Professional Documents
Culture Documents
Fizika II
Za nakladnika
Branko Lemac
Dizajn ovitka
minimum d.o.o.
1. TERMIČKO RASTEZANJE
Promjene dimenzija tijela uzrokovane promjenom temperature tijela.
a) Linearno rastezanje
∆l 1
β= ⋅
l0 ∆t
m 1 1
Slijedi [ β ] = ⋅ = ≡ K −1 = 0C –1 .
m K K
Linearno rastezanje računamo iz
lt = l0 (1 + β∆t )
lt = l0 (1 + β ⋅ t )
b) Volumno rastezanje
bt
b0
a0 at
Njegov obujam je V0 = a0b0 c0 . Njegov obujam je Vt = at bt ct .
(
= V0 1 + 3β ⋅ ∆t + 3 ( β∆t ) + ( β∆t )
2 3
)
Zanemarujemo članove s β 2 i β 3 u odnosu na član s β . Dobivamo
Vt = V0 (1 + 3β ∆t )
Uvodi se oznaka za termički koeficijent volumnog rastezanja α = 3β pa imamo
Vt = V0 (1 + α ∆t )
ili za t0 = 0°C
Vt = V0 (1 + α t ) .
Toplina s tijela više temperature t1 prelazi na tijelo niže temperature t2 dok ne nastupi
termodinamička ravnoteža. U termodinamičkoj ravnoteži tijela imaju međusobno jednaku
temperaturu τ.
Ako se toplina dovodi i nakon što je sva voda isparila, vodena para se počinje zagrijavati
QP = mP cP ( t P − 100°C ) .
40 Pripreme za razredbene ispite
Ukupna količina topline dovedena tijekom ovog procesa je
Qi → f = QL + QL , talj + QV + QV , isp + QP
gdje i → f označava proces prijelaza iz početnog stanja (i, led) u konačno stanje (f, para).
-273.15 0
–273,15°C se uzima za ishodište apsolutne skale temperature (Kelvinova skala). Dakle, veza
između Kelvinove i Celzijusove skale temperature je oblika
Pokusom je utvrđeno:
∆p ∼ ∆t
∆p ∼ p1
To se može obuhvatiti relacijom p2 = p1 (1 + α ∆t ) ,
(Charlesov zakon) odnosno ako je t1 = 0°C ta relacija
poprima oblik
p2 = p1 (1 + α t2 ) .
U skali apsolutne temperature taj zakon poprima oblik (Charlesov zakon)
p1 p2
= ili
T1 T2 p
p,T dijagram p
p,V dijagram T T,V dijagram
p izobara
= konst. ili
T izohora izohora
T V 0 V
p = konst⋅T 0 0
N m V
n= = =
N A M VM
gdje je N A = 6, 023 ⋅1023 mol −1 Avogadrov broj, M molarna masa i VM molarni volumen.
Jedinica količine tvari je [n] = 1 mol (osnovna jedinica SI sustava jedinica). Rabeći tu
definiciju jednadžba stanja plina se može napisati u obliku:
pV = n k B N A T.
J
Uvodi se univerzalna plinska konstanta R = k B N A = 8,314 pa se jednadžba stanja
Kmol
zapisuje u obliku
pV = n R T
ili
m
pV = RT .
M
Gustoću plina
m
ρ=
V
možemo (rabeći jednadžbu stanja plina) zapisati u obliku
pM
ρ= .
RT
Ako u nekoj posudi imamo smjesu idealnih plinova (koji kemijski ne reagiraju) tada je ukupni
tlak smjese jednak zbroju parcijalnih tlakova komponenata:
pu = p1 + p2 + p3 + ...
gdje je pi tlak i – te komponente u posudi kad nema ostalih komponenata (parcijalni tlak i–te
komponente). Jednadžba stanja smjese ima oblik
pu V = n R T
n = n1 + n2 + n3 + ...
1827. Brown je promatrao gibanje zrnaca peluda u kapljici vode. Ustanovio je da je putanja
zrnaca peluda (približno) oblika kao na crtežu.
