stanovništva, a iz razloga
njihovog miješanja s nearapskim jezičkim zajednicama koje su
živjele u Egiptu, Siriji, Iraku. Također, nije se zapisivala leksika
plemena Jemena zbog njihovog miješanja sa Indijcima i
Abisincima, kao i leksika istočnog dijela Arabijskog poluotoka i
gradova Hidžaza jer su smatrali da se njihov jezik miješao sa
jezikom nearapa. Svoj su rad isključivo bazirali na jeziku plemena
koja su bila najbliža književnom jeziku, a to su Qays, Tamīm,
’Asad, Hur ayl, i neki ogranci plemena Kināna i Ti ’( Hiġāzī,1973).
4

Prema navodima klasičnih izvora, sakupljanje i uređivanje
leksičke građe se odvijalo u tri faze. U početku je zapisivanje
leksike bilo bez ikakve organizacije u njezinom uređenju i
sortiranju. Nasumice su se zapisivale sve lekseme koje su se mogle
čuti, a naročito one sa laganom semantikom i upotrebom. U drugoj
fazi, filolozi su, od prijepisa do prijepisa i svako na sebi svojstven
način, započeli klasificiranje, razvrstavanje i podjelu leksičke
građe. Kod nekih od njih ona je sortirana prema temama kao što su
rastinje, drveće, deve, konji, oružje, sablja, kiša.... i to u formi
zasebnih studija i monografija. Tako se al-’Asma‘ī (umro 213.H.) i
’Abū Zajd al-’Ansārī (umro 215.H) spominju kao osobe koje su
dale najveći doprinos u ovom tematskom razvrstavanju i
inkorporiranju arapske leksike. Drugi su se pak okretali
džahilijskoj ili islamskoj poeziji, zapisivali je i objašnjavali njezinu

4
Kao osnovne razloge izbora dijalekta plemena Qurajš za književni jezik
klasični i savremeni arapski lingvisti navode njegovu geografsku izoliranost sa
svih strana od nearapskog stanovništva koja je bila prirodni štit od miješanja sa
strancima, zbog čega se u njega nisu interferirali pogrešni izgovori nearapa te je
sačuvao cjelovitu fleksiju, usklađenost harfova sa njihovim značenjima, jasnost u
artikulaciji glasova, brojne forme infinitiva i množina, bogatstvo leksike
polisemijom, sinonimijom i antonimijom, kao i svoju vlastitu spremnost na
kontaminaciju, reprodukciju i arabizaciju. Također smatraju da je među čistim
arapskim dijalektima bio najbolji obrazac produkovaja i deriviranja riječi, kao i
najbolji primjer metateze i postupka arabiziranja leksema u odnosu na sve
južnoarabljanske jezike. Respektiranje jednog jezika uveliko je ovisilo od
njegove starine. Ovaj dijalekt se smatra veoma starim, te su Arapi veličali i
poštovali i njega i njegove govornike i: " (...) pripisivali su im zaslugu jer je
Allah dž.š. Qurejše učinio stanovnicima svetog područja, čuvarima Ka‘be i
Njegovim namjesnicima" (Subhī, 1989:111).

Jezik i književnost


298
tešku leksiku, dok su pojedinci zapisivali neke posebne pojave koje
su uočavali kod određenih plemena (’A. ‘Allām, 2004). Međutim,
smatra se da su prva leksikološka istraživanja kod Arapa, koja po
svojoj prirodi pripadaju ovoj fazi, bila ipak u najtješnjoj vezi sa
leksikom Kur’ana o čemu svjedoči i nastojanje Ibn ‘Abbāsa (umro
68.H) da prikupi i objasni strane riječi u Kur’anu ") ﻥﺁﺮـﻘﻟﺍ ﺐـﻳﺮﻏ " ( . U
trećoj fazi prikupljena leksika se kompilira u rječnike najrazličitijih
vrsta i uređenja – fonetski, alfabetski, semantički, predmetni,
encikolopedijski ... (Nassār, 1988; Hiġāzī,1973; Muktār, 1972), a
njihov je začetnik bio al-Kalīl ibn Ahmad (umro175.H) i to preko
svog monumentalnog rječnika al- ‘Ajn.
3. PORIJEKLO I STRUKTURA ARAPSKE LEKSIKE
Arapski filolozi su na temelju opsežnih jezičkih kompariranja
nastojali da osvijetle porijeklo velikog broja arapskih leksema, te
su utvrdili da arapski jezik poznaje lekseme koje vode porijeklo iz
prasemitskog jezika još od prije 2.500 g. p.n.e i ona se smatra
njihovom osnovnom zajedničkom leksikom. Utvrđeno je, također,
da postoje lekseme koje su svojstvene samo arapskom jeziku, ali
ne i drugim semitskim jezicima, a koje je razvio nakon seoba
semitskih zajednica. Postoji i jedna grupa leksema koja se razvila
sa islamskim naukama, kao i grupa stranih leksema koje su
potpuno arabizirane tako da se gubi osjećaj da su strane, pored
jedne grupe leksema čiji su strani oblici još uvijek veoma
prepoznatljivi (’A. ‘Allām, 2004).
Leksika koja je zajednička svim semitskim jezicima, ili ona
koja je naročito zajednička arapskom i akadskom jeziku, kao blisko
srodnom, smatra se jezičkim naslijeđem iz prvobitnog semitskog
jezika i ona se uglavnom odnosi na porodicu ( ﻢـﺣ ،ﺖـﺧﺃ ،ﺥﺃ ،ﻡﺃ ،ﺏﺃ),
ljudsko tijelo (ﺱﺃﺭ ،ﻥﺫﺃ ،ﺮﻌﺷ ،ﺪﻳ ،ﻞﺟﺭ ،ﲔﻋ), životinje ( ﻞـ`ﺠﻋ ،ﺐﻠﻛ ،ﺚ`ﻴﹶﻟ), bilje
( ﻡﻮـﹸﺛ ،ﺢ`ﻤﹶﻗ ،ﺔﹶﻠ`ﺒ`ﻨ`ﺳ ،ﻥﻮ'ﻤﹶﻛ) te brojeve, tj. lekseme za oznaku brojeva od 2-
10, zatim lekseme ﻒﻟﺃ ،ﺔﺋﺎﻣ . Leksema ﻢـﺳﺍ je, također, starosemitska
riječ koju u približno istim oblicima bilježe svi semitski jezici,
zatim leksema ﻥﺎﺴـﻟ koja vodi porijeklo od najstarijih semitskih
jezika i seže u period više od 1.500 godina p.n.e. U hebrejskom
jeziku ona postoji u formi ﻥﻮـﺷﻻ , a u aramejskom u formi ﺎﻧﺎﺸـﻟ
(Hiġāzī,1973:211).
Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


299

Filološka kompariranja su utvrdila da leksika džahilijske
poezije, ili leksika arapskih rječnika i leksikona te leksika u
časnom Kur’anu ne pripadaju jednom periodu. Ovi izvori, s jedne
strane, kompiliraju izuzetno stare lekseme, dok s druge strane,
okupljaju i najnoviju leksiku. Što se tiče njihove zajedničke leksike
čiji se etimološki ekvivalenti ne nalaze u starim semitskim
jezicima, arapski jezikoslovci smatraju da je ona ušla u arapski
jezik ili ju je ovaj jezik razvio u periodu koji datira između seoba
semitskih naroda i zapisivanja džahilijske poezije ili objave
Kur’ana.
Arapski jezik ima izvrsnu moć usvajanja strane leksike i
njezinog prilagođavanja svojim potrebama te se čini kao dio
njegove izvorne leksike. Kao najilustrativniji primjer može
poslužiti leksema ﻑﻮﺴـﹶﻠ`ﻴﹶﻓ koja je grčkog porijekla. U arapski jezik je
ušla u vrijeme ekspanzije islamske civilizacije i on je iz nje razvio i
druge forme kao što su: ،ﻒﺴﹾﻠﹶﻔﺗ ،ﺔﻔﺴﻠﻓ ،ﻒِﺴـﹾﻠﹶﻔ`ﻣ ﻒِﺴـﹾﻠﹶﻔﺘ`ﻣ . Interesantno je
napomenuti da ni jedna od najfrekventnijih riječi u arapskom
jeziku ﺔـﻐﻟ nije semitskog porijekla nego da potiče od grčke riječi
logos u istom značenju i koja je u arapski jezik ušla veoma rano.
Također, utvrđeno je da u arapskom jeziku postoji veliki broj
stranih aramejskih izraza i riječi. Tako se npr. smatra da davni
pustinjski život nije poznavao uzgoj jabuka, duda, smokve,
leblebije, breskve, šljive, šipka-nara ili pistacija – ﺔﻋﺍﺭﺯ ،ﺡﺎـﻔﺘﻟﺍ ﺕﻮـ'ﺘﻟﺍ ،
ﹸﳉﺍ ﻖ`ﺘ`ﺴﹸﻔﻟﺍﻭﺃ ﻥﺎ`ﻣ'ﺮﻟﺍ ،ﺥ`ﻮﹶﳋﺍ ،ﺺ`ﻤﳊﺍ ،ﺰ`ﻴ`ﻤ . Sigurno je da su se stanovnici pustinje
sa ovom vrstom plodova mogli upoznati samo preko plodnih
predjela u Siriji i Iraku koji su tada bili aramejski, a kada su postali
arapski, ova leksika je sačuvana i zadržana u arapskom književnom
jeziku. Tako je i leksema ﺏﺎــﺑ aramejskog porijekla (ﺎــﺑﺎﺑ) i u
arapskom jeziku je zadržala istu semantiku kao i u aramejskom,
npr. ﺏﺎﺘﻜﻟﺍ ﺏﺎﺑ ﻭﺃ ﺔﻓﺮﻐﻟﺍ ﺏﺎﺑ (Hiġāzī,1973:213, ’A. ‘Allām, 2004).
Što se tiče strukture lekseme u semitskim jezicima, ona
počiva na prepoznatljivom konsonantskom principu. Korijen
lekseme čine samo konsonanti koji nemaju samostalo značenje, ali
u kombinaciji sa vokalima i afiksima (hurūf az-zijāda) grade
osnove sa upotrebljivim oblicima i značenjima. U sastav korijena
lekseme može ući bilo koji od 28 arapskih konsonantskih i to od
jedan do pet u pojedini korijen. Morfološka paradigma utemeljena
Jezik i književnost


300
je na principu razlikovanja ovih korijenih konsonanta i afiksa koji
se dodaju riječi ili se iz nje elidiraju.
Najkarakterističniji korijeni su sa tri konsonanta, te je najveći
broj arapskih leksema utemeljen na ovoj vrsti korijena. Po brojnost
iza njih dolaze korijeni od četiri konsonanta i naposlijetku, u
malom broju, korijeni od pet konsonanata.
5

U arapskom jeziku ima veoma malo (12) leksema, koje se
sastoje od jednog korijenog konsonanta, ali uvijek u kombinaciji
konsonant-vokal, a to su: ﺕ ،ﹺﺏ ،ﹶﺃ ) ﷲﺎـﺗ ( (Tako mi Allaha), ili se ﺕ
može tretirati i kao stariji oblik proste pokazne zamjenice za ženski
rod ﺫ ِ`ﻩ – ﰐ ﻭﺃ ﺎـﺗ koji je kraćen i takav prisutan u pokaznoj zamjenici
ﻚــﻠﺗ ; ﹶﺫ (kraćeni oblik od proste pokazne zamjenice ﺍﺫ koji je
primijetan u obliku ﻚﻟﺫ); ،ﻑ ،ِﻙ ،ﺱ ، ﻥ ،ﹺﻝ ) ﺪـﻴﻛﺄﺘﻟﺍ ﻥﻮـﻧ ( ﻩ ، ) ﺃ ( ﻩ ﻭﺃ ) ﻲـﻫ ( `ﻩ ﻭﺃ
) ﻪﺑﺎﺘﻛ ( ﻭ i ﻱ ) ﰊﺎـﺘﻛ ( . Uz izuzetak formi pokaznih zamjenica, sve druge
lekseme nose samo određeno gramatičko značenje. Kada je u
pitanju broj bilitera, mišljenja arapskih lingvista i orijentalista
variraju, a najčešće spomenute lekseme su: `ﻭﺃ ،ﹾﺫﺇ ،ﻥﺃ ،ﹾﻝﺍ ،`ﻡﹶﺃ ،ﺥﺃ ،ﺏﺃ / ،`ﻩﺃ ،`ﻱﺃ
ﰲ ،ﻦﻋ ،ﹾﻞﺑ ﺪـﻳ ،ﻲﻫ،ﻮـﻫ ،ﻢﻫ ،ﻞﻫ ،ﻊﻣ ،ﺬﻣ،ﻦﻟ ،ﻮﻟ ،ﱂ ،`ﻲﻛ ،ﻢﻛ ،ﺪﻗ ، .Uporedne studije
semitskih jezika pokazale se da je najveći broj leksema ovih jezika
trokonsonantskog tipa, ali da je u početku njihovog razvoja
bilitralizam bio mnogo rašireniji tip korijena nego danas. Iz ovih
bilitera, u novije vrijeme su se razvile mnoge trilitere, a jedan od
najvažnijih načina ovog postupka triliterizacije je još kod starih
arapskih lingvista zapažen i prepoznat kao al-’ibdāl. Sastoji se u
dodavanju još jednog konsonanta prvobitnoj biliteri na bilo kojem
mjestu korijenskog morfema, npr. ﻢـﻄﻗ ،ﻞـﻄﻗ ،ﻒﻄﻗ ،ﻊﻄﻗ svi u značenju
presijecanja, ubiranja (odvajanja), odsijecanja, ili ﻖﹶﻠـﺷ : `ﻖـﺷ oba u
značenju rasjeći, razdvojiti, ili ﺲـﻤََﹶﻟ : `ﺲـﻣ oba u značenju dodirnuti,
dotaknuti (Subhī, 1989:156).
Ove uporedne studije su pokazale i da se veliki broj leksema
koje se danas tretiraju kao trilitere, mogu dovesti u vezu sa
prvobitnim dvokonsonantskim korijenom. Tako se za sve vrste
zamjenica i većinu partikula smatra da su u osnovi bilitere, dok se

5
Teufik Muftić je utvrdio da se u rječniku Lisān al-‘Arab nalazi oko 9.465
korijena od čega su 6.723 trilitere, 2.516 kvadrilitere, 185 kvinkvilitera, 12 sa
jednim korijenim. konsonantom, a ostalo su bilitere – oko 30. Vidjeti: T. Muftić,
Gramatika arapskog jezika, str.155.
Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


301

imenske lekseme koje se dovode u vezu sa dvokonsonantskim
korijenom podijeljene u grupu imenica koje označavaju rodbinske
veze s jedne strane ( ﻦـﺑﺍ ،ﻢـﺣ ،ﺥﺃ ،ﻡﺃ ،ﺏﺃ) i imenice koje označavaju
dijelove ljudskog tijela s druge strane ( ،ﺔـﺋﹺﺭ،ﻡﺩ ،ﺪـﻳ ﺔﻔـﺷ،ﺔﺜﻟ ).
6
Postoji i
leksema – jedina imenica koja u osnovi ima jedan korijeni
konsonant, a to je riječ ﻢـﻓ. U svim semitskim jezicima korijen ove
riječi je konsonant ﻑ. Međutim, arapski jezik je uz ovaj konsonant
razvio i duge vokale ( ﻙﺎـﻓ،ﻚﻴﻓ،ﻙﻮﻓ). Što se tiče konsonanta م, smatra
se da je on ostatak pojave nazvane zāhira at-tamyīm, koja u nekim
semitskim jezicima odgovara nunaciji iz arapskog jezika.
4. MODELI LEKSIČKOG OBOGAĆIVANJA U ARAPSKOM
JEZIKU
U domenu klasične i savremene leksikologije arapski filolozi
govore o četiri sljedeća modela proširivanja i obogaćivanja leksike
književnog arapskog jezika: analogija (al-qiyās), derivacija (al-
ištiqāq), kontaminacija (an-naht), i arabizacija (at-ta‘rīb).
Analogija je termin iz historijske i uporedne lingvistike koji
se odnosi na proces regularizacije koji djeluje na izuzetne oblike u
gramatici jednog jezika, a procesi "analoškog stvaranja" jedna su
od glavnih tendencija u historijskom razvoju jezika (Kristal,
1985:25). Prema razumijevanju klasičnih arapskih lingvista
analogija je" (...) osnovni princip na kojem počiva izvođenje
pravila u jeziku, njegovih leksičkih formi i značenja" (’Anīs,
1978:8). Stoga je analoški metod imao glavnu ulogu u kreiranju
arapskog jezika i postao je osnovna karakteristika učenja
Basranske škole. Smatra se da je analogija kao lingvistički koncept

6
Neki filolozi zaista smatraju da su ove imenice bilitere koje su se razvile u
trokonsonante i to radi paradigmatskih usaglašavanja i kako bi postale slične
najvećem broju arapskih leksema, a to su trokonsonantske lekseme. Mišljenja su
da se ovaj razvoj desio u nekoliko pravaca. Jedan od njih jeste duljenje padežnog
nastavka kao trećeg konsonanta ili udvajanje drugog konsonta pri čemu je
leksema ﻡﺃ ovaj oblik zadržala i u književnom jeziku. Za detaljnija pojašnjenja
razvojnog procesa ovih leksema vidjeti: Hiġāzī, ‘Ilm al-luġa al-‘arabiyya, str.
205-208. U ovom je kontekstu interesantno napomenuti da su ove studije
pokazale da su svi udvojeni glagoli prvobitno bili bilitere koje je arapski jezik
razvio u trokonsonante postupkom udvajanja drugog konsonanta, npr. sirjanska
forma `ﺲﻣ naspram arapske `ﺲﻣ , `ﺪﻣ – `ﺪﻣ ، `ﻢﺣ - `ﻢﺣ i sl. (Subhī, 1989:155).

Jezik i književnost


302
i metod u potpunosti bila utemeljena u relativno kratkom
razdoblju, između ‘Abdallaha ibn ’Abī ’Ishāka (umro117.H.) i al-
Kalīla ibn Ahmeda, a svoj najjasniji izraz je doživio u radovima
’Abū ‘Alī al-Fārisiya (umro 377.H) i njegovog učenika ‘Ul mana
ibn | īnīja (umro 392.H), koji je tri poglavlja svoje knjige al-
Kasā’is posvetio analoškom principu, pokušavajući da ga utemelji
kao zasebni naučni kriterij (Subhī, 1989).
Posebno važnu ulogu ovaj je princip imao u doba preporoda
(nahda) kada je jedna grupa arapskih jezikoslovaca nastojala da
ponovo oživi i modernizira arapski jezik. Smatra se da je
najrevnosniji u procesu modernizacije arapskog jezika i
najdosljedniji pobornik analoškog principa bio ‘Abd al-Qādir al-
Maġrībī (Kitāb al-ištiqāq wa at-ta‘ rīb, Kairo, 1947), koji jezik
vidi kao društveni organizam čiji su rast i evolucija analogni rastu
i evoluciji ljudi ili nacije. U slučaju Arapa nacija se formira na dva
načina: prirodnim porastom autohtone populacije unutar arapske
etničke grupe (at-tawālud) i asimilacijom nearapskih elemenata
(at-tağannus) (Stetkevych, 2007:6). Na sličan način se i arapski
jezik utemeljivao, razvijao se i svoj rast i razvoj nastavlja pomoću
postupka deriviranja iz arapskih korijena (al-ištiqāq) koji je
analogan prema at-tawālud i pomoću asimilacije stranog
vokabulara (at-ta‘rīb) što odgovara procesu at-tağannus.
Derivacija iz arapskih korijena (al-ištiqāq) je oduvijek
smatrana najprirodnijim načinom razvoja arapskog jezika zbog
čega je i nazvan luġa al-ištiqāq. Ova sposobnost izrasatnja iz
vlastite osnove, podarila mu je njegovu homogenost kojom se
arapski jezikoslovci i filolozi ponose i koju revnosno štite.
Klasični arapski filolozi su razlikovali tri osnovne forme
derivacije:
a) Jednostavna (mala) derivacija (al-ištiqāq as-saġīr) - jedina
vrsta derivacije koja je nakon perioda oformljenja arapske
gramatike ostala aktivna. Kroz historijski razvoj arapskog jezika,
njezina upotreba je, u skladu sa principom analogije, bila
konstantna i u prvom periodu Abasida naročito je pomogla u
kreiranju novog vokabulara za praktično sve naučne oblasti koje su
bile izvorno arapske ili su asimilirane. U ovoj vrsti derivacije,
korijeni konsonanti se ni na koji način ne mijenjaju, nego se iz njih
deriviraju ostale forme uvođenjem određenih afiksa, a kao njezin
najjednostavniji primjer jeste konjugacija.
U pokušaju primjene analoške metode derivacije u
savremenom leksičkom obogaćivanju, Akademija arapskog jezika
Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


303

u Kairu pokušala je da definira lingvističke modele koji treba da
budu opće primjenljivi za sve neologizme, odnosno nove riječi. U
domenu imena preporučene su neki kao praktično primjenljivi
morfološki obrasci, npr. obrazac ﺔـﻟﺎﻌﻓ – sa oznakom profesije ili
vrste aktivnosti, npr. ،ﺔﻋﺎﻨﺻ ﺔﺣﺍﺮﹺﺟ ،ﺔﻋﺎﺒﻃ ... ; ﻥﻼﻌﹶﻓ – obrazac primjenljiv za
neprelazne glagole kod deriviranja leksema sa oznakom kretanja,
npr. ،ﻥﺍﺮﻴﹶﻃ ،ﻥﺎﺟﻮﻣ ﻥﻼﻴﺳ .... ; ﻝﺎﻌﹸﻓ – za nominovanje bolesti, ،ﻡﺎـﻛ`ﺯ ،ﻝﺎﻌـ`ﺳ
ﻑﺎﻜ`ﻧ ،ﻡﺍﺬ`ﺟ ; ﻝﺎ`ﻌﹶﻓ – za oznaku zanimanja ili neke aktivnosti, ،ﺭﺎ`ﻴﻃ ﺡﺍ`ﺮـﺟ ،
ﻕﺍ`ﻮـﺳ ..... , obrazac ﻝﺎـ`ﻌﹶﻓ - ﺔـﻠﻋﺎﻓ – vrlo široku primjenu u kreiranju
savremene leksike, npr. ،ﺓﺭﺎ`ﻴﺳ ﺔﺑﺎ`ﺑﺩ ، ،ﺔﻛﺍ`ﺮﺣ ﺔﺟﹼﻼﺛ .... ; ﺓﺮﺋﺎﻃ ، ﺓﺮﺧﺎﺑ،ﺔﻠﻓﺎﺣ ..... , a
tu su i savremene lekseme koje su nastale analoškom primjenom
modela koji označavaju imena oruđa ﺔﻟﻵﺍ ﺀﺎﲰﺃ : ،ﻝﺎﻌﻔﻣ ،ﻞﻌﻔﻣ ﺔﻠﻌﻔﻣ : ﺮـﻬﺠﻣ ،
،ﺭﺎﻬﺠﻣ ،ﺪﻌﺼﻣ ،ﺀﺎﻳﹾﺬﻣ ﺔﺣﻭﺮﻣ (Stetkevych, 2007).
S obzirom na to da se veći dio neologizama nije mogao
podvesti pod određene obrasce, postignut je dogovor da bi se
kreiranje novog vokabulara trebalo dešavati u skladu sa tri principa
koji u potpunosti ulaze u domen analoškog modela derivacije, a to
su: derivacija iz postojećih korijena kao primarna derivacija,
derivacija kroz približavanje starijeg vokabulara novim
značenjima, ili putem semantičkih proširenja, ili kroz oživljavanja
arhaičnog vokabulara kao sekundarna derivacija te kreiranje
neologizama pomoću složenica, odnosno njihovog deskriptivnog
parafraziranja (’A. ‘Allām, 2004).
Što se tiče derivacije novih leksema iz postojećih korijena,
mnogi neologizmi formalno bazirani na ovom principu mogu,
također, ulaziti u kategoriju leksema kreiranih putem semantičkih
proširenja (Subhī, 1989), npr.: ﺔـﻋﺎﺒﻃ – klasično značenje pojma
proizvodnja mačeva koji se danas odnosi na umjetnost štampanja,
derivirano je iz korijenskog značenja zapečatiti, utisnuti (pečatom);
ﺪﻌﺼـﻣ – klasično značenje obruč za penjaje na palmino drvo, uz
semantičko proširenje, ima značenje lift, osnovno značenje
lekseme ﺔــﺣﻭﺮﻣ – lepeza, semantički je prošireno na značenje
ventilator, i sl. Veliki broj ovakvih neologizama nastaje putem
participa naročito onih koji se izvode iz druge i osme glagolske
vrste, npr.: ﻙ`ﺮﺤ`ﻣ ، ﺪﱢﻟﻮ`ﻣ ، ،ﺝ`ﺭﺪﻣ ... (motor, generator, amfiteatar); ﻯﻮﺘ`ﺴ`ﻣ
– nivo, ـﻤﺘﳎ ﻊ – društvo i sl. Tu su i infinitivni neologizmi koji su, po
Jezik i književnost


304
pravilu, semantička proširenja prije nego potpuno novi leksemi
(Stetkevych, 2007:25), npr. ﺕﺎﻣﺎﺴــﺗﺭﺍ - utisci, impresije; ﺐﱡﻠﺼــﺗ -
netolerantnost ; ﺐ'ﺼــﻌﺗ – fanatizam i sl. Mnogi neologizmi
pridjevskog i apstraktnog imenskog karaktera dobijaju se širokom
upotrebom sufiksa – iyy – iyyah, npr. ،ﺔ`ﻴﺑﻮﻌ`ﺷ ﺔ`ﻴﺣﺮﺴـﻣ ،ﺔﻴﻛﺍﺮﺘـﺷﺍ `ﻱﻮ`ﻀـ`ﻋ ،
(komunizam, socijalizam, pozorišna predstava, organski) i sl.
Kao najčešći primjeri neologizama dobijenih semantičkim
proširenjem, odnosno kroz približavanje starijeg vokabulara novim
značenjima, spominju se npr. ﺏﺩﺃ – književnost, pored klasičnog
značenja odgoj,vaspitanje; ﺔـﹶﺌﻴﺑ – okolina, pored klasičnog značenja
boravište, prebivalište; ﺭﺎﻄﻗ – voz, pored klasičnog značenja kolona
deva, karavan, i sl. Neologizmi u vidu složenica su brojni, a to su
npr. sve lekseme koje impliciraju riječﺰﻛﺮﻣ, : ﺰـﻛﺮﻣ ،ﺔﻃﺮﺸـﻟﺍ ﺰـﻛﺮﻣ ﹺﻞـﹾﻘﺜﻟﺍ
(centar gravitacije, policijska stanica), ili ﻒـﻴﻴﻜﺗ ﺀﺍﻮـﳍﺍ (klimatizacija),
ﺔــﻳﺍﻭﹺﺮﻟﺍ `ﻴــﺿﺍﺮﻌﺘﺳﻻﺍ ﺔ – revija, smotra, ili ﻞــﹶﺜﹶﳌﺍ ﻰــﻠﻋﻷﺍ (ideal), kao
najreprezentativniji primjer neologizma dobijenog putem
parafraze.
7

b) Velika derivacija ili metateza (al-ištiqāq al-kabīr – al-
qalb) - u odnosu na jednostavnu derivaciju, utjecaj ove forme na
kreiranje novih leksema je neznatan. Smatra se karakteristikom
srednjevjekovnih, arhaičnih formi arapskoig jezika, a danas
obilježjem kolokvijalizama. Ogleda se u promjeni mjesta nekog
konsonanta uz zadržavanje prvobitnog značenja, npr. ﺏﹶﺬﺟ / ﹶﺬﺒﺟ (pri-
vući); ﻢـﹶﻄﹶﻟ / ﹶﻂـﻤﹶﻟ (udariti po licu); korijen ﺏ ﻭ ﺵ (s-miješati, po-
miješati, pomutiti, poremetiti) u ovom smislu daje veliki broj
izvedenica: ﺐ`ﺷﹺﻭ ـﺟ ؛ ﺏﺎﺷ`ﻭﹶﺃ ﺶﺑﻭ ـﺟ ـﺟ ﺵ`ﻮﺑ ؛ﺵﺎﺑ`ﻭﺃ ﺵﺍﻮـﺑﺃ svi u značenju
gomila, gužva, masa. Naročito je karakteristična kod kvadrilitera ,
ﺶﻣ`ﺮﹶﻃ / ؛ﻢﺷ`ﺮﹶﻃ (smračiti se), ﺐﻃ`ﺮﹶﻘﺗ / ﹶﻂﹶﻗ`ﺮﺒﺗ (padati, pasti)
c) Najveća derivacija ili transformacija korijena (al-ištiqāq
al-’akbar-al-’ibdāl ) – ima najmanji utjecaj u kreiranju leksike
savremenog arapskog jezika, a ogleda se u zamjeni jednog
korijenog konsonanta drugim, naročito kod akustičko-fiziološki
sličnih suglasnika, ali i kod onih koji nisu, pri čemu lekseme

7
O neologizmima glagolskog i imenskog porijekla šire vidjeti: J. Stetkevych,
The Modern Arabic Literary language, Lexical and Stylistic Developments, str.
19-45.
Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


305

zadržavaju isto ili donekle nijansirano značenje, npr. ﻢﹶﻄﹶﻟ / ﻡﺪﹶﻟ / ﻢﹶﻜﹶﻟ –
svi u značenju udariti.
8

