Radiologijska

propedeutika
Prof dr Josip Mašković
 RAVNINE TIJELA,
POLOŽAJI I POZICIJE
Ravnine tijela, položaji i
pozicije
 Ravnine tijela
• Potpuna dimenzija ljudskog 1. Sagitalna ravnina
tijela kako se vidi u
anatomskom položaju može 2. Koronarna ravnina
se učinkovito podijeliti
upotrebom imaginarnih
3. Horizontalna ravnina
ravnina tijela. 4. Kosa ravnina
• Ove ravnine režu tijelo u
određenim nivoima iz svih
smjerova.
• Postoje četiri osnovne
ravnine tijela koje se koriste
u radiologiji.
• To su:
Ravnine tijela
Sagitalna ravnina
• Sagitalna ravnina dijeli
tijelo ili dio tijela u desni i
lijevi segment.
• Ravnina prolazi kroz tijelo
od naprijed prema natrag.
• Mediosagitalna ravnina je
posebna sagitalna ravnina
koja prolazi kroz
medijalnu liniju i dijeli
tijelo na jednaki desnu i
lijevu polovinu
Ravnine tijela
Koronarna ravnina
• Koronarna ravnina dijeli tijelo
ili dio tijela na anteriorni i
posteriorni segment.
• Ravnina prolazi kroz tijelo
vertikalno sa jedne na drugu
stranu.
• Mediokroronarna ravnina je
posebna koronarna ravnina
koja prolazi kroz medijalnu
liniju tijela dijeleći ga na
jednaku anteriornu i
posteriornu polovinu.
• Ova ravnina često se naziva i
medioaksilarna ravnina.
Ravnine tijela
Kosa ravnina
• Kosa ravnina prolazi kroz
tijelo pod kutem prema
gornje tri ravnine
Ravnine tijela
Horizontalna ravnina
• Horizontalna ravnina prolazi
kroz tijelo ili dio tijela
poprijeko pod pravim kutem
na longitudinalnu osovinu.
• Postavljena je pod pravim
kutem na sagitalnu i
koronarnu ravninu.
• Dijeli tijelo na gornji i donji
dio. Često se naziva i
transverzalnom ili aksialnom
ravninom
 Ravnine tijela
• U radiografskom pozicioniranju ravnine se koriste
kako bi se centrirao dio tijela na slikovni receptor ili
centralnu rendgensku zraku, te da se osigura pravilno
postavljanje dijela tijela na slikovni receptor.
• Na primjer, mediosagitalna ravnina mora se postaviti
okomito na sredinu slikovnog receptora čija je duža
osovina usporedna sa istom ravninom.
• Ravnina se može koristiti i za usmjeravanje centralne
zrake.
• Na primjer, centralna zraka za anterioposteriornu
projekciju (AP) prolazi kroz dio tijela usporedno sa
sagitalnom ravninom i okomito na koronarnu ravninu.
 Ravnine tijela
• Kako bi se dobila kvalitetna rendgenska slika
potrebno je veliku pažnju usmjeriti na odnose
između ravnina tijela, slikovnog receptora i
centralne zrake.
• Ravnine tijela koriste se i pri kompjuterskoj
tomografiji (CT), magnetnoj rezonanciji (MR) i
ultrazvuka (UZ) kako bi se odredio anatomski
položaj na presjeku pregledavanog dijela tijeka.
• Kako bi se što bolje prikazao dio tijela u pravilu se
koristi prikaz u nekoliko ravnina
 Ravnine tijela
• MR prikaz koljena u
četiri ravnine:
a) sagitalna;
b) koronarna;
c) aksijalna
d) kosa ravnina pod kutem
od 45°.
 Specijalne ravnine
• Pri radiografskom
pozicioniranju koriste
se i dvije specijalne
ravnine.
• Ove ravnine koriste se
samo za posebna
područja tijela.
• To su:
1. Interilijačna ravnina
2. Okluzalna ravnina.
 Specijalne ravnine
1. Interilijačna ravnina
• Intrailijačna ravnina
prolazi kroz tijelo u visini
vrha ilijačne kriste,
odnosno, u visini
spinoznog nastavka
četvrtog lumbalnog
kralješka.
• Koristi se za pozicioniranje
lumbalne kralješnice,
sakruma i kokcigisa.
 Specijalne ravnine
2. Okluzalna ravnina
• Okluzalnu ravninu prolazi
između oštrog ruba gornjih
i donjih zuba pri
zatvorenim ustima.
• Koristi se za
pozicioniranje odontoidnih
nastavaka i nekih
projekcija glave.
TJELESNE ŠUPLJINE
 Tjelesne šupljine
• Grudna i trbušna šupljina
su dvije velike šupljine
tijela.
• Grudna šupljina dijeli se u
perikardijalni i dva
pleuralna prostora.
• Donji dio trbušne šupljine
naziva se zdjeličnom
šupljinom.
• Neki anatomi spajaju ove
dvije šupljine i nazivaju je
zajedničkim imenom –
trbušnozdjelična šupljina.
 Tjelesne šupljine
U grudnoj šupljini nalaze se:
• Pleuralne ovojnice,
• Pluća
• Dušnik
• Jednjak
• Perikard
• Srce i velike krvne žile
 Tjelesne šupljine
U trbušnoj šupljini nalaze se:
• Peritoneum
• Jetra
• Žučnjak
• Pankreas
• Želudac
• Crijeva
• Bubrezi
• Ureteri
• Velike krvne žile
 Tjelesne šupljine
U zdjeličnom dijelu nalaze se:
• Rektum
• Mokraćni mjehur
• Reproduktivni sustav
PODJELA ABDOMENA
 Podjela abdomena
• Abdomen je dio tijela koji je s gornje strane
ograničen ošitima a sa donje gornjim zdjeličnim
otvorom.
• Lokalizacija organa ili anatomskih područja
provodi se podjelom abdomena na četiri kvadranta
ili devet regija.
 Podjela abdomena
Kvadranti abdomena
• Abdomen se dijeli na četiri
klinička dijela koji se
nazivaju kvadrantima.
• Mediosagitalna i
transverzalna ravnina sijeku
se na umbilikusu i tvore
granice četiri kvadranta.
 Podjela abdomena
Kvadranti abdomena
1. Desni gornji kvadrant
2. Desni donju kvadrant
3. Lijevi gornji kvadrant
4. Lijevi donji kvadrant
• Podjela abdomena na kvadrante
od koristi je za opis lokalizacije
različitih abdominalnih organa.
• Na primjer, slezena je
lokalizirana u lijevom gornjem
kvadrantu.
 Podjela abdomena
Abdominalne regije
• Područje abdomena
može se sa četiri ravnine
podijeliti u devet regija.
• U kliničkoj praksi ova
podjela rjeđe se koristi
od podjele na kvadrante.
 Podjela abdomena
Abdominalne regije
• Devet regija abdomena
dijele se u tri grupe i to:
1. gornju,
2. srednju
3. donju.
• Svaka od ovih grupa
dijeli se na tri dijela.
 Podjela abdomena
Abdominalne regije

