Razvojno

primjerena praksa
u programima za
trogodišnjake
 Trogodišnjake ponekad svrstavamo u
razvojna razdoblja djece jasličke dobi i
“predškolaca” .

 Trogodišnjaci nisu više tek prohodali

“gegavci” ali će se ponekad ponašati kao da
su u toj dobi.

 Za odgojitelja je ključno postaviti

odgovarajuća očekivanja; odgojitelj ne bi
smio niti premalo niti previše očekivati od
trogodišnjaka.

 Uobičajena je praksa grupiranje djece u

dobno mješovite skupine.
Živjeti i učiti s
trogodišnjacima:
Interakcije između
odraslih i djece i
primjereni kurikulum
Primjerena praksa:

 Odrasli pružaju ljubav i podršku,

planiraju aktivnosti kako bi ublažili
dječje strahove
 “ Mogu sam/sama”
 Odrasli znaju da trogodišnjaci više
surađuju nego tek prohodala djeca, no
ipak mogu oponašati ponašanja mlađe
djece.
 Odrasli daju mogućnosti trogodišnjacima
da pokažu i uvježbaju novousvojena
umijeća.
 Odrasli znaju da se apetit u toj dobi
može smanjiti, a rast usporiti.
 “ Tihe aktivnosti”
 Odrasli dopuštaju djeci da se pridruže
grupi ili ju napuste.
 “ Moj najbolji prijatelj”
 Aktivnosti za djecu
 Velika količina strpljivosti
 Odrasli osiguravaju dovoljno materijala i
vremena djeci da ispituju i uče o okružju.
 Potiče se dječji jezični razvoj govoreći
jasno,glasno i često svakom pojedinom
djetetu.
 Djeci se osiguravaju brojne mogućnosti da
prošire dječje jezične i gčazbene
sposobnosti.
 Odrasli omogućavaju sigurno okružje bez
rizika te pažljivi nadzor.
Stajalište nacionalne
udruge za predškolski
odgoj o razvojno
primjenjenoj praksi u
programima za
četverogodišnjake i
petogodišnjake
Polazna stajališta
 Mlađa djeca uče radeći.
 Odrastanje je važan doprinos učenju jer
osigurava okvir iz kojeg djetetovo učenje
proizlazi.
 Kako djeca postaju starija, ona traže
nova umijeća i iskustva koja im
omogućava proces učenja.
 Znanje nije nešto što se djeci daje kao da
su ona prazne posude koje treba
napuniti.
 Djeca znanje o fizičkom i socijalnom
svijetu u kojem žive stječu u igrovnoj
interakciji s predmetima i ljudima.
D je c u n e t re b a t je ra ti n a u č e n je, o n a su
mo ti vira na v l a stit om že l jom d a o smi sle sv o j
sv i jet ...
Kako podučavati mlađu djecu?
 Način na koji mlađa djeca uče određuje
način na koji će ih odgojitelji podučavati.
 Oni pripremaju okružje tako da djeci
osiguravaju poticajni, izazovni materijal i
aktivnosti.
 Da bi djeca potpuno razumjela i
zapamtila ono što su naučila, bez obzira
je li se to odnosi na čitanje, računanje ili
dr., informacija za dijete mora biti važna
i to u kontekstu njegova iskustva i
razvoja.
 Većinu vremena djeca se igraju
individualno ili u malim skupinama.
Razvojno primjerena praksa za
četverogodišnjake i peterogodišnjake

 Razvojno primjereni programi su i

dobno i individualno primjereni.
 Učenje informacija u smislenom
kontekstu nije samo bitno za
djetetovo shvaćanje i razvoj
pojmovnog mišljenja, već također i za
poticanje dječje motivacije.
 Aktivnosti na otvorenom također se
planiraju kako bi djeca razvila
tjelesne sposobnosti, učila o vanjskom
okruženju i slobodno se izrazila.
Integracijske
sastavnice primjerene
i neprimjerene prakse
za četverogodišnjake i
petogodišnjake
Ciljevi kurikuluma:

 Iskustva su osigurana tako da

zadovoljavaju dječje potrebe.
 Na svako dijete se gleda kao na
jedinstvenu osobu s individualnim
obrascem.
 Interakcije i aktivnosti oblikovane su
tako da razvijaju dječje
samopouzdanje.
Strategije podučavanja
 Odgojitelji pripremaju okolinu za
djecu da uče aktivnim istraživanjem u
interakciji s ostalima.
 Djeca biraju aktivnosti iz različitih
područja učenja.
 Od djece se očekuje da budu tjelesno i
mentalno aktivna.
 Djeci su osigurane konkretne
aktivnosti za učenje.
 Odgojitelji prihvaćaju da postoji često
više točnih odgovora.
Vođenje socijalno-emocionalnog
razvoja