Kontaminacija (an-naht) je postupak kreiranja nove
lekseme pomoću izdvajanja i kombinacija određenog broja
suglasnika iz nekog izraza ili sintagme od dvije ili više riječi
) ﺕﻮﺤﻨﳌﺍ ( , npr. ﹶﻝﺪ`ﻤﺣ = ﺪﻤﳊﺍ ﷲ ؛ ﻖﺒﹾﻠﹶﻃ = ﻝﺎـﻃﺃ ﷲﺍ ﻙَﺀﺎـﻘﺑ . U domenu klasične
arapske filologije ovo je bio široko prihvaćen model kreiranja
novih leksema, a kao njegov najpoznatiji protagonista smatra se
’Ahmed ibn al-Faris (umro 395. H), autor djela as-Sāhibī. U
savremenoj arapskoj filologiji ubraja se u lingvističke postupke
koji zadobijaju sve veći interes i pažnju (Stetkevych, 2007:49), a
podijeljena je u četiri vrste: glagolska (an-naht al-fi‘lī) koja
podrazumijeva kreiranje glagola sa više od tri korijena konsonanta
iz jedne grupe riječi koje mogu formirati kraću glagolsku ili
imensku rečenicu, npr. ﹶﻞﺤ`ﺒﺻ = ﻝﺎﻗ : ﻥﺎﺤﺒﺻ ؛ﷲﺍ ﹶﻞﹶﻗ`ﻮﺣ : ﻻ ﹶﻝﻮﺣ ﻭ ﻻ ﹶﺓ`ﻮﻗ ﹼﻻﺇ ﷲﺎـﺑ ... ;
pridjevska (an-naht al-wasfī) kao sinteza dva leksema koja se
semantički dopunjavaju, npr. ﻖﻠﺼ`ﻬﺻ (jak /glas = ﹶﻞﻬﺻ + ﻖﹶﻠـﺻ = rzati+
viknuti); imenska (an-naht al-ismī) koja produkuje novu imenicu
kombinacijom dvije uzajamno komplementarne lekseme, npr. ﺩ`ﻮـﻤﹾﻠ`ﺟ
(stijena = ﺪـﹸﻠﺟ + ﺪـﻤﺟ = postati čvrst + očvrsnuti, stisnuti se);
odnosna ili pridjevska (an-naht an-nisbī) kojom se označava
pripadnost nekoga ili nečega nekoj školi ili pravcu, npr. ` ﻲﻤﻋ`ﺭﺩ (onaj
koji pripada školi ﺭﺍﺩ ﻡﻮــﻠﻌﻟﺍ ) . U savremenom jeziku, najčešći
pokušaji kreiranja novih leksema pomoću ovog modela vrše se uz
prefiksalnu upotrebu čestice za negiranje – ﻝ ﺍ : ` ﻲﻋﺎـﻤﺘ`ﺟﻻ ، ` ﻲـﻗﻼ`ﺧﺃﻻ ،
`ﻱﹺﺮﹸﻇﺎـــﻨﺗﻻ ، `ﻱﺭﻭﺮـــﺿﻻ .... (nedruštven, nemoralan, asimetričan,
neophodan), ili upoptrebu čestice ﹶﻞـ`ﺒﹶ ﻗ , npr. ﺦﻳﺭﺎـﺘ`ﺒﹶﻗ (prethistorija),
`ﻲﻘﻄ`ﻨ ﻤ`ﺒﹶ ﻗ (predlogički).
Postupak usvajanja stranih riječi (at-ta‘rīb) se prvobitno
pojavio kao odgovor na potrebu kreiranja adekvatne moderne
terminologije u nauci, književnosti i svakodnevnom životu Arapa.
Iako se smatra jednim od najznačajnijih faktora koji je doprinio

8
Naročito iscrpne podatke o osobenostima ove dvije vrste deriviracije u
arapskom klasičnom jeziku daju S. Subhī, Fī fiqh al-luġa, str. 186-242. i I. ’Anīs,
Min ’asrār al-luġa, str. 62-84.
Jezik i književnost


306
značajnoj modernizaciji arapske leksike, među arapskim filolozima
je od samog početka asimilacije strane leksike, postojao raskol u
mišljenjima u vezi sa njezinom prirodom, funkcijom i mjestom na
skali jezičkih vrijednosti (Hiġāzī,1973). Neki od njih smatraju da je
funkcija arabiziranih riječi samo privremena i da bi ih trebalo
eliminirati iz jezika kada se postupkom analogije i derivacije iz
arapskog korijena iznađu alternativne lekseme koje će ih moći
zamijeniti. S druge strane, pak, postoji mišljenje da je asimilacija
stranog vokabulara proces koji svoje korijene ima u samom
porijeklu arapskog jezika, u najboljoj poeziji, pa čak i u časnom
Kur’anu. Stoga, na asimilaciju ne bi trebalo gledati kao na
degradaciju jezika, a arabizirane riječi bi trebalo prepoznati i
tretirati kao permanentne jezičke vrijednosti (’A. ‘Allām, 2004).
Stav savremene arapske lingvistike jeste da se svi strani
elementi inkorporiraju u arapski leksikografski sistem, što znači da
ovakvi neologizmi treba da budu modulirani i asimilirani shodno
arapskim lingvističkim obrascima. Iz tog razloga, savremena
arapska leksika danas bilježi potpuno arabizirane posuđenice tipa :
ﻙﺮ`ﻣﹶﺄﺗ (postati Amerikanac); ﺓﺮﺨ`ﺴﻣ ـﺟ `ﺮﺧﺎﺴﻣ (maskarada, krinka); ﺓﺭﻭﺎـﻨ`ﻣ
(manevar); različite derivirane forme iz lekseme ﺓﺰـﹶﻔﹾﻠﺗ (televizija),
npr. ﺰـﹶﻔﹾﻠﺗ / ﺯﺎـﻔﹾﻠﺗ / ﺔـﻋﺍﺫﺇ ﹶﻔﹾﻠﺗ ﺔـ`ﻴﻳﺬ itd.. S druge strane, postoje direktne
inkorporacije nearapskih leksema, bez bilo kakve namjere njihove
asimilacije i gramatičkih prilagođavanja, npr.: francuska leksema
retouche – ﺵﻮــﺗﹺﺭ (retuš); engleska leksema plastic – ﻚﻴﺘــﺳﻼﻴﺑ ;
apokalipsa - ﺲﺒﻟﺎﻛﻮﺑﺁ (pored arapske lekseme ﺎﻳ`ﺅ`ﺭ); akademija – ﺔﻴﻴﳝﺩﺎﻛﺁ
(pored arapske nove derivirane lekseme ﻊـﻤ`ﺠﻣ ); ﲔﺗﻮـﻜﻴﻧ – nikotin, i
brojne druge lekseme (Stetkevych, 2007). S obzirom na njihovu
brojnost, arapski gramatičari smatraju da bi proces arabizacije, i
pored činjenice da se sprovodi shodno metodama i paradigmama
arapskog jezika, kao i direktno interferiranje stranih leksema,
trebao da teče samo do određene granice, zato što postoji opasnost
da jezik počne gubiti svoj vlastiti karakter i postane jedna vrsta
hibridnog jezika koji više nije čisti arapski, a istovremeno nema
gramatička obilježja stranog jezika.
ZAKLJUČAK
U pogledu brojnosti i raznovrsnosti leksičke građe, arapski
književni jezik se ubraja među najrazvijenije jezike svijeta.
Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


307

Specifičnost njegove leksike uvjetovana je brojnim kulturnim,
historijskim, vjerskim i društveno-političkim okolnostima u kojima
se ona razvijala i uobličavala. Arapi su, kao oduvijek jezički
osviješten i na svoj jezik ponosan narod, uspjeli sačuvati i nekoliko
hiljada godina staru leksiku, zajedničku svim semitskim jezicima.
Međutim, istovremeno su razvili posebne modele leksičkog
obogaćivanja koji su pomogli da arapski jezik odgovori potrebama
svakog vremena, ali i da ga sačuvaju od spoljnih utjecaja koji bi
mogli narušiti njegovu čistu, tradicionalnu formu.
Analoški model derivacije je oduvijek smatran najprirodnijim
načinom razvoja arapskog jezika i njegove leksike. Ova sposobnost
izrastanja iz vlastite osnove, podarila mu je njegovu homogenost
koju arapski filolozi revnosno štite. Najznačajniju ulogu u kreiranju
novog vokabulara imala je jednostavna derivacija, koja je nakon
uobličavanja arapske gramatike jedina ostala aktivna.
Iako se arabizacija smatra jednim od najznačajnijih faktora u
modernizaciji arapske leksike, savremeni arapski filolozi smatraju
da interferiranje strane leksike i njezino prilagođavanje
gramatičkim obrascima arapskog jezika treba da bude prihvaćeno
samo do određene granice kako arapski jezik, poznat kao jezik
sinonimije i polisemije, ne bi izgubio na svojoj čistoti i
tradicionalnoj lingvističkoj originalnosti.
LITERATURA
‘Abd al-Wāhid, ‘A. al-Hamīd. (2007) al-Kalima fī al-lisāniyāt al-
hadīl a. At-tab‘a al-’ūlā. Tūnis: Safāqis.
‘Allām, ’A. (2004) Fī ‘ilm al-luġa al-‘āmm. At-tab‘a al-’ūlā.
| idda: Dār kanūz al-ma‘rifa.
’Anīs, ’I. (1978) Min ’asrār al-luġa. At-tab‘a as-sādisa. Al-Qāhira:
Maktaba al-’anğlū al-misriyya.
4. Bugarski, R. (1996) Uvod u opštu lingvisatiku. Beograd: Čigoja.
Hiğāzī, M. Fahmī. (1973) ‘Ilm al-luġa al-‘arabiyya. Al-Kuwayt:
Wikāla al-matbū‘āt.
Melvinger, J. (1984) Leksikologija. Osijek: Pedagoški fakultet.
Muftić, T. (1998) Gramatika arapskoga jezika. 1. izdanje.
Sarajevo: Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta .
Nassār, H. (1988) al-Mu‘ğim al-‘arabī: naš’atuhu wa
tatawwuruhu. At-tab‘a ar-rābi‘a. Al-Qāhira: Dār Misr.
As-Sālih, S. (1979) Dirāsāt fī fiqh al-luġa. At-tab‘a al -l āniya
‘ašara. Beyrūt: Dār al-‘ilm li al-malāyīn.
Jezik i književnost


308
Stetkevych, J. (2007) The Modern Arabic Lirerary language:
lexical and stylistic developments. Washington D.C.:
Geotgetown University Press.
Zvegnicev, V.A. (1958) Istorija arabskogo jazykoznanija. Moskva:
Moskovskij univerzitet.

Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


309


CHARACTERISTICS OF ARABIC LEXICOLOGICAL
RESEARCH – HISTORICAL PERSPECTIVE AND
MODERN ARABIC LANGUAGE
Mejra Softić, Ph.D.
Summary
Traditionally, lexicography and lexicology are considered to
be the most developed disciplines in Arabic linguistics. During pre-
Islamic period, Arabs were very concerned the the protection of
the original Arabic vocabulary, and in the first centuries of an Islam
expansion, the vocabulary of the literary arabic language was
collected and compiled into the dictionaries of the most different
kinds. The vocabulary of the modern Arabic language implies some
words that are, according to their origin, common for all Semitic
languages, and it sometimes dates back to 2.500.b.c. It also implies
a great number of words originated from Aramaic language, as
well as the words from the Indo-European languages that have been
adapted to the grammatical patterns of this language. On the basis
of wide philological research and comparison, it is proved that the
lexis of pre-Islamic period, Arabic dictionaries and the Qur'an does
not originate from the same developmental period.
Arabic vocabulary structure is based on a consonant model,
that means a word root is consisted of only the consonants without
their independent meaning, but if they are combined with the
vowels they form a basis with useful models and defined meanings.
There are four models of vocabulary expansion in Arabic language.
The first one is analogy as a main tendency in historical language
development; the second one is derivation from Arabic roots as a
basic model of Arabic language development. This last one has its
own models, and they are a simple derivation, a consonants
changing place- metathesis an root-modification. The third and the
fourth models are formation of compound words and assimilation
of foreign words, and, because of their specific features, they have
great impotrance in modern Arabic language.
Key words: lexicology, lexicography, vocabulary, word, word
structure, analogy derivation, derivation from Arabic root,
metathesis and assimilation of foreign words
Jezik i književnost


310

ﺕﺍﺩﺮﻔﳌﺍ ﻢﻠﻋ ﻝﺎﳎ ﰲ ﺔﻴﺑﺮﻌﻟﺍ ﺙﻮﺤﺒﻟﺍ ﺕﺍﺰﻴﳑ – ﺭﻮﻈﻨﳌﺍ
ﺘﻟﺍ ﺓﺮﺻﺎﻌﳌﺍ ﺔﻴﺑﺮﻌﻟﺍ ﺔﻐﻠﻟﺍ ﰲ ﻊﺿﻮﻟﺍ ﻭ ﻲﺧﺭﺎ
ﺭﻮﺘﻛﺪﻟﺍ ﺶﺘﻴﺘﻓﻮﺳ ﱘﺮﻣ ﺓ
ﺔﺻﻼﳋﺍ
ﺙﺍﺮﺘﻟﺍ ﰲ ﺎﻣ`ﺪﻘﺗ ﺮﺜﻛﻷﺍ ﺔﻳﻮﺤﻨﻟﺍ ﺕﻻﺎ-ﺍ ﻦﻣ ﻢﺟﺎﻌﳌﺍ ﻢﻠﻋ ﻭ ﺕﺍﺩﺮﻔﳌﺍ ﻢﻠﻋ `ﺪﻌﻳ
ﺏﺮﻌﻟﺍ ﺪﻨﻋ ﻱﻮﻐﻠﻟﺍ . ﲔﺑ ﺍﺮﺸﺘﻨﻣ ﺔﻴﺑﺩﻷﺍ ﻅﺎﻔﻟﻷﺍ ﺔﺣﺎﺼﻓ ﻰﻠﻋ ﺔﻈﻓﺎﶈﺎﺑ ﻡﺎﻤﺘﻫﻻﺍ ﻥﺎﻛ
ﻟﺍ ﰲ ﻭ ﺔﻴﻠﻫﺎﳉﺍ ﺔﻠﺣﺮﳌﺍ ﰲ ﺏﺮﻌﻟﺍ ﻩﺬﻫ ﺖﻧﺎﻛ ﻡﻼﺳﻹﺍ ﺭﺎﺸﺘﻧﺍ ﻦﻣ ﱃﻭﻷﺍ ﺭﻮﺼﻌ
ﻰﺤﺼﻔﻟﺍ ﺔﻴﺑﺮﻌﻟﺍ ﺔﻐﻠﻟﺍ `ﻢﻀﺗ ﺔﻔﻠﺘﺨﳌﺍ ﻢﺟﺎﻌﳌﺍ ﰲ ﺖﻔﻨ`ﺻ ﻭ ﺖﻌﻤ`ﺟ ﺪﻗ ﻅﺎﻔﻟﻷﺍ
ﺔﻨﺳ ﻞﺒﻗ ﺎﻣ ﱃﺇ ﺎﻧﺎﻴﺣﺃ ﻊﺟﺮﺗ ﱵﻟﺍ ﻭ ﺔﻴﻣﺎﺴﻟﺍ ﺕﺎﻐﻠﻟﺍ ﻊﻴﲨ ﲔﺑ ﺔﻛﺮﺘﺸﳌﺍ ﻅﺎﻔﻟﻷﺍ
٢۵٠٠ ﻕ . ﻡ . ﺔﻴﻣﺍﺭﻵﺍ ﺔﻐﻠﻟﺍ ﱃﺇ ﺔﻌﺟﺍﺮﻟﺍ ﻅﺎﻔﻟﻷﺍ ﻦﻣ ﲑﺒﻛ ﺩﺪﻋ ﺔﻐﻠﻟﺍ ﻩﺬﻫ ﻞﺧﺩ ﻭ
ﺔﻳﺪﻨﳍﺍ ﺕﺎﻐﻠﻟﺍ – ﰲ ﺔﻳﻮﺤﻨﻟﺍ ﺝﺫﺎﻤﻨﻠﻟ ﺎﻘﻓﻭ ﺎﻬﻴﻧﺎﻌﻣ ﻭ ﺎﻬﻣﺍﺪﺨﺘﺳﺍ ﲑﻐﺗ ﱵﻟﺍ ﻭ ﺔﻴﺑﺭﻭﻷﺍ
ﻰﺤﺼﻔﻟﺍ ﺔﻐﻠﻟﺍ . ﺮﻌﺸﻟﺍ ﰲ ﺓﺩﺭﺍﻮﻟﺍ ﺔﻳﻮﻐﻠﻟﺍ ﻅﺎﻔﻟﻷﺍ ﻥﺃ ﺔﻳﻮﻐﻠﻟﺍ ﺕﺎﻧﺭﺎﻘﳌﺍ ﺖﺤﺿﻭﺃ
ﺔﻴﻗﺎﻘﺘﺷﻻﺍ ﺔﻴﺣﺎﻨﻟﺍ ﻦﻣ ﻊﺟﺮﺗ ﱘﺮﻜﻟﺍ ﻥﺁﺮﻘﻟﺍ ﰲ ﻭﺃ ﺔﻴﺑﺮﻌﻟﺍ ﻢﺟﺎﻌﳌﺍ ﰲ ﻭﺃ ﻲﻠﻫﺎﳉﺍ
ﻞﺣﺍﺮﳌﺍ ﱃﺇ ﺔﻴﺧﺭﺎﺘﻟﺍ ﺔﻔﻠﺘﺨﳌﺍ .
ﺎﻬﻴﻧﺎﻌﻣ ﲑﻐﺑ ﻑﻭﺮﺣ ﺔﻤﻠﻜﻟﺍ ﻞﺻﺄﻓ ﺖﻣﺍﻮﺼﻟﺍ ﺱﺎﺳﺃ ﻰﻠﻋ ﺔﻴﺑﺮﻌﻟﺍ ﻅﺎﻔﻟﻷﺍ ﺀﺎﻨﺑ ﻡﻮﻘﻳ
ﺔﻔﻠﺘﺨﳌﺍ ﻦﻳﺯﺍﻮﳌﺎﺑ ﺖﺠﺘﻧ ﺓﺩﺎﻳﺰﻟﺍ ﻑﻭﺮﺣ ﻭ ﺕﺎﻛﺮﳊﺎﺑ ﺖﻄﺒﺗﺭﺍ ﺍﺫﺇ ﻦﻜﻟ ﺓﺰﻴﻤﳌﺍ
ﺕﺎﻣﺍﺪﺨﺘﺳﻻﺍ ﻭ ﱐﺎﻌﳌﺍ . ﻲﻫ ﻭ ﻕﺮﻃ ﺔﻌﺑﺭﺃ ﻙﺎﻨﻬﻓ ﺔﻴﺑﺮﻌﻟﺍ ﺔﻐﻠﻟﺍ ﰲ ﺕﺍﺩﺮﻔﳌﺍ ﻮﳕ ﺎ`ﻣﺃ :
`ﺗﺍ ﱪﺘﻌ`ﻳ ﻱﺬﻟﺍ ﺱﺎﻴﻘﻟﺍ ﻮﻫ ﻭ ﻕﺎﻘﺘﺷﻻﺍ ؛ﹰﺎﻣﻮﻤﻋ ﻲﳜﺭﺎﺘﻟﺍ ﺔﻐﻠﻟﺍ ﺭ`ﻮﻄﺗ ﰲ ﺎﻴﺳﺎﺳﺃ ﺎﻫﺎﺠ
ﻪﺑ ﺔﺻﺎﺧ ﻉﺍﻮﻧﺃ ﻪﻠﻓ ﺔﻴﺑﺮﻌﻟﺍ ﺔﻐﻠﻟﺍ ﻮﳕ ﰲ ﺔﻴﺳﺎﺳﺃ ﺔﻘﻳﺮﻃ : ﻕﺎﻘﺘﺷﻻﺍ ،ﲑﻐﺼﻟﺍ ﻕﺎﻘﺘﺷﻻﺍ
ﲑﺒﻜﻟﺍ - ﱪﻛﻷﺍ ﻕﺎﻘﺘﺷﻻﺍ ،ﺐﻠﻘﻟﺍ - ﻡﺎﻤﺘﻫﺍ ﺰﹼﻛﺮﺘﻳ ﻥﺍﺬﻠﻟﺍ ﺐﻳﺮﻌﺘﻟﺍ ﻭ ﺖﺤﻨﻟﺍ ؛ﻝﺍﺪﺑﻹﺍ
ﳑ ﺐﺒﺴﺑ ﺮﺻﺎﻌﳌﺍ ﺖﻗﻮﻟﺍ ﰲ ﺎﻤﻬﻴﻠﻋ ﲔﻳﻮﻐﻠﻟﺍ ﺔﻴﻟﻻﺪﻟﺍ ﺔﻴﻠﻜﺸﻟﺍ ﺎﻤ·ﺍﺰﻴ .
ﺔﻴﺳﺎﺳﻷﺍ ﺕﺎﺤﻠﻄﺼﳌﺍ :
،ﻕﺎﻘﺘﺷﻻﺍ ،ﺱﺎﻴﻘﻟﺍ ،ﻁﺎﻔﻟﻷﺍ ﺐﻴﻛﺮﺗ ،ﺔﻤﻠﻛ ،ﻅﺎﻔﻟﻷﺍ ،ﻢﺟﺎﻌﳌﺍ ﻢﻠﻋ ،ﺕﺍﺩﺮﻔﳌﺍ ﻢﻠﻋ
ﺔﻴﺒﻨﺟﻷﺍ ﻅﺎﻔﻟﻷﺍ ﻝﻮﺧﺩ ﻭ ﺐﻳﺮﻌﺘﻟﺍ ،ﺐﻠﻘﻟﺍ .
Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


311

Izvorni naučni rad

Amina Pehlić
1


OSNOVNA AKCENATSKA OBILJEŽJA GOVORA
DONJEG KAMIČKA
Sažetak
Cilj ovog rada jeste istražiti osnovna akcenatska obilježja
govora Dónjëg Kämïčka, bošnjačkog sela smještenog u dolini
rijeke Sane, između Sanskog Mosta i Ključa; i utvrditi njihov
karakter.
Govor Donjeg Kamička pripada zapadnobosanskom
(ikavskošćakavskom) dijalektu, odnosno centralnobosanskom
poddijalektu ovog dijalekta.
Na osnovu analiziranog može se zaključiti da govor Donjeg
Kamička po svojim osnovnim akcenatskim obilježjima pripada
novoštokavskim govorima, ali i da ima tragova neprenesenih
dugosilaznih akcenata.
Ključne riječi: Donji Kamičak, akcenat, kvantitet, prenošenje
akcenta, novoštokavski karakter
UVOD
Govor Donjeg Kamička, bošnjačkog sela smještenog u dolini
rijeke Sane, između Sanskog Mosta i Ključa, pripada
zapadnobosanskom (ikavskošćakavskom) dijalektu, odnosno
centralnobosanskom poddijalektu ovog dijalekta (Jahić, Halilović,
Palić, 2002: 35).
Mještani Kamička (izuzev mještana dva zaseoka) pripadaju
jednoj od tri porodične loze: Šaćerovića, Šećerovića i Islamovića, a
svi se prezivaju Hasanbegović. Stoga i svi informatori nose
prezime Hasanbegović.
Po svojim akcenatskim obilježjima govori
centralnobosanskog poddijalekta pokazuju novoštokavske
tendencije: „nestalo je metatonijskog akuta; silazni akcenti su,
skoro, nepoznati na unutarnjim i krajnjem slogu višesložnih reči;

1
Asistent, Islamski pedagoški fakultet u Zenici, amina.pehlic@gmail.com
Jezik i književnost


312
akcenti pojedinih tipova reči imaju dosta bliskosti sa Vuk-
Daničićevim akcentima (...). Dužine se dosta dobro čuvaju u
postakcenatskoj poziciji.“ (Peco, 1980:114)
2

Akcenatske osobine govora Donjeg Kamička nisu, dosad,
dijalektološki istraživane
3
, stoga je cilj ovog rada istražiti osnovna
akcenatska obilježja govora Donjeg Kamička i utvrditi njihov
karakter.
Istraživanje govora Donjeg Kamička obavljeno je 2002. i
2005. godine. Pri prikupljanju građe korišten je diktafon,
zapisivanje u svesku, dirigirani i poludirigirani razgovor.
Prikupljeni materijal kasnije je provjeravan.
Građa je uzimana od više informatora, a neki od njih su:
 Jùsuf Hasanbégović (1928. godište, penzioner),
 Šåmsa Hasanbégović (1932. godište, domaćica),
 Fadìla Hasanbégović (1933. godište, domaćica),
 Núra Hasanbégović (1933. godište, domaćica),
 Šéfko Hasanbégović (1934. godište, penzioner),
 Abdùlah Hasanbégović (1934. godište, penzioner),
 Zìkrija Hasanbégović (1939. godište, penzioner),
 Núra Hasanbégović (1953. godište, domaćica),
 Hasèma Hasanbégović (1959. godište, zaposlena),
 Èmir Hasanbégović (1966. godište, zaposlen),
 Páša Hasanbégović (1970. godište, domaćica).
REZULTATI ISTRAŽIVANJA
Istraživanje i analiza akcenatskih osobina govora Donjeg
Kamička ukazuju na sljedeće:
1. Ovaj govor poznaje četiri novoštokavska akcenta:
kratkosilazni (ä), kratkouzlazni (à), dugosilazni (â) i
dugouzlazni (á); kao i kvantitet tj. postakcenatsku dužinu,
odnosno kratkoću (ˉ, ˘);
2. Metatonijski akut (~) nije obilježje ovog govora, premda
nisu nepoznati primjeri tipa mórãmo (<mòrãmo), dok A.
Peco navodi nekoliko potvrda za metatonijski akut u
zapadnobosanskom poddijalektu (Peco, 1982:29-30);

2
Dragoljub Petrović slično navodi za govor četiri muslimanska sela zapadne
Bosne, u čijoj se blizini nalazi i Donji Kamičak (Petrović, 1970:336).
3
Opisan je konsonantizam govora Donjeg Kamička (Pehlić, 2006:54–72).
Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


313

3. Distribucija akcenta je, može se reći, standardna, tj.
akcenti silazne prirode stoje na prvom slogu višesložnih
riječi, odnosno na jedinom slogu jednosložnih riječi, dok
akcenti uzlazne prirode mogu stajati na bilo kojem slogu
višesložnih riječi, osim na posljednjem.
4. Odstupanja od ovakve distribucije javljaju se u primjerima
koji su poznati i drugim narodnim govorima (Baotić,
1983:111–112; Halilović, 1990:300–301; Valjevac,
2002:45–46: Jahić, 2002:181), tj.:
 u riječima stranog porijekla: paradäjz, komadänt;
 domaćim složenicama: zemljorâdnik, samopösluga,
blagovråmeno;
 u Gmn. imenica m. i s. roda sa nepostojanim a:
muškârãcã, komârãcã, žumânjãkã;
5. Imenice m. r. tipa sin, drug u Gmn. i DLImn. pored
običnijeg akcenta: dr¡ gõvã, sšnõvã, dr¡ govima, sšnovima
imaju i akcenat: drugóvã, sinóvã, drugòvima, sinòvima:
nîje tâj brät ìmõ sinóvã, sämo n'šha dvî; kâžë sinòvima;
6. Demonstrativne zamjenice ovaj, onaj imaju kratkouzlazni
akcenat: òvãj, ònãj: od òvë dvòjcë däl je bšõ òvãj kòjï;
Nájlu òvomë döli, u B£kiće; bäškõ tî što s òvã dvâ ròdla;
eno dòšõ ònãj mòmak; ònë cìpale sm¥zle; u ònõ vréme;
höće ònãj čöjek da mï plâtïmo;
7. Glagoli tipa doći, poći u infinitivu imaju dugouzlazni
akcenat (dóći, póći): sämo glédïm kä će ko dóći pa rèći da
i je poubíjalo; ko jã mšsl„m da će on dóći túd
i
u hàrem; kä
ćete vî dóći – mada se čuje i dugosilazni (dôći, pôći), ali
mnogo rjeđe: hoće l dôći;
8. Glagoli tipa trêsti, râsti u infinitivu imaju dugouzlazni
akcenat trésti, rásti: ìšli trésti šljšve – i, mnogo rjeđe,
dugosilazni: pôj dë râsti;
9. U infinitivu glagola tipa peći, reći prisutan je
kratkouzlazni akcenat: pèći, rèći: sämo glédïm kä će ko
dóći pa rèći da i je poubíjalo; hòćë pèći ršbu;
10. U prvom i drugom licu množine prezenta glagola tipa
čitati, željeti sreće se kratkouzlazni akcenat na inicijalnom
slogu: čìtãmo, žèlïmo: pa dobro čìtãte;
11. U GDALjd. lične zamjenice ja, ti , on i povratna zamjenica
sebe imaju kratkosilazni akcenat: måni, måne, tåbi, tåbe,
såbi, såbe: i kâžë on måni; käko je tåbi tämo; nàpravï såbi
Jezik i književnost


314
gn'ízdo na d¥vetu; líja dôjde pa måne sträšï; da b tô måni
n'åšto rèklo;
12. Odrični oblik glagola imati zna za dugouzlazni i
dugosilazni akcenat: pöšto némã jöš svìjü kûćã; säd
néjãmo p¡ no
®
emáta; némã neg ònõm žá
o
gõm r¡ čno,
némã motórkë; sämo säd ôn némã c¢në bèrëtkë; a nêmã
c¢nï cvíkï; nêmã štä se nè rãdï; nêj‚ neg dvòjcu;
13. Izvršeno je duljenje vokala pred sonantom: n'åga zabòlla
gláva u vójsci; mnögo se pântï; príčala Ráždõvca; dòbla i
pémziju; näše ôvce; iz kántë; čórbu; tórbu ùprtj…; bórci;
òtišõ döl
i
Nájlu; prävïlno; u bûndi; útõrkom; zîmskü òdiću;
ponèdïljkom; žívci – međutim, čuju se i primjeri bez
izvršenog duljenja: nísu lòvci, vån jâ sam vâs prèvarala;
dóći kòjï su spösobni mòmci; udòvca;
14. Prisutno je prenošenje akcenta na proklitiku, staro i novo,
mada se javljaju i primjeri sa neprenesenim akcentom:
 Primjeri za staro prenošenje: dôjdë lìsica pöd drvo; nä
ćošak šzãjde; Emìra ònã što bíla ¡ Šehõvcï; òni s
u

Grãda; tâj je Húse òtišõ ¡ võjsku; bíli smo bòme svå dö
noći; sämo jås šz Vrpol'a; porènëm kräve da nàpojïm nä
vodu; Bôg znã štä će bšti sä mnõm;
 Primjeri za novo prenošenje: jâ ć se sàkriti ù grm; hàjmo
mî ù kruške; ìmã dövõl'no svègã da nè falï nššta; nîje
ìmala ni djècë nškãko sà n'ïm; a Đ¡ la i hö
®
a bíl
i
šsto kòd
n'ihovë k¡ ćë blízu; ùlazli su i ù kuću, i, ònãj, ì jã
råknëm tàkõ zà n'ega; nškad nísam mògla n'åšto
promjétti nà n'õjzi;
 Primjeri koji potvrđuju nepreneseni akcenat: kod sîna i
kod ćèrë; möžda da i vššë; a tàkõ cjêv od p¡ škë; kàsnijë
smo mî òtišli u Sânskï Môst; òćerali ga u S¡ p;
Prisutno je i prenošenje u obliku ( ’) akcenta.
Naime, kod pokaznih zamjenica za 1, 2. i 3. lice (òvãj, tâj,
ònãj) u ovom govoru je običnije, pored oblika sa novim
prenošenjem (òd tõg, òd togã, pò tü, nà tü, ù tõj),
prenošenje u obliku ( ’) akcenta, koje se javlja i kad
zamjenica nema ( ˆ ) akcenat, već ( ‘) .
Primjeri sa ovakvim prenošenjem su: ú togã, ú tomë, ú tõj,
ód togã, ná tõ, ú tõ, ná nomë (< na onome), ná nü (< na
ònü), zá nü (< za ònü), ú nõj (< u ònõj), ú vogã (u òvogã),
pó të (po tê): i ôn đå se e ròdjõ ú tõj söbi; dê mi rèci bolan
Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