Vidimo da je putanja gibanja zrnca peluda nasumičnog oblika. Kaže se da je
gibanje zrnca kaotično. Pitanje je zašto je to tako? Odgovor su dali Einstein i
Smoluhovski 1905. Neobičan oblik putanje zrnca peluda uzrokovan je
kaotičnim gibanjem molekula vode.
Na sličan način se i pojava difuzije plina kroz neki medij (npr. kroz drugi plin, tekućinu ili
krutinu) objašanjava kaotičnim gibanjem molekula plina kroz taj medij.
1N
Izvod temeljne jednadžbe molekulsko-kinetičke teorije idealnog plina, p = m1vs2
3V
Pretpostavke:
1° Čestice plina su materijalne točke mase m1 koje se gibaju
kaotično. a
2° Međudjelovanje između čestica zanemarujemo.
3° Sudari između čestica (za koje držimo da su rijetki) te sudari vs
čestica sa stijenkama posude su elastični.
4° Broj čestica, N, je ogroman (∼ 1023 ) i čestice se gibaju u a
skladu s Newtonovim zakonima.
a
Neka se čestice plina nalaze u kocki stranice a (i obujma V = a3) te neka se gibaju međusobno
jednakom prosječnom brzinom kojoj je veličina vs. Zanemarujemo međudjelovanje plina s
okolnim tijelima tj. gledamo plin u ravnotežnom stanju kao zatvoreni sustav. Zbog toga je
1 1 1
valjano očekivati da se N molekula giba lijevo-desno, N molekula giba gore-dolje i N
3 3 3
molekula giba naprijed-natrag (zbog ravnopravnosti smjerova u 3D prostoru).
1 m1vs 2
N
F 1 1
p = u = 3 2 a = N 3 m1vs 2
S a 3 a
Dakle, dobili smo da je tlak razmjeran koncentraciji molekula (ukupan broj molekula po
N
obujmu posude) p ~ . S druge strane, prosječna kinetička energija jedne molekule je
V
1
Ek = m1vs 2 pa se izraz za tlak može napisati kao
2
2N
p= Ek .
3V
što prepoznajemo kao jednadžbu stanja plina. Dakle, time smo izveli jednadžbu stanja idealnog
plina. Unutarnja energija idealnog plina kojega čine N molekula koje se translacijski gibaju u
posudi volumena V (a koje međusobno ne međudjeluju) jednaka je zbroju svih kinetičkih
energija translacije tih molekula U = NEk . Rabeći izraz za unutarnju energiju jednadžba stanja
se može zapisati u obliku
2
pV = U
3
Usporedimo li eksperimentalno polučenu relaciju pV = k B NT i teorijski izvedenu jednadžbu
2
stanja plina pV = NEk zaključujemo da vrijedi
3
3
Ek = k B T .
2
U koordinatama (T, E k ) graf ovisnosti srednje kinetičke energije molekule o apsolutnoj
temperaturi idealnog plina je pravac koji prolazi kroz ishodište sustava:
Srednja kinetička energija molekula idealnog plina ovisi samo o temperaturi (a ne o vrsti
čestica). Ova relacija omogućuje definiciju temperature. Temperatura je mjera srednje
kinetičke energije molekula.
Primjetimo da se unutarnja energija idealnog plina može zapisati na sljedeće načine:
3 3
U = NEk = k B NT = nRT .
2 2
Obzirom da je masa plina jednaka zbroju masa pojednih molekula m = N ⋅ m1 , relacija za tlak
1N
p= m1vs 2 se može zapisati preko gustoće plina
3V
1m 2 1
p= vs = ρ vs 2 .
3V 3
W= p∆V.
Qi → f = ∆ U + Wi → f .
Sve tri veličine su algebarske i potrebno je uvesti dogovor o njihovom predznaku. Uobičajeni
dogovor je:
Ukoliko sustav pri procesu ne izmjenjuje toplinu s okolinom tj. Q = 0 proces nazivamo
adijabatskim (npr. eksplozije su približno adijabatske).
