NAJPOZNATIJI

VAKIFI IZ GORAŽDA

Azra Husejnović
 LUTVI-BEG DEOVIĆ

– Stari, kameni most 11 godina je stariji od onog višegradskog, velikog vezira Sokolu Mehmed-
paše. Vakif ili graditelj mosta je Lutvi-beg Deović, iz čuvene fočanske familije Deović. On je sin
kćerke amidže Sokollu Mehmed-paše. Lutvi-beg je nakon šest kćerki htio dobiti sina, kako bi imao
potomka. I prema jednom predanju, zaklao je kurban i činio dovu svome Gospodaru, govoreći:
„Gospodaru, ako mi podariš muškog potomka ja ću u ovome lijepom gradu, mojim džematlijama,
da bi lakše po suhu prelazili s obale na obalu, sagraditi ćupriju.“ I Gospodar mu podari sina.
Ostalo je još njegovo obećanje.
 LUTVI-BEG DEOVIĆ

– Lutvi-beg je bio spahija, pripadao je lahkoj konjici i u pojasu Glasinca i Romanije imao je velike
zajamete i timare. Sa ovih posjeda godinama je skupljao akče, a onda je uputio zamolbu Porti da
mu se dozvoli sultanskim fermanom da gradi most. U obrazloženju zamolbe napisao je da
lokalno stanovništvo ima potrebu za mostom, da Drinu ne prelaze skelom, jer je ova rijeka bila
nesigurna za prelazak, pogotovo u vrijeme poplava, velikih kiša i snjegova. I nije dugo čekao, iz
Porte je došao carski ferman da se Lutvi-begu dozvoli da gradi most.
 LUTVI-BEG DEOVIĆ

– Treba reći da je stoljećima u srednjovijekovnom kraljevstvu, u tadašnjoj kasabi Goražde na tom

mjestu u pravcu Čajniča, Brodara, Prače i Srebrenice bilo raskršće karavanske trgovine. Baš na
mjestu gdje će Lutvi-beg napraviti kameni most, bila je skela koju je držao i vodio jabučki knez
Rudan, koji je sve potrepštine, kiridžije, karavane, prebacivao skelom na drugu obalu i to uredno
naplaćivao, najviše nakon dolaska osmanlija u ove krajeve. I prema poreznom tadašnjem sistemu
Porti je uredno davao porez.
 LUTVI-BEG DEOVIĆ

– I 1567. godine Lutvi-beg je napravio kameni most, koji je imao pet lukova; tri centralna bila su
visočija, a druga dva plića u blizini obala. Kamen za gradnju mosta uziman je iz sela Podsestre u
pravcu Ustikoline, ali tadašnji kamenoresci, graditelji mosta, nisu ispoštovali jednu prirodnu
proceduru. Trebali su u utrobi zemlje kopati još dvadeset koraka da bi dobili zdrav kamen. Oni su
grabili kamen sa prve površine koji je bio veoma porozan i za ovaj veličajni most nije bio
kvalitetan, pogotovo za njegove temelje.
 LUTVI-BEG DEOVIĆ

– Tako je nikao prelijep most u kasabi Goražde, koja nije bila šeher, iako je za to imala sve
strategijske elemente, kao što je to postigla Foča.
– I kada se u proljeće otapao snijeg, velike vode bi se sručile u Drinu i polokavale temelje od
poroznog kamena i na lijevoj i desnoj strani. Već nakon pet-šest godina Drina je nosila
otrgnute kamene dijelove, činivši temelje nestabilnim. I nije bilo druge, moralo se krenuti u
obnovu mosta. Prva, mi bismo to danas nazvali restauracijom, krenula je u vrijeme Mustafe-
paše Sokolovića, budimskog beglerbega, osnivača kasabe Rudo. Most je tada dobro
revitalziran i obnovljen, ali zakratko, nakon snjegova Drina bi nadošla i potkopavala temelje
od poroznog kamena. Onda je Mehmed-paša Kukavica, bosanski snadžakbeg, u 18. stoljeću,
također obnovio most. I ovo se događalo dok vremenom nije upotpunosti napravljen nov
most.
 LUTVI-BEG DEOVIĆ

– Ovo je jedna historijska priča o goraždanskom mostu i njegovom vakifu Lutvi-begu, koji
je godinama skupljao akče da bi sagradio onaj kameni most, čiji se ostaci vide ispod
ovog, novog. Danas građani Goražda, kada se spuste na obalu, ispod mosta stanu na
dijelove onog starog Lutvi-begovog i pitaju se kako bi on izgledao kada bi se ponovo
obnovio i vratio u ono stanje iz 16.stoljeća, prema starom nacrtu iz središnje kancelarije
osmanskog graditeljstva, prema kojem ga sagradi Lutvi-beg.