Hajdeger neprestano postavlja pitanje bića, ovo je za njega
pitanje nad pitanjima. Hajdeger vidi savremenu epohu kao doba KRAJA METAFIZIKE, zato što tehnologija postaje novi temelj civilizacije. Tehnologija je najrazvijeniji vid racionalizacije. Zato Hajdeger poziva evropskog čoveka da upozna svoje korene u RAZUMEVANJU BIĆA, a to je jelinska ontologija. 1. DAISEN
Ljudska egzistencija (Daisen, tu – biće) u suštini predstavalja biće
u svetu. Ovim je Hajdeger najavio kraj jedne epohe koja distancira čoveka iz sveta, Hajdeger se bavi svetom, a daisen i svet se ne mogu zamisliti jedno bez drugog. Za Hajdegera osnovni zadatak filosofije jeste da ispituje smisao biće čoveka (pošto samo čovek, može da postavlja pitanje egzistencije). Ovo se naziva fundamentalnom ontologijom. Cilj fundamentalne ontologije, jeste da omogući destrukciju celokupne filosofske tradicije, kao METAFIZIKE. 2. DESTRUKCIJA METAFIZKE
Celokupna zapadne civilizacija počiva na metafizičkom
shavatanju bića. Na tim temeljima počiva i nauka i tehnika i politika. Metafizika je izgubila iz vida izvorni smisao postojanja bića, a to je ljudska egzistencija. Suštinu neke stvari predstavlja njen τρόπος (način postojanja), tako da možemo razlikovati postojanje jedne stvari od druge. Svest o postojanju ovake razlike naziva se ontološka razlika. Metafizika je izgubila iz vida ontološku razliku, tako da ljudsku egzistenciju tumači na nivou postojanja fizičke stvarnosti. 3. ODREDJIVANJE SMISLA BIĆA
Metafizika (kroz istoriju filosofije) shvata smisao bića kao stalno
prisustvo, odnsono večno trajanje. Time se ukazuje veza izmedju bića i vremena. Hajdereger govori da se u osovi metafizike nalazi vreme, u kom se izdvaja dimenzija SADAŠNJOSTI, a ovo je karakteristika fizičke stvarnosti. Hajdeger je preuzeo od Huserla fenomenologiju, za ispitivanje suštine samog čoveka. Fenomenologiju razvija egzisetenicijalnu analitiku i egzistencijalnu hermeneutiku. 4. EGZISTENCIJALI I SMRT
Kao što fizička stvarnost poseduje kategorije. Tako i ljudska
egzistencija ima posebne pojmove koji su uskladjeni sa fenomenima ljudske egzistencije, koje nazivamo egzistencijalima. Ako podjemo od svakodnevnog života, dolazi do razvijanja egzistencijala uz pomoć kojih otkrivamo AUTENTIČN EGZISTENCIJU. Hajdeger govori da se čovek povlači u bezlično postojanje, zato što je čoveku teško da se suoći sa SLOBODOM i SA SMRĆU. Za Hajdegera čovek je biće koje je okrenuto ka smrti. Suočavanjem sa njom, čovek otkriva slobodu, ali i svoju egzistenciju u vremenu, jer je smrtan. Suočavanjem sa svojom konačnošću, javlja se briga. Dakle fenomen smrti vodi ka fenomenu brige, a oba fenomena potiču od KONAČNOSTI EGZISTENCIJE.
Death and the miser. Oil painting by Frans II van Francken.
KRAJ
Egzistencijalna analitika i destrukcija metafizike našle bi u
preseku venovog dijagramu zajedničko: VREME – kao smisao bića. Vreme bi trebalo da postane novi izvor za nemetafizičku filosofiju, i pronaći izlaz iz nihilističkog stanje čoveka koji boravi u tehničkom svetu.