• Gornja grupa
– Desni hipohondij
– Epigastrij
– Lijevi hipohondrij
 Podjela abdomena
Abdominalne regije

• Srednja grupa
– Desno lateralno
područje
– Umbilikalno područje
– Lijevo lateralno
područje
 Podjela abdomena
Abdominalne regije

• Donja grupa
- Desno ingvinalno
područje
- Hipogastrij
- Lijevo ingvinalno
područje
 Podjela abdomena
Abdominalne regije
• Pri kliničkom opisu
može se kazati kako
bolesnik ima bol u
epigastriju.
• Ne postoji striktno
pravilo kada koristiti
kvadrante a kada
područja te se u kliničkoj
praksi oba termina
jednakomjerno koriste.
POVRŠINSKI ORIJENTIRI
 Površinski orijentiri
• Mnoge anatomske strukture ne mogu se direktno vidjeti.
• Iz tog razloga inženjer medicinske radiologije, kako bi
mogao točno pozicionirati bolesnika, mora koristiti različite
protuberancije, tuberozitase i druge vanjske indikatore.
• Površinski orijentiri olakšavaju inženjeru medicinske
radiologije dobivanje radiograma optimalne kvalitete
različitih djrelova tijela.
• Ukoliko se pri radiografskom pozicioniranju površinski
orijentiri ne koriste ili ukoliko se nepravilno koriste znatno
se povećava mogućnost ponavljanja pretrage
Površinski orijentiri

Površinski orijentiri na tijelu

 Površinski orijentiri
• Svi ovi orijentiri u većine
bolesnika koristiti se samo kao
putokaz.
• Varijacije u anatomskoj građi
ili razna patološka stanja mogu
zahtijevati kompenzacije u
pozicioniranju bolesnika.
• Mogućnost kompenziranja
znatno se povećava iskustvom
inženjera medicinske
Površonski orijentiri na glavi
radiologije.
 Površinski orijentiri
Tjelesne strukture Vanjski orijentiri
Cervikalno područje
C1 Vrh mastoida

C2, C3 Angulus mandibule (gonion)