315

käko je tåbi tämo, ná nomë svjétu; ù togã stàrijëga, a ú
vogã m¡ ško i žånsko;
U ovakvim se situacijama može čuti, mada rjeđe, i
prenošenje u obliku ( ˆ ) akcenta: û vogã (< u òvogã), nâ
nõj (< na ònõj): nâ nõj stráni;
Javlja se i prenošenje u obliku ( ’) akcenta na intenzifikator
i: í tãj, í tõ: böm pròšlõ í tõ pêt minútã; odnosno na riječcu
ne sa glagola ìći: nikad né jdë se, niko né jdë.
Također, ovakvo se prenošenje na prijedlog može čuti sa
enklitičkih oblika zamjenica me, te i se: jä kad ôn ná me
zägalãmï; måtn† jèdnu nögu pödã se; ali ne često, jer su uz
prijedloge običniji puni oblici zamjenica måne, tåbe i såbe
(ù mene, zà mene).
Imenica škôla čuje se sa novim i starim prenošenjem: i
òćeral
i
nas ¡ škõlu; öćerã tämo ¡ škõlu; jèdan näš kòmšija,
šdë ötüd ìz škõlë, pùstilo ga;
15. Predakcenatska dužina nije obilježje ovog govora (npr.
glédïm<glëdîm).
16. Postakcenatska dužina je dobro očuvana u gramatičkim
kategorijama u kojima se javlja i u standardnom jeziku,
naprimjer:
 u Gmn. imenica sva tri roda: i d¥mala kr¡ šã
o

o
; sàdã
mnögo ìmã
®
emàtlïjã kòjï su odsèl
i
li; pöšto némã jöš
svìjü kûćã; käko ìmã tìjü problémã; a säće osamdèsët
gödïnã; a ù mene e bílo stô märãkã mòjï;
 u Gjd. imenica ž.r. e deklinacije: ne mògu t kázti tê
l'epòtë; åto näšõga hà
®
ijë; Šéfko ödë kod tê mòjë
brätišn'ë; a tàkõ cjêv od p¡ škë;
 u Ijd. imenica ž.r.: nåšto mlâtï ònõm lòpatõm;
 u određenom obliku pridjeva: drâgë mòje öči; kòlkõ
sam ja ònï stârï l'údï, štä jã znâm, poznávõ; ¡ zë zá nü
zädn'ü nögu; òd tõg psšhičkõga; ònü šàrenü;
 u oblicima prezenta: snèsë jájã; izléžü se tščići; a òna
pläčë; jöpë tàkõ pòvïčë; tî sämo smêtãš; dôđëš túde,
prèsvlãčïš se; bòlë me nöge; kad dôđëš ú të gödne, ôndã
te, òvãj, òsjećãš za svå; gàlãmï nà nãs;
 u oblicima imperativa: bàcãj, tîjo, tščiće; haj všđãj, pa
donèsi da pòjedëmo;
 u oblicima komparativa i superlativa pridjeva i priloga:
råkõ òvomë mläđëm; rèko budalàstiįï sam jâ kòjï sam ti
Jezik i književnost


316
råkõ; ù togã stàrijëga; on je òndã jöpë kàsnijë dòšõ;
Bôg drâgi znâ näjbol'ë;
 u obliku gl. priloga sadašnjeg: kad nísam šénla s pämëti
mšslëći se käko će bšti; jâ sam, ćåri, šèćer dòbi la zà
njega se bršgajüći; òvãj mi je ùnuk pòginõ mäkar
bránëći näšu zåmlju i nísu ga čåtnici m¡ čili; kao i u
drugim gramatičkim kategorijama.
Ovaj govor može imati i dvije postakcenatske dužine: što
stríčevïćã, što däï
®
ã; sàdã mnögo ìmã
®
emàtlïjã, dok se
oblici sa tri dužine ne čuju (kao što su primjeri: zàdãtãkã,
smòtüljãkã, pòdãtãkã i sl.)
Gubljenje postakcenatske dužine, koje se može javiti,
mada rijetko, vjerovatno je posljedica bržeg govora.
Zabilježeno je:
 u prezentu: da jâ ponèsƒm; vèl„m jã; òni ne pláćaj†;
nåkã nam se ùstav„, nêće da pänë; iskúpl'aj† se svš; nêj‚
neg dvòjcu; i jâ ùstala i sjèd„m; Àll‚ h dä…da jã tô tàkõ
všdïm i dã òsjet„m;
 u imperativu: pògled‚ j nåšto;
 u oblicima imenica: bíla žìvca kraj
®
ámijƒ; kraj Hájrinë
k¡ ćƒ; sväkï pö šës måt‚ r‚ ;
 u oblicima zamjenica: òn† šérpu; gör
i
näš…j òn…j k¡ ći;
 u oblicima određenog oblika pridjeva: drâg„ Àllãhu;
 u oblicima komparativa i superlativa pridjeva i priloga:
stàri„ ìm…; jèdan je taj näjstari„ pòginõ; ni kod mòjë
ćèrë ne b mi bílo fìnjƒ;
S obzirom na mnogo učestalije iste oblike sa očuvanom
dužinom može se reći da je pojava gubljenja
postakcenatske dužine u govoru Donjeg Kamička
zanemarljiva.
17. Sekundarna dužina, tj. dužina koja nije obilježje
standardnog jezika, javlja se u nekim gramatičkim
kategorijama, naprimjer:
 gotovo redovno u glagolskom pridjevu radnom m.r.: jer
ôn bi se i žènjõ; a jâ sam vòljõ sà n'ima príčat; đe e tâj
stàri„ brät bšjõ; eto köndã znäõ da će pòginti; pa säd
Zška bšjõ kòd mene; a nísam i jâ všdjõ; nîje õn tòlkõ
rádjõ – gdje se javlja i kao posljedica jednačenja i
sažimanja vokala: òtišõ döl
i
Nájlu; Ì slãm zàklõ krävu; a
on väik sìkiricu nósõ; krénõ da iznèsëm; dòšõ, òšõ s
Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


317

vämi; brät mu pòginõ i pòginõ mu zåt; nåkë lá
o
nce
pòkrõ sa kamijónã; jâ kòjï sam ti råkõ;
Rjeđi su oblici bez dužine: tórbu ùprtj…i nösï nam
kr¡ ha; bšj…je tâj rät; da sam znä…, ne b se kršj…;
 u oblicima brojeva od jedanaest do devetnaest, glavnih,
rednih i zbirnih, usljed sažimanja grupe ae > e:
dvánëstõg dátuma, a mäma mòja kâžë da sam tråćëg
dátuma röđena, a ùpïsãna kod màtičãra dvá
o
nëstõg
dátuma; pètnës dana; ròdl a dvánëstero djècë;
 u Njd. prisvojnih pridjeva na sufiksima -ov/-ev, -in:
odòzgõ lètï Zšfko i Éno, òvãj Délvïn i Velídõv; Hájrïn
Smájo; bábïn i mämïn;
 u Njd. zamjenica njègõv, njézïn, njšhõv;
 na nastavku za 3.l.mn. aorista: n'åkï čåtnïci naídošë;
böme òni måne ùfatišë i òćerašë ù kuću; kad dójdošë
vójska, čåtnïci, donèsošë n'ekë, n'ekõ naoružán'e;
 usljed iji>ï: a jã šdëm i göri kroz ònõ Àlïncë;
 na pokretnim vokalima nekih zamjenica, kao što su:
upitno-odnosne zamjenica kö i štä (kod zamjenice štä
samo u G) i zamjenice tvorene od njih; pokazne
zamjenice òvãj (òvã, òvõ), tâj (tâ, tô), ònãj (ònã, ònõ);
pridjevska zamjenica säv (u GAjd. m. i s. roda i u
DILmn. sva tri roda): dójde tráž
i
ti od kògã su on
i
ödnïl
i

pàre; ma bílo įe svègã i sväčegã; jâ nè znãm ni kògã
túčü; štö štòčegã, tô je svå pobijèno; sânjãm, òvogã
svôg srådnjëg sîna;
 u DIL brojeva dvi (<dvije), tri , obje: dvìmã, trìmã,
obadvìmã: njšma dvìmã däõ k¡ ću;
 na kraju pojedinih priloga: ödãvdë, pršjë (u stand.
pršje), pöslï (< poslije), lânï (u stand. lâni), pråklãnï (u
stand. pråklãni), ôndã/òndã (u stand. ònda/öndã/ônda);
 u govornom lancu kao rezultat neizgovaranja, ili
nepotpunog izgovora enklitike: al nàpravlã (< napravila
je) òna k¡ ću; i ònã e (< ona je) tô svå dšgla; bílõ e (<
bilo je) tõ njåkãko vàkõ oko dvâ sähata; a vàljdã (<
valjda je) ì õn prìznõ da ìmã; böm pròšlõ (< prošlo je) í
tõ pêt minútã; ìskuplo së (< se je) sve štõ (< što je)
bílo u sèlu národa túdi; i sl.
18. Zbirni brojevi do devet imaju standardnu akcentuaciju:
dvöje, tröje, čåtvero, påtoro, šåstero, sådmero, ösmoro;
Jezik i književnost


318
dok se brojevi devetero i desetoro čuju u akc. obliku:
devètero, desètoro;
19. Brojne imenice dvòjca, tròjca, četvòrca...; desétak,
dvadesétak... stotínjak, imaju, kao i u standardnom
jeziku, akcenat ispred sufiksa. Međutim, brojne
imenice na -ina i -inka imaju akcenat na
pretposljednjem slogu: polovìna, trećìna...; četvrtínka,
osmínka... (u stand. jeziku je polòvina, trèćina,
četvŸtïnka, òsmïnka);
20. Redni broj p¥vï/p¢vï čuje se u akc. obliku pŸvï;
21. Pridjevi neodređenog vida imaju akc. sliku pridjeva
neodređenog vida, ali, gotovo redovno, u zavisnim
padežima imaju nastavke određenog vida: žèna nâđë
fínõg čöjeka;
22. Na riječci naj u superlativu običan je ( “ ) akcenat:
näjmanjïm, näjmlađïm djètetom; näjvećï teroršsta;
måđu näjstariïm džámijama; koji je, najčešće, jedini
akcenat u superlativu;
23. Prilozi tvoreni od pridjeva sa sufiksom -ski imaju isti
akc. oblik kao i pridjevi, npr. jùnačkï, ljùdskï; dok se u
standardnom jeziku kod priloga ovog oblika ne javlja
dužina na sufiksu: jùnãčki, ljùdski;
24. Komparativ i superlativ priloga, koji imaju
komparaciju, akcenatski se podudaraju sa istim
oblicima pridjeva: jäčë, näjjačë.

ZAKLJUČAK
Govor Donjeg Kamička poznaje četiri novoštokavska
akcenta: kratkosilazni, kratkouzlazni, dugosilazni i dugouzlazni;
kao i kvantitet tj. postakcenatsku dužinu, odnosno kratkoću.
Metatonijski akut nije obilježje ovog govora, premda pojava
dugouzlaznog na njegovom mjestu ukazuje na to da mu donedavno
nije bio nepoznat.
Distribucija akcenta je standardna, ako se izuzmu primjeri
svojstveni i drugim narodnim govorima, tj. riječi stranog porijekla,
domaće složenice i sl.
Izvršeno je prenošenje akcenta na proklitiku, staro i novo,
iako ne dosljedno.
Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


319

Izvršeno je duljenje vokala pred sonantom, sa izuzecima.
Predakcenatska dužina nije obilježje ovog govora.
Postakcenatska dužina je dobro očuvana u gramatičkim
kategorijama u kojima se javlja i u standardnom jeziku, iako se
sreću i primjeri bez postakcenatske dužine, međutim, s obzirom na
mnogo učestalije iste oblike sa očuvanom dužinom može se reći da
je ova pojava zanemarljiva.
Na osnovu analiziranog može se zaključiti da govor Donjeg
Kamička po svojim osnovnim akcenatskim obilježjima, kao i šira
govorna zona čiji je sastavni dio, pripada novoštokavskim
govorima.
LITERATURA
Baotić, J. (1983). Ikavskošćakavski govor u okolini Dervente,
Bosanskohercegovački dijalektološki zbornik, knj. IX, str. 7–
209, Sarajevo: Institut za jezik i književnost u Sarajevu.
Halilović, S. (1990). Govor muslimana Tuholja (okolina Kladnja),
Bosanskohercegovački dijalektološki zbornik, knj. VI, str.
249–357, Sarajevo: Institut za jezik i književnost u Sarajevu.
Jahić, Dž. (2002). Ijekavskoštakavski govori istočne Bosne,
Bosanskohercegovački dijalektološki zbornik, knj. VIII, str.
13–217, Sarajevo: Institut za jezik u Sarajevu.
Jahić, Dž., Halilović, S. & Palić, I. (2000). Gramatika bosanskoga
jezika, Zenica: Dom štampe.
Pehlić, A. (2006). Fonetsko-fonološke osobine govora Donjeg
Kamička (kod Sanskog Mosta), Pismo – časopis za jezik i
književnost, knj. IV/1, str. 54–72, Sarajevo, 2006.
Peco, A. (1971). Osnovi akcentologije srpskohrvatskog jezika,
Beograd: Naučna knjiga.
Peco, A. (1980). Pregled srpskohrvatskih dijalekata, Beograd:
Naučna knjiga.
Peco, A. (1982). Ikavskošćakavski govori zapadne Bosne (II dio),
Bosanskohercegovački dijalektološki zbornik, knj. III, str. 7–
261, Sarajevo: Institut za jezik i književnost u Sarajevu.
Petrović, D. (1970). Prilog poznavanju muslimanskih govora
zapadne Bosne, Godišnjak filozofskog fakulteta u Novom
Sadu, knj. XIII/I, str. 335–352, Novi Sad: Filozofski fakultet.
Valjevac, N. (2002). Govor u slivu Lašve, Bosanskohercegovački
dijalektološki zbornik, knj. IX, str. 11–289, Sarajevo: Institut
za jezik u Sarajevu.
Jezik i književnost


320
TEKSTOVI
Kad je säd ovãj rät bšjõ, mî smo bíl
i
óvdi kad je ubíjõ se
národ i tàkõ tô. Kòd nãs su óvde bíli V¥põl'ci, iz sèla V¥pol'e l'ûdi i
žène i djèca. Bíl
i
tàkõ. Böm, jèdno j¡ tro dójdošë čåtnïci i ovãj nâs
svìjü pòkupišë, a nîje ònõ bòme bílo ni j¡ tro, ven bílõ e tõ n'åkãko
vàkõ oko dvâ sähata. ° òćeral
i
nas ¡ škõlu. ¨ h národ pläčë, nêma
šta se nè rãdï. Kad smo m
i
prèšli vâmo pråko mosta, â jèdan
četnìčić, kòmšija nämã òvdalen, ôn nâs döčekã, kâžë:
„Vî, žåne, hàjte döl
i
¡ škõlu, a vî, mùškï, i mlâdï i stârï,
vräćãjte se näzãd k¡ ćama.“
Núre zäpomãgã, kâžë:
„Néćë djèca mòja òd mene, òn
i
će ìći sä mnõm.“
Vèlï:
„Nè mere nškãko, ven òvaj mórajü òni ìći göri, tämo, a åto
zèlenï bèrëtkï òzgõ sä Grãda. Mórãmo se bòriti.“
Döčekã jèdan stàrijï čöjek, vèlï:
„Ma haj bjåž, pùsti ï nèk idü svš...“
Bíli smo bòme svå dö noći. ± ndã dôjdëmo k¡ ći i prènoćïmo i
jöpët, jöpët je nâs òćeralo sutràdãn tàkõ tämo ¡ škõlu ï bíli smo
cjêlï dân. N'åko nîje ni pönjõ ni jåsti ni nššta, ven nššta gládni,
gládna djèca, gládno se. Vrátli smo se jöpë ì tãj dr¡ gï dân, al òndã
jèdnõč kad dójdošë vójska, čåtnïci, donèsošë n'ekë, n'ekõ
naoružán'e. Nêmã štä se nè rãdï, prèmećü se k¡ će, òćerašë se
mòmci, l'ûdi, svå òde, öćerã tämo ¡ škõlu, a nîje žénã òćeralo.
Sämo su dòšli i prèmetnli svå k¡ će. Ù mene su òćerali sîna Fájka i
čôjka Átifa. Òćerali i tämo, a jâ cŸkãjëm öd òd mukë. Sämo glédïm
kä će ko dóći pa rèći da i je poubíjalo. Jâ sämo lêtãm, hôdãm po
àvliji, pòmãžëm, ùčïm, nêma šta nè rãdïm. Käd näïde tàkõ jèdan
näš kòmšija, šdë ötüd ìz škõlë, pùstilo ga. Vèlïm jâ:
„Ah, bräte, jel môj Fájko tämo i Átif?“
Vèlï:
„Jèsu, jèsu men se čìnï, a nísam i jâ všdjõ, al tämo pòmãžë,
krîvï se, jâ nè znãm ni kògã túčü, ni štä je, ni käko je, ni nšgdi
nššta.“
Bòme, ôn òde k¡ ći. Jâ
o
pòmãžëm, sämo pòmãžëm, nè znãm
štä b òd sebe. Kad näïde jèdan dr¡ gï šz Vrpol'a čöjek. Lètï ôn kö
brez dúšë. Jâ n'åga zòvëm: „Čåkãj, bräte, da mi sämo kâžëš štä ìmã
tämo, túčü l?“ ± n nè mere nškãko ni da stänë, al dr¡ gï l'ûdi kâžü da
su n'åga ùbili, ùbili ga u m¢tvë hàl'ne...
Hasanbégović Šåmsa, 1932. godište
Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


321


Ï , jâ ti ga sân'ãm, òvogã svôg srådn'ëg sîna. ± n je måni
pòginõ i šèhïd... Näjprï sam ja od Alláha väik šskãla... da ja
sân'ãm...
„Drâgï Böže, dâj Ti meni da ja tõ všdïm i da òsjet„m.“
Me š čìnï nè b tòlkõ nì žalla. Ù Kamïčku smo mï óvdi đå i
jèsmo röđeni i ôn đå se e ròdjõ ú tõj söbi. Jâ sam n'åga ròdla kòd
kućë. Kâžë ôn måni, vèlï, dójde na vráta, i kô jâ stòjïm i dŸžïm nåkü
k¥pu u rúci... ùza špòret, vèlï, ã jâ lšpo znâm da ôn höće da råknë
sàlãm àlëjk, pa će:
„Àkšam häjrl‚ !“
Jâ pögle'‚ , käd tâj môj mâlï Zšjãd ï kad je bšjo malèhan, ko
ònõ dvánës gödïnã... i käko ôn tàkõ dójde i prójde, sjåde i måtn†
jèdnu nögu pödã se, jèdnu òbisïta niz ònü kö krèvet. I jâ dójde i kòd
n'ega sjåde. Nísmo se mi ni pol'úbli. A jâ ću n'åmu:
„Zška!“
A ôn će:
„Hâ!“
„Dê mi rèci bolan käko je tåbi tämo, ná nomë svjétu.“
Vèlï:
„Jâ, mäma, ìmãm svå.., što gödïc tråbã, ìmãm i cigárã.“
A jâ ću, lšpo vàkõ rúkõm:
„Ma hàjde bjåži, kàkve cigáre, štà će m
i
cigáre!“
Vèlï:
„Mämã, znâš kad se råkne da ìmãš svå..., tî tô nè mer
e
š znäti
dok tô ne dòžïvïš. Kad dòžïvïš tô, ôndã ćeš znäti käko je tô... Jâ ću
sä'a ìći... Nè mõrãš ti måne prätti, jã sä'a čšm ùstanƒm i dôjdëm do
vrátã jã ću nèstati.“
Dok jã ökrënü se, dok néjã nšđe Zškë. I jã ¡ zë..., a tô sam
sán'ala ú n…j stârõj k¡ ći... I jâ övdãlën šdëm i göri kraj mämë i bábë
i ¨ zra stòjï i dŸžï malèhno djéte u nàrãmku.
Vèlïm jâ:
„Jèste l vî všdli Zšku?“
„Nísmo, kàkvõg Zšku?“
Vèl„m jã, reko:
„Pa säd Zška bšjõ kòd mene i òde i nèstade ga.“
Käd odòzgõ lètï Zšfko i Éno, òvãj Délvïn i Velídõv.
„Vèlë: „Mî všdli Zšku, mî všdli Zšku!“
Tàkõ lètë, kao n'šma se Zška prekázõ, všdli ga. A jã šdëm i
göri kroz ònõ Àlïncë... kraj Hájrinë k¡ ćƒ, gör
i
näš…j òn…j k¡ ći. Jâ
tùdã šdëm... i väik glédïm tam
o
na hàrem, ko jã mšsl„m da će on
Jezik i književnost


322
dóći túd
i
u hàrem i kao túdi zäkopãn i ôn će ¡ nïći u hàrem. Néjã
bom, všdïm nåkï čöjek säm
o
ko lòpat
u
dŸžï i nåšto vàkõ ko onã bíla
žìvca kraj
®
ámijƒ, säd néjã ònë žìvcë, neg säm
o
onõ će bit
i
ögrada, i
õn ¡ zõ i ònü, òvaj käo tû žìvcu... nåšto mlâtï ònõm lòpatõm... I ú
tomë se jâ pröbüdï. Jâ se probúdla, tõ bílo ù Trãvnïku... Kad sam
ùstala, cjêli dân jâ j smo Zìkrija pomágali...
Ì
u
mãm j‚ sànõvã tìjü rázličitï, što sam svå fíne sànove... Väik
sam mšslila na Alláha... i klän'ala i stâlno, i jâ šta göd„c od Allàha
vàkõ zàželïm da b jâ ònõ da sân'ãm, jã to nämã mògu ùsniti.
„Drâgï Böže, što b jâ vòlla... što b jâ ìmala vòl'u znäti käko se
tô kad se ¡ mrë, käko je tõ...“
Jâ nämã tû nôć sân'ãm... znâm dòbro kad sam se probúdla, na
léđima lèžïm... Jâ pögledã mòja dúša haj, haj i vàkõ na prózor i nä
ćošak šzãjde i òde u nebèsa i viš jã nè vidïm, ã tâ dúša, kako iz ústã
ìzlazï, näjnaličnijƒ kô cigára, dšm, ònõ što se vàkõ... kö kolùtići i ne
b råkõ neg dšm, i tàkõ tâ moja dúša òde, òde i na prózor i vàk…¡
ćošak i òde i òde u nebèsa i viš jâ e ne mògu nì vidti, al tàkõ tô
käko se jâ òsjećãm fîno... Jèsam i na hà
®
u òsjetla tàkõ tü l'epòtu...
al òvõ kö da sam òsjetla jöš ònõ, il je đå m je tô bílo pŸvõ, il štä l
i

je, tàkõ tõ nåšto pósebno tô bílo m
i
fîno i ònõ, ï õvãj, jâ ću ondã,
ùstala, nísam j‚ nššta... Nåšto o tòmë razmíšl'ala, drâg„ Àllãhu,
reko, käko meni Àllãh drâgï nämã däde da jã t…sân'ãm i da sam tô
všdla i svå tõ òsjetla. I j‚ dr¡ gü nôć šsto o tòmë razmíšl'ala i tàkõ tõ
svå nåšto mšslla o tòmë, ì drugü nôć šstï sän jâ sân'ãm, šstõ, svå,
sân'ãm i tàk…svå, kö įi sä'a što sam ispríčala... I jâ sam se probúdla,
tàkõ tô sán'ala šstõ. I jâ ùstala i sjèd„m, kad Zìkrija glédï ù mene.
Vèlï:
„Štä įe, štö s ùstala, pa glédïš onõ?“
Reko:
„Drâgï Zìkrija, da tï znâš što sam j‚ sán'ala jèdnu nôć i evo ì
drug†, šstõ“, reko, õv‚ j, „šstï sän!“, reko, „Jâ sân'ãm... i od Alláha
šskãla, da tô òsjetïm i všdïm i tô, i“, reko, „kako måni drâgï Àll‚ h
däo eto nämã i pŸvü nôć ì drugü šstï sän sân'ãm... näm‚ m Àll‚ h dä…
da jã tô tàkõ všdïm i dã òsjet„m, al ne mògu t kázti tê l'epòtë, käko
įe tõ fíno, ne mògu t
i
nškãko tõ opísati käko sam se jã tõ òsjetla
käko e måni fîno.“

Hasanbégović Núra, 1953. godište
Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


323



MAIN ACCENT FEATURES OF DONJI KAMIČAK
DIALECT
Amina Pehlić, M.A.
Summary
The aim of this paper is to examine the main accent features
of Donji Kamičak dialect and to define their character.
The reaearch was done in 2002 and 2005. Dictaphone,
notebook, guided and semi-guided conversation were used for
collecting data.
Based on the analysis, it can be concluded that the Donji
Kamičak dialect, according to its primary accent features, belongs
with new-štokavian dialects but with some traces of non-transferred
long-falling accents.
Key words: Donji Kamičak, accent, quantity, accent transfer,
new-štokavian character
Jezik i književnost


324


ﺔﻴﺑﺩﻷﺍ ﺔﻌﻄﻘﻠﻟ ﺔﻴﺳﺎﺳﻷﺍ ﺕﺎﻴﺻﻮﺼﳋﺍ " ﻡﻼﻛ ﻲﻴﻧﻭﺩ ﺔﻳﺮﻗ
ﻚﺸﺘﻴﻤﻛ "
ﺶﺘﻴﻠ· ﺔﻨﻣﺁ
ﰲ ﺔﻴﻣﻼﺳﻹﺍ ﺔﻴﺑﺮﺘﻟﺍ ﺔﻴﻠﻛ ﺔﻌﻣﺎﺟ ﺎﺴﺘﻴﻧﺯ
ﺔﺻﻼﳋﺍ
ﺓﺮﺠﳊﺍ ﻡﻼﻜﻟ ﺔﻴﺳﺎﺳﻷﺍ ﺔﻴﺗﻮﺼﻟﺍ ﺕﺎﻴﺻﻮﺼﳋﺍ ﺔﺳﺍﺭﺩ ﱃﺇ ﺚﺤﺒﻟﺍ ﺍﺬﻫ ﻑﺪﻬﻳ
ﺎﻬﻠﺻﺃ ﻰﻠﻋ ﻑﺮﻌﺘﻟﺍﻭ ﺎﻴﻧﺪﻟﺍ .
ﺔﻨﺳ ﺔﺳﺍﺭﺪﻟﺍ ﻩﺬﻫ ﺕﺰﳒﺃ ٢٠٠٢ ﻭ ٢٠٠٥ ﻡ . ﺔﻴﻟﺎﺘﻟﺍ ﻞﺋﺎﺳﻮﻟﺍ ﺖﻣﺪﺨﺘﺳﺍﻭ :
ﻪﺟﻮﳌﺍ ﺭﺍﻮﳊﺍﻭ ،ﺮﺘﻓﺪﻟﺍ ﰲ ﻞﻴﺠﺴﺘﻟﺍ ،ﺕﻮﺼﻟﺍ ﻞﺠﺴﻣ .
ﺔﻴﺗﻮﺼﻟﺍ ﻪﺗﺎﻴﺻﻮﺼﲞ ﺎﻴﻧﺪﻟﺍ ﺓﺮﺠﳊﺍ ﻡﻼﻛ ﻥﺄﺑ ﻝﻮﻘﻟﺍ ﻦﻜﳝ ﺔﺳﺍﺭﺪﻟﺍ ﺪﻌﺑﻭ
ﺰﺋﺎﻛﺮﻠﻟ ﺭﺎﺛﻵﺍ ﺾﻌﺑ ﺎﻬﻴﻓ ﻥﺃﻭ ،ﺓﺪﻳﺪﳉﺍ ﺎﺴﺘﻴﻓﺎﻛﻮﺘﺷ ﺔﺠﳍ ﱃﺇ ﻲﻤﺘﻨﻳ ﺔﻴﺳﺎﺳﻷﺍ
ﺔﻠﻳﻮﻄﻟﺍ ﺔﻴﺗﻮﺼﻟﺍ .
ﺔﻴﺳﺎﺳﻷﺍ ﺕﺎﺤﻠﻄﺼﳌﺍ : ﺍ ﺓﺮﺠﳊﺍ ﺓﺰﻴﻛﺮﻟﺍ ﻞﻘﻧ ،ﺔﻴﻤﻜﳌﺍ ،ﺓﺰﻴﻛﺮﻟﺍ ،ﺎﻴﻧﺪﻟ

























ISLAMSKA MISAO I CIVILIZACIJA










Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


327
Stručni rad

Elvir Duranović
1


ISLAM I PREDISLAMSKI OBIČAJI ARAPA –
KUR'ANSKO-SUNNETSKA ANALIZA
Sažetak
Premda je idolopoklonička religija predislamskih Arapa bila
u direktnoj suprotnosti sa apsolutnim Božijim jedinstvom, islam
nije kategorički odbacio ovu tradiciju Arapa, već je, zavisno od
karaktera običaja, neke prihvatio, druge reformirao, a treće
ukinuo ili zamijenio. U radu se metodom tekstualne analize
Kur'ana i sunneta razmatraju različiti egzemplari prihvaćene,
reformirane i dokinute prakse predislamskih Arapa. Navedeni su
primjeri neprihvatljivih obreda poput obožavanja kipova, gatanja,
vjerovanja u nebeska tijela, ubijanja ženske djece i drugih
idolopokloničkih običaja, rituala i nepravednih društvenih odnosa.
Analizirani su reformirani običaji i obredi koji su poticali od
ranijih Božijih poslanika, prvenstveno od Ibrahima, a.s., i Ismaila,
a.s., a vezani su za obavljanje hadža. U fokusu rada, također, su
egzemplari reformiranih propisa iz bračnog, nasljednog i
testamentalnog prava. Na kraju su razmatrana moralna i
društveno korisna praksa predislamskih Arapa koju je islam
prihvatio i uvrstio u korpus svojih normi i propisa. Obrazac nastao
na takav način primjenjivan je u vrijeme susreta islama s
predislamskim tradicijama različitih naroda koji su kasnije ulazili
u njegovo okrilje.
Ključne riječi: islam, predislamski tradicija, odnos islama prema
običajima predislamskih Arapa
UVOD
Predislamski Arapi su bili idolopoklonici. Pored Uzvišenog
Allaha, dž.š., obožavali su veliki broj idola kojima su davali
božanska svojstva i karakteristike. Svako pleme imalo je svog
idola, a duhovni centar predislamskih Arapa bila je Meka u čijem