 Odgojitelji pomažu razvoju

samosvladavanja.
 Djeci su dane mnoge prilike za razvoj
socijalnih umijeća.
Razvoj jezika i pismenosti

 Djeci su osigurane mnoge prilike da

shvate kako su pisanje i čitanje
korisni prije nego ih se počne
podučavati slovima,brojkama,...
Spoznajni razvoj
 Djeca razvijaju poimanje sebe, drugih
i svijeta oko njih i to promatranjem u
interakciji s ljudima i stvarnim
predmetima.
Tjelesni i estetski razvoj

 Djeca imaju svakodnevne aktivnosti

da bi koristila misiće i razvila krupnu
motoriku.
 Razvoj sitnih mišića
 Svakodnevne mogućnosti izražavanja
kroz likovne umjetnosti i glazbu
Odnos roditelja i odgojitelja i
prosudba o djeci
 Odgojitelji rade u partnerstvu s
roditeljima.
 Odluke koje imaju presudan značaj za
djecu temelje se prvenstveno na
obavijestima prikupljenim putem
zapažanja roditelja i odgojitelja.
Prijelazne razine: promjene i
izazovi
 Sve promjene su stresne
 Za djecu koja imaju ograničeno
iskustvo i svega nekoliko dobro
razvijenih strategija da se nose s
problemima, promjene mogu
prouzročiti jake stresove.
1. Osigurati programski
kontinuitet
 Što je veće nesuglasje između
razvojnih očekivanja i odgojiteljskih
postupaka između odgojno-obrazovnih
sredina, prijelaz za djecu predškolske
dobi prouzročit će jači stres.
 Programi se trebaju razlikovati
ovisno o dobi djeteta i njegovim
potrebama.
 Što su programi različitiji, lakši i
uspiješniji će biti prijelazi djece na
drugu razinu.
2.Valja održavati trajnu
komunikaciju i suradnju između
osoblja različitih programa

 Prijalzi djece mogu se olakšati ako

odgojitelji u jednom programu
(predškolskom) rade zajedno s
odgojiteljima gdje će djeca ići.
 Odgojitelji mogu posjetiti programe
jedni drugih te približiti sličnosti i
razlike.
3.Pripremiti dijete za prijelaz
u drugi program

 “ Sljedeće godine ćeš biti u dječjem

vrtiću i neće ti se dopustiti da to
radiš.”
 “ Bolje ti je da to sada naučiš jer ćeš
to morati znati kada počneš ići u
stariju grupu.”
 “ U vrtiću ćeš se morati koristiti
čašom kao veliki dječak.”
4.Valja uključiti roditelje u
programe pripreme

 Kad je riječ o skrbi i pripremi za

školu, roditelji se obićno osjećaju
uznemireno kao i djeca.
 To djeca osjećaju kao stres.
 Stajalište nacionalne udruge
za predškolski odgoj o razvojno
primjenjenoj praksi u nižim
razredima osnovne škole za
dob od pete do osme godine
života
Dječji razvoj i učenje u dobi
nižih razreda
 Jedna od najznačajnijih pretpostavki
ljudskog razvoja je ta da sva područja
razvoja-tjelesno, socijalno, emocionalno i
spoznajnobudu integrirana.
 Ova pretpostavka se zlorabi kada škola u
svom radu ističe spoznajno područje, a
zanemaruje ostala područja dječjeg
razvoja.
 Dječje učenje, kao i razvoj, objedinjeni su
u ranoj dobi.
 Oduvijek se od učitelja osovne škole
zahtijevalo da “pokrivaju cijeli
kurikulum”.
 Objedinjeni kurikulum može biti
obogaćen mogućnostima učenja u
područjima u kojima djeca planiraju i
biraju svoje aktivnosti.
Tjelesni,spoznajni,socijalno-
emocionalni i moralno razvoj
 Tjelesna aktivnost presudna je za
poboljšanje dječjih sposobnosti.
 Ona je od presudne važnosti za djetetov
spoznajni razvoj.
 Djeca nižih razreda sve se više zanimaju
za svoje vršnjake.
 U dobi od 6 godina većina djece stjeće
savjest i moralna pravila.
 Usprkos dječjoj samostalnosti i razvijenoj
savjesnosti, djeca jos uvijek trebaju
nadzor i podršku odraslih kojima vjeruju.