C3, C4 Hioidna kost

C5 Tiroidna hrskavica

C7, T1 Vertebralna prominencija

Torakalno područje
T1 2 cm iznad jugularnog ureza

T2, T3 Jugularni urez

T4, T5 Sternalni kut

T7 Donji skapularni kut

T9, T10 Ksifoidni nastavak

Lumbalno područje
L2, L3 Donji rub rebara

L4, L5 Najviša točka ilijakalne kriste

Područje sakruma i zdjelice

S1, S2 Visina spine ilijake anterior superior

Kokcigis Simiza i veliki trohanter

HABITUS
 Habitus
• Najčešće varijante u obliku ljudskog tijela naziva se
tjelesnim habitusom.
• Mills objavljuje prvu klasifikaciju tjelesnog habitusa na
osnovi analize 1000 bolesnika.
• U radiografiji, zbog određivanja veličine, oblika i položaja
organa torakalne i abdominalne šupljine specifični tipovi
tjelesnog habitusa su od velike važnosti.
 Habitus
• Habitus tijela direktno utječe na položaj:
 Srca
 Pluća
 Ošita
 Želuca
 Kolona
 Žučnjaka

• Ovisno o habitusu položaj žučnjaka može varirati više od 20 cm.

• Želudac može biti postavljen visoko i horizontalno u sredini
abdomena u jednom tipu habitusa, a u drugom tipu habitusa
postavljen je vertikalno i nisko uz medijalnu liniju.
 Habitus
• Položaj, oblik i veličina
pluća, srca i ošita u
bolesnika sa četiri
različita habitusa:
a) Stenični;
b) Hipostenični;
c) Astenični;
d) Hiperstenični
 Habitus
• Tjelesni habitus i položaj torakalnih i abdominalnih organa su od
važnosti i u određivanju tehničkih i ekspozicijskih čimbenika za
dobivanje radiograma odgovarajućeg denziteta i kontrastnosti te
dozi zračenja.
• Na primjer kontrastno sredstvo u žučnjaku može utjecati na
detektor za kontrolu automatske ekspozicije.
• U bolesnika sa jednim tipom habitusa žučnjak može ležati
direktno iznad detektora, što nije poželjno, dok u drugih nije čak
ni blizu detektora.
• U nekim slučajevima zbog habitusa bolesnika mora se mijenjati
postavljanje i veličina sandardnog slikovnog receptora.
• Velike razlike denzitetu tkiva u različitim tipovima habitusa
također direktno utječe na odabir kilovolti i miliamper sekundi.
 Habitus
• Četiri osnovna tipa habitusa:
a. Stenični tip habitusa - 50%
b. Hipostenični - 35%
c. Astenični - 10%
d. Hiperstenični - 5%
 Habitus
a) Stenični habitus – 50%
- Organi
• Srce - umjereno horizontalno postavljeno,
• Pluća - umjereno izdužena,
• Ošiti - umjereno više postavljeni,
• Želudac - visoko lijevo,
• Kolon - normalno položen – transverzum
može biti lagano spušten,
• Žučnjak - nalazi se u sredini desnog gornjeg
kvadranta.
- Osnovne značajke
• Građa tijela – umjereno masivna;
• Abdomen – umjereno duži;
• Toraks – umjereno skraćen;
• Zdjelica – relativno mala.
 Habitus
b) Hipostenični – 35%
• Organi i karakteristike ovog habitusa
nalaze se između steničnog i
asteničnog habitusa.
• Ovaj habitus najteže je klasificirati.
 Tjelesni habitus
c) Astenični – 10%
- Organi
• Srce – u medijalnoj liniji skoro okomito
postavljeno,
• Pluća - plućni vrškovi su iznad klavikula,
ošiti su niže postavljeni,
• Želudac - je nisko i medijalno postavljen i u
stojećem stavu dosiže u zdjelicu,
• Kolon - je nisko postavljen i međusobno se
preklapa,
• Žučnjak - je postavljen nisko uz medijalnu
liniju.
- Osnovne značajke
• Građa tijela – nježna;
• Abdomen – kratak;
• Toraks – dug plitak;
• Zdijelica – široka
 Habitus
d) Hiperstenični habitus – 50%
- Organi
• Srčana - osovina je transverzalna,
• Pluća - su kratka a apeksi su u visini
klavikule,
• Ošiti - su visoko postavljeni,
• Želudac - je postavljen visoko i
transverzalno,
• Kolon - je položen uz periferiju abdomena,
• Žučnjak - se nalazi visoko i leži poprijeko.
- Osnovne značajke
• Građa tijela –masivna;
• Abdomen – dug;
• Toraks – kratak i dubok;
• Zdijelica – uska
 Habitus
• Više od 85% populacije ima stenični ili
hipostenični habitus.
• Stenički habitus predstavlja dominantni tip i
javlja se u 50% populacije.
• Zbog njihove učestalosti, položaj organa u ova
dva tipa habitusa, često se smatraju
uobičajenim ili prosječnim.
• Sva standardna radiografske namještanja
bolesnika i ekspozicijske tehnike zasnivaju se
na iskustvima stečenim sa ova dva habitusa.
• Iz tog razloga, inženjer medicinske radiologije
mora do u tančine poznavati položaj organa i
osnovne značajke u ova dva tipa habitusa.
 Habitus
• Inženjer medicinske radiologije mora dobro
poznavati astenični i hiperstenični habitus.
• To su dva ekstremna habitusa koji se javljaju u
samo 15% populacije u kojih prikaz položaja i
veličina organa značajno ovisi o namještanju
bolesnika i odabiru ekspozicijskih električnih
vrijednosti.
• Iskustvo i profesionalna prosudba
omogućavaju inženjeru medicinske radiologije
pravilno određivanje habitusa bolesnika čime
se lako odredi specifična lokalizacija organa.
 Habitus
• Habitus ne ukazuje na bolest ili
neku abnormalnost.
• Nije određen tkivnom mašću ili
fizičkim stanjem bolesnika.
• Predstavlja jednostavnu
klasifikaciju trupa ljudskog tijela
u četiri glavna oblika.
• Pri pozicioniranju bolesnika
inženjer medicinske radiolo-gije
mora biti svjestan kako habitus
nije obvezatno povezan s
visinom i težinom bolesnika.
• Četiri bolesnika podjednake
visine mogu imati četiri različita
oblika tijela.
 Habitus
• Shematski prikaz asteničkog
i hipersteničkog habitus
(dva ekstremna habitusa).
• U oba bolesnika abdomen je
podjednake dužine,
međutim, abdominalni
organi nalaze se u potpuno
različitim položajima
 Nazivi anatomskih odnosa
• U opisu odnosa dijelova tijela u anatomskom
položaju koriste se brojni termini.
• Sve ove nazive, koji se koriste u kliničkoj praksi,
inženjer medicinske radiologije mora dobro
poznavati.
• Mnogi od položaja i anatomskih termina se
sjedinjuju u paru kao nazivi suprotnih kretnji.
 Habitus