1
Imam Sultan-Ahmedove džamije u Bugojnu, elvirduranovic@yahoo.com
Islamska misao i civilizacija


328
središtu se nalazila Ka'ba sa 365 idola. Prije Muhammeda, a.s.,
među Arapima su djelovali Božiji poslanici, tako da je u njihovoj
religiji postojala svijest o Jednom Svemoćnom Bogu kome su ostali
idoli služili kao posrednici. Norme ponašanja Arapi su crpili iz
lokalne plemenske tradicije i običajnog prava, te prava naroda s
kojima su pomoću trgovačkih veza dolazili u dodir. Izrazito
ratničko obilježje plemenskih zajednica zahtijevalo je surove
zakone koji su štitili i poštovali ratnike, a bezobzirno i nepravedno
kršili osnovna ljudska prava nemoćnih, posebno žena i djece.
Svako pleme smatralo se samostalnim, a jedna ružna riječ mogla je
izazvati oružani sukob s velikim brojem žrtava. Krvna osveta bila
je na vrhuncu. Glavno obilježje društvenog života bili su alkohol,
kocka, blud, strelice za gatanje i prinošenje žrtvi idolima.
Lihvarstvo i kamata bili su veoma rašireni. Dužnik je bio
prisiljavan da pusti svoju ženu ili kćerku da se bave bludom kako bi
vratio dug. Žensku djecu su ubijali. Ovo su glavne negativne
karakteristike društva u kojem se pojavio i djelovao posljednji
Allahov poslanik, Muhammed, a.s. Međutim, Arapi su prije islama,
također, bili ponosni ljudi, otvorenog duha, gostoljubivi prema
strancima, iskreni u izvršavanju zavjeta, pouzdani kod ugovoranja,
požrtvovani u ratu, odlučni i uporni u ispunjavanu željenog cilja.
Uloga Vjerovjesnika, a.s., kao vjerskog reformatora bila je da
uravnoteži ove suprotnosti Arapa; da očisti njihovo vjerovanje,
ukloni nedostatke i prihvati njihove dobre strane. U ovom radu
smo, na osnovu Kur'ana i suneta, analizirali odnos islama prema
predislamskim običajima Arapa s ciljem upoznavanja s dubinom
reforme koju je Muhammed, a.s., proveo. S druge strane, željeli
smo ukazati na činjenicu da je islam prihvatio dobru i plemenitu
predislamsku praksu koja je postala sastavni dio njegovog učenja,
jer proces simbioze islama s dobrom i korisnom predislamskom
tradicijom nije završen u vrijeme Allahovog Poslanika, a.s., već
kontinuirano traje i ponavlja se uvijek kada neki narod ulazi u
okrilje islama.
Izučavanju običaja Arapa, iz doba neznanja, u našoj literaturi
posvećeno je malo pažnje. Nekoliko tekstova tematski obrađuju
religijsku praksu i običaje Arapa prije islama. Dr. Fikret Karčić („O
nasljednom pravu predislamskih Arapa“, Islamska misao, br. 62,
1984. godine str. 7-11) razmatra glavna obilježja i karakteristike
predislamskog nasljednog prava, osnove za nasljeđivanje, te odnos
islama prema nasljednom pravu predislamskih Arapa. Bivši reisul-
ulema Salih Safvet Bašić („Arapski običaji iz doba džahilijjeta o
Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


329
kojima govore Kur’an i hadis”, Glasnik IVZ, br. 2-3, 1944. str. 31-
36.) piše o običajima i arapskoj poeziji prije islama. Premda je u
naslovu teksta najavio da će se baviti analizom običaja
predislamskih Arapa koje navode Kur'an i hadis, Bašić se u radu,
uglavnom, fokusirao na neke od njih poput gatanja po letu ptica,
bacanju strelica, ubijanja ženske djece itd. O arapskom društvu i
njegovim ekonomskim aspektima u doba neznanja pisao je rahmetli
Mehmed Handžić („Socijalne i ekonomske prilike koje su
prethodile Alejhiselamovu poslanstvu“, u: Studije iz šerijatskog
prava: Izabrana djela Mehmeda Handžića, knj. 5 str. 295-306). U
svom radu Handžić je opisao dekadentno idolopokloničko društvo i
njegova najvažnija ekonomska obilježja: trgovinu i lihvarstvo.
Ostali autori koji su pisali o predislamskoj tradiciji Arapa
činili su to prilikom razrade pojedinih aspekata islamskog prava.
Alija Silajdžić (Testament u šerijatskom pravu, Sarajevo, 1941) je
proučavao testemantalno i nasljedno pravo Arapa prije islama;
Mehmed Begović (Šerijatsko bračno pravo, Beograd, 1936) se
bavio bračnim pravom Arapa, dok je Muharem Štulanović ('Urf –
Običaj kao pomoćni izvor šerijatskog prava sa osvrtom na Bosnu i
Hercegovinu, Bihać, 2004) analizirao različite aspekte običajnog
prava predislamskih Arapa. Biografije Božijeg Poslanika, a.s.,
prevedene na naš jezik (Muhamed Hamidulah, Muhammed, a.s.,
Sarajevo, 1983: 35-53) također, sadrže osnovne informacije o
religiji predislamskih Arapa i društvenim okolnostima u kojma je
Muhammed, a.s., djelovao.
U razradi običaja predislamskih Arapa autori su malo pažnje
posvetili glavnim izvorima islama. Uzvišeni Allah, dž.š., je tokom
23 godine, koliko je trajala poslanička misija, objavio brojne ajete
Muhammedu, a.s., sa smjernicama, uputama i konkretnim
odgovorima na konkretna pitanja. Kur'an sadrži informacije o
Arapima prije islama u tako značajnom obimu da je na osnovu
objavljene građe moguće vjerno rekonstruisati njihov religijski,
socijalni, imovinsko-pravni i porodični život. Slično je i sa
sunnetom Allahovog Poslanika, a.s., koji je, kao tumač Kur'ana, bio
još konkretniji i detaljniji. U ovom radu su, metodom tekstualne
analize Kur'ana i sunneta, obrađeni predislamski običaji Arapa i
razmatran odnos islama prema njima.
Islamska misao i civilizacija


330
OPĆE KARAKTERISTIKE ODNOSA ISLAMA PREMA
PREDISLAMSKOJ TRADICIJI ARAPA
Islam uvažava i poštuje ranije monoteističke religije i njihove
poslanike. Najveći dio Kur'ana donosi pripovijesti o Božijim
poslanicima koji su prethodili Muhammedu, a.s., naglašavajući da:
„Nema razlike među njima“, (Kur'an, Al-Baqara: 136) jer su svi
ispovijedali vjerovanje u jednog Boga i moralnu reformu. Premda
su osnovni principi vjerovanja koje su zastupali Božiji poslanici
bili nepromjenjivi, ipak je svaki od njih djelovao u određenoj
društvenoj sredini što je njegovoj božanskoj misiji davalo lokalni
karakter. Božiji poslanici su govorili jezikom svojih sunarodnjaka.
(Kur'an, Ibrahim: 4) Ni jedan od njih nije u potpunosti mijenjao
narodne običaje, već su kroz svoje djelovanje nastojali da
promijene samo ono što je bilo nepravedno, nemoralno i u
suprotnosti s njihovim osnovnim učenjem. Uloga Muhammeda,
a.s., kao društvenog reformatora, nije se, s te strane, razlikovala od
uloge ranijih Božijih poslanika. Šah Velijjullah (Wāli Allāh) lijepo
je primijetio da: „Nije cilj Poslanikov, a.s., niti je on u stanju
totalno izmijeniti društvenu i pravnu praksu naroda; njegov je cilj
izgraditi društvo na moralnim i duhovnim principima, pa s tim u
vezi ostavlja netaknutim sve što nađe, osim onoga što nije u skladu
s novom ideologijom. On se obzirno pokušava baviti onim što je
spojivo s moralnim principima, a ostalo mijenja što je moguće
manje, kloneći se promjena koje nisu nužne i koje njegovo društvo
ne može lako da prihvati.“ (Šarif, 1990:541) Navedeno
nedvosmisleno potvrđuje predanje koje bilježi Muslim,
vjerodostojnim lancem prenosilaca, prema kojem je Božiji
Poslanik, a.s., rekao hazreti Aiši: „Da nije tvoj narod nedavno
izašao iz paganstva, ja bih porušio Ka'bu i potom je bezuvjetno
sagradio na temeljima Ibrahima, a.s., pošto su Kurejšije zgradu
Ka'be smanjili...“ (El-Munziri, 2004:332) Naime, kada je
Vjerovjesnik, a.s., bio mladić bujica je srušila Ka'bu. Stanovnici
Meke su započeli njenu obnovu, ali pošto nisu imali dovoljno halal
imetka, a nisu željeli ugrađivati na nepošten način stečeni novac,
smanjili su dimenzije Ka'be. Dio koji su izostavili ozidali su malim
zidom koji ukazuje na izvorne dimenzije. Kasnije, kada je Allahov
Poslanik, a.s., pobijedio idolopoklonike, bio je u mogućnosti da
poruši Ka'bu i sagradi je na Ibrahimovim, a.s., temeljima, ali je
odustao od toga jer je uvažavao osjećaje Arapa koji su tek bili
prihvatili islam, bojeći se da takav postupak ne bi izazvao nelagodu
Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


331
kod njih. Poslanik, a.s., je pokazao da poštuje povijest ljudi,
njihovu tradiciju i običaje koji nisu u suprotnosti s njegovim
osnovnim učenjem. To je posebno vidljivo iz propisa koji regulišu
odnose među ljudima, jer su mnoge ustanove opstale, veliki broj je
prilagođen novim potrebama, a dokinute su samo one institucije i
propisi koji su bili u suprotnosti s osnovnim principima islama.
(Silajdžić, 1941:44)
Za pravilno određivanje odnosa islama prema predislamskoj
tradiciji Arapa važno je ukazati na djelovanje Ibrahima i Ismaila,
a.s., dvojice Božijih poslanika čije su aktivnosti duboko utjecale na
tradiciju Arapa. Premda ne postoje drugi historijski dokumenti
kojima bi se dokazao boravak Ibrahima, a.s., u Mekki, u Starom
zavjetu nema nikakvog pomena o tome,
2
ipak je djelovanje
Ibrahima, a.s., i Ismaila, a.s., vrlo opširno opisano u Kur'anu i
sunnetu Božijeg Poslanika. Njih dvojica sagradili su Ka'bu;
(Kur’an, Al-Baqara: 127) Ibrahimu, a.s., naređeno je da pozove
ljude na hadž; (Kur’an: Al-Hağğ: 27) Ibrahim je trebalo da žrtvuje
sina Ismaila, pa ga je Allah, dž.š., otkupio velikim ovnom; (Kur’an,
Al-Saffāt: 101-109) Hadžera, supruga Ibrahimova, a.s., i majka
Ismailova, a.s., trčala je sedam puta između Safe i Merve, dva
brežuljka nedaleko od Ka'be, (Er-Rifa'i, 2002: 95) itd. Predislamski
Arapi sačuvali su tragove Ibrahimove, a.s., vjere i obreda koje je on
činio, ali su vremenom zaboravili njihov izvorni smisao i svrhu.
Tako je Ka'ba koju su Ibrahim, a.s., i Ismail, a.s., sagradili da bude
Hram u kojem će se slaviti i veličati jedan Bog postala sjedište
velikog broja idola predislamskih Arapi. Čista vjera Ibrahimova
pomiješala se s animističkim vjerovanjima u svetost kamenja,
drveća, prirodnih pojava i nebeskih tijela.
Jasno je, stoga, da je osnovna zadaća Muhammada, a.s., bila
da upozna svoje sunarodnjake s nepatvorenim Ibrahimovim
vjerovanjem i uspostavi pravedan i moralan islamski zakon -
Šerijat. Svoju misiju Muhammed, a.s., ostvario je na tri načina:
a) Ukinuo je sve obrede, rituale i običaje koji su bili u
suprotnosti sa zadanim ciljem;
b) Očistio je i vratio izvornost predislamskoj praksi i
običajima koji su poticali od Ibrahima i Ismaila, a.s;
c) Ostavio je netaknutim ono što je bilo korisno i u skladu
s osnovnim načelima islama.

2
Kao što se ne spominje ni Salih, a.s., Božiji poslanik koji je djelovao među
Arapima iz plemena Semud.
Islamska misao i civilizacija


332
NEPRIHVATLJIVA PREDISLAMSKA PRAKSA I OBIČAJI
Apsolutni princip Božijeg jedinstva kojeg je zastupao
Muhammed, a.s., vodio je ka ukidanju idolopoklonstva i
nepokolebljivog razračunavanja s običajima, obredima i ritualima
koji su izvirali iz njega. Čim je bio u mogućnosti, Allahov
Poslanik, a.s., je naredio da se poruše svi kipovi i idoli
predislamskih Arapa. Obožavanje Lāta (al-Lāt)
3
, U'zzāa (al-'Uzza)
4
,
Menāta
5
, (Kur’an, An-Nağm: 19-20) Vedda
6
, Suāa'a
7
, Jegūsa
8
,
Jeū'ka
9
i Nesra
10
(Kur'an, Nuh: 23) idolā koji se poimenično
spominju u Kur'anu, kao i mnogih drugih koji se u Kur'anu ne

3
Lat je idol koji se nalazio u Taifu. Njemu se klanjalo i obožavalo ga pleme
Sekif. Kurejšije i druga arapska plemena također su poštovali Lata. Bilo je
uobičajeno da se djeci daju imena Zejdu Lat, Temimu Lat i slično. Kad se
islam proširio, Muhammed, a.s., je poslao Mugiru da sruši i spali Lata.
4
U'zza je idol iz Nahle. Govorilo se da se od njega čuo nekakav glas. Kad je
završeno oslobađanje Meke, Vjerovjesnik, a.s., je poslao Halida ibn Velida
da uništi Uzzaa. Halid je stigao u Nahlu, pronašao nagu džinicu, raščupane
kose, iskežnih zuba i ubio je. Zatim je obavijestio Muhammeda, a.s., o tome,
a on mu je rekao: “To je Uzza, ona je bila očajna što je Arapi više nikada
neće obožavati.”
5
Menat je najstariji idol kojem su se klanjali i kojeg su cijenili i obožavali svi
Arapi. Arapska plemena koja su nastanjivala Meku i Medinu prinosili su
žrtve njemu u čast. Ipak, od svih plemena Evs i Hazredž su se posebno
isticali u poštivanju i obožavanju Menata. Amir ibn Jesar kazuje da su tokom
hodočašća Meki pripadnici Evsa i Hazredža sve obrede obavljali zajedno s
ostalim plemenima, ali kad bi se poslije boravka na Mini vratili u Meku i
vršili obrede obilaska oko Kabe, odlazili bi do Menata, pred njim brijali i
šišali glave i molili ga da im podari nagradu. Smatrali su da nisu upotpunili
obrede hadža ako tako ne postupe. Za vrijeme oslobođenja Meke, Allahov
Poslanik, a.s., poslao je Aliju da sruši Menata i razbije ga u komade. O
predislamskim božanstvima više pogledaj u: Abu al-Farağ, Abdurrahman ibn
al-Ğewzi, Talbisu Iblis, 2003., str. 64-65.
6
Wedd, kip u liku stasalog muškarca, bio je idol plemena Kelb. Njegov hram se
nalazio u mjestu Dewmetu-l-Džedel. Vjerovali su da je on bog sudbine i pred
njegovim kipom su bacali strelice za gatanje.
7
Suva’ je bila idol plemena Huzejl. Njen kip napravljen je u liku žene bujnih
grudi. Smatrana je za božicu plodnosti.
8
Jegusa su obožavala plemena Murad i Gatafan. Predstavljen je u liku lava.
Vjerovalo se da je on gospodar života i smrti. Njemu su se klanjali prije
odlaska u bitku.
9
Jeū’ka su obožavali stanovnici Hemedana. Njegov kip bio je u liku brzog
arapskog konja. Smatran je za boga snage i vještine, pa su ga ratnici posebno
poštovali.
10
Nesr je bio idol stanovnika Himejra. Bio je predstavljen u liku sokola.
Vjerovalo se da je on bog neba i vjetra.
Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


333
spominju, suprostavljalo se samoj srži vjerovanja u Jednog Boga, te
je stoga razumljivo da se našlo na udaru žestoke kritike Allahovog
Poslanika, a.s. Biografi
11
Vjerovijesnika, a.s., prenose da je
Muhammed, a.s., prilikom oslobođenja Meke lūkom razbijao idole
koji su se nalazili u haremu Ka'be učeći pri tom ajete: “Došla je
Istina, a nestalo je laži; laž, zaista, nestaje.“ ( Kur’an, Al-Isrā: 81)
„Došla je Istina, a laži je nestalo.“ (Kur’an, Saba’: 49) Zatim je
naredio svojim drugovima da poruše sve kipove koji su se nalazili
u drugim mjestima. Zajedno s rušenjem kipova prestali su svi
obredi, rituali i običaji vezani za njihovo obožavanje, jer se obredi,
prema Kur'anu, posvećuju isključivo Uzvišenom Allahu. (Kur’an,
Al-Anā’m: 162)
Predislamski Arapi su iz neznanja i sujevjerja neke životinje,
kada bi prošle kroz određene životne faze, poklanjali svojim
idolima i iz različitih razloga smatrali svetim. To su: behira (al-
bahīra),
12
saiba (al-sāiba),
13
vesila (al-vasīla)
14
i ham (al-hām).
15
S
obzirom da je takav postupak bio u suprotnosti s osnovnim
učenjem islama prema kojem je sveto samo ono što Allah, dž.š., i
Njegov Poslanik, a.s., proglase svetim, zabranjen je ajetom: „Allah,
dž.š., nije propisao ni behiru ni saibu ni vesilu ni hama; to oni
koji ne vjeruju govore o Allahu laži, i većina njih nema pameti.”
(Kur’an, Al-Māi’da: 103)
Jedan od predislamskih obreda koje je islam ukinuo jeste
običaj stanovnika Medine da, kada se vraćaju s hadža ili s puta, ne
ulaze u svoje domove na vrata, već sa stražnje strane. Vjerovali su
da je to bogobojazno djelo, da tako treba postupiti i da je to
sastavni dio njihove vjere. Kur'an je korigovao njihovo krivo
vjerovanje i ukazao na pravu vjeru, odnosno na izvorni smisao

11
Vidi: Ibn Hišam, Poslanikov životopis, Bemust, Sarajevo, 1998. godine, str.
228.; Sefijjurrahman Al-Mubarekfuri, Zapečaćeni džennetski napitak, El-
Mudžahidun, bez god. i mjesta izdanja, str. 460.
12
Behira je deva koja je orodila petero. Ako peto bude žensko, razrežu joj uho i
zabrane njeno jahanje, mlijeko i bilo kakvo iskorištavanje.
13
Saiba je ovca ili koza koju su predislamski Arapi ostavljali pred svojim
bogovima i ništa od nje nisu koristili. Ona je bila poklon njihovom idolu.
14
Vesila je ovca koja je ojanjila sedmero janjadi. Kad se sedmi put ojanji,
razrežu joj uho i puste je da ide na bilo koje pojilište. Svu janjad koju ojanji
poslije toga smiju jesti samo muškarci, osim ako bi ojanjila mrtvo janje, poslije
koga bi opet mogli svi jesti.
15
Ham je mužjak deve s kojim je neka deva orodila desetero. Kada orodi deseto,
posvete ga idolima, zabrane da se jaše i kažu: “Ovako nam je Allah, dž.š.,
naredio.”
Islamska misao i civilizacija


334
čestitosti i bogobojaznosti. Allah kaže: „Ne iskazuje se čestitost u
tome da sa straženje strane u kuće ulazite, nego je čestitost u tome
da se Allaha bojite. U kuće na vrata njihova ulazite i Allaha se
bojte, da biste postigli ono što želite.“ (Kur’an, Al-Baqara: 189)
Krivo vjerovanje uzorkuje krive, sramotne i nesretne
postupke. U nastavku rada ukazat ćemo na neprekinuti niz loših
običaja predislamskih Arapa koji su izvirali jedan iz drugog.
Možda je najsramnije obilježje života predislamskih Arapa ubijanje
ženske djece. U vrijeme kada islam nije bio moćan da se oštro
suprotstavi ovom nesretnom običaju, Allah se obraća razumu i
osjećaju ljudi riječima: „I kada živa sahranjena djevojčica bude
upitana zbog kakve krivice je umorena?” (Kur’an, At-Takwir: 8-
9.) Njen jedini grijeh bilo je iskrivljeno vjerovanje Arapa koji su
sebe smatrali odgovornim za opskrbu i nafaku. Kad je islam ojačao
eksplicitno je zabranio ovaj gnusni postupak poučavajući ljude da
je opskrba i nafaka u Božijim rukama. Allah kaže: „Ne ubijajte
djecu svoju od straha od neimaštine, i njih i vas Mi hranimo, jer
je ubijati njih doista veliki grijeh.” (Kur’an, Al-Isra’:31)
I dok su žensku djecu smatrali izvorom sramote, Arapi su se
veoma ponosili muškom djecom, što ih je odvelo u drugu krajnost.
Naime, među njima je bio veoma raširen običaj usvajanja muške
djece. Neko bi jednostavno posinio dječaka koji mu se sviđao i
javno se izjasnio o tome. Posinak je dobijao ista prava i dužnosti
kao i krvno rođena djeca. Ovaj običaj je bio toliko raširen da je i
Muhammed, a.s., prije nego što je postao Božiji Poslanik, posinio
Zejda ibn Harisa. Običajem adopcije učinjena je nepravda krvnim
potomcima koji su ostajali bez dijela nasljedstva. Nepravdu koju su
Arapi činili svojoj djeci islam je ispravio i porodične odnose uredio
na prirodnoj osnovi uvažavajući krvnu vezu pri nasljeđivanju. S
druge strane, Allah podsjeća vjernike da i posinci imaju očeve za
koje treba vezati njihovo porijeklo. U Kur'anu stoji: „...Niti je
posinke vaše sinovima vašim učinio. To su samo vaše riječi, iz
usta vaših, a Allah istinu govori i na pravi put izvodi. Zovite ih po
očevima njihovim, to je kod Allaha ispravnije. A ako ne znate
imena očeva njihovih, pa braća su vaša po vjeri i štićenici su
vaši...“ (Kur'an, Al-Ahzab: 5-6)
S obzirom da su posinke smatrali ravnim sinovima,
predislamski Arapi su njihove razvjenčane supruge zabranjivali
poočimima. Allah, dž.š., je ovaj običaj ukinuo na dramatičan način
na primjeru Svog Poslanika i njegovog posinka Zejda ibn Harisa.
Naime, Zejd ibn Haris je bio oženjen Zejnebom bint Džahš s kojom
Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


335
nije mogao naći zajedničku riječ i od koje se, nakon izvjesnog
vremena razveo. U želji da potpuno razbije predrasude vezane za
posinka koje su bile duboko ukorijenjene u tradiciji predislamskih
Arapa, Allahov Poslanik, a.s., se vjenčao Zejnebom. U Kur'anu
stoji: „A kada ti reče onome kome je Allah milost darovao, a
kome si i ti dobro učinio: 'Zadrži ženu svoju i boj se Allaha!' – u
sebi si skrivao ono što će Allah objelodaniti i ljudi si se bojao, a
preče je da se Allaha bojiš. I pošto je Zejd s njom živio i od nje se
razveo, Mi smo je za tebe udali kako se vjernici ne bi ustručavali
više da se žene ženama posinaka svojih kada se oni od njih
razvedu – kako Allah odredi, onako treba da bude.“ (Kur'an, Al-
Ahzab: 37) Ženidba Muhammed, a.s., sa Zejnebom i ukidanje ovog
običaja nije prošlo bez prigovora. Licemijeri su pričali da je
Muhammed oženio suprugu svog sina. (Qutb, 1996: 29) Međutim,
postojeće predrasude vezne za porodične odnose islam je u
potpunosti razbio i oslobodio okova proisteklih iz vremena
neznanja.
Glavna obilježja društvenog života predislamskih Arapa bili
su vino, kocka, kumiri i strelice za gatanje. Arapi su konzumirali
mnogo alkohola. Vinom su se ponosili toliko da su mu skladali
stihove i pisali hvalospjeve. Druženje uz alkoholna pića često bi
završavalo prinošenjem žrtve idolima. Nakon prinošenja žrtvi
prisutni su se kockali bacajući određeni broj strelica, a predmet
dobiti bila je žrtvovana životinja. (Handžić, 1999: 112) Na
strelicama bi napisali imena učesnika, a zatim ih izvlačili. Onaj čija
bi strelica bila prva izvučena dobio bi najveći komad mesa, a znalo
se desiti da osoba koja je prinijela žrtvu ništa ne dobije. (Qutb,
1997: 30-31) Islam je kritikovao takav način javnog života Arapa
iz doba neznanja i zabranio ga ajetom: „O vjernici, vino i kocka i
kumiri i strelice za gatanje su odvratne stvari, šejtanovo djelo,
zato se toga klonite da biste postigli što želite.” (Kur'an, Al-
Ma’ida: 90)
Pored klanjanja kipovima koje su svojim rukama pravili,
predislamski Arapi su vjerovali u božanstvenost nebeska tijela:
Sunca, Mjeseca i zvijezdā. Smatrali su da zvijezde utječu na
njihove živote i određuju im sudbinu. Izvršavajući svoju plemenitu
misiju Allahov Poslanik, a.s., je poučavao vjernike da sve što se
dešava, biva Božijom voljom. Zejd ibn Halid al-Džuheni, r.a., kaže:
“Klanjali smo sabah-namaz za Poslanikom, a.s., na Hudejbijji na
izmaku kišne noći, te kad smo završili namaz, Poslanik se okrenuo
prema klanjačima i upitao: 'Znate li šta vam je Gospodar vaš
Islamska misao i civilizacija


336
poručio?' Oni odgovoriše: ‘To samo Allah i Njegov Poslanik, a.s.,
znaju.' 'Kazao vam je', odgovori im Poslanik, a.s.: 'Među Mojim
robovima ima onih koji su jutro dočekali kao vjernici u Mene ili
kao nevjernici. Oni koji su kazali: 'Kiša nam je pala kao blagodat
Allahova i Njegova milost' - ta oni su iskreni vjernici u Mene i
poricatelji zasluga zvijezda, a oni koji su kazali: 'Kiša nam je pala
zahvaljujući zvijezdama - pa oni su nevjernici u Mene, a
obožavatelji zvijezda."' (El-Munziri, 2004: 34)
Uz navedene obrede, rituale i običaje, dokinuti su mnogi
drugi kao što je gatanje po letu ptica, bacanju piljaka i iz crta u
pijesku, (El-Qaradawi, 1997: 322-323)
16
proricanje budućnosti sa
sedam strelica ispred kipa Hubela,
17
(Bašić, 1944: 31) zihar,
18
te
brojni nepravedni ugovori i građanski nemoralni poslovi.
(Štulanović, 2004: 140-143)
Spomenuti običaji predislamskih Arapa bili su inficirani
klicom idolopoklostva i kao takvi u direktnoj suprotnosti s
islamskim učenjem i načelima Šerijata. Islam ih je ukinuo, a
umjesto njih ustanovio je nove. Enes ibn Malik, r.a., kazuje: “Kad
je Vjerovjesnik, a.s., došao u Medinu, zatekao je kod stanovnika
Medine praznike od dva dana u koje su se oni igrali i veselili.
Allahov Poslanik, a.s., upitao ih je o tim danima, a oni su mu
odgovorili da ti praznici datiraju još iz vremena neznanja.
Vjerovijesnik, a.s., im tad reče: ‘Allah vam ih je zamijenio boljim
danima od njih. To su Ramazanski i Kurban-bajram.’” Allahov
Poslanik, a.s., slično je postupio i kada su u pitanju mjesta na
kojima su se nalazili idoli predislamskih Arapa. On je Mugiru ibn
Šu'bu poslao s odredom vojnika u Taif da sruše idola Lata i da na
njegovom mjestu sagrade džamiju što su i učinili. (Er-Rifa'i, 2002:
1310) Ustanovljeni obrazac korišten je kasnije u vrijeme kada su
drugi narodi prihvatali islam i postajali dio velike islamske kulture i
civilizacije.