Iz prvog načela termodinamike slijedi:
∆U = – W .
Ako se idealni plin adijabatski širi tj. ∆V > 0, tada plin vrši pozitivan rad, tj. W > 0, pa gornji
izraz povlači
∆U = – W < 0
tj. plinu se smanjuje unutarnja energija. Kako je za idealni plin U ∼ T, plin se pri adijabatskom
širenju hladi.
Veza između tlaka i volumena u adijabatskom procesu je opisana izrazom
p1V1γ = p2V2γ
Cp
gdje je adijabatski eksponent γ = > 1.
CV
Molarni specifični toplinski kapacitet pri konstantnom tlaku, Cp,
odnosno pri konstantnom volumenu, Cv, definiraju se relacijama
1 ⎛ Qi → f ⎞ 1 ⎛ Qi → f ⎞
Cp = ⎜ ⎟ odnosno CV = ⎜ ⎟ .
n ⎝ ∆t ⎠ p n ⎝ ∆t ⎠V
U (p, V) dijagramu vidi se (motri crtež) da je adijabata ( pV γ = konst ) strmija od izoterme
( pV = konst )! Drugim riječima, adijabatski koeficijent γ je veći od jedinice.
(i) topliji spremnik (spremnik više temperature, Tv ; npr. ložište parnog kotla)
(ii) radno tijelo (npr. vodena para)
(iii) hladniji spremnik (spremnik niže temperature, Tn ; npr. zrak)
W Qv − Qn Q
η= = =1− n .
Qv Qv Qv
Općenito vrijedi 0 ≤ η < 1 .
Između mnoštva različitih kružnih procesa koje može vršiti radno tijelo u toplinskom stroju,
opisati ćemo Carnotov kružni proces. U tom procesu je radno tijelo idealni plin, a proces se
odvija u sljedećim koracima (motriti crtež):
postoje procesi koje bi se, po tom zakonu, mogli odvijati ali ih nitko
zapažamo
Qi → f
∆S =
T
Primjer:
Neka se u zatvorenoj kutiji nalazi N =10 međusobno jednakih čestica.
(a) Na koliko međusobno različitih načina možemo tih 10 čestica raspodijeliti tako da ih N1 = 5
bude u jednoj polovici posude, a N2 = 5 u drugoj?
(b) Na koliko međusobno različitih načina možemo tih 10 čestica raspodijeliti tako da ih N1 = 9
bude u jednoj polovici posude, a N2 = 1 u drugoj?
Odgovori:
N!
(a) Traženi broj načina jednak je wa = = 252 .
N1 ! N 2 !
Svaki od ovih načina razmještaja čestica predstavlja jedno mikrostanje promatranog
termodinamičkog sustava.
N!
(b) Traženi broj načina jednak je wb = = 10
N1 ! N 2 !
U ovom slučaju je broj mikrostanja (kojim ostvarujemo zadano makrostanje N1 = 9, N2 = 1)
znatno manji. Kažemo da je stanje (b) manje vjerojatno od stanja (a). Ekvivalentno je kazati
da je stanje (b) uređenije od stanja (a).
Rabeći izraz (L. Boltzmann, 1877.)
S = kB ln w
dobivamo S a = 7.63 ⋅10 J / K , Sb = 3.17 ⋅10−23 J / K . Dakle, entropija uređenijeg sustava
−23
1. S. Carnot (1824.):
Za pretvaranje topline u rad nužno je imati topliji i hladniji spremnik, pri čemu je
temperatura hladnijeg spremnika neophodno niža od temperature toplijeg spremnika.
2. R. Clausius (1850.):
Toplina ne može spontano prelaziti s hladnijeg tijela na
toplije.
6. L. Boltzmann (1877.):
U svim spontanim prirodnim procesima termodinamički sustav prelazi u stanje većeg
nereda tj. prelazi iz manje vjerojatnih stanja u stanja veće vjerojatnosti (pogledati primjer!).