• Najčešće korišteni radiološki termini:

a) proksimalno i distalno;
b) kaudalni nagib centralne zrake, kranijalni nagib centralne zrake.
NAZIVI KOJI SE KORISTE
PRI IZVOĐENJU
RADIOGRAFSKIH
POSTUPAKA
 Nazivi koji koriste pri izvođenju
radiografskih postupaka
Termin Opis termina
Anteriorno Prednji dio tijela ili organa
(ventralno)
Posteriorno (dorzalno) Stražnji dio tijela ili organa (superiorna površina stopala naziva se
dorzalnom površinom)
Kaudalno Djelovi tijela udaljeni od glave
Kranijalno Djelovi tijela udaljeni ka glavi
Superiorno Blizu blave ili smješteno iznad nečeg
Inferiorno Blizu stopala ili smješteno ispod nečeg
Centralno Smješten u središnjem dijelu ili sredini organa
Periferno Dio koji se nalazi blizu ili na rubu površine ili izvan nekog dijela tijela
Medijalno Dio bliži medijalnoj ravnini tijela ili nekog dijela tijela
Lateralno Dio udaljen od medijalne ravnine tijela ili nekog dijela tijela
Superficijalno Dio bliži koži ili površini organa
Duboko Dio dalji od kože ili površine organa
 Nazivi koji koriste pri izvođenju
radiografskih postupaka
Termin Opis termina
Distalno Dio koji je najudaljeniji od hvatišta, referirane točke, polazišta; udaljeno
od središnjeg dijela tijela
Proksimalno Dio koji je bliži hvatištu, referirane točke, polazištu; bliže središnjem
dijelu tijela
Eksterno Dio izvan organa ili tijela
Interno Dio unutar organa
Parijetalno Zid ili postava tjelesnih šupljina
Visceralno Prekriva organ
Ipsilateralno Na istoj strani tijela
Kontralateralno Na suprotnoj strani tijela
Palmarno Dlan ruke
Plantarno Dno stopala
Dorzum Anteriorna površina stopala kao i stražnja površina glave
PROJEKCIJA
 Projekcija
• Termin projekcija definira se kao put centralne rendgenske
zrake od njenog izlaza iz rendgenske cijevii i prolaza kroz
bolesnika do slikovnog receptora.
• Većina projekcija definirana je sa ulaznom i izlaznom
točkom na tijelu i zasniva se na anatomskim pozicijama.
• Na primjer, kada centralna zraka ulazi na bilo kojem dijelu
tijela sprijeda (anteriorno) i izlazi na stražnjem dijelu tijela
(posteriorno) dobiva se anterioposteriorna (AP)
projekcija.
• Ukoliko centralna zraka ulazi na anteriornoj površini tijela,
bez obzira u kojem se položaju nalazi tijelo bolesnika
(stojeći, ležeći i td), projekcija se naziva AP projekcijom
Provjera znanja!!
NEDOSTAJU
OZNAKE!!!!