16
Sve navedeno dokinuto je hadisom u kojem stoji: „Gatanje iz crta u pijesku, iz
leta ptica i bacanjem piljaka spada u širk.“
17
Hubel je jedan od brojnih idola predislamskih Arapa. Njegov kip nalazio se u
Ka’bi. Ispred kipa nalazile su se strelice za gatanje, tako da su ga smatrali za
boga sudbine.
18
U predislamsko doba zihar je predstavljao razvod braka. Naime, kada bi neko
želio da se razvede rekao bi svojoj ženi: „Ti si mi poput leđa (zihar) moje
majke.“
Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


337
REFORMIRANA PREDISLAMSKA TRADICIJA
Prije Muhammeda, a.s., među Arapima su djelovali Ibrahim i
Ismail, a.s. Oni su ostavili dubok trag u tradiciji predislamskih
Arapa, posebno u obredima hadža. Međutim, protokom vremena
gubio se ispravni smisao i značenje hadžskih obreda, a ljudi su
unosili sve više običaja suprotnih izvornoj Ibrahimovoj, a.s., vjeri i
zdravom razumu. Islam nije ukinuo hadžske obrede, jer je njihova
svrha i namjena od Boga objavljena,
19
već ih je reformirao,
popravio i očistio od natruha koje su tokom vremena ljudi unijeli u
njih.
Kurejšije iz Meke i oni koji su se držali njihovih običaja, u
doba prije pojave islama, predstavljali su posebnu društvenu klasu
poznatu pod nazivom „Hums“. Jedna od privilegija „Humsa“ bila
je boravak na Muzdelifi 9. zul-hidžeta, dok su svi ostali ljudi tog
dana boravili na Arefatu. Njihov postupak bilo je u suprotnosti s
principom jednakosti ljudskog roda pred Bogom kojeg je islam
zastupao, te je dokinut riječima Uzvišenog: „Zatim krenite odakle
kreću ostali ljudi i tražite oprosta od Allaha, jer Allah, uistinu,
prašta i samilostan je.“ (Kur’an, Al-Baqara: 199) Interesantno je
napomenuti da je Muhammed, a.s., za razliku od drugih Kurejšija, i
prije nego što je postao Božiji Poslanik, 9. zul-hidžeta odlazio na
Arefat i tamo boravio s drugim ljudima. Njegov postupak izazivao
je čuđenje ljudi naviklih da članovi „Humsa“ budu na Muzdelifi.
(Er-Rifa'i, 2002: 133)
Premda su obavljali obrede hadža, predislamski Arapi nisu
znali njihov pravi značaj i smisao, niti su ih povezivali s Ibrahimom
i Ismailom, a.s., već su smatrali da su to običaji njihovih predaka.
U predislamsko doba na Safi se nalazio idol s likom muškarca po
imenu Asaf, a na Mervi ženski kumir Naila. Arapi su između njih
obilazili i njima se klanjali. (Ramić, 1990: 32-33) Nakon što su
primili islam, ljudi su se ustručavali da obilaze između Safe i
Merve na način kako su to činili u predislamskom periodu,
smatrajući da je to idolopoklonički obred. (Qutb, 1996: 47)
Uzvišeni Allah je u vezi s tim objavio: „Safa i Merva su od Božijih
znakova, pa ko hodočasti Kabu ili obavlja umru, nije mu grijeh
obići Safu i Mervu!...“ (Kur'an, Al-Baqara: 158) Islam nije ukinuo
obred sa'ja između Safe i Merve, jer je on izvorno povezan s

19
Allah, dž.š., je naredio Ibrahimu da obzanani ljudima hadž. (Kur'an, Al-Hağğ:
27)
Islamska misao i civilizacija


338
Hadžerom, majkom Ismaila, a.s.,
20
već ga je očistio od
idolopokloničkih dodataka i ukazao na njegov pravi smisao i svrhu.
Iz identičnih razloga, islam je zabranio tavaf oko Ka'be nagim
hodočasnicima. Naime, idolopoklonici iz Meke imali su sramotno
pravilo prema kojem hodočasnici-stranci nisu mogli tavafiti u
svojoj odjeći, već su morali kupiti odjeću u Meki. Ako neko ne bi
imao sredstava da kupi odjeću, obilazio bi nag oko Ka'be. (Karalić,
2001: 265)
U doba neznanja Arapi su vjerovali da njihova božanstva
zahtijevaju krv i meso kurbana. Zbog toga su krv žrtvovanih
životinja prolijevali po zidovima Ka'be, a njihovo meso vješali na
stubove oko Ka'be. S obzirom da je žrtvovanje kurbana obred koji
je izvorno povezan s Ibrahimom, a.s., islam ga je prihvatio, ali je
idolopokloničku praksu polijevanja Ka'be krvlju ukinuo. Allah
kaže: „Do Allaha neće doprijeti meso njihovo i krv njihova, Ali će
Mu stići iskreno učinjena dobra djela vaša.” (Kur'an, Al-Hağğ:
37)
Određeni društveni ugovori i pravni poslovi, čija osnova nije
bila u suprotnosti s duhom i nakanom Šerijata, a koje su ljudi na
razne načine zloupotrijebili i izmijenili, nisu potpuno dokinuti već
su reformirani i usaglašeni s principima islamskog prava.
U predislamsko, doba Arapi su imali običaj da potpuno
slobodno raspolažu s imetkom i da ga oporukom, ukoliko nisu
imali muških nasljednika, ostavljaju kome hoće. Tu praksu, koja je
bila nepravedna prema drugim nasljednicima, islam je reformirao i
dozvolio mogućnost oporuke u iznosu jedne trećine imovine. Pored
reforme testamentalnog prava, islam je reformirao i nasljedno
pravo predislamskih Arapa. Najvažnije reforme su proglašavanje
supružnika nasljednicima; supruga, roditelji i preci dobili su pravo
nasljedstva čak i kad ima muških nasljednika; te je uvedeno opće

20
Prema predanju, Ibrahim, a.s., je po Božijem naređenju ostavio svoju suprugu
Hadžeru i sina Ismaila u dolini Meke. Hadžera je dojila Ismaila i pila vodu iz
mješine. Kada je u mješini nestalo vode ožednjeli su i ona i njen sin. Vidjevši da
se dijete privija od žedi, ona je krenula u potragu za vodom. Okrenula se prema
Safi, najbližem brežuljku, i popela se na njega. S njega je osmotrila dolinu, ali
nije vidjela nikoga. Zatim se spustila sa Safe, i, kada je stigla na sredinu doline,
zadigla je rub svoje haljine i potrčala onako kako čovjek trči u nevolji, dok nije
prešla dolinu i došla do Merve, pa se popela i na nju. Odatle je ponovo
pregledala dolinu, ali opet nije vidjela nikoga. To je sve ponovila sedam puta. Na
taj način se obavlja saj između Safe i Merve. (Er-Rifa'i, 2002: 95)
Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


339
pravilo da žene dobijaju polovinu dijela muškarca. (Karčić, 1997:
76-77)
Prema svjedočenju hazreti Aiše, u predislamsko doba
postajale su četiri vrsta brakova. Prva vrsta bio je uobičajeni brak
kao što i danas postoji. Čovjek bi zaprosio neku ženu, dao joj mehr
i zatim se oženio s njom. Na ovakav način mogao je biti sklopljen
monogamni ili poligamni brak. Druga vrsta braka bio je brak
istibda (al-istibdā). To je brak u kojem bi muž svojoj supruzi nakon
menstruacije naredio da ide do drugog čovjeka i da ima odnos s
njim. To se činilo da bi dijete imalo plemićko porijeklo, ili u
slučajevima kada muž ne bi mogao imati djece. Treća vrsta braka je
bila ograničena poliandrija, na način da grupa ljudi, najviše njih
deset, održava odnose s istom ženom. Ako ona zatrudni, pozvala bi
sve muškarce i obznanila čije je dijete. Čovjek koji je proglašen
ocem, nije se mogao odreći te dužnosti. Četvrta vrsta braka bila je
neograničena poliandrija, prema kojoj je neograničeni broj ljudi
održavao odnose s nekom ženom. Kada bi ona zanijela dijete,
pozvali bi vještaka koji bi na osnovu izgleda djeteta presudio ko je
otac. Ni u ovom slučaju čovjek koji bi bio proglašen ocem ne bi se
mogao odreći te obaveze. (Tuhmaz, 2003: 25-26) Sve navedene
vrste braka, osim prve, islam je dokinuo, a poligamiju ograničio i
dozvolio pod određenim uvjetima. Allah kaže: „...Onda se ženite
sa onim ženama koje su vam dopuštene, s dvije, s tri, ili s četiri.
Ako strahujete da nećete pravedni biti, onda s jednom...“ (Kur’an,
An-Nisa: 3)
Brak se u Arabiji prije islama zaključivao na tri načina:
otmicom, kupnjom i slobodnim ugovorom. Islam je dokinuo praksu
otmice i kupovine žena, a brak je učinio ugovorom o zajedničkom
životu. Žena je prije islama bila objekat bračnog ugovora. U islamu
žena je postala subjekat s punim pravom da ugovara ono što joj
najviše odgovara. Mehr koji je prije islama pripadao roditeljima
djevojke, islam je dodijelio supruzi, da raspolaže s njim po želji.
(Begović, 1936: 36-41) Konačno, ukinut je običaj prema kojem je
žena bila nasljeđivana poput ostale imovine. Allah kaže: „O
vjernici, zabranjuje vam se da žene kao stvari nasljeđujete...“
(Kur’an, An-Nisa: 19)
I prije islama postojao je običaj akike, obrednog žrtvovanja
za zdravlje i napredak novorođenčeta. Prema tom običaju,
novorođenče se mazalo krvlju žrtvovane životinje. Islam je
reformirao obred akike, na način da se žrtva posvećuje isključivo
Islamska misao i civilizacija


340
Allahu, dž.š., a da se dijete ne maže krvlju žrtve jer je krv nečista.
Svrha obreda ostala je ista. (Beglerović, 2005)
PRIHVAĆENA PREDISLAMSKA PRAKSA I OBIČAJI
Običaje predislamskih Arapa koji nisu bili u suprotnosti s
Kur'anom i sunnetom islam je prihvatio i uvrstio u svoje norme i
propise. Uz to, uvjet da bi neki predislamski običaj, ili praksa, bio
prihvatljiv sa stanovišta islama, jeste da je koristan i da ne
proizvodi nikakvu štetu.

(Štulanović, 2004: 113-114) Ovaj uvjet je
veoma bitan, jer pomaže u razumijevanju odnosa islama prema
predislamskoj tradiciji Arapa, ali i drugih naroda koji su kasnije
primili islam. Jasan dokaz prihvatljivosti običaja predislamskih
Arapa su riječi Allaha, dž.š.: „Otac djeteta dužan je da ih (majku i
dijete) prema mogućnosti (bil-ma'ruf) hrani i odijeva...“ (Kur’an,
Al-Baqara: 233) Klasični komentatori Kur'ana sintagmu bil-ma'ruf
tumače običajem, tj., otac djeteta dužan je da ih prema običaju
mjesta u kojem žive hrani i odijeva. (Er-Rifa'i, 2002: 156) Kad se
jedna od supruga Ebu Sufijana (Abu Sufjān), požalila Poslaniku,
a.s., da Ebu Sufijan ne daje dovoljno novca za izdržavanje nje i
djeteta, osim ako ona krišom uzme iz njegovog imetka, a da on za
to ne zna, Poslanik, a.s., joj je rekao: „Nema grijeha da na
prikladan način (prema običaju) trošiš za porodične potrebe.“ (El-
Munziri, 2004: 384-385)
Zatim, tu spadaju običaji uvakufljavanja pokretne imovine, te
običaj davanja dijela bračnog dara nevjesti odmah prlikom
sklapanja braka, uz odgađanje plaćanja drugog dijela. (Štulanović,
2004: 113)
Islam poštuje prirodu čovjeka koji ima potrebu da se smije,
plače, veseli, tuguje i raduje, te je stoga ostavio netaknutim sve
običaje iz životnog ciklusa koji nisu bili u suprotnosti s osnovnim
načelima Šerijata. Prirodno je da se ljudi vesele za vrijeme svadbe,
jer je to radostan čin formiranja nove porodice. U tradiciji
predislamskih Arapa bio je običaj da se za vrijeme svadbe pjevaju
pjesme i udara u def. Islam tu tradiciju nije ukinuo,već je, u
okvirima morala, časti i poštivanja, njeguje i preporučuje.
Allahov Poslanik, a.s., jedne prilike je upitao djevojku koja je
bila kod nevjeste: „Šta je uradila mlada?' 'Odveli smo je kod
njenog muža', odgovorila je. 'A jeste li s njom poslali djevojku koja
će udarati u def i pjevati?', upita Allahov Poslanik, a.s. 'A šta će
pjevati?', pitala je djevojka. 'Govorit će stihove:
Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


341
Došli smo vam i vas našli
Na vaš pozdrav odzravili
Da vam nema žeženoga zlata
Žene bi vam bile bez nakita
I da nema pšenice uzrele,
Ne bi cure bile debele.
(Tuhmaz, 2003:114-115)
Stihovi navedeni u ovom predanju pripadaju žanru narodnih
umotvorina komponovanih da na lijep i moralno prihvatljiv način
uveseljavaju svadbene svečanosti. Pozitivan odnos Allahovog
Poslanika, a.s., i njegovo podsticanje ljudi da budu veseli, radosni i
razdragani prilikom sklapanja braka, uticat će na pozitivan odnos
islamskih učenjaka prema predislamskim svadbenim, ali i ostalim
prigodnim svečanostima drugih naroda.
ZAKLJUČAK
U radu su analizirani običaji predislamskih Arapa spomenuti
u Kur'anu i sunnetu i navedeni razlozi zbog kojih su neki od njih
prihvaćeni, drugi reformirani, a treći odbačeni i ukinuti. Kriterij
koji je, pritom, korišten je usaglašavanje predislamske tradicije
Arapa sa duhom i načelima Šerijata. Islam je prihvatio plemenite i
društveno korisne običaje Arapa, poput svadbenih običaja ili
propisa da otac, prema običajima mjesta u kojem živi, vodi brigu o
majci i djetetu. Poštivajući moralne i lijepe običaje Arapa islamsko
pravo je otvorilo vrata korisnim i plemenitim običajim svih
etničkih skupina koje su vremenom ulazile u okrilje islama. Narod
koji je prihvatao islam unosio je u njega svoju kulturu, tradiciju i
lijepe običaje, dajući mu na taj način tonalitet i posebnost po kojoj
postaje prepoznatljiv svuda u svijetu. S druge strane,
idolopoklonički obredi, nemoralni, nepravedni i ružni običaji
predislamskih Arapa, od kojih su obožavanje idola i ubijanje
djevojčica najgori, su derogirani i odbačeni jer islam prihvata samo
ono što je lijepo, plemenito i društveno korisno.
Poznavanje predislamske tradicije Arapa i odnosa islama
prema njoj moglo bi poslužiti kao obrazac za istraživanje
predislamskih običaja naših predaka i procesa saživljanjavanja naše
predislamske tradicije s islamskom kulturom, što je tema s kojim će
se, nadamo se, u narednom periodu učenjaci baviti.
Islamska misao i civilizacija


342
LITERATURA
Bašić, S. (1944) „Arapski običaji iz doba džahilijjeta o kojima
govore Kur’an i hadis”, Glasnik IVZ, br. 2-3, Sarajevo.
Beglerović, S. (2005) Nekoliko riječi o akiki i propisima oko
novorođenčeta, http://www.znaci.com/serijatsko_pravo/
serijat/art471_0.html (12. 07. 2009.)
Begović, M. (1936) Šerijatsko bračno pravo, Beograd: Izdavačko-
knjižarsko preduzeće Geca-Kom.
El-Džewzi, A. (2003) Talbisu Iblis.
El-Mubarekfuri, S. Zapečaćeni džennetski napitak, El-Mudžahidun.
El-Munziri, (2004) Muslimova zbirka hadisa – sažetak, , Sarajevo:
El-Kalem.
El-Qaradawi, J. (1997) Halal i haram u islamu, Sarajevo: Ljiljan.
Er-Rifa'i, N. (2002) Tefsir ibn Kesir – skraćeno izdanje, Sarajevo:
Visoki saudijski komitet za pomoć BiH.
Hamidulah, M. (1983) Muhammed a.s. I, Sarajevo.
Handžić, M. (1999) Tefsirske i hadiske rasprave: u Izabrana djela
Mehmeda Handžića, knj. 4, Sarajevo: Ogledalo.
Handžić, M. (1999) Studije iz šerijatskog prava: Izabrana djela
Mehmeda Handžića, knj. 5, Sarajevo: Ogledalo.
Ibn Hišam, (1989) Poslanikov životopis, Sarajevo: Bemust.
Karalić, M. (2001) Tirmizijina zbirka hadisa, Travnik: Elči
Ibrahim-pašina medresa.
Karčić, F. (1997) Studije o šerijatskom pravu, Sarajevo: Bemust.
Korkut, B. (1995) Prevod Kur’ana, Zenica: IPA.
Qutb, S. (1996) U okrilju Kur'ana 2, Sarajevo: FIN.
Ramić, J. (1990) Povodi objave Kur’ana, Sarajevo: El-Kalem.
Silajdžić, A. (1941) Testament u šerijatskom pravu, Sarajevo:
Državna tiskara.
Šarif, M. (1990) Historija islamske filozofije, II, Zagreb: August
Cesarec.
Škapur, H. (1996) Sahihu-l-Buhari 2 – Buharijeva zbirka hadisa.
Štulanović, M. (2004) 'Urf – Običaj kao pomoćni izvor šerijatskog
prava sa osvrtom na Bosnu i Hercegovinu, Bihać: IPA.
Tuhmaz, M. (2003) Hanefijski fikh, Sarajevo.

Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


343


ISLAM AND PRE-ISLAMIC TRADITION OF ARABS – A
QUR'ANIC-SUNNA ANALYSIS
Elvir Duranović, M.A.
Summary
Although idolatry religion of pre-Islamic Arabs was directly
opposite to absolute God's oneness, Islamic religion did not
categorically deny pre-Islamic tradition. Depending on certain
cusoms character, Islam accepted some of them, some were
reformed and some were rejected or replaced. In this paper, by the
method textual analysis of the Qur'an and Sunna, we analyze
different examples of accepted, reformed and rejected practice of
pre-Islamic Arabs. There are some examples of unacceptable
rituals like worshiping idols, fortune-telling, belief in celestial
bodies, killing female children and other idolatry customs, rituals
and unjust social relations. Some reformed customs and rituals
from the prevuois prophets have been analysed such as rituals
related to Hajj and the prophets Ibrahim, a.s., and Ismail, a.s. There
are also some examples of marital, hereditary and testamentary
law. In the end, we analyze morally and socially useful practice of
pre-Islamic Arabs accepted in Islam. Islam applied this pattern in
dealing with different people and their traditions that became a part
of Islamic tradition.
Key words: Islam, pre-Islamic tradition, relation between Islam
and pre-Islamic Arabs' tradition


Islamska misao i civilizacija


344


ﺔﻴﻠﻫﺎﳉﺍ ﺕﺍﺩﺎﻌﻟﺍﻭ ﻡﻼﺳﻹﺍ – ﻥﺁﺮﻘﻟﺍ ﺱﺎﺳﺃ ﻰﻠﻋ ﺔﻠﻴﻠﲢ ﺔﺳﺍﺭﺩ
ﺔﻨﺴﻟﺍﻭ
ﺶﺘﻴﻓﻮﻧﺍﺭﻭﺩ ﲑﻔﻟﺃ
ﺔﺻﻼﳋﺍ
ﻱﺬﻟﺍ ﺪﻴﺣﻮﺘﻠﻟ ﺎﻣﺎﲤ ﺾﻗﺎﻨﳌﺍ ﻙﺮﺸﻟﺍ ﻰﻠﻋ ﺍﻮﻧﺎﻛ ﻡﻼﺳﻹﺍ ﻞﺒﻗ ﺏﺮﻌﻟﺍ ﻥﺃ ﻢﻏﺭ
ﺾﻌﺒﻟﺍ ﻝﺪﻋﻭ ،ﺎﻬﻀﻌﺑ ﻞﺒﻗ ﻞﺑ ،ﻢ·ﺍﺩﺎﻋ ﻞﻛ ﻡﻼﺳﻹﺍ ﻒﻨﻳ ﱂ ،ﻡﻼﺳﻹﺍ ﻪﺑ ﺀﺎﺟ
ﺎﻬﻀﻌﺑ ﺾﻓﺭﻭ ،ﺮﺧﻵﺍ . ﻮﺼﻨﻟ ﺔﻠﻴﻠﲢ ﺔﺳﺍﺭﺩ ﻖﻳﺮﻃ ﻦﻋ ﺚﺤﺒﻟﺍ ﺽﺮﻌﻳ ﻥﺁﺮﻘﻟﺍ ﺹ
ﺀﺎﻐﻟﺇﻭ ،ﻯﺮﺧﻷﺍ ﻞﻳﺪﻌﺗﻭ ،ﺔﻴﻠﻫﺎﳉﺍ ﰲ ﺏﺮﻌﻟﺍ ﺕﺍﺩﺎﻋ ﺾﻌﺑ ﻝﻮﺒﻘﻟ ﺔﻠﺜﻣﺃ ﺔﻨﺴﻟﺍﻭ
ﺎﻬﻀﻌﺑ . ﻞﺜﻣ ﺔﺿﻮﻓﺮﳌﺍ ﺕﺍﺩﺎﻌﻠﻟ ﺔﻠﺜﻣﻷﺍ ﺖﺿﺮﻋ : ﻥﺎﳝﻹﺍ ،ﺓﲑﻄﻟﺍ ،ﻡﺎﻨﺻﻷﺍ ﺓﺩﺎﺒﻋ
ﺔﻳﺮﺸﺒﻟﺍ ﺕﺎﻗﻼﻌﻟﺍ ﰲ ﺔﻓﺮﺤﻨﳌﺍ ﺕﺍﺩﺎﺒﻌﻟﺍ ﻦﻣ ﺎﻫﲑﻏﻭ ،ﺕﺎﻨﺒﻟﺍ ﻞﺘﻗ ،ﻡﻮﺠﻨﻟﺎﺑ
ﺓﺮﺋﺎﳉﺍ . ﱵﻟﺍ ﺕﺍﺩﺎﻌﻠﻟ ﺔﻠﺜﻣﻷﺍ ﺖﺿﺮﻋﻭ ﲔﻘﺑﺎﺴﻟﺍ ﺀﺎﻴﺒﻧﻷﺍ ﻦﻣ ﺎﻬﻠﺻﺃﻭ ﺖﻟﺪﻋ
ﺞﳊﺍ ﻚﺳﺎﻨﻣ ﺀﺍﺩﺄﺑ ﻖﻠﻌﺘﺗ ،ﻡﻼﺴﻟﺍ ﺎﻤﻬﻴﻠﻋ ،ﻞﻴﻋﺎﲰﺇﻭ ﻢﻴﻫﺍﺮﺑﺇ ﻢﻬﺳﺃﺭ ﻰﻠﻋ .
ﺔﻴﺻﻮﻟﺍﻭ ﺾﺋﺍﺮﻔﻟﺍﻭ ﺓﺮﺳﻷﺍ ﻝﺎﳎ ﰲ ﻡﺎﻜﺣﻷﺍ ﺾﻌﺑ ﻚﻟﺬﻛﻭ . ﻪﻘﺒﻃ ﺞﻬﻨﳌﺍ ﺍﺬﻫﻭ
ﻞﺒﻗ ﻦﻣ ﺔﺛﻭﺭﻮﳌﺍ ﺎ·ﺍﺩﺎﻋﻭ ﻡﻼﺳﻹﺍ ﰲ ﺖﻠﺧﺩ ﱵﻟﺍ ﺏﻮﻌﺸﻟﺍ ﻞﻛ ﻊﻣ ﻡﻼﺳﻹﺍ
ﻡﻼﺳﻹﺍ .
ﺍ ﺕﺎﺤﻠﻄﺼﳌﺍ ﺔﻴﺳﺎﺳﻷ : ﺏﺮﻌﻟﺍ ﺕﺍﺩﺎﻋ ﻦﻣ ﻡﻼﺳﻹﺍ ﻒﻗﻮﻣ ،ﺔﻴﻠﻫﺎﳉﺍ ،ﻡﻼﺳﻹﺍ
ﺔﻴﻠﻫﺎﳉﺍ ﰲ


Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


345
Izlaganje sa naučnog skupa

Sedad Dizdarević
1


DUHOVNI I INTELEKTUALNI BACKGROUND
ILHAMIJE ŽEPČAKA
Sažetak
S obzirom da Ilhamija predstavlja jednu od najutjecajnijih
ličnosti bosanske kulturne historije s kraja osmanskog perioda
upoznavanje njegovog intelektualnog i duhovnog pregnuća nameće
se kao potreba kako bismo bolje razumjeli njegov značaj za
sveukupno društveno i kulturno strujanja unutar tadašnje Bosne i
Hercegovine. Dekonstrukcijskom metodom analize teksta
obrađena su najznačajnija Ilhamijina djela na osnovu čega je
autor nastojao razaznati najkarakterističnije silnice njegovog
intelektualnog i duhovnog backgrounda. Kao rezultat ovog rada
nameće se zaključak da je Ilhamija prije svega i više od svega bio
mistik, prožet vjerskim i gnostičkim žarom, koji je svoju misiju
vidio u osvješćavanju i prosvješćavanju sunarodnjaka.
Njegov intelektualni background je snažno obilježen
mističnom duhovnošću gdje najviše do izražaja dolazi
transcendentna ljubav i želja da se približi svome Gospodaru.
Moral, zuhd i ibadet predstavljaju gradivne elemente njegovog
unutarnjeg duhovnog bića a prosvjetiteljski zanos, buntovništvo i
društveni angažman označavaju osnovnu nit njegovog izvanjskog
bića.
Ključne riječi: Abdulvehhab Ilhamija, Historija, Književnost,
Tesavvuf, Prosvjetiteljstvo
UVOD
Sejjid Abdulvehhab ibn Abdullvehhab Žepčevi Ilhami-baba,
poznatiji kao Ilhamija spada u red najpoznatijih intelektualnih
figura Bosne i Hercegovine s kraja osamnaestog i početka
devetnaestog stoljeća. On je, također, najplodniji Alhamijado
pjesnik i jedan od najhrabrijih bošnjačkih intelektualaca tokom

1
Docent, Islamski pedagoški fakultet u Zenici, sedad73@yahoo.com
Islamska misao i civilizacija


346
cijelog razdoblja osmanske vladavine u Bosni i Hercegovini.(Balić,
1994 i Nametak, 1991)
Njegovom ličnošću i djelom su se bavili manje-više mnogi
istraživači, međutim, posebnu pažnju su mu posvetili učenjaci kao
što su Safvet-beg Bašagić, Mehmed Handžić, Smail Balić, Hasan
Kikić, Kasim Dobrača, Muhammed Ždralović, Muhammed
Hadžijahić, a posebno Muhammed Hadžijamaković i Abdurahman
Nametak. Hadžijamaković je sakupio i preveo sve Ilhamijine
pjesme na turskom, arapskom i bosanskom jeziku te ih objavio u
knjizi pod naslovom «Ilhamija, život i djelo». Također, trebalo bi
napomenuti da je Kasim Dobrača preveo Ilhamijino prozno djelo
«Tuhfetu-l- musallin ve zubdetu-l- hašiin» sa turskog na bosanski
jezik.
Mada su o njemu pisali mnogi, međutim još uvijek nije
iscrpljeno sve ono što bi se o njemu moglo reći i još je nnogo toga
što je ostalo nedorečeno. Različiti autori su se bavili različitim
dimenzijama njegove ličnosti i većina ih se fokusirala na njegov
didaktičko-poučni i buntovnički opus djela. Tačno je da većina
autora djelomično ukazuje na mističko-irfanski i prosvjetiteljski dio
Ilhamijinog svjetonazora i pjesničkog opusa, međutim, njihove
opservacije se, uglavnom, zadržavaju na generalizacijama i
navođenju općih specifika islamskog irfana i prosvjetiteljskog duha
ne konkretizirajući i ne apstrahirajući ih na primjeru Ilhamije.
U svakom slučaju, Ilhamija nije izuzetak od ostalih
bošnjačkih pisaca, pjesnika, učenjaka i intelektualaca koji su živjeli
i djelovali u periodu osmanske vladavine. Mora se reći da je
načinjen značajan napredak te da postoje vrijedne studije i kritički
prikazi koji pružaju mogućnost drugim autorima da se detaljnije
bave idejnim okvirima i životom naših velikana iz tog perioda te da
na njihovim primjerima rekonstruiraju našu kulturnu, civilizacijsku
i intelektualnu povijest tog perioda.
1. VJERA
Vjera i tesavvuf, odnosno, tarikat kod Ilhamije predstavljaju
sinonime tako da se njihova istoznačnost podrazumijeva u svim
njegovim djelima. Kada govorimo o njegovom vjerskom nazoru,
onda moramo upoznati njegov tarikatski put. Njegov tarikat i vjera
su praktični i povezani sa narodom. Po njemu tesavvuf se ogleda u
ibadetu, zuhdu, zikru, stjecanju znanja i činjenju dobrih djela. Za
razliku od sufija koji pozivaju u fatalizam, izolaciju, pasivizam,
Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


347
nihilizam i fosilizaciju svih društvenih aktivnosti Ilhamija poziva
na djelovanje u društvu, prosvjetiteljstvo, rad, stjecanje nauke,
pročišćavanje srca i morala.
Mada svoj sufijski nazor temelji na odbacivanju
materijalizma i prakticiranju tarikatskih obreda kao što su zikr
Ilhamija zna da Bogu ne vodi formalno prakticiranje vjere,
specifično odijevanje i konstantno ponavljanje molitvi i zikra. U
skladu sa dobro poznatim hadisom Božijeg pejgambera «Došao
sam da usavršim ljudske morale» on u prvi plan stavlja moral i
činjenje dobrih djela prema drugim ljudima.

Sa poniznošću budi mehka srca
Ne uzdaj se u hrku i ćulah
(Hadžijamaković, 1987A:92)

Stoga većina njegovih pjesama na bosanskom jeziku, a i onih
na turskom i arapskom, predstavlja svojevrsni manifest morala i
poziv za preispitivanje i preodgajanje vlastitog ćudoređa. No, po
njegovom mišljenju, istinski put morala jeste tarikat i slijeđenje tog
puta osigurava uspjeh na ovom i Božiju bliskost na onom svijetu.
Ilhamija nije formalista koji je okovan i zarobljen
mnogobrojnim obredima, ceremonijama, svetošću sufijske odore i
formom. On konstantno poziva na aktivnost, dokazivanje i
djelovanje. Kao što bez morala i «mehka srca» nema tarikata tako
ni bez istinske i iskrene molitve i dozivanja Boga nema tarikata:

Dubokim uzdahom Bogu se obrati
U hrku i ćulah nikad se ne uzdaj !
(Hadžijamaković, 1987A:142)

Ilhamija nije pokidao veze sa Šerijatom, niti ga je vješto
zaobilazio potencirajući hakikat on, naime, mnogo više govori o
Šerijatu i čuvanju njegovih granica, nego što ističe tajne hakikata.
To se najbolje reflektira u konstantnom potenciranju na izvršavanju
vjerskih obaveza kao što su namaz, post i tome slično. Također,
odnos između Šerijata, tarikata i hakikata najbolje pojašnjava u
stihu:

Svemu vladar Šerijat
ne zanemari hakikat
A stub svega tarikat
I on ti je nadohvat
(Hadžijamaković, 1987A:131)

Islamska misao i civilizacija


348
Ovaj stav Ilhamija još jače potcrtava u konstantnom
pozivanju na fikh, Šerijat, Ebu Hanifu, hanefizam i tome slično.
Jedna od Ilhamijinih pjesama na turskom jeziku nosi naslov
«Hvalospjev velikim mudžtehidima» što u izvjesnoj mjeri
pokazuje Ilhamijin stav prema ovom pitanju. Njegov tesavvufski
nazor se temelji na zuhdu, koji se organski nadovezuje na šerijat.
Ovaj stav Ilhamija izražava u stihu:

Onoga kog nije usmjerio Kur'an i Alejhiselam
Kroz život vodi šejtan
(Hadžijamaković, 1987A:81)

Naravno, spomenuti stih je donekle modifikovana formulacija
poznatog sufijskog mota «Onaj ko nema šejha, šejh mu je šejtan».
Međutim, naspram ovog stiha stoji stih:

Tko nema svoga šejha
Njegov je gospodar satana
(Hadžijamaković, 1987A:14)

Ovaj stih je po Hadžijamakoviću falsificiran i ne može se
smatrati vjerodostojnim.(Hadžijamaković, 1987A:9) Međutim, ne
može se reći da su spomenuti stihovi u kontradiktornosti ili pak da
ne odgovaraju Ilhamijinom svjetonazoru. Ukoliko znamo da je
Ilhamija bio šejh, onda ćemo se složiti da mu jedna takva derviška
krilatica nije bila strana i nepznata. Poznato je da sufije smatraju da
svaki pojedinac mora imati nekog vodiča, jer sam ne može pronaći
pravi put i ukoliko nema nikoga onda će biti vođen od strane
šejtana. Ta činjenica nije daleko od temeljnih vjerskih istina, jer
sam Allah dž. š. u Kur'anu govori o onima koji se povode za
šejtanom ili koje on vodi
2
.
Kada je riječ o prvom stihu u kom Ilhamija tvrdi da šejtan
vodi one koje nije uputio Kur'an i Alejhiselam to treba to prihvati
kao prevagu Ilhamijinog šerijatskog nazora, jer kao što smo rekli
Ilhamija uglavnom daje primat Šerijatu u odnosu na tarikat tako da
se slobodno može reći da je ovdje riječ o dva iskaza od istog autora
u različitim stanjima.

2
Ima ljudi koji se bez ikakva znanja prepiru o Allahu i koji slijede svakog
šejtana prkosnoga (Hadždž 3)
O vjernici, ne idite šejtanovim stopama! Onoga ko bude išao šejtanovim
stopama, on će na razvrat i odvratna djela navoditi. A da nije Allahove dobrote
prema vama i milosti Njegove, nijedan se od vas ne bi nikad od grijeha očistio;
ali Allah čisti onoga koga On hoće. Allah sve čuje i sve zna.(Nur 21)
Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


349
Drugo, Ilhamija šejhovo vođenje simbolički poredi sa
poslanikovim i Kur'anskim vođenjem. Cilj življenja, djelovanja i
vjerovanja po Ilahimiji jeste idenje ka Bogu i u konačnici stapanje s
njim. Čovjek svakim svojim gestom i pokretom, svjesno ili
nesvjesno ide ka Njemu.

Njemu pokornost je sve što radimo
To što mirujemo i što mu se vraćamo
Svi snovi su do Njega dopiranje
Sva rasutost sebi dolaženje
(Hadžijamaković, 1987A:136)

Sve robuje Bogu i sve se ka Njemu kreće, čak i najsitnije
čestice. Po Njemu sve opstaje i On jedini može donijeti sreću i
uspjeh.
Bog je Apsolutan i jedina istinska realnost i egzistencija a sve
ostalo što vidimo i što smatramo egzistirajućim, ustvari, predstavlja
Njegov odraz ili manifestaciju Njegovih atributa što je najbolje
prikazao u jednoj od pjesama na turskom jeziku iz koje potječe
stih:

Ti si sjajna zvijezda i miradž i maslina sveta
Ti si Sinaj, Ti se ukaza kad nesta brdo svijeta
(Hadžijamaković, 1987A:145)

Evidentno je da je ovdje riječ o jedinstvu svjedočenja a ne o
jedinstvu egzistencije. Poznato je da su tokom razvojnog toka
tesavvufa ova dva pravca istovremeno egzistirala. Prvu struju je
predvodio Gazali, a drugu Ibn Arebi. U skladu sa mišljenjem
pobornika jedinstva svjedočenja Bog se manifestira u svakoj stvari
i njegova prisutnost se osjeća u svim formama i dimenzijama
univerzuma. Shodno takvom promišljanju Bog esencijalno djeluje a
ljudsko predstavlja samo akcidenciju.

O Bliski, blizak si i sebi približi
Gospodaru moj, olakšaj život i ljubav ukaži !
(Hadžijamaković, 1987A: 157)

Pored tretiranja pitanja jedinstva svjedočenja, kao jednog od
najtemeljnijih pitanja islamskog tesavvufa, Ilhamija stidjivo i dosta
škrto obrađuje i pitanje savršenog čovjeka, koje, također,
predstavlja jedno od najtemeljnijih učenja tesavvufa. Poznato je da
je obje spomenute teme na najpotpuniji način elaborirao Ibn Arebi,
međutim, smatra se da je u islamskom misticizmu Haladž prvi
Islamska misao i civilizacija


350
tretirao pitanje savršenog čovjeka, međutim Ibn Arebi i Džili, kao i
Nesefi ovu problematiku su razvili do krajnjih konsekvenci.
Ilhamija se indirektno dotiče ovog pitanja u mnogim pjesmama,
kako na turskom tako i na bosanskom jeziku obrađujući pitanje
uloge i pozicije šejha. No, u jednoj od pjesama na turskom jeziku
on pokazuje svo svoje znanje i obaviještenost kada je ova tematika
u pitanju. Pojašnjava klasifikaciju i funkciju savršenih ljudi i
navodi njihova imena. Napominje da bez njih svijet ne bi mogao
opstajati, jer oni su razlog stvaranja i konstantne Božije milosti.
Iako različiti po mezhebu, načinu življenja, obnašanju funkcije,
ponašanja, po Ilhamiji, oni su isti i jedinstveni, jer teže istom cilju.
(Hadžijamaković, 1987A:139)
Ovo nas u jednoj mjeri podsjeća na Rumijevo poređenje
savršenih ljudi sa talasima, koji, iako mnogobrojni i različiti, su
jedno, potječu iz jedne materije i stapaju se u istu supstancu:

Brojnošću su slični talasima
U višebrojnost ih je doveo vjetar
(Mevlana, 1998:188)

No, kao što rekosmo, Ilhamija se tu puno ne zadržava, jer se
boji da ne bi svoje pravovjerje uprljao sumnjivim raspravama i
tumačenjima i da ne bi naišao na osudu puritanaca i vjerskih
pravnika.
Međutim, Ilhamija je svoj stav o tarikatu i tesavvufu najbolje
sažeo u jednoj od pjesama na turskom jeziku gdje otvoreno tvrdi da
dervišluk predstavlja ispravnost, stjecanje znanja, zuhd, minimalnu
ishranu, jutarnji ibadet, činjenje dobra i izučavanje
tesavvufa.(Hadžijamaković, 1987A:91)
E tu se u potpunosti slaže sa Sadijem koji kaže:

Na djelu se pokaži i šta želiš obuci
Krunu na glavu i zastavu na rame nabaci!
(Sadi, 1998:72)

Hirka, tespih i odora čemu ti služe ?
Očisti se od djela i navike ružne
Nema potrebe za posjedovanjem turskoga ćulaha
Derviškog karaktera budi i obuci tatarska ćulaha!
(Sadi, 1998:78)
Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


351
2. ZIKR
Zikrullah ili spominjanje i sjećanje na Boga predstavlja
osnovu Ilhamijina sufijskog svjetonazora. Poznato je da su prve
sufije poput Hasana Basrija, Ibrahima Edhema, Šekika Belhija,
Sufjana Sevrija i drugih zikrullah, ibadet i moral pretpostavljali
svim drugim vjerskim i nevjerskim obredima i činima. No, vrlo
brzo, tačnije u devetom stoljeću tesavvuf kreće u drugom pravcu i
sve više se okreće ka teozofiji, misticizmu, gnozi i filozofiji.
Međutim, zahidski krak tesavvufa je i dalje nastavio egzistirati ali
mnogo slabijeg inteziteta. Kasnije generacije osnovu svog
duhovnom uspinjanja, odnosno uzdizanja ka Bogu temelje na
ljubavi ili kontemplaciji, promišljanju i intuiciji, odnosno
otkrovljenju. Utemeljitelji ova dva pravca u islamskom tesavvufu
su bili Ebu Jezid (Bajazid) Bistami i Džunejd Bagdadi. Kao što
smo rekli zahidski tok je nastavio egzistirati, pa čak nakon
petnaestog stoljeća ponovo ojačao. Ilhamija spada upravo u tu
kategoriju sufija. Oni zikrullah uzimaju kao osnovno sredstvo
stizanja do Allaha dž.š.
Ilhamija o zikrullahu nadahnuto govori u mnogim svojim
pjesmama na turskom, bosanskom i arapskom jeziku, ali ga je
najbolje predstavio u nekoliko pjesama na turskom jeziku.
Zikrullah je u Ilhamijevom svjetonazoru izvor duhovnog,
duševnog i fizičkog smiraja kako pojedinca tako i zajednice.
Zikrullah otklanja sve negativne stvari i približava murida Bogu.
Općenito govoreći zikrullah je svjetlo, svjetiljka ili, pak, ljubav.
Zanimljivo je spomenuti da Ilhamija zikrullah povezuje sa
ljubavlju i zanosom prema Bogu, jer je to sredstvo kojim očitujemo
svoju ljubav. To je kao kada opetovanjem i stalnim ponavljanjem
imena voljene osobe želimo potvrditi odanost, privrženost i ljubav
prema njoj.
Međutim, zikrullah je, također, trenutak kada ašik i mašuk,
odnosno onaj koji voli i onaj koji je voljen ili preciznije rečeno rob
i gospodar stupaju u kontakt i međusobno komuniciraju ili rečeno
sufijskim rječnikom međusobno se vole. (Hadžijamaković,
1987A:82-85)

Dok si u zikrullahu Milostivi te voli
Gledajući u Kur'an plakat ćeš, al' ne od boli
(Hadžijamaković, 1987A:85)

Islamska misao i civilizacija


352
Da ovo nije izdvojen slučaj povezivanja zikrullaha i ljubavi
govore mnogobrojni Ilhamijini stihovi na turskom jeziku. On tu
gotovo poistovjećuje zikr i ljubav i time pokazuje da je načinio
korak dalje od zuhda zagazivši na poligon irfanskog puta ljubavi.
No, kao što ćemo vidjeti Ilhamija se nije osmjelio, jer mu to
njegovo «pravovjerje» i izuzetno čvrst oslonac u Šerijatu nisu
dozvoljavali. Tačno je da je «zikrullah » ljubav, ali Ilhamija se
nikada nije u potpunosti osmjelio i pretpostavio ljubav zikrullahu
kao savršenoj formi i putu islamskog tesavvufa.
U duhu sufijskog nauka Ilhamija ne prihvata bilo koju vrstu
zikrullaha. Samo zikrullah vođen čestitim šejhom može polučiti
rezultate i otvoriti «vrata» izbavljenja.

U spomen Bogu nađe se poneki muršid
Zikrullah svakom otvara vrata ali uz iršad
(Hadžijamaković, 1987A:82)

Pitanje šejha u tesavvufu je veoma precizno definirano.
Njegovo djelovanje, izbor i duhovna silsila predstavljaju zaseban
nauk. Šejh u tarikatu je u biti savršeni čovjek koji ima direktan
kontakt sa Bogom odnosno koji je nakon prelaženja duhovnih
merteba stigao do utrnuća u Bogu. Samo takav šejh može i smije
voditi druge i, uz Božiji izun, on im otvara «vrata» gajba, pokazuje
«skrivene riznice», uči ih tajnom jeziku i pokazuje im keramete.
Zanimljivo je spomenuti da Ilhamija ne zahtijeva apsolutnu
pokornost šejhu kao što to na primjer čini Fevzija. Naime, on se
više fokusira na individualno usavršavanje, pročišćavanje morala,
učenje, razmišljanje, činjenje dobra, ibadet i zikr. Možda zbog toga
što su ljudi njegovog doba bili toliko ogrezli u griješenje,
zastranjivanje i razvrat tako da je bilo veoma malo šejhova na koje
bi se bilo moguće pozvati kao na duhovne i moralne autoritete.
Ilhamija se pokazao kao veoma dobar poznavalac nekih
sufijskih djela. On se poziva na velike autoritete kada raspravlja o
načinu i metodu zikra. Bilo bi mnogo zanimljivije da je pokazao
veću upućenost u sufijska djela kada je riječ o temeljnijim
sufijskim učenjima.
U svakom slučaju Ilhamija je prešao onaj prag na kojem se
uobičajeno nalaze „zahidi“, „abidi“ i „nasici“ u naučnoj
kategorizaciji islamskog tesavvufa.
Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


353
3. LJUBAV
Korak koji je Ilhamiju odvojio od običnog derviša kom obredi
i formalizam predstavljaju osnov duhovnog uspinjanja jeste veoma
vješt prelazak sa stupnja „zahida“ na stepen „ašika“. U prethodnom
dijelu smo vidjeli da Ilhamija poistovjećuje ljubav i zikrullah te da
smatra da zikrullah predstavlja potvrdu i očitovanje ljubavi.
Međutim, što se vidi u stihu:

Do prijatelja imam put, srce puno svjetla
Imam vatru ljubavi i dušu koja pjeva
(Hadžijamaković, 1987A: 90)

Mada bojažljivo i skromno Ilhamija ide korak dalje i uspinje
se na «pticu» ljubavi kako bi hitrije stigao do cilja. Preko ljubavi je
najlakše spoznati Boga, a ljubav odagna sve boli, patnje i iskušenja.
Ovu misao Ilhamija nije slijedio i nije joj ostao baš doslijedan.
Dosta čest motiv koji se nalazi u svim klasičnim pjesmama kao što
je «samospaljivanje leptirice u plamenu svijeće» što simbolizira
mistično sjedinjavanje ašika i mašuka, kod Ilhamije zauzima
veoma respektabilno mjesto. (Hadžijamaković, 1987A: 89-97)
Prisustvo ovog motiva u pjesmama nekog od pjesnika govori
o žestini njegove ljubavi i čežnji da se približi krajnjem stepenu
tesavvufa. Sufijski pjesnik veoma često vodi dijalog sa svojim
Bogom obraćajući mu se riječima punim žara i čežnje. To su
trenuci kada mistik zaboravlja svoj stepen čovjeka i roba i kada
gotovo ravnopravno traži da mu se udovolji.
Ovakvih scena susrećemo kod svih pjesnika a Ilhamija nije
izuzetak. Po pravilu to su najljepši i najjači dijelovi poezije svakog
pjesnika. Tu, bez ikakvih zapreka, progovara mistikova duša koja
čezne da se vrati svom ishodištvu i moli svog voljenog da pokida
lance fizičkog tijela te da učini da se spoje.
Ilhamija je to veoma lijepo izrekao u slijedećim stihovima:

Allahu ! Moj Bože: Uzmi me !
U vatri ljubavi, razori me
(Hadžijamaković, 1987A: 89)

Da bi ljubav bila iskrena i stoga primijećena od strane onoga
od kojeg treba da bude primijećena i naravno adekvatno nagrađena
«stapanjem», zaljubljenik mora pokazati da fizički ništa ne osjeća i
da «osim Boga» za njega ne postoji ništa drugo. Vrijeme, prostor,
bol ili patnja za njega ništa ne znače i on ih ne percipira. Za njega
Islamska misao i civilizacija


354
bol je lijek a patnja ugodno bivstvovanje. Svaki gest voljene osobe
pa čak i prijekor, uvreda ili udarac mogu izazvati bujicu ushićenja.
Islamski mistik ljubav doživljava kao brisanje vlastitog bitisanja i
utapanja u biću voljene osobe. Vrhunac takvog stanja je izbivanje
izvan materijalnog svijeta i neosjećanje fizičkih stanja. Stoga,
motiv «bola što lijek je» na najbolji način predstavlja ovo stanje.
Ilhamija se ovim motivom obilato i vješto koristi.
(Hadžijamaković, 1987A: 89, 93 i 96)
4. MORAL
Jedna od najkarakterističnijih odlika Ilhamijina svjetonazora
jeste moral i etičnost. Moral je nedvojivi dio njegove ličnosti i
njegovog pogleda na svijet i vjeru. On kao visoko senzibilna ličnost
uočava sve moralne i socijalne devijacije u društvu i svjestan
njihova pogubna karaktera za opstanak i prosperitet zajednice budi
i podsjeća kolektivnu svijet naroda. On je probuđena savjest koja
vapi za pročišćavanjem zajednice i pojedinaca i s obzirom da je
svjestan svoje uloge i položaja u društvu stavlja se na čelo i onako
kako najbolje zna služi ljudima koji ga slijede.
Svjestan je da njegov glas ne dopire samo do uskog kruga
derviša i njegovih murida, nego mnogo šire izvan zidina tekije i
džamije te stoga nerijetko otvoreno progovara o svojoj zadaći i
moralnoj obavezi prema zajednici:

Biti onaj koji upućuje i koji vjeru isijava
Biti onaj koji učen u zikru istrajava
(Hadžijamaković, 1987A:106)

Svjestan je da samo vlastitim primjerom i «isijavanjem»
može utjecati na druge i zato otresito i odriješena jezika progovara
protiv «vladara zalima» i «istrajava» na svom putu bez obzira što
se taj put završava kobnom smrću.
S obzirom da je veoma dobro bio svjestan vremena u kojem
živi i negativnih posljedica koje su anarhija, bezvlašće, sveopća
tiranija, tlačenje i produbljivanje neznanja imali na opstanak
zajednice Ilhamija poručuje učenim kolegama da je «potreba» da se
oni angažuju na polju upućivanja ljudi koji lutaju obezglavljeni.
Ipak, vjeran svojim dubokim uvjerenjima, koja nosi iz tekije,
poziva na ustrajnost u spominjanju Boga, jer bez njegove pomoći
nikakvo djelo nije moguće realizirati:

Upućivanje je postalo potreba, posao dobrih ljudi
Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


355
Učeni ljudi neka ustraju u zikru !
(Hadžijamaković, 1987 B: 87)

Već smo rekli da Ilhamija formu stavlja u drugi plan tako da
«ćulah i hirka» po njegovom dubokom uvjerenju ne znače ništa
ukoliko sufija nema «mehko srce». Međutim, nije dovoljno samo
mehko srce potrebno je činiti dobra djela i svoj moral
svakodnevno njegovati i profilirati. Stoga on ašike, koji su se
zaputili duhovnim putem kojim i on hodi, poziva da grade moral,
jer u protivnom će doprinositi samo razdoru podvajanju.

Ne čini razdor i podvajanje
O, ašiče, nađi visok moral !
(Hadžijamaković, 1987A: 91)

Ilhamija poput velikog iranskog pjesnika Sadija, kojeg smo
već citirali, vjeruje da «hizmet i služenje drugima» predstavlja
najispravniji put i samo moralna jedinka, koja svoja uvjerenja
primjenjuje u praksi može očekivati adekvatnu satisfakciju od
Boga.
Prema tome, Ilhamija upozorava da takav čovjek treba da
bude spokojan i miran, jer će za to svakako biti nagrađen, ali mora
ostati istrajan i čvrst:

Čini dobro i budi spokojan
Da se ne potucaš, budi čvrst !
(Hadžijamaković, 1987A: 91)

Da se Ilhamijin moral i činjenje dobra ne zadržava samo na
jeziku pokazao je to svojim žrtvovanjem i smrću. No, njegov moral
je univerzalan, globalan i odnosi se na sve ljude, pripadnike svih
vjera, grupacija i nacija. On pokazuje da svi ljudi su Božija
stvorenja i stoga ih treba poštovati i potpomagati.
Njegov prag etičke tolerancije ide mnogo dalje tako da se
odnosi na sva ostala živa i neživa stvorenja:

Ilhamija gleda i s isprikom svakog prihvaća
I time dokazuje da istinski zapis prihvaća
(Hadžijamaković, 1987A: 129)

Božija stvorenja cijeni, ne ponižavaj !
Dobrotu odjeni, putnikove želje uslišaj !
(Hadžijamaković, 1987A: 91)

Islamska misao i civilizacija


356
Uistinu se može reći da je Ilhamija moralna savjest svoga
vremena što je pokazao mnogobrojnim stihovima tako da gotovo
nema stranice njegova divana a da se na njenim rubovima ne
prolama njegov moralizatorski i stoički vapaj.
On nije, poput mnogih sufija i sljedbenika tarikata, zapao u
mrežu filozofiranja, spekulisanja i cjepidlačenja niti je poput
drugih likovao u svojoj sujeti igrajući se kelamskim, fikhskim i
hadiskim temama. On je živio moral i umro je kao takav.
5. PROSVETITELJSTVO
Prosvetiteljstvo je pored tesavvufa i morala jedna od
najkarakterističnijih crta Ilhamijinog svjetonazora. No, ova crta
njegove ličnosti više dolazi do izražaja u pjesmama na bosanskom
jeziku. S obzirom da se obraća običnim i neukim ljudima
konstantno ih poziva da uče, čitaju i obrazuju se. O ovoj temi
najdoimljivijom se čini pjesma «Hajde sinak te uči» koja, uistinu,
predstavlja prosvjetiteljski manifest jednog muslimanskog
intelektualca na narodnom jeziku. Svaki stih ove pjesme poziva i
ukazuje na vrijednost znanja i nauke.
Koliko je Ilhamiji bitno da se širi nauka i da ljudi uče i čitaju
govori najbolje stih:

Daim kašljem i kišem
Sakat rukom sve pišem
Zaif hasta jedva dišem
Molim vam se učite !
(Hadžijamaković, 1987B: 126)

Rijetko je koji proglas, izuzev Kur'ana i hadisa, na bolji način
pokazao značaj znanja i nauke. Malo je prosvjetitelja na ovaj način
pozivalo narod na put znanja i nauke. Ilhamija kratkim, jezgrovitim
i sugestibilnim sentencama poziva «Ne rastaj se od sufara»
(Hadžijamaković, 1987A: 49), «Hajde sinak, te uči !», «Uči, sinak,
i piši !», «Dobro ti ders nadgledaj !» (Hadžijamaković, 1987A: 73),
«Ustrajte u sticanju znanja !» itd.
Ilhamija, kao i ostali islamski učenjaci, nauku ne odvaja od
vjere i ona je samo jedan od puteva približavanja Bogu. Tako svaki
stih koji govori o nauci i stjecanju znanja implicite ili eksplicite
poziva na pobožnost, čvršće pridržavanje ibadeta i jači moral.
Naprimjer:

Ne rastaj se od sufara
Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


357
Puno čini istigfara
Biž od griha i kuffara
Hajde dostu u tekiju !
(Hadžijamaković, 1987A: 49)

Ili pak:

O pametni poslušaj i prosudi
Prema Bogu uvijek iskren budi !
(Hadžijamaković, 1987A: 100)

Međutim, Ilhamija ne poziva samo na površno i mektebsko
znanje. Tačno je da kada se obraća djeci upravo na to cilja, ali kada
govori općenito i kada se obraća odraslim, onda podrazumijeva
znanje koje je zasnovano na promišljanju, razmišljanju i
zaključivanju.
Znanje mora biti temeljito, čvrsto i jasno a ne zasnovano na
pretpostavakama, poluistinama i površnim činjenicama.
(Hadžijamaković, 1987A: 90)
Jasno je da je Ilhamija uvidio vrijednost i značaj znanja i da
ga nije posmatrao samo kao sredstvo upoznavanja vjere i vjerskih
propisa. To nam najbolje potvrđuju mnogobrojni stihovi koji
akcentiraju značaj čitanja, pisanja i izučavanja.
U svakom slučaju Ilhamija je svjesno ili nesvjesno reflektirao
talas prosvetiteljstva koji je u to vrijeme već zahvatio i islamski
svijet, ali nedovoljno da bi zaista polučio pozitivne efekte. Njegovo
ime će ostati zapisano u analima povijesti kao «ptica» koja je dosta
rano pjevala o vrijednostima koje su kasnije postale
općeprihvaćeno kao što su nauka, studiranje, jednakost, uvažavanje
svih ljudi, humanizam, altruizam i mnoge druge vrijednosti.
6. DRUŠTVENO OKRUŽENJE
O Ilhamiji nije moguće govoriti, a da ne uzmemo u obzir
sociološku dimenziju njegovog djelovanja. On nije poput
značajnog dijela klasičnih pjesnika i sufija koji u svojim pjesmama
nisu govorili o onome što ih okružuje, niti su primjećivali patnje
naroda. Nije se povukao u osamu i u korist vlastitog spasenja pustio
svijet da propada. Poznata je eksplozija njegovih buntovničkih
osjećaja u pjesmi «Čudan zeman nastade». Ta pjesma ga je
ovjekovječila i učinila bliskim i dragim milionima potlačenih i
obespravljenih ljudi. Svaki stih ove legendarne pjesme na
bosanskom jeziku vjerno i umjetnički slika teško stanje u tadašnjoj
Islamska misao i civilizacija


358
Bosni. Ilhamija slika gotovo sveopću apokalipsu stihovima «Sve
zlikovac postade», «Dobrih ljudi nestade», «Munafika stoji huka»,
«Krivda pravdu zamela», «Nasta čudna ulema», «Vrat slomiše radi
mala», « Krivo uče za sijaset», «I kod paša ima ljudi Ko je dobar
vrlo hudi»....
Ovdje je predstavljena svaka kategorija društva počev od
obične raje, koja pati i koja se nalazi na udaru zlih i pokvarenih
paša, preko uleme i pravnika, koji krivo sude i rade samo u ime
mala, do vezira i namjesnika koji su okruženi «zlim ljudima i
murtedima». Stoga se on s pravom pita «Šta se hoće zaboga ?»
odnosno ima li većeg zla i patnje koja može zadesiti narod i dokle
treba ćutati i nijemo posmatrati ?
Na istom fonu mu je i pjesma u kojoj se gotovo podrugljivo i
ironično pita gdje su Halil i Ali-paša i odgovara riječima:

I goveda znaše naša
Đe to biše laži vaše ?
(Handžić, 1933: 93)

Pjesnik želi da kaže da su se navedeni državni
dostojanstvenici i predvodnici naroda toliko odali razvratu i fesadu
da čak i stoka zna gdje se svakog trenutka nalaze. Izuzev jedenja,
pijenja, uživanja, razvrata, tlačenja i tiranije drugoga posla nemaju.
Za razliku od pjesama na bosanskom jeziku u pjesmama na
turskom jeziku Ilhamija manje tretira društvene teme i problemi i
patnje naroda se slabije reflektiraju u njima.
Međutim, povremeno i tu bljesne poneki stih ogorčenja i
bunta gdje Ilhamija teškim riječima slika vrijeme u kojem živi i
predvodnike naroda.
To je vrijeme kad se «svjetlo u tamu pretvara» i kada sve ono
što je dobro postaje zlo, to je doba obezvređivanja svih pozitivnih
vrijednosti i gaženja nauke. Ilhamija drugog izlaza ne vidi do da
potražimo utočište kod Boga i da ga zamolimo za pomoć:

Kakvo je doba kad se svjetlo u tamu pretvara
Kad ašici u sumnju bačeni smo
Kad nauk učenih u ništa stvara
Kreni Bogu i reci: «Milostivi, Tebi utekosmo !
(Hadžijamaković, 1987A: 108)

Ilhamijinoj kritici ne izmiče niko pa čak ni njegovi
istomišljenici, odnosno sljedbenici tarikata. On je svjestan da se iza
sufijske hirke i ćulaha krije veliki broj pokvarenjaka, koji misle
Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


359
samo na vlastiti boljitak i prosperitet. Stoga im poručuje da od
«Hirke i ćulaha» neće ništa imati ukoliko nemaju «mehko srce» ili
pak ne čine dobra djela. On kritikuje i one sufije koji «proklinju i
poriču», odnosno koji su loša morala i nemaju plemenitih svojstava
kao što su sabur, blagost, dobroćudnost itd. (Hadžijamaković,
1987A: 154)
Mada je Ilhamija svoje raspoloženje najbolje iskazao u pjesmi
na bosanskom jeziku pod naslovom «Čudan zeman nastade»
obraćajući se narodnim masama slično raspoloženje je iskazao i u
jednoj pjesmi na turskom jeziku gdje se obraća učenim i višim
slojevima društva. Ilhamija je, čini se, htio da njegov glas čuju svi i
da se svako preispita i učini ono što može.
Slobodno se može reći da ova pjesma na jedan sažet i
jezgrovit način sadrži sve ono što je izrečeno u pjesmi «Čudan
zeman nastade». Stoga ćemo navesti neke stihove iz te pjesme:

O pametni, ne čudi se ovom nasilju
Sad narodom ovim zlikovci vladaju
Gdje je pravednik, gdje je sad učenjak
Za dobre je ostao samo jedan trenutak
Ako je isto opravdanje zlu i nasilju
To je znak da postoji kraj ovom svijetu
(Hadžijamaković, 1987A: 105)

Ovdje pjesnik govori o predapokaliptičnom stanju i općem
nasilju.
Mada iza sebe nije ostavio velik opus radova svojim životom,
djelom i smrću Ilhamija je dijelom obilježio prošlost, a budućnosti
je ostavio lijep primjer borbe, zalaganja, moralnosti i spajanja
pozitivnih vrlina.
ZAKLJUČAK
Osnovnu potku Ilhamijinog duhovnog i intelektualnog
backgrounda čine ideje i stavovi vezani za njegovo duhovno
unutarnje kontempliranje, najjasnije projicirano u njegovom
poimanju tarikata, Šerijata, duhovne ljubavi, isposništva, morala i
ibadeta, s jedne strane, i ideje i nazori vezani za njegov društveni
angažman i djelovanje u vanjskom svijetu u formi prosvjetiteljstva,
kritike društva i svojevrsnog socijalnog bunta.
Vjera je za njega sinteza upražnjavanja duhovnog puta i
primjene šerijatskih propisa. Svaka tarikatska praksa koja nije
Islamska misao i civilizacija


360
utemeljena na vjerozakonu ne može biti ispravna i prihvaćena.
Duhovni put je put ljubavi čiju manifestaciju i kriterij ispravnosti
predstavlja zikr. Da bi duhovni tragalac išao pravim putem i da bi
mogao stići na cilj, mora imati ispravnog vodiča, koji je već ranije
prešao taj isti put i koji simbolički predstavlja Poslanika. Međutim,
ni jedan sufijski obred, niti običaj ne mogu biti validni ukoliko nisu
utemeljeni na moralnim obrascima i ukoliko za cilj nemaju
poboljšanje moralnih kvaliteta pojedinca i uvjeta u kojim živi
zajednica. Nauka prožeta moralom i duhovnom ljubavlju
predstavlja plod zdravog vjerovanja. Ilhamija smatra da istinski
vjernik nikako ne smije zaboraviti i zanemariti druge ljude, niti se
smije indolentno odnositi prema njihovim problemima i nedaćama.
Kriterij ispravnosti duhovnog puta i iskrenosti duhovnog putnika
jeste briga za ljude koji žive u okruženju te stoga borba za njihovu
sreću, blagostanje i mir predstavlja visoke domete duhovnog
uzdignuća svakog duhovnog putnika. U skladu s tim Ilhamija svoju
duhovnu, kao i intelektualnu, zrelost najbolje pokazuje u svom
društvenom angažmanu odnosno svojevrsnom protežiranju ideje
prosvjetiteljstva, obrazovanosti i prosvijećenosti.
Naša osnovna teza je bila da je Ilhamijinin intelektualni i
duhovni karakter najviše iskazao kontempliranjem i projiciranjem
jednog dijela sufijskih ideja u vlastiti život i okruženje i praktično
djelovanje u skladu s istim. Ilhamija je svoju duhovnu i
intelektualnu zrelost pokazao žrtvujući se za druge ljude i za
njihovu sreću.
LITERATURA
Abdurahman, N.(1981). Hrestomatija bosanske alhamijado
književnosti. Sarajevo: Svjetlost.
Dželaluddin, M. (1998). Mesnevija (tom II), prema Nikolsonovom
kritičkom izdanju priredio Mehdi Azarjazdi Horamšahi.
Teheran: Pažuheš.
Lamija, H. i Emina, M.(1995). Poezija Bošnjaka na orijentalnim
jezicima. Sarajevo: Preporod
Mehmed, H. (1993). Književni rad bosansko-hercegovačkih
muslimana. Sarajevo: Državna štamparija.
Muhammed, H.( 1986) Alhamijado književnost i njeni stvaraoci.
Sarajevo: Svjetlost.
Muhammed, H.(1991). Ilhamija, život i djelo, Sarajevo: El-
Kalem.
Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


361
Muhammed, H.(1987). Nekoliko pjesama iz Ilhamijina divana, u:
Anali Gazihusrev-begove biblioteke, knjiga XIII-XIV, str, 85-
92. Sarajevo: Gazi-husrev begova biblioteka.
Muslihuddin, S.(1998). Komplet Sadijevih djela, priredio
Muhammed Ali Forugi. Teheran: Emir Kebir.
Safvet-beg, B. (2007) , Bošnjaci i Hercegovci u islamskoj
književnosti. Sarajevo: Preporod.
Safvet-beg, B.(1931). Znameniti Hrvati, Bošnjaci i Hercegovci u
turskoj carevini. Zagreb: Matica Hrvatska.
Smail, B.(1994). Kultura Bošnjaka. Tuzla: PP «R&R»..
Šabanović, H. (1973). Književnost muslimana na orijentalnim
jezicima. Sarajevo: Svjetlost.
Islamska misao i civilizacija


362


ILHAMIJA ŽEPČAK'S SPIRITUAL AND INTELECTUAL
BACKGROUND
Sedad Dizdarević, Ph.D.
Summary
Since Ilhamija is one of the most influential personalities of
Bosnian culture at the end of Otoman period learning his intelectual
and spiritual exertion becomes necessary in order to better
undertand his importance for total social and cultural flow in
Bosnia and Herzegovina at that time. Applying the
deconstructional method of text analysis, Ilhamija's most important
works were analyzed. Through this analysis the author tried to
distinguish the most characteristic lines of force of his intelectual
and spiritual background. As a rezult of this analysis comes a
conclusion that Ilhamija was mostla a mystic, imbued by religious
and gnostic zeal, who recognized his mission in raising his
compatriots' consciousness and enlightening them.
His intelectual background is strongly marked by mystic
spirituality where transcedental love and yearning for closness to
God prevails. Moral, asceticism and prayer are the substance
material of his inner spiritual being, and enligtenment zeal,
rebelliousness and social activity are the basic thread of his outter
being.
Key words: Abdulvehhab Ilhamija, History, Literature, Tesavvuf,
Enlightenment

Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


363



ﻱﻭﺎﺸﺘﺑﺯ ﻲﻣﺎﳍﺇ ﺏﺎﻫﻮﻟﺍ ﺪﺒﻋ ﺔﻴﺼﺨﺸﻟ ﺔﻴﺣﻭﺮﻟﺍﻭ ﺔﻴﻓﺎﻘﺜﻟﺍ ﺔﻴﻔﻠﳋﺍ
ﺭﻮﺘﻛﺪﻟﺍ / ﺶﺘﻴﻓﺭﺍﺩﺯﺩ ﺩﺍﺪﺳ
ﰲ ﺔﻴﻣﻼﺳﻹﺍ ﺔﻴﺑﺮﺘﻟﺍ ﺔﻴﻠﻛ ﻌﻣﺎﺟ ﺔ ﺎﺴﺘﻴﻧﺯ
ﺔﺻﻼﳋﺍ
ﰲﺎﻘﺜﻟﺍ ﺦﻳﺭﺎﺘﻟﺍ ﺕﺎﻴﺼﺨﺷ ﺯﺮﺑﺃ ﻯﺪﺣﺇ ﻱﻭﺎﺸﺘﺑﺯ ﻲﻣﺎﳍﺇ ﺏﺎﻫﻮﻟﺍ ﺪﺒﻋ ﻞﺜﳝ
ﱐﺎﻤﺜﻌﻟﺍ ﻢﻜﳊﺍ ﺔﻳﺎ· ﰲ ﻱﻮﻨﺳﻮﺒﻟﺍ . ﺔﻓﺎﻘﺜﻟﺍ ﻝﺎﳎ ﰲ ﻩﺩﻮﻬﺟ ﺔﺳﺍﺭﺩ ﱪﺘﻌﺗ ﺍﺬﻟ
ﺮﺼﻌﻟﺍ ﻚﻟﺫ ﰲ ﺔﻴﻤﻠﻌﻟﺍﻭ ﺔﻴﻓﺎﻘﺜﻟﺍ ﺔﻴﻠﻤﻌﻟﺍ ﰲ ﻩﺭﻭﺩ ﺔﻓﺮﻌﳌ ﺔﻳﺭﻭﺮﺿ .
ﱴﺣ ﻲﻣﺎﳍﺇ ﺕﺎﻔﻟﺆﻣ ﺯﺮﺑﺃ ﺔﺳﺍﺭﺪﺑ ﺚﺣﺎﺒﻟﺍ ﻡﺎﻗ ﻪﺘﻴﻔﻠﺧ ﻁﻮﻄﺧ ﻢﻫﺃ ﻦﻋ ﻒﺸﻜﻳ
ﺔﻴﻓﺎﻘﺜﻟﺍﻭ ﺔﻴﻤﻠﻌﻟﺍ . ﺀﻲﺷ ﻞﻛ ﻞﺒﻗ ﻲﻣﺎﳍﺇ ﻥﺇ ﺔﺳﺍﺭﺪﻟﺍ ﻩﺬﻫ ﺪﻌﺑ ،ﺚﺣﺎﺒﻠﻟ ﲔﺒﺗ
ﻪﻣﻮﻗ ﺔﻴﻋﻮﺘﻟ ﻪﺗﺎﻴﺣ ﺮﺨﺳ ،ﻖﻴﻤﻌﻟﺍ ﻥﺎﻓﺮﻌﻟﺍﻭ ﻱﻮﻘﻟﺍ ﻥﺎﻣﻹﺎﺑ ﺰﻴﻤﺘﻳ ﰲﻮﺻ .
ﱃﺇ ﺏﺮﻘﺘﻟﺍ ﺪﺼﻘﺑ ﻲﻫﻻﻹﺍ ﻖﺸﻌﻟﺍﻭ ﺔﻓﻮﺼﻟﺍ ﺔﻴﻧﺎﺣﻭﺮﻟﺎﺑ ﺔﻴﻓﺎﻘﺜﻟﺍ ﻪﺘﻴﻔﻠﺧ ﺰﻴﻤﺘﺗ
ﷲﺍ . ﻌﻟﺍﻭ ﺔﻴﻧﺎﺒﻫﺮﻟﺍﻭ ﻖﻠﳋﺍ ﺱﺎﻤﳊﺍﻭ ،ﺔﻴﻠﺧﺍﺪﻟﺍ ﻪﺘﻴﺼﺨﺷ ﺕﺎﻨﺒﻟ ﻢﻫﺃ ﺓﺩﺎﺒ
ﻪﺘﻴﺼﺨﺷ ﺕﺎﻨﺒﻟ ﻢﻫﺃ ﺔﻴﻋﺎﻤﺘﺟﻻﺍ ﺔﻛﺭﺎﺸﳌﺍﻭ ،ﺔﻳﺭﻮﺜﻟﺍ ﺔﻗﺎﻄﻟﺍﻭ ،ﻱﻮﻋﺪﻟﺍ
ﺔﻴﺟﺭﺎﳋﺍ .
ﺔﻴﺳﺎﺳﻷﺍ ﺕﺎﺤﻠﻄﺼﳌﺍ : ﺔﻴﻋﻮﺘﻟﺍ ،ﻑﻮﺼﺘﻟﺍ ،ﺏﺩﻷﺍ ،ﺦﻳﺭﺎﺘﻟﺍ ،ﻲﻣﺎﳍﺇ ﺏﺍﻮﻟﺍ ﺪﺒﻋ



Islamska misao i civilizacija


364




















MENADŽMENT KVALITETA U RELIGIJSKOJ
EDUKACIJI









Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


367
Stručni rad

Nezir Halilović
1


PROGRAMIRANJE SAMOVREDNOVANJA U
ŠKOLI
Sažetak
Našu svakodnevicu karakterišu vrtoglave promjene. Iako se
čini da su promjene sveobuhvatne u formalnoj organizaciji
školstva one nisu toliko uočljive kao u drugim segmentima života,
ali se izravno odražavaju na školu i njene ključne faktore: djecu,
nastavnike, nastavne sadržaje, roditelje. Upravo u tom svjetlu,
nameće se pitanje potrebe za programiranjem odgojno-
obrazovnog rada i kvalitet istog. Programiranje je zahtjev
današnjice, a kvalitet pristupa tom pitanju, u današnjim uvjetima,
jedan je od mjerljivih pokazatelja kvaliteta odgojno-obrazovnog
rada. Danas se programira sve i raznorazni programi uzimaju sve
veći udio naših života. U tom smislu i eksterna evalucija i interna
samoevaluacija postaju predmet programiranja, tim prije što
današnja saznanja ukazuju da samoevalucija dobija sve veći
značaj čak i u poslovnim i industrijskim krugovima. Dakle, veza
između samoevaluacija i kvaliteta je izravna, a programiranje
samoevalucije predstavlja vrhunski domet ozbiljnosti pristupa tom
značajnom pitanju. Budući da programiranje predstavlja
zamišljenu konkretizaciju radnji i sadržaja, a samoevalucija
predstavlja opće preispitivanje konkretnih aktivnosti, javilo se i
pitanje istraživanja činjeničnog stanja i određivanje početne tačke
u samoevalucijskom pristupu. Na tom osnovu uradio sam
istraživanje vlastitog odgojno-obrazovnog rada u odjeljenju koje
vodim pet godina, ispitujući stavove učenika i roditelja po
standardizovanim upitnicima. Rezultati do kojih sam došao
pokazali su da se naše viđenje odgojno-obrazovnih dometa ne
podudara sa rezultatima ispitivanja u pojedinim segmentim.
Postoji značajna digresija između našeg viđenja i stavova naših
sagovornika s kojima direktno komuniciramo i u bliskoj smo
odgojno-obrazovnoj saradnji. Rezultati istraživanja dodatno su

1
Vjerskoprosvjetna služba Rijaseta IZ u BiH, nezirhalil@yahoo.com
Menadžment kvaliteta u religijskoj edukaciji


368
potvrdili potrebu za programiranjem samoevaluacije, pogotovo
kada je u pitanju suptilni odgojno-obrazovni rad u školi.
Ključne riječi: evaluacija / samoevaluacija / programiranje /
planiranje/ promjene / škola
1. UVOD
Škola je jedna od malobrojnih institucija u kojima primaoci
usluga gotovo da nemaju prava
da procijene njihov kvalitet. (Gordon, 2008.)
Živimo u vremenima kada je najčešće korištena riječ
promjena. Činjenica je da savremeno društvo prolazi kroz
očigledne obimne i sveobuhvatne promjene. Munjeviti razvoj
informacionih tehnologija odrazio se na sve sfere društvenog
života, te stoga i ne čudi čest govor o promjenama, kao i
nostalgično spominjanje starih vremena kada je sve bilo lakše i
drugačije. Međutim, nostalgija nikada nije uspjela zaustaviti nalet
promjene, zato je najbolje uhvatiti se u koštac sa nadolazećim
promjenama i to što prije i što spremnije to i bolje.
Općenito uzevši kod promjena se mora znati: koje sile
pokreću promjenu, šta je promjena, šta se mijenja, kada će doći do
promjene, zašto se ljudi opiru promjenama, te kako se otpor
prevazilazi.
Pa ipak, čini se da su škole ostale poljednji bastioni u kojima
se promjene najsporije dešavaju. Čini se da za škole ne važi pravilo
da je „svrha postojanja organizacije u tome da posluje (djeluje)
uspješno“. (Aleksić, 2008:9), već se, uglavnom, zadovoljavaju
samopostojanjem. Kratkim boravkom u školi da se primijetiti da je
glavna tema većine nastavnika koliko prvačića se očekuje da će se
upisati prvi razred, a ne koliko mjesta je osvojeno na takmičenjima
i koje rezulatate su postigla djeca te škole!!!
Pa ipak, evidnetni su pokušaji da se korjenite reforme uvedu i
u školu. Savremeno društvo je doprinijelo tome da su ključni
pojmovi današnje ekonomije zadovoljstvo klijenta, kvalitet usluge,
predanost i odgovornost, a sve to počinje tražiti svoje implikacije u
školstvu. Upravo na tom tragu, brojni su pokušaji da se dođe do
poboljšanja i u djelovanju škole.
Budući da je cjelokupno prošlo stoljeće kao opčinjeno
egzatnošću i respektovanjem samo mjerljivih pokazatelja, sasvim
očekivano se u reformama škole pristupilo „s mjerljive strane“.
Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


369
Fink i Stoll ističu da su planovi reformi gotovo svih država i
pokrajina zasnovani na uvjerenju da će „do poboljšanja doći samo
ako testiramo učenike i učinimo škole i nastavnike odgovornijim za
proizvode školovanja.“ Metafora „proizvoda“ koja se ustalila u
školskoj upotrebi dolazi kao posljedica sveopće tržišne orijentacije.
Međutim, žalosno je da, kao što navode Fink i Stoll, „postoji vrlo
malo dokaza da vanjsko ocjenjivanje poboljšava kvalitet
obrazovanja“, naprotiv, čini se da je puno više dokaza negativnog
učinka istog na poučavanje i da je takav pristup proizveo potpuno
novu pojavu u školskom okruženju, a to je „poučavanja za testove.“
(Fink i Stoll, 2000) Sve nam to nameće potrebu da se
preorjentišemo na samoevaluaciju odgojno-obrazovnog rada u
školi. Ne možemo zaboraviti da je nastavnik bio i ostao jedan od
ključnih faktora odgojno-obrazovnog rada u školi, a njegova
funkcija inicijatora odgojno-obrazovnog djelovanja obavezuje nas
da u svim pristupima njegovom osjetljivom pozivu budemo krajnje
obazrivi, možda jednako koliko smo obazrivi u rukovanju s
eksplozivom.
Ako je nekada samoevaluacija mogla dolaziti čisto intuitivno
i povremeno, shodno ličnom raspoloženju, moderno vrijeme i
informatički trendovi u kojima se programira gotovo sve što
čovjeku padne na pamet nameće nam potrebu da programiramo i
svoju samoevaluaciju. U ovom radu dajemo prikaz jednog
samoevalucijskog pristupa nastavnika u petom razredu
devetogodišnje osnovne škole.
2. ŠKOLA I PROGRAMIRANJE
Da ne bismo izgubili iz vida osnovnu ideju vodilju našeg rada
podsjetimo se na definicije škole. Jasno je da je mnoštvo teoretičara
dalo još veće mnoštvo definicija škole, koje više-manje ukazuju na
ista obilježja. Jedna od tih definicija kaže da je škola „odgojno-
obrazovna institucija u kojoj se s jasno određenim ciljem i
zadacima, planski, sistematski i pod rukovodstvom nastavnika stiču
znanja, vještine i navike, razvijaju fizičke i psihičke sposobnosti,
obogaćuje i svestrano razvija ljudska ličnost. Njene ciljeve,
zadatke, sadržaje i organizacione forme određuje društvo prema
svojim potrebama i mogućnostima, prema potrebama i
mogućnostima mladih ljudi, nastojeći da sadržaj obrazovanja
prožme svojom ideologijom, odgojno-obrazovni rad i njegove
rezultate stavi u službu društvenog progresa i da svi odgojni
Menadžment kvaliteta u religijskoj edukaciji


370
utjecaji van škole idu onim smjerom kojim ide školski odgoj.“
(Mandić, 1976: 7)
U ovoj definiciji ponuđena su ključna obilježja škole i njenog
odgojnog rada, mada škola danas čini mnogo da modernizuje svoj
rad, da se opremi savremenim sredstvima, izvrši reformu nastavnih
planova i programa, te da sadržaje i metode rada prilagodi
potrebama i interesovanjima mladih. Činjenica je da u tome samo
djelimično uspijeva. Razlozi neuspjeha škole mogu se tražiti na
više adresa i to:
 u čisto školskim faktorima: „Ciljevi odgoja i obrazovanja
znatno su uopšteno postavljeni, dosta su ambiciozni i teško se
ostvaruju u današnjim uvjetima, nastavni planovi i programi
(NPP) naših škola preopterećeni su faktografijom,
historicizmom, formalizmom i ne odražavaju u potpunosti nivo
svjetskih i naših naučnih i drugih postignuća, udžbenici i
priručnici nisu uvijek suštinski, sadržinski i metodički u skladu
sa zadacima savremene nastave, sadržaji odgojno-obrazovne
djelatnosti nisu dovoljno prilagođeni potrebama našeg društva i
mogućnostima, potrebama i interesima učenika. Način na koji se
sastavljaju NPP, prateći materijali, instrumenti i procedure
kojima se verifikuje njihova svrsishodnost i vrši dopunjavanje,
ne odgovaraju u svemu zahtjevima naučnog istraživanja i
naučne verifikacije za koju se zalaže pedagoška nauka.“
(Mandić, 1976: 9)
 u djeci: „Današnja djeca jesu drugačija u nekim segmentima.
Poredeći ih sa ranijim generacijama koje su teško dolazile do
informacija današnja djeca su „šetajuće enciklopedije.“ Za njih,
tako „prefinjenu publiku“, dosadne su i nezanimljive one škole
koje svoju funkciju svode na puko prenošenje znanja i činjenica.
Sama televizija, takva kakva je, prevazilazi taj zastarjeli koncept
škole kao izvora podataka. Čak i u modernim školama koje su
opremljene savremenim nastavnim sredstvima, koje razvijaju
tehnike učenja putem otkrića i metode ovladavanja
informacijama, procesima i postupcima, koje se bave
razjašnjavanjem vrijednosti, vještinama rješavanja problema i
tome slično, čak i tu se nastavnici suočavaju s teškoćom
iznalaženja dovoljno vremena za procese podučavanja i učenja.
(Gordon, 2008: 139)
 u nastavnicima: Naime, nastavnici su spona koja povezuje
neiskustvo učenika i zahtjeve nastavnih sadržaja. Zbog svega
Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


371
toga od kvaliteta ličnosti i profesionalne osposobljenosti
nastavnika najviše i zavisi kvalitet i uspjeh učenika. „Najveću
prepreku da nastavnici postanu uzor čine „dvostruki standardi“,
koji preovladavaju u školama. „Radi onako kako ti kažem, a ne
kako ja radim“, nije baš neki uspješan način učenja o
vrijednostima... Ne postoji način da se izbjegne modelovanje.
Učenici registruju sve što nastavnici urade, kažu ili kako se
oblače. Oni to upijaju mnogo više nego što to nastavnici misle.
Nastavnici su na oku svojih učenika iz dana u dan. Njihovi
postupci imaju daleko veći utjecaj na učenike nego bilo što
ikada mogu da iskažu riječima.“ (Gordon, 2008: 229)
 u roditeljima: Današnji roditelji prezauzeti su poslom i često
nedovoljno spremni da učine dodatni napor i ukažu malo više
pažnje svojoj djeci, mnogi su nesvjesni društvenih tokova i
zahtjeva koji se smjenjuju i nameću vrtoglavom brzinom.
 u široj društvenoj zajednici: ostvarivanje čvrste veze sa
organima vlasti, predstavnicima društveno-političkih
organizacija, kulturnih institucija, sportskih društava i drugih
činilaca društvene sredine koji trenutno ne pružaju adekvatnu
pomoć i podršku školi u njenom svakodnevnom radu, itd.
Dakle, škola predstavlja vrlo dinamičan i razgranat sistem
odgojno-obrazovne djelatnosti. Ona obuhvata nastavu, slobodno
vrijeme, slobodne (vannastavne) aktivnosti, kulturnu i javnu
djelatnost i dr. aktivnosti. Samim tim i na nju se odnose tri
suštinske faze svakog ljudskog rada:
PRIPREMNA - OPERATIVNA - VERIFIKATIVNA.
Neophodni uvjet za bogatstvo, efikasnost i sadržajnost
odgojno-obrazovnog rada škole je upravo sistematsko planiranje i
temeljito programiranje svih školskih aktivnosti, počevši od
aktivnosti nastavnika, učenika, direktora, pedagoga i svih drugih
faktora koji utječu na kvalitet odgojno-obrazovnog procesa, a
savremena istraživanja ukazuju da moramo planirati i programirati
čak i samovrednovanje, jer jedna od najčešće korištenih riječi kod
moderne omladine jeste program. Danas na ponudi imamo cio niz
informatičkih korisničkih programa, koji pokrivaju široki spektar
naših aktivnosti, počevši od igre i zabave, pa sve do skupocjenih
profesionalnih programa usko vezanih za sve profesionalne
aktivnosti današnjice. Zajedničko za sve njih je da su nastali
programiranjem. Dakle, programiranje je jedna od izuzetno čestih i
Menadžment kvaliteta u religijskoj edukaciji


372
razgranatih aktivnosti današnjice, ali danas sve to za nas radi neko
drugi, neki drugi stručnjaci.
Programiranje je prisutno i na nivou škole. Štaviše, nemoguće
je zamisliti normalan rad bilo koje škole i bilo kojeg nastavnog
predmeta, bez prethodnog planiranja i programiranja nastavnih
sadržaja koji će se realizovati u toku te školske godine. Rad
savremene škole koja teži da udovolji savremenim zahtjevima
nezamisliv je bez kvalitetnog programiranja njenog rada. Program
rada škole obuhvata razrađene programe rada nastavnika, koji
predstavljaju konkretizaciju i selekciju radnih zadataka koje će u
toku godine realizovati. Nažalost, u praksi se često dešava da
školske i predmetne programe uglavnom programira neko drugi,
pri čemu ih većina korisnika nasumice prepisuje često i bez
najosnovnijeg kritičkog osvrta na njihov kvalitet!? Ali još nismo
odgovorili na pitanje šta je to programiranje?
Pod programiranjem podrazumijevamo strategiju realizacije i
konkretizacije ciljeva i zadataka škole. „Programiranje je
transformacija opštosti u posebnost i pojedinačnost, svođenje općih
ciljeva u konkretne radne i operativne zadatke.“ (Mandić, 1976: 20)
Konkretnije rečeno, programiranje nudi odgovor na pitanja ŠTA,
KADA i KO. Dakle, KO će realizovati planirane sadržaje, KO će
pratiti tu realizaciju, a KO će vrednovati. Svrha programiranja je
podizanje kvaliteta rada škole i optimalno angažovanje svih
članova kolektiva. Programiranjem se značajno olakšava realizacija
programskih sadržaja i izbjegava prazan hod i kolizija u
rasporedima aktivnosti. Programiranjem se radni zadaci članova
kolektiva prilagođavaju njihovim mogućnostima, interesima i
sposobnostima. Srodni pojmovi pojmu programiranja su:
Projektovanje koje predstavlja kompleksnu djelatnost koja
omogućava opće projekcije u određenoj sferi ljudskog rada. Ono
omogućava sagledavanje općih zadataka škole. To je startna baza
od koje se polazi u radu. Obično počinje kao projektovanje u glavi i
ključno obilježje mu je općenito gledanje. Projektovanjem
dobijamo projekcije razvoja koje mogu biti: kratkoročne,
srednjoročne, dugoročne.
Planiranje je značajno konkretnije i preciznije. Ono se u
pravilu nadovezuje i sjedinjuje sa projektovanjem. Iako je
konkretnije, još uvijek nije određeno KO, KADA, GDJE.
Projektovanje i planiranje su uvodne faze i preduvjeti
programiranja.
Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


373
Programiranje je aktivnost koja treba da dovede do
najkonkretnijih rješenja koja se ostvaruju u školi. „Programiranje je
konkretizacija sadržaja, aktivnosti, mjesta, vremena i nosilaca
pojedinih programskih zadataka rada škole, kao i utvrđivanje načina
praćenja i vrednovanja rada s ciljem da škola permanentno izgrađuje,
konkretizuje i usavršava svoj sistem rada i efikasnije ostvaruje svoju
pedagošku funkciju. (Mandić, 1976: 36) Odnose među njima mogli
bismo šematski prikazati na sljedeći način:
Osim toga, prilikom programiranja vlastitog rada potrebno je
voditi računa o aktuelnim društvenim potrebama, potrebama škola,
raspoloživim materijalnim i kadrovskim uvjetima i o potrebama i
interesima učenika i njihovih roditelja. To možemo predstaviti
sljedećom shemom:

Ključno polazište u programiranju samoevaluacije je uzimanje u
obzir godišnjeg plana rada škole.
U oviru programa vlastitog rada potrebno je sačiniti i program
vrednovanja koji predstavlja sastavni dio programa rada i ova dva
dijela se nalaze u funkcionalnoj povezanosti i uzajamnoj
uvjetovanosti.
Međutim, u nastavnoj praksi rijetko gdje se spominje program
samovrednovanja ili samoevaluacije, koji je u suptilnom
nastavničkom pozivu često značajniji nego formalni program
evaluacije kojim se uobičajeno prate samo mjerljive i evidentirane
komponente školskog rada, dok sve ostale ostaju neregistrovane i
samim tim nezapažene, iako je poznato da je uvjet za uzlaznu putanju
projektovanje opći normativi
planiranje posebni normativi
programiranje pojedinačni normativi
POTREBE
INTERESI
MATERIJALNI KADROVSKI
UVJETI ŠKOLE
POTREBE I NIVO RAZVIJENOSTI
KONKRETNE PRAKSE ŠKOLE
DRUŠTVENE POTREBE
Menadžment kvaliteta u religijskoj edukaciji


374
bilo kojeg procesa postojanje odgovarajućeg feed beck, tj. povratne
informacije.
Verifikovana nastavna praksa je pokazala da razrađeno
programiranje i sistem praćenja programa kod nastavnika jača osjećaj
sigurnosti i odgovornosti, te obezbjeđuje bolju realizaciju programskih
zadataka. Koristi od programiranja nastavnog rada možemo
predstaviti sljedećom shemom:

O važnosti i značaju programiranja dovoljno nam govori
dosadašnja praksa koja pokazuje da „u školi u kojoj potrebe nisu
praćene programiranjem i organizacijom, gdje nedostaje perspektiva,
dolazi do stagnacije i propadanja kolektiva“. (Mandić, 1976: 23)
Kao prvo obilježje takvih kolektiva je pojava neformalnih grupa.
U principu, čim prestane da efikasno funkcioniše zvanična
organizacija pojavljuje se veće prisustvo sive, neformalne
organizacije, koja počinje da nagriza kolektiv iznutra i izravno
umanjuje kvalitet njegovog učinka.
Dobar program omogućava efikasnije rukovođenje kroz svoje
sisteme. Usmjeravanja, korigovanja, podsticanja, pedagoškog vođenja
i vrednovanja.

PROGRAMIRANJ
E
MOTIVACIJSKA
ULOGA
KVALITET
MEĐUJUDSKIH
ODNOSA

HUMANIZACIJA
ODNOSA
ZA
NASTAVNIKA
(NADZOR)
ZA UČENIKA
(UHODAN
SISTEM)
BOLJA
PRERASPODJELA
POSLOVA I VEĆA
ODGOVORNOST
AFIRMISANJE
PRAVIH VRIJEDNOSTI
I ZASLUGA


KORIGOVANJA



VREDNOVANJA



PODSTICANJA


PEDAGOŠKOG VOĐENJA


USMJERAVANJA
DOBAR PROGRAM
OMOGUĆAVA
EFIKASNIJE
RUKOVOĐENJE KROZ
SISTEME
Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


375
U govoru o programiranju moramo ukazati na funkciju
programiranja koja podrazumijeva upravljanje određenim stanjima
u sistemu. Jednostavno rečeno programiranje predstavlja
strukturiranje sistema, a glavne elemente svih organizacionih
sistema, pa i škole, možemo predstaviti sljedećom shemom:
ELEMENTI ORGANIZACIONIH SISTEMA
INPUT - ULAZ Npr. učenici koji se upisuju u školu
TRANSFORMATOR Programski sadržaji, nastavnici,
nastavna sredstva, udžbenici, metode
djelovanja i drugo.
AUTPUT - IZLAZ Odlazak „transformisanih“ učenika
EKSTERNI FEED
BECK
Evaluacija
INTERNI FEED BECK Samoevaluacija
Kao što vidimo i evaluacija i samoevaluacija su sastavni dio
sistema, te im se u svakom pogledu mora posvetiti puna pažnja.
Programeri se uvijek nalaze u ciklusu koji neprekidno traje i što je
više povezan, utoliko je uspješnije njegovo djelovanje.
Programiranje ima svoje tri ključne funkcije od kojih izravno ovisi
kvalitet programa, ali i rada u školi, ili bilo kojoj drugoj
organizaciji. Funkcije programiranja možemo predstaviti sljedećom
shemom:
FUNKCIJE PROGRAMIRANJA
INFORMATIVNA Sistem i informacije koje prate dobru
koncepciju programiranja. Programiranje
mora biti zasnovano na pouzdanim
informacijama i pokazateljima. Bez
kvalitetnog informisanja nema kvalitetnog
programa.
PREDIKTIVNA Predviđanje određenih pedagoških ishoda na
osnovu postojećih činjenica i zakonitosti
moguće je samo na osnovu dobro poznatih
činjenica i zaključaka.
REGULATIVNA Sistem zahtijeva i postupaka u funkciji
normativnog obavezujećeg značaja za sve
članove kolektiva. Ova funkcija je motorna
snaga svakog dobrog progama i ona je
suštinsko obilježje programiranja.
Kod nas se u praksi često brkaju pojmovi planiranja i
programiranja ili je pojam programiranje u potpunosti izostavljen.
Menadžment kvaliteta u religijskoj edukaciji


376
Tako naša aktuelna školska praksa poznaje više planova i to:
godišnji plan rada škole; plan stručnih aktiva; plan razrednog
vijeća; plan rada nastavničkog vijeća; plan rada pedagoga škole;
plan rada direktora; finansijski plan; plan rada savjeta roditelja;
plan razvoja škole, razvojni plan.
Dakle, planiranje, odnosno programiranje možemo razumjeti
i kao upravljanje sistemima rada škole.
3. EVALUACIJA – VREDNOVANJE I SAMOEVALUACIJA
– SAMOVREDNOVANJE
Kao što smo već napomenuli jedna od tri ključne faze svakog
ljudskog rada, uz pripremnu i operativnu je i verifikativna. Valjana
evaluacija temelj je unapređivanja kvaliteta obrazovanja. Ona nam
pruža informacije o tome kakvi smo, pomaže nam uočiti koji su
problemi prioritetni i nudi ideje o tome kako ih učinkovito
rješavati. Vrednovanje uključuje sve vrste sistematiziranih, na
informacijama temeljenih procjena o radu osnovnih aspekata
odgojno-obrazovnog sistema. (Scheerens i dr., 1999)
 vrednovati = dati sud o nečemu
 nikada nije neutralno
 uvijek je motivirano ponašanje (Macbeath, 1999) Stoga
je izuzetno važno: KO vrednuje i ZAŠTO?
U govoru o evaluaciji dosta su zanimljive Mc Gregorove
teorije. Naime, istražujući utjecaj ljudskog ponašanja na
upravljačke akcije Mc Gregor je formulisao Teoriju X po kojoj
prosječno ljudsko biće ima odvratnost prema poslu i izbjegavat će
ga ako može, zbog čega većina ljudi mora biti obuzdavana,
kontrolisana i kažnjavana da bi postigla potrebne rezultate; te
Teoriju Y kao alternativu prethodnoj, prema kojoj pojedinac
podjednako troši fizičku i mentalnu energiju u igri i odmoru kao i
kada obavlja neki posao. Zavisno od uvjeta osoba u poslu može
osjećati zadovoljstvo. Kontrola ne mora biti samo vanjska, ona
može biti i samokontrola. (Bajrić i Stevanović, 1999: 19-20) Iz Mc
Gregorovih teorija lahko možemo uočiti prostor za inspekcijske
eksterne evalucije, kao i za interne samoevaluacije rada.
Suština i jednih i drugih evalucionih procesa jeste da
djelatnika dovedu u stanje odgovornosti bez koje uopće ne možemo
ni govoriti o kvalitetu. U prilog značaju samoevalucije govori i
podatak da savremeni poslovni i industrijski krugovi sve više
odustaju od inspekcijske kontrole kvaliteta, te da odgovornost za
Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


377
kvalitet sve više vežu za prag radnog mjesta. (Fink i Stoll, 2000) U
školskim uvjetima to je posebno razumljivo jer nastavnici najbolje
poznaju djecu, roditelje, sebe i škole. „Primjena samoevaluacije je
krajnja demonstracija samoodgovornosti.“ (Fink i Stoll, 2000: 225)
Govoreći u školskim uvjetima evaluacija treba da da
odgovore o nastavnikovom načinu rada, te metodama kojima se
koristi u nastavnom procesu. Vrednovanje ima cilj razumijevanje
nastavnikovog utjecaja na učenike kako bi ih zaintrigirao i
zainteresirao za predmet i podsticao na aktivno učestvovanje u
radu.
Po Finku i Stollu najvažnije svrhe za procjenu kvaliteta
škole treba da budu:
 Promicanje školske samoodgovornosti – nastavnici i
direktori treba da znaju da su odgovorni za napredak,
razvoj i uspješnost svojih učenika;
 Osiguranje korisnih pokazatelja onoga što je djelotvorno i
onoga što bi se trebalo poboljšati;
 Jamčenje jednakih startnih pozicija za sve;
 Odrediti trendove u unapređenju djelotvornosti i kvaliteta
škole – nastavnici treba da znaju poboljšava li se stanje u
njihovoj školi ili pogoršava. (Fink i Stoll, 2000: 224).
Jasno je da samoevaluacija predstavlja izuzetno značajan
faktor u podizanju kvaliteta rada škole. Da bi se put do tog kvaliteta
ubrzao osmišljen je implementacijski samoevaluacijski profil koji
možemo predstaviti sljedećom shemom:

Suština je u uočavanju procesa, tek kada se oni uoče i
registruju, možemo pokrenuti diskusiju o njima čime otvaramo
vrata za njihovo poboljšanje. Ovaj proces se lahko može primijeniti
i u školskim uvjetima, konkretno u nastavnom radu. Zato je kao


POTAKNUTI
DISKUSIJU

OTVORITI PUT
DO POBOLJŠ-
ANJA

UKAZATI NA
PROCES
Menadžment kvaliteta u religijskoj edukaciji


378
osnov samoevaluacije potrebno uvažiti mišljenja učenike i njihovih
roditelja, do čega možemo doći samo istraživanjem u školskim
uvjetima.
4. CILJ ISTRAŽIVANJA
Cilj ovog istraživanja je otkrivanje relevantnih procesa i
stavova koji su prisutni u jednom odjeljenju, kako bi spoznali
doživaljavanje nastavnih tokova od strane učenika i njihovih
roditelja, nakon čega bismo mogli porediti koliko je identično
viđenju istih od strane nastavnika.
5. ZADACI ISTRAŽIVANJA
S obzirom da želimo upoznati relevantne procese, stavove
učenika i roditelja prema nastavi, zadaci ovog istraživanja su da
kod učenika otkrije:
 odnos prema školi, nastavi, NPP-u i razvoju vještina;
 odnos prema ocjenjivanju i nastavnicima;
 odnos s drugim učenicima;
 doživljaj škole i organizacije škole.
Zadaci istraživanja u pogledu roditelja su da otkriju:
 odnos djeteta i škole;
 postojanje poticajnog ambijenta za učenike;
 stav o nastavi i ocjenjivanju;
 odnos nastavnika i učenika;
 dominantne odnose unutar škole;
 kvalitet komunikacije između nastavnika i roditelja.
Tek nakon toga se može pristupiti programiranju
samoevaluacije tako da se zadovolji informativna, predikativna i
regulativna funkciju programiranja, te da se pristupi nephodnim
korekcijama konkretnog nastavnog rada.
6. METODA ISTRAŽIVANJA
S obzirom da je u pitanju istraživanje stavova konkretne
grupe koristit ćemo ispitivanja (anketu) u kojoj ćemo upotrijebiti
odgovarajuće samoevalucijske upitnike za učenike i roditelje, a
dugogodišnji nastavni rad podrazumijeva stalno zastupljenu
metodu posmatranja.
Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


379
7. UZORAK
Uzorak ovog samoevalucijskog istraživanja, koje je osnov
konkretnog programiranja samoevalucije za dati slučaj, sačinjava
28 učenika 52 razreda (I generacija devetogodišnjeg obrazovanja)
koje je nastavnik vodio pet godina, te 25 roditelja koji su dostavili
upitnike. Troje roditelja nisu dostavili upitnike. Riječ je o OŠ
"Miroslav Krleža" u Zenici. Djeci i roditeljima je naglašeno imaju
izvanrednu priliku da sada oni ocijene svog nastavnika koji je njih
ocjenjivao sve ove godine.
8. REZULTATI ISTRAŽIVANJA
I djeca i roditelji su sa zadovoljstvom ispunili upitnike, nakog
čega su statistički obrađeni. U nastavku slijede rezulatati dobiveni
istraživanjem. Procenti su uzimani zbirno tako da uključuju obje
pozitivne ili negativne kategorije, npr. uglavnom i u potpunosti, da
ili ne.
8.1. STAVOVI UČENIKA
8.1.1. Odnos prema školi
1
5
6
22
2 2
1 1
2
4
10
12
10
1
18
7
15
11 11
4
8
15
0
5
10
15
20
25
volim ići u školu osjećam se sigurno
u školi
zadovoljan sam
svojom školom
na nastavi ne radim
ono što nastavnici
traže
s lahkoćom
obavljam školske
zadatke
škola me podstiče
na razmišljanje I
kreativnost
uopće ne uglavnom ne uglavnom da u potpunost i da

Iz dobijenih rezultata očigledno je da velika većina učenika
ima pozitivan stav prema školi, da vole i prihvataju školu i školske
aktivnosti. Zabrinjavajuće je da 25% učenika uopće ili uglavnom
nisu zadovoljni svjom školom, a 18% ih se ne osjeća sigurno u
školi. Najveća disperzija odgovora prisutna je u pogledu
podsticanja na razmišljanje i kreativnost.
Menadžment kvaliteta u religijskoj edukaciji


380
1
2
1
25
1 1 1 1
8
5
6
1
5
14
19
21
20
2
22
10
0
5
10
15
20
25
30
u školi dajem
sve od sebe
volim se
javljati I
odgovarati na
postavljenja
pitanja
u školi se
dobro
ponašam
kad god je
moguće
izbjegavam
nastavu
želim što više
naučiti
moji
nastavnici
misle da sam
dobar učenik
uopće ne uglavnom ne uglavnom da u potpunosti da

Ovaj grafikon nam je jasno otkrio posvećenost školskim
aktivnostima, kao i izričito odbacivanje izbjegavanja nastave, 89%
ih potpuno odbacuje ideju o tome o čemu svjedoči i Dnevnik rada.
8.1.2. Nastava, plan i program
3
2
4
3
2
3
2
1 1 1 1
5
1
3
10 10
5
9
11
14
9
14
15
18
15
10 10
14
0
2
4
6
8
10
12
14
16
18
20
Na početku školske
godine nastavnici nam
objasne šta ćemo I
kako učiti
Sadržaj većine
predmeta mi je
zanimljiv
U školi naučim mnogo
korisnih stvari
Domaće zadaće su
korisne
Školsko gradivo mi
treba objasniti još
neko da bi ga razumio
Predavanja nastavnika
I upute za rad su
jasne
Nastava je dobra
uopće ne uglavnom ne uglavnom da u potpunosti da

13
20
1
11
4
2
4
8
3
1
6
2
1
3
4
3
8
7
10
9
14
3
2
18
4
12
16
7
0
5
10
15
20
25
Imam previše
sati nastave
U školi učimo
stvari koje nam
nikada neće
trebati
Nastavni
sadržaji su
primjereni dobi I
našem
životnom
iskustvu
Dosadan mi je
način nakoji
većina
nastavnika
predaje
Škola me
potiče na
samostalnost u
radu
Nastavnici
ponovo obrađuju
dijelove gradiva
koje nismo
dobro razumjeli
Na nastavi
radimo timski, u
grupama
uopće ne uglavnom ne uglavnom da u potpunosti da

I u pogledu nastave, plana i programa i dalje je jasno uočljiv
pozitivan stav prema nastavi, učenju i radu, s tim da 18 % učenika
ima potrebu za dodatnim pojašnjenjima gradiva sa strane.
Zabrinjavajuće je da čak 46 % učenika smatra da su preopterećeni
nastavom, što se ne može riješiti od strane nastavnika, niti od strane
Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


381
škole. Također, je zabrinjavajuće da je čak 40% učenika ukazalo da
im je dosadan način na koji većina nastavnika predaje (djeca imaju
četiri nastavnika), što je prostor za razgovor sa kolegama koji,
također, rade u tom odjeljenju.
8.1.3. Razvoj životnih vještina
2 2 2
1
12
14
9
13
12
17
0
2
4
6
8
10
12
14
16
18
U ovoj školi učenici dobro
razvijaju svoje vještine
snalaženja u različitim
situacijama
U ovoj školi učenici uče
kako kvalitetno I kulturno
komunicirati s drugim
ljudima
U ovoj školi učenici mogu
naučiti dobro surađivati s
drugim ljudima
uopće ne uglavnom ne uglavnom da u potpunosti da

U pogledu razvoja životnih vještina evidentno je djelomično
ili potpuno dječije zadovoljstvo školom i onim što im škola nudi od
razvoja životnih vještina.
8.1.4. Ocjenjivanje
3
1
8
13
11
2
1
2 2
8
16
6
4
7
1
7
20
14
6
8
0
5
10
15
20
25
Ocjenjivanje je
pravedno I dobro
razrađeno
Nastavnici
redovno
provjeravaju
znanje učenika
Pri ocjenjivanju
nastavnici
uvažavaju moje
mišljenje
Nastavnici me
ocjenjuju s
obzirom na
moje prethodne
ocjene
Većina
nastavnika
ocjenjuje previše
strogo
uopće ne uglavnom ne uglavnom da u potpunosti da

U pogledu ocjenjivanja u razredu učenici su i dalje zadržali
ubjedljivo pozitivnu orijentaciju, s tim da značajan procenat
učenika smatra da nastavnici u ocjenjivanju ne uvažavaju njihovo
mišljenje (čak 29% učenika), a čak 47% učenika smatra da postoji
halo-efekat u ocjenjivanju, što je krajnje alarmantno. Također,
veliki procenat učenika 29% smatra da nastavnici ocjenjuju previše
strogo.
Menadžment kvaliteta u religijskoj edukaciji


382
8.1.5. Nastavnici
3
6
17
3
7
1 1
2
1 1
13
11
7
12
13
11
10
2
12
7
0
2
4
6
8
10
12
14
16
18
Moji nastavnici su
pravedni
Kad sam zbog
nečeg zabrinut
razgovaram s
nastavnikom
Nastavnici svojim
ponašanjem
pružaju loš primjer
učenicima
Nastavnici su mi
spremni pomoći
kad mi je to
potrebno
Nastavnici
raspravljaju s
nama o temama
koje nas zanimaju
uopće ne uglavnom ne uglavnom da u potpunosti da

3
4
2 2
4
2
3
15
12
13
15
10 10 10 10
11
14
0
2
4
6
8
10
12
14
16
Nastavnici me
upućuju na koji
način mogu
poboljšati svoj rad
Nastavnici nas
potiču na
uključivanje u
različite slobodne
aktivnosti
Nastavnici me
pohvaljuju I potiču
Nastavnici znaju
kako riještiti
probleme
discipline u
razredu
Zadovoljan sam
svojim
nastavnicima
uopće ne uglavnom ne uglavnom da u potpunosti da

U pogledu stava prema nastavnicima evidenetna je dječija
pozitivna orijentacija u skoro svim pitanjima. Alarmantno je što
25% učenika smatra da nastavnici svojim ponašanjem ponekad
pružaju loš primjer učenicima, što obavezuje razrednika da na
časovima odjeljenske zajednice sa učenicima razgovara i evidnetira
konkretne postupke i nastavnike da bi se ti postupci mogli otkloniti.
8.1.6. Odnosi s nastavnicima
1
21
2
1
19
5
6
1
2
1 1
2 2
4
10
3
9
13
2
10
6
16
1
16
13
5
11
12
0
5
10
15
20
25
Između
nastavnika I
učenika
vladaju
dobri odnosi
Neki
nastavnici
me vrijeđaju
Nastavnici
se trude
razumjeti
me
Nastavnici
me poštuju
Nastavnici
nas
kažnjavaju
bez pravog
razloga
Nastavnici
uvažavaju
mišljenje I
ideje
učenika
Nastavnici
se jednako
odnose
prema svim
učenicima
uopće ne uglavnom ne uglavnom da u potpunosti da

Većina stavova o odnosu s nastavnicima ukazuje na
dominantni pozitivni odnos, tako da 35% učenika smatra da se
nastavnici uvijek ili povremeno ne odnose jednako prema svim
učenicima, što je, također, alarmantno.
Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


383
8.1.7. Odnosi s drugim učenicima
4
14
19
4 4
16
6
3
8
4
2
0
2
4
6
8
10
12
14
16
18
20
Odnosi među učenicima su
dobri
Drugi učenici su me
vrijeđali I ponižavali u školi
Drugi učenici su me fizički
maltretirali (gurali, tukli I sl.)
uopće ne uglavnom ne uglavnom da u potpunosti da

Dobijeni rezultati pokazuju kako odnosi među učenicima
mogu biti još znatno bolji. 35% učenika se žali na učestalo
vrijeđanje i ponižavanje u školi, što je krajnje zabrinjavajuće.
8.1.8. Strah od škole
10
19
15
14
9
5
2
6
3
8 8
5
3
7
5
7
2
8
4
0
2
4
6
8
10
12
14
16
18
20
Bojim se
neuspjeha u
školi
Neki
nastavnici u
meni izazivaju
strah
Školski
program mi je
pretežak
Loše me
ocjene
obeshrabrju
ua daljnje
učenje
Bojim se
ispitivanja
uopće ne uglavnom ne uglavnom da u potpunosti da

U pogledu straha od škole ispostavilo se šarenilo unutar
razrednog kolektiva. Iako većina ima pozitivan stav prema školi
rezultati su pokazali da se neuspjeha u školi stalno ili uglavnom
plaši čak 47% učenika, da 25% učenika ima strah od nastavnika, da
40% učenika obeshrabruju loše ocjene, te da se 39% učenika boji
ispitivanja. Međutim, 75% učenika smatra da program nije
pretežak.
8.1.9. Upravljanje i organizacija škole
4
7
3
4
1
6
1
7
1 1
8
9
7
10
15
14
15
5
18
13
11
8
0
2
4
6
8
10
12
14
16
18
20
U školi se
primjenjuju
jasna pravila
ponašanja
U mojoj školi I
učenici
sudjeluju u
donošenju
odluka važnih
za školu
Direktor
održava dobre
odnose s
učenicima
Učenici imaju
odgovarajući
prostor za
druženje
Knjižnica ima
sve knjige
koje mi
trebaju I koje
me zanimaju
Škola ima
dovoljno
kompjutera
koje učenici
mogu koristiti
uopće ne uglavnom ne uglavnom da u potpunosti da

Menadžment kvaliteta u religijskoj edukaciji


384
Upitnik o upravljanju i organizaciji u školi pokazao je da učenici
smatraju da je upravljanje i organizacija škole uglavnom kvalitetna i
da škola ima dovoljno prostora, literature i kompjutera koji su im na
raspolaganju. Najveća disperzija u stavovima prisutna je kod pitanja o
demokratskom donošenju odluka i sudjelovanju u istim na nivou
škole. Čak 50% ispitanika smatra da učenici uopće ili uglavnom ne
sudjeluju u donošenju značajnih odluka na nivou škole. U suštini
učenici su u pravu i djeci se ostavlja vrlo malo prostora za donošenje
značajnih odluka vezanih za rad škole, a koje se tiču i njih, što je
manjkavost našeg obrazovnog sistema u cjelini.
8.2. STAVOVI RODITELJA
Roditelji, kao znatno ozbiljnije i zrelije osobe, na ponuđeni
upitnik dali su sljedeće odgovore:
8.2.1. Dijete i škola
2
1
10
14
13
10
0
2
4
6
8
10
12
14
16
Moje dijete voli školu Moje dijete dobro napreduje u školi
uopće ne uglavnom ne uglavnom da u potpunosti da ne znam

U pogledu odnosa djeteta i škole 92% roditelja smatra da
njihovo dijete uglavnom ili potpuno voli školu, što je dosta dobro, ali
po Glaseru još uvijek nedovoljno, jer možemo biti zadovoljni tek kada
100% roditelja posvjedoči da njihovo dijete voli školu. 96% roditelja
smatra da njihovo dijete dobro napreduje u školi.
8.2.2. Poticanje učenika
1 1 1
13
17
10
13
15
12
17
12
11
10
1 1
0
2
4
6
8
10
12
14
16
18
Škola pomaže mom
djetetu da postane
zrelo I odgovorno
Škola pruža niz
zanimljivih
izvannastavnih I
izvanškolskih
aktivnosti
Ponovo se obrađuju
dijelovi gradiva koje
učenici nisu uspješno
savladali
Škola potiče razvoj
samopoštovanja I
osjećaja vlastite
efikasnosti kod
učenika
Škola potiče učenike
na samostalan rad
uopće ne uglavnom ne uglavnom da u potpunosti da ne znam

Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


385
Rezultati pokazuju da 100% anketiranih roditelja smatra da
škola uglavnom ili stalno pomaže djetetu da postane zrelo i
odgovorno, dok su odgovori na ostale vrijednosti približni.
8.3. Podrška učenicima
1
2
1 1
3
2
7
2 2
1
12
9
6
7
5
7
2
9
6
1
3
5
7
9
15
0
2
4
6
8
10
12
14
16
Na probleme
učenika reagira se
pravovremeno I na
odgovoarajući način
Učenici sudjeluju u
donošenju odluka o
životu I radu škole
Učenici koji se
susreću s osobnim
problemima, u školi
dobijaju dobru
stručnu odršku
Učenici završnih
razreda dobro su
informisani o
mogućnostima
nastavka školovanja
I o budućoj
profesionalnoj
karijeri
Učenicima koji
napuste školu na
raspolaganju su
informativni
materijali o drugim
obicima školovanja I
mogućnostima
zaposlenja
uopće ne uglavnom ne uglavnom da u potpunosti da ne znam

U pogledu podrške učenicima primjetna je značajna disperzija
u odgovorima, kao i prisustvo svih kategorija odgovora. 60%
roditelja smatra da učenici koji imaju probleme lične prirode u
školi dobijaju dobru stručnu pomoć, dok se čak 28 % njih izjasnilo
da ne zna za to. Sasvim očekivano, 60% roditelja ne zna da li su
učenicima koji napuste školu na raspolaganju informativni
materijali o drugim oblicima školovanja, jer u ovom razredu nije
bilo takvih slučajeva.
8.2.4 Nastava i ocjenjivanje
1 1 1
2
3
13
16
10
13
12
8
9
6
3
2
0
2
4
6
8
10
12
14
16
18
Nastava je dobra Moje dijete dobiva
odgovarajuću količinu
domaćih zadaća
Ocjenjivanje učenika je
pravedno I dobro je
razrađeno
Nastavni sadržaji su
primjereni dobi,
individualnim potrebama
učenika I njihovom
životnom iskustvu
uopće ne uglavnom ne uglavnom da u potpunosti da ne znam

100% roditelja je potvrdilo pozitivnu ocjenu nastave u ovom
razredu i da dijete dobiva odgovarajuću količinu domaćih zadaća,
Menadžment kvaliteta u religijskoj edukaciji


386
dok je u pogledu stavova o ocjenjivanju učenika i primjerenosti
nastavnih sadržaja životnoj dobi uočljiva veća disperzija odgovora.
76% roditelja smatra da je ocjenjivanje uglavnom ili uvijek
pravedno i dobro, 12% ne zna, 8% smatra da je povremeno
nepravedno, dok 4% smatra da je konstantno nepravedno. Približni
su rezultati i u pogledu primjerenosti nastavnih sadržaja životnoj
dobi.
8.2.5. Razvoj životnih vještina
15
13 13
9
12 12
1
0
2
4
6
8
10
12
14
16
U ovoj školi učenici dobro razvijaju
svoje vještine snalaženja u
različitim životnim situacijama
U ovoj školi učenici uče kako
kvalitetno I kulturno komunicirati s
drugim ljudima
U ovoj školi učenici mogu naučiti
dobro sarađivati s drugim ljudima
uopće ne uglavnom ne uglavnom da u potpunosti da ne znam

Na pitanje o razvoju životnih vještina u školi skoro 100%
roditelja se izjasnilo da njihova djeca uglavnom ili stalno dobro
razvijaju svoje vještine snalaženja u različitim životnim
situacijama, da uče kako bi trebalo kvalitetno i kulturno
komunicirati i sarađivati sa drugim ljudima, što je ohrabrujuće jer
po tvrdnji nastavnika na ta pitanja je dominantno fokusiran od
prvog razreda.
8.2.6. Odnos nastavnika prema učenicima
1 1
8
5
10
8
16
18
14
15
1 1 1 1
0
2
4
6
8
10
12
14
16
18
20
Nastavnici od mog
djeteta očekuju da
marljivo radi I postiže
maksimalan uspjeh
Nastavnici redovno
prate I bilježe
napredovanje učenika
Nastavnici dobro
poznaju sve svoje
učenike
Nastavnici pohvaljuju
učenike, ističu njihove
uspjeho I pozitivno ih
vrednuju
uopće ne uglavnom ne uglavnom da u potpunosti da ne znam

Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


387
U pogledu odnosa nastavnika prema učenicima skoro 100%
roditelja smatra da je taj odnos uglavnom ili u potpunosti pozitivan,
što je, također, zadovoljavajuće.
8.2.7. Odnosi unutar škole, upravljanje školom
2
1
2
1
20
11 11
10 10
7
4
10 10
11
12
13
4 4 4
1
2
0
5
10
15
20
25
Zadovoljan
sam
upravljanjem I
organizacijom
škole
Između
djelatnika I
učenika
vladaju dobri
odnosi
Direktor škole
održava dobre
odnose s
učenicima i
djelatnicima
U školi se
sistemski
primjenjuju
jasna pravila
ponašanja
Škola svim
učenicima
pruža jednake
mogućnosti I
potiče osjećaj
pravednosti
Škola štiti
učenike od
nasilja,
zlostavljanja I
zloupotrebe
droge
uopće ne uglavnom ne uglavnom da u potpunosti da ne znam

U pogledu odnosa unutar škole i upravljanja školom, većina
roditelja ih smatra pozitivnim. Uočljiv je oprez roditelja u
odgovoru na ova pitanja jer je u većini odgovora najzastupljeniji
odgovor uglavnom.
1
2
1
6
10
6
5
10
15
10
14
13 13
2
4
5
6
2
0
2
4
6
8
10
12
14
16
Škola promoviše
zdrav stil života
Osoblje škole
uvažava I poštuje
sve učenike
Direktor škole je
kompetetan I predan
radu
Stručni saradnici
daju kvalitetnu
podršku
nastavnicima,
učenicima I njihovim
roditeljima
Nacionalna/etnička,
vjerska, kulturna I
jezična različitost se
prepoznaju,
uvažavaju I njeguju
uopće ne uglavnom ne uglavnom da u potpunosti da ne znam

Također, u pogledu ovih pitanja najprisutnija je disperzija
odgovora te izraženija zastupljenost stava "ne znam" koji se uočava
u svakom pitanju.
Menadžment kvaliteta u religijskoj edukaciji


388
8.8. Komunikacija s roditeljima
1
2
12
4
2 2
1 1
8
9
8
10
8
14 14
8
11
2
12
17
15
5
8
10
17
7
2
10
3
1
0
2
4
6
8
10
12
14
16
18
Škola je u
stalnom
kontaktu sa
mnom kao
roditeljem
Dobro sam
informiran o
ponašanju I
napredovanju
svoga djeteta
Osjećam da
mogu
slobodno
postavljati
pitanja I
iznositi
probleme
osoblju škole
Škola
uvažava moje
mišljenje o
temema
bitnim za
školu
Od škole
dobijam jasne
upute o tome
kako najbolje
mogu pomoći
svome djetetu
pri učenju
Roditelj se
potiče na
saradnju s
nastavnicima
s ciljem
praćenja
napredovanja
učenika
Roditeljski
sastanci su
redovni I
dobro
organizovani
Dostupne su
mi informacije
o svim
aktivnostima
škole
kao roditelj
uključen sam
u različite
aktivnosti
škole
uopće ne uglavnom ne uglavnom da u potpunosti da ne znam

U pogledu komunikacije škole s roditeljima većina roditelja
je smatra uglavnom ili u potpunosti kvalitetnom, s tim da 16%
roditelja smatra da škola uglavnom nije u stalnom kontaktu sa
njima, a čak 40% ih se izjasnilo da ne zna da li škola uvažava
njihovo mišljenje o temema bitnim za školu. Najveća disperzija u
odgovorima prisutna je kod pitanja o dostupnosti informacija u
pogledu školskih aktivnosti i o uključenosti roditelja u te aktivnosti
(80% roditelja samtra da uopće ili uglavnom nisu uključeni u
aktivnosti škole), što je krajnje zabrinjavajuće.
9. PROGRAMIRANJE SAMOEVALUACIJE
Navedeno istraživanje nam je ukazalo na određene segmente
kvalitetnog nastavnog rada, ali i na postojanje onih drugih, manje
kvalitetnih. Iako svaki nastavnik uglavnom nosi idiličnu sliku o
rezultaitima svoga rada i kvalitetu svoga odjeljenja. Tek
konkretnim ispitivanjem možemo utvditi stvarnu sliku rasploženja i
dominantnih stavova u nastavi. Međutim, bez istraživanja
nemoguće je praviti programe samoevaluacije radi otklanjanja
otkrivenih negativnih procesa.
Program samoevaluacije urađen nakon ovog istraživanja se
sastoji od:
 Otvorenog razgovora sa učenicima i roditeljima o ovim
pitanjima. Program ima za cilj zajednički pristup
otklanjanju negativnih procesa. Učenicima je omogućeno
da otvoreno kažu šta im smeta ili da to napišu i ubace u
"Kutiju problema" u kojoj će anonimno napisati svoja
Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici br. 7/2009.


389
zapažanja. "Kutija problema" se otvara svkog dana na
zadnjem nastavnom satu.
 Plana lične nastavnikove samoevaluacije koji se sastoji
od niza analiza:
 Trenutne – prilikom opažanja neuobičajene pojave i
dešavanja u razredu;
 Dnevne – na kraju svakog radnog dana;
 Sedmične – svake sedmice, u okviru časova
odjeljenske zajednice, razgovara se o napretku ili
nazadovanju u zajedničkom planu unapređenja rada u
školi;
 Polumjesečni – svake dvije sedmice na roditeljskim
sastancima razgovara se o napretku;
 Mjesečne – nakon svih testova analiziraju se kvaliteti
postignutih rezultata i razgovara se o uzrocima, što se
i evidentira;
 Polugodišnje – na kraju svakog polugodišta razgovara
se o zaključnim ocjenama i ispoljenom ponašanju, kao
i razlozima zašto su oni takvi.
Navedene aktivnosti treba da rad u tom odjeljenju učine još
kvalitetnijim, tako da se učenici još aktivnije i s većom slobodom
uključe u sve školske aktivnosti kako bi demokratski duh ovladao u
tom odjeljenju.
10. ZAKLJUČAK
Albert Ajnštajn je davno rekao da probleme ne možemo
rješavati istim načinima razmišljanja koje smo koristili kada smo ih
stvarali. Njegova rečenica divno ukazuje na potrebu za
samoevalucijom nastavnog rada u školi. Samoevaluacija mora biti
nastavak evalucije, jer bez kvalitetne evaluacije svi pokušaji
reforme obrazovanja svode se na improvizacije temeljene na
utiscima ili idejama manjeg broja ljudi. Međutim, važno je istaći da
samoevaluacija, u pravilu, ima razvojnu funkciju, pa tako i u ovom
istraživanju. Samoevaluacija je provjereno dobar instrumenat
poticanja unapređivanja kvaliteta 'iznutra' i 'odozdo', za bolje
planiranje i unapređivanje rada na nivou razreda i škole. Neosporno
je da samoevaluacija potiče demokratsku raspravu o značenju
kvaliteta za pojedinu školu ili nastavnika i njegov razred. Ovo
istraživanje je pokazalo da su i djeca i roditelji bili iznenađeni
Menadžment kvaliteta u religijskoj edukaciji


390
činjenicom da i oni mogu ocjenjivati rad svoga nastavnika. Dvije
primarne funkcije samoevaluacije:
(1) Poticanje dijaloga o ciljevima, prioritetima i kriterijima
kvalitete na razini razreda i škole, i
(2) Ostvarivanje ciljeva pomoću korištenja odgovarajućih i
lako primjenjivih instrumenata,
ovim istraživanjem su postignute.
Cilj samoevalucije jeste da sebe jasnije vidimo, što važi kako
za pojedinca, tako i za kolektiv, razred, školu, organizaciju i sl., a
sve kako bismo se svi zajedno, cio kolektiv (razred, škola...)
uključili u rješavanje problema čime se otvaraju značajne kreativne
mogućnosti.
Koliko je samoevalucija značajan i ozbiljan proces govori i
činjenica da je Evropa pokrenula globalni projekat Evaluating
Quality in School Education, koji je 1997. i 1998. godine realiziran
u 18 evropskih država. Uspjeh tog projekta rezultirao je
Deklaracijom sa konferencije u Beču, kojom se škole, svi korisnici
sistema obrazovanja, nacionalne vlade i Evropska komisija
pozivaju da promovišu samoevaluaciju kao učinkovitu strategiju za
unapređivanje kvaliteta škola. Pristup je široko prihvaćen nakon
Preporuke Evropskog parlamenta i Vijeća Evrope o saradnji na
unapređivanju kvalitete obrazovanja u Evropi (2001).
Za sada su neke zemlje Evrope u zakon uvrstile obavezu
samoevaluacije (npr. Austrija i Engleska), a one koje to još nisu
učinile razvile su snažne alternativne podsticaje za
samovrednoavnje. Primjera radi, u Nizozemskoj postoji više od 70
alternativnih samoevaluacijskih instrumenata dos